Zahn, Timothy - Uspon mračne sile (2)

zamišljenog i nabranog čela. - Niti vjerujem da je takav
savez neminovan. Onu borbenu formaciju vodio je
corellianac, kapetane. Sada sam u to siguran. Tek je nekoliko
osoba koje bi mogle zauzimati takovo mjesto.

Pellaeon se nečega dosjeti. - Solo je Corellianac, zar
ne?

- Da. - potvrdi Thrawn. - To je još jedan razlog zbog
kojeg vjerujem da su tek u fazi pregovora. Ako je njihov
vođa onaj na kojeg sumnjam da jeste, možda bi radije prvo
ispitao jednog svog zemljaka sa Corelliana, pa se tek potom
odlučio na obvezivanje prema pobunjeničkim vođama.

Oglasi se zvučnik Thrawnu s lijeva. - Admirale
Thrawn? Stupili smo u vezu s Relentless, kako ste
zapovjedili.

- Hvala. - reče Thrawn, pritisnuvši prekidač. Pred
dvostrukim krugom displeja za prikazivanje, ukaže se
hologram velikog portreta starijeg imperijalnog časnika,
kako stoji pored nečega što je nalikovalo komandnom bloku
zatvoreničkog odjela. - Veliki Admirale. - reče hologram,
ozbiljno kimnuvši glavom.

- Dobar vam dan, kapetane Dorja. - pozdravi ga
Thrawn. - Imate zatvorenika kojeg sam tražio?

- Ovdje je, gospodine. - reče Dorja. Pogleda u stranu i
domahne rukom prema nekome. U kadar uđe pomalo
zdepast čovjek, naprijed zavezanih ruku. Izraz lica, napola
skriven bradom, bio je proračunato neutralan. - Ime mu je
Niles Ferrier. - reče Dorja. - Pokupili smo njega i njegovu
posadu tijekom prepada na New Cov.

- Onog prepada iz kojeg su Luke Skywalker, Han Solo
i Lando Calrissian uspjeli pobjeći. - reče Thrawn.

Dorja trepne. - Da, gospodine.
Thrawn svu svoju pozornost preusmjeri na Ferriera. -
Kapetane Ferrir. - kimne mu. - Naši zapisi govore da ste se

specijalizirali za krađu svemirskih brodova. Pokupili su vas
na New Covu s tovarom biomolekula na palubi vašeg broda.
Možete li mi to objasniti?

Ferrier neznatno slegne ramenima. - Zavrtanje brodova
nije nešto što se može raditi dan za danom. - reče. - Za to
vam je potrebna prilika i prilično planiranja. Preuzimajući
povremeno prijevozničke poslove, jednostavno spajam kraj s
krajem u vrijeme krize.

- Svjesni ste, naravno, činjenice da vaš tovar
biomolekula nije bio prijavljen.

- Da, kapetan Dorja mi je to rekao. - odgovori Ferrier
glasom koji je odavao primjerenu mješavinu zaprepaštenja i
ogorčenja. - Vjerujte mi, da sam znao da su me uvukli u
takav podli pokušaj varanja Imperija...

- Pretpostavljam, jednako tako, da ste svjesni i toga... -
prekine ga Thrawn - ...da vam zbog toga mogu zaplijeniti ne
samo tovar, nego i cijeli brod?

Da, Ferrier je znao za to. Pellaeon je to zaključio po
napetom izrazu piratova lica i po njegovim očima. - U
posljednje sam vrijeme bio od poprilične pomoći Imperiju,
Admirale. - reče ovaj ravnodušno. - Prokrijumčario sam vam
tovare zabranjene robe iz Nove Republike, a ne tako davno
sam vam isporučio i tri Sienar patrolna broda.

- I za to ste bili plaćeni sumama koje su premašivale
vrijednost svih tih usluga. - podsjeti ga Thrawn. - Ako mi
namjeravate dati do znanja da smo vam dužnici na ime
ranijih usluga, ne trošite vrijeme. Kako god... možda postoji
način na koji mi možete isplatiti ovaj novi dug koji ste si
stvorili kod mene. Jeste li kojim slučajem primjetili brodove
koji su napali Relentless dok ste se vi pokušavali
neprimjetno izvući s planete?

- Naravno da jesam. - reče Ferrier, a u glasu mu se
osjetilo malo povrijeđenog profesionalnog ponosa. - Bili su

to Rendili Star Drive Dreadnaughti. Stari, sudeći prema
izgledu, ali vrlo živahni. Vjerojatno podvrgnuti mnogim
doradama i poboljšanjima.

- Doista jesu. - lagano se osmjehne Thrawn. - Želim ih.
Ferrieru je trebalo nekoliko trenutaka da shvati tu
iznenadnu Admiralovu upadicu. Kada je shvatio što je ovaj
mislio, iznenađeno otvori usta. - Mislite... ja?
- Je li vam to neki problem? - hladno ga upita Thrawn.
- Uh... - Ferrier s mukom proguta. - Admirale, sa svim
dužnim poštovanjem...
- Imate tri standardna mjeseca da mi dobavite ili te
brodove, ili njihove precizne lokacije. - prekine ga Thrawn. -
Kapetane Dorja?
Dorja ponovo stupi naprijed. - Da, Admirale?
- Oslobodit ćete kapetana Ferriera i njegovu posadu, te
im prepustiti na uporabu jedan neoznačeni teretnjak
Obavještajne službe. Njihov će brod ostati na Relentlessu
sve dok ne obave misiju.
- Razumijem! - kimne Dorja.
Thrawn izvije jednu obrvu. - Još nešto, kapetane
Ferrier. Radi se o tome da, ako pomislite da bi se mogli
odreći ovoga zadatka i pobjeći... teretnjak koji će vam dati
bit će opremljen impresivnim i potpuno neuništivim
mehanizmom koji će vam presuditi posljednjeg dana misije.
Njegov će satni mehanizam biti podešen na točno tri
standardna mjeseca. Nadam se da ste me razumjeli.
Dio Ferrierova lica koji nije bio prekriven bradom,
samrtnički problijedi. - Da. - uspije nekako promucati.
- Dobro. - Thrawn se ponovo obrati Dorji. - Detalje ću
prepustiti vama, kapetane. Obavještavajte me o napretku.
Thrawn ponovo dotakne prekidač, a holograma nestane. -
Kao što sam rekao, kapetane... - reče, okrenuvši se
Pellaeonu. - ...mislim da savez s Pobunjenicima nije

neminovan.
- Ako Ferrier uspije obaviti zadatak. - sumnjičavo

dometne Pellaeon.
- Šanse su mu poprilične. - uvjeri ga Thrawn. - Na

kraju krajeva, i mi imamo neku općenitu predodžbu o tome
gdje bi brodovi mogli biti skriveni. Samo nemamo vrijeme i
ljude da se u potpunosti posvetimo tom tragu i potvrdimo
naše spoznaje. A čak i da ih imamo, napad velikih razmjera
bi vjerojatno rezultirao samo uništenjem Dreadnaughta, a ja
bi ih radije zarobio neoštećene.

- Da, gospodine. - ozbiljno potvrdi Pellaeon. Riječ
"zarobiti" podsjeti ga zašto je zapravo došao Karrde
Thrawnu. - Admirale, tim za skeniranje poslao nam je
izvješće o Khabarakhovom brodu. - Pruži mu informatičku
karticu preko dvostrukog displejnog kruga. Thrawnove
užarene crvene oči na trenutak se zadrže na Pellaeonovom
licu, kao da pokušavaju otkriti razlog očite napetosti koju je
primijetio na svom podređenom časniku. Tada bez riječi
uzme karticu iz kapetanove ruke i ubaci je u otvor svoga
čitača. Pellaeon je čekao, napet, dok je Veliki Admiral
Thrawn čitao izvješće pred sobom.

Thrawn ga pročita do kraja, a zatim se dublje zavali u
svoje sjedalo, ali mu lice nije odavalo baš ništa. - Dlake
Wookija. - reče.

- Da, gospodine. - kimne Pellaeon. - Po cijelom brodu.
Thrawn je šutio nekoliko trenutaka. - Kako vi to
tumačite?
Pellaeon se ispravi. - vidim samo jedno moguće
objašnjenje, Admirale. Khabarakh uopće nije pobjegao od
Wookija na Kashyyku. Oni su ga ulovili... i potom pustili.
- Nakon što su ga mjesec dana držali u zatočeništvu.
- Thrawn pogleda u Pellaeona. - I nakon ispitivanja.
- Gotovo sam siguran da je tako. - složi se Pellaeon.

- Pitanje je, što im je otkrio?
- Postoji samo jedan način da to saznamo. - Thrawn
pritisne prekidač odašiljača. - Posado hangara, ovdje
Admiral Thrawn. Pripremite moju letjelicu, spuštam se na
površinu. Želim da mi se pridruži jurišna letjelica i neka se
pripreme dva voda svemirskih jurišnika, plus dvije letjelice
Scimitar napadačkih bombardera koje će nam pružiti zračnu
podršku.
Nakon što su mu podređeni potvrdili prijem
zapovijedi, Thrawn isključi odašiljač. - Moguće je, kapetane,
da su Noghriji zaboravili kome moraju biti odani. - reče
Pellaeonu dok je ustajao i zaobilazio displeje. - Mislim da je
krajnje vrijeme da ih podsjetimo da ovdje zapovijeda
Imperij. Vi ćete se sad vratiti do zapovjednog mosta i
prirediti im primjerenu demonstraciju.
- Da, gospodine. - Pellaeon je malo oklijevao. - Želite
li da ih samo podsjetimo, ali ne i da ih razorimo?
Thrawn se oči suziše. - Trenutno, samo da ih
podsjetimo. - reče ledenim glasom. - I neka se mole da se ne
predomislim.

GLAVA 12

Dok se polako budila, Leia je prvo postala svjesna
mirisa. Miris dima, koji ju je podsjetio na drvo koje je
izgaralo u vatrama Ewoka na Endoru, ali po svojoj
zamamnoj oštrini, ipak različit. Topla, domaćinska aroma,
podsjeti je na taborovanja iz njezinog djetinjstva na
Alderaanu.

A zatim se potpuno razbudi i sjeti se gdje se zapravo
nalazi. Postane potpuno svjesna svega što ju je okruživalo, i
ona naglo otvori oči...

Zatekne se kako leži na grubim daskama u uglu
zajedničke Noghri pekare. Na istom onom mjestu gdje je
sinoć i zaspala.

Sjedne, osjetivši olakšanje, ali i postiđenost. Zbog
onog iznenadnog sinoćnjeg posjeta Velikog Admirala, shvati
da je napola očekivala kako će se probuditi u zatvoreničkoj
ćeliji na Zvjezdanom Razaraču. Bilo je očito da je
podcijenila sposobnost Noghrija da održe svoje obećanje.

Želudac joj zakrči, podsjetivši je da već odavno nije
ništa pojela. Malo niže u njezinoj utrobi, jedno od blizanaca
ritne je kako bi je i oni podsjetili na isto. - U redu. - prošapće
Leia. - Shvatila sam. Vrijeme je doručku. Otkine vrh jednog
od komprimata za preživljanje iz svoje kutije i zagrize u
njega. Ogleda se po pekari dok je žvakala zalogaj. Pored zida
na kojem su se nalazila vrata, na dvostrukoj hrpi dasaka koje
je sinoć priredila za Chewbaccu, nije bilo nikoga. Na
trenutak, strah od izdaje preplavi je ponovo, ali s malo
koncentracije kroz Silu primiri sve svoje strahove, otkrivši
kako je Chewbacca negdje u blizini, ne osjetivši pri tom
ništa što bi ukazivalo da se nalazi u opasnosti. Opusti se,

zapovjedi oštro sama sebi, istovremeno izvlačeći iz kovčega
čistu opravu. Počne se odjevati. Što god da su bili ti
Noghriji, bilo joj je jasno da nisu divljaci. Bili su častan
narod, na svoj način, i ne bi je predali Imperiji samo tako.
Bar ne dok ne saslušaju što im ima za reći.

Leia proguta posljednji zalogaj komprimata i završi s
odjevanjem, provjerivši pri tom, kao i uvijek, da joj pojas ne
visi previše preko nebreknutog stomaka. Dohvati svoju
svjetlosnu sablju ispod dasaka s mjesta kamo ju je sakrila
prethodno veče, te je pričvrsti na stranu pojasa, tako da bude
uočljiva. Sjetila se kako je Khabarakh prisustvo Jedi oružja
smatrao potvrdom njezinog identiteta. Nadala se da će i
ostatak Noghri naroda misliti jednako tako. Zaputi se prema
vratima pekare, istovremeno se prepustivši Jedi tehnici za
smirenje i stupi van.

Troje malene Noghri djece igralo se s loptom na
travnatoj površini pred vratima pekare. Njihova sivo bijela
koža sjajila se od kapljica znoja na jarkom jutarnjem suncu.
Ali sunčev sjaj neće potrajati, zaključi Leia: jednoličan sloj
tamnih oblaka koji se širio prema zapadu već sada je gotovo
potpuno zaklanjao istok i zamalo potpuno zakrilio sunce na
izlasku. Ali, to i nije bilo loše. Debeli sloj oblaka
onemogućit će svako izravno teleskopsko motrenje koje je
razarač nad njima možda provodio nad selom. Jednako tako,
i pretrage infracrvenim senzorima koji bi mogli razotkriti nju
i Chewbaccu kao nekoga ko ne pripada Noghri rasi. Leia
spusti pogled s neba ponovo na zemlju, i vidje da su djeca
prestala s igrom, te su se postrojila u ravan red pred njom. -
Zdravo. - reče im Leia, iskušavajući ih osmjehom. Dijete
koje je stajalo u sredini istupi iz reda i baci se na koljena, u
nekoj čudnoj, ali prepoznatljivoj imitaciji geste poštivanja
koju su rabili stariji pripadnici plemena. - Mal'ary'ush. -
mjaukne dijete. - Miskh'ha'ra isf chrak'mi'sokh. Mir'es'kha.

- Razumijem. - reče Leia, žarko želeći da je bar
Threepio pored nje. Upravo je razmišljala da li treba riskirati
i dozvati ga vezom, kad dijete ponovo progovori. - Jah te
poohzdravljam, Mal'ary'ush. - reče. Riječi na Basicu zvučale
su spetljano, ali razumljivo. - Maitrakh vas čehka u Dukha.

- Hvala ti. - kimne im Leia ozbiljno. Počasna straža na
vratima prošle noći, službeno pozdravljači toga jutra... Činilo
se da se Noghri djeca vrlo rano upućuju u rituale i
odgovornosti svoje kulture. - Molim, otpratite me do nje.

Dijete joj ponovo iskaže poštovanje istom gestom, te
se osovi na noge, pa se uputi prema velikoj kružnoj zgradi
pored koje se Khabarakh spustio sa svojom letjelicom
prethodne večeri. Leia je pratila malenog vođu, dok je drugo
dvoje djece zauzelo položaje njoj s boka. Povremeno bi, u
hodu, nakratko bacila postraničan pogled na njih, čudeći se
svjetloj boji njihove puti. Khabarakhova je koža bila čelično
siva, a Maitrakhina još tamnija. Je li među Noghrijima
postojalo nekoliko različitih rasnih tipova? Ili je tamnjenje
kože bio prirodan proces tijekom njihova starenja? Obeća
sama sebi da će upitati Khabarakha o tome, čim joj se ukaže
prilika.

Dukha, koju je sada ugledala pri punom danjem
svjetlu, bila je puno savršenija nego što je Leia mislila.
Stupovi koji su dijelili svakih nekoliko stopa zida bili su
napravljeni od cijelih drvenih tupaca, kojima je oguljena
kora, a zatim su bili uglačani do crnog, mramornog sjaja.
Sjajno drvo od kojeg je bio sagrađen ostatak zida bilo je, do
otprilike pola svoje visine, prekriveno zanimljivim
rezbarijama. Kako su se približavali građevini, Leia vidje da
je i metalna traka koja je ojačavala konstrukciju i okruživala
je u njenom punom opsegu pod strehom, bogato ukrašena. Bi
joj jasno kako Noghriji poštuju spoj funkcionalnog i lijepog.
Građevina je bila široka otprilike dvadeset metara u

promjeru i visoka četiri, a zaobljeni krov joj je dodavao
možda još tri-četiri metra visine. Leia se zapita koliko su još
dodatnih stupova morali postaviti iznutra kako bi poduprli
krov.

Visoka dvokrilna vrata bila su ugrađena u zid između
dva potporna stupa. Tog trenutka, na straži kraj njih je stajalo
dvoje Noghri dječice. Ona ih širom rastvore čim im je Leia
pristupila. Ona im kimne glavom zahvaljujući i stupi unutra.

Unutrašnjost Dukhe nije bila ništa manje impresivna
od njezine vanjštine. Unutra se nalazila samo jedna velika
dvorana, u kojoj je bila postavljena stolica nalik tronu, na
otprilike dvije trećine promjera od vrata prema zidu. Na
desnoj strani, uz dio zida omeđen s dva stupa, smjestila se
malena ćelija s ravnim krovom i zatamnjenim prozorom, dok
se na zidu nasuprot tome protezala nekakova crtarija, nalik
karti. Nije bilo unutrašnjih potpornih stupova. Umjesto toga,
s vrha svakog zidnog stupa se spuštao težak lanac kojem je
drugi kraj završavao na rubu konkavnnog diska koji je visio
sa središta stropa. Iz udubljenja diska, ili tek s njegovih
rubova, širilo se svjetlo koje se odražavalo na stropu, i
obasjavalo cijeli prostor blagim, prigušenim svjetlom.

Nekoliko metara pred crtarijom na zidu, sjedila je
skupina od dvadesetak djece, okupljena u polukrugu oko
Threepioa, koji im je na njihovom jeziku neometano
pripovijedao nešto što je nalikovalo priči, upotpunjenu s
povremenim zvučnim efektima. Prizor podsjeti Leiu na
skraćenu verziju priče o njihovoj borbi protiv Imperija koju
je Threepio pričao Ewoksima, pa se iskreno ponada da će se
droid sjetiti kako ovdje ne bi smio ocrnjivati Darth Vadera.
Vjerojatno će se sjetiti, ona mu je to dovoljno puta
spomenula tijekom njihova putovanja ovamo.

Pažnju joj privuče maleni pokret s njezine lijeve strane.
Chewbacca i Khabarakh sjedili su licem okrenuti jedan

prema drugome, s druge strane vrata, zabavljeni nekom
tihom igrom koja se igrala rukama i zapešćima. Wookie
zastane i upitno pogleda prema njoj. Leia mu kimne,
uvjeravajući ga da je dobro, pokušavajući kroz njegov duh
saznati čime se to on i Khabarakh zabavljaju. Bar se činilo
da igra neće završiti time da će mu iščupati ruke iz ramena. I
to je bio bar neki napredak.

- Gospo Vader. - obrati joj se ukočen Noghri glas. Leia
se okrene i ugleda Maitrakh kako korača prema njoj. -
Pozdravljam Vas. Jeste li dobro spavali?

- Vrlo dobro. - reče joj Leia. - Vaše mi je
gostoprimstvo velika čast. - Leia ponovo pogleda prema
Threepiou, pitajući se treba li ga pozvati na dužnost i pustiti
ga da prevodi.

Maitrakh je pogrešno razumjela njezin pogled. -
Vrijeme je povijesti za našu djecu. - reče. - Vaš se stroj
velikodušno sam prihvatio toga da im ispriča posljednju
priču o našem Gospodaru Darth Vaderu.

O Vaderovom posljednjem izazovu protiv Imperija,
koji ga je naposlijetku koštao života, i istovremeno gotovo
žrtvujući Lukeov život. - Da. - promrmlja Leia. - Morao se
približiti samom kraju, ali ipak se konačno bio uspio
osloboditi Careve mreže lukavština.

Maitrakh je na trenutak šutjela, ali se zatim ispravi i
reče: - Prošetajte sa mnom, Gospo Vader. - Okrene se i pođe
duž zida. Leia krene za njom, primjetivši tek sada da su i
unutarnji zidovi Dukhe urešeni rezbarijama. Povjesni zapis
obitelji? - Moj je treći sin zadobio novo poštovanje za Vašeg
Wookija. - reče Maitrakh pokazavši prema Khabarakhu i
Chewbacci. - Naš je gospodar Veliki Admiral došao sinoć u
potrazi za dokazima da ga je moj treći sin prevario, rakavši
da mu je letjelica u kvaru. Samo zbog vašeg Wookija, nije
uspio pronaći takav dokaz.

Leia kimne. - Da. Chewie mi je sinoć rekao za trik koji
je izveo na brodu. Ja ne posjedujem znanje ravno njegovom
kada je u pitanju mehanika svemirskih brodova, ali znam da
nije jednostavno izlažirati nekoliko međusobno povezanih
kvarova onako kako je on to izveo. Sreća je za sve nas da je
to mogao predvidjeti i da raspolaže znanjem da to uradi.

- Wookie nije dio Vaše obitelji ili klana. - reče
Maitrakh. - Ali Vi mu ipak vjerujete, kao da vam je odani
prijatelj.

Leia duboko udahne. - Nisam znala za svog pravog
oca, Gospodara Vadera, dok sam bila dijete. Umjesto toga,
odveli su me na Alderaan i odgajali u obitelji potkralja, kao
da sam im rođeno dijete. Na Alderaanu, baš kao što je to i
ovdje, obiteljske su veze bile osnova kulture i društva.
Odrastala sam pamteći cijele popise strini i ujaka i rođaka,
učeći kako da ih razmjestim po redu koji je nalagalo moje
posvojeno porijeklo. - pokaže prema Chewbacci. - Chewie je
nekada bio jedva prijatelj, ali sada je dio moje obitelji.
Jednako kao što su to moj brat i moj muž.

Obišle su gotovo četvrtinu kruga oko Dukhe prije nego
što je Maitrakh ponovo progovorila. - Zašto ste došli ovamo?

- Khabarakh mi je rekao da njegov narod treba pomoć,
- jednostavno odgovori Leia. - Mislila sam da ja nešto mogu
uraditi za vas.

- Neki će reći da ste došli posijati sjeme razdora među
nama.

- I sami ste to rekli sinoć. - podsjeti je Leia. - Mogu
vam jedino dati riječ da unošenje razdora nije moja namjera.

Maitrakh ispusti dug, piskutav zvuk, koji završi
dvostrukim škljocanjem njezinih čeljusti opremljenih oštrim,
igličastim zubima. - Namjera i kraj nisu uvijek jedno te isto,
Gospo Vader. Sada služimo samo jednom nadklanu. Vi bi
zahtjevali da služimo drugom. To je sjeme razdora koje

donosi smrt.
Leia stisne usne. - Da li vas, u tom slučaju, služba

Imperiju potpuno zadovoljava? - upita. - Donosi li ona vašim
ljudima bolji život, ili možda čast?

- Služimo Imperiju kao jedan klan. - reče joj Maitrakh.
- Vaš zahtjev da služimo vama donio bi na površinu stare
sukobe. - Upravo su došle do zida s crtarijom, i ona podiže
svoju mršavu ruku pokazujući na zamršene linije. - Vidite li
našu povijest, Gospo Vader?

Leia iskrivi vrat kako bi pogledala. Precizno izdubljene
rezbarije stranačkog pisma pokrivale su donjih dvije trećine
zida, a svaka je riječ bila spojena s desetak drugih, u
zamršenoj mreži okomitih, vodoravnih i kosih linija, a svaki
je urez u drvetu bio različite širine i dubine. Tek tada shvati:
crtanja je bila obiteljsko stablo, ili cijelog Kihm'bar klana, ili
tek ove obitelji. - Vidim. - odgovori Leia.

- Tad vidite i užasna razaranja života koja su bila
uzrokovana starim sukobima. - reče joj Maitrakh. Pokaza na
tri ili četiri određena mjesta na crtežu, koja su Leia bila
neraspoznatljiva od ostalih šara. Očito je za to bilo potrebno
znati tumačiti Noghri geneaologiju, da bi shvatila.

- Ne želim se vratiti u te dane. - nastavi Maitrakh. -
Čak niti zbog kćeri našeg Gospodara Darth Vadera.

- Razumijem. - tiho joj odvrati Leia, drhteći dok su joj
se u misli vraćali duhovi Yavina, Hotha, Endora i stotine
drugih mjesta. - Vidjela sam puno više sukoba i smrti u
svome životu nego što sam vjerovala da je moguće. Ne želim
dodavati još jedan tom dugom popisu.

- Tad morate otići. - reče Maitrakh odlučno. - Morate
otići i ne vratiti se sve dok Imperij živi.

Ponovo počeše hodati. - Ne postoji li alternativa? -
upita Leia. - Što bi bilo ako bih mogla uvjeriti cijeli vaš
narod da napusti službu Imperiju? Tada ne bi bilo sukoba

među vama.
- Car nam je pomogao onda kada nitko drugi nije htio.

- podsjeti je Maitrakh.
- To je bilo samo zato jer mi nismo znali za vaše

potrebe. - reče Leia, osjetivši ubod nečiste savjesti zbog te
poluistine. Da, Savez doista nije znao za očajničku situaciju
ove planete, i da, Mon Mothma i ostale vođe sigurno bi im
željele pomoći da su znali. Ali da li bi u to vrijeme bili u
mogućnosti doista im pomoći, bilo je sasvim drugo pitanje.

- Ali sada znamo, i nudimo vam svoju pomoć.
- Da li nam nudite pomoć samo radi naše dobrobiti? -
izravno je upita Maitrakh. - Ili da jednostavno izbijete
Imperiju iz ruku službu našeg nadklana? Nećemo da nas
razvlačite kao što dva gladna stava razvlače kost.
- Car vas je iskoristio. - mirnim glasom joj odvrati
Leia. - Baš kao što vas Veliki Admiral iskorištava sada. Je li
pomoć koju su vam dali vrijedna sinova koje su vam oduzeli,
koje su poslali u smrt?
Prešle su još dvadesetak koraka prije nego što joj je
Maitrakh odgovorila. - Naši su sinovi otišli. - reče ona
nježno. - Ali svojom su službom nama kupili život. Vi ste
došli letjelicom, Gospo Vader. Vidjeli ste što je učinjeno
našem svijetu.
- Jesam. - reče Leia osjetivši kako joj tijelom prođe
drhtaj. - Ja... nisam otpočetka shvatila koliko je
sveobuhvatno to uništenje.
- Život na Honoghru je oduvijek bio borba. - nastavi
Maitrakh. - zemlja je uvijek zahtjevala puno rada kako bi
urodila plodom. Vidjeli ste kroz našu povijest i vremena
kada smo gubili tu bitku s zemljom. Ali nakon velike
nebeske bitke...
Sva zadrhti, posebnim drhtajem koji je počinjao negdje
u njezinim kukovima, šireći se na gore, prema ramenima. -

Bilo je to poput rata između bogova. Sada znamo da su to
bile smo velike letjelice, visoko nad zemljom. Ali tada nismo
znali ništa o takovim stvarima. Munje su sjevale i presjecale
nebo, cijelu noć i cijeli sljedeći dan, obasjavajući daleke
planine svojim plamenim gnjevom. Ali ipak, nije se čula
grmljavina, kao da su ta dva boga bila previše bijesna da bi
vikali jedan na drugoga dok su se borili. Sjećam se da sam
bila više ustrašena tom jezovitom tišinom, nego bilo čim
drugim. Tek se jedanput čuo udaljeni prasak, nalik gromu.
Tek smo kasnije saznali da je to jedna od naših višljih
planina tada izgubila jedan od svojih vrhunaca. Zatim je
sjevanje prestalo, i mi smo se usudili ponadati da su se
bogovi odmakli od nas. Sve dok se tlo nije zatreslo.

Zastane, potresena još jednim drhtajem. - Munje su
bile bijes bogova. Potres je bio njihov ratni malj. Cijeli su
gradovi nestajali kada se tlo otvaralo pod njima. Vatrene
planine, koje su dugo bile tihe i mirne, otvoriše se i pustiše
van vatru i dim koji je zatamnio nebo preko cijele zemlje.
Gorile su šume i polja, baš kao i gradovi i sela, ona koja su
ranije preživjela potres. Od onih koji su umrli raširila se
bolest, pa ih je još više umrlo nakon njih. Činilo se da se
gnjev nebeskih bogova stopio s gnjevom zemaljskih, i da se
međusobno bore.

I tada, kad smo se konačno usudili nadati da je sve
prošlo, počele su padati kiše čudnog mirisa.

Leia kimne, a cijeli joj je niz događaja bio savršeno
razumljiv. Jedan od ratnih brodova se srušio na tlo,
uzrokujući jake potrese i otpuštajući u atmosferu otrovne
spojeve koje su vjetar i kiša raznjeli po svim kutcima ove
planete. Čak i na modernim brodovima je u upotrebi bilo
bezbroj takovih spojeva, ali samo su stari brodovi sadržavali
nešto toliko smrtonosno kao što je bila ta tvar koja je uništila
planetu.

Stari brodovi... Savez je doslovno raspolagao samo
takvima na početku svoje bitke protiv Imperija.

Novi nalet krivnje zarine se u Lein želudac poput
oštrice. Mi smo to uradili, pomisli očajna. Naš brod. Bila je
to naša greška. - Je li kiša uništila biljke?

- Imperijini su ljudi imali ime za to što se nalazilo u
kiši. - reče Maitrakh. - Ali ja ga ne znam.

- Znači, stigli su brzo nakon katastrofe. Mislim,
Gospodar Vader i ostali.

- Da. - reče Maitrakh, zaokruživši rukom po dvorani. -
Ovdje smo se okupili, svi mi koji smo preživjeli i koji smo
mogli podnijeti putovanje. Ovo je mjesto oduvijek bilo
neutralni teren među klanovima. Došli smo ovamo kako bi
pokušali naći načina da preživimo. Ovdje nas je Gospodar
Vader i pronašao.

I opet su nekoliko trenutaka hodale u tišini. - Neki su
tada vjerovali da je on sam Bog. - nastavi Maitrakh s pričom.
- Svi su ga se bojali, njega i moćne srebrne letjelice koja je
donijela njega i njegovu pretnju ravno s neba. Ali usprkos
strahu, bilo je među nama dijelom i bijesa zbog onoga što su
nam bogovi uradili, i gotovo dvije desetine ratnika se
odlučilo napasti ih.

- Pa su ih pokosili. - mrko završi Leia. Pomisao na
primitvni narod koji nije raspolagao učinkovitim oružjem,
kako se obrušava na imperijalne trupe, natjera je da zadrhti.

- Nisu bili potučeni. - odvrati Maitrakh, s zamjetnom
dozom ponosa u glasu. - Tek trećina od onih dvije desetine je
poginulo u bitci. Zauzvrat, ubili su velik broj pratitelja
Gospodara Vadera, usprkos njihovom gromovitom oružju i
kamenim oklopima. Tek kada se Gospodar Vader osobno
umiješao, naši su ratnici poraženi. Ali, umjesto da nas uništi,
kao što su mu predlagali oni u njegovoj pratnji, on nam je
ponudio mir. Mir, i Carev blagoslov i pomoć. Leia kimne, a

još se jedan djelić zagonetke savršeno uklopi u svoje mjesto.
Pitala se zašto bi se Car zamarao nečim što bi za njega bila
samo malena grupica primitivnih neljudi. Ali primitivna
grupica neljudi s takovim borbenim darom i sposobnostima,
bila je nešto posve drugo. - Kakvu vam je pomoć donio?

- Sve što smo trebali. - reče Maitrakh. - Hrana i
lijekovi su stigli odmah. Kasnije, kada je čudna kiša počela
ubijati naše urode, poslao nam je metalne droide koji su
čistili otrov iz naše zemlje.

Leia trepne, ponovo postavši svjesna ranjivosti svojih
blizanaca. Ali pribor za analizu nije našao ni traga nečemu
otrovnom u zraku prilikom njihova dolaska u selo, a
Chewbacca i Khabarakh izveli su slične testove i sa tlom.
Što god da je bila ta tvar u kiši, droidi su dobro obavili svoj
posao i očistili su tlo od toga. - I još uvijek ništa ne izrasta iz
očišćenog tla?

- Samo kholm trava. - odgovori Maitrakh. - Jadna je to
biljka, ne može se koristiti za prehranu. Ali samo on može
rasti, iako čak i ne miriše kao što je nekada mirisala.

To je objašnjavalo jednoličnu smeđu boju planeta koju
su ona i Chewbacca zamjetili prilikom spuštanja. Na neki
neobjašnjiv način, jedino se ta biljka prilagodila zatrovanom
tlu. - Jesu li bar neke životinje preživjele? - upita.

- Neke jesu. One koje su se mogle hraniti kholm-
travom, i one koje su se hranile njima. Ali svega ih je
nekoliko.

Maitrakh podigne ruku, kao da u misilma gleda prema
udaljnim brdima. - Ovo mjesto nikada nije obilovalo
životom, Gospo Vader. Možda su ga upravo zato klanovi
odabrali za svoj neutralan teren. Ali čak i na tako pustom
mjestu bilo je toliko biljaka i životinja, da ih nismo mogli
nabrojati. Sada ih više nema.

Ispravi se, očito pokušavajući potisnuti uspomene.

- Gospodar Vader nam je pomogao i na druge načine.
Poslao je svoje pratitelje da nauče naše sinove i kćeri o
načinima i običajima Imperije. Izdao je nove zapovjedi koje
su omogućila svim klanovima da međusobno podjele Čistu
zemlju, naučio je sve klanove da žive jedni kraj drugih na
način kako nisu živjeli još od prapočetka. - ponovo zaokruži
rukom oko sebe. - I poslao je svoje moćne letjelice u pustoš,
da pronađu i donesu nam našu klansku Dukhu. Okrene se i
uperi pogled svojih tamnih očiju u Leiu.

- Imamo častan mir, Gospo Vader. Koliko god da je
koštao, rado plaćamo njegovu cijenu. Na drugoj strani
dvorane, djeca su očito završila sa svojim naukom, pa počeše
ustajati. Jedno od njih se obrati Threepiou, istovremeno
izvodeći neku vrst nespretne verzije svog dubokog klanjanja.
Droid mu odgovori, a nakon toga se cijela skupina uputi
prema vratima, gdje ih je već očekivalo dvoje odraslih. -
Odmor? - upita Leia.

- Ne, klanska je poduka završena za danas. - odgovori
Maitrakh. - Djeca sad moraju započeti sa svojim dijelom
zaduženja u selu. Kasnije, u predvečerje, opet će se posvetiti
obuci koja će ih osposobiti za službu Imperiju.

Leia odmahne glavom. - To nije u redu. - reče ona
Maitrakh, promatrajući djecu koja su napuštala Dukhu. -
Nijedan narod ne bi trebao prodavati svoju djecu u zamjenu
za život. Maitrakh ponovo ispusti dug, šuman siktaj. - To je
dug koji plaćamo. - reče. - kako bi ga drugačije mogli
otplatiti?

Leia stisne svoju malenu ruku u čvrstu pesnicu. Doista,
kako drugačije? Očito, Imperij je bio vrlo zadovoljan
trgovinom koju je dogovorio, a s obzirom da je imao prilike
vidjeti Noghri komandose u akciji, mogao je vrlo dobro
razumjeti to njihovo zadovoljstvo. Nije im bilo u interesu
dopustiti Noghrijima bilo koji drugi način otplate duga. A

ako su sami Noghriji svoju službu smatrali dugom časti
prema onima koji su ih spasili... - Ne znam. - morala je
priznati. Nekakav pokret sa strane svrne njezinu pozornost:
Khabarakh, još uvijek sjedeći na podu na drugoj strani
dvorane, pao je pobočke na stranu, a Chewbaccina ruka ga je
čvrsto držala za zapešće. Djelovalo je poput borbe, jedino što
Chewbaccini osjećaji nisu odavali bijes. - Što to oni tamo
rade? - upita Leia.

- Vaš je Wookie tražio od mog trećeg sina da ga
poduči u našim borbenim vještinama. - odgovori joj
Maitrakh, ponovo s prizvukom ponosa u glasu. - Wookiji
posjeduju ogromnu snagu, ali nimalo znanja o profinjenosti
borbe.

Bila je to vjerojatno ocjena s kojom se ne bi složio niti
jedan Wookie na svijetu. Ali Leia je morala priznati da se je
bar Chewbacca, koliko je znala, uvijek oslanjao na čistu
snagu i učinkovitost svoga samostrijela. - Iznenađena sam
što je prihvatio Khabarakh za učitelja. - reče. - Nije nikada
pokazao da ima povjerenja u njega.

- Možda je upravo taj nedostatak povjerenja uzročnik
zanimanju. - suho primjeti Maitrakh. Leia se morala
nasmješiti toj primjedbi. - Možda.

Nekoliko su trenutaka u tišini promatrale kako
Khabarakh pokazuje Chewbacci dva nova zahvata rukom i
podlakticom. Činilo se da se radi o varijantama tehnike koju
je Leia učila kao dijete na Alderaanu, i zadrhti pri pomisli na
te zahvate, kako ih izvode mišići čelični poput Wookijevih. -
sada razumijete ciklus našeg života. - tiho joj se obrati
Maitrakh. - Morate shvatiti da još uvijek visimo o paukovoj
niti. Čak ni sada nemamo dovoljno čiste zemlje na kojoj bi
mogli uzgojiti dovoljno hrane za naše potrebe. Moramo
nastaviti kupovati je od Imperije.

- A plaćanje za nju zahtjeva još više požrtvovane

službe vaših sinova. - kimne Leia, namrštivši se. Beskrajni,
stalni dug. Najstariji oblik ovisnog ropstva u cijeloj galaksiji.

- Ali to isto tako daje našim sinovima mogućnost da
odu. - gorko dometne Maitrakh. - Čak i kad bi nam Imperij
to dozvolio, ne bi mogli vratiti kući sve naše sinove. Ne bi
imali dovoljno hrane za njih.

Leia ponovo kimne. Bila je to najčišća i najurednija
zamka koju je ikada vidjela, upravo savršena, i bila je vrlo
učinkovita. Nije trebala očekivati ništa lošije od paklenog
dvojca: Cara i Dartha Vadera. - Nikada nećete u potpunosti
isplatiti svoj dug. - obrati se ona Maitrakh. - To znate, zar
ne? Sve dok imaju koristi od vas, Veliki Admiral će se
pobrinuti da tako ostane.

- Da. - blago reče Maitrakh. - Trebalo nam je dugo
vremena, ali sada vjerujem da je tako.

Da svi Noghriji misli tako, možda bi promjene i bile
moguće.

- Ali ostatak Noghri naroda još uvijek vjeruje da im je
Imperij prijatelj?

- Ne vjeruju svi. Ali ih vjeruje dovoljno. - zastane i
pokaza prema gore. - Vidite li svjetlo zvijezda, Gospo
Vader?

Leia pogleda na gore, u konkavni disk koji je visio
četiri metra od zemlje, na sjecištu lanaca koji su podupirali
zidove Dukhe. Bio je širok oko metar i pol, sačinjen od
nekakve vrste crne ili zatamljene kovine i izbušeno
stotinama malenih rupica. Svjetlo vanjskog ruba diska
prodiralo je kroz njih poput treperećih zvijezda, cijeli je
prizor bio nevjerojatno nalik stiliziranoj verziji noćnoga
neba. - Vidim ih.

- Noghriji su oduvijek voljeli zvijezde. - reče Maitrakh,
glasom koji je odavao da zapravo nije tu, da je odlutala u
sjećanja. - Nekada, u davna vremena, obožavali smo ih. Čak

i nakon što smo saznali što su zapravo zvijezde, one su ostale
naši prijatelji. Bilo nas je mnogo koji su rado htjeli poći za
Gospodarom Vaderom, čak i da nije bilo našeg duga prema
njemu. Samo radi radosti putovanja među zvijezdama.

- Razumijem. - promrlja Leia. - Mnogi u našoj
galaksiji osjećaju jednako. Ali to je običajeno pravo koje svi
stječemo samim rođenjem.

- Pravo koje smo mi sada izgubili.
- Niste ga izgubili. - odvrati joj Leia, spuštajući svoj
pogled s zvjezdanog diska na nju. - Samo ste ga zagubili. -
pogleda prema Khabarakhu i Chewbacci. - Možda, kad bih
mogla govoriti sa svim Noghri vođama u isto vrijeme...
- Što bi im rekli? - odvrati joj Maitrakh.
Leia zagrize usnicu. Doista, što bi im rekla? Da ih
Imperij iskorištava? Ali, Noghriji su to primali kao dug časti.
Da Imperij namjerno usporava radove na dekontaminaciji
kako bi ih na rubu gladi, ne dopustivši da je ikada prijeđu i
počnu proizvoditi dovoljno hrane za svoje potrebe? Ali s
obzirom na to kako se sporo odvijala dekontaminacija, bilo
bi joj vrlo teško uvjeriti čak i samu sebe da je napredak
moguć. Da im kaže kako će im Nova Republika vratiti
njihovo pravo stečeno rođenjem? Ali, zašto bi joj oni
vjerovali?
- Kao što i samu uviđate, Gospo Vader... - prekine
Maitrakh tišinu - Možda se okolnosti jednog dana promjene.
Ali do tada, Vaše prisustvo ovdje predstavlja opasnost i za
nas, i za Vas. Ja ću poštivati časnu riječ koju Vam je dao moj
treći sin, i neću otkriti Vaše prisustvo našem Gospodaru
Velikom Admiralu. Ali morate otići.
Leia duboko udahne. - Da. - reče, a sama je riječ
povrijedi. Toliko je nade polagala u svoje diplomatske i Jedi
sposobnosti. Nade da će te sposobnosti, za umijeća, uz
slučajnost njezinog porijekla, biti dovoljne da preotme

Noghrije iz šaka Imperija i pridobije ih na stranu Nove
Republike.

A sada se natjecanje završavalo, gotovo i prije nego što
je doista započelo. O čemu sam, do bijesa, mislila kada sam
dolazila ovamo? pitala je samu sebe, zbunjena. - Otići ću. -
reče na glas. - Zato jer ne želim biti uzrokom nevolje vama
ili vašoj obitelji. Ali doći će dan, Maitrakh, kada će vaš
narod i sam uvidjeti što mu Imperij radi. Kada se to dogodi,
znajte da ću ja uvijek biti spremna pomoći vam.

Maitrakh se duboko nakloni. - Možda taj dan brzo
dođe, Gospo Vader. Ja ga očekujem, baš kao i ostali.

Leia joj kimne, prisilivši se na osmjeh. Završilo je i
prije nego što je počelo... - Tad moramo dogovoriti kako
ćemo...

Stane u pola riječi jer se na drugoj strani dvorane vrata
s treskom otvore i jedno od djece uleti unutra bez daha. -
Maitrakh. - zakriči dijete. - Mira'Khabarakh saar khee
hrach'mani vher akh! Khabarakh se u trenutku osovi na noge,
a Leia krajem oka primjeti kako se Threepio ukočio. - Što je?
- zahtjevala je da joj se kaže.

- Letjelica našeg Gospodara Velikog Admirala. -
odgovori joj Maitrakh, a lice i glas joj naglo postaše umorni i
vrlo strani.

- Dolazi ovamo.

GLAVA 13

Jedan kratki trnutak Leia je bez riječi zurila u
Maitrakh. Nije se mogla pomaknuti od siline šoka, nemoćna
da smisli bilo što. Ne, nemoguće... nemoguće! Veliki
Admiral je sinoć bio ovdje, sigurno je da se ne bi već vraćao.
Ne tako brzo.

I tada, izdaleka, do nje dopre prigušen zvuk zračnih
mlazova te letjelice koja je pristizala. I njezine oduzetosti
nestane. - Moramo otići odavdje! - reče. - Chewie... ?

- Nemamo vremena za to. - vikne Khabarakh, trčeći
prema njoj, dok ga je Chewbacca pratio u stopu. - Letjelica
je vjerojatno već na vidiku, duboko ispod oblaka. Leia se
brzo ogleda po sobi, proklinjući sama sebe zbog onog
trenutka neodlučnosti. Nije bilo prozora niti drugih vrata,
nikakovog zaklona osim malene ćelije za meditaciju uz zid
nasuprot obiteljskom stablu Noghrija.

Nije bilo izlaza.
- Jeste li sigurni da Admiral dolazi ovamo? - upita Leia
Khabarakha, shvaćajući, još dok je izgovarala pitanje, da
samo troši vrijeme i dah. - Mislim, ovamo u Dukhu?
- Kamo bi drugdje mogao doći? - odvrati joj
Khabarakh mrko, očiju uperenih u Maitrakh. - Možda ga
nismo uspjeli prevariti kao što smo mislili.
Leia ponovo pogledom pretraži Dukhu. Ako se
letjelica spusti pred dvostrukim vratima, trebat će im
nekoliko trenutaka prije nego što uđu, a za to vrijeme stražnji
dio zgrade neće biti nadziran. Ako je Leia mogla iskoristiti
tih nekoliko trenutaka i prosjeći im izlaz za bijeg svojom
svjetlosnom sabljom...
Chewbaccin glasan prijedlog naglo prekine tijek

njezinih misli. - Da, prorezati izlaz nije problem. - istakne
Leia. - Problem je kako neprimjetno zatvoriti taj prolaz
nakon toga. Wookie se ponovo oglasi urlikom, zamahnuvši
svojom ogromnom rukom prema ćeliji za meditaciju. - Pa, to
bi moglo sakriti izlaz, bar iznutra. - složi se Leia zamišljeno.

- Pretpostavljam da je to bolje nego ništa. - Pogleda u
Maitrakh, odjednom svjesna toga da takav rez na zidovima
drevne Dukhe njihova klana može biti protumačeno kao
svetogrđe. - Maitrakh?

- Ako se to mora uraditi, neka bude. - brzo je prekine
Noghri ženka. I sama je još uvijek bila u šoku, ali dok ju je
Leia promatrala u očekivanju, polako se sabirala.

- Ne smiju vas pronaći ovdje.
Leia zagrize usnu. Viđala je takav izraz lica i ranije na
Khabarakhu, tijekom njihova puta od Endora. Bio je to izraz
koji je Leia protumačila kao žaljenje zbog njegove odluke da
je povede svome domu. - Uradit ćemo to uredno, koliko god
možemo. - pokuša Leia uvjeriti Maitrakh, izvlačeći svoju
sablju iz korica. - I čim Veliki Admiral ode, Khabarakh
može otići preuzeti svoj brod i odvesti nas...
Zastane, prekinuta Chewbaccinim frktanjem kojim ih
je pokušao utišati. Prigušeno, iz daljine je do njih dopirao
zvuk letjelice koja se približavala, a zatim, nenadano, pored
Dukhe zahuči još jedan dobro poznat zvuk.
- Scimitar jurišni bombarderi! - dahne Leia, shvativši
kako taj novi zvuk potpuno onemogućava njezine ranije
planove. Sve dok imperijalni bombarderi, pružajući zračnu
podršku postrojbama na terenu, nadlijeću ponad njihovih
glava, bilo je nemoguće iskrasti se iz Duklie a da ih ne
primjete.
To im je ostavljalo samo jednu mogućnost. - Morat
ćemo se sakriti u ćeliju. - reče Leia Chewbacci, na brzinu
procjenjujući veličinu tog prostora dok mu se približavala.

Ako nagnut krov koji se dizao od prednje strane ćelije prema
zidu Dukhe, nije bio samo puka dekoracija, u ćeliji bi trebalo
biti dovoljno mjesta za njih oboje.

- Želite li da se i ja sakrijem tamo, Vaša Visosti? Leia
se zaustavi u pol koraka, pa se naglo okrene, šokirana i
ozlojeđena. Threepio. Potpuno je zaboravila na njega!

- Neće biti dovoljno mjesta. - sikne Maitrakh. - Vaše
nas je prisustvo među nama izdalo, Gospo Vader...

- Tišina! - prasne Leia, ponovo se očajnički ogledajući
po Dukhi. Ali opet ne pronađe drugog skrovišta. Osim ako...

Pogled joj se zadrži na zvjezdano disku koji je visio
nad središtem dvorane. - Morat ćemo ga sakriti tamo. - reče
Chewbacci, pokazujući na disk. - Misliš li da ćeš moći...?

Nije bilo potrebe da dovrši pitanje, jer Chewbacca je
već zgrabio Threepioa i užurbano se uputio prema najbližem
od tri stupa, u hodu prebacivši sirotog droida koji se
histerično bunio, bez imalo obzira preko svog ramena. S
udaljenosti od gotovo dva metra, Wookie naskoči na stup, a
njegove jake pandže za penjanje bez poteškoća nađu oslonac
u masivnom drvu. Tri brza, snažna zamaha dovedu ga do
samog vrha zida. Oprezno balansirajući s napola
izbezumljenim Threepioom na ramenu, držeći se svojim
snažnim šakama za njega lanac, započne s mukotrpnim
pomicanjem prema disku. - Tišina, Threepio! - dovikne mu
Leia stojeći na vratima ćelije, na brzinu pogledavši u njezinu
unutrašnjost. Strop je doista pratio pad krova, pa je stražnji
dio ćelije bio puno viši nego prednji, a uz njezin se stražnji
zid protezala niska klupčica. Bilo je tijesno, ali nekako će se
već morati zgurati unutra. - Ili, još i bolje, isključi se! Možda
su njihovi senzori uključeni. - dobaci im Leia.

A ako su senzori doista bili uključeni, cijela ova igra
skrivača nije imala nikakvih izgleda. Osluškujući huk
zračnih mlazova letjelice koja se približavala selu, Leia se

mogla samo nadati da se Imperijalci neće zamarati
uključivanjem senzora, posebice ne nakon sinoćnjeg
negativnog nalaza.

Chewbacca je stigao do središta. Djelomično
prebacivši tijelo preko lanca, držeći se jednom rukom za
njega, bezobzirno ubaci droida u zvjezdani disk. Threepio
još jednom zaćereta, protestirajući, ali ćeretanje naglo
prestane kada je Chewbacca posegnuo rukom u disk i
jednostavno ga isključio. Chewbacca se zaljulja, baci prema
tlu i pojuri prema ćeliji upravo onog trenutka kada se buka
letjelica stišala.

- Požuri! - dobaci mu tiho Leia, držeći vrata
otvorenima. Chewbacca pretrči preko Dukhe i uleti kroz
nizak otvor, skoči na klupčicu u stražnjem dijelu i hitro se
okrene licem prema izlazu. Glava mu je doticala strop, dok
su mu široko raširene noge bile postavljene po strani
klupčice. Leia se zavuče u ćeliju nakon njega, pa se sklupča
u stiješnjenom prostoru između velikih Wookijevih udova.
Imali su tek toliko vremena da tiho zatvore vrata malene
ćelije, prije nego što su se velika dvostruka vrata Dukhe
šumno otvorila.

Leia se stisne uz stražnji zid ćelije i Chewbaccino
tijelo, prisiljavajući se da diše polagano i tiho, istovremeno
se pokušavajući udubiti u Jedi tehniku za izoštravanje osjeta,
onako kako ju je Luke podučavao. Chewbaccin dah joj je
šumio u ušima, a toplina njegova tijela padala je po njezinoj
glavi i ramenima poput nevidljivog vrelog vodopada.
Odjednom postane bolno svjesna težine i obima svog
nabreknutog trbuha i sitnih pokreta blizanaca u njoj, tvrdoće
klupe na kojoj je napola sjedila, te mješavine mirisa
Wookijeve dlake, tvrdog drveta oko nje i mirisa njezinog
vlastitog znoja. Iza svojih leđa. Kroz drveni zid Dukhe,
mogla je čuti šum odlučnih koraka i povremeni metalni

zveket laserskih pušaka kad bi se kvrcnule s tvrdim oklopom
zvjezdanih jurišnika. U sebi izgovori tihu molitvu zahvale
višim silama koje su onemogućile njen prvotni plan
probijanja iz Dukhe.

Iz unutrašnnjosti Dukhe začuju se glasovi.
- Dobro jutro, Maitrakh. - prozbori smiren, hladno
odmjereni glas. - Vidim da je vaš treći sin, Khabarakh, ovdje
s vama. Vrlo zgodno.
Leia zadrhti, a šuškanje tkanine njezine tunike zazvoni
joj u ušima poput grmljavine. To je bio glas s nepogrešivim
tonom imperijalnog zapovjednika, ali je bio vrlo smiren i
jasno je odavao autoritet osobe kojoj je pripadao autoritet
koji je zasjenio i nadmašio čak i okrutnu snishodljivost koju
je doživjela od Guvernera Tarkma na palubi Zvijezde Smrti.
To je mogao biti jedino Veliki Admiral, nitko drugi.
- Pozdravljam Vas, moj Gospodaru. - mjaukne
Maitrakhin glas, koji je i sam bio besprijekorno kontroliran.
- Počašćeni smo Vašim posjetom.
- Hvala vam. - odgovori joj Veliki Admiral, glasom
koji je još uvijek bio uljudan, ali s malo više čelične oštrine.
- A ti, Khabarakh iz klana Kihm'bar? Jesi li i ti počašćen
mojim prisustvom ovdje?
Polako i vrlo oprezno, Leia nagne glavu u desno,
nadajući se da će uspjeti ugledati lik posjetitelja kroz
zatamljeno staklo na vratima ćelije. Bez uspjeha. Još uvijek
su stajali pored ulaznih vrata Dukhe, a ona se nije usudila
primaknuti lice preblizu staklu. Dok se ispravljala iz tog
neudobnog položaja, začuje zvuk odmjerenih koraka koji su
se primicali... samo trenutak kasnije, Veliki Admiral se nađe
u središtu Dukhe, u Leinom vidnom polju.
Leia je zurila u njega kroz zatamljeno staklo, a tijelom
joj prođoše ledeni trnci. Već ranije čula je Hanov opis
čovjeka kojeg je on vidio na Myrkr: blijedoplava koža,

crvene blješteće oči i bijela odora Imperije. Čula je i
Fey'lyaino nemarno odbacivanje takovih navoda, njegovih
indicija da je u pitanju lažno predstavljanje, ili možda čak i
Moff koji se sam promaknuo u Admirala. Tada je i sama
dvojila, pitala se je li Han možda pogriješio.

Sada je znala da nije.
- Naravno, moj Gospodaru. - odgovori Khabarakh na
Admiralovo pitanje. - Zašto ne bih bio?
- Zar se tim tonom razgovara s Našim Gospodarom,
Velikim Admiralom? - oštro se oglasi neki nepoznati Noghri
glas
- Ispričavam se. - reče Khabarakh. - Nisam mislio
iskazati nepoštovanje.
Leia trepne. Bez sumnje, nije mu to bila namjera, ali je
šteta ipak počinjena. Čak i s njezinim neiskustvom kada su u
pitanju bile finese Noghri govora, Khabarakhove je riječi
mogla ocijeniti kao prebrzo izrečene i s očitom namjerom da
se odbrani. A Veliki Admiral, koji je rasu znao puno bolje
nego ona...
- A što si, zapravo, mislio? - upita Veliki Admiral,
okrenuvši se kako bi se suočio s Maitrakh i Khabarakhom.
- Ja... - promuca Khabarakh. Veliki Admiral je stajao
šuteći i čekajući. - Žao mi je, moj Gospodaru. - konačno
uspije istisnuti Khabarakh. - Bio sam zastrašen Vašim
posjetom našem malom selu.
- Vrlo očit izgovor. - reče Veliki Admiral. - Možda čak
i uvjerljiv... jedino što nisi bio zastrašen i mojim sinoćnjim
posjetom. - Izvije upitno jednu obrvu. - Ili se jednostavno
nisi nadao da ćeš me tako brzo vidjeti ponovo?
- Moj Gospodaru...
- Koja je kazna Noghri naroda za laganje Gospodaru
vašeg nadklana? - oštro ga prekine Veliki Admiral, ledenim
glasom. - Smrt, kao u starim vremenima? Ili Noghriji više ne

poštuju te zastarjele zakone kao svoju čast i dužnost?
- Moj Gospodar nema prava iznositi takove optužbe

protiv sina klana Kihm'bar. - progovori Maitrakh ukočenim
glasom.

Veliki Admiral malo svrne pogled prema njoj. - Moj
vam je savjet da svoje mišljenje zadržite za sebe, Maitrakh.
Ovaj sin klana Kihm'bar mi je lagao, a ja takovo ponašanje
ne opraštam. - Užareni pogled se vrati na Khabarakha. -
Pričaj mi, Khabarakh iz klana Kihm'bar, o svome
zarobljeništvu na Kashyyku.

Leia čvrsto stisne dršku svoje sablje, a njezini joj se
hladni metalni utori utisnu u dlan. Tijekom njegovog kratkog
zarobljeništva na Kashyyyku, Khabarakha je nagovorila da
je dovede ovamo, na Honoghr. Ako Khabarakh ispripovjedi
cijelu priču...

- Ne razumijem Vas. - reče Khabarakh.
- Doista? - odvrati mu Veliki Admiral pitanjem. - Onda
mi dopusti da te podsjetim. Nisi pobjegao s Kashyyyka kao
što tvrdiš u svome izvješću, i kao što si ponovio sinoć preda
mnom i pred svojom obitelji i klanskim dinastima. Zapravo,
Wookiji su te uhvatili i zarobili, nakon neuspjeha vaše
misije. A proteklih mjesec dana nisi proveo u meditaciji,
nego u ispitivanju u zatvoru Wookija. Da li ti je ovo malo
osvježilo pamćenje?
Leia oprezno udahne, ne vjerujući u ono što je upravo
čula. Kako god da je Veliki Admiral saznao za
Khabarakhovo zarobljeništvo, postavio se prema tome kao
neoborivoj činjenici i nastavio je analizu događaja u
pogrešnom smjeru. Ipak im se pružala još jedna prilika...
samo ako je Khabarakh mogao ustrajati na svome poricanju i
ostane pribran još samo malo.
Ali izgleda ni Maitrakh nije vjerovala u njegovu
izdržljivost. - Moj treći sin ne bi lagao o takovim stvarima,

moj Gospodaru, - progovori ona prije nego što je Khabarakh
mogao odgovoriti. - On je uvijek razumio svoje dužnosti i
zahtjeve časti.

- Je li to doista tako? - obrecne se Veliki Admiral. -
Noghri komandos kojeg je neprijatelj zarobio i ispitivao, a
još uvijek je na životu? Je li to dužnost i zahtjev časti?

- Nisam bio zarobljen, moj Gospodaru? - ukočeno mu
reče Khabarakh. - Moj je bijeg s Kashyyka bio upravo
onakav kako sam Vam i ranije rekao.

Nekoliko dugih trenutaka, Admiral ga je promatrao
bez riječi. - A ja kažem da lažeš, Khabarakh iz klana
Kihm'bar! - reče tiho. - Ali, nije bitno. Uz tvoju suradnju ili
bez nje, saznat ću istinu o tih mjesec dana... i o cijeni koju si
platio za svoju slobodu. Rukh?

- Moj Gospodaru, - javi se treći, nepoznati Noghri glas.
- Ovim je Khabarakhu iz klana Kihm'bar određen
imperijalni pritvor. Ti i vod Dva otpratit ćete ga na
transportnu letjelicu i odvesti na Chimaeru radi daljenjeg
ispitivanja.
Začuje se oštar pisak. - Moj Gospodaru, ovo je
kršenje...
- Ni riječi više, Maitrakh! - prekine je Veliki Admiral.
- Ili ćete mu se i vi pridružiti u pritvoru.
- Neću šutjeti! - frkne Maitrakh na njega. - Noghri
optužen za izdaju nadklana mora biti predan dinastima klana
i podvrgnut drevnim zakonima ispitivanja i suđenja. Takav
je zakon!
- Nisam vezan Noghri zakonom. - hladno joj odvrati
Veliki Admiral. - Khabarakh je izdajnik Imperija. Bit će
suđen i kažnjen prema Imperijalnom Zakonu.
- Klanski će dinasti zahtjevati...
- Klanski dinasti nisu u poziciji zahtjevati ništa. -
poviče Veliki Admiral, dotaknuvši prekidač odašiljača koji

se nalazio pored oznake čina na njegovoj tunici. - Je li vas
potrebno podsjetiti na to što znači suprotstavljati se
Imperiju?

Leia začu prigušen zvuk Maitrakhina uzdaha. - Ne,
moj Gospodaru. - reče, glasom koji je priznavao poraz.
Admiral ponovo dotakne prekidač...

Unutrašnjost Dukhe iznenada osvjetli munja
zasljepljujućeg zelenog svjetla.

Leia se tiješnje priljubi uz Chewbaccino tijelo,
stisnuvši očne kapke pred nenadanom razarajućom boli koja
joj je razdirala oči i lice. Jedan kratki, ali strašni trenutak,
bila je uvjerena kako je Dukha izravno pogođena hicem
turbolasera koji je dovoljno snažan da cijelu građevinu šatre
u prah i pepeo.

Ali prizor koji je ugledala nakon što je ponovo otvorila
oči, lik Velikog Admirala koji još uvijek ponosito stajao na
istome mjestu... sa zakašnjenjem shvati da je bila u krivu.
Očajnički se pokušavala sabrati i povratiti ravnotežu svojih
osjeta, kad li je u glavu pogodi nešto nalik udaru groma,
nešto kao udarac razjarenog Wookija.

Kasnije se maglovito prisjećala još nekoliko udara
turbolasera, ali ih je vidjela i čula tek kroz sivu koprenu
besvjestice. Zvjezdani Razarač je iz orbite ispaljivao udar za
udarom, pogađajući brda u neposrednoj blizini sela. Kad se
Leina glava u kojoj je bučalo konačno dovoljno razbistrila,
kada se potpuno osvjestila, Admiralovo okrutno podsjećanje
upravo je završavalo, a jeka posljednjeg topničkog udara
odzvanjala je u daljini.

Leia oprezno otvori oči, tiho jeknuvši od boli. Veliki
Admiral je još uvijek stajao na istome mjestu, u središtu
Dukhe... i dok se jeka posljednjeg udara polako stapala s
tišinom, on progovori: - Sada sam ja zakon na Honoghru,
Maitrakh. - reče tihim i smrtonosnim glasom.

- Ako se odlučim primjenjivati prastare zakone,
primjenit ću ih. Ako se odlučim ne poštivati ih, neće ih se
poštivati. Je li to jasno?

Njezin glas, kada je konačno progovorila, bio je stran
gotovo do neprepoznavanja. Ako je namjera demonstracije
Velikog Admirala bila nasmrt preplašiti Maitrakh, bilo je
očito da je u tome uspio. - Da, moj Gospodaru.

- Dobro. - Veliki Admiral ušuti, prepuštajući napetoj,
strašnoj tišini da visi u zraku nekoliko trenutaka.

- U svakom slučaju, spreman sam na ustupke prema
odanim podanicima Imperija. Khabarakha će ispitati na
palubi Chimaerae, ali prije toga dopustit ću da se primjeni
prvi stupanj pradavnih zakona o istrazi. - Lagano okrene
glavu.

- Rukh, prevest ćeš Khabarakha iz klana Kihm'bar u
centar Nystaoa i odvesti ga pred klanske dinaste. Možda će
tri dana javnog poniženja poslužiti podsjećanju Noghri
naroda na to da još uvijek vodimo rat.

- Da, moj Gospodaru.
Začuje se zvuk koraka, potom otvaranje i zatvaranje
ulaznih vrata. Stješnjen uz niski strop nad njegovom glavom,
osjeta napetih do pucanja, Chewbacca tiho zareži sam za
sebe. Leia stisne zube, toliko jako da je uzrokovala valove
boli koji protutnjaše njezinom još uvijek pomalo
ošamućenom glavom. Javno poniženje... i nešto što su zvali
zakonima istrage. Pobunjenički je Savez nenamjerno uništio
Honoghr. A sada će ona, činilo joj se, uraditi isto to s
Khabarakhom.
Veliki je Admiral još uvijek stajao u središtu dvorane.
- Vrlo ste tihi, Maitrakh. - reče.
- Moj mi je Gospodar naredio da šutim. - odvrati mu
ona.
- Naravno. - Pomno ju je proučavao. - Odanost obitelji

i klanu je pohvalan, Maitrakh. Ali glupo bi bilo da ta odanost
prijeđe u izdaju. Zato što bi mogla imati katastrofalne
posljedice po obitelj i klan.

- Nisam čula nijedan dokaz koji bi govorio da je moj
treći sin izdajnik.

Usne Velikog Admirala stisnu se u tvrdu crtu. - Čut
ćete ih. - tiho joj obeća.

Zaputi se prema dvostrukim vratima, izmičući iz Leina
vidnog polja, a zatim se začuje zvuk otvaranja vrata. Koraci
zastanu. Admiral je očito čekao na nešto. Nekoliko trenutaka
kasnije pridruže mu se tihi koraci Maitrakh. Oboje odu, a
vrata se ponovo zatvore. Leia i Chewbacca ostanu sami.

Sami. Na neprijateljskom terenu. Bez broda. A
njihovog jedinog saveznika su Imperijalci upravo odveli na
ispitivanje. - Chewie... - prošapće Leia - ...mislim da smo u
nevolji.

GLAVA 14

Jedna od prvih, osnovnih činjenica o interstelarnim
putovanjima koju bi naučio svaki putnik obdaren darom za
promatranje i opažanje, bila je da prizor koji je pružala bilo
koja planeta gledana iz svemira, nije bio nimalo nalik onome
što se moglo pronaći na njezinim službenim zemljovidima.
Zaklanjajući slojevi oblaka, sjenke koje bacaju planinski
vrhunci, veliki predjeli pokriveni bujnom vegetacijom koja
prikriva neravnine terena, i općenito trikovi koje izvodi
svjetlo koje planetu obasjava, sve je to ujedinjeno u
nastojanju daprikrije i pobrka lijepe, čiste, kompjuterski
precizne linije koje su iscrtali kartografi. Bio je to učinak
koje je vjerojatno bio uzrokom mnogim teškim trenucima
neiskusnih navigatora, ali i idealna osnova za bezbrojne
praktične podvale koje su se izvodile na račun upravo
takovih novajlija, naravno od strane njihovih malo iskusnijih
kolega.

Zato i jeste bilo iznenađujuće da je, upravo tog dana i
iz upravo tog ugla, najveći kontinent na planeti Jomark
izgledao upravo u detalj jednako onako kako je bio
predstavljen na preciznim zemljovidima. Naravno, za
početak bi bilo pošteno uzeti u obzir i činjenicu da se radilo
o relativno malenom kontinentu.

Negdje, na tom savršeno narisanom kontinentu,
nalazio se Jedi Gospodar.

Luke nježno lupne prstima po rubu svoje komandne
ploče, prateći pogledom zeleno-smeđi komadičak tla koji se
ukazivao uokviren nosačima kabine njegova X-krilca.
Mogao je osjetiti nazočnost tog drugog Jedija, zapravo ga je
osjećao sve otkada je izišao iz brzine svjetlosti, ali sve do

sada nije mogao uspostaviti izravniju vezu s njim. -
Gospodaru C'baoth?- bezglasno ga je dozivao, pokušavajući
još jednom. - Ovdje Luke Skywalker. Čujete li me? Nije bilo
odgovora, ili Luke to nije radio kako treba, ili C'baoth nije
mogao odgovoriti... ili je ovo bilo namjerno iskušavanje
Lukeovih sposobnosti?

Pa, prihvatit će igru. - Fokusiraj senzor na glavni
kontinent, Artoo. - dovikne droidu, pomno promatrajući
displeje pred sobom i pokušavajući se postaviti u stanje duha
u kakovom bi bio jedan Jedi Gospodar koji je dugo izbivao
iz realnog svijeta. Vjerojatno jedini komadić plodnog tla
Jomarka nalazio se upravo na tom kontinentu, koji je
zapravo više bio povelik otok, ali se oko njega rasulo još
tisuće manjih otoka, grupiranih u skupine i rasutih po
cijelom nepreglednom oceanu. Sve zajedno, bilo je tu oko tri
stotine tisuća četvornih kilometara čvrstog tla. Bilo je to
previše terena za pretraživanje, pa si Luke nije smio dopustiti
pogrešku.

- Potraži eventualne tehnološke centre i vidi možeš li
otkriti glavna naseljena središta.

Artoo tiho zazvižduće sam za sebe dok je obavljao
pretrage senzorima X-krilca uz pomoć ranije programiranih
algoritama za definiranje oblika života. Nakon toga ispusti
cijeli niz cvrkuta, a na glavnom računalnom displeju pred
Lukeom se ukaže traženi istočkani prikaz. - Hvala. - reče
Luke, promatrajući prikaz. Kao što je i očekivao, većina
stanovništva naseljavala je krajeve uz obalu. Ali bila je tu i
nekolicina drugih, manjih središta u unutrašnjosti. Među
njima i nešto što je nalikovalo manjoj zajednici sela koja se
okupila u blizini južne obale jezera koje je imalo gotovo
savršen oblik prstena.

Luke se namršti pri pogledu na tu sliku, pa unese
zapovjed za reljefni prikaz. Nije to bilo obično jezero, sada

je to mogao vidjeti, nego jedno od onih koje je nastalo u
udubljenju koje je preostalo od planine koja je nekada davno
bila stožastog oblika. U središtu jezera, drugi se je stožasti
vrhunac formirao u veliki jezerski otok. Vjerojatno je bilo
vulkanskog porijekla, sudeći po brdovitom terenu koji je
okružavao jezero.

Divlji krajolik, zaklonjen i branjen planinama, u kojem
je Jedi Gospodar mogao dugo, dugo živjeti u osami. I
skupina sela u blizini, u koja je mogao uteći od svoje osame
kada bude konačno spreman na to.

Bilo je to gotovo savršeno mjesto za početak Lukeove
potrage. - U redu, Artoo, ovo je naš cilj. - reče droidu,
označivši mjesto slijetanja na prikazu. - Ja ću obaviti
slijetanje, ti nadgledaj senzore i reci mi ako primjetiš nešto
zanimljivo.

Arto zaćurlika pomalo nervozno postavljajući pitanje. -
Da, ili ako primjetiš nešto sumnjivo. - složi se Luke. Artoo
nikada nije potpuno povjerovao da je Imperijalni napad na
njih kada su posljednji put pokušali doći do Jomarka, bio
čista slučajnost.

Probiše se kroz atmosferu, a Luke smanji zračne
mlazove na pola snage i usmjeri ih nadolje, i počne sa
spuštanjem letjelice, tik ponad najviših vrhova planina.
Gledan izbliza, teren je doista bio divlji, ali ni približno
onoliko nepristupačan kako se Lukeu to ispočetka učinilo.
Raslinje u dnu dolina koje su se protezale među planinama
bilo je bujno, no oskudno na kamenitim padinama. Većina
udolina nad kojima su nadlijetali, smjestila je u svoja njedra
bar nekoliko kućica, a u ponekima su se ugnjezdila i čitava
sela, ali su bila premalena da bi ih ograničeni senzori
Lukeove letjelice mogli registrirati pri ranijim pretragama.
Primicali su se jezeru iz pravca jugozapada, kad Artoo opazi
dvorac koji se smjestio visoko na rubu litice.

- Nikada ranije nisam vidio takovu vrst gradnje. -
primjeti Luke. - Očitava li se kakav životni oblik u zdanju?

Artoo zaćereta: nije potvrđeno.
- Pa, hajdemo provjeriti. - odluči Luke i unese u
računalo komandu za slijetanje. - Čak i ako smo pogriješili, s
tog se mjesta možemo prošetati, na svu sreću, samo nizbrdo.
Dvorac je bio smješten unutar malenog dvorišta koje je
bilo ograđeno ogradom koja je očito imala više ukrasnu nego
obrambenu svrhu. Smanjujući vertikalnu brzinu X-krilca,
Luke ga postavi usporedo s ogradom, pa se zaustavi
nedaleko jedinog prolaza kroz nju. Upravo je bio pri gašenju
cijelog sustava, kad ga prene Artoovo upozorenje i natjera da
podigne glavu. Ugleda ljudski lik koji je stajao pred vratima
i gledao prema njima.
Luke ga osmotri, osjetivši kako mu srce ubrzava
otkucaje. Bilo je očito da je čovjek bio star, to se moglo
raspoznati po njegovoj bijeloj kosi i bradi koje je planinski
vjetar nanosio na njegovo izborano lice i napola ga skrivalo.
Ali njegove oči su bile žive, radoznale i oprezne, stav mu je
bio uspravan i ponosan, a povremeni jači zapusi vjetra nisu
ga ni na trenutak pomakli s mjesta. Poluotvorena smeđa
oprava otkrivala je starčeva mišićava prsa.
- Završi s iskapčanjem sustava, Artoo. - reče Luke,
osjetivši lagani titraj svoga glasa. Skine zaštitnu kacigu i
otvori kupolu nad pilotskim sjedalom letjelice, ustane, lako
se prebaci preko ruba kabine i doskoči na tlo pored letjelice.
Starac se nije pomaknuo. Duboko udahnuvši, Luke pođe
prema njemu. - Gospodaru C'baoth. - reče, lagano pognuvši
glavu pred njim. - Ja sam Luke Skywalker.
Starac se blijedo nasmiješi. - Da. - reče. - Znam. Dobro
došao na Jomark.
- Hvala. - reče Luke, ispustivši zrak iz svojih pluća uz
jedva čujni uzdah. Konačno. Bilo je to dugo, zaobilazno i

često prekidano putovanje, uzevši u obzir ona neplanirana
zaustavljanja na Myrkru i Sluis Vanu. Ali, sada je konačno
stigao.

C'baoth je možda mogao čitati njegove misli. Možda ih
je čitao. - Očekivao sam te davno ranije. - reče prijekorno.

- Da, gospodine, - reče Luke. - Žao mi je. Nažalost,
okolnosti su u posljednje vrijeme bile takove da nisam
mogao utjecati na njih.

- Zašto? - odvrati C'baoth pitanjem.
Pitanje pomalo iznenadi Lukea. - Ne razumijem.
Starčeve se oči neznatno suze. - Kako misliš, ne
razumiješ? - oštro upita. - Jesi li ili nisi Jedi?
- Pa, jesam...
- U tom slučaju, moraš biti u stanju utjecati. - odlučno
reče C'baoth. - Utjecati na samoga sebe, utjecati na ljude i
događaje oko sebe. Uvijek i stalno.
- Da, Gospodaru. - oprezno reče Luke, pokušavajući
prikriti svoju zbunjenost. Jedini drugi Jedi gospodar kojeg je
poznavao bio je Yoda... ali Yoda nikada nije s njim
razgovarao na ovakav način.
Izgledalo je kao da ga C'baoth još uvijek proučava. No
tada, iznenada, tvrdoća izraza njegova lica jednostavno
nestane. - Ali, došao si. - reče, a bore na njegovom licu se
pokrennuše kada se osmjehnuo. - Samo to je važno. Nisu te
uspjeli zaustaviti.
- Ne, nisu. - odgovori Luke. - Iako su pokušali. Prošao
sam kroz četiri imperijalna napada otkako sam krenuo na
ovaj put.
C'baoth ga oštro pogleda. - Doista? Jesu li se bili
okomili samo na tebe?
- Samo jedan put. - odvrat Luke. - Što se ostalih
napada tiče, jednostavno se dogodilo da sam bio na
pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Ili možda na

pravome mjestu u pravo vrijeme. - ispravi se.
I ponovo s C'baothova lica nestane onag oštrog izraza,

tek nešto što je nagovjestilo da je odlutao mislima. - Da. -
promrmlja, zureći u daljinu, prema rubu litice koja je
opasavala prstenasto jezero duboko pod njima. - Pogrešno
mjesto u pogrešno vrijeme. To je epitaf velikom broju Jedija.
- ponovo svrne pogled na Lukea. - Imperij ih je uništio, to
znaš.

- Da, znam. - potvrdi Luke. - Proganjali su ih i
dokrajčili Car i Darth Vader.

- I još jedan ili dva Tamna Jedija, zajedno s njima. -
gorko dometne C'baoth, ponovo zamagljenog pogleda. -
Tamni Jediji poput Vadera. Borio sam se protiv posljednjeg
od njih na... - prekine priču, odmahujući glavom. - Davno.
Luke kimne s nelagodom, osjećajući se kao da stoji u živom
pijesku. Sve te čudne teme i njegove promjene raspoloženja
bilo je vrlo teško pratiti. Je li to bila posljedica C'baothove
izolacije? Ili je to bio još jedan test, jedan koji je iskušavao
Lukeovo strpljenje?

- Davno. - složi se on. - Ali Jediji mogu ponovo
zaživjeti. Imamo priliku za obnovu. C'baoth se pozornost
ponovo svrne na Lukea. - Tvoja sestra. - reče. - Da. Uskoro
će roditi dvoje Jedi blizanaca.

- Dvoje potencionalnih Jedija, u svakom slučaju. -
ispravi ga Luke, iznenađen činjenicom da je C'baoth čuo za
Leinu trudnoću. Publicisti Nove Republike naširoko su
razglasili tu vijest, ali je Luke očekivao da je Jomark previše
udaljen od glavnih tokova vijesti i da se u ovim krajevima za
to i ne zna. - Zapravo, zbog blizanaca sam i došao ovamo.

- Ne. - usprotivi se C'baoth. - razlog zbog kojega si
došao jest taj da sam te ja pozvao.

- Pa... da. Ali...
- Nikakvih "ali", Jedi Skywalkeru! - oštro ga prekine

C'baoth. - Biti Jedi znači biti sluga Sili. Pozvao sam te preko
Sile, a kada Sila poziva, moraš se pokoriti!

- Razumijem. - ponovo kimne Luke, želeći da ga doista
razumije. Je li se C'baoth možda samo figurativno izražavao?
Ili je to bila nova tema na koju je koristio samo kao metodu
obuke? Luke je bio dovoljno upoznat s općim obličjima
nadziranja Sile, bili su to isti oni oblici koji su ga sačuvali na
životu svaki put kada bi sukobio svoju sablju snazi vatre
laserskih pištolja. Ali doslovan "poziv" bilo bi nešto posve
drugačije. - Kada kažete da Vas Sila pozove, C'baoth, mislite
li pritom na...

- Dva su razloga zbog kojih sam te pozvao. - ponovo
ga prekine C 'baoth. - Prvo, da dovršim tvoju obuku. A drugi
je... jer mi je potrebna tvoja pomoć.

Luke zbunjeno trepne. - Moja pomoć?
C'baoth se odsutno osmjehne, a oči mu zasjeni strašan
umor. - Približavam se kraju svog života, Jedi Skywalkeru.
Vrlo skoro ću se naći na početku tog dugog puta koji vodi iz
ovoga života u ono što leži iza njega.
Luke osjeti kako mu je zastala knedla u grlu. - Žao mi
je. - bilo je jedino što se sjetio reći u tom trenutku.
- To je tijek svakog života. - slegne C'baoth ramenima.
- Za Jedije jednako kao i za niža bića.
Luke se ponovo prisjeti Yode, kako je ležao na svojoj
samrtničkoj postelji u svome domu na Dagobahu... i svog
vlastitog osjećaja bespomoćnosti jer nije mogao uraditi ništa,
samo gledati. To nije bilo iskustvo kroz koje bi rado ponovo
prošao. - Kako Vam ja mogu pomoći? - tiho upita.
- Učeći od mene. - reče C'baoth. - Otvori se prema
meni, upijaj od mene moju mudrost i iskustvo i moć. Na taj
ćeš način nastaviti moj život i djelo.
- Razumijem. - kimne Luke, pitajući se istovremeno
kakvo je to djelo spominjao starac. - Naravno, Vi razumijete

da ja imam i svog posla koji moram...
- A jesi li ti spreman to uraditi? - upita C'baoth,

izvinuvši obrve. - Doista spreman? Ili si došao ovamo, samo
nešto tražiti od mene?

- Pa, zapravo, jesam. - morao mu je priznati Luke.
- Došao sam u ime Nove Republike, tražiti Vašu
pomoć u borbi protiv Imperija.
- S kojom nakanom vodite tu borbu?
Luke se namršti. Mislio je da razlozi toj borbi ne
trebaju dodatna pojašnjavanja. - S namjerom eliminacije
Imperijske tiranije. Postizanja slobode i pravde za sva bića
ove galaksije.
- Pravda. - C'baothove se usne stisnu u tanku liniju.
- Ne traži pravdu za niža bića, Jedi Skywalkeru. - dva
puta se brzo potapše po grudima, brzim i odrješitim
pokretom tek vrhova prstiju. - Mi smo pravda u ovoj
galaksiji. Nas dvojica, i novo nasljeđe Jedija koje ćemo im
nametnuti i koje će nas pratiti. Prepusti sirote bijednike
nekom drugom i pripremi se za takovu budućnost.
- Ja... - promuca Luke, tražeći primjeren odgovor na to
što je upravo čuo.
- Što će trebati nerođeni blizanci tvoje sestre? - upita
ga C'baoth.
- Trebat će... pa, jednog će dana trebati učitelja. -
odgovori mu Luke, ali su mu riječi nadolazile s određenim
oklijevanjem. Prvi su utisci uvijek bili opasni, to je znao, ali
ovoga je trenutka nije bio potpuno uvjeren da je C'baoth tip
čovjeka kakovog bi on htio da podučava njegovog nećaka i
nećakinju. Činilo mu se da je starac previše nepostojan,
gotovo na rubu potpune nestabilnosti. - Pretpostavljali smo
da ću ih ja podučavati kada budu dovoljno stari za obuku,
kao što sada podučavam Leiu. Problem je u tome da biti Jedi
ne znači istovremeno da je taj netko i dobar učitelj. - zastane.

- Obi-wan Kenobi krivio je samo sebe za Vaderovu
preobrazbu i prelazak na tamnu stranu. Ne želim da se to
dogodi i Leinoj djeci. Mislio sam da me možda Vi možete
naučiti ispravnim metodama Jedi obuke...

- Gubitak vremena. - odvrati C'baoth sliježući
ramenima. - Dovedi ih ovamo. Ja ću ih sam obučiti.

- Da, Gospodaru. - reče Luke, pažljivo birajući riječi. -
Cijenim Vašu ponudu. Ali kao što ste rekli, Vi imate i svoje
djelo na kojem morate raditi. Sve što je meni zapravo
potrebno jeste nekoliko smjernica...

- A što je s tobom, Jedi Skywalkeru? - opet ga prekine
C'baoth. - Tebi samome ne treba dodatna obuka? U odnosu
na prosudbe, recimo?

Luke zaškrguće zubima. Cijeli ga je ovaj razgovor
navodio na zaključak da je puno providniji nego što je on
sam to doista želio. - Da, pretpostavljam da bi mi poduka u
tom dijelu bila korisna. - prizna. - Mislim da je Jedi
Gospodar koji me je nekada podučava očekivao da ću do tih
saznanja doći sam.

- Radi se jednostavno o osluškivanju Sile. - otresito
reče C'baoth. Na trenutak se činilo da mu je pogled ponovo
odlutao, ali je trenutak kasnije ponovo bio usredotočen. - Ali,
dođi. Otići ćemo dolje do sela i pokazat ću ti.

Luke osjeti kako mu se obrve izvijaju. - Odmah?
- Zašto ne? - slegne starac ramenima. - Naložio sam
vozaču da dođe. Sačekat će nas na cesti.
- Pogled mu odluta prema nečemu iza Lukeovih leđa. -
Ne... ostani tamo! - oštro mu naredi.
Luke se ipak okrene. Artoo se pridigao i izišao iz svog
ležišta u X-krilcu, i polako se spuštao duž trupa letjelice. -
To je samo moj droid. - reče C'baothu.
- Neka ostane gdje jeste. - prasne C'baoth. - Droidi su
dostojni gnušanja! Kreacije s razumom, ali se ne uklapaju u

izvornu bit Sile.
Luke se namršti. Droidi su zaista bili jedinstveni u tom

smislu, ali to svakako nije bio dovoljno jak razlog da ih se
smatra dostojnim gnušanja. No, ovo nije bilo ni vrijeme ni
mjesto za raspravu o tom stajalištu. - Idem mu pomoći da se
vrati u svoje ležište. - umiri Luke C'baotha, požurivši se
prema letjelici. Prepustivši se Sili, naskoči na vrh letjelice i
nađe se pored Artooa. - Žao mi je, Artoo, ali morat ćeš ostati
ovdje. - reče droidu. - Hajde, idemo te smjestiti natrag.

Artoo zacvrči, buneći se. - Znam, žao mi je. - reče mu
Luke, vodeći zdepasti metalni cilindar natrag prema
njegovom ležištu. - Znaš, Gospodar C'baoth ne želi da nam
se pridružiš. Možeš čekati ovdje, ne moraš se spuštati dolje.
Tako ćeš bar imati računalo letjelice pri ruci, da ti pravi
društvo.

Droid ponovo zaćereta, oglasivši se ovaj put žalobnim
i pomalo nervoznim zvukom. - Ne, ne mislim da mi prijeti
neka opasnost. - uvjeri ga Luke. - Ako si zabrinut, možeš me
držati na oku uz pomoć senzora letjelice. - Luke stiša glas do
šapta. - I kad smo već kod toga, želim da odradiš i cjelovitu
senzorsku pretragu okoline. Pokušaj provjeriti možeš li naći
neki oblik raslinja koje je na bilo koji način poremećeno, kao
ono uvrnuto drvo pored pećine Tamne Strane na Dagobahu.
U redu?

Artoo mu s velikim naporom zacvrkuće nešto kao
prihvatanje. - Dobro. Vidimo se kasnije. - reče Luke i skoči
na zemlju. - Spreman sam. - obrati se C'baothu.

Starac mu kimne. - Ovuda, - pozove ga i zaputi se niz
stazu koja je vodila nizbrdo.

Luke požuri kako bi ga stigao. Znao je da se tu radilo o
gotovo uzaludnom pokušaju. Čak i da je stvar koju je tražio
bila u dometu Artoovih senzora, nije bilo nikakovog jamstva
da će droid biti u stanju razlikovati zdrave biljke ove planete

od onih koje to nisu. Ali bilo je vrijedno pokušati. Dugo je
sumnjao da je Yoda uspio ostati skriven od Cara i Darth
Vadera samo zbog toga što je pećina Tamne Strane nekako
uspjevala prikriti njegov vlastiti upliv na Silu. Što je značilo
da je i na Jomarku morao negdje postojati skriveni fokus
moći Tamne Strane, jer je jedino to moglo opravdati
činjenicu da je C'baoth ostao skriven toliko dugo.

Osim, naravno, ako nije ostao skriven. Možda je Car
znao za njega, ali ga je namjerno ostavio na miru.

Što bi, u tom slučaju, značilo... zapravo, što?
Luke nije znao. Ali bilo je to nešto što je svakako
morao otkriti, za vlastito dobro.
Nisu prešli više od dvije stotine metara, kad se ukazaše
vozač i vozilo kojima je C'baoth naložio da ih sačekaju. Bio
je to visok, košćat čovjek na starom SoroSuub rekreativnom
skuteru, koji je za sobom vukao prikačenu putničku prikolicu
na kotačima.
- Na žalost, ovo je samo prerađena seljačka kočija, -
reče C'baoth, pokazujući Lukeu neka uđe u prikolicu, a
potom se i sam smjesti u nju. Činilo se da je najveći dio
vozila bio načinjen od drveta, ali su sjedala bila udobno
pojastučena. - Narod Chynooa su je izradili za mene kada
sam im došao prvi put.
Vozač zaokrene vozilo i prikolicu. Bio je to vrlo
nezgodan manevar na strmoj stazi. Krenuše.
- Koliko ste dugo bili sami prije toga? - upita Luke.
C'baoth odmahne glavom. - Ne znam. - reče. -Vrijeme
nije bilo nešto o čemu bih previše brinuo. Živio sam,
razmišljao, meditirao. To je bilo sve.
- Sjećate li se kada ste došli ovamo? - bio je uporan
Luke.
- Nakon misije Široki Let, mislim. - Sasvim polako,
C'baoth okrene glavu kako bi pogledao Lukea, ledenog

pogleda. - Tvoje te misli izdaju, Jedi Skywalkeru. - reče
hladno. - Tražiš uvjerenje da nisam bio službenik Cara.

Luke se prisili da izdrži njegov pogled. - Gospodar
kojime je poučavao rekao mi je da sam ja posljednji Jedi. -
reče. - Cara i Darth Vadera nije pribrajao tom popisu.

- I ti se pribojavaš da sam i ja Tamni Jedi, kao što su
oni bili?

- Jeste li?
C'baoth se nasmješi, i na Lukeovo iznenađenje,
zapravo i zahihoće. Bio je to čudan zvuk, zapravo u
nesuglasju s tim strogim i napetim licem. - No, hajde, Jedi
Skywalkeru. - reče. - Da li doista vjeruješ da bi Joruus
C'baoth; ja, Joruus C'baoth, ikada prešao na Tamnu Stranu?
Osmjeha nestane. - Car me nije uništio, Jedi Skywalker, iz
jednog jednostavnog razloga: većinu vremena njegove
vladavine nisam mu bio na dohvatu. A nakon što sam se
vratio... Oštro odmahne glavom. - Postoji još netko. Još
netko osim tvoje sestre. Nije Jedi, još ne. Ali osjetio sam
burkanje Sile. Osjetio sam kako se diže, a zatim opada.
- Da. Znam o kome govorite. - reče mu Luke. - Sreo
sam je.
C'baoth se ponovo okrene prema njemu, sjajnih očiju. -
Sreo si je? - dahne.
- Pa, bar mislim da jesam. - ispravi se Luke. - Iako,
pretpostavljam da je moguće da postoji još netko tko...
- Kako joj je ime?
Luke se namršti, oprezno promatrajući starčevo lice i
bezuspješno pokušavajući pročitati njegove osjete. Bilo je tu
nečega što mu se nimalo nije dopadalo. - Samu je sebe
nazivala Mara Jade. - naposljetku reče.
C'baoth se zavali dublje u jastuke sjedala, pogleda
uperenog u prazno. - Mara Jade. - tiho ponovi ime.
- Recite mi nešto više o projektu Široki Let. - reče

Luke, odlučan da mu ne dopusti da ga odvuče sa te teme. -
Poletjeli ste s Yaga Minora, sjećate se, u potrazi za drugim
oblicima života van granica Galaksije. Što se dogodilo s
brodom i ostalim Jedi Gospodarima koji su bili s Vama?

C'baoth se pogled ne pomjeri ni za dlaku. - Umrli su,
naravno. - reče, dalekim i odsutnim glasom. - Svi su umrli.
Jedino sam ja preživio povratak. - naglo pogleda u Lukea. -
Znaš, to me je promjenilo.

- Razumijem. - tiho odvrati ovaj. Znači, zato se
C'baoth činio tako čudnim. Nešto mu se dogodilo tijekom
tog putovanja... - Pričajte mi o tome.

C'baoth je dugo šutio. Luke je čekao, tek povremeno
zapitao. - Ne. - naposljetku progovori C'baoth, odmahujući
glavu. - Ne sada. Možda kasnije, - kimne glavom prema
prednjem dijelu vozila. - Stigli smo.

Luke pogleda. Pred sobom ugleda desetak malenih
kućica, a još nekoliko iskrsne naknadno kako se vozilo
približilo selu i izišlo iz zaklona koje je pružalo drveće. Bilo
ih je vjerojatno oko pedesetak. Malenih, urednih kolibica
koje su predstavljale uspio spoj prirodnih građevinskih
elementa i neznatnih, pomno odabranih dijelova modernije
tehnologije. Vidio je i dvadesetak ljudi koji su se kretali
među njima, svaki vođen nekim svojim poslom. Većina ih je
prestala s radom kada se pojavio skuter koji je vukao
prikolicu. Vozač dotjera vozilo do mjesta koje je djelovalo
kao centar sela i zaustavi se pred sjedalom koje je nalikovalo
tronu od uglačanog drveta, zaštićenog malenim paviljonom s
kupolastom nadstrešnicom.

- Naložio sam da to donesu iz Visokog Dvorca. -
objasni C'baoth, pokazujući na sjedalo. - Mislim da je
predstavljalo simbol autoriteta bićima koja su ga izradila.

- Čemu sada služi? - upita Luke. Pomno izrađeni tron
kao da nije pripadao okruženju u kojem se nalazio, nije se

uklapao u tu jednostavnu, rustičnu scenografiju.
- Obično s tog mjesta dijelim pravdu među ovim

ljudima. - odgovori C'baoth dok je ustajao i izlazio iz
prikolice. - Ali danas nećemo biti toliko formalni. Dođi!

Ljudi su još uvijek stajali ne mičući se, promatrajući
ih. Luke se prepusti Sili dok je i sam izlazio iz prikolice,
prateći C'baotha, pokušavajući si protumačiti što ti ljudi
osjećaju. Činilo se da su ih očekivali, možda su bili tek malo
iznenađeni, ali zasigurno puni strahopoštovanja. Nisu
djelovali kao da ih je strah, ali Luke nije mogao osjetiti ni
sklonost. - Koliko već dugo dolazite ovamo? - upita.

- Manje od godinu dana. - odgovori C'baoth, uputivši
se nehajnim korakom niz ulicu. - Sporo su prihvatali moju
mudrost, ali sam ih ipak naposlijetku uvjerio da to urade.

Seljani su se opet poćeli baviti svojim poslom, ali su
im pogledi još uvijek budno pratili dvojicu posjetitelja. -
Kako to mislite, uvjerili ih? - zapita Luke.

- Pokazao sam im da je u njihovom interesu da me
slušaju. - C'baoth pokaže na kolibu koja se nalazila ravno
pred njima. - Prepusti se Sili i svojim osjetima, Jedi
Skywalkeru. Reci mi nešto o ovoj kući i ljudima koji žive u
njoj.

Odmah mu postade jasno na što je C'baoth ciljao. Čak i
ne usredotočivši svu svoju pažnju na tu kuću, Luke je mogao
osjetiti bijes i neprijateljstvo koje je ključalo iz nje. Bilo je
tamo i žara ubilačkih namjera... - Uh-huh! - reče. - Mislite li
da bi trebali...

- Naravno da bi trebali. - reče C'baoth. - Dođi. -
korakne prema kolibi i gurna vrata koja se bez otpora otvore.
Držeći ruku na svojoj sablji, Luke pođe za njim.

U sobi su stajala dva muškarca, jedan držeći veliki nož
uperen u onog drugoga, obojica ukočeni u pola pokreta zbog
nenadane pojave uljeza. Zurili su u njih. - Odloži nož, Tarm.

- odlučno naredi C'baoth. - Svan, i ti ćeš isto tako odložiti
svoje oružje.

Polako, čovjek s nožem odloži oružje na pod. Drugi je
pogledao u C'baotha, pa zatim natrag u svog razoružanog
protivnika. - Rekao sam da ga odložiš! - vikne C'baoth.

Čovjek se zguri, hitro izvuče maleni šok-pištolj iz
džepa i odloži ga pokraj noža. - Tako je bolje! - reče C'baoth,
mirnim glasom, u kojem se ipak načulo nešto gorljivosti. - A
sada mi objasnite što se to događa.

Obojica muškaraca istovremeno počnu svoja izlaganja,
u brzoj i glasnoj bujici optužbi i protuoptužbi o nekoj vrsti
poslovnog dogovora koji se izjalovio. C'baoth je slušao ne
prekidajući ih, očito uspjevajući razumjeti zbrkani slijed
činjenica, pretpostavki i optužbi. Luke je čekao stojeći pored
njega, pitajući se kako će starac uspjeti razmrsiti cijelu tu
stvar. Koliko je on mogao razumjeti, činilo se da oba
muškarca imaju jednako jake argumente koje bi trebalo
uvažiti.

Konačno, obojici ponestane verbalnog streljiva. - U
redu. - reče C'baoth. - Presuda C'baotha jest da će Svan
platiti Tarmu puni iznos koji je ranije dogovoren. - kimne
jednom, pa drugom. - Presuda se treba izvršiti odmah.

Luke iznenađeno pogleda u starca. - To je sve? - upita.
C'baoth ga pogleda čelično hladnim pogledom. - Imaš
li što reći?
Luke baci pogled na dvojicu seljana, vrlo svjestan
činjenice da bi raspravljanje o presudi u njihovoj nazočnosti
definitivno potkopalo dobar dio autoriteta koji je C'baoth
stekao u njihovoj zajednici. - Samo sam mislio da bi neka
vrst nagodbe bila primjenjenija.
- Ne postoji mogućnost nagodbe. - odlučno odvrati
C'baoth. - Svan je u krivu, i mora platiti.
Luke je osjetio naznaku njegove nakane djelić sekunde

prije nego što se Svan sagnuo i posegnuo za pištoljem.
Jednim jedinim potezom Luke dohvati svjetlosnu sablju za
pojasom i aktivira je. Ali C'baoth je bio brži. Onog trenutka
kada se Lukeovo zeleno-bijelo sječivo tek pojavljivalo,
C'baoth je već podigao ruku. Izvirući iz vrhova njegovih
prstiju, bljesne praskav snop plavičastih munja.

Udar pogodi Svana u glavu i grudi, te ga odbaci
unatrag i čovjek vrisne u agoniji. Njegovo tijelo tupo i bolno
pade na tlo. Začuje se još jedan vrisak kada C'baoth usmjeri
još jedan udar prema njemu. Pištolj izleti iz Svanove ruke,
okružen plavobijelom krunom elektriciteta. C'baoth spusti
ruku. Tiho jecanje čovjeka na podu bilo je sljedećih nekoliko
trenutaka jedini zvuk koji se čuo. Luke je užasnut zurio u
prizor pred sobom, osjećajući mučninu od mirisa ozona i
spaljenog mesa. - C'baoth...

- Obraćaj mi se s "Gospodaru"! - tiho, ali oštro ga
prekine starac.

Luke duboko udahne, trudeći se smiriti svoje
uzburkane osjećaje i svoj glas. Deaktivira sablju, vrati je za
pojas, pa klekne pored čovjeka koji je cvilio od bola. Bilo je
vidljivo da ga bol razdire, iako se činilo da osim jakih
opeklina na grudima i rukama, nema nekih drugih ozbiljnijih
povreda. Luke nježno položi ruku na najteže opekline, te se
prepusti Sili, pokušavajući mu olakšati bol koliko je to bilo u
njegovoj moći.

- Jedi Skywalkeru. - oglasi se C'baoth iza njega. -
Čovjek nije nepopravljivo oštećen. Pođimo. Luke se ne
pomakne. - U bolovima je.

- Tako i treba biti. - reče C 'baoth. - Tražio je lekciju, a
bol je jedini učitelj kojega nitko neće odbaciti. Pođimo sad.

Luke je jedan trenutak dvojio i razmišljao da li da mu
otkaže poslušnost. Svanovo lice i osjećaji odavali su agoniju
kroz koju je prolazio.

- Ili bi ti bilo draže da Tarm leži mrtav? - dometne
C'baoth.

Luke pogleda u pištolj koji je ležao na podu, a zatim u
Tarma koji je ukočeno stajao još uvijek na istom mjestu,
izbuljenih očiju i pepeljasto sivog lica. - Moglo ga se
zaustaviti i na neki drugi način. - reče Luke, ustajući.

- Ali niti jednog se ne bi sjećao toliko dugo koliko će
se sjećati ovoga. - C'baoth je gledao ravno u Lukeove oči. -
Zapamti to, Jedi Skywalkeru, dobro to zapamti. Jer, ako
dopustiš da zaborave kako ti presuđuješ, bit ćeš prisiljen
neprestano ponavljati istu lekciju.

Starac je izdržao Lukeov pogled još nekoliko
trenutaka, a potom se okrene i pođe prema vratima. - Ovdje
smo završili. Dođi!

Zvijezde su sjajile punim sjajem dok je Luke otvarao
niska vrata u ogradi oko Visokog Dvorca i napuštao dvorište.

Bilo je jasno da je Artoo zamjetio njegov dolazak. Dok
je Luke zatvarao vrata za sobom, droid upali slijetna svijetla
na X-krilcu i osvjetli mu put. - Zdravo, Artoo. - pozdravi ga
Luke, primičući se kratkim ljestvama uz letjelicu. S naporom
se popne uz njih i smjesti se u pilotsku kabinu. - Došao sam
vidjeti je li s tobom i letjelicom sve u redu.

Artoo zacvrkuće uvjeravajući ga da je sve u najboljem
redu. - Dobro. - reče Luke, pregledajući monitore i unoseći
komandu za provjeru statusa, usprkos droidovom
uvjeravanju. - Jesi li uspio uraditi onu senzorsku pretragu
koju sam tražio?

Odgovor na to pitanje nije bio toliko optimističan. -
Tako loše, ha? - kimne Luke malo razočarano dok je čitao
prijevod Artoova odgovora koji se ispisao na glavnom
monitoru letjelice. - Pa, to se događa kad se nađeš među
planinama.

Artoo zagunđa, nimalo oduševljen, a odmah potom
zaćurlika pitanje. - Ne znam. - odgovori Luke. - Najmanje
još nekoliko dana. Možda i duže, ako me on bude trebao. -
Uzdahne. - Ne znam, Artoo. Mislim, nikada nije onako kako
očekujem. Davno prije otišao sam na Dagobah pronaći
velikog ratnika, a našao sam Gospodara Yodu. Ovamo sam
došao očekujući naći nekog poput Yode... a umjesto toga
našao sam Gospodara C'baotha.

Artoo pomalo prijezirno zaguguće, a Luke se morao
nasmijati prijevodu. - Da. Ali, ne zaboravi da ti je i Gospodar
Yoda zagorčio život one prve večeri. - podsjeti droida, i sam
pomalo zbunjen tim uspomenama. Tom je prigodom Yoda
zagorčao život i njemu samom. Bio je to ispit Lukeova
strpljenja i njegova odnosa prema nepoznatima.

A Luke je na tom ispitu pao. Vrlo jadno.
Artoo zacvrkuće, ukazujući na bitnu razliku. - Ne, u
pravu si. - morao je priznati Luke. - Čak i dok nas je stavljao
na kušnju, Yoda nikako nije imao taj tvrdi i okrutni stav kao
C'baoth. Luke se zavali u naslon sjedala, gledajući kroz
otvornu kupolu prema planinskin vrhuncima i udaljenim
zvijezdama koje su treperile nad masivom. Osjećao se
iscrpljeno, gotovo puno umornije nego što je bio čak i na
vrhuncu posljednje, odlučujuće bitke protiv Cara. U njemu
više nije bilo ni trunke snage i bio je očajan. Očekivao je da
će mu dolazak i razgovor s Artoom bar malo pomoći. - Ne
znam, Artoo. Danas je ozlijedio nekoga. Ozbiljno ga
ozlijedio. Umiješao se u taj spor a da nitko to nije tražio od
njega, a zatim je prisilio ljude koji su bili umješani da
prihvate njegovu presudu... - Bespomoćno odmahne rukom.
- Jednostavno ne mogu zamisliti Bena ili Yodu da se
ponašaju na taj način. Ali, on je Jedi, baš kao što su i oni bili.
I koji bih ja primjer sada trebao slijediti?
Činilo se da droid razmišlja o tom pitanju. Ubrzo,