Zahn, Timothy - Uspon mračne sile (2)

- Svatko zna za Palanhi. - kiselo odgovori Han. -
Malena planeta na raskrižju putanji, koja se napuhano i
neosnovano smatra izuzetno važnom.
- I s čvrstim uvjerenjem da mogu ostati dovoljno
neutralni, te da se mogu poigravati s obje strane i iz toga
izvlačiti profit. - dometne Leia. - Bilo kako bilo, tamošnja
središnja banka tvrdi da novac nije došao izravno s
Palahnija, nego da je vjerojatno samo transferiran preko njih.
Nažalost, naši ljudi dosada nisu mogli otkriti ništa više o
stvarnom izvoru novca.
Han kimne. - Kladio bih se da Fey'lya izvukao
određene zaključke o tome otkuda je došao.
- Fey'lya nije usamljen u tome. - uzdahne Leia. - Ali je
on bio prvi koji je to izrekao naglas.
- Ne bi li samome sebi izvukao neku dobit na
Ackbarov račun. - progunđa Han. - Uostalom, gdje drže
Ackbara? U starom zatvorskom dijelu?
Leia odmahne glavom. - Trenutno je u nekoj vrsti ne
pretjerano strogog kućnog pritvora u svom zapovjedništvu i
to će potrajati sve dok istraga ne završi. Što je samo još
jedan dokaz da Fey'lya pokušava dići što manje prašine oko
svega toga.
- Ili je vrlo svjestan činjenice da tu nema dovoljno
dokaza da ga spakira na dulje vrijeme. - odvrati Han. -
Posjeduje li on bilo kakove druge dokaze protiv Ackbara,
osim te stvari s bankovnim računom?
Leia se iscrpljeno osmjehne. - Samo to da smo umalo
doživjeli fijasko na Sluis Vanu. I činjenicu da je Ackbar bio
taj koji je tamo poslao ratne brodove po drugim zadacima.
- To je ubrojivo. - odgovori Han, pokušavajući
istovremeno prizvati u sjećanje stara pravila Pobunjeničkog
Saveza o vojnim zatvorenicima. Ako ga sjećanje nije varalo,
časnik u kućnom pritvoru mogao je primati posjetitelje, a da

posjetitelji nisu morali prolaziti kroz birokratske provjere
koje su bile sve, samo ne neznatne.

Ali, moglo se dogoditi i da je bio u krivu u svezi s tim.
Sve je to morao proći i naučiti kada im je prvi put dopustio
da mu priljepe časničke oznake nakon Yavinske bitke. Ali
pravila i odredbe nikada nisu bile nešto za što bi Han Solo
doista mario. - Koliko je Vijećnika na strani Fey'lyaa? - upita
Leiu.

- Ako želiš znati koliko ih je čvrsto uz njega, odgovor
je: svega nekoliko. - odgovori mu ona.

- A ako pitaš koliko ih se "naginje" prema njemu.... Pa,
za koji trenutak ćeš i sam moći suditi o tome.

Han iznenađeno trepne. Zadubljen u razmišljanje o
svoj toj zbrci, nije pravo ni obratio pažnju na to kamo ga
Leia vodi. Sada, kao da je tek probuđen iz sna, naglo shvati
kako prolaze niz Veliki Hodnik koji je povezivao Komoru
Vijeća s puno većom Vijećnicom. - Samo malo... - pobuni se
- ...sada, odmah?

- Žao mi je, Han. - uzdahne Leia. - Mon Mothma je to
izričito zatražila. Ti si prva osoba koja se vratila iz Sluis
Vana i koja je sudjelovala u obrani od napada, a Vijeće ima
bar milijun pitanja na koja žele čuti odgovore od tebe. Han
se osvrne po hodniku. Pogleda prema visokom, svijenom
luku stropa, na ornamentne rezbarije i prozore zatvorene
komadićima obojenog stakla koji su se protezali duž zidova,
pogleda prema redovima zeleno-grimiznih ukrasnih mladica
postavljenih niz obje strane hodnika. Činilo se da je Car
osobno uređivao taj hodnik, što je vjerojatno objašnjavalo
zašto Hanu taj prostor nije nikada bio drag. - Predosjećao
sam da bih trebao Threepioa pustiti prvoga van. - zagunđa.

Leia ga primi za ruku. - Hajde, vojniče. Duboko
udahni i završi s tim. Chewie, možda je bolje da nas pričekaš
tu vani.

U biti, uobičajeni raspored u Komori Vijećnika bio je
samo uvećana verzija skromnije dvorane Unutarnjeg Vijeća:
ovalni stol u središtu prostorije za koji su se smještali sami
vijećnici, te redovi sjedala duž zidova, za vječničke
pomoćnike i suradnike. Toga dana, na veliko Hanovo
iznenađenje, dvorana je bila preudešena u skladu s povelikim
brojem članova Skupa zastupnika. Sjedala su bila
postavljena u uređene, pomalo tijesne nizove, a svaki je
Vijećnik bio doslovno okružen svojim osobljem. U prednjem
je dijelu sobe, u njezinom najnižem dijelu, stajala je Mon
Mothma, za nekom vrstom govornice. Kao predavač pred
punim razredom. - Čija li je ovo zamisao bila? - promrmlja
Han, uputivši se zajedno s Leiom niz postrani prilaz prema
onome što je očito bilo sjedalo za "svjedoka" kraj Mon
Mothmine govornice.

- Mon Mothma je sve uredila. - promrsi Leia u
odgovor. - Ali, mogla bih se kladiti da je zamisao potekla od
Fey'lyaa.

Han se namršti. Pomislio je kako bi naglašavanje Mon
Mothmine nadmoćne uloge u Vijeću na ovakav način
vjerojatno bilo posljednje što bi Fey'lya doista htio. - Nije mi
jasno.

Leia pokaže glavom prema govornici. - Navodeći svu
pozornost na Mon Mothmu, Fey'lya smiruje strahove svih
onih koji bi mogli posumnjati da možda puca na njezino
mjesto. S druge strane, postavljajući Vijećnike i njihovo
osoblje u malene, kompaktne grupe, izolirat će Vijećnike
jedne od drugih.

- Sad mi je jasno. - kimne joj Han potvrdno. - Doista je
ljigava ofucana loptica taj naš Vijećnik, zar ne?

- Da, doista jest. - reče Leia. - A iz cijelog će Sluis Van
incidenta pokušati izvući maksimalnu korist za samoga sebe.
Budi oprezan.

U tom su trenutku dospjeli do prednjeg dijela dvorane i
razdvojili se. Leia se uputi prema prvom redu i zauzme
mjesto pored svoje pomoćnice, Winter. Han produži prema
Mon Mothmi i sjedalu koje ga je čekalo. - Moram li prvo
prisegnuti, ili takovo što? - upita bez ikakovog prethodnog
uvoda.

Mon Mothma odmahne glavom. - Nema potrebe za
tim, kapetane Solo. - reče formalnim i pomalo napetim
glasom. - Sjedite, molim vas. Vijeće bi vam rado uputilo
nekoliko pitanja, pitanja o nedavnim događajima oko Sluis
Van orbitnog pristaništa.

Han zauzme svoje mjesto. Vidio je Fey'lyau i njegove
sunarodnjake Bothance, posjednute u prvi red, odmah pored
Leine grupe. Nigdje se nije moglo vidjeti niti jedno prazno
sjedalo koje bi moglo ukazati na odsutnost Admirala
Ackbara, bar ne sprijeda, gdje im je bilo mjesto. Vijećnici,
koji su sjedili strogo raspoređeni prema važnosti svojih
položaja, očito su zbili svoja mjesta, kako bi bilo što bliže
govornici. Bio je to još jedan razlog koji je išao u korist
Fey'lyai i njegovom novom rasporedu u dvorani, zaključi
Han. Za uobičajenim ovalnim stolom, nitko se ne bi usudio
zauzeti Ackbarovo mjesto.

- Kao prvo, kapetane Solo... - započne Mon Mothma -..
. željeli bi da nam opišete svoju ulogu u borbama oko Sluis
Vana. Kada ste pristigli do pristaništa, što se potom
događalo... interesiraju nas ti podaci.

- Stigli smo tamo otprilike u isto vrijeme kada je napad
i počeo. - reče Han. - Došli smo nekoliko trenutaka prije
Zvjezdanih Razarača. Uhvatili smo poruku koju je Wedge
odaslao, mislim... Wedge Antilles, Zapovjednik Eskadrile
Rogue, govoreći kako pristanište vrvi od TIE lovaca...

- Oprostite... - bez ustručavanja ga prekine Fey'lya.
Kada kažete "mi", o kome se tu radi? Han upre pogled u

Bothanca. Zurio je u njegove ljubičaste oči, krzno boje
pijeska, u njegov izraz koji je bio potpuno dobrostiv i
umiljat.

- U mojoj su posadi bili Luke Skywalker i Lando
Calrissian. - Kao što je, bez sumnje, Fey'lya jako dobro znao.
Bio je ovo samo jeftini trik kojim je Hana htio malo izbaciti
iz ravnoteže. - Ah, da... i dva droida. Želite li njihove
serijske brojeve? - Činjenica da je svijetlo krzno Vijećnika
malo poleglo i tihi žamor prigušenog smijeha koji se proširi
prostorijom, pruže Hanu makar malenu zadovoljštinu. -
Hvala vam, ali nije potrebno. - odgovori Fey'lya.

- Eskadrila Rogue bila je zauzeta grupom od približno
četrdesest TIE lovaca i pedeset rudarskih strojeva koji su na
nepoznat način prokrijumčareni u pristanište. - nastavi Han. -
Mi smo im priskočili u pomoć protiv lovaca, zaključili kako
Imperijalci koriste rudarske strojeve da bi oteli određeni broj
većih bojnih brodova koji su bili prisiljeni obavljati
transportne dužnosti, otkrili način na koji ih zaustaviti i to bi
bilo to.

- Preskromni ste, kapetane Solo. - ponovo progovori
Fey'lya. - Prema izvješćima koja smo primili, vi i Lando
Calrissian ste bili ti koji su, bez ikakove pomoći sa strane,
pobrkali konce Imperijalcima.

Han se ispravi. Krenuo je. On i Lando su zaustavili
Imperijalce, to je bila istina... ali pri tome su spržili središnje
upravljačke sustave na više od četrdeset velikih ratnih
brodova. - Žao mi je što smo oštetili brodove. - reče,
gledajući Fey'lyai ravno u oči. - Da li bi Vam bilo draže da
su ih se Imperijalci uspjeli dočepati?

Bothančevo se krzno malo nakostriješi. - Doista,
kapetane Solo, - reče pomirljivo - Ne nalazim nikakove
zamjerke načinu na koji ste zaustavili izvršenje Imperijine
namjere da izvede pljačku velikih omjera, bez obzira na to

koliko je taj način mogućno skup. Vaša su sredstva i
mogućnosti bili vrlo ograničeni. S onim što ste imali na
raspolaganju, vi i ostali ste postigli sjajan uspjeh.

Han se namršti, osjećajući se pomalo poljuljanim.
Očekivao je da će ga Fey'lya pokušati razapeti zbog
nanesene štete. Učini mu se da je Bothanac po prvi put
propustio pogoditi metu.

- Hvala vam, Vijećniće. - reče, u nedostatku nekih
boljih riječi.

- Ali to ne znači da su Imperijin pokušaj i uspjeh koji
su zamalo polučili, nevažni. - reče Fey'lya, ogledajući i
osvrćući se po dvorani, dok mu se krzno talasalo pri svakom
pokretu. - Naprotiv! To nam je najbolji mogući primjer loših
procjena našeg vojnog zapovjednika. U najgorem slučaju...
Moglo bi se reći da su čak i mogući dokaz izdaje.

Han osjeti kako mu se usnice stisnuše u tanku, tvrdu
liniju. To je bilo to. Fey'lya nije promijenio svoje nazore i
namjere, samo je zaključio da bi bilo beskorisno protratiti
ovakvu priliku na nekoga tako nevažnog kao što je to Han.

- Uz sve dužno poštovanje, Vijećniće... - brzo
progovori - ...ono što se dogodilo na Sluis Vanu nije greška
Admirala Ackbara. Cijela je operacija...

- Oprostite, kapetane Solo. - odsječno ga prekine
Fey'lya - I sa svim dužnim poštovanjem prema vama,
dopustite da napomenem da su naši najveći ratni brodovi, s
nedostatnom posadom i vrlo ranjivi, uopće bili tamo samo
zato jer je Admiral Ackbar tako naredio.

- Ovdje se ne radi ni o čemu ma i sličnom izdaji! - bio
je nepopustljivo uporan Han. - Od ranije znamo da Imperij
ima pristupa našim komunikacijama...

- I tko je odgovoran za takove propuste u osiguranju? -
uzvrati mu Fey'lya - Istovjetno, krivnja bez sumnje pada na
Admiralova pleća!

- Pa, u tom slučaju, otkrijte vi gdje nam cure
informacije! - prasne Han. Krajičkom oka mogao je vidjeti
Leiu kako odmahuje glavom, pokušavajući ga upozoriti, ali
tog je trenutka bio isuviše ljut da bi razmišljao odnosi li se
prema Vijećniku s dovoljno poštovanja ili ne. - A dok se
budete bavili time, rado bih vidio kako ćete se vi nositi s
jednim Velikim Admiralom Imperija.

Tihi šum došaptavanja koji se proširio dvoranom koji
trenutak ranije, naglo utihne. - Što ste rekli? - upita ga Mon
Mothma.

Han prokune sam sebi, ispod glasa. Nije namjeravao
govoriti bilo kome o tom podatku, bar ne dok sam ne dobije
priliku provjeriti ga u arhivi Palače. Ali sada je očito bilo
prekasno za takova razmišljanja. - Imperij vodi Veliki
Admiral. - procijedi Han. - Vidio sam ga na svoje oči.

Tišina je tegobno pritisla sve u dvorani. Mon Mothma
se prva povrati od šoka. - To je nemoguće. - reče, zvučeći
kao da želi vjerovati u to, a ne kao da zaista vjeruje. -
Obračunali smo se sa svim Velikim Admiralima!

- Vidio sam ga! - ponovi Han.
- Opišite ga. - reče Fey'lya. - Kako je izgledao?
- Nije bio od čovječje rase. - odgovori Han. - Bar ne u
potpunosti. Bio je otprilike građen kao čovjek, ali mu je koža
bila svjetlo plave boje, kosa plavo-crna, a oči su mu sjajne,
plamteće crvene. Ne znam kojoj rasi pripada.
- Svi znamo da Car nije volio strance koji nisu
ljudskog roda. - podsjeti ga Mon Mothma. Han pogleda u
Leiu. Crte njezina lica doimaše se napetim, a njezine su oči
bile uperene u i kroz njega, s izrazom umrtvljujućeg užasa.
Ona je razumjela što to znači, znao je Han. - Bio je odjeven
u bijelu odoru. - reče on Mon Mothmi. - Nijedan drugi
imperijalni časnik nije nosio takovo što. A veza s kojom sam
bio u to vrijeme nedvosmisleno ga je oslovila Velikim

Admiralom.
- Očito se radi o promaknuću na vlastitu ruku. - oštro

se nadoveže Fey'lya. - Možda je u pitanju obični Admiral ili
jedan od preostalih Moffa koji pokušava održati na životu
ostatke Imperija oko njega. U svakom slučaju, ne držim da ta
stvar zaslužuje preveliku pozornost.

- Ne zaslužuje preveliku pozornost? - usprotivi se Han.
- Čujte, Vijećniće, ukoliko jedan Veliki Admiral nesmetano
vodi igru tamo vani...

- Ukoliko je tako... - odlučno ga prekine Mon Mothma
- ...ubrzo ćemo to sa sigurnošću znati. Do tada, mislim da
nema velike koristi od prepucavanja u prazno. Istražnom
Vijeću ovim nalažem neka razmotri i istraži mogućnost da je
jedan od Velikih Admirala još uvijek na životu. A dok se ta
istraga ne dovrši, nastavit ćemo s našom tekućom
problematikom: okolnostima napada na Sluis Van. - Pogleda
u Hana, a zatim se okrene i kimne Lei. - Vijećnice Organa
Solo, možete početi s ispitivanjem.

Visoko izdužena, ružičasta glava Admirala Ackbara
lagano se nagne u stranu, a njegove se ogromne okrugle oči
počnu nekontrolirano kotrljati u svojim dupljama, na način
karakterističan za Kalamarce. - Imperijalni Veliki Admiral.
Da. To bi moglo biti objašnjenje za mnogo toga.

- Zapravo, još uvijek ne znamo sa sigurnošću je li on
doista Veliki Admiral. - upozori ga Leia, zabrinuto
pogledavajući u okamenjeno, ljuto lice svoga muža. Han
očito nije imao nikakove dvojbe u vezi s tim. - Mon Mothma
je naložila Istražnom Vijeću neka taj podatak ispita.

- Neće oni ništa pronaći. - reče Ackbar, odmahujući
glavom. Bila je to malo više ljudska gesta, jedna od onih
koje se trudi koristiti kad god bi općio s ljudskim rodom. To
je bilo dobro, značilo je da je povratio izgubljenu ravnotežu.

- Ja sam naredio temeljitu pretragu imperijalnih zapisa još
onda kad smo Coruscant otrgli iz zahvata Imperije. Nema u
njima ničeg osim popisa imena Velikih Admirala i škrtih
zabilješki o njihovim raspoređivanjima.

- Izbrisali su podatke prije povlačenja. - zagunđa Han.
- Ili ih nikada nije ni bilo. - primjeti Leia. - Sjeti se da
oni nisu bili samo najbistrije i najbolje vojne vođe koje je
Car mogao pronaći, nego i dio njegova plana kojim je htio
svu imperijalnu vojnu silu staviti pod svoj osobni nadzor.
- Baš kao što je to bio i projekt Zvijezde Smrti. - reče
Ackbar. - Slažem se s vama, Vijećniće. Sve dok Veliki
Admirali nisu bili u potpunosti uklopljeni u čvrstu cjelinu, i
politički i vojno, nije bilo nikakovog razloga za
obznanjivanje njihovih imena i identiteta. Nasuprot tome,
bilo je jako puno razloga zbog kojih je sve trebalo prikriti i
zatajiti.
- Tako znači. - zaključi Han. - U slijepoj smo ulici.
- Čini se da je tako. - složi se Ackbar s njim. - Svaka
informacija koju bi mogli dobiti, može jedino doći iz
ovovremenskih izvora.
Leia pogleda u Hana. - Spomenuo si da si bio s nekom
vezom, onda kada si vidio tog Velikog Admirala, ali nam
nisi rekao kako je ime vezi.
- Točno. - kimne Han. - Nisam rekao. Niti ću reći. Bar
ne sada.
Leia se namršti pri pogledu na njegovo kockarsko lice
koje se nije dalo pročitati, pokušavajući doprijeti do njega
svim svojim raspoloživim Jedi moćima, ne bi li osjetila
njegove namjere i osjećaje. Ali to je nije dovelo do ničeg
opipljivog. Moram pronaći više vremena za vježbanje,
pokajnički pomisli sama za sebe. Ali, ako je Vijeću ranije
trebalo sve njezino vrijeme, sada, u ovim okolnostima, trebat
će ga još i više. - Prije ili kasnije, Mon Mothma će htjeti

znati za to. - upozori Hana.
- Prije ili kasnije, ja ću joj i reći. - odvrati on. - Do

tada, bit će to naša mala tajna.
- Čekaš dok ne prevagne?
- Možda, možda ne. - Sjena preleti Hanovim licem.
- Bilo kako bilo, Vijeće trenutno ne bi imalo nikakove

koristi od njegova imena. Cijela se grupa vjerojatno nekamo
zakopala i čeka sigurnija vremena kako bi se ponovo
aktivirala. Naravno, ukoliko ih Imperij dosada nije pohvatao.

- Ne znaš gdje ih možeš naći? - upita Leia.
Han slegne ramenima. - Postoji jedan brod za koji sam
obećao da ću ga izvući za njihov račun. Mogu ih pokušati
pronaći na taj način.
- Uradi sve što možeš. - reče mu Ackbar. - Rekao si da
je brat Vijećnice Organe Solo bio s tobom na Sluis Vanu?
- Da, gospodine. - odgovori Han. - Trebao je popraviti
svoj motivator brzine svjetlosti, ali moja je procjena da bi
trebao kasniti samo nekoliko sati u odnosu na mene.
- Han pogleda u Leiu. - Ah, da... i Landu trebamo
vratiti njegov brod na Sluis Van. Ackbar ispusti zvuk koji je
bio sličan krčećem zvižduku: calamarijska inačica gunđanja.
- Trebamo čuti svjedočenja i jednog i drugog. - reče. -
Jednako tako i Zapovjednika Eskadrile Antillesa. Od
presudnog je značaja da saznamo na koji je način Imperija
uspjela prokrijumčariti toliku silu i tehniku pored onoliko
senzora.
Leia pogleda prema Hanu. - Prema Wedgeovom
prvom sažetom izvješću, čini se da su bili smješteni unutar
teretnjaka koji je pretragom registriran kao prazan.
Ackbarove oči ponovo počnu mahnito kolutati. -
Prazan? Možda pravo stanje nije mogao očitati, zbog
pogrešnog usmjeravanja senzora ili statičkog zagušenja?
- Wedge je rekao da je bio prazan. Trebao bi znati

razliku između toga i statičkog zagušenja.
- Prazan! - činilo se kako je Ackbar malo poskočio sa

svog sjedala. - To jedino može značiti da je Imperij konačno
razvio učinkovit štit za prikrivanje.

- Nakon ovoga, čini se vrlo vjerojatnim. - složi se
trijezno Leia s njim. - Čini mi se da je u svemu tome jedina
dobra vijest da sustav očito ima još par nedostataka. Jer, da
nije tako, jednostavno su mogli prikriti cijelu napadačku silu
i raznijeti Sluis Van.

- Ne. - reče Ackbar, odmahujući svojom velikom
glavom. - Bar o tome ne ćemo morati brinuti. Po samoj
svojoj prirodi, štit bi u tom slučaju bio veća opasnost za
korisnika nego što bi bila njegova korist. Senzori ratnog
broda pod štitom bili bi od jednake koristi kao i oni njihovih
neprijatelja - nikakve. Što znači da bi brod pod štitom bio
potpuno oslijepljen. Još i gore, ukoliko su u pokretu,
neprijatelj bi ih jednostavno otkrio po emisiji motora.

- Oh! - reče Leia. - O tome nisam razmišljala.
- Godinama su kružile glasine kako Imperator razvija
štit za prikrivanje. - nastavi Ackbar. - I sam sam o tome puno
razmišljao. - ponovno odmahne glavom. - Ali, slabosti
sustava nam ne bi trebale biti velika utjeha. Štit za
prikrivanje u rukama velikog Admirala, bez dvojbe bi bilo
izuzetno opasno oružje. On bi već našao učinkovitog načina
da ga upotrijebi protiv nas.
- Već ga je našao. - promrsi Han.
- Čini se da je tako. - pogled Ackbarovih kotrljajućih
očiju zaustavi se na Lei. - Morate me osloboditi ove
besmislene optužbe, Vijećniće. Što je prije moguće. Bez
obzira na svu svoju ambiciju i samopouzdanje, Vijećnik
Fey'lya nema potrebne taktičke sposobnosti koje su potrebne
u obrani od prijetnje takovog opsega.
- Oslobodit ćemo vas, Admirale. - obeća mu Leia,

žaleći što se ne osjeća previše uvjerena u to. - Cijelo vrijeme
radimo na tome.

Riječi joj prekine kucanje, a vrata za njenim leđima se
potom i otvore. - Oprostite, - oglasi se zdepasti G-2RD droid
mehaničkim, rezonantnim glasom. - ali vrijeme vam je
isteklo.

- Hvala. - reče Leia, potiskujući bijes dok je ustajala.
Očajnički je htjela još malo vremena provesti s Admiralom,
kako bi s njim preispitala i novu imperijalnu prijetnju koja se
nadvila nad njima, ali i pravnu strategiju koju bi mogli
primijeniti u njegovoj obrani. Ali natezanje s droidom joj ne
bi u tome nimalo pomoglo, jedino je moglo dovesti do toga
da u potpunosti izgubi pravo posjećivanja. Droidima -
čuvarima je bila dana ta mogućnost uskrate, a serija G-2RD
bila je poznata po svojoj hirovitoj osjetljivosti i nazovi -
egoizmu. - Uskoro ćemo se opet vidjeti, Admirale. - reče ona
Ackbaru. - Bilo danas poslije podne, ili sutra.

- Doviđenja, Vijećniće. - na trenutak je oklijevao.
- A i tebi, kapetane Solo. Hvala ti što si došao.
- Doviđenja, Admirale. - odvrati Han.
Oboje iziđu iz prostorije i krenuše niz široki hodnik,
dok je G-2RD ostao na svom položaju pred vratima
Admiralova pritvora koja su ostala iza njih. - To mora da je
bilo jako teško. - primijeti Han.
- Što je bilo teško? - upita Leia.
- Zahvaliti mi što sam došao.
Ona se namršti i pogleda prema njemu, ali je njegovo
lice bilo sušta ozbiljnost. - Ma, daj molim te, Han! Samo
zato što si odbio postavljenje...
- On me računa samo malo boljim od bilo kojeg
izdajice. - završi Han rečenicu umjesto nje. Leinom glavom
proleti logičan odgovor o maniji proganjanja kojim bi mu
vratila jednakom mjerom - Ackbar nije nikada bio od onih

koji odstupaju. - reče umjesto toga. Han odmahne glavom. -
Budi sigurna da si to nisam umislio, Leia. Upitaj Landa o
tome, jer i njega jednako tretira. Pokušaj napustiti vojsku, pa
ćeš i ti biti samo predmet poruge i prijekora, što se Ackbara
tiče.

Leia uzdahne. - Han, moraš razumjeti etiku i duh Mon
Calamarija. Oni nisu nikada bili ratoborna vrsta, sve dok ih
Imperija nije počela porobljavati i pustošiti njihov svijet.
One njihove prelijepe, veličanstvene Ratne Krstarice izvorno
su bile putnički linijski brodovi, a mi smo im pomogli
pretvoriti ih u ratne brodove. Možda to nije njegova ljutnja
na tebe zbog onoga što si napustio, nego je to više neka vrst
zaostalog bijesa i krivnje pred samim sobom i njegovom
vrstom, jer su se uopće prihvatili ratovanja.

- Čak iako su bili primorani to učiniti?
Leia s nelagodom slegne ramenima. - Mislim da nitko
nikada ne kreće u rat, a da nema onaj tegobni, zamorni
osjećaj da bi morao postojati i neki drugi način. Čak i onda
kada su svi ostali načini iskušani i kad nije uspio. Ja znam da
sam to osjetila kada sam se tek priključila pobunjenicima i
vjeruj mi, ljudi poput Mon Mothme i Bail Organe su doista
prije toga pokušali sve. Za rasu koja je nasljedno miroljubiva
kao što su to Mon Calamiariji, taj je osjećaj vjerojatno morao
biti i puno gori.
- Pa... možda. - složi se gunđavo Han. - Jedino mi je
žao što se s tim osjećajima nisu sami pozabavili, a nas ostale
ostavili po strani.
- Jesu. - uvjeri ga Leia. - Samo im moramo dati više
vremena.
Han pogleda nadolje prema njoj. - Još uvijek mi nisi
rekla zašto ste ti i Chewie napustili Kashyyk i vratili se
ovamo.
Leia prekriži prste za sreću. Prije ili kasnije, znala je

to, morat će reći Hanu za dogovor s Noghri zapovjednikom
Khabarakhom na koji je pristala. Ali sada, dok su hodali
javnim hodnikom Imperijalne Palače, trenutak i mjesto
nikako nisu bili pravi i pogodni. - Činilo mi se da nije bilo
svrhe ostajati. - reče mu. - Bio je još jedan napad...

- Što!?
- Opusti se, obranili smo se. - pokuša ga umiriti. - A ja
sam sklopila određene dogovore koji bi me trebali zaštititi,
bar u nekoliko sljedećih tjedana. Sve o tome ću ti reći
kasnije, kada budemo na nekom sigurnijem mjestu.
Mogla je osjetiti kako se pogled njegovih očiju zabio u
nju, mogla je osjetiti sumnje i dvojbe koje su se vrzle
njegovim mislima, zbog onoga što je osjećao da mu je
prešutjela. Ali i on je, baš kao i ona, bio svjestan moguće
opasnosti od razgovora koji bi na javnome mjestu mogao
odati određene tajne. - U redu. - promrmlja naposljetku. -
Jedino se nadam da znaš što radiš.
Leia zadrhti, sva usredotočena na osjećaj koji su u njoj
izazivali njezini nerođeni blizanci. Oni, koji su bili tako
potencionalno jaki u Sili... a sada još uvijek toliko
bespomoćni. - I ja se nadam. - prošapće Leia.

GLAVA 4

JORUS C'BAOTH. ČOVJEK. ROĐEN U
REITHCASU, NA BORTRASU. DATUM: 4/3/112 PRIJE
IMPERIJA.

Luke se namrgodi dok je promatrao riječi koje su se
kotrljale po zaslonu računala u Staroj Senatskoj Knjižnici.
Pitao se što li je to navodilo nove režime da baš svakome
jedna od prvih službenih odluka bude stvaranje novog
sustava arhiviranja i da, u skladu s tim, u taj sustav pohrane
sve povijesne zapise? Galaktički Imperij je to uradio, baš kao
i Stara Republika prije njih. Mogao se jedino nadati da Nova
Republika neće slijediti njihov primjer. Bilo je dovoljno
komplicirano pratiti trag povijesti i u sadašnjim okolnostima.

POHAĐAO SVEUČILIŠTE MIRNIC OD 6/4/95 DO
4/32/90 p.i. POHAĐAO JEDI CENTAR ZA OBUKU NA
CAMPRASU OD 2/15/90 DO 8/33/88 p.i. ZAPOČEO
PRIVATNU JEDI OBUKU OD 9/88 p.i. UČITELJ
NEPOZNAT. ZASLUŽIO NASLOV JEDI VITEZA 3/6/86
p.i. SLUŽBENO PREUZEO NASLOV JEDI UČITELJA
4/3/74 p.i. KRAJ SAŽETKA. DALJNJI PODACI O
ŠKOLOVANJU I OBUCI?

- Ne. - odgovori Luke namrgođeno na upit računala.
C'baoth je preuzeo naslov Jedi Gospodara? Luke je uvijek
vjerovao kako je taj naslov, jednako kao i naslov Jedi Viteza,
nešto što se dodjeljuje pojedincu od strane ostale Jedi
zajednice, te da se nitko ne može sam proglasiti takvim. -
Daj mi samo izvatke koji govore o njemu kao Jediju.

ČLAN ANDO GRUPE ZA RAZORUŽANJE i
NADZOR OD 8/82 DO 7/81 p.i. ČLAN SENATSKOG
MEĐURASNOG SAVJETODAVNOG ODBORA OD 9/81

DO 6/79 p.i. OSOBNI JEDI SAVJETNIK SENATORU
PALPATINEU OD 6/79 do 5/77

- Stani! - Naredi Luke, i osjeti kako mu se ledeni trnci
spuštaju niz kralježnicu. Jedi savjetnik Senatoru Palpatineu?
- Daj mi potpuni i detaljan ispis o C'baothovoj službi pod
Senatorom. Činilo se da računalo razmatra njegov zahtjev.
NEDOSTUPNO; pojavi se naposljetku na zaslonu.

- Nedostupno, ili je pristup samo strogo ograničen? -
zatraži Luke pojašnjenje.

- NEDOSTUPNO - ponovi računalo.
Luke se namršti. Ali nažalost, tog trenutka nije mogao
učiniti baš ništa. - Nastavi.
ČLAN JEDI POSTROJBE USTROJENE RADI
SUPROTSTAVLJANJA POBUNI TAMNIH JEDIJA NA
BPFASSHU od 7/77 dol/74 p.i. ASISTIRAO U
RJEŠAVANJU ALDERAANSKE KRIZE OKO PREMOĆI
11/70 p.i. ASISTIRAO JEDI UČITELJU TRA'S M'INSU U
MEDITACIJI O DUINUOGWUIN-GOTALSKOM
SUKOBU OD 1/68 DO 4/66 p.i. OD STRANE SENATA
IMENOVAN POČASNIM VELEPOSLANIKOM U
XAPPYH SEKTORU 8/12/62 p.i. BIO KORISTAN
POSREDNIK U UVJERAVANJU SENATA U SVRHU
ODOBRAVANJA I FINANCIRANJA PROJEKATA
VANGRANIČNIH LETOVA. JEDAN OD ŠESTORICE
JEDI GOSPODARA KOJI SU DODIJELJENI TOM
PROJEKTU 7/7/65 p.i. NE POSTOJE ZAPISI DATIRANI
NAKON ODLASKA GRUPE U PROJEKTU S YAGA
MINORA 4/1/64 p.i. KRAJ SAŽETKA IZVADAKA.
DALJNJI PODACI?
Luke se zavali u svome sjedalu, gledajući u zaslon.
Nervozno je grizao usnice. Znači, C'baoth ne samo da je bio
savjetnik čovjeku koji se je nedugo nakon toga
spektakularno samoproglasio Imperatorom, nego je bio i dio

grupe koja je izvršila napad na Tamne Jedije iz Sluis
Sektora, kao što mu je Leia pričala. Jedan od kojih je
preživio dovoljno dugo da bi se suočio Gospodaru Yodi na
Dagobahu...

Luke za leđima začuje tihi šum koraka. -
Zapovjedniče?

- Zdravo, Winter. - reče Luke ne okrenuvši se. - Tražila
si me?

- Da. - reče Winter, prilazeći mu. Stane pored njega. -
Kraljevna Leia bi se htjela sastati s vama kad završite s tim
što radite ovdje. - kimne glavom prema zaslonu, istovremeno
prošavši prstima kroz svoju bijelu, svilenkastu kosu. - Opet
pretražujete zapise o Jedijima?

- Moglo bi se reći. - odgovori joj Luke, umetnuvši
informatičku karticu u otvor terminala. - Računalo, presnimi
cjelovit zapis o Jaedi Gospodaru Jorus C'baothu.

- Jorus C'baoth. - ponovi Winter zamišljeno. - Nije li
on bio dijelom onog velikog udara za prevlast na
Aslderaanu?

- Prema zapisu, jeste. - kimne Luke. - Znaš li ti išta o
tome?

- Ništa više nego bilo koji drugi Alderiaanac. -
odgovori Winter. Čak i uz njezinu čeličnu samokontrolu,
začuje se tračak boli u glasu kojim je to izrekla. Luke osjeti
suosjećanje. Za Leiu, znao je, uništenje Alderaana i gubitak
obitelji bila je bol koja je kidala srce, ali i polako blijedila,
bol koju je potiskivala u duboke zakutke svoje svijesti. Ali
za Winter, s njenim savršenim i nepogrešivim pamćenjem,
bol će vjerojatno nesmanjenom žestinom potrajati zauvijek.

- Dvojba je bila treba li nasljedna linija vlasti Potkralja
prijeći na oca Bail Organe ili na neku drugu obiteljsku granu.
- nastavi Winter. - Nakon trećeg glasovanja koje je bilo
izjednačeno, tražili su od Senata neka odluči. C'baoth je bio

jedan od poslanika koje su poslali, jedan od onih kojima je
trebalo manje od mjesec dana da odluče da obitelj Organa
ima pravo nasljeđivanja i da je njihov zahtjev za tim
opravdan.

- Jesi li ikada vidjela njegovu sliku? - upita Luke.
Winter je trenutak razmišljala. - Postojala je grupna
holografska fotografija u pismohrani. Na njoj je bilo
snimljeno cijelo meditacijsko poslanstvo. - reče nakon kratke
stanke. - C'baoth je bio... pa, prosječne visine, mislim. Bio je
prilično mišićav, da... sjećam se kako sam tada mislila da je
to dosta čudno za jednog Jedija. - pogleda u Lukea i lagano
se zarumeni. - Žao mi je, nisam htjela da to zvuči
potcjenjujuće.

- Nema problema, - uvjeri je Luke. Davno je otkrio da
je to bila vrlo česta i uobičajena predrasuda. Ljudi su
jednostavno smatrali da Jedi ne treba polagati pažnju na
tjelesnu snagu, jer vlada nad Silom. I samome je Lukeu
trebalo nekoliko godina da doista počne cijeniti istančane
načine na koje je kontrola tijela bila povezana s kontrolom
nad umom. - Što još?

- Imao je prosijedu kosu i kratku, uredno podšišanu
bradu. - nastavi ona. - Nosio je istu vrst smeđe oprave i bijele
tunike koju je mnogo Jedija u to vrijeme nosilo. Osim svega
toga, mislim da na njemu nije bilo ničega drugog što bi
posebno privlačilo pozornost.

Luke se počeše po bradi. - Koliko je bio star, otprilike?
- O... rekla bih, negdje oko četrdeset. - odgovori
Winter. - Možda pet godina manje ili više. Uvijek je teško
odrediti godine samo na osnovu fotografije.
- Tvoja procjena odgovara i onome što sam pronašao u
zapisu. - složi se Luke, vadeći informatičku karticu iz otvora.
Ali, ako je zapis bio točan... - Rekla si da me Leia želi
vidjeti? - upita Winter, ustajući sa stolice.

- Ukoliko imate vremena. - kimne ona. - U svome je
uredu.

- U redu. Hajdemo!
Napustili su knjižnicu i uputili se prema dijelu gdje su
se dva hodnika međusobno sjekla, a koji ih je vodio od
istraživačkog odjela prema dijelu gdje su se smjestile
Komore Vijeća i Vijećnika. - Znaš li išta o planetu Bortras? -
upita Luke Winter dok su hodali duž hodnika. - Konkretno,
bilo što o životnom vijeku ljudi s tog planeta?
Winter se zamisli na trenutak. - Mislim da nisam
nikada naišla na podatke koji bi na ovaj ili onaj način
govorili o tome. Zašto?
Luke je oklijevao jedan trenutak: ali, bez obzira na
način na koji Imperija dolazi do podataka iz samog središta
Nove Republike, Winter je svakako bila van svake sumnje. -
Problem je u tome da, ako je taj navodni Jedi na Jomarku
doista Jorus C'baoth, vjerojatno je dosada već prešao stotu.
Znam da postoje vrste koje žive i dulje, ali on je navodno
ljudskoga roda.
Winter slegne ramenima. - Obično postoje iznimke
kada je u pitanju uobičajeni životni vijek određene rase.
naglasi ona. - A Jedi, posebice, vjerojatno ima na
raspolaganju određene tehnike koje taj životni vijek mogu
produljiti.
Luke razmisli o tome što je rekla. Znao je da je to bilo
moguće. Yoda je svakako proživio dug život - dobrih devet
stotina godina - a uobičajeno je pravilo bilo da rase maloga
rasta imaju kraći životni vijek od onih većega rasta. Ali
obično nije značilo isto što i uvijek, a čak i nakon beskrajnih
sati provedenih u pretraživanju zapisa, Luke još uvijek nije
uspio saznati niti kojoj je rasi Yoda pripadao. Možda bi bolji
pristup cijelom pitanju dalo saznanje o tome koliko je dugo
živio Car.

- Znači, vi mislite da je Jorus C'baoth živ? - upita
Winter i prene ga iz njegovih razmišljanja. Luke se ogleda
oko sebe. Već su bili u Velikom Hodniku, mjestu koje je
zbog svog položaja uglavnom bilo krcato užurbanim bićima
svih vrsta. Ali toga je trenutka bio gotovo prazan, tek je
nekolicina ljudi i ostalih stajalo naokolo, razgovarajući
podijeljeni u manje grupe, a svi su bili predaleko od njih da
bi čuli o čemu njih dvoje razgovaraju. - Imao sam kratak
duhovni kontakt s drugim Jedijem dok sam bio na Nkllonu. -
naposljetku reče Luke, stišavši glas. - Nakon toga, Leia mi je
rekla da kruže glasine da je C'baoth viđen na Jomarku. Ne
znam bih li iz toga mogao izvući bilo kakav drugačiji
zaključak.

Winter je šutjela. - Nemaš komentara? - podstakne je
Luke.

Ona slegne ramenima. - Sve što ima veze s Jedijima i
Silom, van je mojih osobnih iskustava, Zapovjedniče. - reče.
- Mogu samo izreći ono što mislim o tome. Ali... moram
vam reći da me utisak koji je na mene ostavio C'baoth u
svom Alderaanskom razdoblju, navodi na sumnju.

- Zašto?
- Radi se samo o utisku, razumijete. - naglasi Winter. -
Nešto što uopće ne bih niti spomenula da me niste pitali.
C'baoth je na mene ostavio dojam osobe koja se voli nalaziti
u središtu zbivanja. Od one vrste koja, čak iako ne mogu
voditi, kontrolirati ili pomoći u određenoj situaciji, ipak želi
biti tamo kako bi ga se vidjelo.
Upravo su prolazili pored jednog grimizno-zelenog
ch'hala drveta, jednog od mnogih koji su se pružali niz
Veliki Hodnik. Bili su dovoljno blizu drvetu da Luke
primijeti profinjenu, svileno-sjajnu uzburkanost boja koja se
šarenila pod tankom prozirnom vanjskom korom biljke. -
Mislim da se to slaže i s onim što sam pročitao o njemu. -

složi se Luke, istovremeno pruživši ruku prema biljci kako bi
u prolazu prešao prstom niz vitko stabalce. Nježna
uzburkanost boja, potaknuta njegovim dodirom, eksplodira u
bljesak divljeg crvenila koje se proširi preko mirnijeg
grimiza. Boja se proširi oko cijele biljke, tvoreći elipsoidne,
spiralne zrake dižući se i spuštajući oko stabalca, da bi na
kraju izblijedile u boju burgunca, te potpuno nestale, a sve se
potom smirilo u uobičajenom grimizu. - Ne znam jesi li
znala za to, ali čini se da je C'baoth sam sebe promaknuo iz
Jedi Viteza u Jedi Gospodara. Vrlo tašt čin.

- Doista jeste. - složi se Winter. - Iako, bar u ono
vrijeme kada je došao na Alderaan, mislim da se to moglo
nedvojbeno vidjeti na njemu. Želim reći da netko tko toliko
voli biti u središtu zbivanja, ne bi ostao potpuno po strani
rata koji se vodi protiv Imperija.

- Moram ti priznati da u tome imaš pravo. - prizna
Luke, napola se okrenuvši kako bi pogledom obuhvatio kako
posljednji odbljesak crvenila blijedi s ch'hala drveta koje je
dotaknuo. Nkllonski kontakt s tajanstvenim Jedijem bio je
Upravo takav: trajao je kratko i zatim je nestao bez ikakovog
traga. Možda C'baoth više nije u potpunosti vladao svojim
moćima?- No, promijenimo temu. Što znaš o Vangraničnim
letovima koje je osmislila Stara Republika?

- Ne puno. - odgovori Winter, namrštivši se dok se
usredotočila na prisjećanje. - Mislim da im je namjera bila
potraga za oblicima života izvan galaktičkog područja, ali je
cijeli projekt bio toliko obavijen tajnovitošću da detalji
nikada nisu ugledali svjetlo dana. Čak nisam niti sigurna jesu
li projekt ikada pokrenuli ili ne.

- Prema zapisima, jesu. - reče Luke, dodirnuvši
sljedeće ch'hala drvo pored kojega su prolazili, izazvavši
time još jedan vatromet crvenila. - Jednako tako, prema
onome što kažu zapisi, C'baoth je sudjelovao u projektu.

Znači li to da bi u tom slučaju trebao biti van granica
galaksije?

- Ne znam. - odvrati Winter. - Govorkalo se tada da će
nekolicina Jedi Gospodara biti pridružena projektu i krenuti
na istraživanje, ali ponavljam, ništa od toga nije nikada bilo
službeno potvrđeno, - pogleda postrance prema Lukeu. -
Mislte li da ga zbog toga nije bilo u blizini dok je trajala
Pobuna.

- Moguće je. - odgovori Luke. - Naravno, to bi
pokrenulo čitavu lavinu drugih pitanja. Naprimjer, što im se
dogodilo i kako se on vratio.

Winter ponovno slegne ramenima. - Pretpostavljam da
postoji samo jedan način na koji bi se to moglo otkriti.

- Da. - Luke dotakne posljednje drvo u nizu. - Otići na
Jomark i pitati ga. Mislim da to ne mogu izbjeći.

Lein ured bio je smješten u neposrednoj blizini ostalih
odaja Unutarnjeg Vijeća, na suprotnoj strani predvorja koje
je spajalo Veliki Hodnik s intimnijom dvoranom za sastanke
Vijeća. Luke i Winter uđoše u prijemnu odaju i tamo nađoše
poznati lik koji ih je očekivao.

- Zdravo, Threepio! - pozdravi ga Luke.
- Gospodaru Luke, tako mi je drago što vas ponovo
vidim. - ushiti se zlatni droid. - Nadam se da ste dobro?
- Dobro sam. - odgovori mu Luke. - Ah da, Artoo mi je
rekao neka te pozdravim kad te vidim. Zadržali su ga na
sletištu kako bi im pomogao oko popravaka na mom X-
krilcu, ali dovest ću ga ovamo kasnije večeras. Tada ćeš ga
moći vidjeti.
- Hvala vam, gospodine. - Threepio lagano nagne
glavu u stranu, kao da se iznenada prisjetio što mu je trenutni
zadatak u prijemnom uredu. - Kraljevna Leia i ostali vas
očekuju. - reče, otvarajući vrata glavnog ureda jednostavnim
dodirom dugmeta. - Izvolite ući.

- Hvala. - reče Luke, dostojanstveno mu kimnuvši
glavom. Bez obzira na to koliko je Threepio povremeno
besmisleno izgledao u određenim situacijama, uvijek je
zadržavao neku vrst nasljeđenog dostojanstva. Dostojanstva
na koje je Luke obično pokušavao primjereno odgovoriti. -
Ukoliko se još netko pojavi, molim te da nas obavijestiš.

- Naravno, gospodine. - odvrati droid.
Ušli su u glavni ured u kojem zatekoše Leiu i Hana
zadubljene u tihu raspravu nad računalnim displejem na
njezinu radnom stolu. Chewbacca, sjedeći sam u blizini
vrata, sa svojim samostrijelom položenim na koljena, zaurla
kako bi ih pozdravio kad su ušli.
- Ah, Luke! - reče Leia, pogledavši prema njemu. -
Hvala ti što si došao. - zatim pogleda u Winter. - To bi bilo
sve za sada, Winter.
- Da, Vaša Visosti. - kimne Winter. Sa svojom
uobičajenom otmjenošću, napusti prostoriju gotovo ne
dodirujući tlo stopalima.
Luke pogleda u Hana. - Čujem da si jučer uzdrmao
Vijeće sa, hajdemo reći... dvostrukim toplinskim
detonatorom.
Han se isceri. - Pokušao sam. Ali mislim da mi nitko
nije uistinu povjerovao.
- To je samo jedan od primjera kako se politika
izjednačava s građenjem kula u zraku. - reče Leia. -
Posljednja stvar u koju oni žele povjerovati jest da smo
u našem čišćenju nekako propustili smaknuti jednog od
Carevih Velikih Admirala.
- Meni to više djeluje kao voljno odbijanje suočavanja
s činjenicama, nego kao građenje kula u zraku. - reče Luke. -
Ili oni možda imaju neku drugačiju teoriju o tome kako se
dogodilo da smo tako lakovjerno uletjeli u zamku koju su
nam postavili u Sluis Vanu?

Leia se namršti. - Neki od njih tvrde da se tu uklapa
kockica Ackbarove izdaje.

- Ah! - promrsi Luke. Znači to je bio osnov Fey'lyaova
plana. - Dosada nisam čuo ništa detaljnije o tome.

- Pa, dosada je Fey'lya dobro skrivao svoje karte. -
zagunđa Han. - On tvrdi da pokušava igrati pošteno, ali meni
se čini da samo pokušava ne uzdrmati cijelu igru, bar ne
naglo i više no što treba.

Luke nabere čelo i pogleda u Hana. Bilo je nešto u
izrazu i stavu njegova prijatelja... - Možda čak i nešto više? -
podstakne ga.

Han i Leia razmjene poglede. - Možda. - reče
naposljetku Han. - Primijetio si koliko je brzo nakon Sluis
Vana Fey'lya udario po Ackbaru. Prema tome, ili je jedan od
najvećih oportunista naše povijesti...

- A dobro znamo da jeste. - dometne Leia.
- ...ili... - nastavi Han - ...je unaprijed znao što će se
dogoditi.
Luke pogleda u Leiu. Prema napetosti na njezinom licu
i onoj unutarnjoj koju je osjećao kroz Silu... - Svjestan si
svoje optužbe? - tiho upita. - Upravo si optužio jednog od
članova Vijeća da je imperijalni agent.
Učini mu se da su Leina čula zadrhtala. Ali Han nije ni
trepnuo. - Aha, znam. - reče. - Nije li to ista stvar za koju je
on optužio Ackbara?
- Problem je u odabiru vremena, Han. - reče Leia,
glasom napetim od strpljenja koje je bilo blizu svog kraja.
- Baš kao što sam ti do sada pokušavala objasniti. Ako
mi sada optužimo Fey'lyau za bilo što, to će izgledati kao da
pokušavamo smanjiti pritisak na Ackbara jednostavnim
preokretanjem Fey'lyainih optužbi protiv njega samog. Čak
kad bi one i bile istinite, a ja osobno ne vjerujem da jesu, sve
bi to izgledalo kao prilično jeftin i bezuman trik.

- Možda je upravo zato Fey'lya i uperio prst u Ackbara
tako brzo. - odvrati joj Han. - Tako da se mi ne možemo
okomiti na njega. Je li ti to palo na pamet?

- Jeste. - potvrdi Leia. - Nažalost, to nimalo ne mijenja
situaciju. Sve dok Ackbara ne oslobodimo svih optužbi, ne
možemo se usuditi okriviti Fey'lyau za bilo što. Han
prijezirno frkne.

- Ma daj, Leia. Političke brbljarije i finese su sasvim u
redu, kada im je vrijeme i mjesto, ali ovdje trenutno
razgovaramo o opstanku Nove Republike.

- Koja bi se potpuno mogla raspasti zbog ovoga, bez
ijednog ispaljenog hica. - vatreno mu odvrati Leia. - Sagledaj
to, Han: sve se ovo drži zajedno polijepljeno samo vrpcom
koja se zove nada i povjerenje. Ako se počnemo razbacivati
takovim optužbama, mogli bi se naći u situaciji u kojoj će
polovina vrsta koje su nekada tvorile Pobunjenički Savez
jednostavno raskinuti sve veze i odlučiti se krenuti svojim
putem.

Luke se nakašlje. - Ako se smijem umiješati... Oboje
pogledaše prema njemu, a napetost oko njih se osjetno
ublaži. - Naravno, mali. Reci! - reče Han.

- Mislim da se svi slažemo u tome da, bez obzira na to
kakav mu je plan i tko ga u njemu podržava, Fey'lya svakako
namjerava nešto izvesti. - progovori Luke. - Možda bi bilo
korisno saznati što je to nešto. Leia, prije svega, što znamo o
njemu?

Ona sliježe ramenima. - Bothanac je, što je očito, ali je
odrastao u Bothanskom kolonijalnom svijetu Kothlis, a ne na
Bothawui teritoriju. Priključio se Pobunjeničkom Savezu
neposredno nakon Bitke za Yavin, a zajedno s njim došla je i
povelika grupa njegovih sunarodnjaka. Njegovi su ljudi
uglavnom služili u logističkoj i izvidničkoj službi, ali su
povremeno vidjeli i prave borbe. Fey'lya je imao udjela u

velikom broju različitih međuzvjezdanih poslovnih
aktivnosti prije no što se priključio Savezu, uglavnom se
bavio trgovinom, transportom i nešto malo rudarstvom, kao i
nekim drugim odabranim poslovima. Vjerujem da je i dalje
zadržao neke od tih poslova, samo ne znam točno koje.

- Jesu li spomenuti u njegovom predmetu? - upita
Luke.

Leia niječno odmahne glavom. - Proučila sam njegov
predmet najmanje pet puta i provjerila svaki dostupan zapis
u kome se spominjao. Nisam pronašla ništa.

- U tom slučaju ćemo odatle krenuti s našom
potragom. - odluči Han. - Diskretni poslovi su uvijek
savršeni za prikrivanje prljavih makinacija.

Leia ga pogleda s puno strpljenja. - Ovo je velika
galaksija, Han. Ne znamo čak niti odakle bi mogli početi.

- Mislim da to možemo brzo otkriti. - uvjeri je Han. -
Rekla si da su Bothanci sudjelovali u nekim izravnim
borbama nakon Yavinske bitke. Gdje?

- Na nekoliko mjesta. - odgovori Leia, mršteći se.
Okrene računalo prema sebi i počne u njega ukucavati
komande. - Da vidimo...

- Možeš preskočiti sve bitka u kojima su sudjelovali po
naređenju. - reče joj Han. - Pa i one u kojima ih je bila samo
nekolicina kao dio velikih međurasnih postrojbi. Želim čuti
samo o onim bitkama gdje se grupa Fey'lyainih ljudi doista
potrudila nešto napraviti.

S Leinog se lica jasno čitalo kako nije mogla shvatiti
na što Han cilja, zbunjenost koju je i sam Luke dijelio s
njom. Ali unosila je podatke u računalo ne pitajući ništa... -
Pa... čini mi se da je jedina bitka koja odgovara tvojim
zahtjevima, kratka, oštra Karrdeli borba kod New Cova u
Churba sektoru. Četiri Bothanska broda napala su Zvjezdani
Razarač klase Victory koji je njuškao onuda. Onemogućavali

su mu odstupnicu sve dok im Zvjezdana Krstarica nije mogla
priteći u pomoć i uništiti Razarač.

- New Cov, ha? - ponovi Han zamišljeno. - Je li taj
sistem spomenut igdje u zapisima o Fey'lyainim poslovnim
aktivnostima?

- Mhh... ne, nije.
- Dobro! - kimne odobravajući Han. - Onda ćemo tamo
započeti našu istragu.
Leia uputi Lukeu zbunjen pogled. - Jesam li što
propustila?
- Ma, daj, Leia! - reče joj Han. - Sama si rekla da su
Bothanci uglavnom držali van dohvata pravih ratnih zbivanja
kad god je to bilo moguće. Očito nisu na New Covu napali
Zvjezdani Razarač klase Victory samo radi puke zabave.
Nešto su štitili!
Leia se namršti. - Mislim da je to puko nagađanje.
- Možda jeste. - složi se on. - Možda i ne.
Pretpostavimo da je Fey'lya bio taj koji je prebacio novac na
Ackbarov račun, a ne Imperija. Transfer velike količine
novca kroz Phalanijski bankarski sustav bilo bi puno
jednostavnije iz Churba sektora, nego ga prebaciti iz bilo
kojeg od imperijalnih sistema.
- Što nas ponovo vodi natrag na optužbu kako je
Fey'lya imperijalni agent. - upozori ga Luke.
- Ali možda i ne. - usprotivi se Han. - Moguće je da je
novac sasvim slučajno prebačen neposredno prije napada. Ili
je netko od Bothanaca načuo nešto o nakanama Imperije, a
Fey'lya je zaključio kako bi to mogao idealno iskoristiti da
završi s Ackbarom.
Leia odmahne glavom u neslaganju. - To još uvijek
nije nešto što bih mogla podastrijeti Vijeću kao dokaz.
- Ja i ne želim to podastrijeti Vijeću. - reče joj Han. -
Povest ću Lukea i idemo do New Cova to osobno provjeriti.

Na tih način.
Leia pogleda u Lukea, a mislima joj proleti

neizgovoreno pitanje. - Ja ovdje ionako ne mogu pomoći. -
reče joj. - U svakom slučaju, isplati se provjeriti to.

- U redu! - uzdahne Leia. - Ali odradite to neprimjetno.
Han se naceri. - Vjeruj mi. - uzdigavši jednu obrvu,
pogleda u Lukea. - Jesi li spreman?
Luke iznenađeno trepne. - Misliš, odmah?
- Naravno, zašto ne? Leia ionako može sama izaći na
kraj s političkim zavrzlamama ovdje. Luke osjeti kako se
nešto pokrenulo u Leinim čuvstvima i on pogleda prema
njoj, te vidje kako je trepnula. Pogled njezinih očiju sastane
se s njegovim. Što je? upita je Luke mislima. Nije nikada
otkrio da li bi mu odgovorila na to pitanje ili ne. Sjedeći još
uvijek kraj vrata, Chewbacca je izurlao cijelu priču.
Han se okrene i zabulji u svoju ženu, širom otvorenih
usta. - Što si im obećala? - rikne.
Leia proguta knedlu. - Han, nisam imala drugog
izbora.
- Nisi imala drugog izbora? Nisi imala izbora? Dat ću
ti ja izbor: ne, ne ideš!
- Han...
- Oprostite, - prekine ih Luke, ustajući. - Moram otići
provjeriti što je s mojom letjelicom. Vidjet ćemo se kasnije.
- Naravno, mali. - zaurla Han i ne pogledavši ga. Luke
korakne prema vratima, uhvativši Chewbaccin pogled dok je
prolazio kraj njega, te mu pokaže glavom prema prijemnom
uredu. Bilo je očito da je i Wookie došao do istog zaključka.
Osovivši svoju masivnu tjelesinu na noge, krene za Lukeom
napustivši prostoriju.
Vrata se zatvore za njima i jedan dugi trenutak samo su
zurili jedno u drugo. Leia prva prekine tišinu. - Moram poći,
Han. - reče mu nježno. - Obećala sam Khabarakhu da ću se

sastati s njim. Kako ne razumiješ?
- Ne, ne razumijem! - odvrati on, trudeći se da njezin

glas ne omekša njegov bijes. Vratio se strah koji mu je
stisnuo želudac nakon što su se jedva oduprli napadu na
Bpfasshu. Strah za Leinu sigurnost i sigurnost blizanaca koje
je nosila. Njegovog sina i kćeri... - Ti što god da jesu...

- Noghri. - pomogne mu ona.
- ...ti Noghriji su te uzimali za metu svaki put kada im
se pružila prilika za to tijekom nekoliko posljednjih mjeseci.
Sjećaš se Bpfassha i one varke s Falconom u koju su nas
pokušali uvući? I napad na Bimmisaariju prije toga... za
dlaku smo umakli, mogli su nas ščepati tamo nasred tržnice.
Da nije bilo Lukea i Chewija, uspjeli bi u onome što su bili
naumili. Leia, ta se stvorenja ne šale! I ti mi sada govoriš da
želiš otići sama i posjetiti njihov planet? Jednako se tako
možeš predati Imperiju i uštedjeti im vrijeme!
- Ne bih išla tamo da tako mislim. - bila je uporna
Leia. - Khabarakh zna da sam Darth Vaderova kći i ne znam
zbog čega, ali čini se da im je to prilično važno. Možda
mogu iskoristiti tu prednost kako bi ih udaljila od Imperije i
pridobila ih na našu stranu. U svakom slučaju, moram
pokušati.
Han frkne. - Što je to, neka vrsta Jedi ludila? I Luke je
uvijek tako plemenit, pa svaki put punom brzinom ulijeće u
nevolje.
Leia se nagne naprijed i posegne za njegovom rukom. -
Han... znam da je riskantno. - tiho reče. - Ali možda je to
jedina prilika koju ćemo ikada dobiti da to riješimo. Noghriji
trebaju pomoć, Khabarakh mi je to priznao. Ako im ja mogu
pružiti tu pomoć, ukoliko ih budem mogla uvjeriti da prijeđu
na našu stranu, to će značiti da ćemo imati jednog
neprijatelja manje, neprijatelja s kojim bi se u protivnom
morali pozabaviti na drugi način. - zastane na trenutak. - A

ni ja ne mogu dovijeka bježati.
- A što je s blizancima?
Osjetio je zadovoljstvo kada se trgla na to pitanje, ali

ga to zadovoljstvo ispuni i osjećajem krivnje zbog tog
udarca. - Znam. - reče ona, zadrhtavši dok je rukom
posegnula prema svom stomaku. - Ali, imamo li neku drugu
mogućnost? Da ih zaključamo u neki od tornjeva Palače i
okružimo ih Wookijima koji će ih čuvati dan i noć? Neće
nikada imati niti mogućnost za normalan život sve dok ih
Nogriji budu pokušavali oteti od nas.

Han zaškrguće zubima. Tako znači, ona je znala.
Ranije nije bio siguran u to, ali sada jeste. Leia je znala
da se je Imperija zapravo svo ovo vrijeme pokušavala
dokopati se njezine nerođene djece.
I iako je to znala, ipak se htjela sastati s agentima
Imperije.
Han je dugo gledao u nju, pretražujući pogledom crte
na tom licu koje je tako duboko zavolio tijekom svih tih
godina. Sjećanje mu se pokrene, izvlačeći iz podsvijesti slike
prošlog vremena. Odlučnost mladosti na njezinom licu,
usred kiše laserskih hitaca, kada je zgrabila Lukeovu
lasersku pušku, te se pucajući probila i omogućila im bijeg
ka žlijebu za odvoz otpada u zatvorenom dijelu Zvijezde
Smrti. Zvuk njezinog glasa usred smrtonosne opasnosti
tijekom okršaja s Jabbom, glasa koji ga je izvukao iz sljepila,
drhtavice i dezorjentacije koja je nastupila zbog
hibernacijskog šoka. Mudrija i zrelija odlučnost koju je vidio
kroz bol koja se zrcalila u njezinim očima dok je ležala
ranjena ispred Endorskog bunkera i bez obzira na to,
usredotočila svoje sposobnosti, samokontrolu i snage da
hladnokrvno skine dva jurišnika s Hanove šije.
I sjećao se spoznaje koja ga je tada osupnula: bez
obzira na to koliko se on trudio, nikada je neće moći potpuno

zaštititi od opasnosti i rizika koji se kriju u beskrajnom
svemiru. Jer, bez obzira na to koliko je on volio, bez obzira
na to koliko bi samoga sebe dao za nju, ona se nikada ne bi
mogla zadovoljiti samo time. Njezine su se vizije protezale
na nešto više, ne samo na njega, baš kao što su se protezale
na nešto više od nje same: na sva bića ove galaksije.

I oduzeti joj to, bilo silom, bilo uvjeravanjem, značilo
bi zatočiti njezinu dušu. I oduzeti joj dio onoga u što se
zaljubio.

- Mogu li bar poći s tobom? - upita Han tiho. Ona pruži
ruku i pomiluje ga po obrazu, zahvalno mu se osmjehujući, a
suze joj orosiše oči. - Obećala sam da ću doći sama. -
prošapće. Glasom napetim od osjećaja. - Ne brini se. Sve će
biti u redu.

- Naravno. - naglo, Han se osovi na noge. - Pa, ako
ideš, ideš! Hajde, pomoći ću ti pripremiti Falcon.

- Falcon? - ponovi ona. - Ali, mislila sam da ideš za
New Cov!

- Uzet ću Landov brod. - dobaci joj preko ramena dok
je koračao prema izlazu. - Ionako mu ga moram vratiti.

- Ali...
- Bez ali! - prekine je Han. - Ako ti tvoji Noghriji
imaju na pameti bilo što drugo osim razgovora, više ćeš
izgleda imati s Falconom nego što bi ih imala s Lady Luck.
- Naposljetku otvori vrata i stupi u prijemni ured. Ali
se odmah i zaustavi. Stojeći između njega i vrata, izgledajući
kao ogromni, dlakavi olujni oblak, Chewbacca je zurio u
njega. - Što je? - upita Han.
Wookijev je odgovor bio kratak, oštar i vrlo jasan i
odriješit. - Pa, ni meni se nimalo ne sviđa! - odgovori mu
Han nabrušeno. - Što bi ti sad htio da ja uradim, zaključam
je?
Osjetio je da Leia stoji za njegovim leđima. - Sa mnom

će sve biti u redu, Chewie. - pokuša ga uvjeriti. - Zaista.
Chewbacca ponovo zaurla, jasno pokazujući što misli

o tom njezinom uvjerenju. - Ako imaš kakav prijedlog, da ga
čujemo! - reče Han.

Nimalo neočekivano, naravno da je imao. - Chewie,
žao mi je. - reče Leia. - Obećala sam Khabarakhu da ću doći
sama.

Chewbacca silovito odmahne glavom, kezeći zube dok
je urlao što misli o toj ideji. - Ne dopada mu se to. - prevede
Han diplomatski.

- Shvatila sam bit, hvala ti. - odvrati Leia. - Slušajte,
vas dvojica, posljednji vam put... Chewbacca je prekine
urlikom zbog kojeg je poskočila dobrih pola metra unazad.

- Znaš, dušo. - reče Han - Doista mislim da si mu
dužna dopustili da pođe s tobom. Bar do mjesta sastanka,
ako ne dalje. - dometne brzo kad mu je dobacila prijekoran
pogled. Ma daj, znaš koliko ozbiljno Wookiji shvaćaju taj
životni dug. Ionako trebaš pilota.

Na trenutak je Han mogao vidjeti logični odgovor koji
bi bio protiv njegove zamisli u njezinim: činjenicu da je Leia
bila savršeno sposobna sama upravljati Falconom. Ali to je
potrajalo samo trenutak. - U redu! - uzdahne ona.

- Vjerujem da se Khabarakh ne bi protivio tomu. Ali,
kada dođemo do mjesta sastanka, Chewie, uradit ćeš ono što
ti kažem, bez obzira sviđalo ti de to ili ne. Slažeš se?

Wookie na trenutak promisli o tome, pa promrmlja
svoju suglasnost. - U redu. - reče Leia, glasom ispunjenim
olakšanjem. - Hajdemo onda krenuti. Threepio?

- Da, Vaša Visosti? - oklijevajući se javi droid. Bar
jednom je bio dovoljno pametan da bez riječi sjedi za stolom
i suzdrži se od svog blebetavog miješanja u raspravu. Bilo je
to značajno poboljšanje u odnosu na njegovo uobičajeno
ponašanje, zaključi Han. Možda bi trebao malo češće puštati

Chewbaccinom bijesu na volju.
- Želim da i ti pođeš s nama. - reče Leia droidu. -

Khabarakh je dovoljno dobro govorio Basic, ali drugi
Noghriji možda ne vladaju jezikom, a ja ne želim ovisiti o
njihovim prevoditeljima da bih bila razumljiva.

- Naravno, Vaša Visosti. - odgovori joj Threepio,
lagano nagnuvši glavu u stranu.

- Dobro! - Leia se okrene kako bi pogledala Hana i
ovlaži suhe usne. - Mislim da bi trebali krenuti.

Bilo je bar milijun stvari koje joj je mogao reći tog
trenutka. Milijun stvari koje joj je htio reći. - Mislim... -
rekao je umjesto toga - ...da bi trebala…

GLAVA 5

- Oprostit ćeš mi, - reče Mara zabavljajući se nakon što
je povezala i posljednju žičicu na svom komunikacijskom
pultu - ako primijetim da je ovo mjesto, kao skrovište,
ogavno.

Karrde slegne ramenima, istovremeno vadeći iz kutije
set senzora koje potom odloži na niski stolić, zajedno s još
nekoliko komada opreme. - Slažem se da nije toliko dobro
kao Myrkr. - reče - Ali, s druge strane, ima i svojih
prednosti. Tko bi ikada pomislio tražiti krijumčarsko
gnijezdo usred močvare?

- Nisam mislila na mjesto kamo smo sakrili brod. -
odgovori mu Mara, posegnuvši pod široki rukav tunike koju
je nosila kako bi namjestila maleni laserski pištolj koji joj je
bio pričvršćen za lijevu podlakticu. - Mislila sam na ovo
mjesto.

- Aha. Ovo mjesto. - Karrde baci pogled kroz prozor. -
Ne znam... možda jeste pomalo... kako da kažem... javno, ali
i to ima svoje prednosti.

- Pomalo javno? - ponovi Mara, i sama gledajući kroz
prozor prema urednom nizu prljavo bijelih zgrada koje su se
protezale na manje pet metara od njihova prozora, i u gomilu
šaroliko odjevenih ljudi i stranaca koja se žurila uskom
ulicom. - Ti ovo zoveš pomalo javnim?

- Smiri se, Mara. - reče joj Karrde. - Kada su jedina
mjesta koja su pogodna za življenje na cijeloj planeti tek
nakolicina dubokih dolina, naravno da su one pomalo
zakrčene. Ljudi koji ovdje žive navikli su na to, i naučili su
kako jedan drugom ostaviti dovoljno osobne privatnosti. U
svakom slučaju, čak i ako budu htjeli zabadati nos gdje mu

nije mjesto, neće puno saznati.
- Zatamnjena stakla nas ne mogu zaštititi od

senzorskog pretraživanja. - usprotivi se Mara. - A gužva
znači dobar zaklon za Imperijine špijune.

- Imperijalci nemaju pojma gdje smo. - Zastane i
značajno je pogleda. - Ili ti znaš da nije tako?

Mara mu okrene leđa. Znači, tako će biti ovaj put.
Njezini raniji poslodavci reagirali su na njezine predosjećaje
sa strahom, ili bijesom, ili jednostavno šturom mržnjom.
Bilo je očito da će Karrde sve to prvo vrlo pristojno ispitati. -
Ja to ne mogu uključiti i isključiti kao neki set senzora. -
dobaci mu Mara preko ramena. - Više ne.

- Ah! - reče Karrde. Po riječi se moglo zaključiti da
razumije, ali je njegova intonacija jasno govorila suprotno. -
Zanimljivo. Jesu li to ostaci neke ranije Jedi obuke?

Mara se naglo okrene i pogleda ga. - Pričaj mi o
brodovima!

On se namršti. - Molim?
- Brodovi! - ponovi ona. - Veliki ratni brodovi, oni
zbog kojih si bio dovoljno oprezan da ih ne spomeneš
Velikom Admiralu Thrawnu, onomad kada nas je posjetio na
Myrkru. Tada si obećao da ćeš mi sve potankosti ispričati
kasnije. Sada je kasnije.
Karrde ju je na trenutak proučavao, a lagani mu se
smiješak pojavi na usnama. - U redu. - reče. - Jesi li ikada
čula za Katana flotu?
Morala je razmisliti o tome. - Bila je to skupina
brodova koje su zvali i Tamna Sila, zar ne? Otprilike dvije
stotine Teških Krstarica klase Dreadnaught koje su se
izgubile oko deset godina prije izbijanja klonskoga rata. Svi
su brodovi bili opremljeni nekom novom, modernom
tehnologijom sustava za infiltracijsko povezivanje, i kada se
sistem pokvario, cijela je flota ubrzala u brzinu svjetlosti i

jednostavno nestala.
- Manje ili više, to je točno. - reče Karrde. -
Dreadnaught letjelice, posebice tog doba, bile su

brodovi s apsurdno velikim posadama, zahtijevali su i više
od šesnaest tisuća ljudi svaki. Taj sustav za potpuno
infiltracijsko povezivanje koje su primijenili na Katana floti
smanjio je broj potrebnih ljudi na oko dvije tisuće.

Mara pomisli na ono nekoliko letjelica te klase koje je
i sama vidjela i znala. - Vjerojatno je to bila vrlo skupa
preinaka.

- I bila je. - kimne Karrde. - Posebno zato što su cijelu
igru izveli više zbog javnosti i prikazivanja, nago zbog
vojnih potreba. Preuredili su i cijele unutrašnjosti krstarica,
sve: od opreme do unutarnjeg uređenja, čak su i boju oklopa
preinačili u tamno sivu. Upravo je zbog toga flota i nazvana
Tamna Sila, iako se pričalo da ime zaslužuje zbog manjeg
broja unutrašnjih svjetala koja su potrebna posadi od dvije
tisuće ljudi. U svakom slučaju, trebala je to biti najveća
demonstracija Stare Republike koja bi pokazala koliko je
uspješna flota povezana infiltracijskim sustavom. Mara
prijezirno frkne. - Strašna im je bila ta demonstracija!

- Slažem se. - suho se složi Karrde. - Ali problem nije
bio u samom infiltracijskom sustavu. Zapisi o tome su
pomalo neodređeni; što je bez sumnje bilo izvedeno po volji
onih koji su u to vrijeme bili na vlasti. No, čini se da je
jedan, ili možda i više, članova posade pokupilo epidemijski
virus u nekoj od luka u kojoj je flota zastala na svom prvom
putovanju. Raširio se u pritajenom stadiju na posadu svih
dvije stotine brodova, što znači da je, kada je epidemija
iznenada izbila, pokosila gotovo sve odjednom.

Mara zadršće. Čula je i ranije o epidemijskim virusima
koji su znali smaknuti cijele planetarne populacije u vremenu
prije Klonskih ratova, prije nego što je zdravstvo Stare

Republike, a zatim i Imperija, otkrilo kako se nositi s tim
epidemijama. - Znači, virus je pobio posadu prije no što su
mogli dobiti bilo kakovu pomoć?

- Čini se da je epidemiji trebalo samo nekoliko sati sa
ih pokosi, iako je to samo znanstvena pretpostavka. -
odgovori Karrde. - Ono što je sve to preokrenulo iz tragedije
u propast bila je činjenica da je taj epidemijski virus imao
nezgodnu osobnost da svoje žrtve prvo dovede u stanje
potpune neuračunljivosti, prije no što izdahnu. Umiruća je
posada živjela dovoljno dugo da međusobno infiltrira
brodove... što znači da je posada zapovjedništva Katane,
kada je poludjela, sa sobom povukla u propast cijelu flotu.

- Sada se sjećam. - kimne Mara polako glavom. -
Navodno je taj događaj pokrenuo daljnje velike promjene
koje su vodile decentralizaciji u automatskim brodskim
funkcijama. Napustili su princip velikih, svemoćnih računala
i prihvatili opciju u kojoj su za te svrhe uposlili stotine
droida.

- Ta je težnja za promjenom već postojala, ali je
sudbina Katana flote zapravo zapečatila njezin kraj. - pojasni
Karrde. - U svakom slučaju, flota je nestala negdje u
dubinama interstelarnog svemira i nikada se više nije ništa
čulo o njoj. Jedno je vrijeme to bila udarna vijest, čak su se i
neki neozbiljniji predstavnici medija grubo šalili na račun
imena Tamne Sile. Nekoliko sljedećih godina bila je objekt
interesa u koji su nade polagali tragači za izgubljenim
brodovima, oni koji su imali više entuzijazma nego zdravog
razuma. Kada im je konačno postalo jasno koliko je u
galaksiji praznog prostora u kojem se bez poteškoća može
izgubiti par stotina brodova, izgubili su i interes za daljnjom
potragom. Bilo kako bilo, Stara se je Republika nedugo
potom morala suočiti puno većim problemima. Osim
profesionalnih varalica koje ti povremeno pokušaju uvaliti

mapu s položajem flote, za nju se gotovo više i ne može čuti.
- Da. - sada joj je bilo jasno kamo vodi Karrdeova

priča. - Pa, kako je došlo do toga da je upravo ti nađeš?
- Puka slučajnost, vjeruj mi. Zapravo, tek nekoliko

dana nakon toga sam uspio shvatiti što sam zapravo našao.
Sumnjam da je bilo tko drugi od posade ikada saznao za to.
Karrdeov pogled odluta u daljinu, a u očima mu se pojavi
sjaj prisjećanja. - Bilo je to prije više od petnaest godina. -
reče, malo odsutnim glasom. Ispreplevši prste na rukama,
zamišljeno je trljao palčeve jedan o drugi. - Radio sam kao
navigatorsko-senzorski stručnjak u maloj, neovisnoj
krijumčarskoj grupi. Upravo smo bili presreli jedan tovar i
oteli ga, ali smo si morali vatrom izboriti put pored dvije
Carrack krstarice kako bi im umakli. Sve smo izveli kako
treba, ali s obzirom na to da nismo imali dovoljno vremena
izraditi potpunu kalkulaciju za brzinu svjetlosti, morali smo
izići iz nje nakon što smo prošli pola svjetlosne godine i
dovršiti izračunavanje. - Karrdeove se usnice neznatno trznu.
- Zamisli koliko je bilo naše iznenađenje kada smo otkrili
dva Dreadnaughta kako čekaju ravno pred nama.

- Zapravo, mrtvo su ležali u svemiru.
Karrde odmahne glavom. - Ne, zapravo nisu, što je i
izazvalo moju zabunu u prvih nekoliko dana. Sudeći prema
njihovom izgledu, djelovali su potpuno funkcionalni,
upaljena su bila i nutarnja i pozicijska svjetla, čak im je u
pripravnosti bio i senzorski skener. Naravno, mi smo
pretpostavili da se radi o dijelu grupe s kojom smo se ranije
sukobili, pa je kapetan izdao naređenje da se hitno ponovo
ubrza u brzinu svjetlosti kako bi nestali s toga mjesta.
- Što i nije bila najbolja zamisao. - promrmlja Mara.
- Tada se to činilo kao manje od dva zla. - reče Karrde
suho. - Ipak, na kraju sam uvidio da smo se gotovo fatalno
preračunali. Izlazeći iz brzine svjetlosti, brod se je sudario s

masivnom sjenkom velike komete, što je izazvalo eksploziju
u motivatoru brzine svjetlosti i gotovo potpuno uništilo cijelu
letjelicu na licu mjesta. Pet članova posade poginulo je u
sudaru, a još su trojica umrla od posljedica ozljeda koje su
zadobili, prije nego što smo se uspjeli dovući do civilizacije
pokretani samo pomoćnim motivatorom.

Na trenutak je vladala tišina. - Koliko vas je preostalo
na kraju? - konačno upita Mara.

Karrde je dugo i usredotočeno gledao u nju, ali mu je
na licu stajao njegov uobičajeni podrugljivi osmjeh.

- Ili drugim riječima, tko bi još mogao znati nešto o
floti?

- Ako ti je tako milije...
- Ostalo je nas šestero. Iako, kao što sam i ranije rekao,
ne vjerujem da su ostali shvatili što je bilo to na što smo
naišli. Tek kad sam pregledao arhivirane nalaze senzora i
otkrio da je bilo puno više nego dva Dreadnaughta u tom
području, počeo sam sumnjati.
- Što je bilo sa samim nalazima?
- Izbrisao sam ih. Naravno, tek nakon što sam
memorizirao koordinate.
Mara kimne. - Veliš da je to bilo prije petnaestak
godina?
- Tako je. - potvrdi Karrde. - Razmišljao sam o tome
da se vratim tamo i uradim nešto s brodovima, ali nikada
nisam imao dovoljno vremena kako da to uradim kako treba.
Izbacivanje dvije stotine Dreadnaughta na otvoreno tržište
nije nešto u što bi se čovjek upustio glavom bez obzira, bez
velikih i temeljitih priprema. Čak iako ima tržište za sve
brodove, a to je uvijek bio problem.
- Sve do sada.
Karrde izdigne jednu obrvu. - Je li to prijedlog da ih
prodam Imperiju?

- Traže velike brodove. - podsjeti ga ona. - A za svaki
nude tržišnu cijenu, plus dvadeset posto bonusa.

Karrde ponovo izdigne obrvu zapiljivši se u Maru.
- Mislio sam da ti nije naročito stalo do Imperije?
Ona izdrži njegov upitni pogled. - I ne marim. - odvrati
mu - Što bi bila druga mogućnost? Dati ih Novoj Republici?
Karrde ne skrene pogled. - To bi moglo biti isplativije
na duge staze.
Marina se lijeva šaka skupi u čvrsto stisnutu pesnicu, a
u utrobi osjeti napetost zbog podvojenih osjećaja. Dopustiti
da Dreadnaughti završe u rukama Nove Republike,
nasljednika pobunjeničkog Saveza koji joj je uništio život,
bila ja zamisao koja ju je ispunjavala mržnjom. Ali, s druge
strane, Imperij bez Imperatora bila je tek blijeda sjenka
nekadašnje sebe, gotovo nevrijedna tog slavnog imena. Dati
njima Tamnu Silu bilo bi jednako bacanju bisera pred svinje.
Ili? Sada, kada je ponovo jedan Veliki Admiral zapovijedao
Imperijalnom Flotom, možda je Imperija imala neke izglede
da povrati staru slavu. A ako je tih izgleda bilo... - I što ćeš
uraditi? - upita Karrdea.
- Ovoga trenutka baš ništa. - odgovori on. - Jednak je
to problem kao i onaj s kojim smo se morali suočiti u vezi s
Skywalkerom, na kraju krajeva: Imperij neće oklijevati da
nam se osveti ukoliko budemo radili protiv njih, ali je
vjerojatnije da će Nova Republika na kraju izvojevati
potpunu pobjedu. Ako Thrawnu damo Katana flotu, to će
samo privremeno odgoditi neizbježno. Trenutno nam je
najpametnija ostati neutralnima.
- Osim što bi, ako Dreadnaughte damo Thrawnu,
Velikog Admirala mogli skinuti sa svoga vrata. - naglasi
Mara. - To bi trgovinu učinilo vrlo isplativom za nas.
Karrde se blijedo nasmiješi. - Ma hajde, molim te,
Mara. Veliki Admiral Thrawn možda i jeste taktički genij,

ali ne vjerujem da je sveznajući. Ni na koji način ne može
znati gdje smo. I svakako ima važnijih stvari kojima se
trenutno bavi, nego da svoja sredstva troši na to da ganja nas.

- Sigurna sam da je tako. - reče Mara oklijevajući. Ali
nije magla a da se na prisjeti kako je sam Imperator, dok je
bio na vrhuncu svoje moći i zauzet tisućama drugih stvari,
ipak često nalazio vremena za izvršenje osvete nad onima
koji su ga prevarili.

Prijemnik pored nje se oglasi zujećim šumom, i Mara
posegne prema prekidaču kako bi odgovorila. - Da?

- Lachton. - začuje se iz zvučnika poznati glas. - Je li
Karrde u blizini?

- Ovdje sam. - javi se Karrde, primaknuvši se Mari. -
Kako napredujete s kamufliranjem?

- Gotovo smo završili. - odgovori Lachton. - Iako,
ponestalo nam je maskirne mreže. Imate li je vi?

- Imamo nešto u jednom od privremenih skladišta. -
odvrati Karrde. - Poslat ću Maru neka je donese. Može li
netko od tvojih doći pokupiti je?

- Naravno, nema problema. Poslat ću Dankina, ionako
trenutno nema nekog posla ovdje.

- U redu. Mreža će biti spremna dok on dođe do nas.
Karrde mahne rukom, a Mara isključi prijemnik.

- Znaš li gdje je skladište broj tri? - upita je.
Ona potvrdno kimne glavom. - Ulica Wozwashi, broj
četiri dvanaest. Tri bloka zapadno, dva sjeverno.
- Dobro. - Karrde proviri kroz prozor. - Nažalost, još je
uvijek prerano za mlazne skutere na ulici. Morat ćeš
prošetati.
- Nema veze. - odvrati Mara. Osjećala je da će joj malo
gibanja dobro doći. - Hoće li dvije kutije biti dovoljno?
- Ako možeš dovući toliko. - reče on, odmjeravajući je
od glave do pete, kao da provjerava odgovara li njezina

pojava Rishijevskim standardima pristojnosti. Nije se trebao
zamarati s tim, jedno od prvih pravila koje joj je Imperator
utuvio u glavu davno ranije, bilo je upravo to da se
maksimalno uklopi u svoje okruženje. - Ako ne možeš,
vjerujem da će se Lachton snaći i s jednom kutijom.

- U redu. Vidimo se kasnije.
Njihova kuća u gradu bila je dio niza sličnih zgrada
koje su opasavale jedno od stotina malih trgovišta koja su
bila raštrkana po cijeloj skučenoj dolini. Mara na trenutak
zastane pod nadsvođenim ulazom njihove zgrade, neznatno
izdvojena od vreve pješaka na pločniku, i ogleda se oko
sebe. Kroz prolaze najbližih zgrada mogla je vidjeti malo
udaljenije dijelove grada, najveći dio kojeg je bio sagrađen
od istog, žućkasto-bijelog kamena kojeg su urođenici očito
vrlo voljeli. Na nekim je mjestima njezin pogled dopirao sve
do samog kraja grada, na kojem se smjestila nekolicina
malenih kućica koje su klimavo nalegle na litice goletne
planine koje su se oštro dizale ka nebu, opkolivši grad sa
svih strana. Znala je da visoko u vrhovima tih planina žive
slobodna ptičja plemena prastanovnika Rishija, koja su, bez
sumnje, promatrala što se događa dolje pod njima i s
nevjericom gledala na čudne stvorove koji su se odlučili
živjeti u najneugodnijim i najvlažnijim dijelovima njihove
planete.
Spustivši pogled s planina, Mara brzo i pomno
pregleda svoje neposredno okružje. S druge su se strane ulice
uzdizale zgrade, a između nje i njih kretala se uobičajena
gužva šaroliko odjevenih pješaka koji su žurili prema ili od
tržišta koje je ležalo malo istočnije. Nagonski, njezin pogled
brzo preleti prijeko pročelja zgrada nasuprot njoj, ali s
obzirom na to da su svi prozori bili zakriljeni tamnim
staklom, nije mogla vidjeti puno. Jednako nagonski, na
brzinu osmotri i sve uske pješačke prolaze koji su se stisnuli

između zgrada.
U jednom od prolaza, zavučen duboko prema

stražnjem dijelu zgrade gdje je bila jedva primjetna,
nepokretno je stajala silueta muškarca odjevenog u plavi šal i
zelenu tuniku s uzorkom. Zurio je prema njoj.

Mara jednostavno preleti pogledom preko njega, kao
da ga nije zamjetila, istog trenutka osjetivši kako joj srce
gromovito tuče. Iskoraknuvši iz ulaza, krene na istok prema
tržištu i prepusti se gomili.

Ali ne zadugo. Čim je izmakla pogledu tajanstvenog
potucala, krenula se probiti kroz gužvu na drugu stranu ulice,
prema nizu zgrada. Dospjela je do njih možda tri zgrade
dalje od mjesta na kojem je stajao promatrač. Naglo je
skrenula u prolaz i požurila se prema stražnjem dijelu
zgrade. Ukoliko je doista nadgledao Karrdeovo skrovište,
imala je dobru priliku da ga sredi s leđa.

Došla je do stražnjeg dijela zgrade i krenula natrag
prema mjestu gdje ga je vidjela... samo kako bi otkrila da je
njezina lovina nestala.

Na trenutak je zastala, ogledajući se oko sebe, tražeći
neki znak o tome kamo je čovjek mogao otići i pitajući što
da uradi. Nije osjećala one nesnosne žmarce koji bi je
upozoravali i zbog kojih su u posljednji trenutak umakli kod
Myrkra, ali kao što je rekla i Karrdeu, nije to bio dar koji je
mogla uključiti i isključiti po volji.

Pogleda nadolje prema tlu na kojem je čovjek stajao.
Na njemu je bilo nekoliko blijedih otisaka stopala, utisnutih
u tanak sloj prašine koja se nakupila na uglu zgrade.
Izgledali su kao da je čovjek bio dovoljno dugo na tom
jednom mjestu da bi osjetio potrebu da se nekoliko puta
premjesti s noge na nogu. Na oko šest koraka dalje, točno u
središtu druge hrpice prašine, nalazio se jasan otisak stopala
koji je vrhom pokazivao prema zapadu, iza reda zgrada.

Mara pogleda u tom pravcu, osjetivši kako joj se usnice
stisnuše u bijesu. Očito, bio je to putokaz koji je ostavio s
namjerom, mamac: otisci nikada ne ostaju tako jasni i
nezamrljani, osim ako nisu pažljivo otisnuti.

I bila je u pravu. Oko stotinu metara ravno pred njom,
nehajno koračajući duž stražnjeg dijela zgrada koje su vodile
prema ulici koja se protezala od sjevera prema jugu, ugleda
čovjeka s plavim šalom i zelenom tunikom. Bio je to nimalo
prikriveni poziv da ga prati.

U redu, prijatelju, pomislila je kad je krenula za njim,
ako se želiš igrat, igrat ćemo se. Smanjila je razmak između
njih na približno devedeset metara, kad on naiđe na gužvu
koja je nadirala sa strane, te zaokrene prema sjeveru. Još
jedan jasan poziv, ovaj put da još više smanji udaljenost
među njima kako ga ne bi izgubila iz vida.

Ali Mara nije namjeravala pratiti njegova pravila igre.
Dobro je upamtila plan grada još prvog dana kada su
pristigli, i bilo joj je vrlo jasno kako on pokušava voditi je
prema manje napučenoj industrijskoj zoni na sjeveru, gdje se
je vjerojatno mogao pozabaviti njome bez nepotrebnog
prisustva svjedoka. Ukoliko bi tamo stigla prije njega, mogla
bi okolnosti okrenuti u svoju korist, a protiv njega. Još
jednom provjerivši svoj laserski pištolj pod rukavom,
presječe put kroz jedan od prolaza između zgrada na desno, a
zatim se zaputi na sjever.

Dolina se protezala gotovo stotinu i pedeset
kilometara, manje-više od istoka prema zapadu, ali u dijelu u
kojem se Mara nalazila nije bila šira od nekoliko kilometara.
Mara je išla ujednačenom brzinom, stalno podešavajući
pravac svog kretanja kako bi izbjegla gomilu i druge
prepreke. Kuće i trgovine postepeno su počele povlačiti pred
industrijskim postrojenjima, i ona konačno nakon nekog
vremena zaključi da je odmakla dovoljno daleko. Ukoliko je

njezina lovina nastavila hodati onim lijenim korakom
čovjeka koji ne želi izgubiti onoga koji ga prati, tog je
trenutka trebala imati dovoljno vremena da mu pripremi
dostojan doček.

Naravno, postojala je i mogućnost da je on skrenuo u
jednu od postranih ulica prema sjevera, negdje duž svog
puta, da je promijenio pravac prema zapadu ili istoku, ili da
je pak polukružno zaokrenuo i vratio se prema Karrdeovom
skrovištu. Ali kada je Mara oprezno pogledala iza ugla
zgrade, osmotrivši ulicu u koju je on prvi put skrenuo, uočila
je da njegova mašta jednako ograničena kao i njegova
tehnika nadziranja. Ugleda ga približno na polovini bloka,
nepomično sagnutog iza nekoliko naslaganih bačvi. Bio joj
je okrenut leđima, a plavi mu je šal bio zabačen na leđa,
padajući preko zelene tunike s uzorkom. U ruci je čvrsto
držao nešto što je vjerojatno bilo oružje. Bez sumnje, čekao
je da ona jednostavno uleti u zamku koju joj je postavio.
Početnik, pomisli ona, prezirno stisnutih usana. Ne skidajući
pogleda s njega, ček se i ne trudeći posegnuti za pištoljem,
zaokrene za ugao i krene tiho prema njemu.

- To bi bilo dovoljno daleko, - javi se podrugljivi glas
iza njezinih leđa.

Mara se sledi. Lik, koji je ravno pred njom bio zguren
iza hrpe bačvi, ne pomakne se... i tek je tada, sa
zakašnjenjem, shvatila da je to tijelo previše nepokretno da
bi stvarno čekalo u zasjedi. Zapravo, bilo je previše
nepomično da bi uopće bilo živo.

Polako, držeći ruke ispružene i lagano udaljene od
bokova, Mara se okrene. Čovjek kojeg je ugledala pred
sobom, bio je srednje visine, pomalo zdepasto građen i
tamnih, prodornih očiju. Njegova je doljnja tunika visjela na
njemu, raskopčana, a pod njom je provirivala lagana
pancirna košulja. U ruci je, naravno, držao pištolj. - Vidi,

vidi! - podsmjehne se. - Što smo to našli? Bilo je i vrijeme da
se konačno pojaviš - poč'o sam mislit' da si se izgubila ili
tako nešto.

- Tko ste vi? - upita Mara.
- Aaa, ne, crvena! Ja sam taj koji ć' pitat' pitanja ovdje!
Iako baš i ne moram pitat'. Ta lijepa stvar na vr' tvoje glave
jasno mi govori sve što trebam znat'. - pištoljem pokaže
prema njezinoj zlatno-crvenoj kosi. - Trebala si se tog riješit'.
Sakrit' ili obojat' je, znaš. Na smrt te odaje, da oprostiš!
Mara oprezno udahne, pokušavajući se riješiti osjećaja
ukočenosti u mišićima. - Što želite od mene? - upita, trudeći
se da joj glas zvuči mirno.
- Samo ono što svaki muškarac želi... - lukavo se
nasmiješi. - Hrpu love u čvrstoj valuti!
Ona odmahne glavom. - U tom slučaju, bojim se da ste
odabrali pogrešnu osobu. Sa sobom imam samo pedesetaka.
On se naceri još više. - Baš zgodno, Crvena, ali traćiš
vrijeme. Znam ja koja si ti, oca mi! Ti i tvoji pajdaši donijet'
ćete m 'rpu love. 'Ajde,'ajde... idemo!
Mara se ne pomakne. - Možda se možemo dogovoriti. -
predloži mu, osjetivši istovremeno kako joj znoj curi niz
leđa. Bila je preiskusna a da bi joj oči zamazao grubi govor i
ponašanje njezina protivnika. Ma tko god i što god da je bio,
točno je znao što radi.
Na svu sreću, još je uvijek imala pištolj skriven u
rukavu svoje tunike, i mogla se okladiti da njezin protivnik
nije ni u snu mogao očekivati da bi oružje tako razorne snage
moglo biti toliko maleno da bi se moglo sakriti upravo u
rukav. Činjenica da je dosada nije pretražio, govorila je u
prilog njezinoj procjeni.
Ali, što god je namjeravala izvesti, morala je to izvesti
tog trenutka, dok su okrenuti jedno drugom licem u lice. Na
nesreću, sve dok su joj ruke bile toliko odmaknute od tijela,

nije imala nikakove mogućnosti dokopati se oružja, a da se
napadač ne uzbuni zbog tog pokreta. Na neki mu je način
morala bar nakratko odvratiti pozornost.

- Dogovorit' se, ha? - upita je lijeno. - A kakav si
dogovor imala na pameti?

- Kakav dogovor bi vi željeli? - odvrati ona pitanjem.
Kad bi bar blizu imala nekakovu kutiju, možda bi je mogla
nogom baciti u zrak i hitnuti na njega. Ali iako je po ulicama
u tom dijelu grada ležalo poprilično smeća, oko nje nije bilo
ničega što bi moglo poslužiti toj svrsi. Njezine polučizme su
bile čvrsto vezane oko članaka i bilo je nemoguće olabaviti
vezice na njima a da on to ne primijeti. Mara brzo razmisli o
svemu što je imala na sebi ili uz sebe: ništa što bi joj moglo
pomoći... Ali, Imperatorova je obuka uključivala i vježbe
izravnog manipuliranja Silom, jednako kao i sposobnosti
komuniciranja na velikim udaljenostima, što je bila njezina
osnovna vrijednost za njegov režim. Te su njezine
sposobnosti nestale istog trena kada je nastupila i
Imperatorova smrt, ponovo se pojavljujući tijekom vremena
tek na kratko i vrlo neujednoličeno.

Ali ako je počela osjećati opominjuće trnce i
predosječaje, možda joj se i ta sposobnost povratila...

- Sigurna sam da možemo udvostručiti svaki iznos koji
nam je ponuđen za nas. - reče mu ona.

- Možda čak isplatiti i više nego velikodušan dodatak
na tu sumu.

Njegov osmjeh postane vrlo, vrlo zao. - To j' stvarno
velikodušna ponuda, Crvena. Stvarno velikodušna. Puno bi
se ljudi na nju u'vatilo k'o riba na mamac, oca mi! Ja... -
malo podigne pištolj - Ja se volim držat' onog' što je sigurno.

- Čak i kada to znači tek upola zarade? - Dva metra iza
njega, nemarno nabačena uz zid, ležala je omanja hrpa
odbačenih željeznih dijelova, koji su čekali da ih netko

pokupi i odnese. Među otpadom je ležala i kraća čelična
cijev, koja se činila savršeno postavljenom na rub kutije
odbačene energetske stanice.

Mara stisne zube, oslobodi um koliko je mogla i
posegne duhom prema cijevi.

- Prema mojim uvjerenjima, pola sigurne stvari bolje je
nego dvaput ništ'. - odgovori joj čovjek. - U svakom slučaju,
ne očekujem da možeš novčano nadjačati Imperij. Mara
proguta knedlu. Sumnjala je na to od prvog trenutka, ali ju je
način na koji su se potvrdile njezine sumnje natjerao da
zadrhti. - Mogao bi se iznenaditi kad saznaš kolikom
sredstvima raspolažemo. - reče. Cijev se lagano trzne, pa
zakotrlja nekoliko milimetara...

- Jok, ne mislim ja tako. - ležerno reče čovjek. -'Ajde,
idemo...

Mara prstom pokaže na zgrčenog mrtvog čovjeka za
svojim leđima. - A da mi prvo ispričaš što se dogodilo s
njim?

Njezin napadač samo slegne ramenima. - Što se tu ima
pričat'? Treb'o mi je mamac, a on je lunj'o pogrešnim
mjestom u pogrešno vrijeme. Kraj priče. - njegovog osmjeha
naglo nestane.

- Dosta zavlačenja! Okreni se i kreni hodat'... osim ako
me ne misliš izazvat' da pokupim nagradu za tvoju mrtvu
glavu.

- Nikako! - promrmlja Mara. Duboko udahne.
Napinjući se i posljednjim atomom snage koji je
posjedovala, znajući da joj je to posljednja prilika...

- I za leđima njezinog otimača, cijev pade na tlo uz
prigušeni zveket.

Morala mu je priznati da je bio dobar. Prije što je cijev
uopće pala i dotakla tlo, on se već spustio na jedno koljeno i
još u poluokretu zasuo prostor oko sebe brzom laserskom

vatrom, tražeći hitcima onoga koji mu se prikradao za
leđima. Trebalo mu je manje od sekunde da shvati kako je
pogriješio, i uz još jednu salvu laserskih hitaca, okrene se
nazad prema Mari. Ali ta jedna sekunda bila je sve što je
Mari trebalo.

Otimačev očajnički pucanj još uvijek nije dospio do
nje u onom trenutku kad ga je ona precizno upucala u glavu.

Jedan je dugi trenutak samo nepomično stajala, teško
dišući dok su joj mišići podrhtavali reagirajući na napor
kojem se izložila. Tada, ogledavši se okolo kako bi se
uvjerila da nitko neće dotrčati da vidi o kakovoj se tu gužvi
radi, napokon spremi svoje oružje i klekne kraj svoje žrtve.

Baš kao što je i očekivala, ne nađe gotovo ništa:
identifikacijsku karticu, koja je vjerojatno bila krivotvorena,
prema kojoj se gospodin zvao Dengar Roth, nekoliko
pričuvnih naboja za laserski pištolj, vibracijski nož kao
sredstvo za nuždu, informatičku karticu i računalo, te
poprilično obrtnog kapitala u lokalnoj i imperijalnoj valuti.
Mara strpa njegovu iskaznicu i informatičku karticu u svoju
tuniku, a novac i oružje ostavi, pa se osovi na noge. - Eto ti
tvojih dva puta ništa. - promrmlja, gledajući nadolje u truplo.
- Uživaj!

Pogled joj odluta na komad čelične cijevi koji joj je
spasio život. Bila je u pravu. Ti bljeskovi Sile, baš kao i
predosjećaji koje je imala, očito su se vratili. Što je značilo
da ni noćne more nisu daleko...

Tiho prokune. Ako dođu, doći će, i ona nije mogla
poduzeti ništa protiv toga, samo ih istrpjeti. Toga je trenutka
imala druge, hitnije probleme s kojima se morala pozabaviti.
Posljednji se put ogledavši oko sebe, krene natrag prema
skrovištu.

Kada se vratila u skrovište, zatekne Karrdea i Dankina
kako je čekaju. Dankin je uznemireno i nervozno hodao

gore-dolje po sobi. - No, konačno si došla! - prasne čim se
Mara uvukla u kuću kroz stražnja vrata. - Gdje si do vraga....

- Imamo problema! - prekine ga ona, pruživši Rothovu
iskaznicu Karrdeu i produživši prema još uvijek nepotpuno
uređenoj sobi za vezu. Odgurnuvši u stranu jednu od kutija
punih kablova, pronađe jedno informatičko računalo, pa u
njega ubaci karticu koju je našla kod otimača.

- Kakve probleme? - upita Karrde, prilazeći joj s leđa.
- One koje donose lovci na ucjenjene glave. - reče mu
Mara, pruživši mu računalo. Uredno uokvireno u središtu
displeja, ispod velikih brojki 20.000, nalazilo se Karrdeov
lik.
- Vjerojatno smo svi na kartici. - reče mu ona - Ili bar
svi oni za koje je Veliki Admiral Thrawn mogao znati.
- Tako znači, sada vrijedim dvadeset tisuća! -
promrmlja Karrde, brzo provjeravajući ostale podatke na
kartici. - Počašćen sam!
- Je li to sve što imaš za reći? - Marin je glas zvučao
zahtijevajući.
Karrde je pogleda. - A što bi ti željela da kažem? -
upita je nježno i pomirljivo. - Da si ti bila u pravu, a ne ja,
što se tiče Imperijine zainteresiranosti za nas?
- Ne zanima me čija je što krivica. - reče mu ona kruto.
- Želim znati što ćemo sada poduzeti u vezi s tim.
Karrde ponovo pogleda na računalo, a mišići lica mu
se napeše. - Uradit ćemo ono što je jedino razumno. - reče. -
Naime, povući se. Dankin, na zaštićenu vezu i prenesi
Lachtonu neka počne skidati kamuflažu. Zatim zovi China i
ostale, neka krenu prema skladištima i prepakiraju opremu.
Ti možeš ostati ovdje i pomoći Mari i meni. Želim otići s
Rishija do ponoći, ako je ikako moguće.
- Razumio sam! - reče Dankin, već unoseći kod za
dešifriranje u komandnu konzolu veze. Karrde vrati Mari