Zahn, Timothy - Uspon mračne sile (2)

GLAVA 21

Mara opsuje kroz stisnute zube, podesivši kontrolne
ploče Skipraya za jedrenje i uključi skener na opciju
pretraživanja kako bi dobila bolji pregled strme litice koja se
spuštala okomito prema dolje od podnožja zgrade na samom
njezinom rubu. Slijetanje na sami rub sada više nije bilo
moguće. Možda bi i mogla spustiti letjelicu na taj ograničeni
prostor, čak i bez zračnih mlaznica, ali nikako ne dok je
protiv sebe imala svu moć jednog Jedi Gospodara. Umjesto
toga, mogla se je odlučiti sletjeti na tamni otočić koji je ležao
pod njom. Ta bi joj mogućnost dala više prostora za
manevriranje, ali bi se nakon toga našla suočena s drugim
problemom: kako se popeti na liticu. Jednak bi problem
predstavljalo i nalaženje neke druge lokacije, dovoljno velike
za slijetanje, bilo gdje u podnožju ili na padini planine.

S druge strane, jednostavno je mogla priznati poraz,
uključiti središnje pogone letjelice i vratiti se put svemira i
poći osloboditi Karrdea sama.

Skrgučući zubima, pažljivo je promatrala skenerski
prikaz. Kamena je tuča prestala nakon četvrtog pogotka. Bez
sumnje, Jedi Gospodar je čekao da vidi hoće li se Mara
srušiti bez njegove daljnje "pomoći". Sa malo sreće, možda
bi ga i mogla uvjeriti da se letjelica srušila, a da je pri tome
ne uništi u potpunosti. Kad bi samo pronašla odgovarajuće
mjesto na litici... Ugleda ga, otprilike na polovini visine
litice: manje-više polukružno udubljenje u kojem je erozija
isprala sloj mekše stijene s tvrđeg kamena koji ju je
okruživao. Ispod razine povišenog ruba ležalo je relativno
ravno dno, a cijelo je udubljenje bilo dovoljno veliko da
Skipray stane u njega.

I sada joj je preostajalo samo da brod i smjesti unutra.
Poželjevši sama sebi puno sreće, Mara uzdigne nos letjelice i
smanji snagu glavnih pogona.

Bljesak ispušnih plinova i plamena koji su izvirali na
repu letjelice jarko osvjetli okoliš strme planinske litice i
udahne mu život titrajućim mozaikom svjetla i sjene.
Skipray se trzne naprijed i prema gore, a zatim se umiri
nakon što je Mara napravila maleni odmak od okomice. Na
trenutak se činilo da će se prevaliti na jednu stranu, zatim se
malo uzdigne nakon što je Mara podesila kontrolne ploče, pa
gotovo izvrne na suprotnu stranu, ali se naposlijetku konačno
izbalansira i smiri. Održavanje ravnoteže na ispušnim
plinovima poput ovoga što je ona izvodila, bila je
nepredvidiva i nestabilna operacija. Mara osjeti kako joj znoj
kupa lice dok se borila kako bi zbog kvara nezgrapnu
letjelicu održala pod nadzorom. Ako C'baoth samo nasluti
što ona pokušava izvesti, završit će svoj obračun s njom bez
prevelikog truda. Čvrsto stisnuvši zube, istovremeno pazeći
na dijagram ateriranja, očitovanje brzine i snagu pogona,
privede letjelicu cilju.

Gotovo da nije uspjela. Skipray je još uvijek bio
najmanje deset metara udaljen od izbočine kada je repni
plameni mlaz došao u doticaj s podlogom, a vrelina njegova
plamena počne taliti stijenu. Tek djelić sekunde kasnije jarki
plamenovi obaviju cijeli trup broda. Mara je zadržavala
početni kurs, pokušavajući se ne obazirati na upozoravajuće
urlanje alarma zbog nagaranja obloge, istovremeno
pokušavajući vidjeti nešto kroz plamen koji se ispriječio
između nje i njezina cilja. Nije imala vremena koje bi mogla
tratiti na razmišljanje i dvojbe. Bude li oklijevala tek
nekoliko sekundi, ispušni plamenovi će previše spaliti
izbočinu i ona neće moći sletjeti. Udaljenost između nje i
stijene se smanjila na pet metara, a vrućina u unutrašnjosti

udubine se nepodnošljivo pojačavala. Tri metra, jedan ...
Začuje se stravični zvuk škripanja metala o stijenu

kada je zadak Skipraya konačno dotaknuo rub izboćine.
Mara smanji snagu pogona i napne se u iščekivanju. Nagli
trzaj cijelog broda, čiji je rep propao oko metar u dubinu,
zgrči Marin želudac. Na trenutak joj se učini kako će
letjelica ostati balansirajući na rubu. Ali se potom nezgrapno
zanjiše malo prema naprijed, da bi sljedećeg trenutka
tresnula punom težinom na slijetne potpornje.

Otirući znoj s lica, Mara očita ispis stanja. Davno su je
naučili kako je ovaj manevar koji je upravo izvela krajnje,
očajničko rješenje, upotrebljiv jedino kao posljednja
alternativa prije rušenja. Sada, nakon što ga je izvela, znala
je zašto je to tako.

Ali, imala je sreće. Slijetali potpornji i stražnji ispušni
sustav bili su skršeni, ali regularni pogon, jednako kao i onaj
za svjetlosne brzine, oprema za preživljavanje u svemirskim
uvjetima i obloga trupa nisu pretrpjeli oštećenja. Mara
isključi pogone, uprti okvir s ysalamirijem na ramena i krene
prema stražnjem dijelu letjelice.

Središnja izlazna rampa koja se spuštala iz stražnjeg
dijela trupa nije se dala upotrijebiti za izlaz jer bi se
rastvorila nad provalijom. Ali, postojao je i alternativni izlaz
smješten pored laserskog topa, na gornjem dijelu trupa. Mara
podigne ljestve prema tom otvoru i pokuša se provući kroz
njega noseći okvir s ysalamirijem na leđima, što nije bilo
nimalo jednostavno. Ipak, nakon nekoliko različitih
bezuspješnih pokušaja, ipak se uspije provući. Kad je
dosegnula izlaz, osjeti pod dlanovima neugodnu vrelinu
kovine vanjske obloge letjelice, ali su hladni vjetrovi koji su
puhali s jezera bili dobrodošla promjena nakon prevrele
unutrašnjosti Skipraya. Mara ostavi otvor izlaza širom
rastvoren, kako bi se cijela letjelica što brže rashladila.

Pogleda prema gore.
Na svoju veliku žalost, otkrije da se je preračunala.

Umjesto da je bila deset do petnaest metara ispod vrha
kratera, kao što je pretpostavljala, bila je gotovo pedeset
metara niže. Ogromno prostranstvo kratera i žurba u kojoj je
morala prizemljiti letjelicu potpuno su joj iskrivile
percepciju.

- Nema ničeg boljeg od malo vježbanja nakon duga
puta! - promrmlja sama za sebe, vadeći iz torbe za pojasom
automatsku baklju, osvjetlivši stazu kojom je trebala
započeti s penjanjem. Uspon neće biti nimalo zabavan,
posebice ako se uzme u obzir i velika težina okvira s
ysalamirijem, ali nije bio neizvediv. Pričvrstivši baklju o
rame svog letačkog odijela, potraži na stijeni dovoljno čvrst
oslonac za ruke i započne s penjanjem.

Prešla je tek otprilike dva metra kada, bez ikakovog
upozorenja, stijena pred njom bljesne obasjana vatrom.

Mara od šoka i iznenađenja klizne natrag, sve do
neravne izbočine koja se nadvila nad Skiprayom, ali se
spremno dočeka na noge, sagnuta i sa spremnim oružjem u
ruci. Trepćući zasljepljena dvostrukim svjetlom koje je bilo
upereno u nju, Mara ispali brzi hitac koji pogodi cilj i utrne
jedno svjetlo. Drugo se svjetlo bez oklijevanja ugasi odmah
potom. Dok je treptanjem pokušavala razbistriti vidno polje i
rastjerati grimizne krugove koji su joj lebdjeli pred očima,
Mara začuje prigušen, ali vrlo prepoznatljiv zvuk.

Ćeretanje R2 droida.
- Hej! - pozove ga tiho. - Ti... droidu. Jesi li ti
Skywalkerova astromehanička jedinica? Ako jesi, onda znaš
tko sam ja. Sreli smo se na Myrkru, sjećaš se?
Da, droid se sjećao. Ali po srditom tonu kojim je
odgovorio, bilo je jasno da to nije bila jedna od njegovih
dražih uspomena. - Da, ali zaboravimo sada na sve to. - reče

mu Mara zlovoljno. - Tvoj je gospodar u nevolji. Došla sam
ga upozoriti.

Začuje se još jedan niz elektroničkih cvrkuta, ovaj put
vrlo sarkastično intoniran. - Istina je! - bila je uporna Mara.
Njezina je zasljepljenost postepeno prolazila i ona počne
razaznavati tamne obrise X-krilca koji je lebdio na zračnim
mlazevima udaljen oko pet metara od nje. Dvije cijevi
prednjih laserskih topova letjelice bile su uperene ravno u
nju. - Moram hitno razgovarati s njim. - nastavi Mara. - I to
prije nego što onaj Jedi Gospodar tamo gore otkrije kako
sam još uvijek na životu i odluči se to ispraviti na moju
štetu!

Očekivala je još jedan zajedljiv odgovor, ili komentar
koji bi bio u smislu: "tako ti i treba". Ali, droid ne reče ništa.
Možda je vidio bitku koja se vodila između Skipraya i
C'baothovih letećih projektila. - Da, to je bio on i pokušavao
me je ubiti. - potvrdi ona. - Uredno i tiho, tako da tvoj
gospodar ne primjeti ništa i ne postavlja suvišna pitanja.

Droid zaćurlika nešto što je zvučalo kao pitanje. -
Došla sam ovamo jer mi je potrebna Skywalkerova pomoć. -
reče Mara, pretpostavivši sadržaj droidova pitanja. - Karrdea
su zarobili Imperijalci i ja ga ne mogu sama osloboditi.
Karrde je, u slučaju da si to zaboravio, onaj koji je pomogao
vašim prijateljima u postavljanju zasjede za zvjezdane
jurišnike koji su vas ulovili na Myrkru. Dugujete mu uslugu.

Droid frkne. - No, u redu! - prasne Mara. - Nemoj to
učiniti zbog Karrdea, niti zbog mene. Prebaci me gore, jer u
suprotnom, tvoj mili gospodar neće saznati da njegov novi
učitelj C'baoth radi za Imperiju, sve dok ne bude prekasno.

Droid je očito razmišljao o tome što je čuo. Nedugo
potom, topovi se na letjelici polako odmaknuše u stranu, a
X-krilac se lagano spusti do oštećenog Skipraya. Mara
zatakne pištolj natrag u futrolu i pripremi se, pitajući se

istovremeno kako će se uvući u tijesnu kabinu letjelice s
nezgrapnim okvirom za ysalamirija na svojim leđima.

Ali zato se nije morala brinuti. Umjesto da dovede
letjelicu u takav položaj da joj omogući ulaz u kabinu, droid
joj kao sjedalo ponudi jedan od slijetnih potpornja.

- Šališ se! - pobuni se Mara, zureći u potporanj koji je
lebdio pred njom, u visini struka. Razmišljala je koliko bi
dugo trajao pad od vrha litice do dna kratera. Ali, postane joj
jasno da je droid mislio ozbiljno. Nakon kratkog
razmišljanja, Mara se posjedne na poprečnu cijev potpornja.

- U redu! - reče kada se smjestila, onoliko sigurno
koliko je mogla. - Krenimo. I pazi na leteće kamenje!

X-krilac se malo odmakne od litice i krene prema gore.
Mara se napne u iščekivanju, očekujući da će C'baoth
nastaviti s napadom tamo gdje je malo ranije prestao. Ipak,
stigoše do vrha neometeni ničim. Dok je droid prizemljivao
letjelicu na čistini, Mara ugleda sjenoviti lik čovjeka
ogrnutog plaštem. Stajao je pored ograde koja je okruživala
građevinu, u tišini.

- Ti si sigurno C'baoth. - obrati mu se Mara dok je
silazila s potpornja, posegnuvši rukom prema dršci pištolja.

- Uvijek pozdravljaš posjetitelje na ovaj način? -
Čovjek je i dalje šutio. Mara zakorači i primakne mu se,
prožeta jezovitim osjećajem nečeg već doživljenog dok je
bezuspješno pokušavala prodrijeti pogledom pod kapuljaču i
vidjeti lice koje se krilo pod njom. Car je izgledao upravo
tako one noći kada je došao prvi put i poveo je iz njezina
doma...

- Ja nemam posjetitelja osim udvorica Velikog
Admirala Thrawna. - naposlijetku progovori lik. - Svi ostali
su, po definiciji, uljezi.

- Zašto misliš da ja ne pripadam Imperiju? - odvrati
Mara pitanjem. - U slučaju da nisi primjetio, pratila sam

imperijalni signal za navođenje sa otoka, a ti si me oborio. -
Pod blijedim svjetlom zvijezda, Mari se učini da se C'baoth
nasmješio pod kapuljačom.

- I što bi to zapravo trebalo dokazati? - upita je on. -
Ništa, samo da se i drugi znaju igrati igračkama Velikog
Admirala.

- A imaju li ti drugi pristupa i Admiralovim
ysalamirijima? - upita ona, pokazavši rukom na okvir na
svojim leđima. - Dosta je toga! Veliki Admiral Thrawn...

- Veliki Admiral je tvoj neprijatelj. - prasne C'baoth
iznenada. - I ne vrijeđaj me s djetinjastim nijekanjem, Mara
Jade. Sve sam to vidio u tvojim mislima dok si dolazila
ovamo. Jesi li doista mislila da možeš odvesti mog Jedija od
mene?

Mara s mukom proguta slinu, drhteći od hladnog
noćnog vjetra i još hladnijeg osjećaja koji se širio njezinim
tijelom. Thrawn je rekao da je C'baoth lud, a i ona sama je
mogla načuti onu nestabilnu intonaciju ludila u njegovom
glasu. Ali u tom je čovjeku bilo nečeg puno većeg. Iza toga
glasa krila se tvrda odlučnost, bezosjećajnost i proračunatost,
uz natruhu izvanredne snage i nadmoći koja se tek
naslućivala, ali bila vrlo jasna.

Učini joj se kao da ponovo čuje Carev glas.
- Treba mi Skywalkerova pomoć. - reče Mara, sileći se
da joj glas ostane miran. - Sve što mi treba jest posuditi ga na
nekoliko dana.
- I tada ćeš mi ga vratiti? - zajedljivo upita C'baoth.
Mara čvrsto stisne zube. - Skywalker će mi pomoći,
C'baoth. Dopadalo se to tebi ili ne.
Ovaj puta nije ostao ni tračak sumnje: Jedi Gospodar
se nasmješio. Blijedim, jezovitim smješkom. - O ne, Mara
Jade. - promrmlja. - Griješiš. Da li doista vjeruješ da sam ja
bez ikakove moći kojom bih te pobijedio, samo zato što

stojiš u središtu praznog prostora Sile?
- Ali, imam ja i ovo! - poviče Mara potegnuvši pištolj i

uperivši ga u njegove grudi. C'baoth se na pomakne, ali Mara
osjeti iznenadnu koncentraciju napetosti u zraku. - Nitko ne
može uperiti oružje u mene a da za to ne bude kažnjen. - reče
Jedi Gospodar tihim, podlim glasom. - Skupo ćeš platiti ovaj
dan!

- Riskirat ću. - odgovori mu Mara, koraknuvši unatrag
kako bi se leđima naslonila na trup X-krilca. Iznad njezine
glave, malo ulijevo, dopirao je glas R2 droida koji je
zabrinuto cvrkutao sam sebi. - Hoćeš li se maknuti u stranu i
pustiti me da prođem? Ili ćemo to obaviti na teži način?

Činilo se da je C'baoth proučava. - Mogao bih te
uništiti, to znaš. - reče. U njegovom glasu više nije bilo
podlosti, umjesto toga zvučao je gotovo nehajno. - Tamo,
gdje jesi i to prije nego što uopće shvatiš da si napadnuta. Ali
neću to uraditi. Još ne. Već godinama osjećam tvoje
prisustvo, Mara Jade. Uzdizanje i opadanje tvojih moći
nakon Careve smrti oduzelo ti je najveći dio snage. I sada
sam te vidio u svojim meditacijama. Jednog ćeš dana doći k
meni, svojom slobodnom voljom.

- Riskirat ću i što se toga tiče. - odgovori ona.
- Ne vjeruješ mi. - reče C'baoth, poprativši to još
jednim jezovitim osmjehom. - Ali trebala bi mi vjerovati.
Budućnost je unaprijed određena, moj mladi, neoblikovani
Jediju, baš kao što je to i tvoja sudbina. Jednog ćeš dana
klečati preda mnom. Ja sam to prorekao.
- Ne bih toliko vjerovala Jedi proročanstvima da sam
na tvome mjestu. - odvrati mu Mara, usudivši se skinuti oči s
njega i pogledati prema zatamljenoj zgradi iza njega. Pitala
se što bi C 'baoth uradio da ona pokuša naglas dozvati
Skywalkera. - I Car je puno proricao. Ali na kraju, to mu nije
bilo od velike koristi.

- Možda sam ja mudriji nego što je Car bio. - reče
C'baoth. Blago izvije glavu u stranu. - Rekao sam ti da pođeš
u svoje odaje, - poviče glasno.

- Da, jeste. - potvrdi glas koji je Mara dobro poznavala.
Iz zatamljenih sjena pred kućom preko dvorišta se zaputi
poznati lik.

Skywalker.
- Zašto si onda ovdje? - upita C'baoth.
- Osjetio sam komešanje Sile. - odgovori mladić dok je
prolazio kroz vrata ograde i potpuno se pokazao pod
blijedim svjetlom zvijezda. - Kao da se u blizini odigrava
bitka. Zdravo, Mara!
- Skywalker. - prošapće ona suhih usana. Uz sve ono
što joj se dogodilo otkada je stigla na Jomark, tek sada
postane svjesna veličine zadatka koji je postavila pred sebe.
Ona, koja je otvoreno rekla Skywalkeru da će ga jednog
dana ubiti, sad će ga morati uvjeriti da je vrijednija njegovog
povjerenja nego Jedi Gospodar. - Čuj, Skywalkeru...
- Nisi li to uperila u pogrešnu osobu? - upita Luke
blago. - Mislio sam da sam ja onaj kojeg želiš ukloniti.
Mara je gotovo zaboravila na pištolj koji je držala u
ruci, uperen u C'baotha. - Nisam došla ovamo da te ubijem. -
reče. Čak i njoj samoj te riječi zazvučaše neuvjerljivo i
himbeno. - Karrde ima nevolja s Imperijem. Trebam tvoju
pomoć da ga izvučem.
- Razumijem. - Skywalker pogleda prema C'baothu. -
Što se dogodilo, Gospodaru C'baoth?
- Zar je to uopće važno? - odvrati ovaj. - Bez obzira na
ono što je upravo rekla, ona je zapravo došla ovamo kako bi
te uništila. Da li bi ti bilo draže da je nisam zaustavio?
- Skywalker... - progovori Mara.
On je zaustavi pokretom ruke, pogleda i dalje uperenog
u C'baotha. - Je li vas napala? - upita.

- Ili vam prijetila na bilo koji drugi način?
Mara pogleda u C'baotha... i zadrži dah. Sve ranije
samopouzdanje nestalo je s lica Jedi Gospodara. Zamjenilo
ga je nešto hladno i smrtonosno. Ali nije bilo usmjereno na
nju, nego na Skywalkera.
Iznenada Mari sve postane jasno. Skywalkera
naposljetku neće trebati uvjeravati u C'baothovu izdaju. Na
neki način, on je sve već znao.
- Zašto je uopće važno što je ona točno uradila? - bio je
uporan C'baoth, glasom koji je bio čak i hladniji od izraza
njegova lica. - Ono što je važno, jeste činjenica da je ona
živući primjer one opasnosti na koju te upozoravam otkako
si stigao ovamo. Opasnosti koja dolazi od galaksije koja nas
mrzi i boji nas se, opasnosti s kojom se suočavaju svi Jediji.
- Ne, Gospodaru C'baoth. - reče Skywalker, gotovo
nježnim glasom. - Svakako morate razumjeti da su sredstva
jednako važna kao i sam završetak. Jedi koristi Silu za
saznanja i obranu, nikada za napad.
C'baoth prijezirno frkne. - Ta je otrcana fraza za
lakovjerne. Ili za one koji nemaju dovoljno mudrosti da sami
donose odluke. Ja sam iznad takvih stvari Jedi Skywalkeru.
Kao što ćeš i ti biti jednoga dana. Ako se odlučiš ostati.
Skywalker odmahne glavom. - Žao mi je. - reče. - Ne
mogu. - Okrene se i pođe prema Mari...
- U tom slučaju, okrećeš leđa galaksiji. - reče C'baoth,
ozbiljnim i iskrenim glasom. - Samo pod našim vodstvom i
uz našu snagu, oni se mogu nadati da će ikada dostići punu
zrelost. Znaš to jednako dobro kao i ja.
Skywalker se zaustavi. - Ali upravo ste rekli da nas
mrze! - naglasi. - Kako možemo učiti ljude koji ne žele da ih
učimo?
- Možemo ozdraviti galaksiju, Luke. - progovori
C'baoth tiho. - Zajedno, ti i ja to možemo uraditi. Bez nas,

nema ni nade. Nikakve nade.
- Možda on to može uraditi i bez tebe. - glasno

dometne Mara, pokušavajući razbiti magičnu mrežu riječi
koju je starac pleo oko Lukea. Znala je da su Caru takova
uvjeravanja uspjevala, a po Skywalkeru se vidjelo da se ne
može oduprijeti. Oči su mu bile tek napola otvorene.
Zapravo, previše je bilo umora na njegovom licu. Bio je
umoran kao i ona dok se približavala Jomarku...

Odmaknuvši se od X-krilca, pođe prema Skywalkeru.
C'baoth se neznatno pomakne, kao da će se umješati i
zaustaviti je, ali ona ga upozori pištoljem u svojoj ruci i
starac odustane od svoje namjere.

Iako nije gledala u njega, Mara osjeti kada je prazno
polje u Sili, koje se širilo oko nje i ysalamirija, dotaknulo
Skywalkera. Duboko je udahnuo, podigao i ispravio ramena.
Vjerojatno dotad nije ni primjećivao koliko je malo snage
bilo u stavu njegova tijela dotad. Kimne glavom, kao da je
konačno shvatio sliku sastavljenu od pomješanih komadića. -
Je li to način kojim bi ozdravili galaksiju, Gospodaru
C'baoth? - upita. - Prinudom i varanjem?

C'baoth iznenada zabaci glavu i glasno se nasmije. Bila
je to posljednja stvar koju bi Mara očekivala od njega,
iznenađenje koje je u njoj izazvao, odvrati joj na trenutak
pažnju sa svega drugog.

A taj djelić trenutka C'baoth iskoristi za napad.
Bio je to tek maleni kamen, ništa posebno, ali doleti
nenadanom i zapanjujućom brzinom, paralizirajući
neopisivim bolom njezinu ruku u kojoj je držala pištolj.
Pištolj izleti iz njezine ruke i u zakovitlanom letu
završi negdje na tlu, u tami, a njezina ruka, oduzeta bolom,
nakon toga se potpuno umrtvi. - Pazi! - poviče Mara
Skywalkeru, sagibajući se u čučanj, tapkajući po mraku u
potrazi za pištoljem, istog trenutka kada je drugi kamen

prozviždao pored njezinog uha.
Pored sebe začuje specifično, praskavo šuštanje, a

potom i cijeli okoliš bi osvjetljen zeleno-bijelom svjetlošću
koju je isijavala Skywalkerova svjetlosna sablja. - Skloni se
iza broda. - zapovijedi joj Luke. - Ja ću ga zadržati.

Marinom glavom proleti sjećanje s Myrkra, ali dok je
još otvarala usta kako bi ga podsjetila koliko je zapravo
beskoristan bez pomoći Sile, Luke zakorači prema naprijed i
iskorakne izvan prostora u kojem se osjećao utjecaj
ysalamirija. Sablja zamahne u stranu i Mara začuje zvuk
kojim se još dva kamena odbiše o njezino blještavo sječivo.
Još uvijek se smijući, C'baoth podigne ruke i baci se na njih
dvoje snopom plavih munja.

Skywalker dočeka munju sječivom sablje. Jedan kratak
trenutak, zeleno sječivo bilo je ovjenčano plavetnim
elektronskim pražnjenjem. Druga munja proleti pored njega i
udari u prazan prostor koji je okruživao Maru, te nestane.
Treća se ponovo obavije oko sječiva sablje. Marina ruka,
koja je još uvijek pulsirala od boli, napipa našto metalno.
Njezin pištolj. Zgrabivši ga, uperi ga prema C'baothu...

Pod blještavim udarom laserske vatre, sve ono što je
bilo pred njom, nestane u zasljepljujućem svjetlu.

Potpuno je zaboravila na droida koji je sjedio u X-
krilcu. Bilo je očito da je i C'baoth zaboravio na njega.

- Skywalker? - pozove ga Mara, trepćući i
pokušavajući razbistriti pogled i riješiti se grimiznih mrlja
koje su joj lebdjele pred očima. Nabere nos pod neugodnim
mirisom spaljenog ozona. - Gdje si?

- Ovdje sam, pored C'baotha. - javi se Skywalkerov
glas. - Još uvijek je živ.

- To se da urediti. - zaurla Mara. Koračajući pažljivo
između vrelih brazda koje su se pušile, prouzrokovane
vatrom laserskog topa na X-krilcu, uputi se prema njima

dvojici.
C'baoth je ležao ispružen na leđima, u nesvjesti, ali mu

je disanje bilo pravilno. Skywalker je klečao nagnut nad
njim. - Nije čak ni osmuđen. - promrmlja Mara. -
Impresivno.

- Artoo nije pucao da bi ubio. - reče Skywalker,
prstima nježno prelazeći po starčevom licu. - Vjerojatno ga
je ošamutio sonički šok.

- Ili to, ili ga je s nogu oborio udarni val eksplozije. -
složi se Mara, uperivši svoj pištolj u nepomično tijelo. -
Makni se. Ja ću završiti s tim.

Skywalker podigne pogled prema njoj. - Nećemo ga
ubiti. - reče joj. - Ne na ovaj način.

- Da li bi radije sačekao da dođe svijesti i da nam se
može oduprijeti? - upita ga ona podrugljivo.

- Uopće nema potrebe da ga ubijemo. - bio je uporan
Skywalker. - Možemo otići s Jomarka prije nego što se
osvijesti.

- Ne ostavlja se neprijatelj za leđima. - reče mu ona
odlučno. - Ne ukoliko misliš dugo živjeti.

- On nam ne mora biti neprijatelj, Mara. - reče
Skywalker s onom svojom iritantnom iskrenošću u glasu. -
On je bolestan. Možda ga se može izliječiti.

Mara čvrsto stisne usne. - Nisi čuo ono što je govorio
prije nego što si se ti pojavio. - odvrati mu. - On je lud, to je
točno, ali ne radi se samo o tome. Puno je snažniji i puno,
puno opasniji. - ona zastane. - Zvučao je baš kao što su
zvučali Car i Darth Vader.

Na Skywalkerovom se licu trzne jedan mišić. - I Vader
je bio duboko u Tamnoj Strani. - reče joj. - Ali uspio je
oduprijeti se tom nagonu i vratiti se na pravi put. Možda i
C'baoth može uraditi to isto.

- Ne bih se kladila u to. - reče Mara. Ipak, spremi

pištolj natrag u futrolu. Nisu imali vremena na gubljenje i za
takve rasprave. Sve dok joj je Skywalkerova pomoć bila
potrebna, samo je on mogao odlučivati o takvim stvarima,
sviđalo se to njoj ili ne. - Ali upamti, radi se o tvojim leđima.
U njih će se zabiti nož ako si u krivu.

- Znam. - On još jednom pogleda u C'baotha koji je
ležao pored njegovih nogu, a zatim se okrene prema Mari.

- Rekla si da je Karrde u nevolji.
- Jeste. - kimne Mara. Bilo joj je drago što su
promjenili temu. Skywalkerovo pominjanje Cara i Vadera
prestvarno ju je podsjetilo na njezine snove. - Veliki Admiral
ga je uhvatio. Trebam tvoju pomoć da ga izbavim.
Pripremila se na neizbježno uvjeravanje i nagodbe. Ali,
na njezino iznenađenje, Skywalker jednostavno kimne
glavom i pođe. - U redu. - reče. - Pođimo.
Uz još jednu elektroničku tužaljku, Artoo se isključi s
veze i X-krilac uz gotovo nezamjetan trzaj, trenutak kasnije
nestane u svemiru. - Pa, nije baš presretan zbog svega ovoga.
- reče Luke, isključivši odašiljač Skipraya. - Ali mislim da
sam ga uvjerio da ode ravno kući.
- Bolje bi nam bilo da si siguran kako si ga uvjerio. -
upozori ga Mara iz upravljačkog sjedala, očiju prikovanih za
navigacijsko računalo. - Bit će nam dovoljno teško uvući se
u imperijalno opskrbno skladište i bez X-krilca Nove
Republike na repu.
- U pravu si. - reče Luke, pogledavši je postrance i
pitajući se je li odluka da se ukrca s njom na Skipray uopće
bila pametna i razumna. Mara je sklonila ysalammirija u
stražnji dio broda i Luke je baz zapreka mogao osjetiti
njezinu mržnju koja je isijavala, skrivena pod njezinom
sviješću, poput poluugašenog plamena. To potakne
neugodne uspomene na Cara, čovjeka koji je bio Marin
učitelj i Luke se zapita nije li sve to neka pomno smišljena

varka koja će ga nepovratno odvesti u smrt.
Ali činilo se da je njezina mržnja pod nadzorom i u

njoj nije bilo hinjenosti, koliko je mogao osjetiti.
No, s druge strane, Luke nije mogao otkriti ni

C'baothovu varku, sve dok gotovo nije bilo prekasno za to.
Luke se promeškolji u svom sjedalu, a lice mu oblije

rumenilo neugodnog stida zbog toga kako ga je lako
C'baothov zavarao svojom glumom. Ali nije sve ni bila
gluma, podsjeti sam sebe. Emotivna nestabilnost Jedi
Gospodara bila je stvarna, u to je bio uvjeren. Čak ako ta
nestabilnost i nije išla tako daleko, do ludila kako je Mara
tvrdila, u svakom je slučaju išla dovoljno daleko da bi se
C'baotha moglo nazvati bolesnim.

I ako je ono što je rekla, da C'baoth radi za Imperij,
bila istina...

Luke zadrhti. - Naučit ću je takvoj moći kakvu ti
možeš samo zamisliti. - rekao je C'baoth za Leiu. Te riječi su
bile različite od onih koje je Darth Vader rekao Lukeu na
Endoru, ali je osjećaj Tame kojim su zračile bio potpuno
jednak. Što god da je C'baoth nekada bio, u Lukeu nije ostao
ni tračak dvojbe o tome da je starac išao stazom Tamne Sile.

Ipak, Luke je uspio pomoći Darth Vaderu da se vrati s
pogrešnog puta kojim je ta staza vodila. Je li puko
samoljublje tjeralo Luke da misli kako bi i za C'baotha
mogao uraditi to isto?

Odluči se riješiti takovih razmišljanja. Bez obzira na to
koliko se njegova sudbina trenutno činila isprepletenom s
C'baothovom, te su pretpostavke bile predaleko u budućnosti
i nije se smio upuštati u nikakovo planiranje u vezi s njima.
Za sada, morao se usredotočiti na neposredne zadatke koji su
ležali pred njim, a budućnost prepustiti vodstvu Sile. - Kako
je veliki Admiral pronašao Karrdea? - upita Maru.

Istog trenutka njezino se lice zgrči, a usne stisnu u

bijesu. Luke ugleda trag samooptuživanja na njoj. - Postavili
su uređaj za praćenje na moj brod. - reče. - Ja sam ih odvela
ravno do njegovog skrovišta.

Luke kimne, sjetivši se davnog spašavanja Leie s
Zvijezde Smrti i bolnog bijega Falconom. - I na nama su
iskušali taj trik. - reče. - Tako su i pronašli Yavin bazu.

- S obzirom na to koliko ih je koštalo to otkriće, ne
vjerujem da imaš pravo na pritužbe. - dobaci mu Mara
zajedljivo.

- Mislim da Car nije bio zadovoljan ishodom. - promrsi
Luke.

- Ne, nije. - potvrdi Mara, glasom prigušenim njezinim
vlastitim uspomenama na to vrijeme.

- Vader je zamalo izgubio glavu zbog te greške. -
Namjerno, Mara pogleda u Lukeove ruke. - Tada je zapravo i
izgubio desnu ruku.

Luke savije prste svoje umjetne desne ruke, osjećajući
jezivi eho parajuće boli koja je prošla kroz nju kada ju je
zahvatila Vaderova svjetlosna sablja, režući kožu, mišiće i
kosti. Dijelić stare tatooinske izreke proleti mu kroz glavu,
nešto o zlu koje prelazi s generacije na generaciju... - Kakav
nam je plan? - upita.

Mara duboko udahne, a Luke na njezinom licu ugleda
ogroman emocionalni napor kojim je svrnula misli s bolne
prošlosti na sadašnjost. - Karrdea drže na Admiralovom
zapovjednom brodu, na Chimaerai. - reče mu. - Prema
rasporedu leta, otići će po sljedovanje u skladište u Wistril
sistemu za četiri dana. Ako se požurimo, uspjet ćemo stići
tamo nekoliko sati prije njih. Sakrit ćemo Skipray, dokopati
se jednog od brodova za snabdijevanje i uputiti se na
Chimaerau s ostatkom tima za snabdijevanje.

Luke razmisli o tome što je rekla. Zvučalo je
zapetljano i opasno, ali nije bilo suludo. - Što ćemo nakon

što se ukrcamo na Chimaerau?
- Uobičajeni imperijalni postupak je zadržati posade

zaključane na njihovim matičnim letjelicama, dok posada
Chimaerae obavlja pretovar robe. - reče Mara. - Bar je tako
bilo prije pet godina. Što znači da ćemo iz letjelice morati
izići uz pomoć nekakove diverzije.

- Zvuči riskantno. - odmahne Luke glavom. - Ne
želimo privući pažnju na sebe, zar ne?

- Imaš li neku bolju zamisao?
Luke slegne ramenima. - Još ne. - reče. - Ali imamo
četiri dana da smislimo nešto u tom smislu. Nešto će nam
već pasti na pamet.

GLAVA 22

Mara otpusti poluge zračnih mlazova i teretni brod se
uz prigušeni metalni zveket spusti na glavnu palubu
Chimaeraina hangara. - Letjelica 37 prizemljena. - javi Luke
sustavom veze. - Čekamo daljnje zapovjedi.

- Letjelica 37, primljeno. - začuje se u zvučnicima glas
kontrolora. - Isključite sve sustave i pripremite se za istovar.

- Primljeno.
Luke se nagne nad kontrolnu ploču da isključi
odašiljač, ali ga Mara zaustavi u tome. - Kotrolo, ovo je moj
prvi teretni let. - reče, a u glasu joj se moglo čuti upravo
onoliko dokone radoznalosti koliko je bilo potrebno. -
Otprilike, koliko će istovar potrajati i kad bi mogli očekivati
odlazak?
- Savjetujem vam da se udobno smjestite. - odvrati , joj
kontrolor suho. - Moramo istovariti robu sa svih letjelica
prije nego što vam bude dopušteno otići. Računajte na
nekoliko sati, najmanje.
- Oh. - reče Mara, zvučeći iznenađeno. - Pa... hvala.
Možda uspijem malo odspavati. Potom isključi odašiljač. - U
redu. - reče, otkapčajući pojaseve i ustajucći. - To bi nam
trebalo dati dovljno vremena da odemo do zatvorskog odjela
i vratimo se ovamo.
- Ostaje nam samo da se nadamo da Karrdea nisu
premjestili s broda. - reče Luke, prateći je prema stražnjem
dijelu zapovjedne palube i niz spiralno stubište koje je vodilo
u donji skladišni prostor.
- Nisu. - reče Mara, silazeći niz stube. - Jedini problem
bi bio ako su već započeli s potpunim tretmanom.
Luke se namršti, pogledavši je. - Potpunim tretmanom?

- S ispitivanjem. - Mara stiže do sredine sobe i ogleda
se oko sebe, procjenjujući. - U redu. Upravo, tamo bi trebalo
biti moguće. - Pokaza prstom na dio palube ispred nje. -
Zaklonjeno od radoznalih pogleda, a ne možeš oštetiti nešto
od posebne važnosti.

- Dobro. - Luke aktivira svoju svjetlosnu sablju i počne
pažljivo sjeći otvor u podu. Već ga je gotovo u potpunosti
izrezao, kad oštrica naiđe na nešto što zaiskri i svjetla u
skladištu se pogase. - U redu je. - reče Luke Mari koja je u
pol glasa promrmljala nešto sočno i neprimjereno jednoj
dami. - Sablja nam daje dovoljno svjetla da vidimo što
radimo.

- Više me brine to što je vod mogao zaiskriti i u
hangaru. - odvrati ona. - Ako jeste, to nikako nisu mogli ne
primjetiti.

Luke zastane i usredotoči se na Silu. - Nitko u blizini
nije ništa primjetio. - reče Mari.

- Nadajmo se da je tako. - Pokaže prema napola
izrezanom otvoru. - Završi s tim!

Luke je posluša. Minutu kasnije, uz pomoć magnetske
dizalice podignu izrezani komad trupa i sklone ga u dubini
skladišta. Nekoliko centimetara ispod zijevajućeg otvora,
osvjetljen tajnovitim zelenim svjetlo Lukeove sablje, nalazio
se pod hangara. Mara spusti do poda magnetsku prijanjalku
dizalice, a Luke, ležeći na stomaku, ispruži sablju cijelom
njezinom dužinom kroz otvor. Zatim zastane, čekajući dok
nije osjetio da se hodnik, koji je išao ispod hangara, potpuno
isprazni.

- Ne zaboravi da rubove moraš isjeći nakoso. - podsjeti
ga Mara čim je sablja lako zasjekla kroz metal poda. -
Zijevajuća rupa na stropu bila bi malo preočita, čak i za
novake koji pojma nemaju.

Luke samo kimne glavom i završi s rezanjem. Mara je

bila spremna i dok je on gasio svjetlosnu sablju, ona
dizalicom povuče izrezani komad debelog metala u skladište
broda. Izdigla ga je na otprilike metar visine, a potom ugasi
pogon dizalice. - To je dovoljno visoko. - reče. Pištolj je bio
spreman u njezinoj ruci dok je odvažno sjedila na rubu
otvora koji je još uvijek bio vruć od sječenja, a zatim lako
skoči prema podu duboko ispod nje. Dočekavši se na noge,
ogleda se oko sebe. - Sve je čisto. - došapne Lukeu.

Luke sjedna ne rub otvora i pogleda prema upravljaču
dizalice. Posegnuvši prema njemu uz pomoć Sile, povuče
otponac na njemu i skoči za Marom.

Pod ispod njega bio je udaljeniji nego što se činio, ali
njegovi mišići, izvježbani u Jedi tehnici, bez problema
svladaše doskok. Povrativši ravnotežu, pogleda prema stropu
upravo u onom trenutku kada je metalni poklopac, koji je
izrezao, pao natrag na svoje mjesto. - Izgleda dobro. -
promrmlja Mara. - Mislim da nitko neće primjetiti.

- Neće ako ne budu gledali ravno gore. - složi se Luke.
- U kom je smjeru zatvorski odjel?

- Onamo. - reče Mara, mahnuvši pištoljem na lijevo. -
Iako, ne možemo tamo ovako odjeveni. Dođi!

Ona ga povede prema kraju prolaza, a zatim skrene na
jednom križanju pa se uputi drugim, širim hodnikom.
Lukeovi su osjeti bili izoštreni u punoj pripravnosti, ali tek je
s vremena na vrijeme osjetio prisustvo nekog drugog. - Vrlo
je tiho ovdje dolje.

- Neće ostati tako. - reče Mara. - Ovo je prostor
servisne opskrbe i većina ljudi koja obično radi ovdje sada je
gore i pomaže pri istovaranju. A mi moramo pronaći neke
odore ili letačka odijela prije nego što nastavimo dalje. Luke
se sjeti svog prvog pokušaja prerušavanje u Imperijalca. - U
redu, ali pokušajmo naći nešto drugo, a ne oklope zvjezdanih
jurišnika. - reče. - Vrlo je teško vidjeti išta kroz one njihove

kacige.
- Nisam mislila da Jedi moraju koristiti oči. - dobaci

mu Mara zajedljivo. - Pazi... tu smo. Ovo je odjeljak
zapovjedništva posada.

Luke je već osjetio povećanu prisutnost živih bića. -
Mislim da se nećemo moći neopaženo provući pored toliko
ljudi. - upozori je.

- To nisam ni namjeravala. - Mara mu pokaže na drugi
hodnik, koji se odvajao u desno. - Tamo bi se trebalo nalaziti
nekoliko svlačionica TIE pilota. Hajdemo pokušati pronaći
jednu koja je prazna, u kojoj bi moglo biti nešto odora.

Ako je Imperij bio dovoljno nemaran da jedan dio
odjela za servisnu opskrbu ostavi bez nadzora, taj propust
nikako nije ponovio s pilotskim svlačionicama. Bilo ih je
šest, nanizanih oko ulaza u turbolift na kraju hodnika, a
prema zvuku razgovora koji je prigušeno dopirao do njih
kroz zatvorena vrata, Mara i Luke shvate kako je u svih šest
svlačionica bar po dvoje ljudi. - Što ćemo sad? - upita Luke
Maru šaptom.

- A što misliš da ćemo? - odvrati mu ona, spremajući
pištolj u futrolu i razgibavajući prste. - Ti mi samo reci u
kojoj ih je prostoriji najmanje i makni mi se s puta. Ja ću
odraditi ostalo.

- Sačekaj malo! - reče joj Luke, razmislivši.
Jednostavno, nije htio hladnokrvno pobiti ljude koji su se
nalazili iza tih vrata. Ali, isto tako nije sam sebe htio uvaliti
u opasnost onako kako mu se to dogodilo par mjeseci ranije,
za vrijeme imperijalnog napada na Landova Nkllonska
rudarska postrojenja. Tamo je uspješno iskoristio Silu za
zbunjivanje napadajućih pilota TIE lovaca, ali uz preveliku
opasnost da pri tome sklizne na Tamnu Stranu. To nije bilo
iskustvo koje bi rado ponovio.

No, kad bi mogao tek lagano utjecati na um

Imperijalaca, umjesto da ih zgrabi i prisili da mu se
povinuju...

- Pokušat ćemo ovako... - reče Mari, kimnuvši glavom
prema sobi u kojoj je osjetio prisustvo samo trojice ljudi. -
Ali nećemo se upustiti u bitku. Mislim da mogu dovoljno
potisnuti njihovu radoznalost da neopažen uđem, uzmem
odore i potom iziđem.

- A ako ne možeš? - bila je uporna Mara. - Izgubit
ćemo i ono malo faktora iznenađenja koji bi imali na svojoj
strani.

- Uspjet će. - uvjeri je Luke. - Spremi se.
- Skywalker...
- A osim toga, ne vjerujem da čak i uz pomoć faktora
iznenađenja možeš srediti svu trojicu bez imalo buke. - doda
Luke. - Možeš li?
Pogled joj je bio ubojit, ali mu ipak pokaže glavom
prema vratima. Luke se čvrsto usredotoči na snagu Sile i
krene. Teška se metalna ploča rastvori čim joj je pristupio i
on stupi u sobu. Doista, u sobi su bila trojica muškaraca,
okupljeni oko stola s monitorom koji se smjestio na sredini
sobe. Dvojica su nosila smeđe odore Imperijalnih članova
posade, dok je treći na sebi imao crnu odoru i upadljivu
kacigu jurišnika flote. Sva trojica pogledaše prema vratima
kada su se otvorila i Luke osjeti njihovu mlaku
zainteresiranost za onoga koji je ulazio. Prepustivši se Sili,
on blago dotakne njihove umove, ugasnuvši svaki tračak
radoznalosti u njima. Dva redovita člana posade ga odmjere i
potom izgube svako zanimanje za njega. Jurišnik je i dalje
gledao u njega, ali tek radi promjene, jer mu je vjerojatno
dosadilo gledati ove s kojima je sjedio. Pokušavajući
djelovati nehajno i bezbrižno, Luke pođe prema hrpi letačkih
odijela koja su visjela na zidu i odabere tri. Razgovor za
stolom se u međuvremenu nastavio, a Luke prebaci odjela

preko ruke i pođe prema izlazu. Vrata kliznu i zatvore se za
njim...

- Pa? - sikne Mara.
Luke joj kimne, tiho izdahnuvši zrak. - Kreni i
presvuci se u jedno od ovih. - Ja ću pokušati suspregnuti
njihovu radoznalost još nekoliko minuta. Dok ne zaborave
da sam uopće bio tu. Mara kimne i počne navlačiti letačko
odijelo preko svoje odjeće. - Zgodan trik, moram priznati.
Pa, upalilo je ovaj put. - složi se Luke. Pažljivo, on
oslobodi njihove umove svog upliva, napeto iščekujući bilo
kakovu emociju s njihove strane, koja bi mu pokazala da je
cijela njegova zamisao raskrinkana. Ali ne osjeti ništa osim
lijenog razgovora koji su vodili i trenutak ranije.
Trik je upalio. Ovaj put je upalio.
Dok se Luke okrenuo, Mara je već stajala pored
otvorenih vrata kabine turbodizala i čekala ga. - Hajde,
hajde! - nestrpljivo ga požuri. Bila je već odjevena u latačko
odijelo, a ostala dva je prebacila preko ramena. - Možeš se
presvući usput.
- Samo se nadam da nitko drugi neće ući u dizalo dok
to radim. - promrsi on dok je ulazio u kabinu. - Bilo bi teško
objasniti što se događa.
- Nitko neće ući. - reče mu ona dok su se vrata dizala
zatvarala za njim i kabina se pokrene. - Memorirala sam ga
tako da neće stati. - Pogleda ga. - Još uvijek to želiš uraditi
ovako?
- Mislim da i nemamo nekog drugog, stvarnog izbora. -
reče joj, odijevajući letačku odoru. Bila mu je neugodno
tijesna, navučena tako preko njegove vlastite odjeće. - Han i
ja smo pokušali jednom s izravnim napadom, na Zvijezdi
Smrti. Ne bi se moglo reći da smo polučili neki uspjeh.
- Da, ali tada niste imali pristupa središnjem računalu. -
naglasi Mara. - Ako mogu pretumbati zapise i prenijeti

zapovijedi, mogli bi ga, možda, izvući prije nego što bilo tko
shvati što se zapravo dogodilo.

- Ali bi za sobom ostavila svjedoke koji bi znali da je
otišao. - podsjeti je Luke. - Ako se itko od njih odluči
usmeno provjeriti zapovjedi, cijeli bi plan istog trenutka
propao. A ne vjerujem da bi ovaj trik zatomljivanja koji sam
upravo izveo, uopće djelovao na čuvare zatvorskog odjela -
njihova je dužnost da budu budni i na oprezu.

- U redu. - reče Mara okrenuvši leđa prema ploči s
komandama turbodizala. - Meni to ne zvuči pretjerano
zabavno. Ali ako ti tako želiš, igrat ću u skladu s pravilima.

Zatvorski odjel nalazio se duboko u stražnjem dijelu
potpalublja, nekoliko razina ispod zapovjednih i sistemsko-
nadzornih odjela, točno iznad inžinjerijskog odjela i turbina
pogona za brzine svjetlosti. Dizalo je promjenilo smjer
kretanja nekoliko puta na putu prema tamo, naizmjenično se
krećući okomito i vodoravno. Lukeu se činilo da je cijela
ruta prekomplicirana i čak se i u tome trenutku upita da li
Mara igra dvostruku igru. Ali njezini osjećaji nisu odavali
ništa nalik izdaji, a tada mu padne na pamet da je možda
namjerno odabrala tako zakučasti put kako bi zamela njihov
trag pred sustavom unutarnje sigurnosti Chimaerae.

Konačno, kabina dizala se zaustavi i vrata se otvoriše.
Oboje izađu iz dizala i stupe u dugi hodnik u kojem zateknu
nekoliko članova posade, odjevenih u zaštitne odore službe
održavanja. Svaki je bio zabavljen nekim svojim poslom. -
Tvoja su ulazna vrata u onom smjeru. - promrmlja Mara
pokazavši mu glavom prema dnu hodnika. - Imaš tri minute
da sve pripremiš.

Luke kimne i pođe, trudeći se da izgleda kao da
zapravo pripada tu. Njegovi su koraci odjekivali po
metalnim podu hodnika, vraćajući mu u sjećanje gotovo
katastrofalnu posjetu Zvijezdi Smrti.

Ali tada je bio dječarac koji nije ništa znao, zaslijepljen
vizijom slave i junaštva, previše naivan da bi razumio
smrtonosne opasnosti koje su prirodno pratile takove
poduhvate. Sada je bio stariji, iskusniji i točno je znao u što
se upušta.

I usprkos tome što je znao, nastavljao je s tim. Nekim
udaljenim kutkom svijesti upita sam sebe je li sada možda
nesmotreniji nego što je bio onomad, ili je obratno. Stiže do
vrata i tamo zastane, pretvarajući se da proučava
informatičku karticu koju je pronašao u jednom od džepova
letačke odore, sve dok se hodnik nije potpuno ispraznio.
Tada posljednji put duboko udahne čisti zrak, pa otvori vrata
i stupi u prostoriju.

Čak i zadržavajući dah, smrad ga je ošinuo poput
udarca. Bez obzira na sav napredak koji je Imperija postigla
u posljednjih nekoliko godina, njihove su brodske komore za
otpad smrdile jednako kao i uvijek.

Luke pusti da se vrata za njim zatvore. Istovremeno
začuje prigušeni zvuk alarma za internu uzbunu. Učini mu se
da se sve odvija prebrzo. Mara je vjerojatno već pokrenula
sustav za kompresiju. Dišući kroz usta, Luke je stajao i
čekao ... trenutak kasnije, zidovi se polako počeše pomjerati
jedan prema drugome, praćeni prigušenim zvukom
hidrauličnih nosača. Luke s mukom proguta pljuvačku i
čvršće zahvati dršku svoje sablje, pokušavajući se održati na
vrhu hrpe otpadaka i odbačene opreme koja se počela
nabirati i mreškati oko njegovih nogu. Ovakav ulaz u
zatvorski odjel bio je njegova zamisao i morao je dugo i
uporno uvjeravati Maru da se složi s njom. Ali sada, kad je
zapravio bio unutar komore, a njezini se zidovi zatvarali oko
njega, pomisli kako to nije bila ni približno dobra zamisao.
Ako Mara nije mogla nadzirati kretanje zidova na
odgovarajući način, ili ako je prekinu dok bude odrađivala

svoj dio posla... Ili ako se na samo nekoliko sekundi prepusti
mržnji koju osjeća prema njemu...

Zidovi su se primicali sve bliže, meljući pod sobom
sve što im se našlo na putu. Luke se borio zadržati oslonac,
odjednom bolno svjestan činjenice da, ako Mara planira
izdati ga, on za to neće saznati sve dok ne bude prekasno da
se spasi. Zidovi komore za kompresiju bili su predebeli da bi
sabljom mogao prosjeći prolaz kroz njih, a i gomila koja se
dizala pod njegovim nogama izdigla ga je već previsoko i
predaleko od vrata da bi stigao pobjeći kroz njih. Slušajući
pucanje i škripanje metala i plastike, Luke je promatrao kako
se prostor između zidova sužava na dva metra.... Pa na metar
i pol... pa na metar...

Kada se razmak smanjio na manje od metra, zidovi se
uz škripu zaustave.

Luke duboko udahne, gotovo i ne primjetivši
intenzivan smrad koji ga je gušio. Mara ga nije izdala i
savršeno je odradila svoj dio posla u ovoj akciji. Sada je bio
red na njemu. Krene prema kraju komore, pronađe oslonac,
skupi stopala i odbaci se u vis.

Oslonac je ipak bio nestabilan, a zidovi komore bijahu
impresivno visoki. Čak i sa svojim Jedi sposobnostima, Luke
nije uspio skočiti više od pola visine prostorije. Kad mu se
tijelo našlo na najvišoj točki koju je skokom mogao
dosegnuti, Luke privuče koljena prsima i zatim izbaci noge u
stranu. Uz nagli trzaj donjeg dijela tijela, nađe se stopalima i
križima čvrsto oslonjen o zidove i uglavljen među njima.
Zastane za trenutak kako bi povratio dah i orijentirao se, a
zatim započne s uspinjanjem prema gore.

Nije bilo onoliko teško koliko je mislio da će biti. Na
Tatooinu se kao dječak često penjao, čak je nekoliko puta
očistio par kamenih dimnjaka, mada nikada nije osjećao
posebno oduševljenje za to. Glatki zidovi ove komore bili su

skliskiji nego što je to bio kamen, ali usprkos tome, godila
mu je činjenica da nema oštrog kamenja koje mu reže ruke
niti neravnina koje mu se zabadaju u leđa. Za nekoliko je
minuta stigao do vrha komore i do cijevi za održavanje koja
je vodila, bar se tako nadao, do zatvorskog odjela. Ako je
Mara dobro zapamtila rasporede, imao je još pet minuta do
izmjene straže tamo gore. Čvrsto stisnuvši zube, Luke se
probije kroz magnetski zaslon koji je zatvarao izlaz tunela i
krene uz njega, ponovo udišući čist zrak.

Do cilja je stigao za malo više od pet minuta, ali
upravo na vrijeme da se uvjeri kako je Mara bila u pravu.
Kroz rešetke koje su zatvarale ulaz u tunel mogao je čuti
zvuk razgovora i kretanja koji je dopirao iz pravca u kojem
se nalazilo nadzorni ured, isprekidan tek šištanjem vrata
turbodizala koja su se otvarala u redovitim razmacima.
Straža se izmjenjivala i sljedećih nekoliko minuta obje će
smjene biti u nadzornom uredu. Bilo je to savršeno vrijeme
za oslobađanje jednog od zatvorenika, ravno pred njihovim
nosevima. Samo ako bude dovoljno brz.

Viseći, dok se čvrsto držao za rešetku jednom rukom,
Luke izvuče sablju i aktivira je. Potrudi se da vršak sječiva
ne proviri kroz rešetke u hodnik iznad njegove glave, pa
izreže komad rešetke i bešumno ga spusti niz sječivo do
drške sablje. Okači izrezani dio o ostatak rešetke kukom koju
je pronašao u odori, pa se provuče kroz otvor.

Hodnik je bio pust. Luke provjeri broj najbliže
zatvoreničke ćelije kako bi se orijentirao i potom se zaputi
prema onoj koju mu je Mara navela kao Karrdeovu ćeliju.
Činilo se je da je razgovor u nadzornom uredu počeo
zamirati i svakog se trenutka nova smjena stražara mogla
uputiti niz hodnik kako bi zauzela svoja stražarska mjesta.
Napetih čula, Luke klizne niz poprečni hodnik prema ćeliji
koju je tražio, te zatim, sam sebi poželjevši sreću, otvori

bravu na vratima.
Talon Karrde, ležeći na krevetu, podigne pogled na

zvuk otvaranja vrata. Licem mu se širio polupodrugljivi
osmjeh koji je Luke dobro pamtio. Pogled mu se zaustavi na
licu koje je izvirivalo iz letačke odore i osmjeha iznenada
nestane. - Ne mogu vjerovati. - promrmlja.

- Ni ja ne mogu. - reče mu Luke, brzo se ogledavši po
ćeliji. - Jesi li sposoban za put?

- Sposoban i voljan. - odvrati Karrde, već na nogama i
na putu prema vratima. - Na svu sreću, još uvijek su u fazi
omekšavanja. Nedovoljno hrane i spavanja, znaš već kako to
oni rade.

- Čuo sam o tome. - Luke proviri u hodnik i pogleda
lijevo i desno. Nigdje nikoga. - Izlaz je na ovoj strani.
Hajdemo!

Stigoše do rešetke bez poteškoća. - Naravno, šališ se. -
reče Karrde dok se Luke provlačio kroz otvoru na rešetki, a
potom oslonio stopalima i leđima o stijenke tunela.

- Drugi izlaz ima, nažalost, stražare na kraju. - podsjeti
ga Luke.

- Imaš pravo. - preda se Karrde, oklijevajući zureći u
otvor. - Pretpostavljam da bi bilo pretjerano nadati se da tu
postoji i neko uže.

- Žao mi je. Jedino mjesto za koje bi ga i mogli
pričvrstiti, bila bi rešetka, a tu bi ga oni odmah primjetili. -
Luke ga namršteno pogleda. - Valjda se ne bojiš visine?

- Zapravo, bojim se padova s velike visine. - reče
Karrde suho. Usprkos tome, već se uvlačio u otvor, ali članci
na rukama mu pobijeliše od čvrstine stiska kojim se držao za
rešetku.

- Morat ćemo se ovako poluoslonjeni spustiti sve do
komore za otpad. - reče mu Luke. - Jesi li ikada radio nešto
tako?

- Ne, ali brzo učim. - odgovori Karrde. Gledajući preko
ramena nadolje prema Lukeu, postavi se u jednak položaj
kao i on oslanjajući se o stijenke tunela. - Pretpostavljam da
želiš da se ova rupa nekako i pokrije. - doda, povukavši
izrezani komad rešetke s kuke i namjestivši ga natrag na
njegovo mjesto. - Iako mislim da neće zavarati nikoga tko
malo bolje pogleda u njega.

- S malo sreće, mi ćemo već biti u hangaru kada to
otkriju. - uvjeri ga Luke. - Hajdemo. Polako i ujednačeno.
Kreći!

Stigoše do komore za otpad bez ozbiljnijih smetnji. -
Ovo je strana Imperija koju turisti nikada ne ugledaju. -
primjeti Karrde zlobno dok ga je Luke vodio preko gomile
smeća. - Kako ćemo izići odavdje?

- Vrata su tamo. - odgovori Luke, pokazavši nadolje ka
podnožju gomile po kojoj se hodali.

- Mara treba ponovo rastvoriti ove zidove za nekoliko
minuta i pustiti nas van.

- Ah! - reče Karrde. - Mara je tu, je li?
- Na putu ovamo ispričala mi je kako su te uhvatili. -
reče Luke, pokušavajući pročitati Karrdeove osjećaje. Ako je
i bio ljut na nju, dobro je to skrivao. - Rekla mi je kako ona
nije imala učešća u toj zamci.
- O, siguran sam da nije. - odvrati Karrde. - Ako ni
zbog čega drugoga, a ono zato što su se moji ispitivači trudili
da me uvjere u suprotno. - zamišljeno pogleda u Lukea. - Što
ti je obećala zauzvrat, za ovu pomoć?
Luke odmahne glavom. - Ništa. Samo me je podsjetila
da ti dugujem uslugu zato što me nisi izručio Imperijalcima
tamo na Myrkru.
Karrdeovim licem preleti lukav osmjeh. - Istina je. Ali,
nije ti spomenula što veliki Admiral zapravo želi od mene?
Luke ga namršteno pogleda. Karrde ga je pažljivo

promatrao... i sada, kad je zapravo obratio pažnju na to,
mogao je vidjeti kako Karrde nešto skriva od njega. -
Pretpostavljao sam da se radi o osveti zbog toga što si mi
pomogao pobjeći. Ima li u tome još nečega?

Karrde izbjegne njegov pogled. - Recimo samo, ako se
izvučemo odavde, Nova Republika će biti na velikom
dobitku.

Njegove posljednje riječi priguši tupi metalni zvuk. Uz
lagani trzaj, zidovi kompresora počeše se polako ponovo
odmicati jedan od drugoga. Luke pomogne Karrdeu održati
ravnotežu dok su čekali da se pristup vratima oslobodi,
istovremeno se prepustivši Sili kako bi provjerio hodnik koji
se protezao iza vrata. Osjeti prisustvo nekoliko članova
posade koji su prolazili hodnikom, ali ni u jednom ne otkrije
ni tračak sumnje niti posebnog opreza. - Mara stoji iza svega
ovoga? - upita Karrde.

Luke potvrdno kimne. - Ima pristupnu šifru središnjem
brodskom računalu.

- Zanimljivo. - promrsi Karrde. - Po mnogo čemu sam
zaključio da je u prošlosti bila u nekakvoj vezi s Imperijem.
Očito, bila je na puno višem položaju nego što sam vjerovao.

Luke ponovo samo kimne, prisjećajući se Marinog
priznanja u šumama Myrkra. Mara Jade, Careva Ruka...

- Da. - reče Karrde smireno. - Bila je.
Zidovi stigoše do svoje krajnje udaljenosti i prestanu
se pomjerati. Trenutak kasnije začuje se zvuk koji najavi da
se brava otvorila. Luke sačeka trenutak, dok se dio hodnika u
neposrednoj blizini vrata nije potpuno ispraznio, zatim ih
rastvori i iziđe. Dvojica tehničara održavanja koji su radili na
jednoj ploči udaljenoj desetak metara, pogledaju ih s tupom
ljubopitljivošću. Pogledavši prema njima na isti način, Luke
iz džepa izvuče informatičku karticu, pretvarajući se da
unosi neke podatke. Karrde odglumi svoju ulogu, stojeći

pored njega i zasipajući ga bujicom riječi izgovorenih na
uvjerljivom žargonu, pomažući Lukeu da sastavi svoje
zamišljeno izvješće. Pustivši da se vrata za njegovim leđima
zatvore, Luke strpa karticu natrag u džep i krene niz hodnik.

Mara ih je čekala pored vrata turbodizala s trećim
letačkim odijelom omotanim oko ruke. - Dizalo stiže. -
promrmlja. Onog trenutka kada se njezin pogled sreo s
Karrdeovim, lice joj se malo napne.

- On zna da ga nisi izdala. - reče joj Luke tiho.
- Ništa te nisam pitala. - zareži ona na njega, ali je
Luke ipak osjetio kako je njezina napetost dijelom ipak
popustila. - Drži! - doda, tutnuvši odijelo Karrdeu u ruke.
- Malo kamufliranja nije naodmet.
- Hvala ti. - reče Karrde. - Kamo idemo?
- Stigli smo ovamo opskrbnom letjelicom. - odgovori
Mara. - Prorezali smo izlaz u donjoj palubi, na dnu letjelice,
ali trebali bi imati dovoljno vremena da je zatvorimo kako bi
bila nepropusna prije nego što nas vrate natrag na planetu.
Dizalo stigne upravo u trenutku dok je Karrde
podešavao opasače na svom posuđenom odijelu. U dizalu su
već bila dva muškarca koja su nosila užarenu naponsku
jezgru na lebdećem disku i zauzimali su najveći dio prostora.
- Kamo? - upita jedan od njih, s onim nedostatkom
uljudnosti koji je bio svojstven ljudima kojima su misli
negdje drugdje.
- Pilotska operativna soba 33-129-T. - odgovori mu
Mara jednakim tonom.
Mehaničar ukuca njihovo odredište u komandnu ploču
i vrata dizala se zatvore. Luke opušteno uzdahne, prvi put
otkako je Mara prizemljila Skipray na Wistril, pet sati ranije.
Za desetak, patnaestak minuta bit će na sigurnom, u svojoj
letjelici.
Uprkos svim teškoćama, uspjeli su.

Izvješće o napredovanju u hangarskom odjelu upravo
je pristizalo i Pellaeon prekine svoje promatranje kontrolnog
pregleda obrambenog štita na zapovjednom mostu, pa na
brzinu prouči prispjeli dokument. Izvrsno, istovar je tekao
gotovo osam minuta brže nego što je bilo predviđeno. Sudeći
po tome, Chimaera će uspjeti stići na svoj sastanak s
Stormhawkom puno prije zakazanog postavljanja zasjede za
Pobunjenički konvoj koji se okupljao kod Corfaia. Označi
izvješće kao pregledano i vrati ga među ostale dokumente.
Svu svoju pažnju ponovo usmjeri na kontrolni pregled, ali
tada začuje tihe korake iza sebe.

- Dobro veče, kapetane. - kimne Thrawn koji zastane
pored Pellaeonove stolice i lijenim pogledom prijeđe po
zapovjednom mostu.

- Admirale. - pozdravi ga kapetan kimanjem, okrenuvši
fotelju kako bi ga pogledao. - Mislio sam da ste se povukli
za večeras, gospodine.

- Bio sam u svojoj zapovjednoj sobi. - reče Thrawn,
gledajući u displeje pored Pellaeona. - Pomislio sam kako
bih trebao još jednom provjeriti brodske statuse prije nego
što pođem u svoje odaje. Je li to kontrolni pregled
obrambenog štita?

- Jeste, gospodine. - reče Pellaeon, pitajući se koje su
umjetnine, koje vrste, zaokupljale večeras pažnju Velikog
Admirala. - Zasada nemamo problema. A pretovar tereta u
stražnjem hangaru broj dva čak ide i brže nego što je
predviđeno.

- Dobro. - odvrati Veliki Admiral. - Ima li kakvih
novosti o ophodnji na Endoru?

- Samo dopuna posljednjem izvješću, gospodine. -
odgovori mu Pellaeon. - Potvrdilo se da je letjelica koju su
uhvatili pri ulasku u sustav zapravo samo krijumčar koji je
opet htio pronjuškati po ostacima tamošnje imperijalne baze.

Nastavit će s pomnim provjeravanjem posade broda.
- Podsjetite ih da temeljito odrade posao prije nego što

ih puste. - reče Thrawn tmurno. - Organa Solo ne bi
jednostavno ostavila Millennium Falcon tamo u orbiti. Prije
ili kasnije vratit će se na njega... a kada se vrati, namjeravam
je uhvatiti.

- Da, gospodine. - kimne Pellaeon. Bio je siguran kako
zapovjednika ophodnje na Endoru ne treba podsjećati na to. -
Kad već spominjemo Millennium Falcon, jeste li odlučili
trebamo li ili ne obaviti i dodatne skenerske pretrage na
njemu?

Thrawn odmahne glavom. - Sumnjam da bi time išta
postigli. Ekipa za skeniranje bit će daleko korisnija ako je
uposlimo da pomogne na održavanju Chimaerinih sustava.
Zapovijedite neka Millennium Falcon prebace u sporedno
skladište za vozila, dok ne pronađemo neku svrhu za njega.

- Da, gospodine. - reče Pellaeon okrenuvši se na svojoj
stolici kako bi unio zapovjed u računalo. - Ah, da, prije
nekoliko trenutaka primili smo još jedno neobično izvješće.
Rutinska ophodnja u ograničenom području opskrbne baze
naišla je na olupinu mlažnjaka, tipa Skipray, koji se prisilno
spustio u blizini baze.

- Prisilno spustio? - namršti se Thrawn.
- Da, gospodine. - odgovori Pellaeon, tražeći izvješće.
- Donji dio njegova trupa je u prilično jadnom stanju, a cijela
mu je obloga prilično izubijana.
Slika letjelice se pojavi na Pellaeonovom displeju, a
Thrawn se nagne preko njegovog ramena kako bi je bolje
promotrio. - Jesu li pronašli i tijela?
- Nisu, gospodine. - odgovori Pellaeon. - Jedino što su
pronašli u letjelici, a to je zapravo i čudno, jeste ysalamiri.
Kapetan osjeti kako se Thrawn ukočio. - Pokažite mi.
Pellaeon pozove na ekran sljedeću sliku, ysalamiri na

okviru, u krupnome planu. - Okvir nije oblikom jednak
našima. - napomene. - Ali ne zna se otkuda potječe.

- O, vrlo je jasno otkuda potječe. - uvjeri ga Thrawn.
Ispravi se i duboko udahne. - Oglasite uzbunu zbog uljeza,
kapetane. Imamo goste na brodu.

Pellaeon je zurio u njega, zapanjen, dok su mu prsti
pipajući tražili prekidač za sirenu i uključili je. - Goste? -
upita dok se zavijanje sirena razlijegalo brodom.

- Da. - reče Thrawn, a njegove žarke crvene oči
zaplamsaše nenadanom vatrom. - Zapovijedite neka se
odmah provjeri Karrdeova ćelija. Ako je još uvijek tamo,
neka ga bez odlaganja premjeste i stave pod izravni nadzor
zvjezdanih jurišnika. Zatim, neka se postavi stražarski obruč
oko dostavnih letjelica u hangaru i neka se njihovim
posadama odmah provjere službene iskaznice. A zatim... -
zastane - ...isključite središnje računalo Chimaerae.

Pellaeonovi prsti ukoče se nad tipkovnicom. -
Isključiti...?

- Izvršite zapovijedi koje sam vam dao, kapetane. -
prekine ga Thrawn.

- Da, gospodine. - odgovori Pellaeon kroz stisnute
zube. U svim godinama svoje službe, nikada nije vidio da se
središnje računalo nekog broda namjerno isključuje, osim u
svemirskim pristaništima. Uraditi to, značilo je oslijepiti i
onesposobiti cijeli brod. A dok su uljezi na njemu, to bi
moglo biti fatalno.

- Slažem se, to će malo poremetiti naše aktivnosti. -
reče Thrawn, kao da čita Pellaeonove strahove. - Ali će više
poremetiti naše neprijatelje. Vidite, jedini način na koji je
Mara Jade mogla saznati Chimaerain kurs i odredište, jeste
da provali u naš računalni sustav i to je učinila onda kada
smo doveli Karrdea i nju na brod.

- To je nemoguće! - bio je uporan Pellaeon, gledajući

kako se gase njegovi displeji. - Sve pristupne šifre koje je
mogla znati, izmijenjeni su još prije nekoliko godina.

- Osim ako se ne radi o šiframa koje su neizbrisivo
unesene u sustav. - reče Thrawn. - One koje je unio Car, za
svoju osobnu uporabu i za svoje agente. Jade bez sumnje
računa na taj pristup pri pokušaju spašavanja i upravo zato
ćemo joj ga onemogućiti.

Pred njima se pojavi zvjezdani jurišnik. - Da,
zapovjedniče? - upita ga Thrawn.

- Radijska poruka iz zatvorskog odjela. - najavi
elektronički filtrirani glas. - Zatočenik Talon Karrde nije više
u svojoj ćeliji.

- U redu. - reče Veliki Admiral jezivim glasom.
- Uzbunite sve postrojbe, neka započnu s potragom u
prostoru između zatvorskog odjela i stražnjih hangara.
Karrdea neka uhvate živog. Ne mora biti neoštećen, ali mora
ostati živ. A što se tiče njegovih spasitelja dobre volje i njih
želim žive ako je to moguće. Ako ne... - zastane - Ako ne
budu živi, imat ću razumijevanja.

GLAVA 23

Iz zvučnika nad njihovim glavama zagrmi urlanje
sirena i samo trenutak kasnije, turbodizalo se naglo zaustavi.

- Sranje! - promrmlja jedan od dvojice topnika koji su
ušli u dizalo nakon što su mehaničari izišli iz njega. Iz
malenog džepa na svome opasaču izvuče identifikacijsku
karticu . - Zar se oni na zapovjednom mostu nikada neće
umoriti od tih lažnih vježbovnih uzbuna?

- Takve priče bi te mogle dovesti ravno pred vod
zvjezdanih jurišnika. - upozori ga drugi, postrance
pogledavši u Lukea i njegovu pratnju. Prođe pored prvog
topnika i ubaci svoju karticu u otvor na komandnoj ploči, a
potom unese i potvrdnu šifru. - Bilo je i gore prije nego što je
Velik Admiral preuzeo zapovijedanje. Uostalom, što bi ti
htio, da unaprijed najave vježbovne uzbune?

- Sve je to potpuno beskorisno, ako mene pitaš. -
dobaci mu prvi, dok je umetao svoju karticu u otvor. - Što
oni zapravo očekuju, tko bi uopće upao na naš brod? Divlja
piratska banda ili tako nešto?

Luke upitno pogleda Karrdea, pitajući se što bi trebali
uraditi. Ali Mara je već krenula prema topnicima, držeći u
ruci identifikacijsku karticu koju je pronašla u posuđenom
odijelu koje je imala na sebi. Zaustavi se između dva čovjeka
i pruži ruku s karticom prema komandnoj ploči...

Munjevitom brzinom zamahne, a rub njezina dlana
pogodi vrat jednog od topnika. Čovjekova se glava trzne u
stranu, a on se bez riječi skljoka na pod. Drugi je topnik
imao taman toliko vremena da promuca nešto nerazumljivo
prije nego što se, uz Marinu pomoć, pridružio svom
prijatelju na podu.

- Hajdemo, moramo van odavde. - prasne Mara,
opipavajući spoj vrata i cilindričnog zida dizala. - Čvrsto je
zaključano. Hajde, Skywalkeru, primi se posla!

Luke aktivira svoju svjetlosnu sablju. - Koliko
vremena imamo? - upita dok je rasjecao uski prolaz kroz
jedan dio vrata.

- Ne previše. - reče Mara mrko. - Turbodizala imaju
senzore koji očitavaju broj ljudi u određenom dizalu. Dat će
nam možda još minutu da obavimo kontrolu kartica prije
nego što nas prijavi sistemskom računalu. Moram stići do
terminala prije nego što signal stigne iz sistemskog do
središnjeg računala i navuče nam jurišnike na vrat.

Luke završi s rezanjem i sklopi sablju, a Mara i Karrde
obuhvate izrezani dio i saviju ga prema dolje da otvore izlaz.
Ispod ugledaše zid tunela, ali ne u potpunoj ravnini s
izrezanim otvorom. - U redu. - reče Mara, provlačeći se kroz
prorez. - Upravo smo se počeli rotirati kada se pogon
zaustavio. Ovo je dovoljno široko da se provučemo u tunel.

Dva muškarca pođu za njom. Tunel turbodizala bio je
pomalo pravokutan u poprečnom presjeku, a duž njegova
poda, stropa i zidova pružale su se usijane tračnice. Dok je
prolazio blizu tračnica, Luke je mogao osjetiti pražnjenje
električnog polja dok je prolazio pored njih i upamti da ih ne
treba dirati. - Kamo idemo? - prošapće Mari.

- Ovamo. - šapne mu ona, zaustavivši se pored crveno
obrubljene skupine ploča smještenih između tračnica. -
Prilazni tunel. Trebao bi voditi do skladišta servisnih droida i
računalnog terminala.

Svjetlosna sablja na brzinu riješi sigurnosnu bravu na
pločama. Mara se baci u otvor držeći pištolj u ruci i nestane
u tamnom tunelu koji je zijevao iza otvora. Luke i Karrde
krenuše za njom, prođu pored dvostrukog reda deaktiviranih
droida za održavanje. Svaki od droida imao je zapanjujuću

kolekciju raznolikog alata umjesto udova, izloženih tako da
je sve pomalo nalikovalo na smotru. Nakon što su ih prošli,
tunel je zaokrenuo pa se proširio u malenu prostoriju u kojoj
je, baš kao što je Mara i predvidjela, stajao terminal,
ugnježden između snopa cijevi i žica. Mara je već bila
negnuta nad njim, ali onog trenutka kada je stupio u sobu,
Luke osjeti šok koji je protresao cijelo njezino biće. - Što je?
- upita je.

- Isključili su središnje računalo. - reče ona
zabezeknutog izraza lica. - Nisu ga samo premostili ili
programirali na čekanje. Potpuno su ga isključili!

- Veliki je Admiral vjerojatno shvatio da imaš pristup
računalu. - reče Karrde, pojavivši se iza Lukea. - Moramo
otići odavde. Imaš li pojma gdje se nalazimo?

- Mislim da smo negdje iznad stražnjih hangara. - reče
Mara. - Oni su tehničari izišli iz dizala malo prije središnjeg
dijela za posadu, a mi se nakon toga nismo odvezli puno
dalje.

- Iznad hanghara... - ponovi Karrde zamišljeno. -
Drugim riječima, blizu sporednog skladišta za vozila, zar ne?

Mara ga namršteno pogleda. - Predlažeš li da otmemo
jedan od brodova od tamo?

- Zašto ne? - odvrati Karrde pitanjem. - Oni vjerojatno
očekuju da odemo ravno do jednog od hangara. Možda ne
očekuju da se pojavimo iz sporednog skladišta, u dizalu za
letjelice.

- Ali ako si u krivu, naći ćemo se bez odstupnice, u
neprobojnoj zamci, poput zečeva kad jurišnici navale na nas.
- usprotivi se Mara. - A ako se pokušamo vatrom probiti iz
sporednog skladišta...

- Tišina! - prekine je Luke, osjetivši nadolazeću
opasnost pomoću svojih osjetljivih Jedi sposobnosti. - Netko
dolazi.

Mara promrsi psovku i zakloni se iza računalnog
terminala, pištolja uperenog u vrata. Karrde, još uvijek bez
naoružanja, povuče se unatrag u djelomični zaklon koji su
pružali servisni tunel i postrojeni droidi. Luke se leđima
priljubi uza zid pokraj vrata, držeći u rukama sablju,
spremnu ali ne i aktiviranu. Prepustio se Sili koja poteče
kroz njega dok se pripremao za napad. Osluškivao je mračne
i odlučne osjećaje jurišnika koji su im se primicali. S
žaljenjem shvati kako mu ovdje nježni upliv na njihove misli
neće nimalo pomoći. Čvrsto obuhvativši držak svoje sablje,
čekao je...

Iznenada, gotovo bez upozorenja, vrata se otvoriše i u
sobu nahrupe dva jurišnika, spremno držeći laserske puške u
rukama. Luke podigne sablju visoko iznad glave i pritisne
prekidač za aktiviranje...

Iz tunela u koji se Karrde sakrio bljesne treperavo
svjetlo, praćeno zvukom struganja metala o metal.

Jurišnici uđu dublje u sobu i malo se udalje jedan od
drugoga, nagonski uperivši puške prema izvoru svjetla, a dva
mornarička jurišnika, odjevena u crne odore, pojaviše se za
njihovim leđima u okviru vrata. Jurišnici ugledaju Maru
zaklonjenu iza terminala i automatski upere puške u nju.

Mara je bila brža. Njezin pištolj opali četiri puta, po
dva hica za svakog jurišnika i oba se Imperijalca sruše na
pod. Jedan od njih je i nakon toga držao prst na obaraču, a
njegova je puška još neko vrijeme beskorisno rigala vatru.
Mornarički jurišnici iza njih bace se u zaklon i otvore divlju
vatru na napadačicu.

Jedan jedini zamah sablje posječe obojicu.
Luke isključi svoje oružje pa proviri u hodnik kako bi
ga na brzinu osmotrio. - Sve je čisto! - reče Mari, okrenuvši
se prema njoj.
- Za sada, u svakom slučaju. - odvrati ona, spremajući

svoj pištolj i uzimajući laserske puške mrtvih jurišnika. -
Hajdemo!

Karrde ih je čekao pored ulazne ploče kroz koju su ušli
u servisni tunel. - Po zvuku bih rekao da se dizala još uvijek
nisu pokrenula. - reče. - Mislim da ćemo se još neko vrijeme
moći sigurno kretati kroz tunel. Jeste li imali problema s
patrolom?

- Ne. - odgovori Mara, pružajući mu jednu od pušaka. -
Moram priznati da je diverzija bila učinkovita.

- Hvala. - reče Karrde. - Povremeno je korisno imati
droide za održavanje na dohvat ruke. Sporedo skladište?

- Sporedno skladište. - potvrdi Mara bez oduševljenja.
- Nadajmo se da je tvoja procjena ispravna.

- Unaprijed se ispričavam ako ne bude točna.
Hajdemo!

Izvješća počeše polako pristizati putem radijske i
interne veze. Nisu bila nimalo ohrabrujuća.

- Nema im ni traga u zatvorskom odjelu. - izvjesti
jedan od zvjezdanih jurišnika Pellaeona, pomalo
neusredotočen, poput osobe koja pokušava održati
konverzaciju s nekim dok istovremeno prisluškuje tuđi
razgovor. - Na jednom od odvoda za otpad smo pronašli
razrezanu rešetku. Vjerojatno su tuda izvukli Karrdea.

- Nije važno kako su ga izvukli! - zareži Pellaeon.
- Rekonstrukcije događanja možemo ostaviti za
kasnije. Jedino što je trenutno važno jeste uhvatiti ih!
- Ekipe osiguranja pretražuju teren oko dizala koje je
oglasilo uzbunu. - nastavi jurišnik, glasom koji je jasno
stavljao do znanja da je sve što jedan zapovjednik jurišnika
iznese iznimno važno. - Do sada nisu pronašli nikoga.
Thrawn se okrene od dva časnika za sustave veze koji
su radili na razmjeni poruka između njega i ekipa u hangaru.

- Kako je prerezana rešetka na odvodu za otpad? - upita.
- Nemam podataka o tome. - reče zapovjednik

jurišnika.
- Dođite do njih! - zapovjedi Thrawn ledenim tonom. -

Isto tako, obavijestite svoje timove za potragu da su dva
tehničara održavanje prijavila kako su vidjeli muškarca u
TIE letačkoj odori u blizini kolektora za otpad. Upozorite na
to i vaše stražare u stražnjim hangarima.

- Da, gospodine. - reče zapovjednik.
Pellaeon pogleda u Thrawna. - Ne razumijem zašto bi
način na koji su izvukli Karrdea trenutno bio toliko bitan,
gospodine, - reče. - Ne bi li naše snage bilo bolje rasporediti
na potragu i pronalaženje uljeza?
- Predlažete li vi da pošaljemo sve naše vojnike i
jurišnike i natrpamo ih u hangare? - upita Thrawn blagim
glasom. - I da pretpostavimo kako našoj lovini neće pasti na
pamet prouzročiti štetu negdje drugdje dok pokušavaju
pobjeći?
- Ne, gospodine. - reče Pellaeon, osjetivši kako mu lice
oblijeva rumenilo. - Jasno mi je da trebamo zaštititi cijeli
brod. Samo mi se čini da je to dio potjere kojem ne treba dati
toliki prioritet.
- Poštedite me, kapetane! - reče Thrawn tiho. - Radi se
samo o predosjećaju, ali...
- Admirale! - prekine ga zapovjednik jurišnika. -
Izvješće od tima za potragu 207, na platformi 98, serija 326-
KK. - Pellaeonovi prsti nagonski posegnuše prema
tipkovnici, ali zastane ne pol puta kad se sjeti da je računalo
isključeno i da ne može pozvati nacrt tog dijela na ekran, niti
odrediti lokaciju na njemu. - Pronašli su tim 102. Svi su
mrtvi. - nastavi zapovjednik. - Dvojica su poginula od
laserske vatre, a druga dvojica... - oklijevao je. - Postoji
nešto zbunjujuće u vezi s njihovom smrću.

- Ne smije biti zabune, zapovjedniče. - ubaci se
Thrawn, glasom koji je nenadano zazvučao smrtonosno. -
Uputite ih neka potraže gotovo mikroskopske rezove na
njihovim tijelima, s primjetnom djelomičnom spaljenošću
rubova rana.

Pellaeon je zurio u njega. U Thrawnovim je očima
plamtjela ledena vatra koje samo trenutak ranije nije bilo.

- Djelomična spaljenost? - ponovi priglupo.
- A potom ih obavijestite... - nastavi Thrawn - ... da je
jedan od uljeza Jedi Skywalker.
Pellaeon osjeti kako mu se usta širom otvoriše u
nevjerici. - Skywalker? - dahne. - Ali, to je nemoguće. On je
na Jomarku, s C'baothom!
- Bio je, kapetane. - ispravi ga Thrawn ledeno. - Sada
je ovdje. - Duboko i pribrano udahne zrak. Dok je izdisao
zrak iz pluća, nenadana srdžba koja ga je zaposjela naizgled
izblijedi. - Očito, naš ga razmetljivi Jedi Gospodar nije uspio
zadržati tamo, iako je tvrdio da je sposoban za to. I rekao bih
da smo sada dobili dokaz da Skywalkerov bijeg s Myrkra
nije bio samo slijed nečije nepromišljene odluke.
- Mislite da su Karrde i Pobunjenici sve ovo vrijeme
radili zajedno? - upita Pellaeon.
- To ćemo uskoro saznati. - odgovori Thrawn,
pogledavši preko ramena. - Rukh?
Tihi sivi lik primakne se Admiralu. - Da, gospodaru?
- Okupi vod ne-borbenih djelatnika. - naredi Thrawn. -
Neka sakupe sve ysalamirije iz odjela Inžinjerskog i
Sistemskog nadzora i prenesu ih dolje do hangara. Nema ih
niti približno dovoljno da pokriju cijelo područje, zato dobro
razmisli kako ćeš ih porazmještati naokolo. Slijedi svoj
lovački nagon. Što više Skywalkerovih Jedi trikova
onemogućimo, to ćemo manje problema imati hvatajući ga.
Noghri kimne i krene prema izlazu sa zapovjednog

mosta. - Možemo iskoristiti i ysalamirije s mosta... - započne
Pellaeon.

- Budite tiho jedan trenutak, kapetane! - prekine ga
Thrawn, žarkih očiju uperenih u osmatračnicu sa strane i rub
planete koja se okretala pod njim, ali ne gledajući u nju. -
Moram razmisliti. Da! Pokušat će se kretati kroz skrivene
prolaze koliko god budu mogli, mislim... za sada, to su tuneli
turbodizala. - Mahne dvojici časnika za održavanje veze koji
su još uvijek nepomično stajali pored njegova stolca. -
Zapovjedite kontroli turbodizala neka pokrenu sustav i
počnu s uobičajenim operacijama sa svim dizalima, osim
326-KK serijom između platforme 98 i hangara. - uputi ih. -
Sva dizala u tome dijelu treba dovesti do najbliže početne
stanice dizala i neka ostanu tamo, dobro zaključani, do
daljnjih zapovijedi.

Jedan od časnika kimne glavom i započne s
prenošenjem zapovjedi preko svog odašiljača. - Pokušavate
ih dotjerati do hangara? - počne Pellaeon s nagađanjem.

- Da, pokušavam ih natjerati u jedan određeni smjer. -
kimne Thrawn. Čelo mu je bilo naborano od koncentracije, a
pogled i dalje uperen u ništa određeno. - Pitanje je sad, što će
oni uraditi kada to shvate. Vjerojatno će se pokušati probiti
iz serije, ali u kojem pravcu?

- Ne vjerujem da će biti toliko glupi da se vrate do
letjelice za opskrbu, - primjeti Pellaeon. - Moje je mišljenje
da će oni potpuno zaobići stražnje hangare i pokušati se
dokopati jednog od jurišnih brodova u prednjim hangarima.

- Možda. - polako se složi Thrawn. - Ako Skywalker
upravlja bijegom, rekao bih da će vjerojatno pokušati to. Ali
ako Karrde zapovijeda... zamukne, zadubivši se u misli.
Ipak, bio je to bar neki početak. - Neka se oko jurišnih
brodova postave dodatne straže. - zapovijedi Pellaeon
zapovjedniku jurišnika. - I postavite i po nekoliko ljudi u

unutrašnjost brodova, u slučaju da se uljezi probiju koroz
vanjski štit.

- Ne, neće se oni uputiti prema jurišnim letjelicama
ako Karrde zapovijeda. - promrsi Thrawn.

- On će se vjerojatno odlučiti za nešto manje
predvidivo. Možda TIE lovce, ili će se čak i vratiti do
opskrbne letjelice, jer računa da to ne očekujemo. Ili
možda...

Iznenada, naglo se okrene u stolici i pogleda u
Pellaeona. - Millennium Falcon! - vikne. - Gdje je?

- Ah... - Ponovo Pellaeonova ruka beskorisno posegne
za računalom. - Zapovijedio sam da ga se premjesti u
sporedno skladište. Ne znam je li zapovijed dosada izvršena
ili ne.

Thrawn uperi prstom u zapovjednika jurišnika. - Ti!
Neka se netko pozabavi računalom u hangaru i provjeri gdje
je taj brod. Zatim tamo pošalji jedan vod.

Veliki Admiral pogleda u Pellaeona... i nasmješi se
prvi put otkako je naredio oglašavanje uzbune. - Imamo ih,
kapetane!

Karrde pažljivo povuče komad kabla koji je Luke
prerezao u provodnom kanalu i oprezno proviri kroz otvor. -
Čini se da nema nikoga. - promrmlja preko ramena. Glas mu
je bio gotovo nerazgovjetan, nadglasan tutnjem strojeva koji
je dopirao iz prostorije ispod njih. - Mislim da smo ih
nadmudrili.

- Ako su uopće namjeravali doći ovamo. - reče Luke.
- Doći će! - okomi se Mara na njega. - Možeš se
okladiti na to. Ako postoji i jedna stvar po kojoj se Thrawn
razlikovao od ostalih Velikih Admirala, bila je to njegova
osobina da točno predvidi strategiju svojih neprijatelja.
- Tamo stoji nekoliko brodova. - nastavi Karrde. -

Neoznačeni obavještajni brodovi, sudeći po izgledu.
Vjerujem da bi svaki od njih bio dovoljno dobar.

- Imaš li pojma gdje se nalazimo? - upita Luke,
pokušavajući pored njega proviriti kroz kablovski provodni
kanal. Oko brodova je bilo poprilično slobodnog prostora, a
tu je bila i zijevajuća, svjetlom obrubljena jama koja je
vjerojatno bila otvor dizala za teške brodove. Dizalo nije
nalikovalo onome koje je Luke pamtio sa Zvijezde Smrti, jer
je nasuprot doljnoj jami postojala i jedna koja je prosjecala
strop u istoj ravnini i time omogućavala transport brodova i
jednu razinu više, prema središtu Zvjezdanog Razarača.

- Mislim da smo blizu najniže razine odjela sporednih
skladišta. - odgovori mu Karrde. - Jednu ili dvije platforma
iznad stražnjih hangara. Glavni će nam problem biti ako je
samo dizalo na platformi pod nama i time nam zapriječi
pristup pristaništu i slijetnoj stazi.

- Pođimo, pa ćemo saznati. - reče Mara, nestrpljivo
kuckajući prstima po laserskoj pušci koju je dražala u
rukama. - Čekanjem nećemo ništa postići.

- Slažem se. - Karrde nagne glavu malo u stranu. - Čini
mi se da čujem lift kako dolazi. Ali, kreću se sporo i brodovi
će nam pružiti dovoljno zaklona. Skywalker?

Luke ponovo aktivira sablju i brzo im proreže otvor,
dovoljno velik da se mogu ptovući kroz njega. Karrde prođe
prvi, za njim Luke, a Mara prođe posljednja. - Računalni
sustav hangara je tamo. - reče Mara, pokazavši na
samostojeću konzolu s njihove desne strane dok su se
prikradali pored lakog teretnog broda koji je djelovao
skršeno. - Čim dizalo prođe, vidjet ću mogu li se probiti u
sustav.

- U redu, ali nemoj se previše zadržavati, - upozori je
Karrde. - Lažna zapovijed o premještanju neće nam biti od
velike koristi. Koliko vremena dobijemo na faktoru

iznenađenja, toliko ćemo izgubiti na unošenje podataka.
Tog trenutka ugledaju vrh broda koji se počeo

pomaljati iz otvora dizala. Broda koji je bio vrlo, vrlo
poznat. Luke osjeti kako mu se usta širom otvoriše od
iznenađenja.

- To je... ne. Ne, ne može biti!
- Jeste. - reče Mara. - Zaboravila sam... Veliki je
Admiral spomenuo da će ga prevesti na brod još onda kad
smo razgovarali na Endoru.
Luke je zurio u letjelicu, a u sebi osjeti užas dok je
promatrao Millennium Falcon koji se ravnomjerno podizao,
nošen na platformi dizala. Leia i Chewbacca su bili na tom
brodu... - Je li spomenuo zarobljenike?
- Meni nije. - reče Mara. - Stekla sam dojam da je brod
bio napušten kada ga je pronašao.
Što je značilo da, kamo god da su Leia i Chewbacca
otišli, nisu imali nikakove mogućnosti vratiti se od tamo. Ali
sada nije imao vremena brinuti o tome. - Njega uzimamo! -
reče ostalima, uguravši svoju sablju u tuniku letačke odore. -
Pokrivajte me!
- Skywalker... - sikne Mara, ali Luke je već pojurio
prema otvoru dizala. Tog trenutka pojavi se i platforma
dizala, otkrivši dva čovjeka koji su bili u pratnji Falcona:
mornaričkog jurišnika i mehaničara koji je držao nešto nalik
informatičkoj kartici kombiniranoj s upravljačkom
jedinicom. Ugledaše Lukea...
- Hej! - poviče Luke, mašući dok je žurio prema njima.
- Stanite!
Tehničar uradi nešto s upravljačem koji je držao i
dizalo se zaustavi. Luke vidje da je mlad, vjerojatno mu nije
bilo ni dvadeset. - Na kartici nema spomena o novim
zapovijedima. - pobuni se.
- Ni ja nisam čuo ništa o promjeni. - poviče jurišnik,

potegnuvši pištolj i uperivši ga približno u Lukeovom
pravcu, dok se brzim pogledom ogledavao po ostatku
skladišta.

- Stiglo je minutu ranije. - reče Luke, pokazavši
glavom prema računalnoj konzoli iza sebe. - Danas se
zapovijedi, tko zna zašto, ne prosljeđuju baš brzo.

- U svakom slučaju, priča ti nije baš uvjerljiva. -
odvrati jurišnik. Njegov je pištolj sad bio uperen točno u
Lukea. - Da vidimo tvoje isprave, ha?

Luke slegne ramenima i prepustivši se Sili, mislima
izbije pištolj iz jurišnikove šake.

Čovjek nije izgubio ni trenutak na zbunjenost zbog
gubitka oružja, nego se istog trenutka baci naprijed, ruku
ispruženih prema Lukeovu vratu...

Pištolj, koji je još uvijek letio prema Lukeu, iznenada
promjeni putanju. Kraj drške snažno se zabije u jurišnikov
stomak koji nakratko zakašlje u agoniji, a potom se stropošta
na pod i ostane nepomično ležati.

- Ja ću to uzeti. - reče Luke mehaničaru, domahnuvši
Mari i Karrdeu da mu se pridruže. Mehaničar, lica sivog od
šoka, pruži mu upravljač ne prozborivši ni riječi.

- Dobro obavljeno. - reče Karrde kad je došao do
njega. - Opusti se, nećemo ti ništa. - dobaci mehaničaru, a
zatim se sagne i skine odašiljač za vezu s odore jurišnika koji
je pokušavao doći do daha. - Dakako, ako se budeš lijepo
ponašao. Ponesi svog prijatelja do onog razvodnog sanduka i
zaključajte se u njega.

Mehaničar ga pogleda, pa potom pogleda Lukea, a
zatim brzo kimne. Prihvativši jurišnika ispod pazuha, počne
ga odvlačiti prema sanduku. - Pobrini se da se smjeste kako
treba, a zatim mi se pridruži u brodu. - reče Karrde Lukeu. -
Ja ću pokrenuti sustave za pripremu leta. Postoje li neke
sigurnosne šifre koje bih morao znati?

- Mislim da ih nema. - odgovori Luke. Ogleda se po
skladištu i vidje da je Mara već za računalom. - Dovoljno je
teško održavati Falcon funkcionalnim ovakav kakav jest.

- U redu. Podsjeti Maru da ne gubi previše vremena
igrajući se s tim računalom.

Sagne se i provuče se ispod letjelice, te nestane u
njemu popevši se uz rampu. Luke sačeka dok mehaničar nije
zaključao sebe i jurišnika u sanduk kako im je naređeno, a
zatim se zaputi za Karrdeom.

- Ima vrlo brzu proceduru za pokretanje. - primjeti
Karrde kad mu se Luke pridružio u pilotskoj kabini. - Za
dvije minute, možda tri, bit ćemo spremni za polijetanje. Još
uvijek imaš upravljač dizala kod sebe?

- Tu je. - odvrati Luke pružajući mu upravljač. - Idem
po Maru. - Pogleda kroz prozor pilotske kabine...

Upravo u tom trenutku rastvore se široka vrata na
drugoj strani skladišta, otkrivši cijeli vod zvjezdanih
jurišnika.

- O-o! - procijedi Karrde kada se osam vojnika
odjevenih u bijele oklope propisnim strojevim korakom
upute prema Falconu. - Znaju li da smo ovdje?

Luke se prepusti svojoj intuiciji uz pomoć Sile i
pokuša procijeniti mentalno stanje jurišnika.

- Ne vjerujem. - promrmlja. - Misli su im usmjerene
više na čuvanje, nego na napad.

- Vjerojatno je ovdje prebučno da bi mogli čuti da nam
se pogoni zagrijavaju. - reče Karrde, sagnuvši se u svom
sjedalu kako bi im se uklonio iz vida. - Mara je bila u pravu
što se tiče Velikog Admirala. Ipak, izgleda smo još uvijek
jedan korak ispred njega.

Lukea ošine nagla pomisao i on pogleda u stranu, kroz
staklenu kupolu pilotske kabine. Mara je čučala iza
računalne konzole, privremeno zaklonjena od pogleda

jurišnika...
Ali neće dugo ostati pritajena... poznavajući Maru, ona

neće jednostavno sjediti i čekati da je Imperijalci primjete.
Samo kad bi mogao naći načina kako da joj dojavi da ih još
malo ne napadne...

Možda je postojao način. Mara - pošalje Luke tihu
poruku, pokušavajući je vidjeti u svojim mislima. Sačekaj
dok ti ne dam znak za napad.

Nije bilo odgovora, ali Luke u sebi vidje kako je bacila
brz pogled prema Falconu, odajući da je razumjela, te se
nakon toga povuče još malo dublje iza ograničenog zaklona.
- Idem natrag do rampe. - reče Karrdeu. - Pokušat ću ih
uloviti u unakrsnu vatru s Marom. Ti pazi da te ne primjete.

- U redu.
I dalje pognut, Luke požuri prema rampi kroz kratki
hodnik koji je vodio do pilotske kabine. Upravo na vrijeme:
tek što je prišao rampi, začuje zvuk koraka u teškim
borbenim čizmama na prilazu rampi. Četvorica su ulazila,
osjeti Luke, a ostala četvorica se rasporediše pod trup broda,
osiguravajući im ulaz. Još samo trenutak i ugledat će ga, a
ubrzo nakon toga netko će primjetiti i Maru. Mara, sad!
S mjesta gdje se skrivala dopre bljesak laserskog
pucnja. Napad je uslijedio tako brzo nakon njegovog znaka
da je Luke stekao dojam kako je ona namjeravala napasti
upravo u to vrijeme, bez obzira na to hoće li joj on dati znak
ili ne. Luke aktivira sablju i zamakne za ugao hodnika na
rampu, upravo u trenutku kada su se jurišnici počeli okretati
prema izvoru opasnosti iza svojih leđa. Njegov prvi udar
uništi punjenje laserske puške vođe jurišnika. Luke ga uz
pomoć sile snažno odgurne i ovaj naleti na ostatak svojih
suboraca, pa se cijela grupa bespomoćno skotrlja niz rampu
do platforme dizala. Luke skoči u stranu s rampe i odbije
sječivom jednu lasersku zraku ispaljenu na njega. Sljedećeg

trenutka raspolovi jurišnika koji je pucao. Odbije još
nekoliko hitaca, Prije nego što je Marin pucanj onesposobio
drugog. Brzim pogledom na poprište bitke ustanovi kako se
riješila još dvojice.

Navala opasnosti koju je osjetio natjera ga da se
okrene. Ugleda grupu koju je ranije bacio niz rampu.
Podizali su se. Izazove ih povikom i počne zamahivati
sabljom u širokom luku. Očekivao je da Mara iskoristi to što
im je odvratio pažnju, ali ona to ne učini. Zasut laserskom
vatrom, Luke nije imao drugog izbora. Sablja snažno
zamahne četiri puta i sve je bilo gotovo. Boreći se za dah,
Luke isključi sablju... i sa zaprepaštenjem otkrije zašto Mara
nije pucala sa svog kraja. Dizalo koje je nosilo Falcon
ravnomjerno se spuštalo prema dolje, ka platformi koja se
nalazila ispod. Dizalo je bilo prenisko i jurišnici su bili
zaklonjeni od Marine vatre. - Mara! - poviče Luke gledajući
nagore.

- Da, što je? - poviče ona u odgovor i pojavi se na rubu
utvora dizala, skoro pet metara iznad njega. - Što to Karrde
radi?

- Pretpostavljam da odlazimo. - reče Luke. - Skoči,
uhvatit ću te!

Marinim licem preleti uvrijeđen izraz, ali Falcon je
brzo propadao prema dolje i ona ga posluša bez odlaganja.
Prepustivši se Sili, Luke je uhvati nevidljivim zahvatom i
uspori njezin pad, te je usmjeri prema rampi Falcona. Ona se
dočeka na noge u trku i nestane u unutrašnjosti broda.

Kada se Luke pojavio u pilotskoj kabini, nakon što je
zapečatio ulaz rampe, Mara je već sjedila pored Karrdea. -
Veži se! - dobaci mu preko ramena.

Luke sjedne iza nje, potisnuvši potrebu da je potjera s
kopilotskog mjesta. On je poznavao Falcon puno bolje i od
nje i od Karrdea, ali vjerojatno je njih dvoje imalo puno više