Zahn, Timothy - Uspon mračne sile (2)

gotovo oklijevajući, zacvrkuće. - To se pitanje nameće samo
po sebi. - složi se Luke. - Ali, zašto bi se jedan Tamni Jedi, s
moćima kao C'baothove, uopće zamarao s takvim igrama?
Zar ne bi bilo jednostavnije ubiti me i završiti s tim?

Ponovo se začuje Artoovo elektronsko gunđanje. Popis
mogućih razloga koje je navodio, počne se ispisivati po
monitoru. Bio je to podugačak popis. Bilo je očito da je
droid dugo i temeljito razmišljao o toj mogućnosti. - Cijenim
tvoju brigu, Artoo. - pokuša ga umiriti Luke. - Ali ja doista
ne mislim da je C'baoth Tamni Jedi. Hirovit je i ćudljiv, ali
nema onu zlu auru oko sebe koju sam mogao osjetiti kod
Vadera i Cara. - Zastane. Bilo mu je teško prevaliti preko
usana ono što je mislio. - Mislim da je vjerojatnije da je
Gospodar C'baoth poludio. Bio je to vjerojatno prvi put da je
Artoo ostao nečim osupnut i bez teksta. Nekoliko trenutaka
čulo se samo šaputanje planinskog vjetra koji se igrao
tanušnim granama drveća oko Visokog Dvorca. Luke je
gledao u zvijezde i čekao da Artoo dođe k sebi.

Nakon par trenutaka droid je opet bio onaj stari. - Ne,
nisam ni ja siguran kako se to moglo dogoditi, - prizna Luke
kad se prijevod pitanja ispisao na monitoru. - Samo
nagađam. Ispruži ruke i podmetne ih pod glavu. Taj pokret
ga oslobodi neugodnog osjećaja tereta koji je osjećao na
grudima. Tupa omaglica koja mu je obavijala um bila je
popraćena jednako tupim bolom koji je razdirao svaki mišić
njegova tijela. Bol je bila slična onoj koju bi osjećao nakon
dugog i napornog vježbanja. Omamljen, pitao se da možda u
zraku nema nečeg štetnog što biosenzori njegove letjelice
nisu otkrili. - Nisam ti nikada pričao o tome, ali ubrzo nakon
što je Ben poginuo, tamo na prvoj Zvijezdi Smrti, otkrio sam
da povremeno mogu čuti njegov glas, negdje u svojoj
podsvjesti. U ono vrijeme kad je Savez bio otjeran s Hotha,
mogao sam ga i vidjeti.

Artoo zacvrkuće. - Da, upravo s njim sam razgovarao
na Dagobahu s vremena na vrijeme. - potvrdi Luke. - A
zatim, nedugo nakon Bitke za Endor, mogao sam vidjeti ne
samo Bena, nego i Yodu i moga oca. Iako, njih se dvojica
nisu oglasili, i nakon toga nikada ih više nisam vidio.
Pretpostavljam da postoji neki način na koji se Jedi na
umoru... ma, ne znam... da nekako ostane vrlo tijesno uz
drugog Jedija koji je bio u blizini u trenutku njegove smrti.
Artoo je nakratko razmišljao o tome, i nakon nekog vremena
mu ukaže na točku u kojoj je izlaganje bilo neodrživo. -
Nisam rekao da je ta teorija neoboriva! - okomi se Luke na
njega, i taj tračak bijesa ga prene iz njegove umrtvljenosti. -
Možda nisam na pravome tragu. Ali ako jesam, moguće je da
je ostalih pet Jedija iz misije ostalo nekako sjedinjeno s
Gospodarom C'baothom.

Artoo zamišljeno zapijuče. - Točno. - srušeno se složi
Luke s njim. - Meni nije smetalo to što je Ben bio uz mene u
tom obliku. Zapravo, volio bih da mi se češće obraćao. Ali
Gospodar C'baoth bio je mnogo moćniji nego što sam to ja
bio. Možda je njemu sve to bilo drugačije.

Artoo tiho uzdahne, a na monitoru se pojavi prijedlog
iz kojeg se iščitavala njegova zabrinutost.

- Jednostavno ga ne mogu ostaviti, Artoo. - odmahne
Luke umorno glavom. - Ne mogu dok je u ovakovom stanju,
sve dok postoji i najmanja šansa da mu mogu pomoći.
Namršti se, jer u toj izjavi odjekne i bolna uspomena iz
prošlosti. I Darth vader je trebao pomoć, a Luke je, baš kao i
sada, preuzeo na sebe zadatak da ga izbavi od Tamne Strane.
Cijeli ga je taj proces zamalo stajao života. Što ja to radim?
upita sam sebe. Ja nisam iscjelitelj. Zašto stalno pokušavam
biti baš to?

Luke?
S naporom, Luke se vrati u stvarnost. - Moram ići. -

reče, izvlačeći se iz sjedala. - Gospodar C'baoth me zove.
Isključi monitore, ali prije toga sačeka da se ispiše prijevod
Artoova zabrinutog kvocanja. - Opusti se, Artoo. - reče mu
Luke, nagnuvši se kroz otvorenu pilotsku kabinu kako bi ga
pomilovao, u namjeri da ga utješi. - Bit će mi dobro. Ja sam
Jedi, sječaš se? Samo ti vodi brigu o letjelici i ne brini. U
redu?

Droid žalobno zapijuče dok se Luke spuštao niz ljestve
prema tlu. Zastane, gledajući u zamračenu palaču,
osvjetljenu sam odsjajem slijetnih svjetala njegove letjelice.
Pitao se nije li možda trebao poslušati Artooa u vezi s
odlaskom s te planete.

Jer, droid je sjedne strane bio upravu. Lukeov dar nije
naginjao obličjima Sile koja su imala moć izlječenja, u to je
bio uvjeren. Liječenje C'baotha će biti dug proces koji će
zahtjevati puno vremena, a nije bilo nikakovog jamstva da će
na kraju svega uroditi uspjehom. Dok je jedan Veliki
Admiral zapovijedao Imperijem, a političke razmirice
potresale Novu Republiku, te je stabilnost cijele Galaksije
bila opasno uzdrmana, je li to liječenje moglo biti ono na što
će tratiti svoje dragocjeno vrijeme?

Luke svrne pogled s dvorca prema tamnim sjenama
nazubljenih planina koje su obrubljivale jezero. Neki od
vrhova bili su pokriveni snijegom, iako se to jedva
razaznavalo pod blijedim svjetlom koje su davala tri majušna
Jomarkova mjeseca. Ti ga vrhovi podsjete na Manarai
planine koje su ležale južno od Carskoga Grada na
Coruscantu. Ta vizija dozove mu i jednu drugu uspomenu.
Vidje sebe kako stoji na najvišoj terasi Carske Palače i
promatra te druge planine, mudro objašnjavajući Threepiou
kako se jedan Jedi ne smije toliko zaokupiti pitanjima od
galaktičke važnosti, a da ga to ometa u brizi za pojedinačnog
čovjeka.

Tada, kada je izgovarao te riječi, one su zvučale
uzvišeno i plemenito. Ovo sada je bila njegova prilika da
dokaže da to nisu bile samo prazne riječi.

Duboko udahnuvši, uputi se natrag prema dvorcu.

GLAVA 15

- Tangrene je bio naše krunsko dostignuće. - reče
senator Bel Iblis, iskapivši svoje piće i podigavši čašu visoko
iznad glave. Na drugoj strani raskošnog, ali uglavnom
praznog salona zapovjedništva, barmen kimne glavom dajući
mu znak da je razumio, pa se prihvati točenja pića. - U to
smo vrijeme podbadali Imperij već tri godine. - nastavi Bel
Iblis. - Napadali smo manje baze i vojne dostavne konvoje...
u biti smo stvarali onoliko problema koliko smo mogli. Ali
sve do Tangrenea nisu obraćali posebnu pozornost na nas.

- Što se dogodilo na Tangreneu? - upita ga Han.
- Rasturili smo jedno veliko Ubiqtorate središte u prah
i pepeo. - odgovori mu Bel Iblis, s očitim zadovoljstvom u
glasu. - A zatim smo im elegantno umakli, ravno pred nosom
tri Zvjezdana Razarača koji su bili zaduženi za osiguravanje
tog središta. Mislim da su se tada konačno probudili i postali
svjesni činjenice da smo nešto više od sitne smetnje. Shvatili
su da smo skupina koju valja uzeti za ozbiljno.
- Mogao bih se kladiti da jesu. - složi se Han,
zadivljeno odmahujući glavom. Približiti se jednom od
imperijalnih obavještajnih Ubiqtorate središta bilo je
dovoljno teško samo po sebi, a kamoli dignuti ga u zrak i
izići čitav nakon toga. - Koliki su bili vaši gubici?
- Zadivljujuće, ali istina: izvukli smo svih pet ratnih
brodova koje smo imali. - odgovori Bel Iblis. - Naravno,
imali smo poprilično oštećenja na svima, a jedan od njih je
bio potpuno van uporabe gotovo sedam mjeseci. Ali,
isplatilo se.
- Mislio sam da ste rekli da imate šest Dreadnaughta? -
progovori Lando.

- Sada ih imamo šest. - kimne Bel Iblis. - U ono smo
vrijeme imali samo pet.

- Ah. - bilo je sve što je Lando rekao prije nego što je
ponovo utonuo u muk.

- Znači, nakon toga ste počeli s čestim selidbama baze?
- upita Han.

Bel Iblis je još trenutak zurio u Landa, prije nego što se
okrenuo Hanu. - Da, tada nam je pokretljivost postala
imperativ. - ispravi ga. - Iako čak ni prije toga nismo ostajali
beskonačno dugo na jednome mjestu. Ovo mjesto nam je,
hmm... trinaesta lokacija u posljednjih sedam godina. Jesam
li u pravu, Sena?

- Četrnaesta. - odgovori Sena. - Ukoliko pribrojite
Womrik i Mattri asteroidske baze.

- Znači, četrnaest. - kimne Bel Iblis. - Vjerojatno ste
primjetili da su sve zgrade u našem kampu izgrađene od
dvostadijske "pametne" plastike. Relativno je jednostavna za
složiti i utovariti na teretnjake. Jednom prilikom, na Lelmri,
zahvatila nas je strahovita oluja s grmljavinom. Munje su
udarale toliko blizu da su elektricitetska pražnjenja aktivirala
mehanizam za sklapanje ne nekoliko baraka i jednom
navigacijskom središtu. Složile su se uredno kao rođendanski
pokloni, samo su mašne nedostajale, a pedesetak ljudi je
ostalo zaglavljeno u njima.

- Strašno smo se zabavljali. - dometne Sena suho. - Na
svu sreću, nitko nije poginuo, ali nam je trebala gotovo cijela
noć da ih oslobodimo, dok je oluja i dalje divljala oko nas.

- Vrijeme se smirilo negdje pred zoru. - reče Bel Iblis.
- otišli smo odandje prije nego što je palo veče sljedećeg
dana. Ah!

Prišao im je barmen sa sljedećom rundom pića.
Twistler, tako je Bel Iblis zvao ta pića. Sastojala su se od
mješavine Corellianskog konjaka i nekog nepoznatog, ali

vrlo oporog voćnog ekstrakta. Nije to bilo piće kakovo Bel
Iblis Han očekivao dobiti u vojnom taboru. Dakako, uopće
nije bilo loše. Senator uzme dvije čaše s poslužavnika i pruži
ih preko stola Hanu i Seni, zatim uzme druge dvije čaše.

- Ja neću, hvala. - reče Lando prije nego što mu je Bel
Iblis uopće uspio ponuditi piće.

Han se lagano namršti i pogleda prijatelja s druge
strane stola. Lando je kruto i ukočeno sjedio u fotelji,
bezizražajnog i ravnodušnog izraza lica. Čaša pred njim je
još uvijek bila napola puna. Čaša s prvim pićem, odjednom
shvati Han. Lando je propustio sve runde u posljednjih sat i
pol, koliko su već sjedili tamo. Oči mu se sretnu s
Landovima, pa upitno izvije obrve. Lando mu uzvrati
pogled, ali izraz lica mu se ne promjeni ni za trunku. Potom
spusti pogled i otpije gutljaj pića.

- Otprilike mjesec dana nakon napada na Tangrene... -
nastavi Bel Iblis s pričom. - ...upoznali smo BorskFey'lyau.

Han se okrene prema Senatoru, osjetivši ubod krivnje.
Toliko je bio zanesen Senatorovim pričama, da je gotovo
potpuno zaboravio zašto su se on i Lando uopće upustili u
cijelu tu misiju. Vjerojatno je to bio razlog Landovom
ledenom pogledu kojim bi ga sasjekao s vremena na vrijeme.
- Da... Fey'lya. - reče.

- Kakav vi to posao imate s njim?
- Bitno manjega opsega od onoga što bi BorskFey'lyau
htio, jamčim ti. - reče Bel Iblis. - Fey'lya nam je napravio
neke usluge u godinama najžešćeg rata, i čini mi se da
smatra kako bi im morali biti puno zahvalniji za njih, nego
što jesmo.
- Kakve usluge? - upita Lando.
- Male usluge. - odgovori mu Bel Iblis. - Prvo nam je
pomogao u organiziranju linije za snabdjevanje s New Cova,
a kasnije je razjurio nekoliko Zvjezdanih Krstarica kada su

Imperijalci počeli njuškati po sistemu u vrijeme koje nam
nije odgovaralo. A zatim, su nam on i neki drugi Bothanci
dobavili različita sredstva i time nam omogućili kupovinu
opreme puno brže nego što bi to inače mogli učiniti. O
takovim se uslugama radilo.

- I, koliko ste im zahvalni za to bili do sada? - bio je
uporan Lando.

Bel Iblis se blago nasmješi. - Ili, drugim riječima, što
točno želi Fey'lya od mene?

Lando mu ne uzvrati osmjeh. - Drugim riječima, da...
za početak. - složi se.

- Lando! - reče Han, upozoravajući.
- Ne, u redu je. - reče Bel Iblis, ali mu osmjeha nestane
s lica. - Mada, prije nego što odgovorim, rado bih da mi vi
kažete ponešto o hijerarhiji Nove Republike. Mon Mothmin
položaj u novoj vladi, Fey'lya veze s njom... takve detalje.
Han slegne ramenima. - Sve su ti podaci manje-više
javni i poznati.
- Poznata je službena verzija. - reče Bel Iblis. - Ja
pitam kako stvari doista stoje.
Han pogleda u Landa. - Ne razumijem. - reče.
Bel Iblis otpije gutljaj Twistera. - Pa, onda ću biti
izravniji u pitanjima. - reče, promatrajući piće u čaši. - Što
Mon Mothma doista smjera?
Han osjeti ubod srdžbe. - Je li vam to Breil'lya rekao? -
upita. - Da ona nešto smjera?
Bel Iblis podigne pogled sa čaše. - Ovo nema veze s
Bothancima. - tiho reče. - Radi se o Mon Mothmi i točka.
Han ga pogleda, potiskujući zbunjenost i pokušavajući se
sabrati. Neke stvari u vezi s Mon Mothmon nije mogao
podnijeti; puno stvari, zapravo, ako bi bio iskren. Počevši od
toga kako je silila Leiu da se iscrpljuje obavljajući
diplomatske poslove, umjesto da se posveti svojoj Jedi

obuci. Bilo je tu i drugih stvari koje su ga izluđivale. Ali
ovakav pristup... - Koliko ja znam. - reče Bel Iblisu mirnim
glasom, - jedina stvar koju Mon Mothma smjera jeste
sastaviti novu vladu.

- Kojoj bi ona bila na čelu?
- Zar ne bi trebala?
Bel Iblisom preleti sjenka nekog nerazgovjetnog
osjećaja, i on ponovo spusti pogled na čašu. - Pretpostavljam
da je to bilo neizbježno. - promrsi, i nakon toga zašuti. Kada
je nakon nekog vremena pogledao u njih, činilo se da ga je
taj trenutak tmurnog raspoloženja prošao. - Želiš reći da
postajete republika i u stvarnom smislu, a ne samo imenom?
- Da, upravo to. - kimne Han. - Ali, kakve to veze ima
s Fey'lyaom?
Bel Iblis slegne ramenima. - Fey'lya vjeruje kako Mon
Mothma zadobija previše moći, u svemu. - reče. -
Pretpostavljam da se ti nećeš složiti s njegovom procjenom?
Han je oklijevao. - Ne znam. - prizna. - Ali sigurno je
da ona trenutno nije ta koja sve vodi, kao što je vodila
tijekom rata.
- Rat još uvijek traje. - podsjeti ga Bel Iblis.
- Da. Pa...
- I što Fey'lya misli da bi se trebalo uraditi po tom
pitanju? - progovori Lando.
Bel Iblis se usne stisnu. - O, Fey'lya ima neke ideje o
ponovnoj preraspodjeli nadležnosti, koje su vrlo osobne i
nimalo iznenađujuće. Ali, takovi su vam Bothanci. Daj im da
omirišu juhu i pregazit će jedan drugoga kako bi se našli u
poziciji da baš oni drže zaimaču.
- Posebice ako mogu i ustvrditi da su bili vrijedni
saveznici pobjedničke strane. - reče Lando.
- Za razliku od nekih drugih koje sad neću spominjati.
Sena se uzvrpolji u svojoj fotelji, ali prije nego što je

mogla bilo što reći, Bel Iblis joj domahne rukom. - Zanima
vas zašto se nisam pridružio Savezu. - reče smireno. - Zašto
sam, umjesto toga, odabrao voditi svoj osobni rat protiv
Imperija.

- Upravo tako. - odvrati Lando, pazeći na ton. - Zanima
me.

Bel Iblis ga pogleda, proučavajući ga. - Mogu vam
navesti nekoliko razloga zbog kojih sam mislio da je za nas
bolje ostati neovisnima. - naposljetku reče. - Sigurnost, na
primjer. Među različitim jedinicama Saveza odvijale su se
bezbrojne komunikacije, i u skladu s tim postojala je velika
mogućnost da Imperij probije zaštitu i dočepa se tih vitalnih
informacija. Jedno mi se vrijeme čak i činilo da je svaka peta
pobunjenička baza bila uzgubljena samo zbog sigurnosonog
namara.

- Imali smo nekih problema. - prizna Han. - Ali smo ih
riješili.

- Jeste li? - odvrati mu Bel Iblis. - A što je s izvorom iz
kojeg cure podaci, kako sam čuo, ravno iz Carske Palače?

- Da, znamo da postoji. - reče Han, osjećajući se kao
školarac kojeg su prozvali pred ploču zato što nije dovršio
domaći uradak. - Imamo ljude koji su se pozabavili time.

- Bolje bi im bilo da se pozabave i više. - upozori ih
Bel Iblis. - Ako je naša analiza imperijalnih komunikacija
točna, taj izvor ima svoje vlastito ime: Izvor Delta. Čak
štoviše, izvješća dostavlja Velikom Admiralu osobno.

- U redu... - reče Lando. - ...sigurnost. Da čujemo malo
i o drugim razlozima.

- Otpusti pritisak, Lando. - javi se Han gledajući u
prijatelja s druge strane stola. - Nije ovo suđenje ili...

Prekine ga Bel Iblisov pokret rukom. - Hvala, Solo, ali
još uvijek sam prilično sposoban opravdati svoja djela. -.
reče Senator. - I bit će mi vrlo drago to uraditi... kad osjetim

da je pravo vrijeme za takovu raspravu.
Pogleda u Landa, a zatim baci pogled na svoj sat.
- Nažalost, sada me čekaju druge obaveze. Već je

kasno, a znam da ni vi niste imali vremena odmoriti se
otkako ste pristigli ovamo. Irinez je prebacila vašu prtljagu u
jednu praznu časničku nastambu u blizini sletišta. Nažalost,
nije velika, ali vjerujem da će vam biti dovoljno udobna. -
Senator ustane. - Možda ćemo ovu raspravu nastaviti kasnije,
za večerom.

Han pogleda u Landa. Vrlo zgodno tempirano, čitalo
se iz njegovog izraza lica, ali je komentar ipak zadržao za
sebe. - U redu. - reče Han Bel Iblis u ime obojice.

- Dobro! - nasmješi se Senator. - Sena će morati poći
sa mnom, ali ćemo vam na izlazu objasniti kako ćete stići do
svojih odaja. Osim ako ne želite da vam dodijelimo vodiča
do tamo?

- Snaći ćemo se i sami. - uvjeri ga Han.
- U redu. Netko će doći po vas u vrijeme večere. Pa,
vidjet ćemo se kasnije.
Sve do polovine puta između salona i njihovih odaja
hodali su u tišini. Tada Lando progovori.
- No, želiš li započeti, pa da završimo s tim?
- Završimo s čim? - progunđa Han.
- S predbacivanjem što se ne klanjam i ne pužem pred
tvojim prijanom Senatorom. - reče Lando. - Hajde, počni i
završi s tim, jer moramo razgovarati.
Han je i dalje gledao ravno pred sebe. - Ne samo da se
nisi klanjao i puzao pred njim, druškane... - prasne.
- Neraspoloženi Chewie je često pristojniji nego što si
ti to bio.
- U pravu si. - prizna Lando. - Hoćeš li se sada još
malo duriti, ili si spreman saslušati moje razloge?
- O, vjerujem da su beskrajno zanimljivi i uvjerljivi. -

podrugne se Han. - Vjerojatno si imao dobar razlog biti grub
prema bivšem imperijalnom Senatoru, ha?

- Senator nam ne govori istinu, Han. - ozbiljno reče
Lando. - Bar ne svu istinu, u svakom slučaju.

- Da? - reče Han. - A tko kaže da bi strancima morao
reći baš sve?

- On nas je doveo ovamo. - odvrati Lando. - Zašto bi to
uradio a potom nas lagao o tome? Han se namršti i postrance
pogleda u prijatelja. Iako bijesan zbog svega toga, po prvi
put primjeti napetost na Landovom licu. Što god da je
pokušavao dokazati ovom pričom, Lando je bio ozbijan i
zabrinut zbog toga. - U redu. - reče Han, malo smirenije. - O
čemu je lagao?

- Za početak, o ovome taboru. - reče Lando, pokazavši
rukom na okolne zgrade. - Senator je rekao da su se mnogo
puta premještali. Spomenuo je četrnaest lokacija u
posljednjih sedam godina, sjećaš se? Ali, ovaj je tabor
postavljen ovdje duže od šest mjeseci.

Han osmotri zgrade kraj kojih su prolazili. Zapazi
izglačanost rubova i pregiba na kojima se "pametna" plastika
sklapala, te znakove dotrajalosti na vanjskim temeljima
zgrade.

- Ima tu i drugih stvari. - nastavi Lando. - Salon
zapovjedništva u kojem smo bili... jesi li primjetio sve one
ukrase koje imaju u toj prostoriji? Vjerojatno desetak
različitih skulpture koje su porazmještene po policama
između odjeljaka, te bezbroj svjetiljki. Imaju cijeli antikni
prikazni displej u obliku panela koji visi iznad glavnog bara,
pa kronologiju broda kraj izlaza...

- Bio sam i ja tamo, sjećaš se? - prekine Han njegovo
nabrajanje. - Što pokušavaš time dokazati?

- Želim reći da se to mjesto ne može spakirati i
utovariti u brod, te otići s planeta za kratko vrijeme. - tiho

reče Lando. - Više ne može. A nitko se ne ponaša tako
ležerno i opušteno ako se još uvijek bavi velikim prepadima
na imperijalne baze.

- Možda su se odlučili smiriti i prikriti na neko
vrijeme. - reče Han. Osjećaj da mora braniti Bel Iblisa od
objeda nije mu bio najugodniji.

- Moguće je. - složi se Lando. - u tom slučaju, nameće
se pitanje: zašto? Za što drugo bi mu mogli poslužiti ratni
brodovi i postrojbe?

Han zagrize usnu. Sada je shvatio kamo je Lando
smjerao. - Misliš li da ima dogovor s Fey'lyaom?

- To je zaključak koji se nameće sam od sebe. -
trijezno se složi Lando s njim. - Čuo si kako je govorio o
Mon Mothmi, kao da očekuje da će se ona sama jednog dana
proglasiti Caricom. Je li to Fey'lyain utjecaj?

Han razmisli o tome. Još uvijek je zvučalo ludo, ali
puno vjerojatnije nego li pri prvom spomenu. Iako, ako je
Fey'lya računao da može izvesti vojni puč sa šest privatnih
Dreadnaughta, čekalo ga je neugodno iznenađenje.

Ali, s druge strane... - Samo malo, Lando! Ovo je
potpuno ludo! - reče. - Ako su se urotili protiv Mon Mothme,
zašto su nas dovukli ovamo?

Lando tiho zaškrguće zubima. - Pa, u najgorem
mogućem slučaju, stari moj, scenario je jednostavan. Naime,
tvoj prijan Senator je potpuni lažnjak... a mi smo se uvalili u
veliku imperijalnu namještaljku.

Han trepne. - Ništa ne shvaćam.
- Razmisli malo. - potakne ga Lando, stišavši glas zbog
skupine muškaraca u odori koji se tog trenutka pojaviše iza
ugla, ali zaokrenuše i nastaviše put u drugom smjera. - Gami
Bel Iblis, koji je navodno ubijen, iznenada se vratio iz
mrtvih? Ne samo da je živ, nego je, iznenađujuće, okružen i
svojom privatnom vojskom. Vojskom za koju nitko od nas

do sada nije čuo?
- Ma, da, ali Bel Iblis nije bio osamljnik. - naglasi Han.

- Bilo je bezbroj njegovih snimki i hologarama dok sam bio
dječarac. Neko bi se morao doista jako potruditi da izgleda i
zvuči baš kao on.

- Da sad imaš te snimke pri ruci i da ga možeš
usporediti s njima, ne bih imao prigovora na to što veliš. -
složi se Lando. - Ali sve što trenutno imaš jesu samo
sjećanja. Ne bi bilo pretjerano teško proizvesti njegovu
kopiju koja bi mu vrlo sličila. A sad znamo da je ovaj tabor
ovdje već više od godinu dana. Možda ga je netko ranije
napustio, a ni prikupiti lažnu vojsku nije neizvedivo. Ne za
Imperij.

Han odmahne glavom. - Tvojim tvrdnjama nedostaju
solidni temelji, Lando. Imperij se ne bi toliko pomučila samo
zbog nas dvojice.

- Možda i nisu zbog nas dvojice. - reče Lando. - Možda
su se potrudili zbog Fey 'lyae, a mi smo samo slučajno
naletjeli.

Han se namršti. - Zbog Fey'lyae?
- Naravno. - reče Lando. - Počnimo s tim da je Imperij
izveo trik s Ackbarovim bankovnim računom. To ga dovodi
pod sumnju i stavlja u idealnu slabu poziciju da ga netko
izgura s položaja. Tu u igru ulazi Fey'lya, koji je uvjeren da
ima podršku legendarnog Garm Bel Iblisa i privatne vojske
koja stoji uz njega. Fey'lya time dobija adut kojim se može
dočepati vlasti, a politička hijerarhija Nove Republike biva
uzdrmana, i dok se nitko tome ne nada, Imperija ulazi u igru
i preotima sektor ili dva. Brzo, učinkovito i jednostavno.
Han tiho frkne. - Ti to zoveš jednostavnim?
- Suočeni smo s Velikim Admiralom, Han. - podsjeti
ga Lando. - Sve je moguće.
- Aha, ali moguće ne znači isto što i vjerojatno. -

odvrati mu Han. - A ako nas pokušavaju nasamariti, zašto su
nas dovukli ovamo?

- A zašto da ne? Naše prisustvo nikako ne ugrožava
plan. Možda ga čak i malo potpomogne. Prikažu nam zamku
kao mamac, pošalju nas natrag, mi uzbunimo vladu zbog
Fey'lyae, a Mon Mothma povuče nazad bojne brodove kako
bi zaštitila Coruscant od puča koji se nikada neće ni
dogoditi. Rezultat je još više nesigurnosti i nezaštićenih
sektora ne koje se Imperij može obrušiti.

Han odmahne glavom. - Mislim da se boriš sa sjenama.
- Možda. - mračno odgovori Lando. - Ali ti možda
previše vjeruješ u duh Corellianskog senatora.
Tog trenutka stigoše i do svojih odaja, do jednog reda
malih baraka kockastog oblika, čija dužina nije premašivala
pet metara. Han utipka u bravu brojčanu kombinaciju koju
im je Sena dala ranije. Vrata se otvore i oni uđu.
Odaje su bile skromne i jednostavne, ali su usprkos
tome djelovale funkcionalno. Unutrašnjost barake se
sastojala od jedne jedine sobe, s malenom i skučenom
kompaktnom kuhinjicom na jednoj strani, i vratima koja su
vjerojatno vodila u kupaonicu na drugoj strani. Smeđi stol-
konzola na sklapanje i dvije staromodne stolice s vojničko-
sivim presvlakama, zauzimale su većinu slobodnog prostora
u sobi. Uz zid su se nalazila dva ormara koja su u
unutrašnjosti vjerojatno skrivali krevete, koji bi, prostrti
tijekom noći, najvjerojatnije zauzeli prostor na kojem se
trenutno nalazio stol. - Baš zgodno. - primjeti Lando.
- Vjerojatno se može spakirati i natovariti na brod za
manje od tri minute. - dometne Han.
- Slažem se. - kimne Lando. - To je upravo onaj utisak
koji bi i salon trebao odavati, ali nažalost nije tako.
- Možda misle da bi u taboru trebali imati bar jednu
zgradu koja ne izgleda kao da datira iz Klonskih ratova. -

primjeti Han.
- Možda. - reče Lando, čučnuvši kraj jedne od stolica i

promatrajući rub jastuka na sjedalu. - Ove su vjerojatno
dovukli s Dreadnaughta. - Tek kako bi provjerio, zakopa
prste dublje pod sivu presvlaku. - Mislim da nisu dodali
nimalo dodatne ispune prije nego što su ih presvukli ovim...

Ponestane mu riječi, a lice mu se ukoči. - Što je? -
upita ga Han uznemireno.

Lando polako okrene glavu prema njemu i pogleda ga.
- Ova stolica... - prošapuće. - Nije siva ispod presvlake.
Plavo-zlatna je!

- U redu. - reče Han, namrštivši se u nerazumijevanju.
- Pa što?

- Ne shvaćaš. Flota nije izrađivala unutrašnjost bojnih
brodova u plavo-zlatnoj boji. Nikada nisu izradili niti jedan
brod u plavo-zlatnom. Ni za vrijeme Imperija, ni za vrijeme
Nove Republike, niti za vrijeme Stare Republike. Osim
jednom.

- A to je bilo..? - požurivao ga je Han. Lando duboko
udahne. - Za Katana flotu.

Han je zurio u njega, osjećajući kako ga obuzima
neugodna, ledena drhtavica. Katana flota... - Nije moguće,
Lando. - reče. - Sigurno je u pitanju neka greška.

- Nema greške, Han. - odmahne Lando glavom. Dublje
zakopavajući prste u presvlaku, malo odigne rub sive tkanine
i pokaže mu presvlaku pod njom. - Jednom sam prilikom
potrošio dva mjeseca proučavajući Katana flotu. To je to.

Han je promatrao plavo-zlatnu tkaninu koja je
provirivala, izbledjela od vremena, dok ga je osjećaj
nestvarnosti preplavljivao. Katana flota... Mračna Sila.
Izgubljena već više od pola stoljeća... sada je iznenada
pronađena.

Možda. - Treba nam neki jači i čvršći dokaz za to. -

reče Landu. - Ovo samo po sebi ne dokazuje ništa.
Lando kimne, još uvijek napola u šoku. - To

objašnjava zašto su nas zadržali na Lady Luck cijelo vrijeme
puta. - reče. - Nikada im ne bi uspjelo sakriti činjenicu da
njihove Dreadnaughte opslužuje samo dvije tisuće članova
posade, umjesto uobičajenih šestnaest tisuća. Katana flota.

- Moramo pogledati unutrašnjost jednog od brodova. -
bio je uporan Han. - Šifra lozinke za prepoznavanje koju je
Irinez poslala ranije... pretpostavljam da je nisi snimio?

Lando duboko udahne, razmišljajući. - Pretpostavljam
da bi je mogli rekonstruirati. - reče. - Ali ako su pametni
koliko mislim da jesu, tada im šifra za izlaz nije jednaka onoj
za ulaz. No, mislim da nema potrebe da ulazimo u sami brod.
Sve što mi treba jeste da pozorno i pažljivo pregledam
displejni panel koji imaju u salonu zapovjedništva.

- U redu. - kimne Han tmurnog izraza lica. - Hajdemo
tamo i pogledajmo!

GLAVA 16

Trebalo im je tek nekoliko minuta da se vrate do
salona zapovjedništva. Han je promatrao promet pješaka i
vozila dok su hodali, nadajući se da će do salona doći
dovoljno rano i time izbjeći gužvu. Dovoljno se približiti
displej panelu moglo je biti previše komplicirano samo po
sebi i bez gomile ljudi koja sjedi naokolo i nema nikakvog
pametnijeg posla od promatranja onoga što se događa za
barom. - Što zapravo tražimo? - upita Han kada su se
primaknuli zgradi.

- Na krmi broda moraju biti posebni utori za uvođenje
elektronskog očitača opreme za potpunu koordinaciju. -
odgovori mu Lando. - I naravno, proizvodni serijski brojevi.

Han kimne. - Znači, morat će skinuti onu stvar sa zida.
Krasno! - Otkud znaš toliko o floti?

- Kao što sam ti rekao, puno sam proučavao materijale
o njoj. - frkne Lando u pol glasa. - Ako baš moraš znati,
uvalili su mi lažnu mapu po kojoj se flota može naći. Bio je
to dio jednog posla dok sam se bavio preprodajom polovnih
brodova. Mislio sam, ako uspijem dovoljno naučiti o floti,
tako da djelujem kao stručnjak, bit će mi lakše utrapiti mapu
nekom drugom i time vratitit izgubljeni novac.

- I jesi li?
- Doista želiš znati?
- Zapravo, mislim da ne želim. Spremi se, predstava
počinje!
Imali su sreće. Osim barmena i nekoliko deaktiviranih
droida za posluživanje iza bara, u salonu nije bilo ni žive
duše.
- Dobrodošli nazad, gospodo! - pozdravi ih barmen. -

Čime vas mogu uslužiti?
- Nečim što možemo ponijeti do naših odaja. - reče mu

Han, brzo preletjevši pogledom po policama iza čovjeka.
Imali su doista dobar izbor pića: vjerojatno stotinjak boca
različitih oblika, veličina i sadržaja. Ali, bila su tu i malena
vrata koja su sigurno vodila u malo stražnje skladište. Ta bi
im vrata bila najbolja prilika.

- Pretpostavljam da nemate Vistulo vinjaka?
- Mislim da imamo. - odgovori barmen, gledajući
prema izboru boca za svojim leđima. - Da, evo ga!
- Koja berba? - upita Han.
- A... - barmen dohvati bocu i pruži je Hanu. - '49
godište.
Han se namršti. - Nemate '46, zar ne? Možda
spremljeno negdje straga?
- Ne vjerujem da imamo, ali ću provjeriti. - spremno
reče barmen, uputivši se prema vratima.
- Idem i ja s vama. - ponudi se Han, saginjući se kako
bi se provukao ispod bara i pridružio se barmenu. - Ako
nemate '46 godište, možda tamo nađem nešto drugo što bi
bilo jednako dobro.
Na trenutak je barmen djelovao kao da će se usprotiviti
toj zamisli. Ali, vidio je ovu dvojicu kako su malo ranije u
prijateljskoj atmosferi pili sa samim Bel Iblisom, a osim
toga, Han je već bio na pola puta prema vratima skladišta. -
Mislim da nema problema. - reče.
- Odlično! - reče Han, otvarajući vrata i doslovno
uguravši čovjeka u skladište.
Nije znao koliko će vremena Lando trebati da skine
displej sa zida, provjeri ga i vrati natrag. Vođen teorijom da
je bolje biti siguran i iskoristiti priliku što se bolje može,
uspio je otegnuti potragu za Vistulom iz '46 na punih pet
minuta. Nakon još malo dodatnog vremena, sa zadovoljnim

osmjehom na licu završi potragu odlučivši se, u zamjenu, za
bocu Kibshaea iz '48. Barmen krene van iz skladišta, a Han
se uputi za njim, nadajući se u sebi da je sve dobro prošlo.

Lando je stajao na istom onom mjestu za barom gdje
su ga i ostavili, ruku položenih na bar i napetog lica. Ne bez
razloga. Nekoliko koraka iza njega, stajala je Irinez, ruke
položene na dršku svog laserskog pištolja.

- O, zdravo Irinez! - reče Han, pokušavajući djelovati
što nedužnije. - Baš čudno da smo na tebe naletjeli.

Nedužan izraz mu nije nimalo pomogao. - Nimalo
čudno. - reče ona oštro. - Sena me je zadužila da vas držim
na oku. Jeste li našli ono što ste tražili?

Han pogleda u Landa koji mu neprimjetno kimne. -
Aha, mislim da jesmo. - reče.

- To mi je drago čuti. Hajdemo, idemo van. Han pruži
bocu Kibsheae natrag barmenu. - Zadržite je. - reče mu. -
Imam osjećaj da je zabava otkazana.

Kad su izišli iz salona, pred zgradom ih je čekao stariji
terenski transporter za pet putnika. - Ulazite. -reče im Irinez,
pokazavši prema stražnjem ulazu letjelice.

Han i Lando je poslušaju. U letjelici zateknu Senu
Leikvold Midanyl kako sjedi, neobično kruto, u jednom od
putničkih sjedala i čeka ih. - Gospodo. - pozdravi ih ozbiljno
kada su ušli.

- Sjedite, molim vas.
Han se odluči za jedno od sjedala, pa ga zaokrene kako
bi bio nasuprot njoj. - Je li već vrijeme večeri?
- Irinez, preuzmi upravljanje. - reče Sena, ne obazirući
se na Hana. - Vozi oko tabora, nije me briga kamo.
Bez riječi, Irinez se uputi prema prednjem dijelu
letjelice. Uz lagani trzaj, letjelica se pokrene. - Niste ostali
dugo u svojoj sobi. - reče Sena Hanu.
- Ne sjećam se da je Senator rekao da nam je

zabranjeno kretanje po taboru. - odvrati joj Han.
- I nije. - složi se Sena. - No, s druge strane, dobro

odgojen posjetitelj zna kako je neprihvatljivo motati se po
osjetljivim područjima bez pratnje.

- Ispričavam se. - reče joj Han, trudeći se da mu pri
tome glas ne zvuči podrugljivo. - Nisam bio svjestan
činjenice da su vaše zalihe alkoholnih pića strogo povjerljiv
podatak. - Pogleda kroz prozor prema van. - Ako nas
pokušavate odvesti natrag do naše barake, moram vam reći
da idete u krivom smjeru.

Sena je proučavala njegovo lice nekoliko trenutaka. -
Došla sam tražiti uslugu od vas.

Bila je to posljednja stvar koji je Han mogao očekivati
od nje i trebalo mu je nekoliko trenutaka da se sabere i
progovori. - Kakvu uslugu?

- Želim da razgovarate s Mon Mothmom u moje ime.
Da zatražite od nje i Vijeća neka pozovu Senatora Bel Iblisa
da se pridruži Novoj Republici.

Han slegne ramenima. Jesu li samo zbog toga dovukli
Landa i njega ovamo? - Ne treba vam poseban poziv da se
priključite našim snagama. Sve što trebate uraditi jeste
stupiti u vezu s nekim iz Vijeća i ponuditi svoju službu.

Jedan mišić na Seninom licu se trzne. - Bojim se da to
u Senatorovom slučaju ne bi išlo tako lako. - reče ona. - Nije
u pitanju pridružiti se snagama Nove Republike, zapravo se
radi o ponovnom priključivanju.

Han se namršti i pogleda prema Landu. - Da? - reče
oprezno.

Sena uzdahne, napola se okrenuvši prema prozoru i
zagleda se prema van. - Dogodilo se to davno. - reče. - Prije
nego što su se različite grupe pokreta otpora protiv Imperije
službeno udružile u Pobunjenički Savez. Znate li nešto o tom
dijelu povijesti?

- Samo ono što je u službenim zapisima. - reče Han. -
Mon Mothma i Bail Organa s Alderaana okupili su tri
najveće skupine i uvjerili ih da se udruže u savez. Nakon
toga, sve je dobilo na zamahu, snazi i brojnosti.

- Jeste li ikada čuli ime prvog sporazuma?
- Naravno. Zvali su ga Corellianski Sporazum ...
- Han zastane. - Corellianski Sporazum?
- Da. - kimne Sena. - Senator Bel Iblis, a ne Mon
Mothma je bio taj koji je uvjerio tri skupine pokreta otpora
da prihvate sastanak. I onaj koji im je jamčio sigurnost.
Nekoliko daljnjih trenutaka, jedini zvuk koji se čuo u
letjelici bio je zvuk zračnih mlazova koji su je pokretali.
- Što se zatim dogodilo? - konačno progovori Lando.
- Da skratimo cijelu priču, Mon Mothma je počela
preuzimati sve u svoje ruke. - odgovori Sena. - Senator Bel
Iblis bio je puno bolji strateg i taktičar nego što je to ona
bila, bolji čak i od većine pobunjeničkih Admirala i generala
u tim ranim danima. Ali ona je imala prirodni dar za
inspiriranje, način kojim je različite grupe i vrste navodila da
djeluju zajedničkim snagama. Postupno, postala je
najvidljiviji simbol Pobunjenika, dok su Organa i Senator
nezaustavljivo bili potiskivani u drugi plan.
- Nekome poput Bel Iblisa to vjerojatno nije bilo lako
podnijeti. - promrmlja Lando.
- Da, upravo tako. - odvrati Sena. - Ali morate
razumjeti da ga nije samo ponos naveo da se povuče i uskrati
im svoju podršku. Bail Organa imao je snažan utjecaj na
Mon Mothmu, kojim ju je uspijevao prizemljiti i kontrolirati.
On je bio jedan od rijetkih ljudi koje je ona dovoljno
poštivala i vjerovala im, a da bi im ozbiljno posvetila pažnju.
Nakon što je on ubijen prilikom napada Zvijezde Smrti na
Alderaan, nije bilo više nikoga tko bi imao jednak status
njezinom i tko bi se mogao nositi s njom. Mon Mothma je

počela uzimati sve više i više vlasti i moći, a Senator je
počeo sumnjati kako ona namjerava zbaciti Cara s vlasti
samo kako bi sama zauzela njegovo mjesto.

- I tako je on sve vas povukao iz Saveza i započeo svoj
privatni rat protiv Imperija. - reče Lando. - Jesi li ti znao za
nešto o tome, Han?

- Nikad nisam čuo niti šapat o tom. - odmahne Han
glavom.

- To me ne iznenađuje. - reče Sena. - Da li bi vi
razglasili odstupanje nekoga tko je imao moć i utjecaj kao
što ih je imao Senator? Posebice usred rata?

- Vjerojatno ne bih. - prizna Han. - Pretpostavljam da
me jedino iznenađuje u svemu tome, to da nije i više skupina
napustilo Savez poput vas. Mon Mothma može biti vrlo
bahata kada to želi biti.

- Nije bilo nikakove sumnje u to tko je bio na dužnosti
glavnog zapovjednika tijekom rata. - suho dometne Lando. -
Jednom sam prilikom vidio kako je natjerala admirala
Ackbara i generala Madinea da napuste jedan od svojih
najperspektivnijih projekata samo zato što se njoj nije dopao.

Han pogleda u Senu, iznenada se dosjetivši nečega.
- Jeste li zato prestali sa svojim prepadima na Imperij?
Kako bi bili spremni udariti na Mon Mothmu ukoliko Novu
Republiku pretvori u diktatorsku državu?
- Točno tako. - reče mu ona. - Smjestili smo se ovdje u
Pelegrinskom Gnijezdu prije manje od tri godine, te stali sa
svim operacijama osim robnih prepada i počeli s razvojem
taktičkih operativnih planova u slučaju da se to dogodi.
Primirili smo se i čekali na Senatorov trijumfalni povratak u
Novu Republiku. - njezino se lice ponovo trzne.
- I još uvijek čekamo.
Han pogleda kroz prozor, prema taboru pored kojeg su
prolazili. Ispuni ga šuplji osjećaj gubitka. Legendarni

Senator Bel Iblis ... koji čeka povratak na vlast koji se nikada
neće dogoditi. - To se neće dogoditi. - reče on tiho Seni.

- Znam. - Zastane na trenutak, oklijevajući. - Duboko u
sebi i Senator to zna.

- Jedino što ne može progutati svoj ponos i otići Mon
Mothmi pa tražiti od nje neka ga primi natrag. - kimne Han. -
Zato je vas poslao da tražite od nas...

- Senator nema veze s ovim što sam tražila od vas. -
oštro ga prekine Sena. - On čak i ne zna da ovog trenutka
razgovaram s vama. Samo sam ja odgovorna za ovo.

Han malo ustukne. - Naravno. - reče. - U redu. Sena
odmahne glavom.

- Žao mi je. - ispriča se. - Nisam se mislila istresati na
vama.

- U redu je. - reče joj Han, osjetivši i sam pomalo
sličnu bol zbog koje je suosjećao s njom. Mogla je imati sve
dobre namjere i svu logiku na svojoj strani, ali je sve to njoj i
dalje vjerojatno djelovalo kao neka vrst izdaje prema
Senatoru. Glavom mu prođe jedna davna uspomena: izraz
Lukeova lica malo prije početka bitke za Yavin sa prvom
Zvijezdom Smrti. Tada je mislio da će Han pobjeći i ostaviti
ih...

- Han? - tiho ga zazove Lando.
Han pogleda prema prijatelju, odmahujući glavom
kako bi odagnao te uspomene. Lando neznatno izvije obrve.
Podsjećajući ga... - Možemo se dogovoriti, Sena. - reče Han,
okrenuvši se prema njoj. - Mi ćemo razgovarati s Mon
Mothmom o Senatoru. A vi ćete nam ispričati sve o Katana
floti.
Senino se lice ukoči. - Katana floti?
- Floti iz koje su vaših šest Dreadnaughta. - reče
Lando. - Ne trudite se poricati, dobro sam pogledao displej
koji imate nad barom u salonu zapovjedništva.

Sena duboko udahne. - Ne. Ne mogu vam reći ništa o
tome.

- Zašto ne? - upita Lando. - Samo što nismo ponovo
postali saveznici, sjećate se?

Hanovom kralješnicom prođe neugodna jeza. - Osim
ako je već ranije niste obećali Fey'lyai?

- Ništa mu nismo obećali. - ravnodušno im odvrati
Sena. - Što ne znači da nije tražio.

Han se namršti. - Znači, ipak priprema puč.
- Nikako! - odmahne Sena glavom. - Fey'lya ne bi znao
što napraviti s vojnim pučem, čak i da ga dobije lijepo
umotanog i na pladnju. Morate razumjeti da Bothanci
razmišljaju na političkom jeziku, jeziku utjecaja i
uvjeravanja, a ne u vojnoj terminologiji. Tipični Bothanski
cilj jeste prolaziti kroz život okupljajući sve više i više ljudi
koji će slušati ono što on ima za reći. Fey'lya misli da će ga,
ukoliko Senatora ponovo uvede u Novu Republiku, to
dovesti jedan veliki korak bliže tom njihovom cilju.
- Posebice ako Ackbar nije u blizini da mu se
suprotstavi? - upita Han.
Sena kimne. - Da, to je nažalost još jedan tipičan
Bothanski potez. Bothanski vođa koji zapne, neizbježno biva
pregažen od svih onih koji se žele dočepati njegovog
položaja. U davnoj su prošlosti ti napadi bili doslovni - smrt
od noža i svi ostali oblici nasilne smrti. U današnje su
vrijeme ipak malo suzdržaniji, sveli su ih na verbalne
asasinacije. Vjerujem da je u pitanju opći napredak društva.
- Ackbar nije Bothanac. - napomene Lando.
- Njihova se tehnika da lako primjeniti i na druge rase.
Han zagunđa. - Krasna grupa saveznika. Pa, oni samo
zabadaju noževe u leđa, ili se služe i prljavim i podlim
podmetanjima?
- Mislite na bankovni transfer? - Sena odmahne

glavom. - Ne, ne vjerujem da je Fey'lya to uradio. Pravilo je
da Bothanci nikada ne riskiraju toliko da bi sami pokrenuli i
skovali zavjere protiv nekoga. Puno im je draže iskoristiti
tuđe zavjere.

- Znači, više su lešinari nego lovci. - kiselo zaključi
Han. To je vjerojatno objašnjavalo zašto mu Fey'lya i
njegovi nikada nisu bili dragi. - Pa, što da uradimo s njim?

Sena slegne ramenima. - Zapravo, sve što trebate
uraditi jeste osloboditi Ackbara svake sumnje. Čim više ne
bude ranjiv i podložan njegovim napadima, Fey'lya će se
povući.

- Krasno! - zagunđa Han. - Jedini problem je u tome da
možda nećemo imati dovoljno vremena za to, s obzirom na
to da jedan Veliki Admiral vodi Imperij.

- A ako ga mi ne budemo imali, nećete ga imati ni vi. -
dometne Lando. - Na stranu s povrijeđenim dostojanstvom,
Sena, ali Senatoru bi bilo bolje da se što prije suoči sa
stvarnošću. Vi ste mala i izolirana skupina koja zna za trag
koji vodi prema Katana floti, a naokolo se rasprostire
Imperija koja ima hitnu potrebu za velikim ratnim
brodovima. Onog trenutka kada Veliki Admiral nanjuši to
što vi imate, obrušit će se na vas s cijelom imperijalnom
flotom, prije no što uspijete trepnuti. Predajte Katana flotu
Novoj Republici, i bit ćete junaci. Budete li predugo čekali,
sve ćete izgubiti.

- Svjesna sam toga. - reče Sena jedva čujnim glasom.
Han je čekao, uzdajući se u sreću... - Mi zapravo i ne znamo
gdje je flota. - reče ona. - Naše smo Dreadnaughte nabavili
od čovjeka koji tvrdi kako je naletio na njih prije petnaestak
godina. Čovjek je mršav, nižeg rasta od prosječnog i cijelom
građom pomalo podsjeća na lasicu. Ima kratku sijedu kosu i
vrlo izborano lice, iako je smatram da je to ima više veze s
nekom davnom bolešću ili ozljedom, nego s njegovim

godinama.
- Kako se zove? - upita Han.
- Ne znam. Nikada nam nije rekao svoje ime. - Sena je

ponovo oklijevala trenutak, a zatim nastavi. - Znam da se
obožava kockati. Svi su naši sastanci s njim održavani na
Coral Vandi, obično za kockarskim stolovima. Činilo se da
ga osoblje tamo vrlo dobro poznaje, iako s obzirom na način
na koji je rasipao novac oko sebe, to ne mora ništa značiti.
Djelitelji uvijek brzo uoče one koji lako gube.

- Coral Vanda? - ponovi Han.
- Podmorska luksuzna kockarnica na Pantolominu. -
reče mu Lando. - Krstari po tri i sedam dana oko grebena
koji leže uz sjeverni kontinent. Uvijek sam htio poći onamo,
ali nikada nisam imao priliku za to.
- Pa, upravo si je dobio. - reče mu Han. Pogleda u
Senu. - Pretpostavljam da je sljedeće pitanje kako ćemo otići
odavde.
- To neće biti problem. - odvrati ona, pomalo napetim i
iscrpljenim glasom. Vjerojatno je već dvojila zbog onog što
im je rekla. - Mogu poslati Harrier da vas vrati natrag do
New Cova. Kada želite poći?
- Odmah. - reče Han. Ugleda Senin izraz lica. - Čuj,
bez obzira na to kada ćemo poći, neke ćeš stvari morati
objasniti Senatoru. Mi smo u utrci s Imperijem, čak i
nekoliko sati može predstavljati veliku razliku.
- Pretpostavljam da ste u pravu. - reče ona, pomalo
oklijevajući. - Irinez, odvezi nas do broda. Obavit ću
pripreme od tamo.
Ispostavilo se da ipak nije bilo potrebe obavljati
pripreme s Lady Luck. Došavši do letjelice, zatekoše
Senatora Bel Iblisa kako stoji pred rampom broda, očito
čekajući na njih.
- Zdravo Solo, Calrissian. - nasmješi im se kada su

Han i Lando izišli iz vozila. - Nisam vas našao u vašim
odajama, pa sam pomislio da ste možda ovdje. Vidim da sam
dobro pretpostavio.

Pogled njegovih očiju zaustavi se negdje iza Hanovih
leđa, kad Sena iziđe iz vozila. Ponovo pogleda u Hanovo
lice, a osmjeha naglo nestane. - Sena? Što se događa?

- Saznali su za Katana flotu, zapovjedniče. - odgovori
ona tiho, prilazeći i zaustavivši se pored Hana. - A... ja sam
im rekla za našu vezu.

- Razumijem. - ravnodušno reče Bel Iblis. - Što znači
da vjerojatno odlazite. Provjeriti možete li ga uvjeriti da
prepusti flotu Novoj Republici.

- Upravo tako, gospodine. - reče Han, odmjeravajući
ton. - Potrebni su nam ti brodovi, neophodno i hitno
potrebni. Ali nam još više trebaju dobri borci. I dobri
zapovjednici.

Bel Iblis je jedan dugi trenutak gledao u njega. - Neću
otići Mon Mothmi kao prosjak i moliti je da me primi. -
konačno reče.

- Otišli ste jer ste imali dobre razloge za to. - bio je
uporan Han. - Na isti se način možete i vratiti.

Bel Iblisove se oči ponovo svrnu na Senu. - Ne. - reče.
- Previše ljudi zna za ono što se dogodilo među nama.
Izgledao bih kao stara budala. Ili kao prosjak.

Pogled mu odluta negdje pored Hana, polako prelazeći
preko zgrada Peregrinskog gnijezda. - Nemam ništa što bih
mogao donijeti, Solo. - reče napetim glasom, s prizvukom
krivnje. - Nekada sam sanjao o tome kako ću imati flotu koja
bi se mogla mjeriti s najboljim što Nova Republika ima.
Flotu i povijest punu odlučnih i važnih pobjeda nad
Imperijom. S tim bih se možda i mogao vratiti na jedan
dostojanstven i poštovanja vrijedan način. - odmahne
glavom. - Ali, ovo što trenutno imamo ovdje jedva se može

nazvati udarnom grupom.
- Možda i jeste tako, ali šest Dreadnaughta nisu nešto

na što bi se moglo prijezirno otpuhnuti. - umetne Lando. -
Jednako tako i vaši borbeni uspjesi. Zaboravite Mon
Mothmu na trenutak. Svaka vojna osoba Nove Republike
bila bi oduševljena da vas ima u svojim redovima.

Bel Iblis izvine jednu obrvu. - Možda. Pretpostavljam
da vrijedi razmisliti o tome.

- Posebice dok Imperij vodi jedan Veliki Admiral. -
naglasi Han. - Ako vas uhvati ovdje same i nezaštićene,
gotovi ste.

Bel Iblis se kiselo osmjehne. - To mi je već palo na
pamet, Solo. Nekoliko puta dnevno. - Ispravi se. - Harrier
kreće za pola sata kako bi Brel'lyau odvezli natrag na New
Cov. Zapovjedit ću da povezu i vas i Lady Luck.

Han i Lando razmjene poglede. - Mislite li da je
sigurno vraćati se natrag na New Cov, gospodine? - upita
Han. - Moguće je da se Imperijalci još uvijek motaju onuda.

- Ne vjerujem da su još uvijek tamo. - bio je uvjeren
Bel Iblis. - Dugo sam proučavao Imperijalce i njihovu
taktiku. Osim što ne očekuju da bi se mi mogli pojaviti na
New Covu tako skoro, oni si zapravo i ne mogu priuštiti
predugo zadržavanje na jednome mjestu. Osim toga,
moramo otići onamo. Breil'lya mora pokupiti svoj brod
tamo.

Han kimne, pitajući se istovremeno kakvo će izvješće
Breil'lya predati svom nadređenom kada se vrati na
Coruscant. - U redu. Pa... mislim da bi se trebali prihvatiti
pripremanja broda za put.

- Da. - Bel Iblis zastane na trenutak, a zatim im pruži
ruku. - Bilo mi je drago vidjeti te, Solo. Nadam se da ćemo
se ponovo sresti.

- Siguran sam da hoćemo, gospodine. - uvjeri ga Han,

prihvaćajući pruženu ruku. Senator kimne Landu. -
Calrissian. - reče. Pustivši Hanovu ruku, okrene se i pođe od
njih, uputivši se preko sletišta.

Han ga je promatrao dok je odlazio, pokušavajući
otkriti divi li se Senatoru više nego li ga sažaljeva ili obratno.
Bilo je to potpuno beskorisno samoispitivanje. - Naša je
prtljaga još uvijek u baraci. - reče Seni.

- Poslat ću nekoga da vam je donese dok vi pripremate
brod. - Pogleda u Hana, a oči joj se odjednom ispune
žarkom, ubilačkom vatrom. - Želim da zapamtite jednu stvar.
- reče smrtonosno ozbiljna. - Sada možete otići, s našim
blagoslovom. Ali ako izdate Senatora, na bilo koji način,
umrijet ćete. Od moje ruke, osobno, ako bude bilo potrebno.

Han izdrži njezin pogled, razmišljajući što da joj
odgovori. Treba li je, možda, podsjetiti da su ga dosada
napadali lovci na ucjenjene glave i međuzvjezdani
kriminalci, da su na njega pucali imperijalni zvjezdani
jurišnici, da je bio mučen po osobnim zapovjedima Darth
Vadera? Da joj naznači da mu je nakon svega toga, prijetnja
koju mu upućuje netko poput Sene, previše smiješna da bi je
uopće uzeo za ozbiljno? - Razumijem. - reče naposljetku
ozbiljno. - Neću vas iznevjeriti.

Sa hrptenog dijela krmene veze dopre do njih zvuk
prikapčanja magnetske veze, a sljedećeg trenutka se djelić
zvijezda koje su bile vidljive kroz prednju osmatračnicu
Lady Luck, koju je većim dijelom zaklanjao trup
Dreadnaughta, izduže u zvjezdane linije. - Evo nas ponovo
na putu. - reče Lando glasom koji je govorio da se pomirio
sa sudbinom. - Zašto li ti samo dopuštam da me uvlačiš u sve
to?

- Zato što si pošten. - odgovori mu Han, pregledavajući
instrumente na komandnoj ploči Lady Luck.

Nije imao što vidjeti, jer su pogoni i veći dio sistema
bili isključeni. - I zato što znaš jednako dobro kao i ja da to
moramo uraditi. Prije ili kasnije Imperij će otkriti kako je
Katana flota pronađena i počet će je i sami tražiti. I ako je se
dočepaju prije nas, bit ćemo u velikoj nevolji. - I ponovo su
bili u istoj situaciji, potpuno beskorisni bar na dva dana dok
ih je Harrier vukao prema New Covu. Ne zato što se htjeli
poći onamo, nego zato što Bel lblis nije imao dovoljno
povjerenja u njih da im oda koordinate lokacije svoga glupog
tabora, Peregrinskog Gnijezda...

- Brineš se zbog Leie, zar ne? - upita Lando i prekine
tišinu.

- Nisam je trebao pustiti da ode. - promrsi Han. - Nešto
je pošlo po zlu, jednostavno to osjetim. Onaj mali lažljivi
stranac ju je predao Imperiju, ili nas je veliki Admiral
ponovo prešao. Ne znam točno što je u pitanju, ali nešto
jeste.

- Leia se zna brinuti za sebe, Han. - tiho reče Lando. -
A čak i Veliki Admirali povremeno pogriješe.

Han odmahne glavom. - Pogriješio je na Sluis Vanu,
Lando. Neće mu se omaknuti još jedna pogreška. Spreman
sam kladiti se o Falcon da neće.

Lando ga potapše po ramenu. - No, hajde, stari moj.
Mozganje o tome nije od nikakove pomoći. Imamo dva dana
koja trebamo nekako potrošiti. Hajdemo otvoriti stol za par
partija sabacca.

Veliki Admiral Thrawn je dva puta pročitao poruku
prije nego što je svoje užarene oči usmjerio na Pellaeona. -
Jamčite li za vjerodostojnost ovoga izvješća, kapetane?

- Onoliko koliko mogu jamčiti za bilo koje izvješće
koje ne dolazi izravno od nekog imperijalnog agenta. - reče
mu Pellaeon. - Ipak, s druge strane, taj nam je krijumčar

podastro do sada pedeset i dva izvješća u posljednjih deset
godina, od kojih se dokazano četrdeset i osam pokazalo
točnima. Rekao bih da mu se može vjerovati.

Thrawn ponovo pogleda na očitač. - Endor. -
promrmlja, više sam za sebe. - Zašto Endor?

- Ne znam, gospodine. - reče Pellaeon. - Možda su u
potrazi za drugim skrovištem?

- Među Ewoksima? - prijezirno frkne Thrawn. - To bi
bio potez očajnika. Ali, nema veze. Ako je Millenium Falcon
tamo, tamo je i Leia Organa Solo. Obavjestite odjele za
navigaciju i pogon: odmah krećemo prema Endoru.

- Da, gospodine. - kimne Pellaeon, već unoseći
zapovijed u računalo. - Želite li da Khabarakha dopremimo
iz Nystaoa na brod?

- Da, Khabarakh! - izgovori Thrawn zamišljno njegovo
ime. - Zamjećujete li kako se vrijeme savršeno podudara,
kapetane? Khabarakh se vraća na Honoghr nakon mjesec
dana izbivanja, upravo u ono vrijeme kada Solo i Organa
Solo odlaze na tajne zadatke prema New Covu i Endoru.
Slučajnost?

Pellaeon se namršti. - Ne razumijem vas, gospodine.
Thrawn se blijedo nasmiješi. - Ono što ja mislim,
kapetane, jest da smo svjedoci novom stupnju istančanosti na
strani naših neprijatelja. Znali su da ću na povratak jedinog
preživjelog iz neuspjele akcije na Kashyyyku svakako
obratiti pozornost. Zato su podesili njegovo puštanje iz
zarobljeništva tako da se poklopi s njihovim vlastitim
misijama, nadajući se kako ću ja biti prezauzet da bi ih
primjetio. Nema sumnje, kada uspijemo slomiti Khabarakha,
od njega ćemo saznati mnogo važnih stvari, na koje ćemo
potrošiti previše vremena i ljudskog rada, te će se ona na
kraju pokazati posve netočnima. - Thrawn ponovo frkne. -
Ne, ostavite ga tamo gdje jeste. Možete obavijestiti dinaste

kako sam odlučio dopustiti im da ispune svih sedam dana
javnog poniženja, nakon čega mogu nastaviti s ritualom
dokazivanja po svom izboru. Bez obzira na to koliko
beskorisne bile informacije koje on ima, Khabarakh ipak
može biti koristan Imperiju ako umre mučnom i bolnom
smrću. Bit će to dobra pouka njegovoj rasi.

- Da, gospodine. - Pellaeon zastane. - Smijem li
napomenuti, gospodine, da takva drastična psihološka
istančanost i nenadana promjena, nikako nisu uobičajeni za
pobunjeničke operativne postupke.

- Slažem se. - reče Thrawn tmurno. - Što samo dodatno
potvrđuje da bi, što god da Leia Organa Solo traži na
Endoru, moglo biti od daleko većeg značenja za eventualne
pobunjeničke ratne uspjehe i da ga upravo stoga ne smijemo
zanemariti.

Pellaeon se namršti, pokušavajući se dosjetiti što bi to
moglo biti na Endoru. Što bi to itko ikako mogao poželjeti? -
Neki od materijala koji je preostao nakon projekta Zvijezde
Smrti? - pokušao je.

- Puno vrijednije od toga. - odmahne Admiral glavom.
- Možda informacija koju je Car imao uz sebe onog trenutka
kada je umro. Informacije za koju oni misle da ju je moguće
iskoristiti.

Tek tada Pellaeon shvati o čemu se radi. - Lokaciju
skladišta u Planini Tantiss.

Thrawn kimne. - To je jedina stvar za koju mislim da
bi oni uložili tolike napore i koja bi im bila toliko vrijedna. U
svakom slučaju, radi se o riziku koji ne smijemo zanemariti.
Ne u ovome trenutku.

- Slažem se. - Pellaeonova konzola zapišti. Navigacija
i pogon su javljali da su spremni. - Hoću li napustiti orbitu?

- Kad god vama odgovara, kapetane. Pellaeon kimne
prema zapovjednom mostu. - Izlazimo iz orbite. Pratite kurs

koji je izradio odjel za navigaciju.
Kroz osmatračnicu zapovjednog mosta ugledaše

planetu koja kao da je propadala prema dubinama svemira.
Upravo tog trenutka začuje se tiho zvrčanje prijemnika koji
najavi prijem hitne poruke. Pellaeon izvuče obavjest i pročita
zaglavlje. - Admirale? Izvješće s Adamanta iz Abregado
sistema. Zarobili su jedan od Talon Karrdeovih teretnjaka.
Upravo nam pristiže prijepis prvog saslušanja. - namršti se
kada ugleda kraj prijepisa. - Zapravo, vrlo je kratak,
gospodine.

- Hvala. - reče Thrawn s tihim zadovoljstvom u glasu
dok je iščitavao izvješće koje se sada pojavilo i na njegovom
ekranu.

Još uvijek ga je čitao kada je Chimaera ubrzala u
brzinu svjetlosti. Čitao ga je vrlo, vrlo pažljivo.

GLAVA 17

Mara nikada ranije nije bila u Abargedo-Rae
svemirskom pristaništu, ali dok je hodala niz njegove ulice,
zaključi kako je pristanište zasluživalo svaku mrvicu mračne
reputacije koju je imalo i u koju je uloženo toliko napora.

Mada, ona se nije mogla očitati sa površine. Upravo
suprotno od toga, mjesto je bilo uredno i gotovo pretjerano
čisto, ali ta je savršena antiseptičnost odavala da je čistoća
nametnuta odozgo, vladinim dekretom, umjesto da je bila
izraz sklonosti i želja stanovnika tog mjesta. Činilo se i
manje-više mirnim, ali po ulicama oko sletišta bilo je mnogo
ophodnji muškaraca u odorama.

I ispod blještave površine, jasno se nazirala trulež.
Jasno se vidjela u prikrivenom ponašanju lokalnog
stanovništva, u malodušnom razmetanju stražara, u njihovim
oklijevajućim pogledima nenametljivih, ali pretjerano
mučaljivih nadglednika. Cijelo je pristanište, možda čak i
cijela planeta, bila povezana samo tankom niti straha i
oružja.

Bio je to totalitaran režim vrijedan prezira i njegova
populacija koja mu je očajnički pokušavala umaći. Upravo
jedno od onih mjesta gdje će svatko izdati svakoga, za cijenu
karte koja vodi sa te planete. Što je značilo da, ako je itko od
domaćih nanjušio činjenicu da ravno pred nosom službe
osiguranja leži jedan krijumčarski brod, Mara ima šansu da
napravi tek nekoliko koraka prije nego što joj se cijelo
mjesto nađe za vratom.

Dok je hodala prema izblijedjelim vratima s jednako
izblijedjelim natpisom "Sletište 21", Mara se cinično nadala
da ne ide ravno u klopku. Doista bi joj bilo mrsko zaginuti

na mjestu kao što je ovo.
Vrata koja su vodila prema sletištu nisu bila

zaključana. Mara duboko udahne, bolno svjesna dva para
službenika osiguranja koji su bili na vidiku, ali ipak uđe.

Bio je to doista Etherway i izgledao je upravo onako
otrcano i oronulo kao kada ga je Fynn Thorve morao ostaviti
na sletištu 63 istog ovog pristaništa. Mara ga pregleda brzim
pogledom, provjeri svaki kutak i udubinu sletišta u koju bi se
mogao zavući naoružani odred u zasjedi, te na koncu usmjeri
svu svoju pažnju na tamnokosog mladića koji se zavalio u
stolac pored spuštene rampe teretnjaka. Čak i u nemarnim
krpetinama koje je imao na sebi, nije mogao sakriti vojničku
auru koja se prostirala oko njega. - Hej, ti tamo, zdravo! -
poviče prema njoj, spuštajući naniže informatičku karticu
koju je držao u ruci. - Krasan dan za letenje. Jesi li
zainteresirana za iznajmljivanje broda?

- Ne. - odgovori ona, zaputivši se prema njemu i
pokušavajući u isto vrijeme držati na oku sve što ju je
okruživalo. - Više sam raspoložena za kupovinu. Kakve je
vrste ta tvoja leteća kutija za cipele?

- To je Harkners-Balix devet-nula-tri. - frkne mladić s
očitim, ali ipak drugorazrednim, prizvukom povrijeđena
ponosa u glasu. - Leteća kutija za cipele! Baš!

Nije bio baš neki glumac, ali bilo je o čito da se ni
njemu ne sviđa cijeli taj smješni aranžman. Mara čvrsto
stisne zube, u sebi proklinjući Thorvea što je uopće ugovorio
ovakovu glupu proceduru prepoznavanja. - Izgleda mi kao
devet-sedamnaest. - reče ona ozbiljno. - Ili čak kao devet-
dvadeset-dva.

- Ne, to je devet-nula-tri. - bio je on uporan. - Vjeruj
mi, moj je ujak nekada proizvodio slijetnu opremu za njih.
Hodi unutra, pa ću ti pokazati u čemu je razlika.

- O, to bi bilo krasno. - promrsi Mara u pol glasa dok

ga je pratila uz rampu, prema unutrašnjosti broda.
- Drago mi je što si konačno stigla. - dobaci joj mladić

preko ramena kada su se uspeli do vrha rampe. - Već sam
pomislio da su te uhvatili.

- To se još uvijek može dogoditi ako ne zašutiš. -
zareži Mara prema njemu. - Stišaj glas, hoćeš li?

- U redu je. - uvjeri je on. - Uključio sam sve tvoje
MSE droide pa sad lupetaju i zveckaju naokolo, zauzeti
čišćenjem u unutrašnjosti vanjske obloge broda. To bi
trebalo onemogućiti sva prisluškivanja.

Mara je pretpostavljala da je teoretski u pravu. Ali što
se praktičnog tiče... pa, ako su lokalci nadzirali ovu lokaciju,
oboje su već sada bili u nevolji. - Jesi li imao problema pri
izvlačenju broda iz zaplijene? - upita ga.

- Zapravo i nisam. - odgovori on. - Pristanišni
administrator je rekao kako je sve to u velikoj suprotnosti s
pravilima i zakonom, ali mi nije zadavao većih problema
zbog toga. - Naceri se.

- Iako, pretpostavljam da je veličina mita koji sam mu
proturio imala neke veze s tim. Usput, zovem se Wedge
Antilles. Prijatelj sam kapetana Sola.

- Drago mi je. - reče Mara. - Solo nije mogao sam
doći?

Antilles odmahne glavom. - Morao je otići s
Coruscanta po nekom specijalnom zadatku, pa je zato mene
zamolio neka izvučem brod za tebe. Ionako sam bio
raspoređen za osiguranje u jednom od susjednih sistema, pa
mi nije bilo teško.

Mara ga na brzinu bolje osmotri. Sudeći po njegovoj
građi i dojmu koji je ostavljao... - Pilot B-krilca? - pokuša
pogoditi.

- X-krilca. - ispravi je Wedge. - Moram se vratiti prije
nego što moj konvoj završi sa utovarom. Želiš li da te

otpratim odavde?
- Hvala, ali ne. - reče mu ona, odolijevajući nagonskoj

pobudi da mu odgovori zajedljivije. Prvo pravilo među
krijumčarima bilo je da ostaneš maksimalno nezamjećen i ne
izazivaš sumnju. Napuštanje trećerazrednog pristaništa u
pratnji sjajnog X-krilnog zvjezdanog lovca Nove Republike
nikako se nije uklapalo u to pravilo. - Zahvali Solou.

- U redu. Ah, da, još nešto. - dobaci joj Antilles dok je
prolazila pored njega. - Han mi je rekao neka te pitam da li
bi tvoji ljudi bili zainteresirani prodati podatke o vašem
prijatelju s očima.

Mara ga oštro pogleda. - Našem prijatelju s očima?
Antilles slegne ramenima. - To mi je rekao. Rekao je
da ćeš razumjeti.
Marine se usne stisnu u tanku liniju. - Savršeno
razumijem. Reci mu da ću proslijediti poruku.
- U redu. - oklijevao je jedan trenutak. - Zvučalo mi je
kao da je prilično važno...
- Rekla sam da ću proslijediti poruku!
On ponovo slegne ramenima. - U redu, samo radim
ono što mi je rečeno. Ugodan ti put. - prijateljski joj
kimnuvši glavom, uputi se van niz rampu. Mara, još uvijek
očekujući zamku, zatvori prilaznu rampu i zaključa je, te se
uputi prema pilotskoj kabini.
Trebalo joj je oko četvrt sata kako bi provjerila
brodske sustave i pripremila ih za let, a gotovo jednako
toliko vremena je trebalo i kontroli pristaništa da joj potvrde
dozvolu za polijetanje. Podesivši zračne mlazove, Mara bez
poteškoća podigne letjelicu u zrak u uputi se prema svemiru.
Bila je gotovo dovoljno daleko od orbite da ubrza do
brzine svjetlosti, kada u podsvjesti osjeti uznemiravajuće i
upozoravajuće kuckanje.
- O-ho. - promrsi naglas, brzim pogledom prelazeći

preko brodskih displeja. Ničega nije bilo na vidiku, ali bila je
i preblizu planetarnoj masi, da bi to išta značilo. Svašta je
moglo ovog trena izroniti iza horizonta, sve od jednog
jedinog TIE lovca pa do cijelog imperijalnog Zvjezdanog
Razarača.

Ali, možda još nisu bili spremni...
Mara počne iz pogoskih motora izvlačiti maksimalnu
snagu, osjetivši kako je na trenutak inercija pribija uz naslon
pilotskog sjedala, dok su se kompenzatorski ubrzivači trudili
pratiti naglo ubrzanje. Iz zvučnika dopre zlovoljan urlik
kontrolora leta, ali Mara se ne obazre na njega. Pokrene
računalni program, nadajući se da je Thorve primjenio
Karrdeov standardni postupak kada je slijetao na Abregado.
Jeste. Kalkulacija za ubrzanje do brzine svjetlosti sa
lokacije ovoga sistema već je bila preračunata i memorirana
u računalu, čekajući samo da je se pokrene. Mara pokrene
računalo, unoseći tek manje prilagodbe koje će ispraviti
nekoliko mjeseci općenitih galaktičkih odstupanja, a potom
ponovo pogleda kroz prednju osmatračnicu.
Ravno pred njom, izdižući se iznad horizonta,
promaljao se masivan trup Zvjezdanog Razarača klase
Victory.
Išao je ravno prema njoj.
Jedan dugi trenutak, Mara je samo nepomično sjedila,
brzo premećući po glavi mogućnosti koje je imala protiv
njih, podsvjesno znajući kako su svi pokušaji jalovi.
Zapovjednik Zvjezdanog razarača isplanirao je ovo
presretanje s velikom umješnošću. Razmatrajući njihov
vektor kretanja i udaljenost Etherwaya od planete pod njom,
nije bilo nikakove mogućnosti da Mara izbjegne topništvo i
zrake za privlačenje velikog ratnog broda onoliko dugo
koliko joj je trebalo da uđe u brzinu svjetlosti. Mara se
pokuša nakratko utješiti mišlju da se Imperijalci možda i

nisu uputili za njom, da se spremaju sačekati Antillesa koji je
još uvijek bio prizemljen na planeti. Ali i ta je nada vrlo brzo
napusti. Jedan pilot X-krilca jedva bi mogao biti toliko važan
da se za njim pošalje Zvjezdani Razarač klase Victory. A čak
i da jeste, imperijalci ne bi pokazali toliku nesposobnost i
pokrenuli zasjedu prije vremena.

- Tererni brode Etherway! - provali kroz zvučnike
njezina sustava za vezu hladan, distanciran glas. - Ovdje
Zvjezdani Razarač - Adamant. Naređujemo vam da isključite
svoje pogone i pripremite se za prebacivanje na našu palubu!

Znači, to je bilo to. Doista su tražili upravo nju. Za
samo nekoliko trenutaka Mara će biti njihov zarobljenik.
Osim ako ...

Nagnuvši se prema konzoli, uključi odašiljač. -
Zvjezdani Razaraču Adamant, ovdje Etherway. - reče
odrješito. - Čestitam vam na vašoj budnosti. Bojala sam se
da ću morati pretražiti okolnih pet sistema kako bih pronašla
Imperijalni brod.

- Isključit ćete sve obrambene štitove... - nastavio je
glas s nabrajanjem postupaka prema uobičajenoj proceduri
sve dok mu Marine riječi nisu doprle do svijesti, riječi koje
nisu odgovor koji bi dao bilo koji drugi zarobljenik Imperija.

- Želim razgovarati s vašim kapetanom čim se iskrcam
na brod. - ubaci se Mara koristeći njegovu trenutačnu
zbunjenost i činjenicu da je ostao bez riječi. - Želim da mi
ugovori sastanak s Velikim Admiralom Thrawnom i osigura
mi prijevoz onamo gdje se Admiral i Chimaera trenutno
nalaze. I pripremite zraku za privlačenje - ne želim sama
pristajati s ovim čudovištem od broda u vaše hangare.

Iznenađenja su se, jedno za drugim, redala očito
prebrzo za sirotog mladića. - Ah, teretni brode Etherway... -
pokušao je ponovo započeti rečenicu.

- Zapravo, spojite me odmah s kapetanom! - prekine ga

Mara. Tog je trenutka ona bila inicijator i bila je vrlo odlučna
zadržati se u takovoj poziciji što je duže moguće. - Nema
ovdje okolo nikoga tko bi nam se mogao ubaciti u vezu i
prisluškivati.

Na trenutak zavlada tišina. Mara se nastavila kretati
prema brodu, ali tračak sumnje je natjera na dvojbu o
ispravnosti takove odluke. To je jedini mogući način,
odlučno reče sama sebi.

- Ovdje kapetan. - začuje se kroz zvučnike novi glas. -
Tko ste vi?

- Netko s vrlo važnim informacijama za Velikog
Admirala Thrawna. - odgovori mu Mara, a uz odsječenost, u
njezinom se glasu tad mogla načuti i bahatost. - To je sve što
za sada trebate znati.

Ali kapetan se nije dao zbuniti i nadvladati tako
jednostavno kao njegovi niži časnici. - Doista? - suho reče. -
Prema našim obavjestima, vi ste članica krijumčarske bande
Talon Karrdea.

- I vi mislite da jedna takova osoba nikako ne bi mogla
posjedovati informaciju koja bi Admiralu bila zanimljiva? -
odvrati mu Mara, ledenim glasom.

- O, siguran sam da bi mogla. - reče kapetan. - Samo
ne vidim razloga zašto bih njega gnjavio s nečim što će na
kraju biti tek rutinsko ispitivanje.

Mara nagonski čvrsto stisne lijevu ruku u pesnicu. Po
svaku je cijenu morala izbjeći takovo potpuno mentalno
rešetanje na koje je kapetan upravo očito aludirao. - To vam
ne bih savjetovala. - odgovori mu, unoseći u glas svu svoju,
već poluzaboravljenu, dostojanstvenost i moć koju je stekla
na Imperijalnom dvoru. - Veliki bi Admiral bio vrlo
nezadovoljan vama u tom slučaju... vrlo, vrlo nezadovoljan.
Nastupi kratka stanka. Očito, kapetan je počeo shvaćati kako
je ulovio nešto puno veće nego što se nadao. Ali isto tako,

nije još dovoljno omekšao kako bi potpuno popustio. - Ja
imam svoje zapovijedi. - reče ravnodušnim glasom. -
Trebam puno više od mutnih naznaka, prije nego što se
odlučim na presedan.

Mara se isprsi. To je bilo to. Nakon svih ovih godina
skrivanja od Imperije, kao i od svih drugih, to je bilo to. -
No, onda pošaljite poruku Velikom Admiralu. - konačno
reče. - recite mu da je lozinka: Hapspir, Barrini, Corbolan,
Triaxis.

Ponovo nastupi šutnja s druge strane veze i Mara
shvati da je konačno uspjela. - A vaše ime? - upita potom
kapetan, glasom u kojem se čulo poštovanje.

Pod njom, Etherway se lagano trzne kada na njega
pade zraka za privlačenje sa Adamanta. Više nije mogla
uzmaknuti. Jedini izlaz bio joj je da igra otvoreno. - Recite
mu... - reče - ...da me je poznavao kao Carevu Ruku.

Privukli su nju i njezin brod na palubu razarača, a
potom je smjestili s nesigurnom uljudnošću u jednu od
časničkih kabina... Potom napustiše prostor Abregada
takovom brzinom kao da ih proganjaju svi vrazi svemira.

Ostaviše je samu u kabini ostatak dana, a potom i
cijelu noć. Nikoga nije vidjela, s nikim razgovarala. Obroke
joj je poslužio SE4 droid, a vrata su sve ostalo vrijeme bila
čvrsto zaljučana. Bilo je nemoguće reći je li ta prisilna
privatnost uslijedila po kapetanovoj zapovjedi, ili je
zapovijeđena na višoj razini, ali joj je osama bar dala
dovoljno vremena i priliku da isplanira što i kako dalje,
onoliko koliko je to mogla.

Jednako tako, nije mogla otkriti niti kamo idu, ali je po
napregnutom zvuku pogonskih strojeva zaključila kako su
putovali velikom brzinom, gotovo graničnom za Zvjezdani
Razarač klase Victory, kojem je normalna, optimalna brzina
bila Točka Pet Četiri. Bilo je vjerojatno da je njihova

trenutačna brzina bila gotovo Točka Pet, što je značilo da u
sat vremena prelaze stotinu i dvadeset i sedam svjetlosnih
godina. Jedno je vrijeme zabavljala svoj mozak pokušavajući
pogoditi prema kojem su se najvjerojatnije uputili, ali kako
su sati polazili a brojka mogućih odredišta rasla u toj mjeri
da se više nije mogla pratiti, Mara odluči odustati od te igre.

Dvadeset i dva sata nakon što su napustili Abregado,
stigoše do svog odredišta. Dođoše na posljednje mjesto koje
je Mara mogla očekivati. Na mjesto kamo ne bi nikako
poželjela poći. Na mjesto gdje je njezin svemir umro naglom
i silovitom smrću.

Endor.
- Veliki će vas Admiral sada primiti. - reče vođa
jurišnog voda, koraknuvši u stranu i odmičući se od
otvorenih vrata, pokazujući joj da uđe. Mara baci pogled na
tihog Noghri čuvara koji je stajao s druge strane vrata i
potom uđe.
- Ah! - tiho se začuje glas koji je dobro pamtila,
dopirući iz zapovjednog središta smještenog u sredini
prostorije. Veliki Admiral Thrawn sjedio je okružen
dvostrukom kružnicom displeja, a crvene su mu se oči žarile
nad blještavom bjelinom njegove odore. - Uđi!
Mara se na pomakne s mjesta na kojem je stajala.
- Zašto ste me doveli na Endor? - upita glasom koji je
zahtijevao odgovor.
Užarene crvene oči malo se suze. - Molim?
- Čuli ste me. - reče ona. - Endor. Mjesto gdje je Car
ubijen. Zašto ste odabrali upravo ovo mjesto za mjesto
sastanka?
Činilo se da Admiral razmišlja o njezinom pitanju.
- Priđi bliže, Mara Jade.
Glas mu je bio ispunjen zapovjednošću i Mara shvati
kako se uputila prema njemu i prije nego što se svjesno

odlučila na prvi korak. - Ako je to trebala biti šala,
neumjesna je. - dobaci mu. - A ako je u pitanju provjera,
završimo s tim!

- Nije niti jedno niti drugo. - reče joj Thrawn kada je
došla do vanjske kružnice displeja i zastala. - Izbor je pao na
ovo mjesto zbog nekih drugih poslova koji nisu ni u kakovoj
vezi s ovim. - Admiral izvije jednu plavo-crnu obrvu. - Ali,
možda i nisu toliko nepovezani jedan s drugim. To ćemo
znati tek na kraju. No, reci mi, možeš li doista osjetiti Carevo
prisustvo na ovome mjestu?

Mara duboko udahne, osjetivši kako joj zrak puni grudi
izazivajući bol koja je bila istovremeno i stvarna i
neshvatljiva. Pitala se je li Thrawn mogao vidjeti koliko joj
boli nanosi ovo mjesto. Koliko je Endorski sistem još uvijek
nabijen uspomenama i osjećajima? I da li mu to nešto znači,
ako uopće može osjetiti?

Bilo joj je jasno da može. Mogla je to zaključiti po
načinu na koji ju je promatrao. Iako, nije joj bilo stalo što on
zapravo misli o tom. - Mogu osjetiti dokaze njegove smrti. -
reče mu Mara. - Nije ugodno. Zato završimo s ovim kako bih
mogla otići odavde.

Usne mu se neprimjetno trznu, možda zbog njezinog
očekivanja kako će zapravo ponovo otići s Chimaerae. - U
redu. Počnimo s konkretnim dokazima o tvome identitetu.

- Kapetanu Adamanta sam dala visoko rangiranu
lozinku raspoznavanja. - podsjeti ga Mara.

- Zato i jesi ovdje, sa mnom, umjesto u ćeliji istražnog
zatvora. - reče Thrawn. - Ali lozinka nije dokaz sama po
sebi.

- Pa, dobro! - reče Mara. - Sreli smo se jedan put,
tijekom javnog posvećivanja novog zastupničkog krila u
Carskoj Palači na Coruscantu. Tijekom svečanosti, Car me je
predstavio kao Liannu, jednu od svojih omiljenih plesačica.

Kasnije, tijekom one druge, privatnije svečanosti koja je
uslijedila, otkrio Vam je moj pravi identitet.

- A ta druga, privatna svečanost... što je to bilo?
- Vaše tajno promaknuće u čin Velikog Admirala.
Thrawn stisne usne, ali mu je pogled i dalje bio
prikovan za njezino lice. - Na obje si svečanosti nosila bijelu
haljinu. - reče. - Osim marame, haljina je imala samo jedan
ures. Sjećaš li se o kakovom se uresu radilo?
Mara je morala razmisliti jedan trenutak. - Bila je to
mala, izrezbarena kopča na ramenu. - polako odgovori. - Na
lijevom ramenu. Koliko se sjećam, bila je s Xyquinskim
šarama.
- Tako je. - Thrawn posegne rukom prema svojoj
komandnoj konzoli i dotakne jedan prekidač. Iznenada,
prostorija se ispuni raznolikim kopčama, izloženim na
rezbarenim postoljima. - Kopča koju si nosila te noći nalazi
se negdje u ovoj sobi. Pronađi je!
Mara s mukom proguta pljuvačku, polako se osvrnuvši
kako bi se ogledala oko sebe. Za svoju ulogu članice careve
pratnje, kojom je prikrivala svoju pravu djelatnost, imala je
na raspolaganju doslovno stotine svečanih haljina. Sjetiti se
jedne ramene kopče iz sve te mase odjeće...
Odmahne glavom, pokušavajući se riješiti neugodnog
zujanja u svojoj glavi koje joj je ometalo koncentraciju.
Nekada je imala izvrsno pamćenje, a Carevom ga je obukom
čak i usavršila. Usredotočivši misli, žarko se boreći protiv
otupljujuće aure ovoga mjesta, koncentrira se... - Evo je. -
reče, pokazavši prstom na krhku, filigransku tvorevinu u
zlatu i plavom.
Thrawnov se izraz ne promjeni ni za mrvicu, ali joj se
učinilo da se malo opustio u svom sjedalu. - Dobrodošla
natrag, Careva Ruko! - još jednom dotakne prekidač na
konzoli i cijele izložbe nestade. - Trebalo ti je dugo vremena

da se vratiš.
Užarene oči su pomno ispitivale njezino lice. Pitanje

nije bilo izgovoreno, ali je bilo očito.
- Što sam mogla očekivati ovdje, ranije? - odvrati ona

pitanjem. - Tko bi me drugi, osim jednog Velikog Admirala,
primio i priznao moj status kao pravovaljan?

- Je li to bio jedini razlog?
Mara je oklijevala s odgovorom, znajući da lako može
upasti u zamku. Thrawn je zapovjedao Imperijom već duže
od godinu dana, ali mu se ipak do sada nije obratila. - Bilo je
i drugih razloga. - reče mu. - Ali niti o jednom od njih
trenutno ne želim raspravljati.
Admiralov izraz lica otvrdne. - Jednako tako,
pretpostavljam, ne želiš raspravljati ni o tome zašto si
pomogla Skywalkem da umakne Talon Karrdeu?
Ubit ćeš Lukea Skywalkera.
Mara dahne i ustukne, ne znajući tog prvog, kratkog
trenutka je li glas stvaran ili ga samo čuje u svojim mislima.
Čudno, neugodno zujanje u njezinoj glavi pojača se i na
trenutak ugleda Carevo smežurano lice kako zuri u nju. Lik
je postajao sve jasniji i oštriji, a ostatak prostorije se zamagli
i počne nestajati pred njezinim očima...
Mara duboko udahne, prisilivši se da se smiri. Neće se
slomiti. Ne ovdje, ne pred Velikim Admiralom. - Pustiti
Skywalkera da utekne nije bila moja zamisao. - reče.
- A ti nisi mogla izmjeniti njegovu odluku? - upita je
Thrawn, upitno izvijajući obrve. - Ti, Careva Ruka, to nisi
mogla?
- Bili smo na Myrkru. - podsjeti ga Mara kruto. - Pod
utjecajem planete napučene ysalamirijima. - baci pogled
preko njegovog ramena, na ysalamirija koji je visio na
okviru iza Admiralovih leđa. - Ne vjerujem da ste zaboravili
kakav utjecaj imaju na Silu.

- O, toga se vrlo dobro sjećam. - kimne Thrawn. -Tek,
upravo taj njihov učinak prigušivanja sile dokazuje da je
Skywalker morao imati nekoga tko mu je pomogao pri
bijegu. Sve što želim saznati od tebe jest je li mu osobno
Karrde pomogao ili dao izravnu zapovjed o tome, ili su drugi
članovi bande djelovali neovisno o njemu?

Tako da zna na koga da se usredotoči kada u pitanju
bude osveta za taj čin. Mara pogleda u njegove užarene oči,
sjetivši se ponovo zašto je zapravo Car promaknuo upravo
tog čovjeka u čin Velikog Admirala. - Nije važno tko je
odgovoran za to. - reče mu ona. - Ja sam ovdje kako bih
Vam ponudila nagodbu koja će izravnati taj dug.

- Slušam. - reče Thrawn, ne odajući izrazom lica baš
ništa.

- Želim da prestanete s proganjanjem Karrdea i ostatka
njegove bande. Da povučete novčanu nagradu kojom ste
ucjenili naše glave i oslobodite nas proganjanja Imperijalaca
i svih sustava koji su pod vašim nadzorom. - Zastane, ali to
nikako nije bio pravi trenutak za stidljivost i ustručavanje. -
Jednako tako, želim novčani kredit od tri milijuna, koji će
biti deponiran na Karrdeovo ime, za nabavku imperijskih
roba i usluga.

- No, doista! - reče Thrawn, usana razvučenih u osmjeh
koji je odavao koliko ga to sve zabavlja. - Bojim se da mi
Skywalker nije ni približno toliko vrijedan i važan. Ili možda
predlažeš da predaš i cijeli Coruscant uz njega?

- Ne nudim vam niti Skywalkera niti Coruscant. -
odgovori Mara. - Nudim vam Katana flotu.

Admiralova osmjeha neglo nestane. - Katana flotu? -
tiho ponovi, sjajnih očiju.

- Da. Katana flotu. - odvrati Mara. - Ili Tamnu Silu,
ako vam je draže dramatiziranje. Vjerujem da ste čuli za nju?

- Naravno da jesam. Gdje je?

Glas mu je opet bio ispunjen zapovjednošću, ali Mara
je ovaj put tako nešto i očekivala. U svakom slučaju, taj mu
ton sad nije mogao puno pomoći. - Ne znam. - reče mu ona. -
Ali Karrde zna.

Jedan dugi trenutak Thrawn je zurio u nju, bez riječi. -
Kako zna? - naposlijetku upita.

- Bio je član posade na krijumčarskom brodu, na
zadatku koji je krenuo na zlo. - odgovori mu.

- Umakli su pored nekoliko Imperijalnih stražarskih
brodova, ali nisu imali dovoljno vremena da pravilno
izračunaju ubrzanje i kurs., naletjeli su na flotu, pomislili da
se radi o zasjedi, pa su ponovo ubrzali u brzinu svjetlosti, te
pri tome gotovo uništili brod. Karrde je bio na navigacijskom
dežurstvu. Tek je kasnije shvatio na što su naletjeli.

- Zanimljivo. - promrmlja Admiral. - Kada se to točno
dogodilo?

- Ne, ovo je sve što ću vam reći, sve dok ne sklopimo
dogovor. - reče mu Mara. Ugleda izraz njegova lica... - A
ako vam padne na pamet podvrći me ispitivanju, moram vam
reći da bi bilo uzaludno. Doista ne znam gdje je flota.

Thrawn ju je pozorno promatrao. - Čak i da znaš, ne bi
to uspjeli saznati od tebe. - složi se Thrawn. - U redu. Reci
mi gdje je Karrde.

- Tako da Obavještajna služba može njega ispitati? -
Mara odmahne glavom. - Ne. Pustite me da se vratim Karrde
njemu i ja ću vam otkriti lokaciju flote. Tada ćemo trgovati.
Pod pretpostavkom da vam je ponuda zanimljiva.

Thrawnovo lice zakrije tamna sjenka. - Ne pokušavaj
mi diktirati što ću raditi, Mara Jade. - tiho joj reče. - Čak niti
kad smo sami. Marinom kralješnicom prođu ledeni trnci. Da,
svakog se je trenutka prisjećala više i više razloga zbog kojih
su od Thrawna napravili Velikog Admirala. - Ja sam bila
Careva Ruka. - podsjeti ga ona, vrlo se trudeći da i njezin

glas zvuči čelično hladan kao i njegov. Ali, čak i u njezinim
ušima tek je slabašno odzvanjao. - Govorila sam u njegovo
ime... a čak su i Veliki Admirali bili dužni slušati me.

Thrawn se podrugljivo nasmješi. - Doista? Pamćenje te
slabo služi, Careva Ruko. Kada se sve zbroji i oduzme, nisi
bila ništa više od visoko specijaliziranog glasonoše.

Mara se zagleda u njega. - Možda bi vaše pamćenje
trebalo osvježiti, Veliki Admirale Thrawn. - odvrati mu. - Ja
sam putovala po cijeloj Imperiji u njegovo ime, donosila
političke odluke koje su promijenile mnogo života u
najvišim strukturama vlade...

- Izvršavala si njegovu volju. - oštro je prekine
Thrawn. - I ništa više. To, da li si ti čula njegove zapovijedi
jasnije nego njegove ostale Ruke, potpuno je navažno. Ipak
su to bile njegove odluke, a ti si ih samo provodila.

- Kako to mislite, njegove ostale Ruke? - prijezirno
puhne Mara. - Ja sam bila jedina... Iznenada je glas izda.
Izraz Thrawnova lica... iznenada, sav bijes koji se u njoj
uzburkao, potpuno nestane. - Ne! - dahne. - Ne. Griješite!

On samo slegne ramenima. - Vjeruj u ono što želiš. Ali
ne pokušavaj drugima zamazati oči svojim pretjeranim
uspomenama o vlastitoj važnosti. - Admiral se nagne nad
svoju konzolu i dotakne prekidač. - Kapetane? Kakvo je
izvješće ekipe na terenu?

Odgovor se nije mogao razumjeti, ali Mara ionako nije
bila zainteresirana za to što Thrawnovi ljudi rade. Nije bio u
pravu. Mora da je bio u krivu! Zar joj nije sam Car dodijelio
naslov Careve Ruke? Zar je nije on osobno iz njezinog doma
doveo na Coruscant i obučio, naučio je kako da iskoristi taj
rijetki dar, osjetljivost na Silu, kako bi mu što bolje služila?

On joj ne bi lagao. Nikako joj ne bi lagao.
- Ne, nema svrhe to raditi. - reče Thrawn. Gledao je u
Maru. - Pretpostavljam da nemaš nikakvu ideju o tome po

što bi Leia Organa Solo došla na Endor, zar ne?
Mara s naporom ponovo obrati pozornost na njega,

prestavši razmišljati o prošlosti. - Organa Solo je ovdje?
- Millenium Falcon je ovdje, u svakom slučaju. -

odgovori Thrawn namrgođeno. - Ostavljen u orbiti, što nam
nažalost ne ostavlja nikakovu mogućnost da otkrijemo gdje
bi ona mogla biti ovog trenutka. Ako je uopće tamo. -
ponovo se okrene prema svojoj komandnoj konzoli. - U
redu, kapetane. Neka se brod prevuče na našu palubu. Možda
nam podrobnije ispitivanje otkrije nešto novo.

Nakon što je prijem zapovjedi potvrđen, Thrawn
isključi odašiljač. - U redu, Careva Ruko. - reče, ponovo
svrnuvši pogled na Maru. - Imamo dogovor. Tamna sila za
opoziv ucjene na Karrdeovu glavu. Koliko će ti trebati za
povratak u Karrdeovo sadašnje sjedište?

Mara je oklijevala s odgovorom, iako taj podatak
Admiralu zapravo i nije mogao puno odati. - Na Etherwayu,
oko tri dana. Dva i pol ako forsiram strojeve.

- Preporučio bih ti da to uradiš. - reče Thrawn. - Jer,
imaš točno osam dana da otkriješ lokaciju flote i vratiš se k
meni s tom informacijom.

Mara se zabulji u njega. - Osam dana? Ali, to je...
- Osam dana. Ili ću ga pronaći na svoj način i sam doći
do podataka.
Kroz Marinu glavu proleti desetak mogućih odgovora
na njegovu primjedbu. Ali, pogled u njegove užarene crvene
oči ugasi u njoj svaku volju da ih i izgovori. - Učinit ću
najbolje što mogu. - uspije na kraju progovoriti. Okrene se i
krene napustiti prostoriju.
- Siguran sam da hoćeš. - reče Thrawn za njom. - A
nakon toga, sjest ćemo i obaviti jedan dugi razgovor. O
godinama koje si provela van službe Imperiju ... i zašto ti je
trebalo toliko dugo vremena da se vratiš.