Zahn, Timothy - Uspon mračne sile (2)

maleno informatičko računalo.
- Bolje bi bilo da se prihvatimo posla.
Ona ga zaustavi položivši ruku na njegovo rame.
- A što će se dogoditi kada nam ponestane pričuvnih i

priručnih skloništa?
Njegov se pogled susretne s njezinim. - Nećemo se

odreći Dreadnaughta pod pritiskom! - reče joj, stišavši glas
gotovo na šapat. - Ni u Thrawnovu, niti bilo čiju korist.

- Možda ćemo morati. - napomene ona.
Njegov pogled otvrdne. - Možemo se na to odlučiti. -
ispravi je. - Ali nikada to ne ćemo morati uraditi. Je li to
jasno?
Mara se namršti. - Da.
- Dobro! - Karrde baci pogled preko Marina ramena
prema Dankinu koji je gorljivo prenosio poruku. - Imamo
puno posla za odraditi. Krenimo s tim!
Mara je bila spremna okladiti se da nisu u mogućnosti
prepakirati i spremiti svoju opremu za manje od dvadeset i
četiri sata. Na njezino veliko iznenađenje, ekipe su sve
spakirale i pripremile do jedan sat po ponoći, po lokalnom
vremenu. Uz malenu pomoć velikodušnih priloga kojima su
podmazali dužnosnike na svemirskom poletištu, napustiše
Rishii i ubrzaše do brzine svjetlosti, nepunih sat vremena
nakon toga.
A kasnije te noći, dok je Wild Karrde jurio istočkanim
zvjezdanim nebom hipersvemira, Marine su noćne more
ponovo započele svoj pohod.

GLAVA 6

Gledan iz daljine, brod je izgledao kao standardna
izvedba Bulk krstarice: star, spor, minimalno naoružan, s
malo prednosti koje bi imao u izravnoj borbi, osim svoje
golemosti. Ali kako se često u ratovanju događalo, i ovdje je
izgled bio samo zavaravanje. Da Velikog Admirala Thrawna
nije bilo na zapovjednom mostu Chimaerae, Pellaeon bi
morao priznati da je nemalo iznenađen.

Ali Thrawn je bio na zapovjednom mostu, i odmah je
shvatio kako je malo vjerojatno da bi stratezi Nove
Republike stavili tako važan konvoj samo pod zaštitu toliko
nemoćnog broda. I zato, onog trenutka kada su iz bočnih
otvora Bulk krstarice nahrupile tri eskadrile A-krilnih lovaca,
Chimaerini TIE lovci su već bili spremni u svemiru i
odgovarali na napad.

- Zanimljiva taktika. - primjeti Thrawn kada se prostor
između Chimaerae i pobunjeničkog konvoja išarao vatrom
laserskih topova. - Iako zapravo i nije posebno inovativna.
Ideja preuređivanja Bulk krstarica u nosače lovaca bila je
prvi put predložena još prije dvadeset godina.

- Ne sjećam se da je ta taktika ikada bila primjenjena. -
reče Pellaeon, osjetivši blagu nelagodu dok je pozorno pratio
što se događa na taktičkim displejima. A-krilci su bili čak i
brži nego oni prokleti X-krilci, i nije bio siguran kako će se
njihovi TIE presretači moći nositi s njima.

- Izvrsne borbene letjelice, ti A-krilci. - oglasi se
Thrawn, kao da čita Pellaeonove misli. - Naravno, imaju i
oni određene nedostatke. Poglavito ovdje: super-brze
letjelice poput njih pogodnije su za akcije tipa udari-i-
nestani, nego za zadaće pratnje i osiguranja. Činjenica da se

moraju držati blizu konvoja, u velikoj mjeri neutralizira
prednost koju im daje njihova brzina. - Admiral izvije jednu
plavo-crvenu obrvu, pogledavši u Pellaeona. - Možda je ovo
što promatramo rezultat Ackbarova smjenjivanja s mjesta
Vrhovnog Zapovjednika.

- Možda. - Činilo se kako TIE presretači izlaze na kraj
s A-krilcima, a sama Chimaera nije mogla imati nikakovih
poteškoća od strane Bulk krstarice. Iza samog bojnog polja,
ostatak konvoja se pokušavao grupirati, tijesno jedni uz
druge, kao da bi im to mogli ikako pomoći. - Ipak, očito je
da su Ackbarovi ljudi još uvijek na zapovjednim mjestima.

- O tome smo dosada raspravljali već bezbroj puta,
kapetane. - reče Thrawn, pomalo hladnim glasom. - Da smo
im podmetnuli dokaze koji bi bili neoborivi, prebrzo bi
uništili Ackbara. Ovakav, profinjeniji napad, neutralizirat će
Ackbara, ali i istovremeno izazvati osjećaj jeze, nesigurnosti
i zbunjenosti u cijelom političkom sustavu Pobunjenika. I
konačno, odvratit će im pozornosti oslabiti ih upravo u
onome trenutku kada mi pokrenemo Tantiss kampanju. U
najboljem slučaju, to bi moglo dovesti do potpunog raskola u
Savezu. - nasmiješi se. - Sam Ackbar se može zamijeniti
nekim drugim, kapetane. Ali delikatna politička ravnoteža
koju su pobunjenici izgradili, ne može se niti zamijeniti niti
nadomjestiti.

- Ja sve to razumijem, Admirale. - progunđa Pellaeon.
- Ali me brine Vaša procjena da se možemo osloniti na onog
Bothanca u Vijeću, da će cijelu stvar gurati dovoljno daleko
kako bi se dostigla teoretska točka njihovog sloma.

- Oh, ne brinite, gurat će on! - reče Thrawn,
podsmješljivog osmjeha na licu, dok mu je pogled bludio po
bojnom polju, po vatri kojom je bio osut neprijateljski
konvoj. - Proveo sam sate i sate proučavajući Bothansku
umjetnost, kapetane, i nakon toga počeo vrlo dobro

razumijeveti njihovu vrstu. Nema sumnje u to da će Vijećnik
Fey'lya savršeno odigrati svoju ulogu. Ne bi je odigrao tako
dobro čak niti da mi izravno vučemo konce.

Thrawn utipka nešto na komandnoj ploči. - Bočne
topničke baterije: jedna od Fregata u konvoju zauzima
položaj za napad. Pretpostavljam da se radi o naoružanoj
pomoćnoj pratnji, pa postupite u skladu s tim. Ekadrile A-2 i
A-3, rasporedite se kako bi nam štitili bok dok se Fregata ne
neutralizira!

Topničke baterije i zapovjednici TIE eskadrila
potvrdiše prijem zapovjedi, i nedugo potom vatra turbo-
laserskih topova zaspe Fregatu.

- I što će se dogoditi ako Fey'lya pobijedi? - bio je
uporan Pellaeon. - Mislim, ako brzo pobijedi, prije nego što
cijela ta politička zbrka uopće bude imala priliku nastupiti?
Prema Vašoj osobnoj analizi vrsta, svaki Botanac kojio se
dočepao tako visokog položaja kao što je to učinio Fey'lya,
morao bi biti natprosječno inteligentan.

- Da, inteligentan, ali to istovremeno ne može nikako
biti opasno po nas. - odgovori Thrawn.

- Sigurno je da je Fey'lya od one vrste koja preživljava
sve, ali ta vrsta verbalne nadarenosti obično ne
podrazumijeva i vojnu kompetenciju. - Slegne ramenima. -
Zapravo, njegova pobjeda tek bi neznatno produžila cijelu tu
neugodnu političku situaciju naših neprijatelja. Kada bi
Fey'lya ostvario svu tu potporu koju pokušava pridobiti od
vojne strukture Pobunjenika, političari bi morali pronaći
izlaz iz još jedne zamršene situacije kada bi postali svjesni
svoje greške i pokušali ga smijeniti.

- Da, gospodine. - konačno reče Pellaeon, prigušivši
uzdah. Bila je to ona vrsta zapetljane istančanosti koja mu
nikada zapravo nije ležala. Ostalo mu je samo nadati se da je
Veliki Admiral Thrawn bio u pravu kada se radilo o

potencionalnim dobicima za njihovu stranu. Bilo bi vrlo
neugodno za Obavještajnu službu da su uredili tako sjajnu i
uspješnu bankovnu transakciju, a da ona na kraju ne rezultira
baš ničim.

- Vjerujte mi, kapetane. - odgovori mu Thrawn na
njegove neizrečene dvojbe. - Usudio bih se reći da je
rasipanje političkih napora zapravo već počelo na strani
našeg neprijatelja. Ackbarove najtvrđe pristaše nikako ne bi
napuštale Coruscant upravo u ovome kritičnom trenutku, da
nisu u očajničkoj potrazi za dokazima kojima bi ga
oslobodili svake sumnje.

Pellaeon se namršti. - Želite li reći da su Solo i Organa
Solo na putu prema Palanhi sistemu?

- Mislim da je Solo sam. - ispravi ga Thrawn
zamišljeno. - Organa Solo i Wookie vjerojatno još uvijek
pokušavaju pronaći mjesto gdje bi se sakrili od naših
Noghrija. Ali Solo je sigurno na putu za Palanhi, čvrsto
uvjeren, samo zbog elektroničke majstorije naše obavještajne
službe, da trag vodi kroz taj sistem. I upravo je zato i Death
Head ovoga trenutka na putu prema tamo.

- Razumijem. - promrmlja Pellaeon. Malo ranije je
primijetio tu zapovijed na dnevnoj listi, i dosada se pitao
zašto je Thraen iz bitke izvukao jedan od njihovih najboljih
Zvjezdanih Razarača. - Nadam se da će biti dorasli zadatku. I
Solo i Skywalker su se do sada nekoliko puta dokazali kao
plijen koji teško ulijeće u klopku.

- Ne vjerujem da Skywalker uopće ide na Palanhi. -
reče mu Thrawn, a lice mu poprimi pomalo bolan izraz.

- Naš je navodni Jedi Gospodar očito bio u pravu što se
toga tiče. Skywalker je odlučio posjetiti Jomark.

Pellaeon je zurio u Admirala. - Jeste li sigurni,
Admirale? Nisam primijetio ništa u izvješćima Obavještajne
službe što bi govorilo u prilog tome.

- Tu informaciju niti nismo dobili od Obavještajne
službe. - odvrati Thrawn. - Stigla nam je od Delta Izvora.

- Ah! - dahne Pellaeon, osjetivši tog trenutka kako se
sada njegovo lice bolno nabralo. Obavještajni Odjel
Chimaerae ga je već mjesecima pritiskao kako bi otkrio što
je zapravo taj famozni delta Izvor, koji je, činilo se,
Admiralu dostavljao jasne i precizne informacije očito iz
samoga središta Carske Palače. Sve što je Veliki Admiral
Thrawn do sada rekao o Izvoru bilo je da je veza među njima
čvrsto uspostavljena i da se informacije koje pristižu putem
njega moraju tretirati kao apsolutno pouzdane.

Obavještajna Služba nije bila u stanju čak niti otkriti
radi li se o osobi, droidu ili nekoj egzotičnoj prislušnoj
spravi koja je na neki tajanstveni način uspijevala izbjeći
pobunjeničke protuobavještajne čistke, koje su se u Palači
izvršavale svakih sat vremena. Sve ga je to beskrajno
iritiralo, i Pellaeon je morao priznati da mu se nije dopadala
činjenica da ga u tome drže potpuno neobavještenog i po
strani. Ali, Thrawn je osobno aktivirao Delta Izvor i
nenapisani protokoli koji su nastajali tijekom dugih godina,
davali su mu za pravo da svoju vezu drži u onolikoj tajnosti
koliko je to sam želio. - Siguran sam da će C'baothu to biti
drago čuti. - reče. - Pretpostavljam da mu sami želite
prenijeti tu vijest?

Mislio je da glasom nije odao koliko ga C'baoth iritira.
Očito, nije bio u pravu.

- Još uvijek ste ljuti zbog taanaba. - reče Thrawn,
okrenuvši se kako bi dalje promatrao bitku. Bila je to
tvrdnja, a ne pitanje.

- Da, gospodine, jesam. - ukočeno odvrati Pellaeon. -
Ponovo sam proučio izvješća i zapise, i iz svega se može
izvući samo jedan zaključak. C'baoth je namjerno izmijenio
plan bitke koji mu je kapetan Aban izložio - izmijenio ga u

tolikoj mjeri da se to može smatrati nepoštivanjem izravne
zapovijedi. Nije me briga što je C'baoth i je li zadovoljan
nečim ili ne. Ono što je uradio graniči s pobunom.

- Doista jest tako. - mirno se složi Thrawn s tom
tvrdnjom. - Trebam li ga potpuno izbaciti iz imperijalne
službe, ili ga pak degradirati u niži čin?

Pellaeon je zurio u svog zapovjednika. - Mislio sam
ozbiljno, Admirale!

- I ja, kapetane. - odvrati mu Thrawn, glasom koji je
naglo zahladio. - Vrlo dobro znate na koliki ulog ovdje
igramo. Neophodno je da iskoristimo svo oružje koje nam je
na raspolaganju, ako želimo poraziti Pobunjenika. C' baoth
sposobnost da koordinirano poveže i uveća borbeni učinak
naših postrojbi jeste jedno od tih oružja, i ako se on ne može
ispravno nositi s vojnom stegom i protokolom, jednostavno
ćemo promijeniti pravila zbog njega!

- A što će se dogoditi ako pravila promijenimo toliko
da nam se kasnije odbiju o glavu? - bio je uporan Pellaeon. -
On je jednostavno ignorirao izravnu zapovijed na Taanabu,
sljedeći put će to biti dvije zapovijedi! Potom tri, pa četiri,
sve dok na kraju ne bude radio ono što se njemu dopada, a
nema veze s Imperijom, do đavola! Čime ćemo ga tada
zaustaviti?

- Onim čime smo ga zaustavili u početku.
Ysalamirijima. - reče Thrawn, pokazavši rukom na čudne
okvire koji su okruživali zapovjedni most sa svih strana. Oko
svakog je okvira bilo omotano po jedno duguljasto, krznom
prekriveno stvorenje. Svaka od tih životinjica stvarala je
auru u kojoj Sila nije imala učinka, i u kojoj nijedan od
C'baothovih Jedi trikova nije uspijevao. - Zato ih i imamo
ovdje, naposljetku.

- Sve je to divno i krasno. - reče Pellaeon. - Ali na
duge staze...

- Ja ću ga zaustaviti na duge staze! - prekine ga
Thrawn, pritiskajući prekidač na komandnoj konzoli. -
Eskadrila C-3, obratite pažnju na lijevi bok! S Fregate se
vidio bljesak koji bi mogao biti zraka za zaustavljanje.

Zapovjednik eskadrile potvrdi prijem, a TIE presretači
odjuriše, izvršavajući zapovijed. Trenutak kasnije, tek
sekundu prekasno, bljesak s Fregate iznenada eksplodira,
rapršivši se, široko na sve strane, u kišu tuče sačinjene od
udarnih granata. TIE presretače u samoj pozadini formacije
pokosi rub tog vatrenog cvijeta, te se rasprsnu u blještećim
eksplozijama. Ostatak eskadrile, na sigurnoj udaljenosti i van
dometa granata, uspio je izmaknuti zamci bez oštećenja.

Thrawn uperi svoje blješteće oči u Pellaeona. -
Razumijem vašu zabrinutost, kapetane. - tiho reče. - Ono što
vi ne možete shvatiti, ono što nikada niste uspjeli shvatiti,
jeste da C'baothova mentalna i emocionalna nestabilnost
nikako ne može predstavljat prijetnju za nas. Da, on
raspolaže ogromnom moći, i u određenom bi trenutku
svakako mogao nanijeti značajnu štetu našim ljudima i
opremi. Ali sama njegova priroda mu ne omogućava da
koristi svoju moć na dugo vrijeme. Koncentrirati se,
usredotočiti se na nešto, dugoročno razmišljanje; to su
kvalitete koje čine razliku između ratnika i nekoga tko je tek
borac. A to su kvalitete koje C'baoth nikada neće
posjedovati.

Pellaeon nevoljko kimne glavom. Još uvijek nije bio
uvjeren u to, ali očito je bilo da nema koristi od daljnje
rasprave o tome. Bar ne trenutno. - Da, gospodine. -
oklijevao je trenutak. - C'baotha će zanimati što je s
Organom Solo.

Thrawnove oči bljesnuše, ali je kapetanu ovaj put bilo
jasno da je on taj čije je dosađivanje izazvalo takovu
Admiralovu reakciju. - Reći ćete gospodaru C'baothu da sam

odlučio dati Noghrijima još jednu, posljednju priliku da je
pronađu i uhvate. Kada završimo s ovim što imamo ovdje, ja
ću im prenijeti tu zapovijed. Osobno.

Pellaeon baci pogled unatrag prema ulazu na
zapovjedni most, gdje je admiralov Noghriji tjelohranitelj
Rukh stajao na tihoj straži. - Sazvat ćete zbor noghri
komandosa? - upita, osjetivši kako je zadrhtao. Jednom je
prigodom prisustvovao takovom masovnom skupu. Biti
suočen s punom dvoranom tih tihih sivokožnih ubojica nije
bilo iskustvo koje je Pellaeon priželjkivao iskusiti ponovo.

- Mislim da su stvari previše izmakle kontroli i da zbor
ne bi mogao puno pomoći. - hladno odvrati Thrawn. -
Prenijet ćete zapovijed Navigacijskom odjelu neka prirede
kurs od mjesta sastanka ka Honoghr sistemu. Mislim da
trebamo podsjetiti cijelu Noghri populaciju kome zapravo
služe.

Ponovo usmjeri pogled kroz osmatračnicu prema bitci
koja je još trajala, i pritisne prekidač na komandnoj ploči. -
TIE zapovjedništvo: povucite sve presretače natrag na nosač!
- zapovijedi.

- Navigacija: počnite s izradom kalkulacije za povratak
na mjesto sastanka!

Pellaeon je namršteno zurio kroz osmatračnicu.
Preuređena Bulk krstarica i pozadinska Fregata ležale su
manje-više mrtvo na istome mjestu, ali ostatak je konvoja
bio gotovo neoštećen. - Pustit ćemo ih da odu?

- Nemamo potrebe da ih uništimo. - reče Thrawn. - U
ovome trenutku, dovoljna im je pouka to što smo im uništili
obranu.

Admiral ponovo pritisne prekidač, i između njega i
kapetana pojavi se taktički holografski prikaz tog dijela
galaksije. Plave su linije označavale glavne trgovinske rute
Pobunjenika, a one koje su bile iscrtane crvenim

predstavljale su rute na kojima ih je Imperij napao u
posljednjih nekoliko mjeseci. - Ti su napadi više nego samo
uznemiravanje, kapetane. Nakon što ova grupa izvjesti o
tome što im se dogodilo, svi će budući konvoji sa Sarkaa
tražiti dodatno pojačanu pratnju. Budemo li izveli dovoljno
ovakovih napada, Pobunjenici će biti suočeni s dvojbom:
trebaju li preokupirati veliki broj ratnih brodova sa zadaćama
praćenja, ili pak odustati od teretnog prijevoza kroz ova
pogranična područja zbog njihove neisplativosti. Bilo kako
bilo, to će ih staviti u vrlo nepovoljan položaj kada konačno
pokrenemo Tantiss kampanju. - opako se nasmiješi. -
Ekonomija i psihologija, kapetane. Za sada, što je više
preživjelih civila koji mogu proširiti priču o Imperijinoj
moći, to bolje po nas. Kasnije ćemo imati dovoljno vremena
za uništavanje. - Baci pogled na svoju komandnu ploču, a
zatim ponovo pogleda prema osmatračnici. - Kad već
govorimo o Imperijinoj moći, ima li što novoga po pitanju
brodova koje tražimo?

- U posljednjih deset sati zaprimili smo deset velikih
ratnih brodova, koji su bili preuzeti u različitim imperijalnim
bazama. - odgovori mu Pellaeon. - Ništa nije bilo veće od
starog modela Zvjezdane Galije, ali ipak je neki početak.

- Trebat će nam puno više nego neki početak,
kapetane. - reče Thrawn, lagano izvinuvši vrat kako bi
pogledom ispratio TIE presretače u povlačenju. - Imamo li
vijesti o Karrdeu?

- Ništa otkako smo primili onu obavijest s Rishiija. -
odvrati Pellaeon, pritisnuvši prekidač kako bi ušao u
ispravnu bazu podataka i otkrio kakovo je trenutno stanje
potrage. – Lovac na glave koji nam je poslao poruku, ubijen
je nedugo nakon toga.

- Nastavite s jednakim intenzitetom. - naredi Thrawn. -
Karrde zna puno o svemu što se događa u galaksiji. Ukoliko

u njoj ima velikih ratnih brodova koji nisu u uporabi, on će
znati gdje ih se može naći.

Osobno, Pellaeon je smatrao da je slabo vjerojatno da
bi prosti krijumčar, čak i takav koji je imao dobre veze kao
Karrde, mogao imati bolje izvore informacija nego cijela
mreža Obavještajne Službe Imperije. Ali, jednaku je grešku
počinio i kada nije vjerovao da bi Talon Karrde mogao
skrivati Luke Skywalkera u svojoj bazi na Myrkru. Činilo se
da je Karrde pun iznenađenja. - Imamo jako puno ljudi koji
tragaju za njim. - reče Velikom Admiralu. - Prije ili kasnije,
netko od njih će ga pronaći.

- Dobro. - Thrawn se ogleda po zapovjednom mostu. -
u međuvremenu, sve će postrojbe nastaviti s ranije
zapovijeđenim napadima na pobunjeničke ciljeve. - njegove
se goruće crvene oči zadrže na Pellaeonovom licu. - jednako
tako, neka nastave s potragom za Lady Luck i Millenium
Falconom. Nakon što Noghrije primjereno uputim o
zaduženjima, želim da im lovina bude spremna.

C'baoth se naglo probudi, a njegovi se mračni snovi
povukoše pred iznenadnom spoznajom kako mu se netko
približava.

Jedan je trenutak nepomično ležao okružen tamom. A
duga ga je bijela brada golicala po golim prsima dok je punio
pluća zrakom. Um mu je krenuo putem Sile, pretražujući
cestu koja je vodila od Visokog Dvorca do hrpice malenih
sela u podnožju strme planine. Bilo mu je teško usredotočiti
se, tako teško, ali s perverznom upornošću ignorirao je tupu
bol koju je osjećao i nastavio. Tamo... ne! Tamo! Čovjek,
sam ... na cracianskom vozilu. Tog se trenutka bori s jednim
od strmih i neravnih dijelova ceste. Vjerojatno glasnik, koji
je dolazio da mu prenese poruku iz jednoga od sela iz
podnožja. Bez sumnje, radio se o nečemu beznačajnom, o

nečemu za što su mislili da njihov novi Gospodar mora znati.
Gospodar. Ta je riječ odzvanjala C'baothovim mislima,

izazivajući u njemu buru osjećaja i misli. Imperijalci koji su
ga preklinjali neka im pomogne da izbori njihove bitke. I oni
su ga zvali Gospodarom. Jednako kao i narodi Waylanda,
čijim je životima upravljao prije nego što se pojavio Veliki
Admiral Thrawn sa svojim obećanjem o Jedi nasljednicima
koje će mu podariti.

Narodi Waylanda su vjerovali u njegovu titulu. Ovdje,
na Jomarku, narod još nije znao misli li o njemu kao o
Gospodaru ili pak ne. A Imperijalci uopće nisu mislili tako o
njemu.

C'baoth osjeti kako mu se usne zgrčiše od gađenja. Ne,
svakako nisu tako mislili. Natjerali su ga da vodi njihove
bitke, naveli su ga svojim nevjerovanjem da čini stvari koje
godinama nije pokušavao. A potom, kada je uspio izvesti
ono što je nemoguće, i nadalje su ga privatno prezirali,
skrivajući se iza tih ysalamiri stvorenja i onih čudnih
praznina koje su ona na neki način stvarala u Sili.

Ali on je znao. Vidio je kako se časnici međusobno
kriomice pogledavaju, i čuo je kratke i prigušene komentare
koje su razmjenjivali. Osjećao je uznemirenost posade, one
koja je bila podređena njemu osobno po naređenju Imperija,
zbog njegovih sposobnosti da utječe na njihova borbena
svojstva. Slušali su ga, ali je bilo potpuno jasno da im to nije
drago. I gledao je kapetana Abana kako sjedi u za svojim
zapovjednim mjestom na Bellicosei, vičuči na njega i
proklinjuči ga, ali ga je i dalje oslovljavao Gospodarom.
Pjenio se od nemoćnog bijesa dok je C'baoth izvršavao svoju
osvetu nad Pobunjeničkim brodom koji se usudio napasti
njegov. Glasnik se polako približavao Visokom Dvorcu i
njegovom glavnom ulazu. Posegnuvši prema svojoj odjeći uz
pomoć Sile, C'baoth ustane iz kreveta, nakratko osjetivši

vrtoglavicu dok je ustajao. Da, bilo je teško, cijelo to
preuzimanje vođenja i nadzora nad turbo-laserskim
posadama na Bellicosei, makar na samo nekoliko trenutaka
koliko mu je trebalo da uništi pobunjenički brod. Bilo je to
puno više koncentracije i kontrole nego što je ikada ranije
okusio, i mentalne boli koje je sada osjećao bili su samo
posljedica tog napora.

C'baoth se opasa pojasom i pritegne tuniku,
prisjećajući se. Da, bilo je teško. Ali opet, istovremeno mu je
pružilo i neobičnu radost. Na Wylandu je upravljao cijelim
gradom-državom, i imao je više podanika nego li ih je sada
nastanjeno u podnožju Visokog Dvorca. Ali opet, davno je
prerastao potrebu da svoju volju nameće silom. Ljudi i
Psadanci koji su tu živjeli brzo su se pokorili njegovoj
vladavini, čak i Myneyrishi, koji su oklijevali priznati ga
gospodarom, naučili su ispunjavati njegove zapovjedi bez
suvišnih pitanja.

Imperijalci, baš kao i što su to učinili i narodi Jomarka,
morat će naučiti tu lekciju. Još napočetku, kada je Veliki
Admiral Thrawn uvukao C'baoth u taj neprirodni savez,
naglasio je kako je Jedi Gospodar predugo živio bez pravog
izazova. Možda je i Veliki Admiral potajno mislio kako će
izazov vođenja Imperijinog rata biti prevelik za samo jednog
Jedi Gospodara.

C'baoth se usiljeno nasmiješi, još uvijek okružen
tamom. Ako je to bilo ono što je crvenooki Admiral mislio,
bit će vrlo iznenađen na kraju. Jer, kada Luke Skywalker
konačno stigne ovamo, C'baoth će se vjerojatno naći pred
najkompleksnijim izazovom svoga života: slomiti i
preoblikovati drugog Jedija prema svojoj slobodnoj volji, a
da ovaj čak i ne shvati što se to događa s njim.

A kada uspije u tome, bit će ih dvojica... i tko može
znati što bi se moglo potom dogoditi?

Glasnik je sišao sa svog vozila i stajao je pred ulaznim
vratima, pripravan da čeka sve dok njegov Gospodar ne nađe
za shodno da ga primi, bez obzira koliko će morati čekati. To
je bilo dobro: bila je to upravo savršena predanost. Još jedno
malo čvršće pritegnuvši svoj pojas, C'baoth se uputi kroz
labirint soba obavijenih tamom prema glavnom ulazu, kako
bi čuo što njegov novi podanik želi od njega.

GLAVA 7

Sa preciznošću koja nikako nije bila u skladu s
njegovom nezgrapnom, ogromnom građom, Chewbacca
manevrirajući smjesti Falcon u promišljeno odabrani orbitni
prostor, točno nad sočno zelenim mjesecom Endora.
Gunđajući ispod glasa, prespojio je pogonske veze i
preključio pogonske motore na stanje pripravnosti.

Sjedeći u kopilotskom sjedalu, Leia duboko udahnu,
tek neznatno trepnuvši kada ju je ritnulo jedno od njezinih
blizanaca. - Čini se da Khabarakh još nije stigao. - primijeti,
shvativši i sama kako je taj komentar bio potpuno
bespotreban. Satima je zurila u senzore, sve od onog trenutka
kako su izišli iz brzine svjetlosti. S obzirom na to da u
neposrednoj blizini nije bilo nijednog broda, nije bilo nimalo
vjerojatno da su se mimoišli. Ali pošto je poznato urlanje
motora Falcon sada bilo utišano na jačinu šapta, tišina joj se
činila neobičnom, čak pomalo jezovita.

Chewbacca zamumlja pitanje. - Čekat ćemo,
pretpostavljam.

- Leia slegne ramenima. - Zapravo, došli smo gotovo
dan ranije. Stigli smo brže nego što sam se nadala.

Chewbacca se okrene nazad prema svojoj upravljačkoj
konzoli, urlajući svoj vlastiti komentar o Noghrijevoj
odsutnosti. - Ma, daj, molim te! - ukori ga Leia. - Ako je
odlučio ovaj sastanak organizirati kao stupicu, ne misliš da
bi na nas u blizini već čekalo nekoliko Zvjezdanih Razarača i
bar jedna Presretačka Krstarica?

- Vaša Visosti? - zazove Threepiov glas iz dubine
prolaza. - Oprostite što vas prekidam, ali vjerujem da sam
pronašao grešku u Carbanti kormilarskom sustavu. Možete li

zamoliti Chewbaccu da se spusti do mene na koji trenutak?
Leia izvije obrve, blago iznenađena, pa pogleda u

Chewbaccu. Kako je to već bilo poražavajuće uobičajeno,
nekoliko dijelova brodske opreme jednostavno je prestalo
raditi već na prvom dijelu njihova puta s Coruscanta. I više
nego zauzet važnijim popravcima, Chewbacca je zadužio
Threepio da se pozabavi manje važnim poslom na Carbanti
sustavu. Leia nije imala primjedbi na to, ali znajući kako je
završio posljednji droidov pokušaj da popravi nešto na
Falconu, nije očekivala da će njegov trud uroditi plodom.

- Na kraju ćemo od njega uspjeti napraviti droida za
održavanje i popravke! - reče ona Chewbacci. - Bez sumnje,
radi se o tvom povoljnom utjecaju na njega.

Wookie frkne ono što misli o tome dok je ustajao iz
pilotskog sjedala i pođe prema stražnjem dijelu broda kako
bi vidio što je droid pronašao. Vrata pilotske kabine se
otvore, a potom i zatvore za njim.

To samo pojača zvuk tišine u kabini.
- Vidite li onaj planet dolje, mili moji? - promrmlja
Leia, nježno prelazeći dlanom po svom nabreklom stomaku.
- To je Endor. Mjesto gdje je Pobunjenički savez konačno
trijumfirao nad Imperijom, i gdje je rođena Nova Republika.
Ili će to, pomisli sama za sebe, jednoga dana tvrditi povijest.
I da je Car tu na Endoru završio sa svojim životom, baš kao i
akcija kojom ih je htio pomesti.
Akcija koja je dosada trajala već punih pet godina. I
koja je mogla potrajati još najmanje dvadeset, kako su se
stvari trenutno odvijale.
Lein pogled zabludi po blještavo istočkanoj zelenoj
planeti koja se polako okretala pod njima, ponovo se pitajući
zašto je odabrala baš to mjesto za sastanak s Khabarakhom.
Istina, bio je to sistem za koji je gotovo svatko u oba dijela
galaksije, i Imperijalnom i Republičkom čuo ranije i znao

kako ga pronaći. A s obzirom na to da se najveći dio borbe
oko prevlasti davno izmjestio iz tog sektora, to je mjesto bilo
dovoljno mirno da se dva broda neprimjetno sastanu na
njemu.

Ali bilo je tu i uspomena, a neke od njenih Leia nikako
nije htjela prizivati. Prije nego što su izvojevali svoju slavnu
pobjedu, bili su vrlo blizu tome da sve izgube. Iz dubine
prolaza Chewbacca zaurla pitanje. - Sačekaj, provjerit ću! -
odgovori mu Leia. Nagnuvši se preko upravljačke konzole i
pritisne prekidač. - Piše 'pripravnost/modul' - dovikne mu. -
Sačekaj trenutak, sada piše 'sustav spreman'. Želiš li da...

Iznenada, bez ikakva upozorenja, Leiu proguta tama...
Sasvim polako, postade svjesna da joj ime doziva
nečiji metalni glas. - vaša visosti! - ponavljao je glas. -
Čujete li me? Molim Vas, Visosti, čujete li me? - Leia otvori
oči, zapravo iznenađena činjenicom da su uopće bile
zatvorene. Ugleda Chewbaccu nagnutog nad njom, u
ogromnoj ruci mu otvorena kutija s priborom za prvu pomoć,
a njemu za leđima uznemireni Threepio koji ju je pokušavao
zakriliti kao uznemirena kvočka.
- Dobro sam. - dahne Leia.
- Što se dogodilo?
- Zvali ste u pomoć. - odgovori Threepio prije nego što
je Chewbacca mogao doći do riječi. - Bar smo mi mislili da
je to bio poziv u pomoć. - doda pokušavajući pojasniti. - Bili
ste vrlo kratki i nerazumljivi, bojim se.
- Nisam ni sumnjala. - reče mu Leia. Sjećanje joj se
počelo vraćati, poput mjesečine koja se probija kroz rubove
oblaka. To zlo, taj bijes, mržnja, očaj. - Ti nisi ništa osjetio,
zar ne? - upita Chewbaccu.
On odriječno zagunđa, pomno je promatrajući. - Ne
znam što bi to moglo biti. Jedan sam trenutak sjedila i sve je
bilo uobičajeno, a sljedeći...

Naglo prekine, jer joj mislima nenadano prođe
zastrašujuća pomisao koja ju je paralizirala. - Chewie, kamo
nas vodi ova orbita? Prolazi li preko mjesta na kojem je je
eksplodirala Zvijezda Smrti?

Chewbacca je na trenutak buljio u nju, režeći nešto
ispod glasa. Zatim prebaci kutiju prve pomoći u drugu
ručerdu, posegne prema upravljačkoj konzoli pored Leie i
unese neke podatke. Odgovor se pojavio na zaslonu gotovo
istog trenutka.

- Prije pet minuta. - promrmlja Leia, zadrhtavši od
jeze. - To se taman poklapa jedno s drugim, zar ne?

Chewbacca potvrdno zareži, a zatim promumlja
pitanje. - Doista ne znam. - prizna mu ona. - Sliči mi nečem
kroz što je i Luke prošao na... u vrijeme svoje Jedi obuke. -
dometne Leia, sjetivši se na vrijeme kako je Luke želio da se
značaj dagobaha drži u tajnosti. - Ali, on je vidio viziju. Sve
što sam ja osjetila bilo je... ne znam. Bio je to bijes i
ogorčenost, ali istovremeno, bilo je u tome i nečeg gotovo
tužnog. Ne, tužno nije prava riječ. - Ona odmahne glavom,
pokušavajući suspregnuti suze koje joj iznenada navriješe na
oči. - Ne znam. Čujte, stvarno sam dobro. Idite i završite ono
na čemu ste radili.

Chewbacca ponovo zareži ispod glasa, očito ne baš
potpuno uvjeren u ono što mu je govorila. Ali ne reče više
ništa, nego zatvori kutiju prve pomoči i progura se pored
Threepioa. Vrata pilotske kabine se otvore pred njim. Sa već
poslovičnim smislom za diskreciju, on ih namjerno zakoči u
tom položaju prije nego što je nestao niz prolaz koji je vodio
do središnjeg dijela brodskoga trupa.

Leia se usredotoči na Threepioa. - I ti. - reče mu.
- Hajde, pođi. Još uvijek imaš posla tamo straga. Ja
sam dobro. Doista!
- Pa... u redu, Vaša Visosti. - reče droid, očito nimalo

uvjereniji niti sretniji nego što je to bio Chewbacca.
- Ako ste sigurni...
- Jesam. Hajde, nestani!
Threepio je oklijevao još trenutak, ali potom se

poslušno odgega van iz kabine.
I ponovo zavlada potpuna tišina. Tišina koja je bila

nekako teža nego ranije. I puno tamnija. Leia čvrsto stisne
zube. - Ne dam da me to uznemiri! - reče naglas prekidajući
tišinu. - Niti ovdje, niti bilo gdje drugdje.

Ali tišina joj ne dade odgovora. Nakon nekoliko
trenutaka, Leia posegne prema konzoli i podesi kurs tako da
ubuduće zaobiđu mjesto na kojem je Car poginuo. Uostalom,
to što je odbijala da je te stvari uznemire, nije značilo da će
svjesno srljati u nevolje.

I nakon toga ne preostade joj ništa drugo osim čekanja.
I razmišljanja hoće li se Khabarakh doista pojaviti.

Najviši vrh grada pod kupolom, Ilica, provirivao je nad
vrhovima gustih krošnji koje su tvorile prašumu koja je grad
pritiskala sa svih strana. Hanu je cijeli prizor djelovao poput
kupolastog, srebrnokožnog droida koji se utapa u moru
zelenog živog pijeska. - Imaš li pojma kako ćemo sletjeti na
to? - upita.

- Vjerojatno kroz one otvore blizu vrha. - reče Lando,
pokazujući prema glavnom displeju u pilotskoj kabini Lady
Luck. - Prema očitovanju, dovoljno su veliki da omoguće
pristup svim brodovima do veličine W-klasnih svemirskih
tegljača.

Han kimne, istovremeno pun nemira, zabijajući prste u
meke rukohvate kopilotskog sjedala. U cijeloj galaksiji nije
bilo puno stvari koje bi ga mogle učiniti nervoznim, ali
situacija u kojoj je on besposleno sjedio, dok je netko drugi
izvodio komplicirano slijetanje, bila je jedna od tih stvari. -

Ovo je mjesto čak puno luđe nego ona tvoja stvar od Nomad
Citya. - zagunđa Han.

- Nemam primjedbe sa svoje strane. - složi se Lando,
podesivši malo visinu leta. Nekoliko sekundi kasnije nego
što bi to Han sam uradio. - Mi na Nkllonu bar ne moramo
brinuti o tome da bi nas mogla prožderati neka od ovih
egzotičnih biljki. Ali, to se zove ekonomija. Po posljednjim
informacijama koje imam, postoji osam gradova u ovome
dijelu New Cova, a još su dva u izgradnji.

Han se namršti. I sve to samo radi nekih od tih
egzotičnih biljki. Točnije rečeno, radi egzotičnih
biomolekula koje su se mogle požnjeti s njih. Čini se da su
Covanci smatrali da je zarada vrijedna prisilnog življenja u
oklopljenim gradovima poput ovoga. Nitko nije znao što
biljke misle o tome. - Ipak mislim da nisu normalni. - reče. -
Pazi, možda imaju magnetske barijere na ulazima u okna.
Lando ga pogleda s puno strpljenja. - Hoćeš li se opustiti?
Vjeruj mi, letio sam je i ranije.

- Aha. - promrsi Han. Čvrsto stisnuvši zube, pripremio
se da propati cijelo slijetanje.

Nije bilo onako loše kao što se pribojavao. Lando je
dobio odobrenje od kontrole leta i uveo je Lady Luck
dovoljno vješto u vanjski otvor jednog ulaznog okna, prateći
zatim tunel u obliku cijevi, koja je povremeno zaokretala.
Krećući se prvo prema dolje, a zatim nagore, završiše na
jasno osvjetljenoj slijetnoj rampi, točno pod kupolom od
transparentnog čelika koja se dizala s vrha gradskih bedema.
Unutarnja carinska kontrola bila je samo formalnost. Imajući
na pameti da je planeta ovisila o izvozu, kontrole pri izlazu
su vjerojatno bile puno opsežnije. Profesionalni pozdravljač,
s profesionalnim osmjehom, poželi im službenu
dobrodošlicu na Ilicu. On im uruči i informatičke kartice s
nacrtima grada i neposrednog okoliša, a zatim ih ostavi na

miru.
- To i nije bilo toliko teško. - primijeti Lando dok su se

spuštali spiralnom rampom prema prostranom, otvorenom
centru grada. Na svakoj su razini pješački mostovi vodili od
rampe prema tržnom, administrativnom ili stambenim
dijelovima grada. - Gdje se trebamo naći s Lukeom?

- Tri razine niže, u jednom od kvartova za razonodu. -
odgovori Han. - U Carskoj knjižnici nisam uspio pronaći
mnogo detalja o ovome mjestu, ali spomenuta je bila jedna
malena točionica koju zovu Mishra. Nalazi se uz nešto što bi
bila polovična inačica starog Grandis Mon kazališta na
Coruscantu. Stekao sam utisak da je to okupljalište velikih
zvjerki ovoga grada.

- Zvuči kao dobro mjesto za sastanak. - složi se Lando.
Postrance pogleda prema Hanu. - Dobro. Jesi li spreman reći
mi u čemu je kvaka?

- Kvaka? - namršti se Han.
- Ma, daj, stara gusarčino! - frkne Lando. - Pokupiš me
na Sluis Vanu, zatražiš prijevoz do New Cova, pošalješ
Lukea naka krene ranije i sačeka nas, pa ovaj potpuno
tajnoviti sastanak... i očekuješ da vjerujem da ćemo se sada
lijepo pozdraviti i da ćeš me pustiti da se vratim na Nkllon?
Han pogleda u svog prijatelja pogledom hinjene
povrijeđenosti. - Ma, molim te, Lando...
- Kvaka, Han. U čemu je kvaka?
Han teatralno uzdahne. - Nema nikakove kvake,
Lando. - reče. - Možeš krenuti na Nkllon kad god želiš.
Naravno, doda ležerno - ako se neko vrijeme zadržiš ovdje s
nama, i pomogneš nam, možda bi ovdje mogao sklopiti neki
dogovor i riješiti se kakvog viška rude koje ti beskorisno
leži. Na primjer, hmmm, uskladištenog Hfredijuma ili tako
nešto.
Gledajući ravno pred sebe i trudeći se da ga ne gleda,

Han je ipak mogao osjetiti vrelinu Landove srdžbe.
- Luke ti je rekao za to, zar ne? - zahtijevao je Lando

odgovor.
Han slegne ramenima. - Možda mi je usputno

spomenuo... - prizna.
Lando prosikće kroz stisnute zube - Udavit ću ga! -

zaključi. - Bio on Jedi ili ne, zadavit ću ga!
- Ma, daj, Lando. - pokuša ga umiriti Han. - motat ćeš

se ovuda nekoliko dana s nama, slušat ćeš što ljudi brbljaju,
možda nam uspiješ iskopati par podataka o tome što Fey'lya
ovdje vodi, i to je to. Nakon toga se vraćaš kući i svojim
rudarskim operacijama, i nikada te više nećemo gnjaviti sa
bilo čim.

- To ste tvrdili i ranije. - odvrati mu Lando. Ali Han je
mogao čuti dozu rezignacije u njegovom glasu. - Zašto
misliš da Fey'lya ima veze na New Covu?

- Zato jer je tijekom rata ovo bilo jedino mjesto koje se
njegovim Bothancima činilo dovoljno važnim da bi ga
branili...

Naglo prekine rečenicu, zgrabivši Landovu ruku i oštro
zaokrenuvši obojicu na desno, prema središnjem stupu
spiralne rampe. - Što... - bilo je jedino što je Lando uspio
reći.

- Tiho! - šapne mu Han, pokušavajući istovremeno
sakriti lice i pratiti pogledom lik koji je opazio dok je
napuštao rampu jednu razinu pod njima. - Bothanac tamo
dolje, lijevo... Vidiš li ga?

Lando se samo malo okrene, zureći tek krajičkom oka
prema mjestu koje mu je Han pokazao.

- Što je s njim?
- To je Tav Breil'lia. Jedan od Fey'lyainih najvjernijih
pobočnika.
- Šališ se! - reče Lando, namršteno gledajući u stranca.

- Kako možeš biti tako siguran?
- Ogrlica koju nosi... to je neka vrsta obiteljskog grba,

ili tako nešto. Vidio sam je nebrojeno puta na sjednicama
Vijeća. - Han zagrize usnicu, pokušavajući nešto smisliti.
Ako je to doista bio Breil'lia, moga bi uštedjeti puno
vremena i truda ako odmah otkrije što ovaj namjerava. Ali
Luke je vjerojatno već sjedio dolje u točionici i čekao na
njih... - Ja ću za njim. - reče Landu, trpajući mu svoju
informatičku karticu i plan grada u ruke. - Ti idi dolje do
Mishrae, nađi Lukea i dođite za mnom.

- Ali...
- Ako me ne pronađete za sat vremena, javit ću vam se
vezom. - prekine ga Han, koraknuvši prema izlazu s rampe.
Bili su vrlo blizu razini na kojoj je sišao Bothanac.
- Vi mene nemojte zvati. Možda ću biti negdje gdje bi
me zujanje prijemnika odalo. - Iskorakne sa rampe na
pješački most.
- Puno sreće! - dometne Lando tiho za njim.
Po ulici se motalo poprilično stranaca među ljudskom
masom, ali je Breil'liano žućkasto krzno dovoljno odudaralo
od gomile, pa ga je Han s lakoćom pratio. Što je bilo vrlo
dobro, po njegovom mišljenju. Ako je Han mogao bez
poteškoća prepoznati Bothanca, ni njemu vjerojatno ne bi
bio problem prepoznati Hana, i bilo bi preopasno isuviše mu
se približiti. Na svu sreću, činilo se da stranac niti ne
razmišlja o mogućnosti da ga netko prati. Napredovao je
ujednačenim korakom, ne osvrćući se dok je prolazio pored
raskrižja i trgovina, niz prolaze koji su vodili od centra grada
prema njegovim vanjskim rubovima. Han ga je uporno
pratio, žaleći što je Landu na brzinu uvalio u ruke plan
grada. Sada bi mu sigurno bilo lakše da je znao kamo
zapravo ide.
Prošli su kroz posljednji prolaz i stigli do dijela grada

koji su napučile građevine nalik skladištima, koja su
opkoljavala mural koji je, zaključi Han, bio naslikan upravo
na nutarnjem dijelu gradskih bedema. Breil'lia se uputi ravno
prema jednom od skladišta kraj murala i nestane prošavši
kroz ulazna vrata građevine.

Han se zavuče u zgodno zakriljeni ulaz zgrade koja je
bila tridesetak metara dalje od skladišta. Vidje da su vrata
kroz koja je Breil'lia ušao bila označena izblijedjelim
znakom Amethist Prijevoz i Skladišta. - Samo se mogu
nadati da je tako označeno na mapi. - reče Han sam sebi
ispod glasa, vadeći svoj odašiljač iz pojasa.

- Označeno je. - oglasi se umilni ženski glas za
njegovim leđima.

Han se sledi. - Zdravo?! - prozbori upitno.
- Zdravo! - odvrati ona. - Okreni se, molim te. Sasvim
polako, naravno.
Han uradi kako mu je zapovjedila, još uvijek držeći
odašiljač u ruci. - Ako je ovo pljačka...
- Ne budi smiješan! - Žena je bila niska, nježne građe,
možda desetak godina starija od njega, sa kratko podšišanom
kosom koja je počela sjediti, te sa profinjenim licem koje bi
u nekim drugim okolnostima djelovalo vrlo prijateljski.
Laserski pištolj u njezinoj ruci koji je uperila u njega bio je
neka njemu nepoznata inačica Blas Techa DL-18. Ni
približno toliko moćan kao njegov DL-44, ali u danim
okolnostima ta razlika uopće nije bila bitna. - Odloži
odašiljač na tlo. - nastavi ona. - i pištolj, naravno, kad si se
već sagnuo.
Han se bez riječi sagne i s naglašenim oprezom izvuče
svoje oružje iz futrole. Prikrivajući to kretnjom sagibanja, i
nadajući se da je sva njezina pozornost usmjerena na njegov
pištolj, Han uključi odašiljač. Ostavivši i jedno i drugo na
tlu, ispravi se i zakorakne unatrag, tek kako bi joj pokazao da

zna koja je ispravna procedura koju zarobljenik treba pratiti.
- I, što sada?

- Učinilo mi se da te zanima ono naše malo okupljanje.
- reče ona, koraknuvši kako bi pokupila njegov pištolj i
odašiljač. - Možda bi bio zainteresiran za obilazak s
vodičem?

- To bi bilo krasno! - odvrati Han, podižući ruke,
svesrdno se nadajući da joj neće pasti na pamet pregledati
odašiljač prije nego što ga spremi u jedan od svojih džepova
na svome jednodijelnom odijelu.

I nije ga pregledala. Ali ga je ipak isključila. - Mislim
da sam uvrijeđena. - reče mu meko. - To je najvjerojatnije
najstariji i najpoznatiji trik!

Han slegne ramenima, odlučan da zadrži bar malo
dostojanstva u cijeloj toj apsurdnoj situaciji. - Nisam imao
vremena smisliti nijedan novi trik.

- Prihvaćam ispriku. Hajde, idemo. I, spusti ruke. Ne
želimo da nam se prolaznici počnu pitati što se događa, zar
ne?

- Naravno da ne želimo. - odvrati Han, spustivši ruke
niz tijelo.

Bili su na pola puta prema Amethystovom skladištu,
kada u daljini zaurlaše sirene.

Bilo je to, pomisli Luke dok se ogledao po
unutrašnjosti mishrae, gotovo kao obrnuta repriza njegovog
prvog posjeta Mos Eisley kantini na Tanooinu prije mnogo
godina.

Istina, Mishra je po profinjenosti bila mnoge svjetlosne
godine ispred onog ruševnog i rasklimanog mjesta, a i
ovdašnji su gosti očito bili puno višlje na društvenoj ljestvici
nego oni s Tantooina. Ali bar i stolovi su bili zakrčeni istom
šarolikom gužvom ljudi i stranaca, mirisi i zvukovi bili su

podjednako mnogobrojni, a sastav u uglu svirao je čak i
sličnu glazbu: očito, stil koji je bio skrojen s namjerom da
privuče i većinu različitih rasa.

Iako, postojala je još jedna razlika. Bez obzira na to
koliko je mjesto bilo zakrčeno gužvom, gosti su Lukeu
ostavljali dovoljno mjesta da neometano popije svoje piće za
barom.

Luke otpije gutljaj pića, lokalne varijante iste one tople
čokolade koju mu je Lando otkrio. Ova je malo mirisala po
metvici.

Luke baci pogled prema ulazu. Han i Lando su trebali
biti u zaostatku za njim tek nekoliko sati, što je značilo da bi
se mogli ušetati u Mishrau svaki trenutak. Bar se tako nadao.
Mogao je razumjeti Hanove razloge zbog kojih je htio da
njihovi brodovi pristignu u Ilicu u različito vrijeme, ali uz
sve te prijetnje koje su visile nad Novom Republikom, zaista
si nisu mogli priuštiti gubljenje vremena. Luke otpije još
jedan gutljaj...

Iza njega se začuje zvuk neljudske rike.
Luke se okrene i nagonski posegnuvši rukom prema
svjetlosnoj sablji za svojim pojasom, kada zvuk stolice koja
bješe bačena prema stražnjem dijelu lokala dodatno naglasi
urlik. Na oko pet metara od njega, u središtu kruga koji su
tvorili iznenađeni i nepomični gosti, jedan nasuprot drugom
stajali su Barabelac i Rodianac, nagnuti preko stola koji ih je
razdvajao, i jedan i drugi držeći spremne pištolje.
- Bez pištolja! Bez pištolja! - povikne jedan SE4
poslužni droid, mašući rukama kako bi naglasio svoj zahtjev,
dok se mukotrpno probijao prema mjestu sukoba. I prije
nego što bi čovjek okom trepnuo, Barabelac uperi oružje u
droida i raznese ga, pa pištolj ponovo usmjeri na Rodianca,
prije nego što je ovaj uopće stigao reagirati.
- Hej! - poviče barmen ozlojeđeno. - To će te koštati...

- Začepi! - prekine ga Barabelac, režeći. - Rodianac ti
plati. Nakon što mene plati.

Rodianac se ispravi do svoje pune visine, ali ni to mu
nije moglo puno pomoći, jer je i takav bio bar pola metra
niži od svog protivnika. Zafrflja nešto na jeziku koji Luke
nije razumio. - Lažeš! - dovikne mu Barabelac. - Prevario si
me. Znam!

Rodianac ponovo progovori. - Ti ne voljeti? - odvrati
Barabelac, bahatim glasom. - Ipak hoćeš! Ja zvati Jedija
neka presudi.

Pogledi svih gostiju točionice bili su upereni u
raspravu. Tada, kad Barabelac spomenu Jedija, gotovo u
savršenoj sinhronizaciji, svi svrnuše poglede prema Lukeu.

- Što? - upita on oprezno.
- Želi da ti razriješiš nesporazum. - reče mu barmen, s
osjetnim olakšanjem u glasu. Olakšanjem koje Luke ni
izbliza nije osjećao.
- Ja?
Barmen ga čudno pogleda. - Ti si Jedi Vitez Luke
Skywalker, zar ne? - upita ga, pokazavši na sablju u
Lukeovoj ruci.
- Jesam. - prizna Luke.
- Pa, onda... - zaključi barmen, široko zamahnuvši
rukom prema stranama u sukobu. Osim toga, bio Jedi ili ne,
Luke nije imao ni mrvicu zakonskog autoriteta tu gdje je bio.
Otvori usta kako bi barmenu rekao da...
I tada uoči njegov pogled.
Polako, okrene se prema sukobljenima, prešutjevši
izgovor koji je namjeravao izreći. Činilo se da baš svi u toj
točionici gledaju u Lukea s jednakim izrazom. Izrazom
očekivanja i povjerenja. Povjerenja u prosudbu jednog jedija.
Tiho udahnuvši, pokušavajući usporiti srce koje mu je u
grudima tuklo kao pomahnitalo, Luke se krene probijati kroz

gomilu prema onoj dvojici. Ben Kenobi mu je otkrio Silu,
Yoda ga je naučio kako je koristiti za samokontrolu i
samoobranu. Nijedan od njih ga nikada nije poučio kako
posredovati u sukobima.

- U redu. - reče Luke kada je prišao stolu. - Prvo što
ćete uraditi, obojica, jeste da odložite oružje!

- Tko prvi? - upita Barabelac. - Rodianci lovci na
ucjene, on pucati ako ja ostanem bez pištolja.

Bio je to svakako prekrasan početak. Trudeći se da ne
uzdahne naglas, Luke aktivira svoju sablju i pruži je prema
naprijed, tako da je blješteće zeleno sječivo bilo točno
između dva protivnika i njihovih pištolja. - Nitko neće pucati
ni na koga. - reče mirnim glasom. - Odložite ih!

Barabelac ga bez riječi posluša. Rodianac je malo
oklijevao, možda tek sekundu duže, ali zatim i on odloži
pištolj. - Sada mi recite u čemu je problem. - reče Luke,
isključivši svjetlosnu sablju, ali je zadrži u ruci, spremnu u
slučaju potrebe.

- On mene unajmio za posao traženja. - reče Barabelac,
uperivši u Rodianca prst prekriven ljuskicama i rožnatim
pločicama. - Ja radio što on tražio. Ali on mi ne platiti.

Rodianac reče nešto što je zazvučalo ljutito. - Samo
trenutak, doći ćeš malo kasnije na red. - odvrati mu Luke,
pitajući se kako će izvesti taj dio unakrsnog ispitivanja, ne
poznavajući jezik. - Kakav je posao bio u pitanju?

- Tražio da mu nađem životinjsko leglo. - reče
Barabelac. - Životinje smatraju malim brodovima - jedu sa
strane. Ja napravio što je htio. Ali onda on meni plati u
novcima koji ne dobri. - pokaže rukom na rasutu hrpicu
zlatnih žetona koji su ležali na stolu.

Luke uzme jedan žeton. Bio je malen i trokutastog
oblika, s kompliciranim uzorkom linija u samom središtu, a
u svakom je uglu novčića bila po jedna malena brojka 100. -

Je li netko od vas vidio ovu valutu ranije? - poviče Luke,
visoko podigavši žeton.

- To je novi imperijalni okupacijski novac, - javi se
jedan od gostiju, odjeven u skupo poslovno odijelo, glasom
koji je odavao prezir. - Može se trošiti samo u svjetovima
koji su pod kontrolom Imperija, ili u njihovim postajama.

Luke se namršti. Bio je to dodatni podsjetnik, iako ga
zapravo i nije trebao, da rat za nadzor nad galaksijom nije ni
blizu svoga konačnog kraja. - Jesi li mu na početku rekao da
ćeš ga platiti ovim? - upita Rodianca.

Ovaj mu odgovori nešto na svom vlastitom jeziku.
Luke pogleda po ljudima oko sebe, pitajući se hoće li
izgubiti na precijenjenom statusu ako zatraži da mu netko
prevede što je stranac rekao. - Rekao je da su i njega platili u
toj valuti. - začuje se poznati glas. Luke se osvrne i ugleda
Landa koji se trudio probiti kroz gužvu, bliže mjestu
događanja. - Rekao je da se nije s tim složio, ali i da nije
imao puno izbora po tom pitanju.

- Tako Imperij vodi poslove u posljednje vrijeme, -
javi se netko iz gomile. - Bar u ovim krajevima.

Barabelac pljune prema onom u gužvi. - Ja ne htjeti
tvoje mišljenje! - rikne. - Samo Jedi može presuditi!

- Dobro je, smiri se! - reče mu Luke, premećući žeton
po prstima i pitajući se što, do vraga, da uradi. Ako je
Rodianac doista bio plaćen u istoj toj valuti... - Može li se
ovo razmijeniti u nešto drugo? - upita Rodianca.

Ovaj mu i odgovori. - Rekao je ne. - prevede Lando. -
Možeš ga koristiti za plaćanje robe i usluga na imperijalnim
svjetovima, ali kako ih nitko u Novoj Republici ne želi
primati, ne postoji službeni mjenjački tečaj.

- Dobro. - kiselo primijeti Luke. Možda nije imao
iskustva koliko Lando u mutnim radnjama, ali nije ni on
rođen baš jučer. - Pa, koji bi bio neslužbeni tečaj?

- Zapravo, nemam pojma. - odvrati Lando, ogledajući
se po gomili. - Iako, ovdje bi svakako trebalo biti bar nekoga
tko radi na obije strane. - malo povisi glas. - Ima li ovdje
netko tko posluje s Imperijem?

Ako ih je i bilo, nisu se javili. - Stidljivi su, a? -
promrmlja Luke.

- Stidljivi u priznavanju jednom Jediju da posluju s
Imperijem? - odvrati Lando. - Mislim da bih i ja bio stidljiv
u tome.

Luke kimne, polako počevši osjećati nervoznu
nelagodu izazvanu bespomoćnošću dok je proučavao
Rodianca, njegovu izduženu njušku i pasivne, višeplošne oči.
Nadao se da će moći jednostavno izgladiti problem i time
izbjeći svaku potrebu za izricanjem bilo kakove presude. Ali
sada, nije imao drugog izbora doli prosuditi je li Rodianac
doista namjerno pokušavao prevariti svog partnera.

Luke na trenutak zatvori oči, sredi misli i pusti duh da
zabludi, zajedno sa svim čulima. Znao je da su izgledi slabi,
ali je znao i to da većina vrsta odaje određene psihološke
znake, kada su pod stresom. Ako je Rodianac lagao o
plaćanju, i ako je misli da ga Lukeova Jedi osjetila mogu
pročitati u tome, mogao je reagirati upravo tako da se oda.

Ali dok se Luke pripremao za tu tehniku pretraživanja
tuđih osjećaja, nešto mu drugo zaokupi pozornost. Bio je to
miris, blijeda nota Carababba duhana i armudua. Ista
kombinacija na koju ga je Lando upozorio na Sluis Van
svemirskoj postaji...

Luke otvori oči i pogleda po gomili. - Niels Ferrier! -
zazove. - Hoćeš li, molim, istupiti?

Uslijedi duga pauza, naglašena Landovim naglim,
šištavim udisanjem zraka na spomen Ferrierova imena.
Potom, uz neznatno komešanje, prema njima se iz drugog
kraja točionice se progura poznati, zdepasti lik. - Što hoćeš?

- upita, ruke položene na pištolj u futroli.
- Želim znati koliki je neslužbeni kurs između

imperijalne i republičke valute. - odgovori Luke. - Mislio
sam da bi mi ti mogao reći.

Ferrier ga je promatrao s loše prikrivenom
podrugljivošću. - To je tvoj problem, Jedi. Ne miješaj me u
to.

Po gomili promatrača se proširi tih žamor
negodovanja. Luke ne odgovori, čvrsto gledajući u
Ferrierove oči. Nedugo potom, ovaj bijesno stisne usne. -
Posljednji put kada sam poslovao tamo, našli smo se na
odnosu pet imperijalnih prema četiri republička.

- Hvala ti. - reče Luke. - čini mi se da je to bilo
dovoljno jasno. - nadoveže se, pogledavši u Rodianca. - Plati
svom partneru u novorepubličkoj valuti po kursu pet prema
četiri, a taj imperijski novac si sačuvaj za sljedeći put kada
budeš poslovao na njihovom teritoriju. Rodianac podvikne
nešto. - Lažeš! - prodere se Barabelac u odgovor.

- Rekao je da nema dovoljno novaca u republičkoj
valuti. - prevede Lando. - Poznavajući Rodiance, u
potpunosti se slažem s Barabelcem.

- Možda. - Luke je ne trepćući zurio u Rodiančeve oči.
- Možda i ne. Ali, vjerojatno postoji i drugo rješenje. - Svrne
pogled natrag prema Ferrieru, i upitno izvije obrve.

Ovaj mu se odmah oštro suprotstavi. - I ne razmišljaj o
tome, Jedi. - upozori ga.

- Zašto ne? - upita ga Luke. - Radiš na obje strane. Ti
ćeš vjerojatno lakše potrošiti Imperijin okupacijski novac
nego što bi to mogao Barbelac.

- A da pretpostavimo da to ne želim? - usprotivi se
Ferrier ponovo. - Pretpostavimo da ne planiram ići tamo u
neko dogledno vrijeme. Ili da možda ne želim biti uhvaćen s
toliko imperijalnog novca uz sebe. Sam to sredi, Jedi! Ne

dugujem ti ništa!
Barabelac se naglo okrene prema njemu. - Govori s

poštovanjem! - zaurla. - On Jedi. Govori s poštovanjem!
Kroz gomilu se protegne mrmor odobravanja. - Bolje ga
poslušaj. - posavjetuje ga Lando. - Mislim da ne bi htio biti
uvučen u tučnjavu, zar ne? Posebice ne sa Barabelcem. Oni
su uvijek bili osjetljivi na Jedije.

- Aha, vidi im se po gubici. - odvrati Ferrier. Ali oči su
mu sada pozorno promatrale gomilu, tek tada shvativši
koliko je u manjini sa svojim mišljenjem o Lukeu. Luke
osjeti taj pomak u njegovim čuvstvima.

Ili je možda shvatio kako bi ga dizanje prašine usred
jednog službenog razrješavanja spora, izložilo javnosti i više
nego što je želio. Luke je čekao, promatrajući ga i osjećajući
dvojbu koja se razvijala u njemu, nesigurnost koju je osjetio.
Čekao je da se Ferrier konačno odluči. Odluka je uslijedila
brzo. - U redu! Ali, po kursu pet prema tri. - zatraži Ferrier. -
Onaj kurs pet prema četiri bio je tek sretan pogodak, tko zna
hoću li ga ikada više uspjeti dobiti u tom odnosu.

- To prevara! - pobuni se Barabelac. - Zaslužujem više
od Rodianca.

- Da, zaslužuješ. - složi se Luke. - Ali u ovim
okolnostima to je vjerojatno najviše što možeš dobiti. -
Pogleda u Rodianca. - Ako će ti biti neka utjeha... - ponovo
se obrati Barabelcu - ...zapamti da možeš naokolo razglasiti
upozorenje svojim ljudima o tome kako posluje ovaj
Rodijanac. Kada ne bude mogao unajmiti profesionalne
Barabelske lovce, suočit će se s puno većom štetom nego ti
sada.

Barabelac se oglasi škripavim zvukom, koji se
vjerojatno mogao prevesti kao smijeh. - Jedi kaže istinu! -
reče. - Kazna dobra!

Luke se ispravi. Pretpostavljao je da se Barabelac neće

toliko veseliti onome što je trebalo uslijediti. - A ti ćeš, pak,
platiti za popravak droida kojeg si upucao. Što god da je
Rodianac rekao ili učinio, ne može biti odgovoren i za to.

Barabelac je trenutak zurio u Lukea, a njegovi oštri,
igličasti iskeženo su pomicali gore-dolje. Luke mu uzvrati
hladnim pogledom, pripremivši sva svoja čula koja bi mogla
predosjetiti napad. - Jedi opet govori istinu. - konačno reče
stranac. Završi oklijevajući, ali odlučno: - Prihvaćam
presudu.

Luke ispusti tihi uzdah olakšanja. - U tom slučaju,
stvar je završena. - zaključi. Pogleda u Ferriera, podigne
sablju prema čelu pozdravljajući sukobljene strance i okrene
se da pođe.

- Lijepo izvedeno. - promrmlja mu Lando u uho dok se
gomila oko njih razilazila.

- Hvala. - odvrati Luke šapatom, potpuno suhih usta.
Doista, upalilo je... ali više zbog sreće nego njegovih
sposobnosti, i bio je vrlo svjestan te činjenice. Da Ferrier nije
bio tamo, ili čak da nije odlučio popustiti, Luke ne bi imao
pojma kako razriješiti sukob. Leia, sa svojim diplomatskim
iskustvom, bi se bolje snašla u svemu tome. Čak i Han, sa
svojim dugogodišnjim iskustvom u nagađanju, bi to mogao
jednako dobro riješiti.

Bio je to jedna strana odgovornosti Jedija o kojoj nije
nikada do tada uopće razmišljao. I trebao je hitno početi
razmišljati o njoj.

- Han prati jednog od Fey'lyainih Bothanskih prijatelja
po Razini Četiri. - reče mu Lando dok su se kretali kroz
gužvu, probijajući se prema izlazu. - Spazio ga je sa
zapadno-središnje rampe i poslao me da...

Prekine u pola rečenice. U točionicu izvana dopre urlik
sirena. - Što li je to? - reče, lagano nesigurnim glasom.

- To je alarm. - dobaci jedan od gostiju točionice, čela

nabranog od koncentracije dok je osluškivao. Zvuk sirene se
promjeni, i još jednom... - Prepad!

- Prepad? - namršti se Luke. Dotada nije čuo ništa o
piratskim aktivnostima u tom području. - Tko bi vas
napadao?

- Kako, tko? - odgovori mu čovjek. - Imperij!
Luke pogleda u Landa. - O-ho! - tiho uzvikne.
- Aha. - složi se Lando. - Idemo.
Napuste Mishrau i upute se van prema širokoj aveniji.
Ono što ih je začudilo, jest činjenica da vani nije bilo
znakova panike koju je Luke očekivao. Naprotiv, činilo se da
građani Ilica bezbrižno nastavljaju sa svojim svakodnevnim
aktivnostima, kao da se baš ništa ne događa. - Možda ne
shvaćaju što je na stvari. - zamišljeno primijeti dok su hodali
prema jednoj od spiralnih rampi.
- Ili možda imaju tihi dogovor s Imperijem. - kiselo
odvrati Lando. - Možda vodstvo smatra da je politički
korisno biti na istoj strani s Novom Republikom, ali
istovremeno žele održati dobre odnose s Imperijom.
Činjenica je da ne mogu ničim konkretnim dokazati svoju
naklonost, povremeno puštaju Imperij da ih napadne i
posluži se njihovim zalihama rafiniranih biomolekula.
Viđao sam tako što i ranije.
Luke se ogleda po gomili koja nije pokazivala ni
najmanjeg znaka zabrinutosti. - Jedino što bi im se to ovaj
put moglo obiti o glavu.
- Misliš, ako Imperijalci otkriju Lady Luck i tvog X-
krilca u pristanišnoj bazi podataka?
- Da. Što si rekao, kamo je Han otišao?
- Kada sam ga posljednji put vidio, bio je na Razini
Četiri i išao je prema zapadu. - reče Lando, tražeći svoj
odašiljač. - Rekao je da ga ne zovemo, ali mislim da bi ovo
bile nepredviđene okolnosti koje opravdavaju poziv.

- Sačekaj trenutak. - zaustavi ga Luke. - Ako je negdje
u blizini Fey'lyaina Pobočnika, i ako je Fey'lya u nekoj vrsti
dogovora s Imperijem...

- U pravu si. - Lando tiho opsuje, spremajući odašiljač.
- Pa, što ćemo?

Tog su trenutka pristupili rampi i stupili na dio koji je,
zavijajući se, vodio prema gore. - Ja idem pronaći Hana. -
reče Luke. - Ti odi na sletište i vidi što se događa tamo. Ako
Imperijalci još nisu sletjeli, možda se možeš ubaciti u glavno
računalo kontrole leta i izbrisati nas sa pristanišnog popisa.
Artoo ti može pomoći, ako ga uspiješ izvući iz mog X-krilca
i dovući do terminala, a da te pri tom ne uhvate.

- Pokušat ću.
- U redu. - Iznenada, Luke se prisjeti nečega. - Lady
Luck nije opremljena jednim od onih potpuno
automatiziranih sustava za infiltracijsko povezivanje o
kojima si govorio na Nkllonu, zar ne?
Lando odmahne glavom. - Povezana je samo vrlo
jednostavnim sistemom navođenja koji je ograničen samo na
povratne koordinate. Uz pomoć toga može se samo
pravocrtno kretati i možda izvesti koji super jednostavan
manevar. Time se nikada ne bih uspio probiti iz ovako
jednog zatvorenog i skučenog grada.
Čak i da je mogao, morao je priznati Luke, ne bi im
bilo od velike koristi. Nisu imali opremu za probijanje tako
velikog otvora kroz gradske zidine, i za sve što je bilo veliko
poput svemirskog broda jedini je izlaz iz grada kao što je
Ilic, bio kroz otvore nad sletištem. - Samo sam razmatrao tu
mogućnost. - reče.
- Ovdje je Han sišao s rampe. - pokaza mu Lando. -
Otišao je na onu stranu.
- U redu. - Luke siđe s rampe. - Vidimo se kasnije.
Budi oprezan.

- I ti.

GLAVA 8

Sijeda žena povede Hana u jednu malenu prostoriju
koja je nalikovala uredu Amethyst zgradi, i potom ga preda
paru drugih čuvara, a zatim nestane, noseći u rukama njegov
pištolj, odašiljač i identifikacijsku karticu. Han je jednom ili
dva puta pokušao započeti razgovor sa svojom novom
pratnjom, ali ne dobi odgovora od nijednog, pa se u skladu s
tim odluči sjediti u tišini. Kada se žena vratila, osluškivao je
zvuk sirena.

Bila je u društvu još jedne, malo više žene, koja je vrlo
jasno širila auru autoriteta oko sebe. - Dobar vam dan. -
pozdravi ga viša žena, kimnuvši mu. - Kapetan Han Solo,
pretpostavljam?

S obzirom na to da je u ruci držala njegovu
identifikacijsku karticu, nije bilo puno smisla u poricanju. -
točno. - odgovori joj.

- Počašćeni smo Vašim posjetom. - reče ona, tonom
koji je dodavao malo podrugljivosti njezinim uglađenim
riječima. - Iako, moram reći da smo malo iznenađeni njime.

- Ne znam zašto, ta posjeta je bio Vaša zamisao! -
odvrati Han. - Uvijek tako kupite ljude po ulici?

- Samo one koji su posebni. - Ženine se obrve lagano
izviju. - Hoćete li mi reći tko ste i tko vas je poslao?

Han se namršti. - Kako to mislite, tko sam? Držite
moju iskaznicu u ruci!

- Upravo tako. - kimne žena potvrdno, okrenuvši
karticu prema sebi. - Ali među nama vladaju oprečna
mišljenja o njezinoj izvornosti i vjerodostojnosti. - pogleda
van kroz vrata i uzmakne...

Tav Breil'lya stupi u sobu i prođe pored nje. - Bio sam

u pravu. - reče Bothanac, dok mu se žućkasto krzno
mreškalo u gesti koju Han nije prepoznavao. - Kao što sam
vam i rekao, čim sam vidio njegovu iskaznicu. On je
varalica. Vjerojatno imperijin špijun.

- Što?! - Han je zurio u njega, a cijela mu je situacija
postajala kristalno jasna. Baci pogled na strančevu ogrlicu.
Bio je to doista Tav Breil'lya. - Što ste rekli?

- Vi ste imperijalni špijun. - ponovi Breil'lya, a krzno
mu se ponovo namreška. - Došli ste uništiti naše dobre
odnose, ili možda čak da nas sve pobijete. Ali nećete
poživjeti dovoljno dugo da o tome izvijestite svoje
nalogodavce. - potom se okrene nazad prema visokoj ženi.

- Morate ga odmah neutralizirati, Sena. - zatraži. - Prije
nego što bude mogao navući vaše neprijatelje na vas.

- Ne žurimo sa zaključcima, Pobočniče Breil'lya. -
primiri ga Sena. - Irinez ima pregled nad svim što se događa
vani. - Zatim pogleda u Hana. - Želite li odgovoriti na
Pobočnikove optužbe?

- Ne vidim kakve bi koristi mogli imati od bulažnjenja
jednog imperijalnog špijuna. - bio je uporan Breil'lya, ne
dajući Hanu priliku da progovori.

- Baš naprotiv, Pobočniče. - odvrati mu Sena. - U
ovom dijelu svemira, koristi imamo od koječega. - Okrene se
ponovo prema Hanu i podigne njegovu identifikacijsku
iskaznicu. - Imate li neki drugi dokaz, osim ovoga, kojim bi
mogli potvrditi da ste onaj za kojeg se izdajete?

- Uopće nije bitno tke je on zapravo. - ponovo se ubaci
u razgovor Breil'lya, a glas mu je počeo odavati prizvuk
napetosti. - Vidio vas je, i sigurno zna da imamo neki
dogovor. Dolazi li od Imperije ili Nove Republike, sada je
potpuno nebitno. I jedni i drugi su vaši neprijatelji, i obje bi
strane takovu informaciju iskoristile protiv vas.

Senine se obrve ponovo izviju. - Znači, njegov

identitet sada više nije važan? - hladno upita. - Znači li to da
više niste potpuno uvjerenu u to da je gospodin varalica?
Breil'lyaino se krzno opet uskomeša. Bilo je očito da nije bio
jak na riječima koliko njegov nadređeni. - Sličnost je velika.
- promrsi. - Mada, temeljitim i potankim ispitivanje brzo bi
ustanovili tko je on zapravo.

Sena se blijedo nasmiješi. Bio je to osmjeh koji je
govorio da razumije, ne da se zabavlja... Han iznenada shvati
da je ovo suočavanje bio jednako test za Breil'lyau kao i za
njega samog. A ako je Senin izraz lica dobro pročitao,
bothanac je upravo pao na ispitu. - Razmislit ću o Vašoj
preporuci. - reče mu suho na kraju.

Začuje se tiho pištanje, i sjedokosa žena posegne za
prijemnikom pa tiho prozbori u njega. Potom trenutak
posluša, pa ponovo nešto reče, te pogleda u Senu. - Vanjska
straža javlja da nam se približava još jedan čovjek. - reče. -
Srednje visine, pepeljasto plave kose, odjeven u crno - baci
brz pogled na Breil'lyau. - Nosi nešto što je nalik svjetlosnoj
sablji.

I Sena pogleda u Breil'lyau. - Mislim da to okončava
našu raspravu. - reče. - Neka ga jedan od stražara presretne,
Irinez, i upita ga hoće li nam se pridružiti. Jasno im naznači
da to bude u formi zamolbe, a ne naređenja. Zatim Kapetanu
Solou vrati njegovo oružje i opremu. - Okrene se prema
Hanu, kimnuvši nelagodno dok mu je vraćala iskaznicu. -
Ispričavam se, kapetane. Nadam se da razumijete kako
moramo biti oprezni. Posebice pri ovakovim
koincidencijama. - glavom pokaže prema vanjskom zidu.
Han se namršti, pitajući se o čemu to ona priča. Potom
shvati: mislila je na sirene koje su vani još uvijek zavijale.

- Nema problema. - uvjeri je. - Čemu uopće te sirene?
- Prepad Imperija. - odgovori mu Irinez, pružajući mu
istovremeno pištolj i odašiljač.

Han se ukoči. - Prepad?
- Ništa posebnoga. - uvjeravala ga je Sena. - Dođu
svakih nekoliko mjeseci i otmu određeni postotak rafiniranih
biomolekula koje su već upakirane za izvoz. Radi se o malo
začkoljastom načinu naplate poreza koji su gradske vlasti
dogovorile s njima. Ne brinite, nikada ne zalaze dublje od
pristanišne razine.
- Aha, ali bi ipak možda mogli malo promjeniti rutinu
ovaj put. - zareži Han, uključujući svoj odašiljač. Napla je
očekivao da ga netko pokuša spriječiti u tome, ali nitko niti
ne trepne. - Luke?
- Tu sam, Han. - začuje se glas mlađeg čovjeka. - Moja
mi pratnja veli da me vode k tebi. Jesi li dobro?
- Da, radilo se o malom nesporazumu. Bolje se požuri
ovamo... imamo društvo.
- U redu.
Han isključi odašiljač. Vidio je Senu i Irinez kako su se
u međuvremenu zadubile u tih razgovor. - Ako ste toliko
osjetljivi na Imperijalce kao što je to Breil'lya napomenuo,
možda bi mogle pronaći neku rupu kamo ćete se skloniti. -
posavjetova ih.
- Naša ruta bijega je spremna. - reče mu Sena dok je
Irinez napuštala prostoriju. - Pitanje je sada što da uradimo s
vama i vašim prijateljem.
- Ne možete ih jednostavno osloboditi! - umiješa se
Breil'lya, pokušavajući još jednom izvesti svoj naum. - I
sami dobro znate da će Nova Republika, ako sazna za vas...
- Obavijestili smo zapovjednika o svemu, - prekine ga
Sena. - On će odlučiti što ćemo uraditi.
- Ali...
- To bi bilo sve, Pobočniče. - ponovo ga ona prekine,
ali ovaj put čvršćim glasom. - Pridružite se ostalima kod
ulaza u dizalo. Pravit ćete mi društvo na mome brodu.

Breil'lya baci posljednji, nerazumljivi pogled prema Hanu, a
zatim u tišini napusti prostoriju.

- Tko je vaš zapovjednik? - upita Han Senu.
- To vam ne mogu reći. - Sena ga je proučavala jedan
trenutak. - Ali, neka Vas to ne brine. Bez obzira na ono što je
Breil'lya rekao, mi nismo neprijatelji Nove Republike. Bar
ne u ovom trenutku.
- O! - reče Han. - Krasno!
Iz vanjskog se hodnika začuje zvuk koraka. Par
trenutaka kasnije, Luke stupi uz sobu, u pratnji dvojice
mlađih muškaraca naoružanih laserskim pištoljima.
- Han! - pozdravi Luke svog prijatelja, na brzinu
proučivši Senu. - Jesi li dobro?
- Dobro sam. - uvjeri ga Han. - Kao što sam rekao, radi
se o malenom nesporazumu. Ova dama... Sena... - zastane,
očekujući.
- Samo Sena je dovoljno za sada. - reče ona.
- Ah. - reče Han. Nadao se da će saznati njezino
prezime, ali postade mu jasno da ga ona nema naviku olako
ga odavati. - Bilo kako bilo, Sena je mislila da sam
imperijalni špijun. A kad već spominjemo Imperijalce...
- Znam. - kimne Luke. - Lando je otišao gore vidjeti
može li izbrisati naše brodove s pristanišnih lista.
- Neće ih moći izbrisati. - Han odmahne glavom. - Bar
ne na vrijeme. A Imperijalci će najvjerojatnije pregledati
popise.
Luke kimne, složivši se s njim. - U tom slučaju, bolje
bi bilo da odmah krenemo gore.
- Osim ako ne bi radije pošli s nama. - ponudi im Sena.
- Na našem brodu ima dovoljno mjesta, a sakriven je tamo
gdje ga oni sigurno neće pronaći.
- Hvala, ali ipak ne. - reče joj Han. Nije namjeravao
poći nikamo s tim ljudima, sve dok ne sazna puno više o

njima. Za početak, na čijoj su zapravo strani. - Lando ne bi
ostavio svoj brod.

- A i ja se moram dokopati svog droida. - dometne
Luke.

Irinez se ponovo pojavi u sobi. - Svi su već krenuli
prema dolje, a brod je u pripremi. - reče Seni. - I uspjela sam
stupiti u vezu sa zapovjednikom. - Pruži višoj ženi
informatičku karticu. Sena baci brz pogled na nju, kimne, pa
se ponovo obrati Hanu. - U blizini se nalazi servisni otvor
koji vodi do zapadnog dijela sletišta. - reče mu. - Sumnjam
da Imperijalci znaju za njega, jer nije ucrtan niti na jednom
službenom planu grada. Irinez će vas otpratiti do tamo i
pomoći vam u svemu.

- To doista nije neophodno. - odvrati joj Han.
Sena neznatno podigne karticu u svojoj ruci. -
Zapovjednik mi je naredio da vam pružim svaku pomoć koja
vam bude potrebna. - reče mu odlučno. - Bilo bi mi drago
kada bi mi omogućili da izvršim zapovijed koju sam dobila.
Han pogleda u Lukea, izvinutih obrva. Luke neznatno
slegne ramenima, odgovarajući mu. Ako se tu i radilo o
izdaji, njegovi jedi osjeti nisu signalizirali ništa. - U redu,
može poći s nama. - reče. - Idemo!
- Puno sreće! - dobaci im Sena i nestane kroz vrata.
Irinez pokaže prema vratima iza sebe. - Ovuda, gospodo!
Servisni otvor bio je kombinacija stubišta i tunela za dizalo,
a protezala se vanjskim gradskim bedemom. Ulaz mu je bio
gotovo nevidljiv, skriven u zamršenim šarama tog dijela
murala. Dizala nije bilo nigdje. Han zaključi da ga je tog
trenutka koristila Senina grupa kako bi stigla do mjesta gdje
su sakrili svoju letjelicu, ma gdje da je to bilo. S Irinez na
čelu male grupe, krenu se uspinjati uz stepenice.
Od sletišta su ih dijelile samo tri razine. Ali, tri razine
u gradu kao što je Ilic, u kome je strop svake razine bio

strahovito visok, bile su ekvivalent za doslovno bezbroj
stepenica. Han na prvoj razini nabroji pedeset i tri stepenika,
nakon toga, jednostavno je prestao brojati. Kada su se
konačno ušuljali kroz još jedna dobro skrivena vrata u samo
sletište, i zaklonili se iza masivnog dijagnostičkog
analizatora, Hanove su noge podrhtavale od napora. Irinez
se, za razliku od njega, nije čak niti zadihala.

- I što sad? - upita Luke, oprezno provirujući iza
analizatora. Ni on se nije zadihao.

- Prvo ćemo pronaći Landa. - reče Han, posegnuvši za
odašiljačem. Zazove: - Lando?

- Tu sam. - gotovo se istog trenutka javi ovaj šaptom. -
Gdje ste?

- U zapadnom dijelu sletišta, oko dvadeset metara od
Lukeovog X-krilca. Gdje si ti?

- Na oko devedeset stupnjeva od vas, prema jugu. -
odgovori Lando. - Sakriven sam iza hrpe transportnih kutija.
Na oko pet metara od mene je imperijalni jurišnik na straži.
Čini mi se da sam u pomalo bezizlaznoj situaciji.

- Koliko je velik problem koji imamo ovdje?
- Čini se da se radi o vrlo velikoj operativnoj formaciji.
- turobno reče Lando. - Vidio sam tri broda u spuštanju, a
mislim da su jedan ili dva već bili prizemljeni kada sam
stigao na sletište. Ako su bili popunjeni po propisima,
možemo računati s najmanje stotinu i šezdeset, do dvije
stotine ljudi. Većina su regularni vojnici, ali imaju i nekoliko
jurišnika. Ovdje gore ih nije ostalo previše, većina je prije
nekoliko minuta odjurila dolje prema rampama.
- Vjerojatno su otišli pretresti grad kako bi nas
pronašli. - promrmlja Luke.
- Aha. - Han se istegne kako bi provirio preko
analizatora. Vrh Lukeova X-krilca tek je malo provirivao
iznad nosa W-23 svemirskog tegljača. - Čini se da je Artoo

još uvijek na Lukeovoj letjelici.
- Aha, ali vidio sam kako su nešto radili na toj strani. -

upozori ih Lando. - Možda su postavili klin za vezanje na
njega.

- S tim se možemo nositi. - Han je pokušao pregledati
onoliko njihovog okruženja koliko mu je to njihov položaj
omogućavao. - Mislim da se možemo prikrasti X-krilcu a da
nas ne uoče. Lando, na putu ovamo si mi rekao da imaš
daljinsku kontrolu za Lady Luck, zar ne?

- Da, ali to mi trenutno ne koristi puno. - reče Lando. -
Sa svim ovim kutijama koje leže naokolo, nema mjesta na
koje bih je mogao prizemljiti, a da se ne izložim vatri dok joj
budem prilazio.

- To je u redu. - reče mu Han, osjećajući kako mu se
licem širi samozadovoljni osmjeh. Luke je možda vladao
Silom, a Irinez se možda mogla popeti uz sve one stepenice
ne zadihavši se, ali on se mogao okladiti da ga nijedno od
njih nije moglo nadmašiti u smišljanju smicalica. - Pokreni je
tako da krene prema tebi na moj znak.

Potom isključi odašiljač. - Idemo do X-krilca! - reče
Lukeu i Irinez, malo čvršće stisnuvši pištolj u ruci. -
Spremni?

Oboje mu potvrdno kimne glavom, i pošto su se još
jednom ogledali oko sebe, krenu prema letjelici onoliko brzo
koliko su mogli a da ne dižu preveliku buku. Han bez
problema stigne do tegljača koji im je ležao na putu prema
X-krilcu, pa sačeka ostale da ga stignu...

- Pst! - prošišta Luke.
Han se ukoči, pribijajući se uz zahrđali trup tegljača.
Manje od četiri metra od njih, jurišnik koji je čuvao stražu,
poče se lagano okretati prema njima.
Han podigne pištolj, stisnuvši zube. Još dok je bio u
tom pokretu, krajičkom oka vidje Lukeovu ruku kako je

zamahnula. Iznenada, jurišnik se okrene na drugu stranu,
uperivši svoju lasersku pušku prema dijelu poda koji je bio
potpuno prazan. - Misli da je od tamo čuo neku buku. -
prošapće Luke. - Hajde, idemo.

Han kimne, i krene zaobići tegljač kako bi izbio na
suprotnu stranu. Samo nekoliko trenutaka kasnije, nađoše se
pognuti pored kočionih potpornja X-krilca. - Artoo? - upitno
prošapće Han prema vrhu letjelice. - Hajde, kratki, probudi
se!

Sa vrha letjelice začuje se tih i ozlojeđen pijuk. Što je
značilo da imperijalni klin za vezanje nije u potpunosti
isključio droida, nego mu je samo blokirao mogućnost
kontrole nad središnjim sustavom letjelice. To je bilo dobro.
- U redu. - reče on droidu. - Zagrij svoj komunikacijski
senzor i pripremi se za prijem.

Artoo još jednom pijukne. - Što ćemo sad? -upita
Irinez.

- Sada ćemo se zabavljati! - odgovori Han, izvlačeći
odašiljač. - Lando? Jesi li spreman?

- Spremniji ne mogu biti. - odvrati mu ovaj.
- Dobro! Kad ti dam znak, odašilji signal i pokreni
Lady Luck. Kada ti se ponovo javim, isključi je. Jesi li
shvatio?
- Jesam. Nadam se da znaš što radiš.
- Vjeruj mi. - Han pogleda u Lukea. - Znaš što trebaš
uraditi?
Luke kimne, podižući svoju sablju. - Spreman sam.
- Dobro! Lando, kreni!
Jedan beskonačni trenutak ne dogodi se baš ništa. Ali
potom, kroz prigušenu buku koja je dopirala iz udaljenih
dijelova sletišta, začuje se prepoznatljiv zvuk aktiviranog
zračnog mlaza za uzlijetanje. Napola se ispravivši, Han se
digne upravo na vrijeme da vidi kako se Lady Luck

ujednačeno podiže iznad ostalih pristalih letjelica.
Odnekuda iz blizine potom se začuje uzvik, nakon

kojeg uslijedi višestruka vatra lasera. Još se tri puške
pridruže riganju vatre gotovo istog trenutka. Svi su ciljali
Lady Luck koja se pomalo nezgrapno okrene i polako
zalebdi prema Landovom skrovištu.

- Znaš da ne može stići do tamo. - promrsi Irinez u
Hanovo uho. - Čim shvate kamo ide, obrušit će se na Landa.

- Zato i neće stići do njega. - odvrati Han, pogledom
pažljivo prateći letjelicu. Još nekoliko sekundi pa će svi
jurišnici i imperijalni vojnici usredotočiti svu svoju pažnju
na vragolastu Lady Luck... - Spremi se, Luke... Sad! Lukea
iznenada nestane. Bio mu je dovoljan jedan jedini skok da se
nađe na vrh X-krilca. Kroz komešanje na sletištu, do Hana
dopre psiktanje svjetlosne sablje koja se aktivirala, a zeleni
sjaj koji je bacala odbijao se od sjajnih trupova okolnih
brodova i opreme. Odbljesak i zvuk se malo uskomešaše
kada je Luke kratko zamahnuo i udario...

- Klin za vezanje je skinut. - dovikne im Luke. - Što
sad?

- Sad još ništa. - reče mu Han. Lady Luck bila je na
četvrtini puta prema najudaljenijem zidu, a laserski su se hici
još uvijek odbijali o dno njezina armiranog trupa. - Ja ću mu
javiti kada da stane. Ti se pripremi da ih ometeš.

- U redu. - X-krilac se lagano zatrese kada se Luke
pomaknuo prema naprijed spustio u pilotsku kabinu, a potom
se začu i hučanje njegovih zračnih mlazova koje je Artoo
pokrenuo. Nije bilo nikakove šanse da je itko drugi mogao
čuti taj huk u općoj pometnji. Lady Luck je sada bila na pola
svoga puta... - U redu, Lando, isključi! - naredi Han. - Artoo,
ti si na redu. Pozovi je neka se vrati ovamo.

Kako je ponovo dobio potpuni pristup prijenosnim
sustavima X-krilca. Za droida je duplicirati Landov signal

daljinskog upravljanja bila jednostavna zadaća. Lady Luck
se malo zatrese dok se zaustavljala, zatim se reorijentirala
prema novom signalu, te se preko sletišta uputi natrag prema
X-krilcu.

Imperijalci to svakako nisu očekivali. Laserska je vatra
na trenutak posve promašila svoj cilj, jer su vojnici još
uvijek trčali za letjelicom koja se naglo zaustavila, a kada su
pucnjeve konačno uspjeli ponovo usmjeriti prema Lady
Luck, ona je već bila u neposrednoj blizini X-krilca.

- Sada? - zaviče Luke.
- Sada! - poviče Han. - Spusti je i očisti nam prilaz do
nje.
Arto zacijuče, i Lady Luck sa ponovo zaustavi lebdeći
nad tlom, ali se ubrzo potom i prizemlji. Imperijalci zaviču
nešto što zazvuča kao povik trijumfa... ali ako je to i bilo to,
svakako je to bio najkraći trijumf u njihovoj povijesti. Lady
Luck dotakne tlo...
I bez ikakovog upozorenja, X-krilac se uzdigne u zrak.
Oštro zaokrenuvši oko Lady Luck, Luke se nanovo obruši
prema dolje, smrtonosno prorezujući prednjim laserskim
strojnicama prolaz kroz prve linije zbunjenih Imperijalaca.
Da su imali vremena, Imperijalci bi se pregrupirali.
Ali, Han nije imao namjeru dati im to vrijeme. - Hajdemo! -
pozove Irinez, osovivši se na noge i zajurivši se prema Lady
Luck. Vjerojatno je stigao do prilazne rampe prije nego što
su ga vojnici uopće i primjetili. U brod je ušao i projurio
kroz njega prema upravljačkoj kabini prije nego što su se
uspjeli snaći i otvoriti vatru. - Ostani tu i pokrivaj rampu! -
dovikne Irinez koja je za njim uletjela u brod. - Idemo
pokupiti Landa.
Luke je još uvijek jurcao okolo i pustošio, dok se Han
uvlačio u upravljačku kabinu i bacio se u pilotsko sjedalo,
istovremeno na brzinu pregledavši instrumente, činilo se da

su svi sustavi spremni, a oni koji to nisu bili morat će se
aktivirati pri polijetanju. - Uhvati se za nešto! - upozori
Irinez i podiže brod.

Jurišnik kojeg je Lando spomenuo da drži stražu blizu
njega, nije bio nigdje na vidiku kada je Han dolebdio s Lady
Luck i, pomalo se ljuljajući, zastao iznad hrpe sanduka. Luke
je bio nedaleko od njega, uništavajući sletište dok je vatrom
držao Imperijalce prikovanima za tlo. Han spusti brod na oko
pola metra od tla, spustivši rampu točno kraj sanduka.
Pogledom uhvati samo tračak kretanja, koji se iz upravljačke
kabine mogao vidjeti samo djelić sekunde...

- Imamo ga! - dovikne mu Irinez iz stražnjeg dijela
broda. - Kreni!

Han u mjestu zaokrene brod, dajući zračnim
mlazevima maksimalnu snagu i dignuvši se prema gore, ka
jednom od ogromnih izlaznih prolaza koji se nalazio točno
nad njima. Osjeti lagan trzaj kada je probio magnetsku
barijeru na izlazu, ali odmah potom nađoše se na otvorenom,
jureći prema prostranstvima svemira.

Četiri TIE lovca zujala su ponad gradske kupole, očito
čekajući u slučaju da nešto krene po zlu. Ali bilo je jasno da
nisu očekivali da će se tako brzo suočiti s problemima. Luke
u letu zbriše trojicu, a Han završi s četvrtim.

- Nema ničeg boljeg od izlaska u posljednji trenutak. -
propenta Lando spuštajući se u kopilotsko sjedalo pored
njega i odmah se baci na posao na upravljačkoj konzoli. - Što
se događa?

- Izgleda da pristiže još par presretača. - reče mu Han,
namršteno gledajući prema njemu. - Što to radiš?

- Obavljam multisenzorski pregled aerodinamičnosti. -
odgovori Lando. - Otkrit će nepravilnosti na oblozi trupa,
ako ih ima. U slučaju da nam je netko prikačio napravu za
elektronsko praćenje.

Han se u mislima vrati na njihov bijeg s prve Zvijezde
Smrti i njihov let na yavin koji je gotovo završio
katastrofalno, samo zato što su im prikačili jednu takovu
podlu napravicu. - Da bar ja imam takav sustav na Falconu!

- Nikada ne bi radio. - primjeti Lando suho. - Tvoja je
obloga toliko nepravilna sama po sebi da bi sustav poludio
samo pokušavajući ga memorizirati. - Isključi displej. - U
redu je, čisti smo.

- Odlično. - Han baci pogled na lijevo. - Oslobodili
smo se i presretača. Više nemaju šanse da nas uhvate.

- Da, ali ovo bi nas moglo uhvatiti. - reče Irinez,
upirući prstom na ekran s prijenosom srednjih udaljenosti.
Na kojem se ukazao imperijalni Zvjezdani Razarač za
njihovim leđima, upravo napuštajući orbitu i krećući u
potjeru za njima.

- Krasno! - zaurla Han, maksimalno povukavši polugu
glavnog pogona. Koristeći maksimalnu snagu ovako blizu
površine svakako nije koristilo vegetaciji New Cova, ali to
mu je trenutno bila najmanja briga. - Luke?

- Vidim ih. - začuje se Lukeov glas u zvučnicima. -
Imaš li kakovu ideju, ili bježimo?

- Mislim da bijeg zvuči kao prilično dobra ideja. - reče
Han. - Lando?

- Upravo proračunavam ubrzanje. - odgovori ovaj,
zaokupljen navigatorskim računalom. - Trebao bi biti
spreman čim se dovoljno odmaknemo.

- Odozdo stiže još jedan brod. - javi se Luke. - Diže se
ravno iz prašume.

- Taj je naš. - reče Irinez, vireći preko Hanova ramena.
- Možeš izjednačiti kurs s njegovim ako zaokreneš na jedan
dvadeset i šest, povlaka, trideset.

Zvjezdani je razarač ubrzavao, a na ekranu se zatim
ukaže i roj TIE lovaca, koji jurnuše ispred broda. - Bit će

bolje da se razdvojimo. - reče Han.
- Ne, ostani uz naš brod! - dobaci Irinez. - Sena je rekla

da nam stiže pomoć.
Han još jedno pogleda brod koji se penjao prema

dubokom svemiru. Bio je to mali transporter, poprilično brz,
ali to je bilo otprilike sve. Pa zatim pogleda prema TIE
lovcima koji su im se približavali...

- Bit će u dometu prije nego što uspijemo ubrzati do
brzine svjetlosti. - promrmlja Lando, izgovarajući na glas
isto ono što je Han mislio tog trenutka.

- Aha. Luke, jesi li još uvijek tu?
- Jesam. Mislim da je Lando u pravu.
- Znam. Ima li načina da izvedeš onaj trik s Nkklona?
Znaš, da malo pomutiš i dezorijentiraš njihove pilote?
Luke je malo oklijevao s odgovorom. - Mislim da ne. -
konačno reče. - Ja... mislim da nije dobro da radim tako
nešto. Razumiješ li me?
Han ga zapravo i nije razumio, ali to vjerojatno niti
nije bilo važno. Na trenutak je zaboravio da nije u Falconu, s
parom lakih laserskih topova, obrambenim štitovima i teškim
oklopom. Lady Luck, usprkos svim prepravkama koje je
Lando izveo na njoj, nije bila nešto s čim bi se mogao
suprotstaviti Tie lovcima, pa čak i da su im piloti potpuno
smušeni. - U redu, zaboravi. - reče Lukeu. - Seni bi bilo bolje
da je u pravu što se tiče te njezine pomoći. Tek što je to
izgovorio, kad sjajno zeleni hitac, poput munje, prohuji
pored pilotske kupole Lady Luck. - TIE lovci nadiru od
lijevog boka! - poviče Lando.
- Pokušavaju nas odsjeći jedne od drugih. - reče Luke.
- Ja ću ih se riješiti.
I ne čekajući odgovora, porine svoju letjelicu pod
vektor Lady Luck i uz urlik glavnih pogonskih motora se
potom uzdigne u vis kraj njihovog lijevog boka, kako bi