Zahn, Timothy - Uspon mračne sile (2)

Hanove oči su opet gledale nekamo iza nje. - naravno.
- reče joj. - Vjeruj mi.

Kad ga je Han uočio, Fey'lya se uputio niz hodnik
prema Komori Vijeća. Hodao je onim posebnim korakom
nekoga tko je u žurbi, ali ne želi da se to primjeti. - Hej! -
poviče Han za njim. - Vijećniće Fey'lya!

Jedina reakcija bilo je blijedo rumenilo koje je oblilo
najbliže ch'hala drvce u drvoredu. Zureći u Fey'lyain
potiljak, Han požuri i u nekoliko dugih koračaja sustigne
Bothanca. - Želio bih nakratko porazgovarati s vama,
Vijećniće. - reče.

Fey'lya ga ne pogleda. - Nemamo o čemu razgovarati. -
odgovori mu.

- O, mislim da ipak imamo. - reče Han, koračajući
uporedo s njim. - Naprimjer, o pronalaženju izlaza iz zbrke u
kojoj ste se našli.

- Mislio sam da je diplomat u obitelji vaša žena, a ne
vi. - frkne Fey'lya, postrance pogledavši u Hana.

- Povremeno se izmjenjujemo. - reče mu Han, trudeći
se da ga Bothanac ne ozlovolji do krajnje granice. - Vidite,
ono što vas je dovelo do ove zbrke je vaše pokušavanje da
igrate po bothanskim pravilima. Cijeli onaj skandal s
bankom bacio je loše svjetlo na Ackbara, pa ste se vi okomili
na njega upravo kao što bi to napravio svaki pravi Bothanac.
Ali, problem je u tome što vam se nitko nije pridružio u
tome, pa ste završili sami samcati u ovome, izložene glavom
i ugroženom političkom reputacijom. Ne znate kako bi se
elegantno povukli i računate da je jedini način na koji bi
mogli sačuvati svoj prestiž taj da u potpunosti uništite
Ackbara.

- Doista? - osorno reče Fey'lya. - A nije vam palo na
pamet da sam ja svoju glavu izložio, kako ste vi to rekli,
samo zato što iskreno vjerujem da je Ackbar doista kriv za

djelo izdaje?
- Zapravo... ne. - reče mu Han. - Ali i veliki broj drugih

misli kao i ja i to je ono što ugrožava vašu reputaciju. Ne
mogu vjerovati da netko diže toliku uzbunu bez ijednog
dokaza.

- Zašto mislite da nemam dokaza za ono što tvrdim?
- Za početak, zato što nijedan dosada niste predočili. -
reče Han otvoreno. - Potom, tu je i činjenica da ste potajno
poslali Breil'lyau na New Cov da pokuša postići neki
isključivi dogovor sa Senatorom bel Iblisom. To je bio
Breil'lyain zadatak, zar ne?
- Nemam pojma o čemu pričate, - promuca Fey'lya.
- Baš! I zatim, treće: činjenica da ste prije pet minuta
bili spremni kukavički odbaciti Bel Iblisa, ako bi si time
kupili dovoljno vremena da dopremite Katana flotu.
Fey'lya iznenada stane. - Bit ću posve otvoren s vama,
kapetane Solo. - reče, još uvijek ne gledajući ravno u Hanove
oči. - Bez obzira na to da li vi razumijete moje motive ili ne,
ja svakako jako dobro razumijem vaše. Nadate se da ćete
Katana flotu dovesti osobno na Coruscant, s jednom jedinom
namjerom: da srušite mene i vratite Ackbara na položaj.
- Ne. - reče mu Han umorno, odmahujući glavom. - O
tome se zapravo i radi, Vijećniće. Leia i ostali ne igraju
prema bothanskim pravilima. Oni donose odluke osnovom
dokaza, ne na osnovi prestiža. Ako je Ackbar kriv, bit će
kažnjen. Ako je nevin, pustit će ga se. Sve je to vrlo
jednostavno.
Fey'lya se gorko nasmješi. - Poslušajte moj savjet,
kapetane Solo. Držite se krijumčarenja i bitaka i ostalih
stvari koje razumijete. Privatna pravila politike daleko su
iznad vaših sposobnosti.
- Griješite, Vijećniće. - reče mu Han, pokušavajući ga
po posljednji put urazumiti. - Sada se još možete povući a da

ne izgubite sve. Doista možete. Ali ako nastavite ovim
načinom, postoji opasnost da ćete cijelu Novu Republiku
povući za sobom u propast.

Fey'lya se ispravi u punoj visini. - Ne namjeravam
propasti, kapetane Solo. Za to će se pobrinuti oni u redovima
vojske Nove Republike koji me podržavaju. Ackbar će
propasti, a ja ću se uzdići na njegovo mjesto. A sada me,
molim vas, ispričajte. Moram razgovarati s Admiralom
Graysonom.

Okrene si i ode. Han je gledao za njim dok je dlazio,
osjećajući u ustima kiseo okus poraza. Zar Fey'lya nije bio
svjestan onoga što je radio? Da je riskirao sve samo zbog
jedne nerealne vizije?

Možda i nije. Možda mu je nedostajalo iskustvo
iskusnog kockara da bi uvidio da su ulozi u ovoj igri
nesrazmjerni.

Ili iskustvo političara koji nije bio toliko nasukan na
svoja vlastita pravila igre i koji bi se mogao i promijeniti i
prilagoditi novim pravilima.

Fey'lya stigne do kraja Velikog Hodnika i uputi se na
lijevo prema središtu Admiraliteta. Odmahujući glavom, Han
se okrene i pođe natrag prema Karrdeovim gostinjskim
odajama. Prvo Coral Vanda, a sada još i ovo. Nadao se da
mu gubici neće postati navika.

Mara je stajala pored prozora u svojoj sobi, gledajući u
daljinu prema Manarai planinama, osjećajući užasni teret
mračnih uspomena koje su joj zaposjele um. Carska Palača.
Nakon pet godina, bila je ponovo u Carskoj Palači. Scene
važnih sastanaka Vlade, blještave društvene dužnosti,
mračne i privatne intrige... mjesto gdje je zapravo počeo
njezin život u svom punom smislu.

Palača u kojoj je bila kad je njezin život i svršio.

Njezini nokti zagrebu po izrezbarenim krivuljama
prozorskog okvira kada joj se pred očima pojave dobro
poznati likovi: Veliki Admiral Thrawn, Gospodar Vader,
Veliki Moff Tarkin, savjetnici i političari i stotine udvorica.
Ali najblistaviji među svima njima, bio je Carev lik. Mogla
ga je vidjeti u svojim mislima jasno kao da ga vidi kroz
prozor pred kojim je stajala. Njegovo naborano lice kako se
mršti, njegove žuto obrubljene oči, kako sjaje od bijesa i
neodobravanja.

Ubit ćeš Lukea Skywalkera.
- Pokušavam. - prošapće Mara na riječi koje su joj
odzvanjale mislima. Ali još dok je to izgovarala, zapita se
govori li istinu. Pomogla je spasiti Skywalkerov život na
Myrkru, pošla je k njemu na Jomark moliti ga za pomoć, a
sada je bez prigovora došla s njim na Coruscant. Nije bila ni
u kakovoj opasnosti. Nije bio ni Karrde. Nije se mogla
dosjetiti nijednog razloga zbog kojeg bi Skywalker bio od
neke koristi bilo njoj samoj, bilo Karrdeu. Ukratko, više nije
imala nijedan izgovor.
Iz sobe pored njene do Mare dopre tihi šum otvaranja i
zatvaranja vrata. Karrde. Vratio se sa svog sastanka.
Okrenuvši leđa prozoru, sretna zbog toga što sad ima izgovor
da više na razmišlja o tome, Mara se uputi vratima koja su
spajala njihove sobe..
Karrde je stigao do njih prije nje. - Mara? - reče,
otvarajući vrata i proturivši glavu u njezinu sobu. - Dođi
ovamo, molim te.
Kada je ušla u njegovu sobu, stajao je za računalnim
terminalom. Jedan pogled na njegovo lice sve joj je otkrio. -
Što ne valja? - upita ga.
- Nisam posve siguran. - odgovori on, izvlačeći
informatičku karticu iz kopirnog otvora terminala. -
Bolhanac iz Vijeća se poprilično usprotivio našoj ponudi, što

je vrlo iznenađujuće. Doslovno je natjerao Mon Mothmu da
su uzdrži od bilo kakovih ozbiljnih pokušaja dopremanja
brodova, dok se ne provjeri njihova točna lokacija. Upravo
priprema letjelicu koja će krenuti na put sutra u jutro.

Mara se namršti. - Misliš da je u pitanju neka
namještaljka?

- Moguće je, iako ja ne vidim s kojom svrhom. -
odmahne Karrde glavom. - Thrawn već ima Hoffnera u
svojim rukama. Vrlo brzo će se dokopati i flote. Ne, čini mi
se da Fey'lya ipak igra neku unutarnju politčku igru, koja je
možda u vezi s njegovom kampanjom protiv Admirala
Ackbara. Ali ja svakako ne bih želio riskirati.

- Dosada sam čula svakojake priče o internoj
bothanskoj politici. - složi se Mara mrko. - Što želiš da ja
uradim?

- Želim da već noćas kreneš ka Trogan sistemu. - reče
Karrde pružajući joj informatičku karticu. - Pretpostavljam
da se Aves tamo prikrio. Pronađi ga i reci mu kako želim da
okupi sve naše brodove koji su sposobni za let i borbu i
sačeka me na lokaciji Katana flote što je prije moguće.

Mara oprezno uzme karticu, osjetivši trnce u prstima
kad se dotakoše hladne plastike. Eto, sad ju je imala u
rukama: Katana flotu. Bogatstvo i moć koji bi dostajali za
cijeli jedan životni vijek... - Možda ću imati poteškoća
uvjeriti Avesa da mi može vjerovati. - upozori Karrdea.

- Ne vjerujem, - reče joj on. - Imperijalci su do sada
vjerojatno ponovo oglasili ucjene na naše glave, za cijelu
grupu. Samo to bi trebalo biti dovoljno da ga uvjeri kako
sam pobjegao. A i na toj informatičkoj kartici postoji i
posebna šifra za prepoznavanje koju samo on zna. Šifra koju
Veliki Admiral nikako nije mogao izvući od mene za tako
kratko vrijeme.

- Nadajmo se da Aves nema bolje mišljenje o

imperijalnim metodama ispitivanja nego ti. - reče Mara,
spremivši karticu u džep tunike. - Još nešto?

- Ne... da. - ispravi Karrde sam sebe. - Reci Ghentu
kako bih radije da dođe na Coruscant nago da se uputi prema
Katana floti. Naći ćemo se ovdje nakon što sve bude gotovo.

- Ghent? - namršti se Mara. - Zašto?
- Želim vidjeti što jedan zaista iskusan razbijač
računalnih sustava može uraditi s onom sumnjivom gomilom
novca na Ackbarovom računu. Skywalker je spomenuo
teoriju o tome da se upad u računalni sustav banke dogodio u
isto vrijeme kad i depozit tih sredstava, ali je rekao da to,
dosada, nitko nije uspio dokazati. Kladim se da bi Ghent to
mogao uraditi.
- Mislila sam da je ovo miješanje u politiku Nove
Republike nešto što je trebalo biti presedan koji se ne
ponavlja. - pobuni se Mara.
- I jeste. - kimne Karrde. - Ali ne želim nekog
ambicioznog Bothanca koji će mi visiti za vratom nakon što
odem.
- U tome ima smisla. - prizna Mara. - U redu. Imaš li
brod kojim bih se mogla poslužiti?
Začuje se kucanje na vratima. - Imat ću ga za koji
trenutak. - reče Karrde prelazeći preko sobe kako bi otvorio
vrata.
Na vratima je bila Skywalkerova sestra. - Htjeli ste
razgovarati sa mnom? - upita ona.
- Da. - kimne Karrde pozdravljajući je. - Vjerujem da
znate moju pomoćnicu, Maru Jade?
- Srele smo se na kratko kada ste stigli na Coruscant. -
Organa Solo joj kimne. Na trenutak, njezin pogled se sretne s
Marinim i ona se s nelagodom upita koliko je Skywalker o
svemu onom pričao svojoj sestri.
- Mara bi trebala poći na jedan zadatak za mene. - reče

Karrde, pogledavši na obje strane hodnika prije nego što je
zatvorio vrata. - Trebao bi joj brz brod za veliku udaljenost.

- Mogu joj dobaviti jedan. - reče Organa Solo. - Hoće
li izvidnički Y-krilac odgovarati, Mara?

- Savršeno. - odgovori Mara kratko.
- Nazvat ću svemirsko pristanište i izvršiti neophodne
pripreme. - skrene pogled na Karrdea. - Još nešto?
- Da. - reče ovaj. - Želio bih znati možete li okupiti
ekipu tehničara i poslati ih na zadatak još večeras.
- Vijećnik Fey'lya već priprema ekipu. - podsjeti ga
ona.
- Znam to. Ali ja želim da vaša ekipa tamo stigne prije
njih.
Leia ga je pozorno promatrala nekoliko trenutaka.
Koliko veliki tim želite?
- Ništa pretjerano veliko, - reče joj Karrde. - Maleni
transportni brod, ili teretnjak, možda jednu borbenu
eskadrilu, ako uspijete pronaći jednu koja neće mariti za to
što će na sebe navući nezadovoljstvo službenih struktura.
Radi se o tome da ne želim da na teren iziđe samo tim ljudi
koje je Fey'lya osobno izabrao.
Mara otvori usta da nešto kaže, ali se predomisli. Da je
Karrde htio da Organa Solo zna da će i njegovi ljudi biti
tamo, sam bi joj to rekao. Karrde pogleda u nju, a zatim opet
u Organu Solo.
- Možete li to uraditi?
- Mislim da mogu. - reče ona. - Fey'lya si je priskrbio
poveliku podršku u vojnim redovima, ali još uvijek ima
dovoljno onih koji bi radije ponovo imali Admirala Ackbara
za zapovjednika.
- Ovo su koordinate. - reče Karrde pružajući joj
informatičku karticu. - Što prije uspijete poslati tim na put, to
bolje.

- Računajte da će poletjeti za dva sata. - obeća mu
Organa Solo.

- Dobro. - kimne Karrde, ali izraz lica mu otvrdne.
- Onda nam preostaje još samo jedno. Želim da vam
bude jasno da postoje samo dva razloga zbog kojih radim
ovo što radim. Prvo, iz zahvalnosti prema vašem bratu jer je
stavio svoj život na kocku pomogavši Mari da me izvuče iz
zarobljeništva. Drugi razlog je taj da želim skinuti
Imperijalce sa svoga vrata time što ću eliminirati glavni
razlog zbog kojeg me proganjaju. I to je sve. Što se tiče
vašeg rata i vaše međusobne politike, moja organizacija
namjerava ostati potpuno neutralna. Je li vam to jasno?
Organa Solo kimne. - Vrlo jasno. - reče.
- Dobro. U tom slučaju, bolje vam je krenuti. Do flote
je dug put, a trebat će vam svaka prednost koju možete dobiti
pred Fey'lyaom.
- Slažem se. - Organa Solo pogleda u Maru. -
Hajdemo, Mara. Idemo nabaviti taj brod.

Sustav interne veze pored uzglavlja postelje Wedge
Antillesa zazuji svojim prodornim, uznemiravajućim
pozivnim signalom. Stenjući u pol glasa, Wedge pruži ruku
kroz mrak i nasumce udari po prekidaču u nadi da će ga
pogoditi od prve. - Dajte, pustite me malo na miru, može? -
zavapi. - Još uvijek sam podešen na Ando vrijeme.

- Luke ovdje, Wedge. - začuje se poznati glas. - Žao mi
je što te izvlačim iz kreveta, ali treba mi usluga. Jesi li
raspoložen uvući svoje ljude u neku nevolju?

- A kada mi to nismo u nevolji? - odvrati Wedge
pitanjem, potpuno se razbudivši. - O čemu se radi?

- Okupi svoje pilote, pa ćemo se naći u pristaništu za
sat vremena. - reče mu Luke. - Pristanišno mjesto 15. imat
ćemo jedan stariji teretnjak i mislim da ćemo uspjeti utrpati

sve vaše X-krilce u njega.
- Znači, ide se na duži put?
- Nekoliko dana. - reče Luke. - Ali ovog trenutka ti ne

mogu reći ništa više o tome.
- Ti si šef. - odvrati Wedge. - Bit ćemo tamo za sat

vremena.
- U redu, vidimo se. I... hvala ti.
Wedge isključi vezu i izvrne se iz kreveta, osjetivši u

sebi uzburkanost stare uzbuđenosti. Sudjelovao je u mnogim
akcijama tijekom ovih deset godina, koliko je bio s
Pobunjenicima i Novom Republikom. Bilo je tu puno
letenja, puno bitaka. Ali, nekako, misije kojih se najbolje
sjećao i koje su bile najzanimljivije, bile su one u koje je bio
upetljan i Luke Skywalker. Wedge nije bio siguran zašto je
tomu tako. Možda su Jediji imali neki poseban trik za to.
Nadao se je da je tako. Između politike na Coruscantu i
čišćenja nakon imperijalnih prepada po cijelom teritoriju
Nove Republike, stvari su bile sve više frustrirajuće.
Promjena će mu sigurno dobro doći.

Upalivši svjetlo, Wedge izvuče čistu tuniku iz ormara i
počne se odijevati.

Nije bilo nikakovih problema s ponoćnom dozvolom
za polijetanje teretnjaka s Coruscanta. Leine ovlasti su
jamčile za to. Ali, teretnjak koji je bio pretrpan s desetak X-
krilaca bio je dovoljno neobičan da pokrene niz primjedbi i
nagađanja... i morali su računati s tim da je neizbježno da te
primjedbe dopru i do ušiju nekoga od onih koji su podržavali
Vijećnika Fey'lyau.

Do jutra, Fey'lya je već sve saznao.
- Ovo daleko prelazi granice internog političkog
prepucavanja! - riknuo je na Leiu, a krzno mu se
naizmjenično kostriješilo i opuštalo, poput kratkih vlati žita

uhvaćenih u kovitlac vražjih vjetrova. - Sve je to očito
protuzakonito. Ako ne i izdajnički!

- Nisam sigurna da bi trebali ići toliko daleko! - reče
Mon Mothma. Ali, izgledala je zabrinuto.

- Leia, zašto si to uradila?
- Zato jer sam ja to tražio od nje. - umješa se Karrde
mirno. - A s obzirom na to da Katana flota tehnički još
uvijek nije pod nadzorom Nove Republike, ne znam kako bi
se bilo koja akcija u odnosu na nju mogla smatrati
protuzakonitom.
- Redovitu zakonsku proceduru ćemo vam pobjasniti
kasnije, krijumčaru. - reče mu Fey'lya otrovno.
- Ovog se trenutka ipak moramo pozabaviti ozbiljnim
sigurnosnim prijestupom. Mon Mothma, zahtijevam da se
izda izvršna naredba o uhićenju Skywalkera i Soloa.
Čak je i Mon Mothma bila zapanjena zahtjevom.
- Zapovijed o uhićenju?
- Oni znaju gdje je Katana flota. - prasne Fey'lya.
- Nitko iz njihove grupe nije bio ovlašten saznati tu
informaciju. Moraju se izopćiti iz misije sve dok flota ne
bude potpuno u posjedu Nove Republike.
- Ne vjerujem da će to biti potrebno. - reče Leia,
pogledavši u Karrdea. - Han i Luke su u prošlosti imali
pristupa strogo tajnim podacima...
- Ovdje se ne radi o prošlosti! - prekine je Fey'lya.
- Ovo sada je sadašnjost. A oni nisu bili ovlašteni za
to! - krzno mu se slegne. - U ovim okolnostima, vjerujem da
bi bilo najbolje da ja osobno preuzmem vođenje ove misije.
Leia pogleda u Karrdea i na njegovom licu vidi isto
ono što je i sama pomislila. Ako se Fey'lyai pruži prilika da
osobno dopremi Katana flotu...
- Svakako ste dobrodošli da nam se pridružite,
Vijećniće. - reče Karrde Bothancu. - Vaša će nazočnost biti

draga Vijećnici Organi Solo i meni osobno.
Trebalo mu je par sekundi da shvati smisao tih riječi. -

O čemu vi pričate? - vikne Fey'lya. - Niti jedno od vas dvoje
nije ovlašteno poći s nama!

- Ja sam onaj koji ovlašćuje, Vijećniće. - reče Karrde
hladno. - Katana flota je još uvijek moja i ostat će tako sve
dok Nova Republika ne stupi u posjed flote. A do tada, ja
određujem pravila.

Fey'lyaino se krzno ponovo spljošti, a Leia na trenutak
pomisli kako će se Bothanac doslovno baciti i ščepati
Karrdea za vrat. - Ovo nećemo zaboraviti, krijumčaru. -
sikne umjesto toga. - Doći će i tvoj red!

Karrde se podsmješljivo naceri. - Možda. Hoćemo li
poći?

GLAVA 27

Oglasi se alarm koji označi približavanje cilju. Luke se
ispravi u sjedalu. Nakon pet dana putovanja, stigli su do
cilja. - Evo nas! - reče. - Jesi li spreman?

- Znaš me. - odgovori Han iz pilotskog sjedala pored
njega. - Ja sam uvijek spreman.

Luke ga kriomice pogleda. Izvana, Han je djelovao
potpuno normalno, ili bar onoliko koliko je normalan
zapravo mogao biti. Ali ispod te njegove nemarne
neozbiljnosti Luke je tijekom posljednjih dana zamjećivao i
nešto drugo: mračni i teški osjećaj koji ga je ispunjavao
otkako su napustili Coruscant. Mogao ga je osjetiti i sada, a
pogled na Hanovo napeto lice samo ga dodatno naglasi. -
Jesi li dobro? - tiho ga upita.

- O, da. Sasvim dobro. - crte njegova lica napnu se još i
više. - Ali, bilo bi mi drago da bar jedan put pronađu nekog
drugog tko će se uputiti na ovakove malene poduhvate po
galaksiji. Znaš li da Leia i ja nismo uspjeli provesti zajedno
ni cijeli jedan dan? Nismo se vidjeli cijelih mjesec dana, a
nismo proveli skupa niti jedan dan.

Luke uzdahne. - Znam. - reče. - Ponakad se i ja
osjećam kao da jurim brzinom svjetlosti još od onda kad smo
odletjeli s Tatooina, zajedno s droidima i Ben Kenobijem.

Han odmahne glavom. - Nisam je vidio cijeli mjesec. -
ponovi. - Izgleda dva puta trudnije nego onda kada je otišla.
Čak niti ne znam što se tamo dogodilo njoj i Chewiu. Sve što
mi je uspjela reći o tome jest da su ona Noghri stvorenja sada
na našoj strani. Što god to zapravo značilo. Ni iz Chewia ne
mogu ništa izvući. Kaže da je to njezina priča i da mi je ona
sama mora ispričati. Gotovo bih ga mogao udaviti zbog toga!

Luke slegne ramenima. - Moraš se pomiriti s tim, Han.
Jednostavno smo predobri u onome što radimo.

Han frkne, ali nešto od njegove napetosti ipak popusti.
- Da. Baš!

- Osim toga, mislim da se radi i o tome da smo na
popisu ljudi za koje Leia zna da im može vjerovati, - nastavi
Luke ozbiljnijim glasom. - Sve dok ne pronađemo
dojavljivača kojeg je Imperij ubacio u Carsku Palaču, taj će
popis ostati vrlo, vrlo kratak.

- Da. - namršti se Han. - Netko mi je spomenuo da ga
Imperijalci zovu Delta Izvor. Imaš li ikakovu predodžbu tko
ili što bi to moglo biti?

Luke odmahne glavom. - Zapravo, ne. Ali, vjerojatno
netko tko je vrlo blizak s Poslaništvom. Možda čak i sa
samim Vijećem. Jedno je sigurno: moramo se potruditi i
pronaći ga što je prije moguće.

- Da. - Han se nagne prema naprijed i posegne prema
polugama za upravljanje pogonima svjetlosne brzine. -
Spremi se...

Povuče poluge prema sebi i trenutak kasnije ponovo
utonuše u crnilo otvorenog svemira. - Stigli smo. - objavi
Han.

- Dobro! - Luke se ogleda naokolo, a kralješnicom mu
prođe nenadani drhtaj. - Mrtvo središte usred ničega.

- Tebi bi taj osjećaj trebao biti dobro poznat, - bocne
ga Han, uključivši senzorske skenera.

- Hvala ti. - reče mu Luke. - Ali, zaglavljivanje usred
svemira, u razmeđi sistema s pokvarenim motivatorom
pogona za brzine svjetlosti nije nešto što bih poželio da mi se
često dogodi.

- Nisam mislio na to. - reče mu Han nedužno dok je
uključivao sustav veze. - Govorio sam o Tatooinu.

- Wedge?

- Tu sam. - javi se glas preko zvučnika.
- Čini mi se da imamo metu na nula-četiri-sedam-
točka-jedan-šest-šest. - reče mu Han. - Jesi li spreman za
polijetanje?
- Spreman i nestrpljiv.
- U redu. - Han još jednom pogleda kroz osmatračnicu,
a potom otpusti zaklopac izlaznog otvora skladišnnog
prostora. - Kreni!
Luke iskrivi vrat kako bi pogledao u smjeru koji je
Han trenutak ranije naveo Wedgeu. Prvog trenutka ne ugleda
ništa drugo osim uobičajenog treptanja zvijezda, koje je bilo
blještavo gotovo do boli, zbog izuzetnog kontrasta s crnilom
svemira. Ali već sljedećeg trenutka ih ugleda: prigušeniji sjaj
brodskih pozicijskih svjetala. Njegove oči preletješe po
prostoru između njih, pretražujući ga. Mozak mu je nametao
oblik koji je bio u skladu s razmještajem svjetala i slika se
odjednom složi u cjelinu. - U pravu si, to je Dreadnaught.
- Odmah pored njega je još jedan. I još tri prema krmi,
malo niže.
Luke kimne glavom kad ugleda i ostale brodove, a
cijelim svojim bićem osjeti neko čudno treperenje. Katana
flota. Tek je sada shvatio koliko je zapravo malo vjerovao u
postojanje flote. - Kojeg ćemo provjeriti? - upita.
- Možemo uzeti onaj koji nam je najbliži. - odgovori
Han.
- Ne. - reče Luke polako, pokušavajući se usredotočiti
na treperenje koje je osjećao u sebi. - Ne. Pokušajmo... s
onim tamo dolje. - Pokaže prema nizu pozicijskih svjetala
koja su bila nekoliko kilometara dalje.
- Imaš li neki poseban razlog?
- Zapravo, ne znam. - morao mu je priznati Luke.
Osjetio je Hanov pogled na sebi, ali ovaj naposlijetku samo
slegne ramenima. - U redu. - reče. - Naravno. Provjerit ćemo

taj drugi. Wedge, jesi li čuo?
- Primljeno. - potvrdi Wedgeov glas. - Prestrojavamo

se u formaciju za pratnju oko vas. Zasada, sve izgleda čisto.
- Dobro. - odvrati mu Han. - Ipak, budite oprezni. -

prebaci sustav veze na internu frekvenciju i baci pogled na
sat. - Lando? Gdje si?

- U teretnom prostoru. - odgovori ovaj. - Sve smo
natovarili i spremni smo za pokret.

- U redu. - reče Han. - Približavamo se cilju. Bili su
nadomak Dreadnaughta za koji su se odlučili, dovoljno blizu
da Luke ugleda blijedi obris trupa broda koji se ocrtavao pod
slabim sjajem zvijezda. Brod je bio približno valjkastog
oblika, s desetak topničkih baterija poredanih naokolo po
sredini trupa i s pramcem koji su mu jednom prigodom
opisali kao divovsku školjku kojoj je gornji dio preklapao
donji. Cijela je letjelica zbog svih tih detalja djelovala
gotovo arhaično. Ali, bio je to pogrešan utisak. Dreadnaught
Teške Krstarice bile su kralježnica flote Stare Republike.
Čak i ako nisu izgledale onako uglađeno kao imperijalni
Zvjezdani Razarači koji su ih zamjenili, njihove su masivne
turbolaserske topničke bateriji još uvijek izazivale
strahopoštovanje. - Kako ćemo pristati na njega? - upita
Luke Hana.

- Tamo je glavni pristanišni ulaz. - reče Han,
pokazujući prema pravokutniku koji je ocrtavao niz
prigušenih svjetala. - Kroz njega ćemo ući u unutrašnjost
broda.

Luke sumnjičavo odmjeri pravokutnik. - Ako je
dovoljno velik.

Ali njegovi su strahovi ipak bili neutemeljeni. Ulaz u
pristanište bio je puno veći nego što je djelovao na prvi
pogled, a samo je pristanište bilo ogromno. S neusiljenom
vještinom, Han uvede teretnjak u unutrašnjost broda,

zaokrene ga tako da mu je nos okrenut prema ulazu u
pristanište i sleti na platformu. - U redu. - reče, isključivši
pogonske sustave i oslobađajući se sigurnosnih pojaseva. -
Hajdemo ovo privesti kraju.

Lando, Chewbacca i tehničarski tim sastavljen od
četvorice ljudi dočekali su ih na teretnoj izlaznoj rampi.

Tehničari su djelovali pomalo uznemireni i kao da im
je nelagodno pod teretom pištolja na koje nisu navikli i koji
su im čudno visjeli o pojasu. - Jesi li već provjerio zrak,
Anselm? - upita Han.

- Čini se da je u redu. - odgovori mu vođa tehničarskog
tima, pruživši Hanu informatičku karticu kako bi se i sam
uvjerio u to. - Bolji je nego što sam očekivao nakon svih
ovih godina. Vjerojatno naokolo ima još droida čistača koji
su operativni.

Han baci pogled na analizu, vrati mu karticu, pa kimne
Chewbacci. - U redu, Chewie, spusti rampu. Tomrus, ti voziš
saonice. Pripazi na rupe u umjetnom gravitacijskom polju -
ne želimo da nam se zbog njih zalijepiš sa saonicama za
strop, zar ne?

Zrak u pristaništu intenzivno je zaudarao na plijesanj,
neku čudnu kombinaciju ulja i prašine, zaključi Luke, s
blagom primjesom mirisa kovine. Ali, osim toga, bio je
dovoljno svjež. - Vrlo impresivno. - promrmlja dok je cijela
skupina pratila lebdeće saonice, krećući se prema glavnom
izlazu. - Posebice nakon svih ovih godina.

- Njihova su računala za potpuno povezivanje izrađena
tako da budu operativna jako dugo. - reče Lando. - Han,
kakav nam je plan?

- Mislim da bi se trebali razdvojiti. - reče Han. - Ti i
Chewbacca povedite Anselma i Tomrusa sa sobom, pa
pođite provjeriti pogonski dio broda. Mi ćemo poći na
zapovjedni most.

Za Lukea, ovo je bilo jedan od njegovih najjezovitijih
pothvata, upravo zato što je sve djelovalo potpuno normalno.
Sva su svjetla u širokim hodnicima normalno radila, baš kao
i umjetna polja gravitacije i ostatak sustava održavanja
broda. Vrata koja su vodila iz hodnika, automatski bi se
otvarala kad god bi netko od njih prošao dovoljno blizu da
aktivira brave, a pritom su njihovim pogledima otkrivala
unutrašnjosti savršeno održavanih radionica, skladišta i
kabina za posadu. Prigušeni mehanički šumovi sustava u
pogonu čuo se posvuda, tek isprekidan odzvanjanjem
njihovih koraka. Povremeno bi uočili i pokojeg zastarjelog
droida-čistača kako se mirno prepušta svojim poslovima.
Prema svemu što su mogli vidjeti, činilo se kao da je brod
napušten dan ranije.

Ali nije bilo tako. Ovi su brodovi lebdjeli ovdje u
crnilu svemira duže od pola stoljeća... a njihova posada nije
otišla, nego je umrla ovdje, u agoniji i ludilu. Zagledajući u
prazne hodnike koji su se odvajali u stranu od glavnog
hodnika, Luke se zapita što su droidi-čistači uradili s tijelima
posade nakon što su ih pokupili po brodu. Zapovjedni je
most bio podaleko od pristaništa. No, nakon nekog vremena
stignu na odredište.

- U redu, stigli smo. - najavi Han putem veze kada su
se, uz tiho škripanje, pred njim otvorila pomična vrata koja
su odvajala zapovjedni most od njegova predvorja s
osmatračnicom. - Čini se da nema vidljivih oštećenja. Što ste
vi pronašli dolje na pogonima?

- Ne djeluju baš najbolje. - izvjesti ga Lando. - Tomrus
veli da je šest od osam glavnih konvertnih pogona izbačeno
iz stroja. On ih još uvijek provjerava, ali moj je predosjećaj
da se ova kada neće moći pomaknuti bez temeljitog pregleda
i popravki.

- Pitaj me da li sam iznenađen. - odvrati mu na to Han.

- Što je s pogonima za brzinu svjetlosti? Ima li izgleda da bi
ih mogli prevesti nekamo otkamo bi ih mogli prevući do
postrojenja za popravke?

- Anselm provjerava i tu mogućnost. - reče Lando. -
Osobno mislim da se ne treba previše nadati u to.

- Da. Uostalom, došli smo ih samo pogledati, ne i
otpremiti. Provjerit ćemo kako stojimo s kontrolnim
sustavima na zapovjednom mjestu i to je to.

Luke pogleda prema dijelu zida iznad pomičnih vrata.
Pogled mu na trenutak zastane na pomno izrađenoj pločici s
imenom koja je tamo bila pričvršćena. - Ovo je doista
Katana flota. - promrmlja.

- Što? - upita Han, kriveći vrat kako bi i sam pogledao.
- Uh! - pogleda u Lukea čudnim pogledom. - Jesi li zbog
toga htio doći upravo na ovaj brod?

Luke odmahne glavom. - Pretpostavljam. Ipak, radilo
se samo o intuiciji.

- Han, Luke! - oglasi se Wedge i prekine ih. - Netko
dolazi!

Luke osjeti kako mu je srce poskočilo. - Gdje?
- Vektor dva-deset-točka-dvadeset i jedan. Prema
konfiguraciji... to je eskortna fregata.
Luke polako izdahne zrak. - Stupi u vezu s njima. -
reče. - Obavijesti ih da smo ovdje.
- Zapravo, oni već zovu nas. - reče Wedge. - Sačekajte,
prespojit ću ih vama.
- ...kapetane Solo, ovdje kapetan Virgilio s Eskortne
Fregate Quenfis. - začuje se drugi glas preko sustava veze. -
Čujete li me?
- Solo ovdje. - reče Han. - Javljam vam se s Katana
broda Stare Republike...
- Kapetane Solo, nažalost, moram vas izvjestiti da ste
vi i vaša pratnja uhićeni. - prekine ga Virgilio. - Odmah se

vratite na vašu letjelicu i pripremite se za predaju.
Virgiliove riječi i mrtva tišina koja je uslijedila nakon

njih odjeknule su kroz zapovjedno-osmatračku platformu
koja se protezala iznad zapovjednog mosta Quenfisa.

Posjednut ispred glavne konzole, Fey'lya se zlobno
osmjehne Lei, a potom i Karrdeu, možda malo manje zlobno,
da bi se trenutak nakon toga potpuno posvetio promatranju
plamenog traga koji su za sobom ostavljali X-krilci na
tamnoj pozadini svemira. - Mislim da vas ne shvaćaju
ozbiljno, kapetane. - progovori u odašiljač veze.

- Možda bi ih polijetanje vaše eskadrile X-krilaca
uvjerilo u to da se ne šalimo.

- Da, Vijećniće. - reče Virgilio odrješito.
Leia načuli uši očekujući da će u njegovom glasu
naslutiti bar tračak zlovolje. Većina zapovjednika ratnih
brodova koje je ona znala bila bi vrlo bijesna zbog primanja
zapovijedi od nekog civila, posebice od civila koji nije koji
nije imao nimalo vlastitog vojnog iskustva. Ali, s druge
strane, Fey'lya nikako ne bi odabrao odabrao upravo Quenfis
da Virgilio nije bio jedan od onih koji su ga podržavali. Bio
je to tek još jedan dodatni podsjetnik, u slučaju da ga je
uopće trebala, tko zapravo zapovjeda misijom.
- X- krilci, polijetanje!
Začuje se niz tupih udara kada su dvije eskadrile
zvjezdanih lovaca napustile brod. - Kapetane Solo, ovdje
kapetan Virgilio. Javite se!
- Kapetane, ovdje zapovjednik eskadrile Wedge
Antilles iz eskadrile Rogue. - javi se Wedgeov glas. -
Smijem li pitati tko je odobrio zapovijed o našem uhićenju?
- Prepustite to meni, kapetane. - reče Fey'lya
pritisnuvši prekidač odašiljača na konzoli iza sebe. - Ovdje
Vijećnik Borsk Fey'lya, zapovjedniče Antilles. - reče. -
Mislim da toga niste svjesni, ali pothvat kapetana Soloa je

nezakonit.
- Žao mi je Vijećniće... - reče Wedge. - ...ali ne

razumijem kako je to moguće. Mi smo zapovijedi primili od
Vijećnice Leie Organe Solo.

- A ove nove zapovijedi dolaze izravno od Mon
Mothme. - reče mu Fey'lya. - Stoga, vaša su odobrenja...

- Možete li to dokazati?
Fey'lya osta iznenađen. - Imam zapovijed ovdje pred
sobom, zapovjedniće. - reče. - Možete ih slobodno proučiti
čim pristanete na naš brod.
- Zapovjedniče, izdavatelj zapovijedi je u ovome
trenutku potpuno nevažan. - ubaci se Virgilio, a u glasu mu
se počela osjećati zlovolja. - Kao vama nadređeni časnik,
zapovjedam vam da se predate i dovedete svoju eskadrilu na
moj brod!
Nastupi duga tišina. Leia pogleda u Karrdea koji je
sjedio nedaleko nje. Ali sva je njegova pozornost bila
usredotočena na van, na prostor koji je promatrao kroz
providnu kupolu. Lice mu je djelovalo ravnodušno. Možda
se prisjećao svog posljednjeg boravka na ovome mjestu.
- Što će biti ako odbijem? - konačno upita Wedge.
- Zaboravi na to, Wedge. - ubaci se Hanov glas. -
Ovo nije toliko vrijedno da bi zbog toga završio pred
vojnim sudom. Pođi, mi te više ne trebamo. Bilo je ugodno
čuti vaš glas, Fey 'lya. - začuje se prigušeno krckanje
odašiljača koji se isključio.
- Solo! - drekne Fey'lya, nagnuvši se nad odašiljač kao
da bi mu to moglo pomoći. - Solo! - Okrene se i zagleda u
Leau. - Dolazite ovamo! - zapovijedi joj, uperivši prst na
odašiljač. - Želim ga na vezi!
Leia odmahne glavom. - Žao mi je, Vijećniće. Han
neće poslušati nikoga kada je u ovakovom raspoloženju.
Fey'lyaino se krzno izravna. - Zatražit ću to od vas još

jednom, Vijećnice. Ako odbijete...
Nije uspio dovršiti svoju prijetnju. Leia krajičkom oka

ugleda neki treperavi bljesak. Upravo u onom trenutku dok
se okretala kako bi pogledala o čemu se radi, oglase se sirene
na Quenfisu.

- Što..? - zacvili Fey'lya, poskočivši u svom sjedalu i
panično se ogledajući oko sebe.

- Imperijalni Zvjezdani Razarač. - reče mu Karrde
nadglasavajući urlik sirena. - I čini se da dolazi upravo
ovamo.

- Imamo društvo, vođo Rogue. - poviče jedan od
Wedgeovih pilota dok se vezom razlijegao zvuk sirena s
Quenfisa. - Zvjezdani razarač, na vektoru jedan-sedam-
osam-točka-osam-šest.

- Vidim ga. - reče Wedge, zaokrenuvši svoju letjelicu s
kursa koji ga je vodio prema nadolazećim lovcima s
Quenfisa i okrenuvši je prema vektoru jedan-osamdeset.
Istina, bio je to Zvjezdani Razarač, gotovo ravno nasuprot
Quenfisu, dok je Katana ležala mrtva i nepokretna između
njih. - Luke?- pozove Wedge.

- Vidimo ih. - napeto se javi Lukeov glas. - Upravo
smo krenuli prema brodskom pristaništu.

- Dobro... čekaj! - prekine Wedge sam sebe. Iznenada
se pod tamnim trupom razarača ukaže nekoliko plamenih
repova. - Polijeću. - reče Lukeu. - Dvanaest repova...
obrušavajuće letjelice, rekao bih, prema obliku ispušnih
plinova.

- Onda bi bolje bilo da požurimo, - javi se Hanov glas.
- Hvala ti na upozorenju, a ti se odmah vrati na Ouenfis.

Odašiljač krene i utrne se. - Da ne bih! - promrsi
Wedge u pol glasa. - Eskadrila Rogue: krećemo!

Kapetan Virgilio je pokušao nešto reći putem otvorene
frekvencije. Wedge prebaci odašiljač na frekvenciju svoje

eskadrile i potjera svoj X-krilac punom snagom, krenuvši
prema Katani. Kada su se našli nadomak broda, tik iza
ispušnih plamenova X-krilaca s Quenfisa, eskadrila Rouge
izvede nagli zaokret i pojuri prema Zvjezdanom Razaraču.

- Oni će ih napasti! - dahne Fey'lya. - Mora da su
poludjeli!

- Ne napadaju. Postavljaju se u zaštitni zid. - reče mu
Leia, zureći kroz providnu kupolu u scenu koja se odvijala
pred njezinim očima, istovremeno pokušavajući odrediti
točku presretanja. Bili su vrlo blizu, previše. - Trebamo se
umiješati i pružiti im vatrenu podršku. - reče. - Kapetane
Virgilio...

- Kapetane Virgilio, odmah opozovite svoje X-krilce! -
prekine je Fey'lya. - Neka odjel za navigaciju pripremi
procjenu za ubrzavanje u brzinu svjetlosti.

- Vijećniće? - upite Virgiliov glas, zapanjeno. -
Predlažete da ih napustimo?

- Naš je zadatak, kapetane... - odvrati mu Fey'lya oštro
- ...izvući odavde živu glavu i potom oglasiti uzbunu. Ako
eskadrila Rogue odbija poslušati zapovijedi, ne možemo
ništa učiniti za njih.

Leia skoči na noge. - Kapetane...
Fey'lya je pak bio brži. Snažno udari po prekidaču
odašiljača i isključi ga prije nego što je ona mogla
progovoriti. - Ja ovdje zapovijedam, Vijećnice. - reče kad je
Leia krenula prema njemu.
- Prema osobnim ovlastima Mon Mothme.
- Do vraga s vašim ovlastima! - prasne Leia. U jednom
trenutku osjeti nesavladivu želju da posegne za sabljom i
njezinom oštricom uništi to njegovo bljutavo lice. S velikim
naporom, othrva se toj želji. Nasilna mržnja bila je staza koja
je vodila Tamnoj Sili. - Mon Mothma nije mogla predvidjeti
da će se dogoditi ovako nešto. - reče, trudeći se da joj glas

ostane miran. - Fey'lya, tamo vani su moj muž i moj brat.
Ako im ne pomognemo, izginut će.

- A ako im pomognemo, vjerojatno će ipak poginuti. -
reče hladno Fey'lya. - Baš kao i vaša nerođena djeca.

Leia osjeti kako joj se u srce zabada vreli nož. - To nije
pošteno. - prošapće.

- Stvarnost i ne mora biti poštena. - reče Fey'lya.
- A u ovom slučaju, realnost je da ne želim izgubiti
ljude i letjelice u nečemu što je uzaludno.
- Nije uzaludno! - bila je uporna Leia, glasom
napuklim od očajanja dok je zurila kroz kupolu. Ne, nije se
smjelo završiti ovako. Ne nakon svega što su ona i Han
zajedno preživjeli. Primakne se korak bliže Fey'lyai...
- Quenfis će se povući. - reče joj Bothanac tiho.
Iznenada u njegovoj se ruci pojavi pištolj, koji je do tada
vjerojatno skrivao u nekom skrovištu u svom svijetlom
krznu.
- Ni vi niti bilo tko drugi to neće promijeniti.

- Senzorsko izvješće, kapetane. - poviče časnik za
komandama senzora na zapovjednom mostu Judicatora
prema zapovjednom mjestu. - Svi ostali Dreadnaughti u
okolini ne pokazuju prisustvo znakova života.

- Znači, usredotočili su se samo na taj jedan brod. -
kimne kapetan Brandei. - U tom slučaju, tu ćemo i udariti.
Pobunjenici se neće žuriti da otvore vatru na brod na kojem
se nalazi i njihovi ljudi. Je li ona skupina zvjezdanih lovaca
još uvijek jedina koja se kreće prema nama?

- Da, gospodine. Eskortna Fregata i druge dvije
eskadrile još uvijek ništa ne poduzimaju. Vjerojatno smo ih
uhvatili nespremne.

- Možda. - Brandei si dopusti blijedi smješak. Uvijek je
bilo tako s Pobunjenicima. Borili su se poput pobješnjelih

životinja kada nisu imali što izgubit, ali ako im se
povremeno dopusti osjećaj pobjede i priliku da uživaju u
njima, odjednom više nisu toliko gorljivi u riskiranju svojih
života. Bio je to jedan od mnogih razloga zbog kojih će
Imperij na kraju odnijeti potpunu pobjedu u ovom ratu.

- Zapovjedite našim letjelicama da se rasporede u
obrambenu formaciju. - zapovijedi časniku za sustavom
veze. - I neka zapovjedništvo zvjezdanog zrakoplovstva
pošalje dvije eskadrile TIE lovaca koje će presresti one X-
krilce.

Ponovo se nasmiješi. - Pošaljite i poruku na
Chimaerau. Obavjestite velikog Admirala da smo našim
neprijateljima dali posla.

Han je jedan dugi trenutak kroz osmatračku kupolu
gledao prema imperijalnim brodovima koji su im se
približavali, na brzinu preračunavajući udaljenost i vrijeme,
ne obazirući se na vrpoljenje tehničara koji ga je nestrpljivo
čekao na vratima zapovjednog mosta. - Zar ne bi trebali
krenuti? - Javi se Luke pored njega.

Han je upravo donio odluku. - Ne odlazimo, - reče,
pritisnuvši prekidač svog malenog odašiljača. - Uspjeli bi
samo poletjeti s teretnjakom i napustiti pristanište, a već
sljedeći trenutak bi se sudarili s onim obrušavajućim
letjelicama i TIE lovcima. Lando?

- Ovdje sam. - javi se Landov napeti glas. - Što se
događa tamo vani?

- Imperijalci nam dolaze. - reče mu Han, krenuvši
prema komandama paljbe na glavnoj konzoli mosta,
pozivajući rukom tehničare da mu se pridruže. - Eskadrila
Rogue je krenula u presretanje, ali čini mi se da će Fey'lya i
njegovo društvo pobjeći.

Lando opsuje u pol glasa. - Ne možemo jednostavno

sjediti ovdje i pustiti Wedgea da se sam natjeruje s njima.
- Nećemo to uraditi. - uvjeri ga Han bijesnim glasom. -

Bacite se na posao tamo dolje i provjerite kakve su naponske
veze između pogona i topničkih baterija. Mi ćemo ovdje
provjeriti što je s komandama ispaljenja. Požurite... kada
razbiju formaciju nećemo ih moći poskidati!

- U redu.
Han vrati odašiljač za pojas. - U kakvom su stanju,
Shen?
- Djeluju solidno. - dopre prigušeni tehničarov glas
ispod konzole pod koju se zavukao.
- Kline?
- I ovdje se veze čine u redu. - javi se drugi tehničar za
konzolom na drugoj strani prostorije. - Ako uspijemo
pokrenuti računalo i time osposobiti sustav... evo ga! -
Pogleda u Hana. - Sve je spremno.
Han sjedne za komandnu konzolu, prelazeći pogledom
po, njemu nepoznatom, rasporedu komandi, istovremeno se
pitajući nije li sav ovaj napor bezvrijedan. Čak i ovi brodovi,
međusobno povezani, potpuno automatizirani i usklađeni
putem središnjeg računala, trebali su više od dvije tisuće
članova posade da bi mogli letjeti.
Ali Imperijalci svakako nisu očekivali da bi napušteni
brod mogao otvoriti vatru na njih. Bar se u to nadao. -
Krećemo! - promrmlja sam sebi i pritisne prekidač za
vizualno navođenje. Obrušavajuće su letjelice još uvijek
letjele u usko povezanoj formaciji, koristeći svoja zaštitna
polja koja su se preklapala kao obranu od eventualne paljbe
koju bi X-krilci mogli otvoriti na njih. Puno brži TIE lovci su
ih upravo stizali, zujeći oko prve grupe i zaobilazeći je sa
svih strana.
- Imaš mogućnost samo jednom opaliti. - promrmlja
Luke.

- Hvala. - zareži Han. - Stvarno mi to nisi morao reći! -
Duboko udahne, zadrži dah i nježno stisne okidače na
komandama.

Katana se trzne, a kada su višestruke zrake
turbolaserskih topova bljesnule prema prostranstvu svemira,
osjete dvostruki tupi udar kondenzatora koji je potresao
palubu. Raspao se. Luke je bio u pravu. Prvi hitac bio je i
posljednji. Ali, vrijedilo je. Laserske zrake udare u središte
formacije obrušavajućih letjelica i odjednom se cijela
imperijalna navala raspade u bljesku uzastopnih eksplozija.
Na nekoliko trenutaka, pogled na sve ostalo zakloni im
bljesak sekundarne eksplozije i gomila krhotina brodova.
Ali, potom se iz sveopćeg uništenja ipak promoli nekoliko
letjelica. Pridruži im se još nekoliko. Grupa se ipak kretala,
iako su se po načinu na koji su letjele, raspoznavala znatna
oštećenja koja su pretrpjele.

- Izgleda da si skinuo pet obrušavajućih. - javi se
Kline, gledajući kroz makrodalekozor. - I nekoliko TIE
lovaca.

- Prelaze u obrambene pozicije. - doda Luke.
- U redu. - reče Han ustajući sa stolice i uključivši svoj
odašiljač. - To je to. Lando?
- Što god bilo to što si upravo uradio, ovdje je
prouzročilo popriličan urnebes. - javi se njegov glas. -
Izbacilo je vezu s pogonom za opaljenje i uništilo bar jedan
od generatora. Što ćemo sad?
- Spremit ćemo se za upad neprijatelja. - odgovori Han.
- Naći ćemo se u glavnom hodniku prema krmi, ispred
samog pristaništa. Vidjet ćemo kakvu obrambenu liniju
možemo tamo postaviti.
- U redu.
Han isključi odašiljač. - Idemo! - reče.
- Morat ćemo smisliti nešto doista učinkovito. -

primjeti Luke dok su napuštali zapovjedni most i žurili
prema glavnom krmenom hodniku. - Posebice jer znamo da
je omjer približno jedan prema četrdeset.

Han odmahne glavom. - Nikad mi ne spominji omjere.
- prekori ga pogledavajući na svoj sat. Trebali su se pojaviti
svakog trenutka. - Osim toga, nikada ne znaš kad će se
omjeri promijeniti.

- Ne možemo ih jednostavno napustiti! - ponovo reče
Leia, svjesna da se Fey'lyai obraća kao da se radi o djetetu. -
Tamo vani su moj muž i moj brat, i desetak dobrih pilota X-
krilaca. Ne možemo ih jednostavno prepustiti Imperijalcima.

- Čovjek ne bi smio svoje osobne razloge
pretpostavljati dužnostima prema Novoj Republici,
Vijećnice. - reče Fey'lya. Krzno mu se malo nakostriješilo,
možda zbog oduševljenja vlastitom oštroumnošću. Ali pištolj
u njegovoj ruci se ne pomakne ni malo. - Siguran sam da to
možete razumjeti.

- Nisu u pitanju samo osobni razlozi. - bila je uporna
Leia, silno se trudeći da opet ne plane. - Radi se o...

- Samo trenutak! - prekine je Fey'lya, pritisnuvši
prekidač veze. - Kapetane? Za koliko ćemo vremena ubrzati
do brzine svjetlosti?

- Za jednu minutu. - odgovori Virgiliov glas. - Možda
dvije.

- Što je prije moguće, kapetane. - reče Fey'lya. Ponovo
isključi odašiljač i okrene se prema Leai. - Što ste rekli,
Vijećnice?

Leia stisne zube. Kada bi Fey'lyaina pažnja samo malo
popustila, mogla bi ga zaskočiti. Ali kako su stvari sada
stajale, bila je potpuno bespomoćna. Njezine nerazvijene
sposobnosti služenja Silom bile su preslabe da bi pomoću
njih posegnula prema njegovom pištolju ili ga bar skrenula, a

bio je gotovo metar predaleko da bi ga mogla dohvatiti
svojom sabljom. - Han i Luke imaju izuzetnu važnost za
Novu Republiku. - reče. - Ako poginu, ili ako ih zarobe...

- Katana je otvorila vatru. - mirno primjeti Karrde,
ustajući se sa stolice kako bi imao bolji pregled onoga što se
događa vani.

Leia pogleda kroz kupolu prema udaljenim
imperijalnim brodovima koji su nakratko nestali u plamenu.
- Oni znaju jako puno o poslovima Nove Republike, Fey'lya.
Želite li da Imperij sazna sve što oni znaju?

- Mislim da niste u potpunosti shvatili Vijećnikove
motive, Leia. - reče Karrde, krenuvši prema njezinom
sjedalu. Prođe pored nje i nehajno ispusti informatičku
karticu na konzolu pred njom. - Vi ste, naravno, zabrinuti za
svoju obitelj. - nastavi on, napravivši još nekoliko koraka
prije nego što se okrenuo i pogledao u Fey'lyau. - Ali,
Vijećnik Fey'lya ima neke druge prioritete.

- Sigurna sam da ih ima. - reče Leia, osjetivši kako joj
se usne suše od nervoze dok je postrance pogledavala na
informatičku karticu koju je Karrde spustio kraj nje. Na
malenom zaslonu kartice nalazila se kratka poruka.

Uključi sve sustave veze.
Leia ponovo podigne pogled. Fey'lyain je pištolj još
uvijek bio uperen u nju, ali su njegove ljubičaste oči
promatrale Karrdea. Leia stisne zube i usredotoči se na
konzolu iza njegovih leđa i posegne prema njoj uz pomoć
Sile... bešumno, sustav veze se uključi. Uz maleni dodatni
napor, Leia uključi i odašiljač. - Ne razumijem. - reče ona
Karrdeu. - Koje bi druge prioritete Vijećnik Fey'lya mogao
imati?
- Sve je vrlo jednostavno. - odgovori Karrde. -Vijećnik
Fey'lya je motiviran jedino svojim političkim opstankom.
Bježi iz bitke jer je na ovaj brod postavio svoje najgorljivije

pristaše i on si ne može priuštiti da ih izgubi.
Leia trepne. - Napravio je što? Ali, ja sam mislila...
- Da je ovo uobičajena posada Quenfisa? - Karrde

odmahne glavom. - Nikako. Kapetan i viši časnici jedini su
koji su preostali od izvorne postave, samo zbog toga jer su
na njegovoj strani. Zbog toga je Fey'lya tražio nekoliko sati
vremena prije napuštanja Coruscanta. Tako je mogao
pomaknuti rasporede dužnosti i osigurati se da su mu svi oni
koji će biti na brodu bezrezervno odani. - Blijedo se
nasmiješi. - Naravno, nitko od njih to nije shvatio niti uočio.
Dobili su utisak da se radi o posebnom rasporedu samo zbog
sigurnosnih razloga.

Leia kimne, osjećajući kako je podilazi jeza. Znači,
nije u pitanju bio samo kapetan. Cijeli je brod bio na
Fey'lyainoj strani.

Što je značilo da je sve gotovo i da je izgubila. Čak i
kada bi na neki način uspjela eliminirati Fey'lyau, izgubila
bi.

- Prema tome, možete zamisliti... - nastavi Karrde
neusiljeno - ...koliko će Fey'lya oklijevati da riskira i izgubi
ih zbog nečeg tako zastarjelog kao što je odanost prema
suborcima. Posebice nakon što je tako mukotrpno radio na
tome da ih uvjeri koliko brine za običnog borca.

Leia oštro pogleda u Karrdea, odjednom shvativši što
on namjerava. - Je li to istina, Vijećniće? - upita Fey'lyau, s
dozom nevjerice u glasu. - Sve te priče o tome kako ste na
strani vojske nisu bile ništa drugo nego gluma zbog političke
moći?

- Ne budite smiješni, Vijećnice. - reče Fey'lya, a krzno
mu se uskomeša, odavajući njegov prijezir. - Od kakove bi
druge koristi mogli biti vojnici jednom političaru?

- I zbog toga vam nije stalo hoće li ljudi iz eskadrile
Rogue izginuti? - upita Karrde. - Zato jer im je draže ostati

izvan politike?
- Nitko ne brine ako mu neprijatelji izginu. - reče

Fey'lya hladno. - Svi oni koji nisu na mojoj strani, moji su
neprijatelji. - Mahne pištoljem u svojoj ruci. - Vjerujem,
kapetane Karrde, da vem ne moram ništa više reći.

Karrde skrene pogled s Fey'lyae i pogleda prema van. -
Ne, Vijećnice. - reče. - Mislim da ste dovoljno rekli.

Leia pogleda u što Karrde zuri. U prostoru između
Quenfisa i Katane, u formacijama po dva i po tri, Fey'lyaini
su se X-krilci zaputili Wedgeu u pomoć. Napuštali su
političara koji je upravo definirao granice svoje skrbi za
njihovo dobro. - Da. - promrmlja i ona. - Dovoljno ste rekli.

Fey'lya se namršti pogledavši je, ali upravo kada se
spremao progovoriti, otvore se vrata zapovjednog mosta.
Pojavi se kapetan Virgilio u pratnji dvojice vojnika. -
Vijećniće Fey'lya. - reče ukočenim glasom. - S dužnim
poštovanjem, moram zatražiti od vas da se povučete u svoje
odaje. Ova će vas gospoda otpratiti.

Fey'lyaino se krzno slegne. - Ne razumijem, kapetane...
- Zatvaramo ovu prostoriju, gospodine. - reče Virgilio,
glasom u kojem se čulo poštovanje, ali i zatomljeni bijes.
Koraknuvši prema Bothančevom sjedalu, nagne se prema
odašiljaču. - Ovdje kapetan. - progovori. - Sva posada na
borbene položaje!
Odmah potom oglasi se alarm. Leia u Fey'lyainim
očima pročita kako mu je iznenada sve postalo jasno. -
Kapetane...
- Vidite, Vijećniće, neki od nas još uvijek ne smatraju
odanost suborcima nečim što je zastarjelo. - prekine ga
Virgilio, okrenuvši se prema Leai. - Vijećnice Organa Solo,
volio bih kada bi mi se pridružili na zapovjednom mostu,
ako vam to odgovara. Pozvali smo jednu Zvjezdanu
Krstaricu u pomoć, ali potrajat će malo duže dok nam se ne

pridruže.
- Morat ćemo zadržati neprijatelja do tada. - reče Leia,

ustajući. Pogleda u Karrdea. - Hvala. - reče mu tiho.
- Nije to zbog vas ili vašeg rata. - upozori je Karrde. -

Mara i moji ljudi mogli bi stići svakog trenutka. Jednostavno
mi je stalo do toga da se ne suoče sa Zvjezdnim razaračem
sami samcati.

- Neće. - reče Virgilio. - Vijećniće?
- To je uzaludan trud! - javi se Fey'lya, pokušavajući ih
uvjeriti još jednom dok je predavao svoj pištolj jednom od
vojnika.
- To je u redu. - nasmješi se Virgilio. - Cijeli se
pobunjenički rat smatrao samo uzaludnim trudom.
Ispričavam se, Vijećniće, ali moram poći. Čeka me bitka.

Kada je izvješće s Judicatora prispjelo, Chimaera je
krstarila područjem čije je koordinate Pellaeon osobno unio
u bazu podataka. - Zanimljivo. - reče Thrawn. - Pojavili su se
i prije nego što sam očekivao.

- Karrde je vjerojatno odlučio biti velikodušan. - reče
Pellaeon, čitajući izvješće koje je uslijedilo potom. Uništeno
je pet obrušavajućih letjelica i tri TIE lovca, jedan od
Dreadnaughta je očito bio pod kontrolom Pobunjenika i
uključio se u bitku. - Predlažem da pošaljemo još jedan
Zvjezdani razarač u ispomoć, Admirale. - reče. - Moguće je
da će Pobunjenicima priteći u pomoć i veći brodovi.

- Sami ćemo otići tamo, kapetane. - reče Thrawn. -
Navigacija: odredite nam kurs kojim ćemo se vratiti do
Katana flote!

Časnik-navigator se ne pomakne. Sjedio je za svojom
konzolom leđima okrenut prema njima, neprirodno ukočen. -
Navigacija? - ponovi Thrawn.

- Admirale, stiže nam poruka preko stražarske linije. -

odjednom se javi časnik za sustavom veze. - Neidentificirana
fregata klase Lancer upravo je ušla u sustav i približava nam
se. Zahtjevaju da razgovaraju s vama osobno i to odmah.

Thrawnove se blještave oči suze dok je uključivao
odašiljač... a Pellaeon iznenada shvati tko se nalazi na brodu
koji je dolazio. - Ovdje Thrawn. - reče Veliki Admiral. -
Gospodar C'baoth, pretpostavljam?

- Dobro pretpostavljate. - zagrmi C'baothov glas iz
zvučnika. - Želim razgovarati s vama, Veliki Admirale
Thrawn. Odmah!

- Upravo smo pošli u ispomoć Judicatoru. - reče
Thrawn, a pogled mu padne na još uvijek nepomičnog
časnika-navigatora. - Iako pretpostavljam da to već znate.
Kada se vratimo...

- Sada, Veliki Admirale!
Polako se krećući kroz mrtvačku tišinu koja je
zavladala na mostu, Pellaeon pritisne prekidač i na ekranu se
ukaže projekcija kursa C'baothova broda. - Trebat će nam
najmanje petnaest minuta da ga dopremimo ovamo. -
promrmlja.
Thrawn tiho zaškrguće zubima. Pellaeon je znao što
Admiral misli. U fluidnoj situaciji spontane bitke, odgoda od
petnaest minuta mogla je lako biti upravo razlika između
pobjede i poraza. - Kapetane, naredite Peremptoryu da pođe
u pomoć Judicatoru. - naposlijetku reče Veliki Admiral. - Mi
ostajemo ovdje kako bi se savjetovali s našim saveznikom.
- Hvala vam, Veliki Admirale. - reče C'baoth.
Iznenada, časnik-navigator zakrklja i klone u svom sjedalu.
- Cijenim vašu velikodušnost.
Thrawn pruži ruku prema svojoj konzoli i silovitom
kretnjom isključi odašiljač. Pogleda nadolje prema odjelu za
posadu i mahne dvojici stražara na zapovjednom mostu.
- Ambulanta! - reče im, pokazujući na navigatora kojeg

su potresali drhtaji.
- Što mislite, gdje se C'baoth mogao dokopati Lancera?

- promrmlja Pellaeon dok su stražari pomagali navigatoru da
se podigne i nosili ga prema krmi.

- Vjerojatno ga je oteo. - reče Thrawn napetim glasom.
- Slao je poruke za nas na udaljenost od nekoliko svjetlosnih
godina, a istovremeno zna kako preuzeti kontrolu nad
ljudima. Očito, naučio je kako na najbolji način spojiti te
dvije sposobnosti.

Pellaeon pogleda nadolje prema posadi, a tijelom mu
prođe drhtaj. - Nisam siguran da mi se to dopada, gospodine.

- Ni meni se ne dopada, kapetane. - složi se Thrawn,
okrenuvši glavu kako bi pogledao kroz osmatračnicu. -
Možda je došlo vrijeme... - doda zamišljeno

- ...da razmotrimo naše dogovore s Gospodarom
C'baothom. Da pomno ponovo razmislimo o njima.

GLAVA 28

Turbolaserski topovi bljesnu s Katane, razbivši središte
formacije imperijalnih letjelica, a jedan od Wedgeovih pilota
vrisne u ratnom pokliču. - Ma, jeste li vidjeli ovo?!

- Smanji doživljaje, Rogue sedam. - posavjetuje ga
Wedge, pokušavajući raspoznati bar nešto kroz plamteće
olupine. Imperijalci su dobili po nosu i to je sve. - Još uvijek
imaju TIE lovce u pričuvi.

- Wedge?
Wedge se prabaci na drugu frekvenciju. - Ovdje sam,
Luke.
- Odlučili smo da nećemo napustiti brod. - reče Luke. -
Naletjeli bi ravno na Imperijalce, a znaš koliko su teretnjaci
dobri u borbi.
- I ti bi mogao pokupiti svoje i poći po pomoć.
Obrušavajuće letjelice koje su se izvukle iz vatre
prestrojavale su se u obrambenu formaciju, primjeti Wedge,
a TIE lovci se uputiše ispred njih kako bi im raščistili
putanju.
- Nećete ih uspjeti zadržati. - reče Lukeu mirno.
- Na tim letjelicama bi moglo biti oko tri stotine
jurišnika.
- Ipak, mi imamo više šanse protiv njih nego što vi
imate protiv Razarača. - odvrati mu Luke.
- Hajde, kupite se!
Wedge stisne zube. Luke je bio u pravu i obojica su to
znali. Ali ostaviti prijatelja ovdje...
- Vođo Rogue, ovdje Zlatni vođa. - iznenada progovori
novi glas na vezi. - Tražimo dopuštenje da se priključimo
zabavi.

Wedge se namršti i pogleda kroz stražnji dio kupole
nad pilotskom kabinom. Da, bili su tamo. Dvije eskadrile X-
letjelica s Quenfisa, sustižući punom brzinom njegovu
grupu. - Imate dopuštenje. - reče. - Nisam mislio da će vas
Vijećnik Fey'lya pustiti van da se igrate.

- Fey'lya više nema pravo glasa. - odgovori ovaj
bijesno. - Pričat ću ti kasnije o tome. Kapetan je sve
prepustio Organi Solo.

- Prva dobra vijest koju sam čuo danas. - promrsi
Wedge. - U redu, raspored je ovakav. Odredi četvoricu iz
svoje skupine da srede one obrušavajuće, dok ćemo se mi
ostali usredotočiti na TIE lovce. S malo sreće, pomest ćemo
ih prije nego što druga napadačka skupina izleti iz Razarača.
Pretpostavljam da ne možemo očekivati neko pojačanje koje
dolazi?

- Kapetan je rekao da je jedna Zvjezdana Krstarica na
putu ovamo. - reče Zlatni vođa. - Mada, nisam siguran kada
ih točno možemo očekivati.

Vjerojatno neće stići dovoljno brzo. - pomisli Wedge
sam za sebe. - U redu. - reče n aglas. - Idemo to odraditi!

Pored pristanišnog ulaza na Zvjezdanom razaraču
bljesne nova skupina plamenih repova. Drugi val TIE lovaca
upravo je poletio. Vrlo skoro, to će predstavljati problem, ali
trenutno su X-krilci bili puno brojniji od razbijenog prvog
Imperijalnog vala. I Imperijalci su to znali. Raspršiše se
naokolo, pokušavajući odvući svoje napadače dovoljno
daleko jednog od drugog, kako se međusobno ne bi mogli
pokrivati. Wedge na brzinu procjeni stanje... - Svim X-
krilcima: taktika je jedan na jedan! - reče. - Odaberite metu i
krenite!

Sad, kad im se primakao, mogao je vidjeti da su dvije
letjelice među Imeprijalnim lovcima bili zapravo napredniji i
brži presretački modeli. Odredivši jednog od njih za sebe,

izdvoji se iz formacije i jurne prema njemu.
Bez obzira na to kakav je pad snage Imperij doživio

posljednjih godina kad se radilo o brodovima i obučenom
osoblju, brzo je postalo jasno da program letjelica-lovaca
nije doživio istu zlosretnu sudbinu. TIE presretač kojeg si je
Wedge odredio za metu vješto izmakne njegovom početnom
napadu, izokrenuvši se u stranu, čime se istovremeno
uklonio s putanje X-krilca, a potom okrene cijevi svojih
laserskih topova tako da ih postavi u pravcu njegova vektora.
Wedge naglo porine X-krilca, trepnuvši kada je protivnički
hitac prozujao dovoljno blizu da aktivira njegove toplotne
senzore na oblozi desnog boka letjelice. Wedge izvrne
letjelicu nadesno i pripremi se na drugi hitac. Ispravivši X-
krilca iz kombinacije poniranje-izvrtanje, ogleda se oko sebe
ne bi li ugledao protivnika.

- Pazi na leđa, vođo Rogue! - zazvoni mu u ušima glas
Roguea tri. Wedge ponovo naglo porine letjelicu, a drugi
laserski hitac prohuja mu pored kupole. Ne samo da nije
uspio zavarati Imperijalca svojim zavojitim poniranjem,
nego ga je ovaj uspio i pratiti. - Još uvijek ti je na repu. -
potvrdi Rogue tri. - Pređi u obranu, stižem do tebe za
trenutak!

- Ne trudi se. - reče mu Wedge. Kroz svemir koji se
kovitlao izvan njegove kupole, ugledao je još jednu
imperijalnu letjelicu kako mu prilazi sprijeda. Maksimalno
forsirajući komande X- krilca, Wedge ispravi letjelicu iz
poniranja i krene ravno na drugog lovca. TIE lovac se malo
trgne kada je pilot iznenada shvatio kakova se opasnost
obrušava na njega, pa mu se pokuša ukloniti s puta.

A Wedge je upravo na to i računao. Porinuvši ispod
TIE lovca, uzdigne nos X-krilca i spiralo se uspne, da bi
potom izokrenuo brod opasno blizu kupole TIE lovca i našao
se nosom usmjeren prema tamo otkuda je došao. Prvi TIE

presretač, koji se nagonski skinuo s Wedgeova repa kako se
ne bi zaletio u jednog od svojih, nađe se ulovljen u zamku.
Jedan jedini laserski hitac X-krilca skine ga s neba.

- Zgodan let, vođo Rogue, - javi se Zlatni vođa. - Sada
je na mene red.

Wedge ga je razumio. Ubrzavši svoju letjelicu do
krajnje granice, odmakne se od TIE lovca kojeg je iskoristio
kao zaklon, maknuvši se u pravi trenutak, jer su već
sljedećeg trenutka bljesnuli laseri Zlatnog vođe. - Kako
stojimo? - upita Wedge kad mu unutrašnjost pilotske kabine
nakratko osvijetli bljesak eksplozije koja je progutala TIE
lovca.

- Gotovi smo. - reče Zlatni vođa.
- Jesmo? - namršti se Wedge, obletivši X-krilcem
široki krug. Upravo tako. Jedine letjelice koje su se mogle
vidjeti naokolo bili su X-krilci. Naravno, ako se izuzmu
oblaci užarenih krhotina koji su se širili po bojnom polju. -
Što je s obrušavajućim letjelicama? - upita.
- Ne znam. - prizna drugi vođa. - Zlatni tri, Zlatni
četiri, prijavak!
- Sredili smo šestoricu, Zlatni vođa. - javi se novi glas.
- Ne znam što se dogodilo sa sedmim. Wedge opsuje u pol
glasa, prebacivši se na drugu frekvenciju dok je gledao
natrag prema Zvjezdanom razaraču. Nova skupina TIE
lovaca brzo im se približavala. Nije imao vremena učiniti
bilo što drugo za Katanu, jedino ih je mogao upozoriti. -
Luke? Stiže vam društvo!
- Znamo. - odgovori Luke napetim glasom. - Već su
stigli.
Stigli su na brod s obrušavajućom letjelicom koja je
otvorila vatru iz svih raspoloživih oružja, pokrivajući sami
sebe jakom vatrom dok su se polako približavali dvostrukim
klizećim vratima koja su vodila iz pristaništa prema

prednjem dijelu broda. Luke ih nije mogao vidjeti iz svog
zaklona, ali nije mogao vidjeti ni Hanovu skupinu koja je u
tišini čekala na njih iza ruba pomičnih vrata pristaništa. Ipak,
mogao je čuti vatru iz imperijalnih topova i mogao je osjetiti
da se približavaju.

Nešto u vezi s tim osjećajem upozoravalo ga je i
zvonilo na uzbunu u njegovoj podsvjesti. Nešto u vezi s
njima nije bilo sasvim u redu...

Njegov se prijenosni prijemnik oglasi. - Luke? -
prozbori Landov glas tiho. - Stižu. Jesi li spreman?

Luke isključi svoju sablju i još jednom provjeri svoj
uradak. Veliki dio stropa u hodniku visio je napola isječen,
držeći se tek na nekoliko tankih djelića metala. Čak i
najneznatiji potres bit će dovoljan da se isječeni komad
obruši. Iza toga, još su dva mjesta na zidu bila slično
pripremljena za neugodno iznenađenje Imperijalcima. - Sve
je spremno. - reče Luke Landu.

- U redu. Krećemo!
Istog trenutka, prolom pucnjeva iz oružja drugačijih
kalibara pridruži se kakofoniji. Branitelji su otvorili vatra na
Imperijalce. Nekoliko sljedećih trenutaka, dvije su se
različite skupine oružja nadmetale jedna s drugom.
Iznenadna zastrašujuća škripa metala priguši sve ostale
zvukove.
Četvorica tehničara pojave se prvi, zamaknuvši za
ugao iza kojeg je Luke čekao na njih. Njihova su lica
izražavala i strah i nervozu i radost ljudi koji su upravo
preživjeli svoj prvi vatreni okršaj. Za njima se pojavi Lando,
a Han i Chewbacca se pojave posljednji. - Spreman? – u pita
Han Lukea.
- Da. - Luke mu pokaže izrezane dijelove stropa i
zidova. - Iako, to ih neće dugo zadržati.
- Niti ne mora. - promrsi Han. - Ako izbaci iz stroja

nekoliko Imperijalaca, isplati se. Idemo!
- Stani! - reče Luke. Prepusti se Sili. Ti njihovi čudni,

pulsirajući umovi... - Razdvajaju se. - reče Hanu. - Polovina
ih je ostala kod automatskih vrata pristaništa, a drugi su se
uputili prema odjelu za Operacije na desno.

- Pokušavaju nas napasti s boka. - kimne Han. - Lando,
koliko je taj dio čvrsto zatvoren?

- Ne prečvrsto. - prizna Lando. - Automatska vrata iz
pristaništa trebala bi izdržati neko vrijeme, ali tamo postoji
cijeli niz skladišta i radionica koje vode iz Operacija, tako da
vjerojatno mogu prići glavnom hodniku sa te strane. Tamo je
bilo previše vrata i nismo ih uspjeli sva zaključati.

Od automatskih vrata kroz koja su prošli trenutak
ranije dopre tupi zvuk koji je ukazivao da su ih počeli
probijati. - Znači, ova nam grupa odvraća pažnju i navodi da
mislimo kako su svi ovdje, dok nam se ona druga prikrada s
leđa. - zaključi Han. - Pa, ionako nismo namjeravali držati
cijeli hodnik. Chewie, ti i Lando povedite ostale i počnite s
povlačenjem prema zapovjednom mostu. Usput maknite
onoliko Imperijalaca koliko budete mogli. Luke i ja ćemo
poprijeko prema desnom boku, vidjeti možemo li malo
usporiti one koji dolaze s te strane. Chewbacca potvrdno
zareži i krene prema naprijed, a četvorica se tehničara zapute
za njim.

- Sretno! - poželi Lando Hanu i Lukeu, pa i on pođe.
Han pogleda u Lukea. - Još uvijek su podijeljeni samo
u dvije grupe?
- Da. - reče Luke, naprežući se da locira neprijatelja.
Onaj je čudni osjećaj još uvijek bio tu...
- U redu. Idemo!
Krenu i oni. Han je išao naprijed, niz uski hodnik koji
je bio načičkan vratima postavljenim blizu jedna drugima,
što im je jasno govorilo da se nalaze u odjeljku za posadu. -

Kamo idemo? - upita ga Luke dok su žurili naprijed.
- Prema bočnoj oružnoj kupoli broj dva. - reče mu

Han. - Tamo ćemo vjerojatno pronaći nešto neugodno s čim
bi mogli preplaviti hodnik: rashladnu tekućinu za turbolasere
ili nešto slično.

- Osim ako Imperijalci nemaju opremu za
preživljavanje. - naglasi Luke.

- Nemaju je. - odvrati Han. - Bar je nisu imali na sebi
kad su nas napali. Imaju uobičajene jurišničke zračne filtere,
ali ako ispunimo hodnik rashladnom tekućinom, filteri im
neće puno pomoći. Nikad se ne zna... - doda tajnovito. -
Rashladna bi tekućina mogla biti i zapaljiva.

- Šteta što Katana flota nije sastavljena od Zvjezdanih
Galija. - reče Luke, ponovo posegnuvsi Silom prema
neprijatelju. Koliko je mogao osjetiti, nalazili su se u nizu
prostorija koji je Lando maloprije spomenuo i probijali su se
prema glavnom hodniku na desnom boku broda. - Da jesu,
doista bi nam dobro došli sustavi obrane od uljeza kojima su
galije bile opremljene.

- Da je ovo Zvjezdana galija, Imperija se ne bi toliko
trudila da nam ih oduzme u jednom komadu. - odvrati mu
Han. - Jednostavno bi je raznijeli i završili time priču.

Luke se namršti. - U pravu si.
Stigoše do glavnog hodnika na desnom boku i prešli su
već pola njegove dužine kad se Han naglo zaustavi. - Što do
sto..?
Luke se okrene kako bi pogledao. Deset metara niz
hodnik, smješten u tamnoj sjenci koju je uzrokovala
pregorjela svjetiljka, nalazila se ogromna metalna kutija,
ugnježđena u hrpi kablova i podupirača koji su se jedva
nazirali u mraku. Ispod niske osmatračnice provirivale su
dvije cijevi turbolaserskog topa. Okolni su zidovi bili
izrovani i zacrnjeni, a dobro se vidjelo i poprilično velikih

rupa. - Što je to? - upita Luke.
- Izgleda poput zastarjele verzije izvidničkog

transportera. - reče Han. - Hajdemo pogledati!
- Pitam se što radi ovdje. - reče Luke dok su hodali

prema transporteru. I pod pod njihovim nogama bio je
dobrano izbušen. Tko god da je pucao iz tog transportera,
ozbiljno je shvatio svoj zadatak i temeljito ga je odradio.

- Vjerojatno ga je netko izvukao iz skladišta tijekom
virusne epidemije koja ih je sve pobila. - zaključi Han. - Ili je
pokušavao obraniti zapovjedni most, ili je poludio pa nije bio
svjestan što radi.

Luke kimne, zadrhtavši. - Vjerojatno nije bilo nimalo
lako smjestiti ga ovamo.

- Pa, siguran sam da ga mi nećemo izvlačiti. - reče
Han, provirujući prema hrpi krhotina na onom mjestu gdje se
nalazio desni nosač transportera. Izvije jednu obrvu i
pogleda u Lukea. - Osim ako...

Luke s teškom mukom proguta slinu. Gospodar Yoda
je jednom prilikom izvukao njegovog X-krilca iz močvare na
Dagobahu... ali gospodar Yoda bio je puno snažniji u Sili
nego Luke. - Pokušajmo. - ipak reče. Duboko udahne,
oslobodi um svih misli, pa podigne ruku i posegne prema
transporteru uz pomoć Sile.

Transporter čak niti ne zaškripi. Luke pokuša ponovo,
pa još jednom. Bez uspjeha. Ili je stroj bio prečvrsto
uglavljen između zidova i stropa, ili Luke jednostavno nije
imao dovoljno snage da ga pomakne.

- Pa, nema veze. - reče Han, pogledavši nazad niz
hodnik. - Bilo bi krasno da je pokretan... mogli smo ga
postaviti u onu veliku prostoriju s monitorima iza
zapovjednog mosta i skinuti svakog tko se približi. Ali,
možemo ga i ovdje iskoristiti. Da vidimo možemo li ući u
njega. Han spremi svoj pištolj u futrolu, pa se popne na

jedini preostali nosač transportera. - Približavaju se. -
upozori ga Luke, s nemirom pogledavajući unazad niz
hodnik. - Još koji trenutak i pojavit će se na vidiku.

- Bolje se zavuci ovamo iza mene. - reče mu Han.
Došao je do vrata na boku transportera. Gunđajući upre o
bravu, otvori ih...

- Što je? - upita Luke kada je osjetio promjenu u Hanu.
- Ne želiš znati, vjeruj mi. - reče mu Han turobno.
Očito se prisiljavajući na to, sagne se i zavuče u unutrašnjost
trasnportera. - Još uvijek ima napona. - dovikne Lukeu, a
glas mu pomalo zaječi. - Da vidimo...
Topovske cijevi iznad Lukeove glave pomaknu se za
nekoliko stupnjeva. - Još uvijek sa daju manevrirati. -
zadovoljno se javi Han. - Odlično!
Luke se pope na vrh nosača, oprezno se provlačeći
pored oštrih rubova. Tko god da se borio protiv ovog
transportera, nije ga štedio. U podsvjesti mu zazvoni na
uzbunu... - Dolaze. - šapne Hanu, skočivši s nosača i
bešumno doskočivši na pod. Sagne se u čučanj i proviri kroz
otvor koji je zjapio između nosača i trupa transportera,
nadajući se da će sjenka biti dovoljno mračna da ga sakrije.
Maknuo se upravo na vrijeme. Imperijalci su im se ubrzano
približavali, raspoređeni u pravilnu, opreznu vojničku
formaciju. Dvojica na čelu zastanu kad ugledaše uništeni
trasporter, vjerojatno pokušavajući odlučiti da li da se upuste
u rizik napredovanja i tihog približavanja, ili da izgube
učinak iznenađenja time što će odmah otvoriti vatru. Tko
god da je zapovjedao skupinom, ipak se odlučio za
kompromisno rješenje. Jedan dio grupe krenuo je naprijed,
dok je drugi zauzeo niski stav za otvaranje vatre ili se pak
priljubio uz zid. Han ih je pustio da dođu sve do postolja
transportera. Kada su prišli, podigne topovske cijevi iznad
njihovih glava i otvori vatru po grupi u pozadini.

Ovi odmah odgovoriše uzvratnom vatrom, ali, nije se
tu moglo raditi o nekom nadmetanju. Han je sustavno rešetao
pod i zidove, potiskujući unatrag onu nekolicinu koja je bila
dovoljno sretna da su im u blizini bila vrata u čije su se
dovratke mogli zavući, a uništavajući one koji su imali
manje sreće. Dvojica na čelu se odmah snađoše. Jedan otvori
vatru prema osmatračnici iznad sebe, a drugi se počne
uspinjati na nosač, uputivši se prema bočnim vratima
transportera.

Pope se na vrh nosača i ugleda Lukea koji je čekao na
njega. Njegov sudrug dobije tri hica koje je Luke sabljom
odbio, prije nego što je i njega dokrajčilo sječivo.

Iznenada, laserski top obustavi paljbu. Luke pogleda
niz hodnik i prepusti svoje osjete Sili. - Ostala su još trojica.
- upozori Hana koji je upravo otvarao vrata i izvlačio se van.

- Ostavi ih. - reče Han oprezno se spuštajući niz
oštećeni nosač i pogledavajući na sat. - Moramo se vratiti do
Landa i Chewbacce. - pogleda Lueka i naceri se. - Osim
toga, pogonski je kristal upravo pregorio. Maknimo se
odavdje prije nego što Imperijalci shvate o čemu se radi.

Prvi je napadački val TIE lovaca bio uništen, a jednako
tako i sve obrušavajuće letjelice, osim jedne. Pobunjenička
Eskortna Fregata i njezini X-krilci borili su se trenutno
protiv Eskadrila jedan i tri, a činilo se da im je sreća
naklonjenija nego Imperijalnim snagama. A kapetan Brandei
se više nije osmjehivao.

- Eskadrila četiri upravo polijeće. - najavi kontrola leta.
- Eskadrile pet i šest čekaju na vašu zapovijed.

- Zapovijedite im neka ostanu u pripravnosti. - naputi
ih Brandei. Zapravo, nije ni imao prevelikog izbora. Pet i
šest bile su eskadrile izvidnika i bombardera. Bile su korisne
u svom polju djelovanja, ali nikako ne u izravnoj borbi

protiv pobunjeničkih X-krilaca. - Ima li vijesti s
Peremptorya?

- Ne, gospodine. Posljednje izvješće s Chimaerae, prije
nego što smo aktivirali zaštitne zaslone, navodi njihovo
očekivano vrijeme dolaska za 1519.

Za otprilike sedam minuta. Ali bitke se se gubile i za
manje vremena, a prema onome kako su stvari trenutno
stajale, ovo je mogla biti jedna od takovih bitaka.

Sve je to Brandeiu ostavljalo samo jednu realnu
mogućnost. Bez obzira na to koliko ga je odbijala mogućnost
da se nađe u dometu laserskih topova Dreadnaughta, morao
je Judicator uvesti u bitku. - Ravno naprijed! - naredi
kormilaru. - Zasloni na punu snagu! Topničke baterije neka
su u punoj pripravnosti! I obavijestite vođu tima na
Dreadnaughtu da želim da imperijalne snage odmah
preuzmu nadzor nad brodom.

- Da, gospodine. - Palubom se razliježe prigušena rika
motora koji su krenuli punom snagom...

Iznenada, bez prethodne najave, istovremeno se oglase
i sirene za uzbunu. - Razbojnici izlaze iz brzine svjetlosti
točno iza nas. - poviče časnik za senzorskom konzolom. -
Osamnaest letjelica... klase teretnjaka i manjih. Napadaju!

Brandei opako opsuje dok je uključivao displej koji bi
mu prikazao stanje. Ovu grupu nisu sačinjavali pobunjenički
brodovi i on se začuđeno pitao tko su, do đavola, sad ovi.
Ali, nije bilo ni važno. - Okrenite se na dva-sedam-jedan. -
zapovijedi kormilaru. - Neka se bočni turbolaseri upere na
pridošlice. I neka Eskadrila šest odmah poleti!

Tko god da su bili, on će ih vrlo brzo naučiti da se ne
petljaju u poslove Imperija. A što se tiče njihovog
identiteta... pa, Obavještajna će služba to moći i kasnije
otkriti prema olupinama.

- Pazi, Mara! - upozori Avesov glas putem veze. -
Pokušavaju se okrenuti! Stižu i TIE lovci!

- U redu! - odgovori mu Mara, dopustivši si podrugljiv
osmjeh. Neka se samo trude. Ogromni je Zvjezdani razarač
bio zauzet obranom od snaga Nove Repulike, što je značilo
da će Karrdeovim ljudima najvjerojatnije preostati samo
izvidnici i bombarderi. A njih su mogli srediti bez poteškoća.
- Dankin, Torve... zaokrenite i krenite u presretanje!

Dvojica pilota potvrde prijem zapovijedi, Mara svu
svoju pozornost ponovo usmjeri na neupadljivu točku,
otprilike ispod glavne pogonske mlaznice Zvjezdanog
Razarača, točku na koju su trenutno grmili laserski topovi
njezine Z-95 letjelice. Ispod obloge broda, otprilike u toj
ravnini, nalazili su se kritični senzorski paketi donjeg
pramčanog dijela. Kad bi ih uspjela uništiti, ona i ostali bi
time dobili neometan i nebranjen pristup donjem dijelu
ogromnog Razarača.

Uz iznenadni, zasljepljujući bljesak rastaljene kovine i
plastike, njezini laseri konačno probiju oblogu. - Imamo ih! -
reče Mara Avesu. - Donji pramčani centar je oslijepljen!

- Odličan posao! - reče joj Aves. - Svima: kreni! Mara
skrene svoju Z-98, sretna što će se odmaknuti od vreline i
zračenja ispušnih plamenova. Wild Karrde i ostali teretnjaci
mogli su i sami odraditi razbijanje vanjske obloge Razarača,
dok će njezin maleni lovac biti korisniji ako njime zadrži
TIE lovce podalje od svoje ekipe.

Ali, prvo je morala obaviti prijavak. - Mara Jade zove
Karrdea. - progovori u odašiljač. - Gdje si?

- Ovdje sam, Mara, hvala ti. - začuje se poznati glas i
Mara osjeti kako dio njezine napetosti popušta. Ovdje sam,
hvala ti značilo je da je na brodu Nove Republike sve bilo u
redu.

Bar onoliko u redu koliko je moglo biti dok su se

nalazili nasuprot imperijalnom Zvjezdanom Razaraču. -
Kakovo je stanje? - upita ona.

- Imamo nekih manjih oštećenja ali, sve u svemu,
dobro nam ide. - reče Karrde. - Na Katani se nalazi mala
tehničarska ekipa koja je pokrenula brodske turbolaserske
topove i to bi moglo objasniti zašto razarač nije nestrpljiv da
nam se primakne bliže. Iako ne sumnjam da će ih ta
stidljivost proći prije ili kasnije.

- Prošlo ih je. - reče Mara. - Brod je upravo kretao kad
smo se pojavili i bojim se da ih nećemo moći dugo
zadržavati.

- Mara, ovdje Leia Orgena Solo. - javi se novi glas na
vezi. - Jedna Zvjezdana Krstarica nam stiže u pomoć.

- I Imperijalcima će uskoro stići ispomoć. - odgovori
Mara ravnodušno. - Nema potrebe da se junačimo do granice
gluposti, u redu? Izvucite vaše ljude s Katane i odlazite
odavde!

- Ne možemo. - reče Organa Solo. - I Imperijalci su se
ukrcali na nju. Našima je presječena odstupnica prema
brodskom pristaništu.

Mara pogleda prema tamnom trupu Dreadnaughta,
osvijetljenom jedino svojim pozicijskim svjetlima i
odbljescima eksplozija bitke koja se vodila oko njega. - U
tom slučaju, bolje ih otpišite. - reče. - Mislim da Imperijalci
nisu daleko... njihovo će pojačanje sigurno stići prije vašega.
I kao da ih je zazvala svojim riječima, Mari s lijeva zatrepće
nejasan pokret letjelica koje izlaze iz brzine svjetlosti i
iznenada se pojave tri Dreadnaughta u trouglastoj formaciji.

- Mara! - vikne Aves.
- Vidim ih. - reče ona kad se i treća trijada ukaza iza i
malo iznad prve. - To je to, Karrde. Odlazimo odavde...
- Pozor, snage Nove Republike! - zagrmi nepoznati
glas na njihovoj frekvenciji. - Ovdje Senator Garm Bel Iblis

na ratnom brodu Peregrine. Smijem li vam ponuditi svoju
pomoć? Leia je zurila u odašiljač veze, ispunjena čudnom
mješavinom iznenađenja, nade i nevjerice koja ju je
preplavila. Pogleda u Karrdea, pogledi im se sretnu... on
nenametljivo slegne ramenima, odmahne glavom. - Čuo sam
da je poginuo. - promrmlja.

Leia s mukom proguta slinu. I ona je to čula... ali ovo
je doista bio Bel Iblisov glas. Ili pak savršena kopija. - Garm,
ovdje Leia Organa Solo. - konačno progovori.

- Leia! - reče Bel Iblis. - Prošlo je puno vremena, zar
ne? Nisam očekivao da ćeš i ti osobno biti ovdje. Iako sam to
trebao očekivati. Je li sve ovo bila tvoja zamisao?

Leia se namršti i pogleda kroz osmatračnicu. - Ne
razumijem što mislite pod "sve ovo". Zapravo, otkud vi
ovdje?

- Kapetan Solo je mojim pomoćnicima poslao
koordinate i zamolio nas da vam se pridružimo kao
pojačanje. - reče Bel Iblis, s čujnim prizvukom opreza u
svom glasu. - Pretpostavio sam da je to uradio po tvom
nalogu.

Leia se napeto nasmiješi. Mogla je pretpostavljati tako
nešto. - Hanovo pamćenje nije uvijek savršeno. - reče. -
Mada, moram biti iskrena: nismo imali puno vremena za
uspoređivanje zabilješki otkako smo se posljednji put vratili
na Coruscant.

- Razumijem. - reče Bel Iblis polako. - Znači, ono
zapravo nije bio služneni zahtjev Nove Republike?

- Nije bio, ali sada jeste. - uvjeri ga Leia. - U ime Nove
Republike, ovim zahjevom tražim vašu pomoć. - pogleda u
Virgilia. - Kapetane, molim vas uvedite to u brodski
dnevnik.

- Da, Vijećnice. - odvrati joj Virgilio. - A govoreći u
svoje ime, Senatore Bel Iblis, vrlo sam sretan što ste s nama.

- Hvala vam, kapetane. - reče Bel Iblis, a Leia je u
mislima mogla vidjeti njegov poznati osmjeh koji je
vjerojatno popratio te riječi. - Hajdemo im nanijeti neku
štetu, hoćemo li? Peregrine se odjavljuje.

Šest se Dreadnaughta prestroji u kružnu formaciju oko
Zvjezdanog Razarača, zasipajući ga gustom kišom hitaca
ionskih topova, ne obazirući se na sporadičnu uzvratnu vatru
laserskih topova koju je Razarač otvarao na njih.

- Mislim da je Mara u pravu. - progovori Karrde
primaknuvši se Lei. - Čim se ukaže prilika za izvlačenje
tehničarske ekipe s Katane, trebamo to uraditi i izgubiti se
odavdje.

Leia odmahne glavom. - Ne možemo Katana flotu
jednostavno prepustiti Imperiju.

Karrde frkne. - Vjerujem da niste imali priliku
prebrojiti koliko je Dreadnaughta ostalo ovdje.

Leia se namršti. - Nisam. Zašto?
- Ja sam skenirao područje. - reče Karrde mračno. - Još
dok ste vi bili zauzeti natezanjem s Fey'lyaom. Od izvornih
dvije stotine Katana brodova... ostalo ih je petnaest.
Leia se zabulji u njega. - Petnaest? - dahne.
Karrde kimne. - Bojim se da sam podcijenio Velikog
Admirala, Vijećnice. - reče. U njegovom se smirenom glasu
naslućivao tračak ogorčenosti. Znao sam da će, čim sazna
lokaciju flote, početi s izvlačenjem brodova. Ali nisam
očekivao da će uspjeti tako brzo izvući lokaciju iz Hoffnera.
Leia zadrhti. I ona je jedanput bila podvrgnuta
imperijalnom ispitivanju. I sada, godinama nakon toga,
sjećanje je bilo vrlo svježe. - Pitam se što je preostalo od
Hoffnera.
- Ne trošite sažaljenje na njega. - posavjetuje je Karrde.
- Promatrajući cijelu stvar iz ovog ugla, mislim da Thrawn
nije morao gnjaviti nečim tako necivilizaranim kao što je

iznuda. Ako je htio da Hoffner bude potpuno iskren s njim,
trebao mu je samo ponuditi poveliku sumu gotovine.

Lein pogled odluta van, na bitku, a ramena joj povije
teret mračnog osjećaja da je izgubila. No, bila je ovo samo
bitka, ne i rat. Imperij se možda dočepao Tamne Sile, ali
novačenje i obuka posade kojom bi napunili sve te brodove
mogla je potrajati godinama. A za to vrijeme se svašta moglo
dogoditi. - U pravu ste. - reče ona Karrdeu. - Najbolje će biti
da svedemo naše gubitke na najmanju moguću mjeru.
Kapetane Virgilio, čim naše snage neutraliziraju te TIE
lovce, želim da se pošalje tim koji će se ukrcati na Katanu
kako bi pomogao našoj tehničarskoj ekipi na brodu.

Leia ne dobije odgovora. - Kapetane?
Virgilio je sleđenog lica zurio kroz osmatračnicu
zapovjednog mosta. - Prekasno, Vijećnice. - tiho joj reče.
Leia se okrene i sama pogleda. Ravno pred njima ukaže se
drugi Zvjezdani razarač koji je upravo izišao iz brzine
svjetlosti i polako se primicao opkoljenom Imperijalnom
ratnom brodu.
Imperijalno pojačanje je stiglo.
- Izvlači se! - poviče Aves, a glas mu je zvučao
isprekidano. - Svim letjelicama: povlačenje! Imamo još
jedan Zvjezdani Razarač u sistemu!
Njegove posljednje riječi zagluši zvonjava alarma za
udaljenosti na Z-95.

Nešto joj se primaklo isuviše blizu. Mara polegne
malenu letjelicu u stranu, upravo na vrijeme da se izmakne s
vatrene liniije TIE lovca. - Kamo da se povučemo? - upita
ona, dok je njezino iskretanje polako prelazilo u okretanje
oko osi koje je jedva mogla nadzirati, a koje je drastično
smanjivalo brzinu njezina napredovanja. Pilot TIE lovca,
možda iznenada pretjerano samouvjeren zbog pojavljivanja

drugog Razarača, prebrzo projuri pokraj nje, tako da je uspio
ispaliti samo jedan hitac. Mara ga bez razmišljanja skine. - U
slučaju da ste zaboravili, dopustite da vas podsjetim da neki
od nas na svojim letjelicama nemaju dovoljnu računalnu
podršku za precizno izračunavanje prelaska u brzinu
svjetlosti.

- Ja ću ti proslijediti koordinate. - reče joj Aves. -
Karrde...

- Slažem se. - javi se njegov glas s Eskortne Fregate. -
Izvlačite se odavde.

Mara zaškripi zubima, pogledavajući prema drugom
Zvjezdanom razaraču. Mrzila je podvijati rep i bježati, ali
znala je da su ovaj put bili u pravu. Bel lblis je prestrojio tri
svoja broda kako bi dočekao pridošlice, ali čak iako su bili
opremljeni ionskim topovima, Dreadnaughli nisu mogli dugo
zadržavati Razarač. Ako se uskoro ne povuku, kasnije možde
više neće imati priliku za to...

Iznenada, Marina podsvjest oglasi uzbunu. Ona
ponovo iskrene Z-95 u stranu, ali ovaj je put malo zakasnila.
Letjelica žestoko poskoči, a ona iza svojih leđa začuje
šištanje prgrijane kovine koja se talila. - Pogođena sam! -
vikne Mara, jednom rukom nagonski udarajući po
prekidačima kojima se gasi pogon, a drugom pričvršćujući
zatvarače svoje letačke kacige. Upravo na vrijeme: drugi
pisak, koji potraja vrlo kratko, značio je da je pilotska kabina
naprsla. - Izgubila sam pogon i zrak. Katapultiram!

Posegne prema poluzi za katapultiranje... i zastane.
Sasvim slučajno, ili možda pak usmjerena posljednjom
Marinom nagonskom reakcijom, letjelica je klizila ravno
prema pristanišnom ulazu prvog Razarača. Kad bio samo
mogla nekako njegovoj inerciji dodati malo pogona, makar
iz pomoćnog manevarskog sustava...

Trebalo joj je nekoliko dodatnih sekundi za to, ali kada