Zahn, Timothy - Uspon mračne sile (2)

Pellaeon je netremice gledao u svog zapovjednika, a
srce mu je čujno lupalo u grudima. - Katana flota? - oprezno
ponovi.

- Tako mi je rekla mlada dama, Careva Ruka. - reče
Thrawn. Njegov je pogled nepomično počivao na jednom od
displeja pred njim. - Naravno, postoji i mogućnost da laže.
Pellaeon mehanički kimne, a sve su mogućnosti pred
njegovim širom otvorenim očima zalelujale poput raširenog
plašta. - Tamna Sila. - promrmlja stari nadimak flote,
osluškujući odzvanjanje tih riječi u svojim mislima. - Znate,
nekada sam se i sam nadao da ću uspjeti pronaći flotu.

- Gotovo svatko tko je dovoljno star za to, imao je
jednake nade. - suho odvrati Thrawn. - Je li signalna naprava
za praćenje ispravno instalirana na njezin brod?

- Jeste, gospodine. - Pellaeonov pogled preleti po
prostoriji, pa se zadrži, bez stvarnog interesa, na skulpturama
i platnima koja je Thrawn taj dan imao izložene oko sebe.
Tamna Sila. Izgubljena gotovo pedeset i pet godina. A sada
im je nadohvat ruke.

Iznenada se namršti pri pogledu na skulpture. Na neki
način, mnoge od njih su mu djelovale vrlo poznato.

To su različite umjetnine koje su ukrašavale urede
Rendili zvjezdanog pogona i urede za planiranje koji je radio
na floti, u ono vrijeme dok su još radili na osnovnom dizajnu
Katane. - odgovori Thrawn na kapetanovo neizgovoreno
pitanje.

- Razumijem. - odvrati ovaj. Duboko udahne, pa se
potom oklijevajući, vrati u stvarnost i sadašnjost. - Vi
naravno shvaćate, gospodine, koliko je zapravo nevjerojatna
Jadina tvrdnja.

- Naravno da je nevjerojatna. - Thrawn podigne
užareni pogled prema Pellaeonu. - Ali je i istinita. - Dotakne
jedan od prekidača i jedan dio galerije umjetnina nestane. -

Promatrajte. Pellaeon se okrene kako bi pogledao. Bila je to
ista ona scena koju mu je Thrawn pokaza prije nekoliko
dana: tri odmetnička Dreadnaughta koja su pružila zaklon od
vatre s New Cova, kako bi Lady Luck i neidentificirani
teretni brod mogli umaći...

Naglo i duboko udahne zrak, a glavom mu proleti
iznenedan osjećaj sumnje. - Ti brodovi?

- Da. - reče Thrawn, zlokobno zadovoljnim glasom. -
Razlike između uobičajenih Dreadnaughta i onih sa
sustavom za međusobno povezivanje su vrlo diskretne, ali
dovoljno vidljive ako znate gdje ih tražiti i kako izgledaju.
Pellaeon se namršti gledajući u holografski prikaz, doista se
trudeći da složi sve kockice u svojoj glavi. - Ako dopustite,
Admirale, ali ne vidim smisla u tome da Karrde opskrbljuje
odmetnute Corelliance s brodovima.

- Slažem se s vama. - kimne Thrawn. - Očito, još je
netko s tog zlosretnog krijumčarskog broda shvatio na što su
to zapravo naletjeli. Mi ćemo otkriti tko je taj netko.

- Imamo li ikakav trag?
- Nekoliko. Kako mi je rekla Jade, umakli su
Imperijalnoj postrojbi napuštajući tu spetljanu krijumčarsku
misiju. Svi incidenti te vrste morali bi biti zabilježeni negdje
u zapisima. Njih ćemo usporediti s onim što znamo o
Karrdeu u njegovoj šarolikoj prošlosti, pa vidjeti što će se iz
toga razviti. Jade je također rekla kako im je brod bio
ozbiljno oštećen dok su po drugi put ubrzavali u brzinu
svjetlosti. Ako su morali otići do ijednog većeg središta za
popravke i to bi moralo biti zabilježeno u zapisima.
- Odmah ću zadužiti Obavještajnu službu neka se
pozabavi time. - kimne Pellaeon.
- Dobro. - Thrawn na trenutak svrne pogled s njega. -
Želim da stupite u vezu i s Nilesom Ferrierom.
Pellaeon je morao prekopati po pamćenju kako bi se

prisjetio. - Onim kradljivcem brodova kojeg ste poslali u
potragu za Corellianskim stalnim sjedištem?

- Upravo s njim. - reče Thrawn. - Recite mu neka
zaboravi Corelliance i umjesto toga se usredotoči na Soloa i
Calrissiana. - Izvije jednu obrvu. - Na kraju krajeva, ako se
Corellianac doista namjerava pridružiti Pobunjenicima, što
bi bio bolji miraz s kojim bi ušao u savez ako ne Katana
flota?

Zapijuče prijemnik veze. - Da? - javi se Thrawn.
- Gospodine, objekt praćenja je ubrzao u brzinu
svjetlosti. - izvijesti glas. - Imamo vrlo jak signal s odašiljača
za praćenje i upravo radimo procjenu vjerojatnosti odredišta.
- Vrlo dobro, poručniče. - reče Thrawn. - Nemojte se
za sada zamarati oko procjena. Još će najmanje jedan put
promjeniti kurs prije nego što se doista uputi prema
stvarnom odredištu.
- Da, gospodine.
- Ipak, ne želimo da nam odmakne predaleko. - reče
Thrawn Pellaeonu dok je isključivao sustav veze. - Možda je
najbolje da se vratite na zapovjedni most, kapetane, i krenete
Chimaerom za njom.
- Da, gospodine. - Pellaeon je oklijevao. - Mislio sam
da ćemo joj dati vremena da od Karrdea izvuče informaciju o
floti i proslijedi nam je.
Izraz Thrawn lica otvrdne. - Ona više nije dio Imperija,
kapetane. - reče. - Ona možda želi da joj povjerujemo kako
se vraća, možda čak i sama vjeruje u to. Ali nije tako. Nije ni
važno. Ona nas vodi do Karrdea i samo je to važno. Imamo
na izbor dva moguća traga koji vode do Katana flote:
Karrdea i corellianskog odmetnika. Na ovaj ili onaj način, mi
ćemo je pronaći. Pellaeon kimne, osjetivši u sebi ponovo
buru uzbuđenja, usprkos svojim naporima da ostane potpuno
neosjetljiv na sve to. Katana flota. Dvije stotine

Dreadnaughta, koji bespomoćno plutaju tamo negdje i samo
čekaju da ih se Imperij dočepa...

- Imam osjećaj, Admirale... - reče - ...da će naša
završna ofenziva protiv pobunjenika započeti možda čak i
malo ranije nego što smo predvidjeli.

Thrawn se nasmješi. - Vjerujem, kapetane, da ste
možda u pravu.

GLAVA 18

Sjedili su za stolom u Maitrahkinoj sobi od ranoga
jutra i proučavale zemljovide, planove i dijagrame, u potrazi
za planom akcije koji bi bio nešto više od samo komplicirane
predaje. Naposljetku, malo prije podneva, Leia odluči da
prekinu. - Ne mogu više gledati u to. - reče Chewbacci,
nakratko sklopivši oči i protrljavši sljepoočnice u kojima je
bol potmulo bubnjala.

- Pođimo van!
Chewbacca progunđa nešto, suprotstavljajući joj se. -
Da, naravno da je opasno. - umorno se složi Leia. - Ali,
cijelo selo zna da smo ovdje i dosada nitko nije obavjestio
vlasti o tome. Hajdemo, sve će biti u redu. - Stupi prema
vratima i otvori ih, pa iziđe van. Chewbacca tiho zagunđa,
ali se ipak uputi za njom.
Jarko svjetlo kasnog prijepodneva, tek malo prigušeno
visokim oblacima, jasno je obasjavalo selo. Leia pogleda
prema gore, prema jasnome nebu, nesvjesno zadrhtavši zbog
osjećaja ogoljenosti koji je iznenada preplavi. Jasno, čisto
nebo, sve do visina prostranog svemira... ali nije bilo
opasnosti. Prošle noći, malo prije ponoći, Maitrakh im je
došla reći kako je Zvjezdani razarač nenadano otišao. Ona i
Chewbacca pogledima su ispratili taj odlazak pomoću
dalekozora iz Wookijevog paketa opreme. Bio je to prvi
predah koji je uslijedio od Khabarakhova uhićenja. Upravo
kad se počelo činiti da će ona i Chewbacca ostati prikovani
za ovo mjesto sve dok ne bude prekasno, Veliki je Admiral
naglo odlučio otići.
Bio im je to nenadani dar... dar na koji je Leia
nagonski reagirala sa sumnjičavošću. Prema načinu na koji

je Veliki Admiral govorio u Dukhi, Leia je očekivala da će
ostati u blizini sve dok ne prođe period Khabarakhova
javnog ponižavanja, nakon koje je trebalo uslijediti
ispitivanje na brodu. Možda je promjenio mišljenje i
prevezao Khabarakha ranije ne razarač, oglušivši se tim
postupkom o Noghri tradiciju. Ali Maitrakh joj je rekla kako
je Khabarakh još uvijek izložen u samom središtu Nystaoa.
Osim ako joj nije lagala o tome. Ili su njoj samoj servirali
laži. Ali, ako je Veliki Admiral sumnjao i zbog toga lagao
Maitrakh, zašto se dosada nije obrušio na njih legijom
imperijalnih jurišnika?

No, on je bio Veliki Admiral i posjedovao je svu
prepredenost, profinjenost i taktičku genijalnost koju je
njegov naslov i podrazumjevao. Sve je to mogla biti i
zakučasta, pažljivo orkestrirana zamka... a ako je to i bila,
bilo je vrlo vjerojatno da je Leia neće ni otkriti, sve dok ne se
zamka ne zatvori oko nje i bude prekasno.

Prestani! odlučno zapovijedi sama sebi. Ako si dopusti
da je zaokupi mit o nepogrješivosti koji je izgrađen oko
Velikih Admirala, neće postići ništa, samo će se mentalno
paralizirati. Čak i Veliki Admirali mogu pogriješiti, a
postojalo je i bezbroj razloga zbog kojih je možda morao
otići s Honoghra. Možda se neki segment njegove borbe
protiv Nove Republike jednostavno izjalovio, pa je njegovo
prisustvo bilo neophodno upravo tamo. Ili je jednostavno
otišao po nekom kratkom poslu i namjerava se vratiti za dan
ili dva.

Bilo kako bilo, to je značilo da je ovo pravo vrijeme za
njihov udar. Jedino su morali otkriti gdje će udariti.

Chewbacca, stojeći pored nje, zareži predlažući. - Ne
možemo to uraditi. - odmahne Leia glavom. - Ne bi bilo
ništa bolje od otvorenog napada na svemirsko pristanište.
Moramo se potruditi da nanesemo što manje štete Nystaou i

njegovim stanovnicima.
Wookie nestrpljivo frkne.
- Ne znam što bi drugo mogli uraditi. - obrecne se Leia

na njega. - Sve što znam jeste da će nas ubijanje i opsežno
uništavanje imovine vratiti točno tamo gdje smo bili prije
našeg dolaska ovamo. Na sami početak. I sigurna sam da to
neće uvjeriti Noghrije da okrenu leđa Imperiju i pridruže se
nama.

Lein pogled odluta prema skupinama koliba na
udaljenim obroncima pred njom i preleti po smeđoj Kholm
travi koja se lelujala pod povjetarcem. Bljeskajući pod
svjetlom sunca, zdepasti, kutijasti oblici desetak droida za
dekontaminaciju vrijedno je radilo. Svaki put kada bi
zagrabili, iskopali bi po četvrt prostornog metra površinskog
tla, koje bi zatim prošlo kroz neku egzotičnu katalizatorsku
čaroliju u njihovoj nutrini. Sa stražnje bi strane potom
izbacili završni proizvod: prečišćeno tlo. Polako ali sigurno,
time su vraćali narod Noghrija s ruba uništenja s kojim su se
suočili... to je uništenje bilo vidljivi podsjetnik, ako ga je tko
i trebao, o dobročinstvu Imperije prema njima.

- Gospo Vader. - mjaukne ozbiljan glas iza Leinih leđa.
Leia se trgne. - Dobro jutro, Maitrakh. - reče osvrnuvši
se i dostojanstveno kimnuvši pozdravljajući Noghri ženku. -
Nadam se da ste dobro?
- Ne osjećam bolesti. - kratko joj odvrati ova.
- Dobro, - reče Leia, iako je riječ zazvučala prilično
neuvjerljivo. Maitrakh nije bila toliko nepristojna da bi rekla
bilo što na glas, ali bilo je očito da smatra kako se nalazi u
poziciji u kojoj ne može očekivati pobjedu. Mogla je
očekivati jedino obeščašćenje ili čak i smrt svoje obitelji,
čim Veliki Admiral otkrije što je Khabarakh zapravo uradio.
Leia je znala kako je vjerojatno u pitanju samo vrijeme.
Vrijeme u kojem će Maitrakh zaključiti kako je predaja

uljeza Imperiju najmanje katastrofalan izlaz koji joj
preostaje.

- Vaši planovi. - reče Maitrakh. - Kako napreduju?
Leia pogleda u Chewbaccu. - Napredujemo. - reče.
Na neki način, bila je to istina. Bar prema poučku koji
je govorio kako se eliminacija svakog pristupa koji im je pao
na pamet, tehnički mogla prevesti u napredak. - Iako, još nas
puno dijeli od konačnog rješenja.
- Da. - reče Maitrakh. Pogled joj zabludi pored
gospodarskih zgrada, u daljinu. - Vaš je droid proveo puno
vremena s našim strojevima.
- Ovdje i nema onoliko posla za njega koliko sam
pretpostavljala. - odgovori Leia. - Vi i mnogi vaši
suplemenjaci govorite Basic puno bolje nego što se nadala.
- Veliki nas je Admiral dobro naučio.
- Baš kao i moj otac, Gospodar Darth Vader, prije
njega - podsjeti je Leia.
Maitrakh je jedan trenutak šutjela. - Da. - konačno se
oklijevajući složi se Leiom.
Leia osjeti kako je prođoše neugodni trnci. Prvi korak
u izdaji bio bi uspostaviti emotivnu udaljenost između
naroda Noghrija i njihovog bivšeg gospodara.
- Ovo će područje biti uskoro dovršeno. - reče
Maitrakh, pokazujući prema uposlenim droidima. - Ukoliko
ga završe u sljedećih desetak dana, moći ćemo zasaditi ta
polja još tijekom ove sezone.
- Hoće li vam ta dodatna polja biti dovoljna za
dostatnu proizvodnju hrane za vaše potrebe? - upita Leia.
- Ona će pomoći. Ali, neće biti dovoljna.
Leia kimne glavom, osjetivši kako je ponovo obuzima
malodušje. Njoj je ta imperijalna taktika djelovala
istovremeno i razmetljiva i cinična. Svojim pažljivim
podešavanjem cijelog procesa dekontaminacije tla, mogli su

zadržati Noghrije na samom rubu neovisnosti beskrajno
dugo, ne dopuštajući im da ikada prekorače tu granicu koja
ih dijeli od neovisnosti. Leia je to znala, a Maitrakh je
sumnjala. No, dokazati tako nešto ...

- Chewie, znaš li ti nešto o droidima za
dekontaminaciju? - iznenada upita Leia. Ta joj je pomisao i
ranije pala na pamet, ali zapravo je nikada nije uspjela
dovoljno istražiti. - Dovoljno da bi mogao procijeniti koliko
bi vremena za dekontaminiranje svog tla trebao ovaj broj
droida koje imaju na Honoghra?

Wookie zareži potvrdno, pa se zadubi u
preračunavanje podataka, dajući približne procjene. Očito, i
njemu je na umu bilo isto pitanje. - Trenutno mi ne treba
potpuna analiza. - prekine Leia bujicu procjena,
preračunavanja i poučaka. - Imaš li predodžbu o najmanjem
potrebnom vremenu.

Imao je. Radilo se o osam godina.
- Razumijem. - promrmlja Leia, a kratki bljesak nade
koji je imala, ponovo se stopi s općim sivilom
nepromjenjivosti. - U skladu s tim, to će ih tek približiti
stanju u kojem su bili u vrijeme rata, zar ne?
- Još uvijek mislite da nas je Veliki Admiral prevario?
- upita je Maitrakh, optužujući.
- Ja znam da vas je prevario. - odvrati Leia. - Samo to
ne mogu dokazati.
Maitrakh je šutila nekoliko sljedećih trenutaka. - I što
ćete poduzeti?
Leia duboko udahne zrak, pa ga tiho izdahne. -
Moramo otići sa Honoghra. To znači da ćemo morati
provaliti u svemirsko pristanište u Nystaou i ukrasti brod.
- To ne bi trebalo predstavljati problem za kći
Gospodara Darth Vadera.
Leia se smrkne, sjetivši se kako joj se Maitrakh, bez

ikakovog napora, neprimjetno prikrala iza leđa samo
nekoliko minuta ranije. Čuvari pristaništa bit će puno mlađi i
puno bolje obučeni od Maitrakh. Ova su bića vjerojatno bila
izuzetni lovci priije nego što ih je Car pretvorio u svoje
osobne strojeve za ubijanje. - Neće biti preteško ukrasti brod.
- reče ona Maitrakh, svjesna koliko zapravo zaobilazi pravu
istinu. - Poteškoće proizlaze iz činjenice da moramo i
Khabarakha povesti s nama.

Maitrakh se naglo zaustavi. - Što ste rekli? - prosikće.
- To je jedini način. - reče Leia. - Ako Khabarakha
ostavimo Imperiju, oni će ga natjerati da im kaže sve što se
dogodilo ovdje. A kada se to dogodi i vi i on ćete umrijeti.
Možda čak i cijela vaša obitelj. To ne mogu dopustiti.
- U tom ćete se slučaju i sami suočiti sa smrću. - reče
joj Maitrakh. - Čuvari neće samo tako dopustiti
Khabarakhovo oslobađanje.
- Znam. - reče Leia, bolno svjesna dvoje malenih
života koje je nosila u sebi. - Morat ćemo se suočiti s tim
rizikom.
- U takovoj žrtvi neće biti časti i dostojanstva. - prasne
Nnoghri starica. - Klan Kihm'bar to neće urezati u povijest.
Niti će se Noghri narod sjećati toga.
- Ne činim to radi toga da bi me Noghri narod veličao.
- uzdahne Leia, osjetivši se vrlo umornom od udaranja
glavom o zid stranačkog nerazumijevanja. Činilo joj se da na
njega, u ovom ili nekom dragom obliku, nailazi cijelog svog
života. - Činim to zato jer je već previše ljudi umrlo radi
mojih grešaka. Ja sam tražila od Khabarakha da me dovede
na Honnoghr i ono što se dogodilo moja je odgovornost. Ne
mogu jednostavno pobjeći i prepustiti vas osveti Velikog
Admirala.
- Naš gospodar, Veliki Admiral, neće biti toliko strog
prema nama.

Leia se okrene prema Maitrakh kako bi je pogledala
ravno u oči. - Imperij je jednom uništio čitav jedan svijet
zbog mene. - tiho joj reče. - Ne želim da se to ikada ponovi.
Još je nekoliko trenutaka gledala u Maitrakhine oči, a zatim
se okrene. Misli su joj bile zbrkane zbog navale proturječnih
osjećaja. Je li odlučila ispravno? I ranije je bezbroj puta
izlagala svoj život opasnosti, ali uvijek za svoje suborce u
Pobuni i za ciljeve u koje je vjerovala. Uraditi isto to za
sluge Imperija, čak i one koji su bili prisiljeni postati to, bilo
je nešto posve drugačije. Chewbacci se ništa od toga nije
dopadalo, mogla je to nazrijeti u njegovim osjećajima i
načinu na koji je kruto i ukočeno stajao pored nje. Ali on će
poći s njom, ma što uradila, vođen svojim vlastitim
osjećajem časti i snagom zakletve koju je dao Hanu. Leia
treptanjem pokuša zaustaviti suze koje joj nenadano
navriješe na oči, a ruka joj posegne prema nabreknutom
trbuhu. Han bi to razumio. Usprotivio bi se takovom riziku,
ali duboko u sebi bi razumio njezine razloge. U suprotnom,
ne bi joj uopće dopustio da dođe ovamo.

A ako se ona ne vrati, prvenstveno će sebe kriviti za to.
- Vrijeme javnog poniženja produženo mu je za još
četiri dana. - promrmlja Maitrakh stojeći pored nje. - Za dva
dana mjeseci će dati svoje najslabije svjetlo. Bit će najbolje
pričekati do tada.
Leia je namršteno pogleda. Maitrakh mirno izdrži
njezin pogled, ali Leia na njezinom licu ne razazna ništa. -
Nudite li mi svoju pomoć? - upita.
- U vama ima časti i dostojanstva, Gospo Vader. - reče
Maitrakh tihim glasom. - Zbog života i časti svoga trećeg
sina, ja ću poći s vama. Možda ćemo zajedno umrijeti.
Leia kimne osjetivši kako joj se srce kida. - Možda i
hoćemo.
Iako ona vjerojatno neće. Maitrakh i Khabarakh mogu

poginuti, a vjerojatno i Chewbacca s njima. Ali ne i ona.
Gospu Vader oni će zarobiti živu i sačuvati kao poklon za
svog gospodara, Velikog Admirala.

Čovjeka koji će se smješkati, biti pristojan i oduzeti joj
njezinu djecu.

Leia pogleda prema poljima, poželjevši da je Han
pored nje. Upita se hoće li on ikada saznati što se dogodilo s
njom.

- Dođite. - reče joj Maitrakh. - Vratimo se u kuću.
Morate naučiti mnogo stvari o Nystaou.

- Drago mi je što ste se napokon javili. - začuje se
Winterin glas kroz zvučnike u kabini Lady Luck, tek malo
izobličen zbog nesavršeno podešenog ometača
prisluškivanja. - Već sam počela brinuti.

- Dobro smo. Jednostavno smo morali jedno vrijeme
proputovati bez javljanja. - uvjeri je Han. - Imate li problema
tamo?

- Ne više nego što smo ih imali kada ste otišli odavde. -
odgovori ona. - Imperijalci i dalje udaraju po našim
brodovima, a nitko dosada nije odlučio što bi trebali poduzeti
u vezi s tim. Fey'lya pokušava uvjeriti Vijeće kako bi on
bolje od Ackbarovih ljudi znao ustrojiti obranu, ali Mon
Mothma dosada nije prihvatila njegovu ponudu. Imam
osjećaj kako neki članovi Vijeća počinju dvojiti o motivima
zbog kojih Fey'lya to radi.

- Dobro! - povikne Han. - Možda mu konačno i kažu
neka začepi i vrate Ackbara na dužnost.

- Nažalost, Fey'lya još ima preveliku podršku da bi ga
se u potpunosti zanemarilo. - reče Winter. - Posebno u
vojnim redovima.

- Aha. - Han osjeti napetost. - Vjerujem da se Leia nije
javljala.

- Još nije. - odvrati Winter, a Han osjeti prikrivenu
napetost u njezinom glasu. I ona je bila zabrinuta. - Ali Luke
se javio. Upravo sam zato i htjela stupiti u vezu s vama.

- Je li u nevolji?
- Ne znam... u poruci nije spomenuo ništa o tome. Želi
da se sastanete s njim na New Covu.
- New Covu? - namršti se Han, pogledavši nadolje
prema planeti zaklonjenoj oblacima, koja se lagano
udaljavala od njih. - Zašto?
- Poruka ne kaže ništa o tome. Samo to da će vas čekati
u, pod navodnicima, centru za mijenjanje valuta.
- Gdje...? - Han se namršti i pogleda u Landa. - Što bi
to trebalo značiti?
- Govori o Mishra točionici u Ilicu u kojoj smo se nas
dvojica sastali kad si se ti uputio za Breil'lyaom. - reče
Lando. - Naša privatna šala. Ispričat ću ti kasnije o čemu se
radi.
- Znači, nema sumnje u to da je doista Luke poslao
poruku? - upita Winter.
- Samo malo! - ubaci se Han kada je Lando htio
odgovoriti. - Znači li to da nisi osobno razgovarala s njim?
- Nisam. Poruka je stigla napisana. - reče Winter. -
Nije bila čak ni kodirana.
- Ali on i nema opremu za kodiranje na svom X-krilcu,
zar ne? - upita Lando.
- Ne, ali je poruku mogao kodirati na bilo kojoj
diplomatskoj ispostavi Nove Republike. - odgovori mu Han
polako. - Je li ta vaša privatna šala nešto za što ste mogli
znati samo vas dvojica?
- Nas dvojica, plus možda stotinu promatrača. - odvrati
Lando. - Misliš li da je u pitanju klopka?
- Moguće je. U redu, Winter. Hvala ti. Odsada ćemo se
češće javljati.

- U redu. Budite oprezni.
- Budi sigurna da hoćemo.
Han isključi odašiljač i pogleda u Landa. - U pitanju je
tvoj brod, prijatelju. Želiš li se vratiti i provjeriti o čemu se
radi, ili se ne obazrijeti na poruku i otići do te tvoje plivajuće
kockarnice i vidjeti čega tamo ima?
Lando prosikće kroz stisnute zube. - Mislim da
namamo previše izbora. - reče. - Ako je poruku doista poslao
Luke, vjerojatno je nešto važno u pitanju.
- A ako je nije on poslao?
Lando mu podari opak smješak. - Hej, pa i ranije smo
ulijetali u imperijalne klopke! Hajde, idemo dolje.

Nakon što su se nekoliko dana ranije onako probili iz
Ilica, nije bilo vjerojatno da će lokalne vlasti u gradu s
oduševljenjem dočekati povratak Lady Luck u njihovo
pristanište. Na svu sreće, dva posljednja besposlena dana
iskoristili su na najbolji mogući način: za neke preinake.
Kada su se nešto kasnije spustili na pristanište pod kupolom,
pristanišna su računala vrlo savjesno registrirala dolazak
jahte za krstarenje, zvane Tamar Folly.

- Baš je krasno biti ponovo ovdje! - suho primjeti Han
dok su se on i Lando spuštali rampom. - Vjerojatno bi trebali
malo pronjuškati naokolo prije nego što se zaputimo u
Mishra točionicu.

Lando pored njega nato zastane i ukoči se. - Mislim da
se uopće nećemo morati zamarati s Mishrom. - reče tiho.

Han ga pogleda na brzinu, a potom ležerno spusti ruku
prema pištolju, dok je pogledom potražio ono što je natjeralo
Landa na takovu reakciju. Stojeći na pet metara od izlazne
rampe Lady Luck, nalazio se zdepast čovjek, odjeven u
tuniku s uzorkom, žvačući jedan kraj debele cigare. Smješio
se nekom ljigavom nedužnošću dok je gledao prema njima.

- Netko od tvojih prijatelja? - promrsi Han.
- Ne bih ga nazvao baš prijateljem. - promrmlja Lando
odgovor. - Ime mu je Niles Ferrier. Kradljivac brodova i
povremeni krijumčar.
- I on je bio umiješan u događaj u Mishri,
pretpostavljam.
- Zapravo, bio je jedan od ključnih aktera.
Han kimne, a očima pažljivo pretraži ostatak
pristaništa. Među prilično ljudi koji su se užurbano kretali po
njemu, uglavnom zabavljeni svojim vlastitim poslovima.
Han zapazi trojicu ili četvoricu koji su samo besposličarili
naokolo. - Kažeš, kradljivac brodova, a?
- Da, ali ne bi se on zamarao nečim tako malim kao što
je Lady Luck. - uvjeri ga Lando.
Han se namršti. - Svejedno, ne gubi ga iz vida.
- Možeš biti uvjeren da neću.
Upravo su se spustili do podnožja rampe pa, vođeni
jednakim porivom, tu se zaustave i odluče sačekati. Ferrierov
se osmijeh dodatno razvuče i on se zakotrlja prema njima
kako bi im prišao. - Dobar to dan, Calrissiane! - reče. - Malo
malo pa naletimo jedan na drugoga, zar ne?
- Dobar dan, Luke. - progovori Han prije nego što je
Lando mogao odgovoriti. - Promijenio si se.
Ferrierov osmjeh postane gotovo plah. - Aaa... žao mi
je zbog toga. Nisam vjerovao da ćete doći ako se potpišem
svojim imenom na poruci.
- Gdje je Luke? - upita Han.
- Predžepajte me! - slegne Ferrier ramenima. - Odjurio
je odavde otprilike u isto vrijeme kad i vi, a od tada ga nisam
vidio.
Han je pozorno proučavao njegovo lice, pokušavajući
otkriti laže li. Nije našao dokaz svojoj sumnji.
- Što hoćeš?

- Želim sklopiti dogovor s Novom Republikom. - reče
Ferrier, stišavši glas. - Nudim dogovor o nekoliko novih
ratnih brodova. Zanima li vas?

Han osjeti upozoravajuće kljucanje negdje u
podsvjesti. - Možda. - reče, trudeći se da zvuči nehajno. - O
kakvim se brodovima radi?

Ferrier pokaže rukom prema rampi. - Kako bi bilo da
razgovaramo o tome u brodu?

- A kako bi bilo da o tome razgovaramo ovdje vani? -
odvrati mu Lando pitanjem.

Činilo se da je to Ferriera malo ozlovoljilo. – Opusti
se, Calrissian. - reče pomirljivo. - Što misliš da bih mogao
uraditi? Odšetati s tvojim brodom u svom džepu?

- Kakvi su brodovi u pitanju? - ponovi Han svoje
pitanje.

Ferrier je pogledao u njega, a zatim se naglašeno
sumnjičavo osvrne po pristaništu. - Veliki brodovi. - reče
gotovo šaptom. - Klasa Dreadnaught. - stiša glas do
nečujnosti. - Katana flota.

S velikim naporom, Han zadrži na licu svoju
kockarsku masku, ne odavajući ništa. - Katana flota? Baš!

- Ne šalim se. - bio je uporan Ferrier. - Katana je
pronađena... a ja znam kako doći do tipa koji ju je pronašao.

- Ah, da? - upita Han. Nešto u Ferrierovom izrazu
lica...

Han se brzo okrene, napola očekujući kako će ugledati
nekoga tko se pokušava ušuljati preko rampe u unutrašnjost
Lady Luck. Ali osim uobičajenog spleta sjenki koji je padao
po trupu broda zbog umjetnog osvjetljenja koje je obasjavalo
pristanište, ne ugleda ništa. - Nešto? - upita Lando.

- Ništa. - reče Han, okrenuvši se ponovo prema
Ferrieru. Ako je lopov doista imao veze s Bel Iblisovim
dobavljačem, to im je moglo uštedjeti jako puno vremena.

Ali ako nije raspolagao ničim čvršćim od glasina, a pri
tome se nadao dočepati nečeg solidnijeg... - Zašto misliš da
taj tip ima nešto? - upita.

Ferrier se lukavo nasmiješi. - Besplatna informacija,
Solo? Ma hajde, znaš da se to ne radi tako.

- No, u redu. - reče Lando. - Što želiš od nas i što nam
nudiš zauzvrat?

- Znam kako se tip zove. - reče Ferrier, a lice mu
poprimi ozbiljan izraz. - Ali ne znam gdje je. Mislio sam,
možda se možemo udružiti u sredstvima i snagama i
potruditi se da dođemo do njega prije nego što to Imperij
napravi.

Han osjeti kako mu se grlo stislo. - Zašto misliš da je i
Imperij umiješan u igru?

Ferrier mu dobaci posprdan pogled. - S Velikim
Admiralom Thrawnom na čelu? Taj je umiješan u svaku
igru!

Han se nasmješi krajičkom usana. Konačno su imali i
ime koje je išlo uz odoru. - Thrawn, ha? Hvala ti, Ferrier!

Ferrierovo se lice iznenada sledi kada je shvatio što im
je upravo odao. - Kuća časti! - procijedi kroz stisnute usne.

- Još uvijek nismo čuli što mi dobivamo tim
poduhvatom. - podsjeti ga Lando.

- Znate li gdje je tip? - upita Ferrier.
- Imamo trag koji vodi do njega. - reče Lando. - Što
nudiš?
Ferrier odmjeri pogledom prvo jednog, pa drugog. -
Dat ću vam pola brodova kojih se dočepamo. - naposlijetku
reče. - Plus, mogućnost Novoj Republici da ostatak brodova
kupi po nekoj razumnoj cijeni.
- Što bi bila razumna cijena? - upita Han.
- Zavisi o stanju brodova. - odvrati mu Ferrier. -
Siguran sam da bi se uspjeli dogovoriti.

- Hmm. - Han pogleda u Landa. - Što ti misliš?
- Zaboravi. - reče Lando, tvrdim glasom. - Ako nam
želiš dati njegovo ime, u redu. Ako se podatak pokaže
točnim, pobrinut ćemo se da te se dobro isplati nakon što
dobijemo brodove. U suprotnom, nestani!
Ferrier ustukne. - Pa, u redu! - reče, više povrijeđen
nego ljutit. - Ako to želite sami odraditi, samo izvolite! Ali
ako se mi prvi dočepamo brodova, vaša će dragocjena mala
Nova Republika morati platiti puno više kako bi ih dobila.
Puno, puno više.
I okrenuvši se na peti, ode.
- Hajde, Han, idemo odavde. - promrsi Lando, prateći
pogledom Ferrierov lik koji se udaljavao.
- Da. - odgovori Han, osvrćući se kako bi provjerio one
besposličare koje je ranije uočio. I oni su napuštali
pristanište. Ništa nije ukazivalo na nevolje, ali je on ipak
zadržao ruku na pištolju sve dok se nisu našli u unutrašnjosti
Lady Luck i silazna rampa nije bila čvrsto zatvorena za
njima.
- Pripremit ću sve za polijetanje. - reče Lando dok su
išli prema upravljačkoj kabini. - A ti stupi u vezu s
kontrolom leta i ishoduj nam dozvolu za polijetanje.
- U redu. - reče Han. - Znaš, da smo se samo malo više
cjenkali...
- Ne vjerujem mu. - prekine ga Lando, ruku zaposlenih
komandama za paljenje i zagrijavanje pogona.
- Previše se smješkao. I prebrzo je odustao.
Bio je to argument kojem se Han nije mogao
suprotstaviti. I kao što je i ranije primjetio, ipak je ovo bio
Landov brod. Slegnuvši ramenima, stupi u vezu s
pristanišnom kontrolom leta. Napustili su pristanište za
manje od deset minuta, ponovo ostavivši za sobom
ozlovoljenu skupinu kontrolora. - Nadam se da je ovo

posljednji put da smo morali doći ovamo. - reče Han,
pogledavajući prema Landu na drugoj strani kabine. - Imam
osjećaj da više ne bi bili dobrodošli.

Lando ga pogleda ne okrećući glavu. - No, no! Otkad ti
mariš za ono što drugi misle o tebi?

- Otkako sam oženjen jednom kraljevnom i nosim
Vladinu iskaznicu. - odsječno odgovori Han. - Uostalom,
mislio sam da se i ti ubrajaš među poštene.

- Poštenje dođe i ode, znaš. A-ha-ha! - nasmije se
Lando sav zadovoljan. - Čini se da se netko prišuljao dok
smo razgovarali s Ferrierom i prikačio nam nešto na trup
broda. Kladim se jedan naprama deset da je u pitanju
naprava za praćenje!

- Kakvo iznenađenje! - posprdno dobaci Han,
istovremeno uključivši svoj monitor kako bi i sam provjerio
o čemu se radi i gdje je. Nalazilo se straga na brodu, na
donjem dijelu trupa, vrlo blizu izlazne rampe gdje je bilo
najmanje na udaru turbulencija koje su nastajale pri
polijetanju. - Što želiš da uradimo s tim?

- Terijo sistem je manje-više na putu prema
Pantolommu. - reče Lando, provjeravajući displej pred
sobom. - Malo ćemo zaokrenuti prema tamo i ispustiti
stvarcu.

- Dobro. - Han i sam provjeri displej. - Šteta što je ne
možemo nakačiti na neki drugi brod ovdje gdje jesmo. Tako
čak ni ne bi znao u kojem smjeru idemo.

Lando odmahne glavom. - Znat će da smo je otkrili
ako se odmah sad vratimo na New Cov. Osim ako nisi imao
na pameti otkačiti je ovdje gdje jesmo i prikačiti je nekom
brodu u prolazu? - ovlaš pogleda u Hana, ali ga potom i
pažljivije promotri. - Han, nećemo to ni pokušati. - reče mu
odlučno. - Ne gledaj me tako!

- Ma, dobro. - nezadovoljno promrsi Han. - Ali to bi

nam definitivno skinulo Ferriera s vrata!
- A vjerojatno i tebe ubilo dok pokušavaš! - odvrati mu

Lando. - I tad bih se ja morao vratiti i objašnjavati Lei što se
dogodilo. Zaboravi!

Han zaškrguće zubima. Leia. - Aha... - reče uz uzdah.
Lando ga ponovo pogleda. - Hajde, stari, opusti se!
Ferrier nema nikakove šanse da nas nadmudri. Vjeruj mi,
ovu ćemo igru mi dobiti!
Han kimne. Zapravo, uopće nije razmišljao o Ferrieru.
Niti o Katana floti. - Znam. - jednostavno reče.

Lady Luck elegantno nestane, izašavši kroz jedan od
uzletnih otvora na kupoli od transparentnog čelika. Ferrier
prebaci svoju cigaru u drugi kut usana. - Jesi li siguran da
neće pronaći i drugu spravu? - upita.

Pored njega, sjena čudnog oblika koja je padala po
prostoru između transportnih sanduka kraj kojih je Ferrier
stajao, primjetno se uskomeša. - Neće je naći. - reče glasom
koji je podsjećao na žubor hladne vode.

- Nadam se da si u pravu. - upozori ga Ferrier, s
tračkom opakosti u glasu. - Nadam se da nisam tamo uzalud
stajao i puštao ih da me vrijeđaju. - Pogleda prema sjenci.

- A zapravo si ti skoro sve upropastio. - reče
optužujući. - Solo je u jednom trenutku gledao ravno u tebe.

- Nije bilo nikakve opasnosti. - ravnodušno odvrati
sjena. - Ljudima treba pokret da bi nešto uočili. Sjene koje se
ne miču, ne zabrinjavaju ih.

- Pa, upalilo je ovaj put. - odluči Ferrier popustiti.
- Ipak, sretan si što je Solo bio taj koji se okrenuo, a ne
Carlissian. On te je već vidio, znaš. Sljedeći put budi
obazriviji i ne diži buku.
Utvara ne reče ništa. - Ah, hajde, vrati se na brod. -
naredi Ferrier. - Reci Abricu neka ga pripremi za uzlijetanje.

Idemo pronaći blago!
Još jednom pogleda prema gore. - A možda... - doda

zadovoljno se cereći - ...pri tom izgubimo i jednog kockara-
pametnjakovića.

GLAVA 19

Etherway se već jasno vidio. Padao je poput nepravilno
oblikovanog kamena, ravno s neba prema slijetnom mjestu
koje mu je bilo određeno. Stojeći u sjenci izlaznog tunela, u
sjenci koja ga je zakrivala, Karrde je promatrao brod koji se
približavao. Nježno je vršcima prstiju milovao dršku svog
pištolja i pokušavao se ne obazirati na nemir koji mu je
zaokupljao misli. Mara je, zajedno s brodom koji je dovozila
sa Abregada, kasnila više od tri dana. U normalnim
okolnostima, to i nije bilo preveliko zakašnjenje. Ali, ovaj se
put nikako nije mogao nazvati normalnim. Ipak, za njom se
ne pojaviše drugi brodovi kad je ušla u orbitu, a i odaslala je
uobičajenu lozinku koja je govorila da je sve u savršenom
redu, čim je navela brod na kurs za pristajanje. Osim
nesposobnosti kontrole leta, kojima je trebala vječnost da se
odluče za slijetno mjesto na koje se Mara smjela spustiti,
samo slijetanje je dosada bilo rutinsko i nije izazivalo
pozornost po bilo čemu.

Karrde se tegobno nasmješi dok je promatrao brod koji
se prizemljivao. U protekla je tri dana često razmišljao o
Marinoj mržnji prema Luku Skywalkeru i pitao se je li ona
možda odlučila nestati iz njegova života, jednako
misteriozno kako se i pojavila u njemu. Ali sada mu se činilo
da je prvi dojam koji je stekao o njoj, ipak bio ispravan.
Mara Jade nije bila od onih osoba koje bi lako postajale
nekome odane. Ali, jednom kada se odlučila, ostajala je pri
tome. Ako bi se i odlučila pobjeći od njega, ne bi to uradila u
ukradenom brodu. Ili ga u svakom slučaju ne bi ukrala od
njega.

Etherway je konačno bio u posljednjoj fazi pristajanja.

Rotirao je nošen zračnim mlazom, orijentirajući se tako da
mu izlazna rampa bude okrenuta prema izlaznom tunelu.
Očito, i Karrdeova procjena Hana Soloa je bila ispravna. Čak
iako nije bio dovoljno lakovjeran da pošalje jednu Mon Cal
Zvjezdanu Krstaricu, bar je održao obećanje koje je dao i
izvukao zaplijenjeni Etherway. Bilo je sve očitije da su sve
Karrdeove brige u posljednja tri dana bile posve
neutemeljene.

Ali i dalje je osjećao nemir.
Uz šuštanje posljednjih ispušnih plinova, Etherway se
smiri na vidljivo označenom slijetnom mjestu. Očiju
prikovanih za izlaznu rampu broda, Karrde posegne za
malenim odašiljačem i pozove svog pozadinskog
promatrača:
- Dankin? Vidiš li što sumnjivo?
- Baš ništa. - odmah mu odgovori drugi glas. - Odavde
sve djeluje mirno i uobičajeno.
Karrde kimne. - U redu. Drži se podalje, tako da te ne
primjeti, ali budi i dalje na oprezu. Vrati odašiljač za pojas.
Izlazna rampa Etherwaya počela se spuštati, a Karrde
pomakne ruku bliže dršci pištolja. Ako je u pitanju bila
klopka, sada je bilo pravo vrijeme da je aktiviraju. Izlaz
letjelice se širom otvori i Mara se pojavi na vratima.
Pogledom preleti po sletištu dok se lagano spuštala niz
izlaznu rampu. Odmah ga ugleda, iako je bio zaklonjen
sjenom.
- Karrde? - zazove.
- Dobrodošla kući, Mara. - reče on, stupivši na svjetlo.
- Malo kasniš.
- Bila sam primorana doći zaobilaznim putem. - reče
ona tmurno, približavajući mu se.
- Događa se. - reče Karrde, lagano se namrgodivši. Sva
je njezina pozornost i dalje bila usredotočena na sletište, a na

licu joj se ocrtavala neka neodrđena napetost. - Problemi? -
upita je Karrde.

- Ne znam. - promrmlja ona. - Osjećam...
Nije uspjela završiti rečenicu. Odašiljač za Karrdeovim
pojasom se nenadano prodorno oglasi, nakratko zakrča
odavajući elektroničku blokadu komunikacija i zatim u
potpuosti utihne. - Dođi! - vikne joj Karrde, dohvativši
pištolj i naglo se okrenuvši prema izlazu. Na kraju hodnika
ugleda sjene koje su se užurbano pomicale. Podigne pištolj u
ruci i zapuca prema njima...
Zaglušujuća grmljavina soničkog udara uzburka zrak
oko njega. Osjetio je bol, kao da ga je nešto snažno lupilo u
glavu i gotovo se sruši od te siline. Pogleda prema gore, dok
mu je u ušima odjekivala zvonjava. Ugleda dva TIE lovca u
niskom, polaganom letu kako nadlijeću nad njegovom
glavom. Pred sobom su sijali iskreće šare laserske vatre,
usmjerene prema ulazu u izlazni tunel. Uslijed tog napada,
pod sletišta je eruptirao u dimeće barice staljene keramike i
time mu je bio presječen put kojim je mogao na brzinu
pobjeći s poprišta. Karrde refleksivno, ali potpuno
neučinkovito, zapuca prema lovcima. Tek što je svoju vatru
kanio usmjeriti prema likovima koje je sekundu ranije vidio,
pozornost mu zaokupi desetak svemirskih jurišnika koji se
pojaviše na gornjoj galeriji sletišta i koji se bez zaustavljanja
pođoše spuštati prema tlu. - Dolje! - poviče Mari. Još uvijek
zaglušen, jedva je čuo svoj glas. I sam se baci prema tlu i pri
tom se bolno dočeka na lijevu ruku, ali pištolj ipak uperi u
jurišnika koji mu je bio najbliži... tek tada postane svjestan
neobične činjenice da Imperijalci ne uzvraćaju na njegovu
vatru, ali već sljedećeg trenutka mu je pištolj bio izbijen iz
ruke snažnim udarcem.
Ležeći, napola se preokrene i pogleda u Maru, šokiran
i u nevjerici. - Što...?

Mara je stajala nad njim, lica gotovo
neprepoznatljivog, izobličenog osjećajima. Usne su joj se
micale, izgovarajući riječi koje nije mogao čuti.

Ali mu zapravo i nije trebalo objašnjenje. Čudno, ali
nije osjećao ljutnju prema njoj. Ni zato što je sve ovo
vrijeme od njega skrivala svoju prošlost u Imperiju, niti zato
što se sad odlučila vratiti im se. Osjećao je samo
ozlojeđenost što je tako lako prevaren, tako temeljito... i
čudnu, neobjašnjivu tugu jer je izgubio tako darovitog
suborca.

Jurišnici ga grubo podignu na noge i bezobzirno ga
gurnu prema letjelici koja se spuštala tik uz Etherway. Dok
je teturao prema brodu, glavom mu prođe neobična pomisao.

Bio je izdan i zarobljen, vjerojatno ga je očekivala
smrt... ali bar je tog trenutka otkrio dio odgovora na tajnovitu
Marinu žudnju da ubije Luka Skywalkera.

Mara je zurila u Velikog Admirala, ruku čvrsto
stisnutih u pesnice, a tijelo joj je podrhtavalo u navali bijesa.
- Osam dana, Thrawn! - zaurlala je, a glas joj je stravično
odjekivao, nadjačavajući sve ostale zvukove u pustom
stražnjem sletištu na Chimaerai. - Rekli ste osam dana!
Obećali ste mi osam dana!

Thrawn joj je uzvraćao pogled, s pristojnom mirnoćom
zbog koje je Mara žarko željela da ga sprži nečim tu, na tom
mjestu, odmah. - Predomislio sam se. - reče joj on hladno. -
Palo mi je na pamet da bi Karrde mogao, ne samo odbiti
odati lokaciju katana flote, nego čak što više, i tebe protjerati
odavde zbog prijedloga da ispoštuje dogovor koji si ti
utanačila s nama i preda nam flotu.

- Vraga jeste! - žestoko mu odvrati Mara. - Od samog
ste me početka planirali iskoristiti na ovaj način!

- I time smo dobili ono što smo htjeli. - neopterećeno
joj reče crvenooki ćudljivac. - I samo to je uistinu bitno.

Mara osjeti kako je nešto puklo u njezinoj nutrini. Ne
obazirući se na jurišnika koji joj je stajao za leđima, baci se
svom snagom na Thrawna i prstima, zgrčenim poput pandži
ptice grabljivice, posegne za njegovim grlom... Zaustavi se u
pokretu, kao gromom ošinuta, omamljena zbog boli kada je
Thrawnov Noghri čuvar skočio na nju s udaljenosti od dva
metra i čvrsto je uhvatio rukom oko vrata i ramena, te je
napola zaokrenuo i bacio prema podu. Mara dograbi njegovu
čelično snažnu ruku koja joj je stiskala vrat, istovremeno
zamahnuvši laktom unazad u namjeri da ga udari. No njezin
udarac promaši i ona obim rukama zgrabi Noghrijevu ruku,
ali joj pred očima počeše iskriti bijele mrlje. Njegova je
podlaktica čvrsto stiskala njezinu kartoidnu arteriju i Mara je
osjećala da će vrlo brzo izgubiti svijest. Time si ne bi učinila
uslugu. Zato popusti svoj zahvat i osjeti kako se pritisak na
njezinom grlu smanjuje. Thrawn je još uvijek stajao na istom
mjestu, vidljivo zabavljen onim što je vidio pred sobom.

- To je bilo vrlo neprofesionalno s tvoje strane, Careva
Ruko. - podbode je.

Mara ga probode pogledom i ponovo posegne prema
njemu, ali ovaj put uz pomoć Sile. Thrawn se blago namršti i
prijeđe prstima preko vrata, kao da pokušava ukloniti trak
paučine koji ga je zagolicao. Mara se sva usredotoči na svoj
mentalni zahvat kojim mu je stiskala vrat, i on ponovo
prijeđe rukom po vratu, prije nego što je konačno shvatio. -
U redu, dosta je! - reče joj, glasom u kojem se jasno čula
zlovolja, a njegov ton je odavao da je blizu razjarenosti. -
Prestani, ili će Rukh biti primoran ozlijediti te!

Mara se ne obazre na zapovijed, unoseći svu svoju
snagu u zahvat. Thrawn je gledao u nju ne trepćući, a mišići
njegova vrata počeše podrhtavati u nastojanju da se odupru
stisku. Mara stisne zube, čekajući na zapovijed ili pokret
ruke koji bi značio da je Noghri dobio dopuštenje da je

uguši, ili da se jurišnici pomaknu i sprže je laserima.
Ali Thrawn je i dalje bio tih i nije se micao... minutu

kasnije, boreći se za dah, Mara je morala priznati da je
pobjeđena.

- Nadam se da si naučila kako tvoje slabašne moći
imaju jasno određenu granicu. - reče joj Thrawn hladnim
glasom, prstima dotičući grlo. Ali, bar više nije zvučao
zabavljeno. - Mali trik kojem te je Car podučio?

- Car me je naučio mnogim trikovima. - prasne Mara,
ne obazirući se na bubnjanje u sljepoočnicama. - Kako se
obračunati s izdajicama samo je jedan od njih.

Thrawnu sjajne oči zaiskre. - Čuvaj se, Jade. - reče
mekim glasom. - Sada ja upravljam Imperijem. Ne neki Car
koji je odavno mrtav i sigurno ne ti. Jedina izdaja je odbitak
izvršenja mojih zapovjedi. Voljan sam dopustiti da se vratiš
na svoj zasluženi položaj u Imperiju, možda čak i kao prvi
časnik na jednom od Dreadnaugta iz Katana flote. Ali još
jedan ispad nalik ovome i moja će ponuda biti neopozivo
povučena.

- I tada ćete me, pretpostavljam, ubiti. - rikne Mara.
- Moje carstvo nema naviku traćenja vrijednih
potencijala. - odvrati joj Thrawn. - Umjesto toga, dat ćemo te
Gospodaru C'baothu kao mali, dodatni dar. I vjerujem da bi
nakon toga vrlo brzo požalila što te ipak nismo pogubili.
Mara se zabulji u njega, a tijelom joj prođe drhtaj koji
nije mogla suspregnuti. - Tko je C'baoth?
- Joruus C'baoth je poludjeli Jedi Gospodar. - reče joj
Thrawn mračno. - Pristao je da nam pomogne u našim
nastojanjima da dobijemo ovaj rat, u zamjenu za Jedija kojeg
bi mogao pretvoriti u ono što je njegov izopačeni um smatra
podobnim. Tvoj prijatelj Skywalker već je završio u
njegovoj mreži, a njegovu sestru, Organu Solo, ćemo
isporučiti vrlo skoro, ako bude bilo sreće. - Crte njegova lica

otvrdnu. - Što se tebe tiče, bilo bi mi žao da završiš zajedno s
njima.

Mara duboko udahne. - Razumijem. - reče, prisilivši se
da artikulira riječi. - Bili ste vrlo jasni. Ovo se više neće
ponoviti.

Thrawn ju je promatrao nekoliko trenutaka, a potom
kimne glavom. - Prihvaćam ispriku. - reče joj. - Rukh, pusti
je. A sada... ako sam dobro razumio, želja ti je vratiti se pod
okrilje Imperija?

Noghri pusti njezin vrat... s dozom oklijevanja...
pomisli Mara, te korakne u stranu, ali ne predaleko. - Što je s
ostatkom Karrdeovih ljudi? - upita Thrawna.

- Kao što smo se i dogovorili. Slobodni su poći za
svojim poslom. Već sam opozvao sve imperijalne zapovijedi
o potrazi za njima i njihovom eliminiranju, a kapetan
Pellaeon upravo ovaj čas otkazuje ucjene na njihove glave.

- A Karrde?
Thrawn ispitivački prouči njezino lice. - Ostat će na
Chimaerai sve dok mi ne kaže gdje je Katana flota. Ako to
učini tako da na njega ne potrošimo previše vremena i truda,
dobit će onih tri milijuna na ime nadoknade, o kojima smo se
nas dvoje dogovorili na Endoru. A ako ne bude tako...
vjerojatno od njega neće ostati dovoljno da bi mu mogli
isplatiti nadoknadu.
Mara osjeti kako joj se usne stisnuše u tvrdu liniju.
Thrawn nije blefirao. Znala je ona što temeljito imperijalno
ispitivanje može učiniti od čovjeka. - Mogu li razgovarati s
njim?
- Zašto?
- Možda bih ga mogla uvjeriti da surađuje. Thrawn se
slabašno osmjehne. - Ili bi ga bar mogla uvjeriti da ga
zapravo nisi ti izdala?
- Ipak će biti zaključan u vašem zatvorskom odjelu. -

podsjeti ga Mara, trudeći se da joj glas ostane miran. - Ne
vidim zašto ne bi saznao istinu.

Thrawn izvije obrve. - Naprotiv. - reče. - Osjećaj
potpune odbačenosti je jedno vrlo korisno psihološko
opterećenje koje nam je na raspolaganju. Nekoliko dana koji
će biti ispunjeni samo mislima o tome, jer nema čime drugim
ubiti monotoniju zatvora, mogu ga navesti na suradnju i bez
uporabe grubljih metoda.

- Thrawn... - Mara jekne, boreći se protiv bijesa koji ju
je opet nenadano obuzeo.

- Tako je bolje. - potvrdi Veliki Admiral, pogleda
prikovanog za njezino lice. - Posebice ako uzmeš u obzir da
je jedina druga mogućnost koja mi preostaje, predati ga
odmah droidima za ispitivanje. Da li ti to više odgovara?

- Ne, Admirale. - odgovori ona, osjetivši pomalo
nemoćno. - Samo sam... Karrde mi je pomogao kada nisam
imala kamo otići.

- Razumijem tvoje osjećaje. - reče joj Thrawn, hladno i
neumoljivo. - Ali takvim osjećajima ovdje nije mjesto.
Dvojbe o odanosti su luksuz koji si nijedan časnik
Imperijalne Flote ne smije priuštiti. Posebice ako ta časnica
očekuje da joj se jednog dana dodijeli zapovjedna dužnost.

Mara se ispravi u svojoj punoj visini. - Da, gospodine.
To se više neće ponoviti.

- Nadam se da neće. - Thrawn pogleda preko njezinog
ramena i kimne. Bučno se pokrenuvši, njezina jurišnička
pratnja se povuče. - Postaja časnika palube je točno pod
kontrolnim tornjem. - reče joj, kimnuvši glavom prema
velikom mjehuru od transparentnog čelika koji se ugnijezdio
među uredno poredanim TIE lovcima, otprilike na tri četvrt
dužine hangara, prema njegovom stražnjem zidu. - Dežurni
će ti časnik dodijeliti letjelicu i pilota koji će te vratiti na
planetu.

Bilo je jasno da je otpuštena. - Da, Admirale. - reče
Mara.

Prošavši pored njega, uputi se prema vratima koja joj
je pokazao. Jedan dugi trenutak mogla je na sebi osjetiti
pogled njegovih očiju, a zatim je začula prigušen šum
njegovih koraka kada se okrenuo prema dizalu koje se
nalazilo iza neprobojnih vrata zapovjednog mosta.

Da. Veliki Admiral je bio vrlo jasan. Ali jasan u
onome što sigurno nije htio naglasiti. Tim jednostavnim,
nemarnim činom izdaje, konačno je uništio njezinu
posljednju očajničku nadu kako će se Imperija jednog dana
uzdignunti na razinu na kojoj je bila kada je Luke Skywalker
uništio njezin život u njoj.

Carstvo, koje je nekada s ponosom i dostojanstvom
služila, zauvijek je nestalo.

Bilo je to vrlo bolno otkriće. Bolno i vrlo skupo.
Jednim je potezom moglo izbrisati i uništiti sve što je Mara s
naporom izgradila za sebe u proteklim godinama.

Jednako tako, moglo je i Karrdea koštati glave. A ako
se to dogodi, Karrde će umrijeti vjerujući kako ga je ona
namjerno izdala Thrawnu.

Ta pomisao joj probode utrobu poput užarena noža.
Bol se stopi s njezinim ogorčenim bijesom prema Thrawnu
zato što joj je lagao i njezinim vlastitim stidom izazvanim
činjenicom da je krivnja samo njezina, što mu je uopće
vjerovala. Bez obzira kako se postavila prema tome, jedino
je ona kriva za ovu zbrku.

Zato ju je ona morala i srediti.
Pored vrata ureda zapovjednika palube, nalazio se
veliki natkriveni prolaz koji je vodio iz prostora pristanišnog
hangara prema servisnim i pripremnim odjelima u stražnjem
dijelu broda. Mara se, u hodu, osvrne i pogleda preko
ramena i ugleda Thrawna kako ulazi u jedno od turbo-dizala,

zajedno s Noghrijem koji ga je pratio u stopu. I njezina
pratnja jurišnika je nestala. Vjerojatno su se vratili u dio
broda koji je bio rezerviran samo za jurišnike, kako bi
podnijeli izvješće o misiji koju su upravo završili. Po
hangaru se motalo dvadesetak, tridesetak ljudi, ali se činilo
da baš nitko od njih ne obraća pozornost na nju.

Bila je to vjerojatno jedina prilika koja će joj se
ukazati. Ušiju naperenih u očekivanju da začuje povik, ili
pucanj iz pištolja koji bi značio da je otkrivena, Mara prođe
pored vrata ureda i prođe kroz rastvorena blindirana vrata
koja su vodila u odjel za pripreme.

U samome prolazu nalazilo se računalo. Bilo je
ugrađeno u zid, upravo na takovom mjestu da je bilo
dostupno i prostoru pristanišnog hangara u prednjem dijelu, i
odjelu za pripreme koje se smjestilo na dragoj strani. Sama
lokacija računala činila ga je savršenom metom za sve one
koji nisu imali dozvolu pristupa i upravo stoga je računalo,
bez sumnje, moralo biti zaštićeno zamršenom ulaznom
šifrom. Poznavajući Thrawna, Mara zaključi kako se šifra
vjerojatno mijenjala svakih sat vremena. Ali, ono što čak ni
Veliki Admiral možda nije znao, bila je činjenica da je Car
imao svoj privatan, "stražnji" ulaz instaliran u središnjem
računalu na svakom Zvjezdanom Razaraču. Bilo je to
njegovo osobno jamstvo, prvo za vrijeme uspostavljanja
njegove apsolutne vlasti, a potom i tijekom dizanja Pobune,
da ga nijedan zapovjednik broda ne može isključiti iz
upravljanja i zapovjedanja. Niti njega, niti njegove vrhunske
agente.

Mara ukuca kod za "stražnji" ulaz, osmjelivši se na
napet osmjeh dok je to radila. Thrawn ju je mogao držati za
teklića koji ima previsoko mišljenje o samom sebi. Ali ona je
ipak znala više.

Kod klikne i Mara dobi pristup računalu.

Komandom zatraži sadržaj računala, pokušavajući
potisnuti jezovitu svijest o tome da bi samo to moglo biti
dovoljno da uzbuni jurišnike i navede ih da pojure prema
tome mjestu. Kod za "stražnji" ulaz bio je čvrsto integriran u
računalo, i nije ga se moglo eliminirati, ali ako je Thrawn
samo posumnjao da tako nešto postoji, vjerojatno je postavio
upozoravajući prekidač koji bi aktivirao alarm u slučaju da
se kod ikada upotrijebi. Ako je bila u pravu, bit će joj
potrebno nešto puno jače od predstave o bespogovornoj
odanosti da bi se izvukla i opravdala. Sadržaj se poče
izlistavati na ekranu, ali se jurišnici još ne pojaviše. Mara
utipka komandu kojom zatraži očitovanje o zatvorskom
odjelu, pa pogledom preleti preko izlistavanja na ekranu.
Toga joj je trenutka bilo žao što pored sebe nema jednog R2
astromehaničarskog droida, poput Skywalkerovog, koji bi joj
pomogao u probijanju kroz sve te podatke. Čak i ako je
Thrawn propustio srediti kod za "stražnji" ulaz, vjerojatno
nije zaboravio obavijestiti dežurnog časnika palube kako je
treba očekivati. Ako netko u kontrolnom tornju primjeti da je
dugo nema i zbog toga pošalje nekog da je potraži...

Na ekranu se konačno pojavi važeći službeni popis
zatvorenika. Mara ga počne izlistavati, a potom pregleda i
potpun dijagram cijelog zatvorskog odjela. Potom uslijedi
raspored dežurstava, a Mara obrati posebnu pozornost na
promjenu smjena, zatim se vrati na dnevne zapovjedi i ispis
predviđenog kursa Chimaerae i odredišta za sljedećih šest
dana. Thrawn je napomenuo kako će sačekati nekoliko dana
prije no što počne sa službenim ispitivanjem, te prepustiti da
dosada, napetost i Karrdeova mašta oslabe otpor koji bi
mogao pokazati. Mara se jedino mogla nadati da će se
uspjeti vratiti prije nego što ta faza omekšavanja Karrdeove
volje završi.

Osjeti kap znoja kako joj kliznu niz kralježnicu dok je

brisala podatke sa ekrana. Sada je bio na redu teži dio posla.
Logički je razmotrila svoju situaciju, i to nekoliko puta u
onom kratkom vremenu koliko joj je trebalo da stigne do
ovog dijela hangara. Svaki bi se put suočila s istim odbojnim
odgovorom. Karrde je vjerojatno imao pozadinskog
promatrača koji je nadzirao pristajanje Etherwaya i taj je
vjerojatno jako dobro vidio zamku koju su postavili jurišnici.
Ako se Mara sad, slobodna i bez imalo poteškoća, vrati sa
Chimaerae, nikako neće uspjeti uvjeriti Karrdeove ljude da
ga nije ona izdala Imperijalcima. Zapravo, bit će sretna ako
je ne sprže laserima čim je ugledaju.

Ali, sama nije mogla spasiti Karrdea. Nije mogla
očekivati nikakovu pomoć od njegove grupe. I time je u
cijeloj galaksiji ostajala samo jedna osoba kojoj se mogla
obratiti za pomoć. Samo jedna osoba koja se je možda
osjećala kao Karrdeov dužnik.

Stisnuvši zube, Mara u računalo ukuca pitanje o
trenutnom boravištu Jedi Gospodara poznatog pod imenom
Joruus C'baoth.

Činilo se da računalu treba izvanredno dugo vremena
da pronađe traženi podatak. Koža na Marinim leđima se
naježila dok je očekivala da se odgovor konačno izlista na
ekranu. Uspjela je ugledati ime planete, Jomark, a potom je
isključila računalo, uradivši sve što je mogla kako bi prikrila
činjenicu da je uopće uporabila računalo. Već je predugo
čačkala po bazi podataka. Ako je uhvate za računalom za
kojim ni u kom slučaju ne bi trebala biti i kojem nikako nije
trebala imati pristup, mogla je očekivati da se nađe u ćeliji
pored Karrdeove.

Uspjela je u posljednji tren. Upravo je završavala se
brisanjem i krenula natrag niz prolaz, kad ugleda mladog
časnika u pratnji trojice jurišnika kako odlučnim korakom
prolaze pristanišnim hangarom. Po njihovim pogledima i

načinu na koji su držali oružje, bilo je jasno da su spremni za
nevolje. Jedan od jurišnika ugleda Maru i šapne nešto
časniku kraj sebe...

- Oprostite? - obrati im se Mara kada su se sva
četvorica okrenula prema njoj. - Možete li mi reći gdje mogu
naći dežurnog časnika palube?

- Ja sam dežurni časnik. - reče joj mladić, namrgođeno
je pogledavši kada je skupina došla do nje i zaustavila se. -
Vi ste Mara Jade?

- Da. - reče Mara, navukavši na lice najneviniji i
najnezabrinutiji izraz koji je uspjela. - Rečeno mi je da se vaš
ured nalazi ovdje negdje, ali ga nisam uspjela pronaći.

- Nalazi se na drugoj strani zida. - osorno joj odvrati
časnik. Prošavši pored nje, pođe prema računalu od kojeg se
Mara odmakla nekoliko trenutaka ranije. - Jeste li čačkali po
ovome? - upita, utipkavši nešto u računalo.

- Ne. - odgovori Mara. - Zašto?
- Nije važno, još uvijek je zaključan. - promrmlja
časnik u pola glasa. Nakratko se osvrne naokolo kako bi sve
provjerio, kao da traži neki drugi razlog zbog kojeg bi se
Mara poželjela zadržati u tom dijelu hangara. Ali, nije bilo
ničega što bi mu privuklo pažnju i on se gotovo oklijevajući
ponovo usredotoči na Maru. - Zapovijeđeno mi je da vam
osiguram prijevoz na planet.
- Znam. - kimne Mara potvrdno. - Spremna sam.
Letjelica se podigne i okrene, a zatim se uputi uvis
prema nebu. Stojeći pored izlazne rampe Etherwaya,
okružena smradom paljevine kojim je zrak još uvijek bio
zasićen, Mara je promatrala odlazak imperijalne letjelice
koja je nestajala nad sletištem. - Aves? - vikne. - Hajde,
Aves, sigurno si tu negdje!
- Okreni se i podigni ruke! - začuje se njegov glas iz
zatamljene unutrašnjosti broda. - Podigni ih visoko! I ne

zaboravi da znam za onaj maleni pištolj koji nosiš u rukavu.
- Imperijalci su mi ga oduzeli. - reče Mara dok mu je

okretala leđa i dizala ruke. - I nisam došla da se borim s
tobom. Došla sam po pomoć.

- Ako tražiš pomoć, obrati se tvojim novim prijateljima
gore. - odvrati joj Aves. - Ili su ti oni možda oduvijek bili
prijatelji, ha?

Pokušavao ju je izazavati. Mara je toga bila svjesna.
Tražio je priliku kako bi se riješio svojeg vlastitog bijesa i
frustracije u svađi, ili čak oružanim okršajem. - Nisam ga
izdala, Aves. - reče.

- Imperijalci su me pokupili na putu ovamo, a ja sam
im zamazala oči uvjerena kako ću time dobiti dovoljno
vremena da se izvučemo. Ali nisam uspjela.

- Ne vjerujem ti. - reče joj Aves ravnodušno. Kada se
oprezno pojavio vani, začuje se prigušeni zvuk čizme koja je
kročila na metalnu rampu.

- Ne, ti mi vjeruješ! - odmahne Mara glavom. - Ne bi
došao ovamo da mi ne vjeruješ. Mara osjeti dašak zraka na
vratu kada joj se Aves približio s leđa. - Ne miči se! - naredi
joj. Pažljivo posegnuvši prema njezinoj lijevoj podlaktici,
povuče nadolje rukav njezine tunike i otkrije praznu futrolu
pištolja. Provjeri i drugi rukav, a zatim prijeđe rukom niz
obje strane njezina tijela. - U redu, okreni se. - reče joj,
zakoračivši unatrag.

Mara ga posluša. Stajao je možda metar udaljen od nje,
napetog lica, pištolja uperenog u njezin stomak. - Pogledaj to
iz druge perspektive, Aves. - predloži mu Mara. - Da sam
izdala Karrdea, zašto bih se vraćala ovamo? I to sama?

- Možda trebaš nešto s Etherwaya. - odvrati joj on bez
oklijevanja. - Ili je možda u pitanju samo trik pomoću kojeg
pokušavaš uloviti i nas koji smo preostali.

Mara se isprsi. - Ako doista tako misliš... - reče mu

tiho - ...možeš slobodno pucati u mene, pa smo završili. Ne
mogu spasiti Karrdea sama samcata.

Jedan dugi trenutak Aves je stajao i gledao je bez
riječi. Mara je promatrala njegovo lice, pokušavajući
zanemariti ruku koja je čvrsto držala pištolj uperen u nju,
toliko čvrsto da su mu članci pobjelili. - Drugi ti neće
pomoći, to znaš. - reče. - Polovina ih misli kako si
manipulirala Karrdeom od prvog trenutka otkako si nam se
pridružila. A ostali ionako misle da si tip koji mijenja stranu
bar dva puta godišnje.

Mara se namršti. - To je nekada bila istina. - prizna. -
Ali više nije.

- Možeš li to i dokazati?
- Da, dokazat ću ako oslobodim Karrdea. - odvrati mu
Mara. - Slušaj, nemam vremena za priču. Hoćeš li mi
pomoći, ili ćeš pucati?
Aves je oklijevao nekoliko beskonačnih trenutaka. Tad
konačno, pomalo oklijevajući, spusti pištolj. - Ovim
vjerojatno sam sebi potpisujem smrtnu presudu. - zagrmi. -
Što ti treba?
- Za početak, brod. - reče Mara, tiho ispustivši dah koji
je potpuno nesvjesno zadržavala. - Nešto manje i brže od
Etherwaya. Odgovarao bi mi jedan od ona tri preuređena
Skipray mlažnjaka koje smo dovezli s Vagrana. Trebat će mi
i jedan ysalamiri kojeg smo vozali na Wild Karrdeu. Po
mogućnosti na prenosivom okviru.
Aves se namršti. - Za što ti treba ysalamiri?
- Idem razgovarati s jednim Jedijem. - kratko mu
odgovori Mara. - Treba mi jamstvo da će me saslušati.
Aves ju je promatrao jedan trenutak, a potom slegne
ramenima. - Pretpostavljam da zapravo i ne želim znati. Što
još?
Ona odmahne glavom. - To je sve.

Avesove se oči sumnjičavo suze. - To je sve?
- Sve. Koliko mi to brzo možeš pribaviti?
Aves zamišljeno nakrivi usne. - Recimo za sat
vremena. - odgovori. - Ona velika močvara koja leži na oko
pedeset kilometara od grada... znaš li je?
Mara potvrdno kimne. - Na njezinom istočnom rubu
leži nekakav barovit otočić.
- Točno. Dovezi Etherway na otočić i tamo ćemo
obaviti zamjenu. - Baci pogled na teretnjak kraj njih. -
Naravno, pod uvjetom da misliš kako je pametno micati ga
odavde.
- To zasada ne bi trebao biti problem. - odgovori mu
Mara. - Thrawn mi je rekao da je opozvao sve naredbe za
pronalaženje i eliminaciju za ostatak bande. Ali bolje se
skloni nekamo nakon što odem. Ponovo će poslati cijelu
Flotu za vama, čim oslobodim Karrdea... naravno, ako
uspijem. I, da, pomno pretraži cijeli trup Etherwaya prije
nego što se uputiš nekamo s njim. Thrawn je morao postaviti
napravu za praćenje na njega, jer me je jedino na taj način
mogao zaskočiti nespremnu, ovako kako je to uradio. -
Marine se usne gorko stisnu. - A poznavajući Thrawna,
vjerojatno je još dodatno poslao nekoga zamnom. Morat ću
ga se riješiti prije nego što napustim planet.
- Tu ti mogu ja pomoći. - reče Aves mrko. - Ionako
ćemo nestati na određeno vrijeme, zar ne?
- Tako je. - Mara zastane, pokušavajući se sjetiti još
nečega što bi mu možda trebala reći. - Mislim da je to sve.
Hajdemo, pokret!
- Dobro. - Aves je oklijevao sekundu, zatim reče: - Još
uvijek ne znam na čijoj si strani, Mara. Ali, ako si na našoj...
pa, puno sreće.
Ona mu kimne, osjetivši knedlu u grlu. - Hvala.
Dva sata kasnije, bila je čvrsto vezana sigurnosnim

pojasevima u sjedalu Skipraya. Neki čudan i neugodan
osjećaj nečeg već viđenog i doživljenog prožimao ju je dok
je jurila prema dubinama svemira. Bilo je to u brodu kao što
je bio ovaj, onomad kada je prije nekoliko tjedana pojurila u
nebo nad šumama Myrkra, u potjeri za odbjeglim
zatvorenikom. A sada, kao u izvrnutom ponavljanju, ponovo
je bila u potjeri za Lukom Skywalkerom.

Jedino što ovaj put nije imala namjeru ubiti ga, ili
zarobiti. Ovaj je put išla moliti ga za pomoć.

GLAVA 20

I posljednji par seljana se odvoji od grupe koja je
stajala uz stražnji zid i uputi se prema izdignutom sudačkom
sjedalu. Tamo je sjedio C'baoth i promatrao ih dok su
prilazili. Kad mu dođoše na domak, baš kao što je Luke i
pretpostavljao, Jedi Gospodar se podigne iz sjedala. - Jedi
Skywalkeru. - reče, pokazavši Lukeu rukom na stolicu. -
Posljednji večerašnji slučaj je tvoj.

- Da, Gospodaru C'baoth. - reče Luke, isprsivši se dok
je koračao prema stolcu i naposljetku dostojanstveno sjeo.
Prema njegovom mišljenju, bila je to potpuno neudobna
stolica: prevruća, prevelika i daleko prekitnjasta. Puno više
nego ostatak C'baothova doma, imala je neki stranački miris
i čudnu, ometajuću auru za koju je Luke pretpostavljao da je
zaostala posljedica svih onih sati koje je Jedi Gospodar
proveo sjedeći u njoj i dijeleći pravdu među svojim ljudima.
A sada je bio red na Lukeu da uradi to isto.

On duboko udahne, pokušavajući potisnuti
omamljenost koja je postala nerazdvojivi dio njega, pa
kimne dvojici seljana. - Spreman sam. - reče. - Molim vas,
počnite!

Bio je to relativno jednostavan slučaj, poput većine
ostalih. Stoka prvog seljanina prošla je kroz ogradu onog
drugog i obrstila desetak njegovih voćnih grmova prije nego
što je on primjetio da su životinje ušle i potjerao ih nazad.
Vlasnik životinja bio je voljan platiti mu odštetu za uništene
grmove, ali je onaj drugi uporno tražio da mu se i ograda
obnovi. Prvi je odvratio da kroz neoštećenu ogradu životinje
uopće ne bi mogle proći a da su se, s druge strane, njegove
životinje ozlijedile o oštre rubove otvora dok su prolazile

kroz ogradu. Luke je sjedio ne govoreći ništa i pustio ih je da
govore, čekajući da im ponestane argumenata i
protuargumenata.

- U redu. - reče. - Što se tiče grmova, moja je presuda
da ti... - kimne glavom prema prvom seljaninu - ... platiš
odštetu drugome za one grmove koji su toliko oštećeni da od
njih više ne može biti koristi, uz dodatnu odštetu kojom ćeš
mu nadoknaditi gubitak voća koje je tvoja stoka bilo pojela,
bilo uništila. Visinu tog drugog iznosa odredit će seosko
vijeće.

Stojeći pored njega, C'baoth se pomakne, a Luke se
iznenadi osjetivši neodobravanje u cijelom starčevom stavu.
Luke se promeškolji u sjedalu, pitajući se ne bi li trebao
povući to što je rekao i možda pokušati iznaći neko drugo
rješenje. Ali, predomisliti se tako iznenada, zapravo mu se
nije činilo kao ispravno rješenje. Osim toga, doista nije
mislio da bi bilo koja druga presuda mogla biti bolja od ove.

Prema tome, što je zapravo trebao uraditi?
Ogleda se po dvorani, boreći se protiv iznenadanog
osjećaja živčanosti. Svi su gledali u njega: C'baoth, dvojica
seljana koji su se žalili, ostali seljani koji su to veče došli
kako bi potražili od Jedija rješenje za svoje sporove. Svi su
oni očekivali da Luke donese ispravnu odluku.
- Što se tiče ograde, pregledat ću je sutra ujutro. -
nastavi Luke. - Želim vidjeti koliko je oštećena prije nego
donesem odluku o njoj.
Dva čovjeka se poklone, a zatim odoše. - Ovim
proglašavam zasjedanje završenim. - reče C'baoth. njegov
glas moćno odjekne dvoranom, iako nije bila velika. Bio je
to zanimljiv efekt i Luke se zapita je li u pitanju bila akustika
prostorije ili pak neka Jedi tehnika koju ga Gospodar Yoda
nije nikada naučio. Iako, ni sam se nije mogao domisliti u
koju bi mu svrhu tako nešto uopće i moglo koristiti.

Prostoriju napusti i posljednji seljanin. C'baoth pročist
grlo, a Luke se nagonski ispravi i pripremi za ono što je
slijedilo. - Ponekad se pitam, Jedi Skywalkeru... - progovori
starac tmurno - ...jesi li ti mene uopće slušao posljednjih
nekoliko dana.

- Žao mi je, Gospodaru C'baoth. - reče Luke, a u grlu
osjeti knedlu koja mu je već bila predobro poznata. Bez
obzira na to koliko se trudio, nikako nije mogao odrediti
kolika su C'baothova očekivanja u vezi s njim.

- Žao? - podrugljivo se izviju C'baothove obrve. - Žao?
Jedi Skywalkeru, sve si imao u rukama. U ovome si slučaju
trebao vrlo brzo presuditi o odgovornosti svakoga od njih.
Vrijeme je predragocjeno da bi se tratilo na žaljenja vrijedne
međusobne optužbe ovakovih. Sam si trebao odlučiti o visini
odštete, ali umjesto toga, ti si se poslužio tim smiješnim
izgovorom kako seosko vijeće to treba odrediti. A što se tiče
ograde... - starac odmahne glavom, loše prikrivši gađenje i
prijezir. - Nisi imao baš nikakvog razloga da odgodiš odluku
o tome. Sve što si trebao znati o veličini štete bilo je tu, u
njihovim glavama. Ne bi trebao biti nikakav problem, čak ni
za tebe, jednostavno zaviriti u njih i otkriti o čemu se radi.

Luke s mukom proguta pljuvačku. - Da, Gospodaru
C'baoth. - reče. - Ali čitati nečije misli na taj način, uvijek mi
se činilo nedoličnim...

- Kada koristiš svoju moć da im pomogneš? - usprotivi
se C'baoth. - Kako to može biti nedolično?

Luke bespomoćno odmahne rukom. - Pokušavam
razumjeti, Gospodaru C'baoth. Ali sve mi je ovo novo.

C'baothove čupave obrve se izviju. - Je li, Jedi
Skywalkeru? Doista? Želiš li time reći da nikada nisi narušio
nepovredivost nečijih misli u nastojanju da pomogneš toj
osobi? Ili zaobišao neko minorno birokratsko pravilo koje se
postavilo između tebe i onoga što si morao uraditi?

Luke osjeti kako mu obraz oblije rumenilo kada se
prisjetio kako je Lando iskoristio ilegalnu kodnu premosnicu
da popravi Lukeov X-krilac na Sluis Vanu. - Da, to sam
uradio jednom prigodom. - prizna. - Ali ovo je nekako
drugačije. Osjećam se kao... Ne znam. Kao da preuzimam
veću odgovornost za živote tih ljudi nego što bih trebao.

- Razumijem tvoju zabrinutost. - reče mu C'baoth,
manje strogim glasom. - Ali to je u biti sama srž stvari.
Upravo prihvatanje i nošenje s odgovornošću je ono što čini
razliku između Jedija i ostalih u Galaksiji. - Duboko
uzdahne. - Luke, ne smiješ nikada zaboraviti da su u srži i
biti, ti ljudi primitivni. Samo pod našim vodstvom mogu se
nadati da će ikada steći stvarnu zrelost.

- Ne bi ih nazivao primitivnima, Gospodaru C'baoth. -
primjeti oklijevajući Luke. - Imaju modernu tehnologiju,
vladu koja je relativno učinkovita...

- Zamke civilizacije bez stvarne sadržine. - prekine ga
C'baoth prijezirno puhnuvši. - Strojevi i društvena uređenja
nisu pojam zrelosti društva, Jedi Skywalkeru. Zrelost je
definirana jedino rezumjevanjem i korištenjem Sile.

Pogled mu odluta, kao da se zagledao u prošlost. -
Nekada je takovo društvo postojalo, Luke. - reče blagim
glasom. - Rijedak i sjajan primjer visokih dostignuća prema
kojima su svi mogli stremiti. Za tisuće naraštaja stajali smo
visoko iznad onih drugih, nižih bića galaksije. Bili smo
čuvari pravde i reda. Stvoritelji prave, nepatvorene
civilizacije. Senat je mogao raspravljati i donositi zakone, ali
Jediji su bili oni koji su ih pretvarali u stvarnost koja živi.
Usne mu se stisnu. - A zauzvrat, galaksija nas je uništila.

Luke se namršti. - Mislio sam da su samo Car i
nekoliko Tamnih Jedija bili ti koji su iskorijenili ostale
Jedije.

C'baoth se osmjehne s gorčinom. - Da li doista vjeruješ

kako bi Car uspio odraditi takav jedan zadatak, a da pri tom
nije imao blagoslov cijele galaksije? - Odmahne glavom. -
Ne, Luke. Oni su nas mrzili. Sva ta niža bića. Mrzili su nas
zbog naše moći, zbog našeg znanja i naše mudrosti. Mrzili su
nas zbog naše zrelosti. - Njegovog osmjeha nestane. - A ta
mržnja i dalje postoji. I samo čeka da se Jediji ponovo
uzdignu, kako bi ih potom pokosila.

Luke polako odmahne glavom. Sve ovo mu se nekako
nije uklapalo u ono maloš je već znao o uništenju Jedija. Ali,
s druge strane, on i nije živio u to vrijeme. A C'baoth jeste. -
Teško mi je povjerovati. - promrsi naposljetku.

- Vjeruj u to, Jedi Skywalkeru. - zagrmi C'baoth.
Zagleda se u Lukeove oči. Pogled mu je bio ispunjen
ledenom vatrom. - Zbog toga se moramo držati jedan
drugoga, ti i ja. Zato naš oprez prema svemiru koji nas želi
uništiti nikada ne smije oslabiti. Razumiješ li me?

- Mislim da razumijem. - odgovori Luke, protrljavši
oči. Njegov mu se um činio tako tromim u toj općoj
omamljanosti koja ga je obuzela. Čak i sada, dok se doista
trudio razmišljati o C'baothovim riječima, po njegovom su
sjećanju plutale nepovezane slike. Slike Gospodara Jode,
čangrizavog ali ne i uplašenog, u njemu nijednog tračka
ogorčenosti prema bilo kome zbog uništenja njegove braće
po Sili, Jedija. Slike Ben Kennobija u kantini na Mos
Eisleyu, nakon što je bio prisiljen sasjeći onu dvojicu
buntovnika. Način na koji su se, uz neko nenametljivo
poštivanje odnosili prema njemu, a bez sumnje se radilo o
poštivanju.

I najjasnija od svih, slika osobe koja je tražila njegovu
pomoć u točionici na New Covu. Slika Barbelca, koji je
tražio od jednog stranca da se umiješa, te njegovo
bespogovorno prihvatanje čak i onih dijelova Lukeove
presude koji mu nisu išli u korist. Slika ostatka gomile, kako

ga promatraju s nadom i očekivanjem, te olakšanjem jer je
Jedi tu, među njima, i on će se pobrinuti da stvari ne
izmaknu nadzoru. - Nisam nikada iskusio takovu mržnju.

C'baothove oči pod čupavim obrvama pogledaju u
njega. - Iskusit ćeš. - reče sumorno. - A i tvoja će je sestra
iskusiti. I njezina djeca.

Lukeu se srce stisne. - Ja ih mogu zaštititi.
- A možeš li ih i podučavati? - odvrati C'baoth
pitanjem. - Posjeduješ li mudrost i umijeće da ih dovedeš do
potpunih spoznaja putova Sile?
- Mislim da da.
C'baoth opet prijezirno frkne. - Ako misliš, ali ne znaš,
tada se kockaš njihovim životima. - prasne. - Riskiraš
njihovu budućnost zbog sebičnog hira.
- Nije u pitanju hir! - bio je uporan Luke. - Zajedno,
Leia i ja to možemo uraditi.
- Ako pokušaš, riskiraš da se odmetnu na Tamnu
Stranu. - reče C'baoth ravnodušno. Uzdahne, ne gledajući
više u Lukea. Pogled mu odluta po prostoriji. - Ne smijemo
se igrati s tim, Luke. - tiho reče. - Trenutno nas je tako malo.
Beskrajni rat za moć još uvijek bijesni. Galaksija je u
previranju. Oni koji preostanu, moraju se držati zajedno,
zajedno protiv onih koji bi uništili sve. - Pogled mu je
ponovo počivao na Lukeu. - Ne, ne možemo im dopustiti da
nas ponovo podijele i unište. Moraš mi dovesti svoju sestru i
njezinu djecu.
- Ne mogu to uraditi. - reče Luke.
Izraz C'baothova lica se promjeni. - Ne mogu, bar za
sada. - žurno doda Luke. - Trenutno, putovanje ne bi bilo
sigurno za Leiu. Imperijalci je love već mjesecima, a Jomark
nije predaleko od ruba teritorija.
- Sumnjaš li da je ja ne bih znao zaštititi?
- Ja... ne, ne sumnjam u to. - odgovori Luke, pažljivo

birajući riječi. - Radi se samo o tome da...
Zastane. C'baothove se tijelo iznenada ukočilo, a

pogled mu odluta prema van, prema ničemu.
- Gospodaru C'baoth? - upita Luke. - Jeste li dobro?
Ne dobi odgovora. Luke korakne prema njemu,

prepustivši se osjetima Sile i pitajući se, s nemirom, je li
starac možda bolestan. Ali, kao i uvijek do tada, Luke nije
mogao mislima prodrijeti do Jedi Gospodara. - Hajdemo,
Gospodaru C'baoth. - pozove ga Luke, primivši ga za ruku. -
Otpratiti ću vas do vaših odaja.

C'baoth dva puta trepne i s očitim naporom usmjeri
pogled na Lukeovo lice. Drhtavo udahne zrak. Nenadano,
baš kao da se nije ništa dogodilo, bio je opet onaj stari. -
Umoran si, Luke. - reče. - Ostavi me i pođi u svoje odaje,
pođi spavati.

Luke je doista bio umoran, morao je to priznati. - Je li
vam dobro?

- Dobro mi je. - uvjeri ga C'baoth, s čudnim, jezovitim
prizvukom u glasu.

- Mislim, ako vam je potrebna bilo kakova pomoć...
- Rekao sam da me ostaviš. - prasne C'baoth. - Ja sam
Jedi Gospodar. Ne treba mi ničija pomoć!
Luke shvati kako je koraknuo dva koraka unatrag,
ustuknuvši pred C'baothom a da toga nije bio niti svjestan.
- Oprostite, Gospodaru C'baoth. - reče mu. - Nisam
imao namjeru omaložavati vas.
Starčevo se lice malo opusti. - Znam da nisi. - reče. Još
jednom duboko udahne, pa tiho ispusti zrak iz gradi. -
Dovedi svoju sestru k meni, Jedi Skywalkeru. Ja ću je
zaštititi od Imperija i naučiti je takovim moćima o kojima
možeš samo sanjati.
Negdje duboko u Lukeovoj podsvjesti, zazvoni tiho
zvono na uzbunu. Bilo je nečeg u tim riječima, ili možda u

načinu na koji ih je C'baoth izgovorio...
- A sada, pođi u svoje odaje. - zapovijedi mu C'baoth.

Lukeu se učini da mu je pogled ponovo odlutao u ništavilo. -
Pođi spavati. Nastavit ćemo razgovor ujutro.

Stajao je pred njom, lica napola skrivenog širokom
kapuljačom svoje oprave, a žute su mu se oči prodorno i
jarko sjajile dok su je promatrale iz neke neodređene
udaljenosti koja ih je razdvajala. Vidjela je kako mu se usne
pomiču, ali njegove su riječi bile nečujne u zaglušujućem
urliku sirena oko njih, čiji je zvuk Maru ispunjavao
osjećajem hitnosti koja je velikom brzinom prerastao u
paniku. Između nje i Cara pojave se dva lika: tamni,
impozantni lik Darth Vadera i niža pojava Luka Skywalkera
ogrnuta u crno. Stajali su pred Carem, okrenuti jedan prema
drugom. Aktiviraše svoje svjetlosne sablje. Sječiva se ukrste,
blješteće crvno-bijelo svjetlo nasuprot jarkom zeleno-
bijelom. Pripremiše se za bitku.

I tada, bez upozorenja, sječiva se razdvoje... i uz
dvostruki urlik mržnje koji je nadglasao čak i zvuk sirena,
obojica se okrenu i nasrnu na Cara.

Mara začuje samu sebe kako urla, dok se upirala da
pritekne svom gospodaru u pomoć. Ali udaljenost je bila
prevelika, a njezino tijelo previše nemoćno i tromo. Vrisne,
izazivajući ih, pokušavajući im bar odvratiti pažnju. Ali
činilo se da je ni Vader ni Skywalker nisu čuli. Krenuše
prema naprijed kako bi opkolili Cara ... i dok su podizali
svoje sablje visoko u zrak, Mara vidje kako Car gleda prema
njoj.

Ona mu uzvrati pogled, s očajničkom željom da se
okrene i pobjegne od propasti koja je nadolazila, ali ne uspije
se pomaknuti. Iz tog je pogleda izviralo tisuće misli i
osjećaja, blještavi kaleidoskop boli, straha i očajničkog

bijesa koji se prebrzo izmjenjivao, tako da Mara nije mogla
niti razlučiti sve što je iskazivao. Car podigne ruke,
nabacivši se salvom nazubljnih, plavo-bijelih munja na svoje
neprijatelje. Oba muškarca posrnu pod tim udarom dok ih je
Mara promatrala, ispunjena očajničkom nadom da bi taj put
sve moglo drugačije završiti. Vader i Skywalker se isprave i
uz posljednji razjareni urlik visoko podignu svoje sablje ...

Ubit ćeš Lukea Skywalkera.
Uz trzaj koji je napeo cijelo njezino tijelo sputano
sigurnosnim pojasevima, Mara se probudi. Jedan je trenutak
bila jednostavno sleđena, pokušavajući doći do daha i boreći
se protiv blijede vizije svjetlosnih sablji podignutih da zadaju
posljednji udarac. Malena upravljačka kabina Skipraya
čvrsto ju je pritiskala sa svih strana, izazivajući u njoj
klaustrofobični užas. Leđa i vrat su joj bili natopljeni
znojem, a tkanina letačkog odijela se lijepila za kožu. Kao iz
velike daljine, začuje upozoravajući zvuk signala za
neposredno približavanje cilju.
Opet je sanjala. Isti san koji je prati po cijeloj galaksiji
već posljednjih pet godina. Ista situacija, isti užasni svršetak
i isti posljedni, očajnički zavjet.
Ali ovaj put, sve će biti drugačije. Ovaj je put imala
moć ubiti Luka Skywalkera.
Pogleda prema van, u istočkani prostor hiper-svemira
koji se kovitlao oko kupole Skipraya, a posljednji djelić
njezine svijesti se potpuno razbudi. Ne, nije bilo tako. Uopće
neće ubiti Skywalkera. Pošla je ...
Pošla je moliti ga da joj pomogne.
Zbog te pomisli osjeti u ustima gorak okus žuči, ali se
prisili potisnuti ga. Nema pogovora, odlučno naredi sama
sebi. Ako je htjela spasiti Karrdea, morat će izaći na kraj s
tim. Skywalker je dugovao Karrdeu veliku uslugu. Kasnije,
nakon što izravna taj dug, Mara će imati dovoljno vremena

da ga ubije.
Zvučni signal za približavanje oglasi se drugačijim

zvukom, ukazujući da joj je preostalo samo trideset sekundi.
Obuhvativši rukama poluge za nadzor pogona za brzinu
svjetlosti, Mara zadrži pogled na indikatoru dok nije završio
odbrojavanje, a zatim nježno povuče prema sebi. Istočkano
nebo se išara zvjezdanim linijama, a potom potone u duboko
crnilo svemira. Svemir i zatamljeni oblik planete koja je
ležala ravno pred njom.

Stigla je na Jomark.
Poželjevši sama sebi sreću, Mara utipka koordinate u
sustav za vezu, unoseći kod koji je isprogramirala ranije.
Imala je sreće, bar u tom dijelu. Thrawnovi su ljudi još
uvijek rabili uobičajene imperijalne transpondere za
navođenje. Lokacija se ukaže na ekranima u kabini Sipraya,
prikazavši otočić koji je tvorio središte jezeru u obliku
prstena, na samoj liniji horizonta. Mara provjeri transponder
još jednom, kako bi bila potpuno sigurna, zatim podesi
pogone na manju brzinu i započne sa spuštanjem, uporno
pokušavajući iz misli odagnati posljednji izraz Careva lica...
Urlanje brodskih alarma trgne je iz sna. - Što? - poviče
glasno, a prazna kabina odjekne. Pogledom, još uvijek
zamagljenim od sna, preleti po brodskim displejima u potrazi
za izvorom nevolje. Nije ga dugo tražila: Skipray se napola
izvrnuo na bok, a kontrolne su ploče uzbunjivajuće urlale
dok je računalo pokušavalo spriječiti letjelicu da se kao
kamen obruši s neba. Nalazila se već duboko u nižem
atmosferskom sloju i davno je prošla točku u kojoj je pogone
trebala prebaciti na zračne mlazeve, a gravitacija takove
greške nije opraštala.
Mara stisne zube i prebaci pogone, a zatim baci brzi
pogled na prikaz skenerskog zemljovida. Izmakle su joj tek
minuta ili dvije, ali pri brzini kojom je Skipray išao, čak je i

nekoliko sekundi nepažnje moglo imati smrtonosne
posljedice. Mara na brzinu čvrsto protrlja oči, boreći se
protiv omamljenosti koja ju je obuzimala. Osjeti kako joj
znoj izbija po čelu. Njezin ju je stari instruktor često
upozoravao da je letenje u polusnu najbrži i najprljaviji način
skončavanja života. I samo bi ona bila kriva, da se je letjelica
srušila.

Ili možda ne?
Mara izravna letjelicu, provjeri nema li nekakvih
visokih planina na njezinom pravcu, pa uključi automatski
sustav. Ysalamiri i prijenosni okvir koje joj je Aves nabavio
nalazili su se u stražnjem dijelu broda, blizu stražnjeg izlaza,
pričvršćeni za poklopac ulaza u pogonski prostor. Mara
raskopča sigurnosne pojaseve i pođe po životinju...
Učini joj se kao da ju je obasjala svjetlost. Jednog se je
trenutka osjećala kao da je upravo završila četverodnevnu
bitku, a samo pola koraka kasnije, udaljene metar ili malo
više od ysalamirija, sve njezine omamljenosti iznenada
netragom nestane.
Mračno se naceri sama sebi. Njezine su se sumnje
upravo potvrdile: Thrawnov ludi Jedi Gospodar nije bio
raspoložen za društvo. - Zgodan pokušaj! - poviče Mara u
prazno. Otkači prijenosni okvir sa životinjom s poklopca,
ponese ga natrag u kabinu i uglavi ga pored svog sjedala.
Tog trenutka ugleda na elektro-pulsnom skeneru i obod
planina koje su okruživale jezero, a infra-crveni skener je
pokazivao oblik naseljene građevine na drugoj strani jezera.
Vjerojatno su tamo bili Skywalker i ludi Jedi, zaključi Mara.
Njezin zaključak potvrdi trenutak kasnije i nalaz senzora koji
je registrirao malenu količinu metala, bez sumnje svemirske
letjelice, koja se nalazila neposredno pored građevine.
Pretrage nigdje u okolini ne otkriše postavljeno oružje, niti
obrambene štitove. Nije ih bilo ni na padinama, ni na otočiću

koji se tog trenutka nalazio ravno pod njom. Možda je
C'baoth smatrao kako mu ne treba ništa toliko primitivno kao
što su turbolaseri kako bi se zaštitio.

A možda je bio u pravu. Nagnuvši se bliže nad
kontrolnu ploču, napeta i spremna na svaku iznenadnu
opasnost, Mara započne sa slijetanjem.

Bila je gotovo na pola visine središta kratera kada je
napad započeo. Iznenadan udarac o dno Skipraya, toliko jak
da je za nekoliko centimetara odigao cijeli trup broda. Drugi
udarac je uslijedio odmah nakon prvog, udarivši u središnji
brodski mlazni otvor i oštro skrenuvši brod s njegovog kursa.
Letjelica sa zatrese i treći put prije nego što je Mara konačno
prepoznala oružje. Nisu to bili ni projektili, ni laseri, nego
malo kamenje koje se kretalo strahovitom brzinom,
neprepoznatljivi za istančane senzore Skipraya.

Četvrti udarac izbio je zračne mlaznice, a Skipray se u
slobodnom padu strmo obruši prema tlu.