J. R. R. Tolkien - Nedovrsene pripovijesti

POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 301

Pustošenje koje su nanijeli Númenórejci bilo je nesagledivo.
Dugo su godina ti krajevi bili njihov glavni izvor građe, ne samo
za brodogradilišta u Lond Daeru i drugdje, već i u samome Nú-
menoru. Nebrojeni su brodovi prepuni drveta otišli preko mora
na zapad. Ti su krajevi bili i dodatno ogoljeni za rata u Eriadoru;
jer izgnani su domoroci rado dočekah Saurona, u nadi da će
odnijeti pobjedu nad Ljudima s Mora. Sauron je znao koliko je
njegovim neprijateljima važna Velika Luka sa svojim brodogra­
dilištima, te su mu ti mrzitelji Númenora poslužili kao uhode i
vodiči za pljačkaške upade. Nije imao dovoljno snaga koje bi
odvojio za bilo kakav napad na tvrđave u Pristaništu ili duž obala
Gvvathla, ali njegovi su pljačkaši vrlo temeljito poharali rubne
dijelove šuma, podmećući požare u drveću i spaljujući dobar dio
velikih zaliha drvne grade Númenórejaca.

Kad je Sauron naposljetku bio poražen i otjeran istočno od
Eriadora, većina starih šuma bila je uništena. Gwathló je tekao
krajem koji je nadaleko i naširoko s obje strane bio pustoš, li­
šena stabala, ali neobrađena. Drugačije je bilo kad su mu ime
nadjenuli oni prekaljeni istraživači s Tar-Aldarionova broda
koji su se u malim barkama odvažili zaploviti uzvodno. Čim su
prošli primorsko područje slana zraka i snažnih vjetrova, šuma
se natisnula na riječne obale, a iako su vode bile široke, golema
su stabla na rijeku bacala velebne sjene, kroz koje su se barke
pustolova nijemo šuljale k neznanoj zemlji. I tako je prvo ime
što su joj ga dali bilo "Sjenovita rijeka", Gwath-hîr, Gwathir. Ali
kasnije su prodrli na sjever sve do početka velikih močvarišta;
iako je još dugo prošlo prije nego što su imali potrebe ili dovoljno
ljudstva da priđu velikim poslovima isušivanja i gradnje brana,
koji su stvorili veliko pristanište na mjestu gdje će u danima
Dvaju kraljevstava stajati Tharbad. To su močvarište nazvali sin-
darinskom rječju lô, prethodno loga [iz korijena log- sa značenjem
"vlažan, smočen, močvaran"]; a isprva su mislili da je ono izvor
šumske rijeke, jer još nisu znali za Mitheithel što je tekao s gorja
na sjeveru, prikupljao vode Bruinena [Glasnovode] i Glanduina,
te se plavno izlijevao u ravnicu. Ime Gwathir bilo je stoga pro­
mijenjeno u Gwathló, sjenovita rijeka iz močvara.

Gwathló je bilo jedno od rijetkih zemljopisnih imena što
su postala općenito znana i drugima, a ne samo pomorcima
iz Númenora, pa su stoga dobila prijevod na adunaički. On je
glasio Agathurush.

302 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

Povijest Lond Daera i Tharbada također se spominje u istome ovom
eseju u sklopu razmatranja imena Glanduin:

Glanduin znači "granična rijeka". To joj je ime izvorno (u Dru­
gome dobu) nadjeveno zbog toga što je ta rijeka bila južna međa
Eregiona, s čije su suprotne strane živjeli prednúmenórejski i
mahom neprijateljski narodi, poput predaka Dunlanđana. Kasnije
je zajedno s Gwathlóm, stvorenim njezinim utokom u Mitheithel,
tvorila južnu među Sjevernoga kraljevstva. Zemlja sa suprotne
strane, između Gwathla i Isena (Sîr Angrena) zvala se Enedvvaith
("Središnji puk"); nije pripadala nijednome kraljevstvu i na njoj
nisu zasnivane trajne naseobine ljudi númenórejskoga podrije­
tla. Ali velika Sjeverno-južna cesta, glavna protočnica između
Dvaju kraljevstava izuzev mora, tekla je tuda od Tharbada do
Isenskih gazova (Ethraid Engrina). Prije raspada Sjevernoga
kraljevstva i stradanja što su snašla Gondor, pače sve do Velike
kuge 1636. godine Trećeg doba, oba kraljevstva zajednički su se
skrbila za to područje, te su zajednički sazdala i održavala Thar-
badski most i duge nasipne ceste kojima je cesta s obiju strana
Gwathla i Mitheithela, preko močvara u ravnicama Minhiriatha
i Enedwaitha, stizala do njega.* Ondje se držala znatna posada
vojnika, pomoraca i građevinara sve do sedamnaestog stoljeća
Trećeg doba. Ali nakon tog vremena ovo područje je brzo počelo
propadati; a dugo prije vremena Gospodara prstenova njime su
ponovno zavladala divlja močvarišta. Kad je Boromir prešao
veliki put od Gondora do Rivendella - hrabrost i prekaljenost
potrebne za to nisu u radnji posve prepoznate - Sjeverno-južna
cesta nije više postojala, s izuzetkom ruševnih ostataka nasipnih
cesta, kojima se samo uz veliku odvažnost moglo prići Tharbadu,
gdje bi se zatekle tek ruševine na sve manjem humlju, uz opasan
gaz stvoren ruševinama mosta, koji bi bio nepremostiv da rijeka
na tome mjestu nije bila spora i plitka - ali široka.

Ako se ime Glanduin uopće i pamtilo, to je bilo tek u Riven-
dellu; a ondje bi se odnosilo samo na gornji tok rijeke, gdje je
još hitro tekla, prije nego što će se uskoro izgubiti u ravnicama

* U ranim danima kraljevstava pokazalo se da se put od jednoga do drugoga (izuzev za
velike bojne sile) najbrže može prijeći morem do prastare luke na ulazu u ušće Gvvathla
i zatim do riječne luke u Tharbadu, te odande Cestom. Prastara morska luka i njezini
veliki molovi bili su tek ruševine, ali uz velik je trud u Tharbadu izgrađena luka sposobna
za prihvat morskih brodova, a ondje je podignuta i tvrđava na velikim nasipima s obje
strane rijeke, da štiti nekoć čuveni Tharbadski most. Prastara je luka bila jedna od
najranijih luka Númenórejaca; utemeljio ju je slavni Kralj-pomorac Tar-Aldarion, a
kasnije je proširena i utvrđena. Zvala se Lond Daer Enedh, Velika Srednja Luka (budući
da je bila između Lindona na sjeveru i Pelargira na Anduinu). [Piščeva bilješka.]

POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 303

i nestati u močvarama: u mreži baruština, jezeraca i otočića,
čiji su jedini stanovnici bila jata labudova i mnogih drugih ptica
vodarica. Ako je ta rijeka uopće imala ime, ono je bilo na jeziku
Dunlanđana. U Povratku kralja VI 6 naziva se rijekom (iako ne
i Rijekom) Labudovac, jednostavno kao rijeka koja se spušta u
Nîn-in-Eilph, "Vodene predjele labudova".*

Moj otac namjeravao je na prerađeni zemljovid u Gospodaru prste-
nova uvrstiti ime Glanduin za gornji tok rijeke te obilježiti močvare
kao takve, uz ime Nîn-in-Eilph (ili Labudovac). Njegova namjera
očito nije bila dobro shvaćena, jer je na zemljovidu Pauline Baynes
donji dio toka obilježen kao "R. Labudovac", dok su na zemljovidu u
knjizi, kako je već spomenuto (str. 299), imena stavljena uz pogrešnu
rijeku.

Vrijedi zamijetiti i da se Tharbad spominje kao "porušeni grad"
u Prstenovoj družini II 3, te da je Boromir u Lothlórienu kazao kako
je ostao bez konja u Tharbadu, pri prelaženju Sivotoka (isto, II 8).
U Izvješću o godinama navodi se da se razaranje i napuštanje Thar-
bada dogodilo 2912. godine Trećeg doba, kada su velike poplave
opustošile Enedwaith i Minhiriath.

Iz ovih je razmatranja vidljivo da se predodžba o númenórejskome
pristaništu na ušću Gwathla proširila od vremena kad je napisan
tekst "Glede Galadriel i Celeborna", od "malog númenórejskog pri­
staništa" do Lond Daera, Velike Luke. To je, naravno, Vinyalondë,
odnosno Nova Luka iz teksta " Aldarion i Erendis" (str. 206), iako se
to ime ne javlja u upravo navedenoj raspravi. U tekstu "Aldarion i
Erendis" navodi se (str. 241) kako gradnje koje je Aldarion otpočeo
u Vinyalondëu nakon što je postao Kralj "nikad nisu bile privedene
kraju". To vjerojatno znači tek to da ih sâm nikad nije priveo kraju;
jer kasnija povijest Lond Daera pretpostavlja da je pristanište bilo
s vremenom obnovljeno i zaštićeno od morskih napada, a čak i u
nastavku istoga odlomka iz teksta "Aldarion i Erendis" stoji kako je

* Sindarinski alph, labud, množina eilph; kvenijski a/qua, kao u imenu Alqualondë. Te-
lerski ogranak eldarskoga jezika mijenjao je izvorni kw u p (ali izvorni p ostajao je
neizmijenjen). Umnogome promijenjeni sindarinski jezik iz Međuzemlja pretvarao
je zatvorne suglasnike u spirante nakon l i r. Tako je izvorni alkwa postao alpa na
telerskom, te alf(piše se alph) na sindarinskom.

304 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

Aldarion postavio "temelj za postignuće Tar-Minastira mnogo godi­
na poslije toga, u prvome ratu sa Sauronom, jer da nije bilo njegovih
radova, númenórejske flote ne bi mogle na vrijeme dopremiti svoju
bojnu silu na pravo mjesto - kao što je i predvidio".

Izjava u gornjoj raspravi o imenu Glanduin, da se luka zvala Lond
Daer Enedh, "Velika Srednja Luka", budući da je bila između pri­
staništa u Lindonu na sjeveru i Pelargira na Anduinu, zacijelo se
odnosi na vrijeme dugo poslije númenórejskog ulaska u rat protiv
Saurona u Eriadoru; jer, prema navodu iz Izvješća o godinama,
Pelargir je sagrađen tek 2350. godine Drugoga doba, te je postao
glavno pristanište Vjernih Númenórejaca.

DODATAK E
IMENA CELEBORNA I GALADRIEL

U jednom eseju posvećenom običajima davanja imena među Elda-
rima u Valinoru navodi se da su imali dva "osobna imena" (essi), od
kojih im je prvo nadijevao otac pri rođenju; ono je obično podsjećalo
na ime samoga oca, bivajući sličnog značenja ili oblika, ili je čak
moglo biti isto ime kao i očevo, kojemu se poslije, nakon što dijete
odraste, mogao dodati neki obilježavajući prefiks. Drugo je ime
zatim, ponekad mnogo kasnije, ali katkad i odmah nakon rođenja,
nadijevala majka; a ta majčinska imena bila su vrlo značajna, budući
da su eldarske majke imale uvid u karakter i sposobnosti svoje djece,
a mnoge su imale i dar proročanskog predviđanja. Uz to, svaki je
Elda mogao steći i epessë ("priimak"), koji im nije nužno morao
dati njihov rod - svojevrstan nadimak, koji se uglavnom davao kao
naziv iz poštovanja ili počasti; a epessë je moglo postati ime u op­
ćoj uporabi, kojim su se poslije služile pjesma i povijest (kao što
je, primjerice, bio slučaj s Ereinionom, uvijek znanim pod svojim
epessëom Gil-galad).

Tako je ime Alatáriel, koje je, u kasnoj inačici priče o njihovu
odnosu (str. 266), Galadriel dobila od Celeborna u Amanu, bilo
epessë (za etimologiju vidi Dodatak Silmarilliona, stavka kal-); njime
se odlučila služiti u Međuzemlju, prevedenim na sindarinski kao
Galadriel, radije nego svojim "očinskim imenom" Artanis, ili svojim
"majčinskim imenom" Nerwen.

POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 305

Naravno, tek se u toj kasnoj inačici javlja Celebornovo plemenito-
-vilenjačko, a ne sindarinsko ime: Teleporno. Navodi se da je zapravo
bilo telerskog oblika; prastari korijen vilenjačke riječi za "srebro" bio
je kyelep-, koji je na sindarinskom postao celeb, na telerskom telep-,
telpe, a na kvenijskom tyelep-, tyelpe. Ali na kvenijskom se oblik telpe
uvriježio zbog utjecaja telerskog jezika; jer Teleri su cijenili srebro
više od zlata, a njihovoj su se vještini kovanja srebra divili čak i
Noldori. Tako se za Bijelo drvo Valinora češće rabilo ime Telperion
nego Tyelperion. (Ime Alatáriel bilo je također na telerskom jeziku:
njegov je kvenijski oblik glasio Altáriel.)

Ime Celeborn prvotno je bilo sročeno s nakanom da znači "Srebr­
no Drvo": tako se zvalo i Drvo iz Tol Eressëe (Silmarillion, str. 63).
Celebornovi bliski rođaci nosili su "imena drveća" (str. 268): njegov
otac Galadhon, brat Galathil i nećakinja Nimloth, koja je nosila isto
ime kao i Bijelo drvo Númenora. U svojim najkasnijim filološkim
zapisima moj otac odbacuje, međutim, značenje "Srebrno Drvo": tu
se druga sastavnica riječi Celeborn (kao imena osobe) izvodi iz sta­
rinskog pridjevnog oblika ornā, "uzdignut, visok", umjesto iz srodne
imenice orne, "drvo". (Ornē je prvotno označavalo uspravnije i vitkije
vrste stabala, poput breze, dok su se zbijenija, razgranatija stabla,
poput hrasta i bukve, na starinskome jeziku zvala galadā, "velerast";
ali ta se razlika nije uvijek provodila u kvenijskom, dok se izgubila u
sindarinskom, gdje su se sve vrste stabala počele zvati galadh, a orn
je ispao iz svakodnevne uporabe, zadržavši se još samo u stihovima
i pjesmama, te u mnogim imenima ljudi i stabala.) Činjenica da je
Celeborn bio visok spominje se u bilješci iz rasprave o númenórej-
skim mjerama za dužinu, str. 324.

O povremenom brkanju Galadrielina imena s riječju galadh moj
otac je napisao:

Kad su Celeborn i Galadriel postali vladari vilenjaka u Lórienu
(podrijetlom mahom Šumskih vilenjaka, koji su sebe zvali Ga-
ladhrimima), Galadrielino ime počelo se vezivati uz drveće, a
tome je dodatni obol dalo ime njezina muža, koje je naizgled
također sadržavalo pojam vezan uz stabla; stoga se izvan Lórie-
na, medu onima čije su se uspomene na davninu i Galadrielinu
povijest zamutile, njezino ime često mijenjalo u Galadhriel. Ne
i u samome Lórienu.

306 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti
Ovdje se može spomenuti i da se ime vilenjaka iz Lóriena točno piše
Galadhrim, a isto vrijedi i za Caras Galadhon. Moj otac prvotno je
mijenjao zvučni oblik glasa th (kao u suvremenoj engleskoj riječi
then) u vilenjačkim imenima u d, budući da se (kako je zapisao) dh
ne rabi u engleskome i djeluje neukusno. Poslije se predomislio,
ali Galadrim i Caras Galadon nisu bili preinačeni sve do pojave
prerađenog izdanja Gospodara prstenova (promjena je unesena u
skorije pretiske). Ta su imena netočno napisana u stavci alda u
Dodatku Silmarilliona.





STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 309

Strradanje na Gladdenskim poljima

Nakon Sauronova se pada Isildur, sin i nasljednik Elendilov, vratio u
Gondor. Ondje je preuzeo Elendilmir1 kao kralj Arnora i proglasio
se suverenim vladarom svih Dúnedaina sjevera i juga; jer bio je ve­
oma ponosit i odlučan čovjek. U Gondoru se zadržao godinu dana,
da obnovi red i odredi mu međe;2 ali veći se dio vojske Arnora vratio
u Eriador númenorskom cestom od Isenskih gazova do Fornosta.

Kad je napokon zaključio da se može vratiti u vlastitu kraljevi­
nu, obuzela ga je žurba, pa je poželio najprije otići u Imladris; jer
ondje je bio ostavio ženu i najmlađega sina,3 a uz to se neodložno
trebao posavjetovati s Elrondom. Stoga je odlučio poći na sjever iz
Osgiliatha uz doline Anduina k Cirithu Forn en Andrathu, visokome
sjevernom planinskom prijevoju što se spuštao u Imladris.4 Dobro

1 Elendilmir se navodi u jednoj bilješci Dodatku A (I, iii) Gospodara prstenovu: kraljevi
Arnora nisu nosili krunu, "nego samo jedan jedini bijeli dragulj, Elendilmir, zvijezdu
Elendilovu, pričvršćenu na čelu srebrnim obručem". Bilješka navodi gdje se još zvijezda
Elendilova spominje u pripovjednome tekstu. Postojala su. zapravo, dva dragulja tog
imena, a ne samo jedan; vidi str. 321.

2 Tako kazuje Pripovijest o Cirionu i Eorlu, čiji se prikaz događaja što su doveli do Zavjeta
Eorlova i saveza Gondora s Rohirrimima zasniva na starijoj povijesnoj gradi, danas
mahom izgubljenoj. [Piščeva bilješka.] - Vidi str. 354.

3 Isildurov najmlađi sin bio je Valandil, treći kralj Arnora: vidi O Prstenovima moći u
Silmarillionu, str. 322. U Dodatku A (I, ii) Gospodara prstenova navodi se da je bio
rođen u Imladrisu.

4 Prijevoj se ovdje naziva samo vilenjačkim imenom. Dugo nakon toga u Rivendellu
je patuljak Gimli o njemu govorio kao o Visokome prijevoju: "Da nema Beorninga,
odavno se već ne bi moglo doći od Dôlja do Rivendella. To su vam odvažni ljudi koji

310 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti
je poznavao taj kraj, jer je onuda često putovao prije Rata saveza,
a tim je putem i odmarširao u boj s ljudstvom iz istočnog Arnora,
zajedno s Elrondom.5

Putovanje je bilo dugo, ali mogao je poći još samo jednom tra­
som, na zapad i onda na sjever do križanja cestâ u Arnoru, pa za­
tim prema Imladrisu, a taj je put bio mnogo duži.6 Jednako hitar,
možda, za konjanike, ali on nije raspolagao grlima pogodnim za
jahanje;7 sigurniji, možda, u negdašnjim vremenima, ali Sauron je
sad bio poražen, dok su žitelji tih dolina bili Isildurovi saveznici u
pobjedi. Nije strahovao, izuzev zbog vremenskih nepogoda i iscrp­
ljenosti, ali njih valja izdržati onima koje nužda pošalje na dalek
put u Međuzemlju.8

drže prohodnim Visoki prijevoj i gaz kod Stanac-kamena." (Prstenova družina II 1.)
Na tome su prijevoju Thorina Hrastoštita i njegovu družinu zarobili orci (Hobit, 4.
poglavlje). Andrath bez sumnje znači "dugi uspon": vidi str. 284, bilješku 16.
5 Usporedi O Prstenovima moći u Silmarillionu, str. 295: "[Isildur] odmaršira sjeverno od
Gondora putem kojim je stigao Elendil."
6 Tristo liga i više [tj. putem kojim je Isildur kanio poći], a najvećim dijelom bez utvrđenih
cestâ; u tim su vremenima jedine númenorske ceste bila ona velika što je povezivala Gon-
dor i Arnor, išla kroz Calenardhon, pa zatim na sjever preko rijeke Gwathló u Tharbadu,
sve do isteka u Fornostu, te Istočno-zapadna cesta od Sivih luka do Imladrisa. Te su
se ceste križale na točki [pri Breeju] što je ležala zapadno od Amon Sûla [Vjetrovrha],
mjereno numenorskim cestovnim mjerama na tristo i devedeset dvije lige od Osgiliatha,
a zatim na istok do Imladrisa na stotinu i šesnaest; sveukupno, petsto osam liga. [Piščeva
bilješka.] - Vidi Dodatak o númenorskim mjerama za dužinu, str. 322.
7 Númenórejci su u vlastitoj zemlji posjedovali konje, koje su poštovali [vidi "Opis Nú-
menora", str. 198]. Ali nisu se njima služili za ratovanje, jer sve su ratove vodili u
prekomorskim zemljama. Također, bili su iznimna stasa i snage, a njihovi su potpuno
opremljeni vojnici bili naviknuti da nose težak oklop i oružje. U svojim su naseobinama
na obalama Međuzemlja došli do konja i počeli ih uzgajati, no rijetko su se njima služili
kao jahaćim grlima, izuzev za igru i veselje. U ratu su ih rabili samo teklići i postrojbe
lako naoružanih streličara (često ne númenorskoga soja). U Ratu saveza grla kakva su
oni jahali pretrpjela su teške gubitke, tako da ih je malo bilo raspoloživo u Osgiliathu.
[Piščeva bilješka.]
8 Trebalo im je prtljage i namirnica za nenastanjene krajeve; jer nisu očekivali zateći
ni vilenjačkih ni ljudskih obitavalištâ sve dok ne stignu do Thranduilove kraljevine,
gotovo na izmaku putovanja. U maršu je svaki čovjek sa sobom nosio namirnica za dva
dana (povrh "telećaka za nuždu" spomenuta u tekstu [str. 320]); ostatak su, zajedno s
drugom prtljagom, nosili mali, izdržljivi konji, pripadnici vrste, kako se pričalo, koju se
pronašli divlju i slobodnu na nepreglednim ravnicama južno i istočno od Zelenšume.
Bili su pripitomljeni; ali premda su nosili teške terete (brzinom hoda), nisu nijednom
čovjeku dopuštali da ih zajaše. Takvih je imao samo deset. [Piščeva bilješka.]

STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 311

Tako se zbilo, kao što kazuju predanja iz kasnijih vremena, da je
druga godina Trećega doba bila na izmaku kad se Isildur otputio iz
Osgiliatha početkom ivannetha,9 očekujući da će stići do Imladrisa
za četrdeset dana, do sredine narbeletha, prije nego što na sjeveru
naiđe zima. Na Istočnim dverima Mosta toga vedrog jutra ispratio ga
je Meneldil.10 "Pođi sada, neka te sreća prati i neka ti Sunce tvojega
polaska ne prestane obasjavati put!"

S Isildurom su pošla njegova tri sina, Elendur, Aratan i Ciryon,11
kao i Garda od dvjesto vitezova i vojnika, strogih arnorskih muževa
očvrslih u ratovanju. O njihovu se putovanju ne kazuje ništa sve dok
nisu prešli preko Dagorlada i produžili na sjever širokim i pustim
krajevima južno od Velike Zelenšume. Dvadesetoga dana, kad su

9 Dana 5. mjeseca yavannìë, prema númenorskom "kraljevom računu", koji se i dalje jedva
izmijenjen čuvao u Kalendaru Shirea. Yavannië (ivanneth) tako je odgovarao halimathu,
našem rujnu; a narbeleth našem listopadu. Četrdeset je dana (do 15. narbeletha) bilo
dovoljno, prođe li sve u redu. Put je vjerojatno iznosio barem tristo osam liga marša; ali
vojnici Dúnedaina, visoki ljudi velike snage i izdržljivosti, bili su naviknuti pod punom
spremom prelaziti osam liga dnevno "s lakoćom": pritom su prelazili osam poteza od
po jedne lige, s kratkim odmorima na kraju svake lige (lár, sindarinski daur, s prvotnim
značenjem stanka ili prekid), te s jednosatnim oko podneva. To je tvorilo "marš" od
otprilike deset i pol sati, tijekom kojega su hodali osam sati. Takav su tempo mogli
zadržati dugo vremena uz prikladne namirnice. U žurbi su se mogli kretati mnogo
brže, po dvanaest liga dnevno (ili više, u prijekoj potrebi), ali to bi trajalo kraće. Na dan
stradanja na zemljopisnoj širini Imladrisa (kojemu su se bližili) bilo je barem jedanaest
sati dnevnoga svjetla na otvorenom; ali sredinom zime manje od osam. Na sjeveru se,
međutim, na duga putovanja nije kretalo između početka hithuija (hísimëa, studenoga)
i kraja nínuija (nénìmëa, veljače) u mirnodopsko vrijeme. [Piščeva bilješka.] - Podroban
prikaz kalendara rabljenih u Međuzemlju daje Dodatak D Gospodara prstenova.

10 Meneldil je bio Isildurov nećak, sin Isildurova mlađega brata Anáriona, stradalog u
opsadi Barad-dûra. Isildur je Meneldila postavio za kralja Gondora. Bio je to uljudan
čovjek, no dalekovidan, a svoje misli nikome nije povjeravao. Zapravo mu je bilo dra­
go što Isildur i njegovi sinovi odlaze, te se nadao da će još zadugo ostati zaokupljeni
zbivanjima na sjeveru. [Piščeva bilješka.] - U neobjavljenim se godišnjacima vezanim
uz Elendilove nasljednike navodi da je Meneldil bio Anárionovo četvrto dijete, da je
rođen 3318. godine Drugoga doba, te da je bio posljednji čovjek rođen u Númenoru.
Upravo navedena bilješka jedini je opis njegove ličnosti.

11 Sva trojica borila su se u Ratu saveza, ali Aratan i Ciryon nisu sudjelovali u zauzimanju
Mordora i opsadi Barad-dûra, jer ih je Isildur poslao da drže njegovu tvrđavu Minas
Ithil, za slučaj da Sauron izmakne Gil-galadu i Elendilu te se pokuša probiti kroz Cirith
Dúath (kasnije zvan Cirith Ungol) i krene se svetiti Dúnedainima prije no što ga uspi­
ju svladati. Elendur, Isildurov omiljeni nasljednik, pratio je oca tijekom cijeloga rata
(izuzev u zadnjem izazovu na Orodruinu) i uživao njegovo puno povjerenje. [Piščeva
bilješka.] - U godišnjacima spomenutim u prethodnoj bilješci navodi se da je Isildurov
najstariji sin bio rođen u Númenoru 3299. godine Drugoga doba (sám je Isildur bio
rođen 3209. godine).

312 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

izdaleka ugledali gdje visoravni pred njima nose šumovitu krunu što
sja treperavim rumenilom i zlatom ivannetha, nebo se natmurilo, a s
Rhûnskoga je mora zapuhao mračan vjetar bremenit kišom. Četiri
je dana kišilo; stoga se Isildur, kad su dospjeli do prilaza dolinama
između Lóriena i Amon Lanca,12 zadržao podalje od Anduina, na­
bujala od hitre vode, te pošao uz strme obronke s istočne strane
rijeke ne bi li izbio na drevne staze Šumskih vilenjaka što su ležale
u blizini rubova Šume.

Tako se zbilo da su kasno poslijepodne tridesetoga dana pu­
tovanja prolazili sjevernim rubovima Gladdenskih polja11 na putu
prema Thranduilovoj kraljevini,14 kakva je tada bila. Bio je smiraj

12 Amon Lanc, "Nago brdo", bio je najviša točka visoravni u jugozapadnom kutu Zelenšu-
me, a tako se zvao zbog toga što na njegovu vrhu nije raslo nijedno stablo. U kasnijim je
vremenima to bio Dol Guldur, prva Sauronova utvrda nakon njegova buđenja. [Piščeva
bilješka.]

13 Gladdenska polja (Loeg Ningloron). U Drevnim danima, kad su se Šumski vilenjaci
ondje tek nastanili, tu je ležalo jezero stvoreno u dubokome uleknuću u koje se Anduin
slijevao sa sjevera nakon najhitrijega dijela svoga tôka, dugog spusta od sedamdesetak
milja, i ondje se miješao s bujicom rijeke Gladden (Sir Ninglor) što je brzala s Gorja.
Jezero je zapadno od Anduina bilo šire, jer je istočna strana doline bila strmija; ali na
istoku je vjerojatno sezalo sve do podnožja dugih obronaka što su se spuštali od Šume
(tad još obraslih drvećem), a obale obrasle šašem odlikovao je blaži nagib, tik ispod staze
kojom se kretao Isildur. Jezero je postupno postalo velika baruština, kojom je rijeka
lutala kroz divljinu punu otočića i širokih zasada trske i rogoza, kao i silnih kopalja žutih
perunika što su nadrastale čovječju visinu i davale ime cijelome tom području, kao i
rijeci s Gorja oko čijeg su donjeg tôka najgušće rasle. Ali baruština se povukla s istočne
strane, pa su se od podnožja nižih obronaka sad sterale široke prudi, obrasle travom i
sitnom rogožinom, kojima se moglo hodati. [Piščeva bilješka.]

14 Dugo prije Rata saveza, Oropher, kralj Šumskih vilenjaka istočno od Anduina, uzne­
miren glasima o sve većoj moći Sauronovoj, napustio je njihova pradavna boravišta
oko Amon Lanca, na suprotnoj strani rijeke od njihovih srodnika u Lórienu. Triput
se premještao na sjever; na kraju Drugoga doba obitavao je na zapadnim proplancima
Emyn Duira, dok je njegov brojni narod živio i lutao šumama i dolovima na zapad sve
do Anduina, sjeverno od drevne Patuljačke ceste (Men-i-Naugrim). Pridružio se Savezu,
ali stradao je u napadu na Dveri Mordora. Njegov se sin Thranduil vratio s preostatkom
vojske Šumskih vilenjaka u godini prije Isildurova marša.
Emyn Duir (Tamne planine) bilo je pobrđe na sjeveroistoku Šume, zvano tako zato
što su mu obronci bili obrasli gustom crnogoricom; ali još nije bilo na zlu glasu. U kasni­
jim vremenima, kad se Sauronova sjenka proširila Zelenšumom Velikom i promijenila
joj ime iz Eryn Galen u Taur-nu-Fuin (što se prevodi kao Mrkodol), mnoga su njegova
najizopačenija stvorenja zaposjela Emyn Duir, koje su prozvane Emyn-nu-Fuin, Planine
Mrkodola. [Piščeva bilješka.] - Za Orophera vidi Dodatak B teksta "Povijest Galadriel
i Celeborna"; u jednom od ondje navedenih odlomaka Oropherovo se povlačenje na
sjever unutar Zelenšume pripisuje njegovoj želji za premještanjem izvan dosega patu­
ljaka iz Khazad-dûma, te Celeborna i Galadriel iz Lóriena.

STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 313

krasna dana; nad udaljenim su se gorama gomilali oblaci, rumeni
od sjaja sunca što je kroz izmaglicu zapadalo za njih; sive su sjene
već obavijale gudure u dolini. Dúnedaini su pjevali, jer se dnevni
marš bližio kraju, a tri četvrtine duga puta do Imladrisa bile su za
njima. Šuma se zdesna nadvijala nad njih s vrha strmih obronaka
što su im se spuštali do staze, pod kojom se nagib prema dnu doline
ublažavao.

Odjednom, kako je sunce zaronilo u oblak, začuli su odurne kri­
ke orkâ i ugledali ih gdje naviru iz Šume i spuštaju se obroncima,
uzvikujući svoje ratne pokliče.15 Pri utrnulom svjetlu broj im se samo
mogao nagađati, ali bilo je razvidno da su mnogostruko, možda čak
i deseterostruko, premoćni nad Dúnedainima. Isildur je zapovjedio
da se oblikuje thangail, zaštitni zid od dviju zbijenih vrsta koji se
može svinuti unatrag prodre li mu neprijatelj u poleđinu, sve dok
prema potrebi ne postane zatvoren obruč. Da je tlo bilo ravno ili
da je nagib išao njemu u prilog, postavio bi postrojbu u dírnaith16 i

Vilenjačka imena Planina Mrkodola ne zatječu se nigdje drugdje. U Dodatku F (II)
Gospodara prstenova vilenjačko ime Mrkodola glasi Taur-e-Ndaedelos, "šuma velikog
straha"; ime koje se ovdje navodi, Taur-nu-Fuin, "šuma pod sjenkom noći", bilo je
kasnije ime Dorthoniona, šumovite visoravni na sjevernim granicama Belerianda u
Drevnim danima. Primjena istog imena, Taur-nu-Fuin, i na Mrkodol i na Dorthonion
vrijedna je pozornosti u svjetlu bliske srodnosti ilustracija njih dviju što ih je izradio
moj otac: vidi Pictures by J. R. R. Tolkien, 1979., bilješka uz br. 37. - Po završetku Rata
za Prsten, Thranduil i Celeborn ponovno su preimenovali Mrkodol, nazvavši ga Eryn
Lasgalen, Šuma zelenih krošnji (Dodatak B Gospodara prstenova).

Men-i-Naugrim, Patuljačka cesta, jest Stari šumski put opisan u Hobitu, 1. poglavlje.
U ranijoj inačici ovoga dijela sadašnje pripovijesti nalazi se bilješka vezana uz "drevni
Šumski put što se spuštao od prijevoja pri Imladrisu, prelazio Anduin mostom (prošire­
nim i ojačanim za prolazak vojski Saveza) i nastavljao istočnom dolinom u Zelenšumu.
Anduin se nije mogao premostiti ni na jednoj nižoj točki; jer nekoliko milja ispod Šum­
skoga puta zemlja se strmo počinjala spuštati, a rijeka je postajala vrlo hitra, sve dok
ne bi stigla do velikog bazena Gladdenskih polja. Iza Polja se opet ubrzavala; tad je
već to bila plavna rijeka, hranjena mnogim pritocima zaboravljenih imena, izuzev onih
najvećih: Gladden (Sir Ninglor), Srebrotok (Celebrant) i Limlight (Limlaith)." U Hobitu
Šumski put prelazi veliku rijeku Starim gazom, a pritom se ne spominje da je nekoć na
prijelazu stajao veliki most.

15 Drugačije predanje o tom događaju prenosi kratak prikaz što ga navodi tekst O Prste-
novima moći (Siimarillion. str. 295): "Isildura napadne orkovska vojska koja je čekala u
zasjedi pod Magičnim gorjem; sruči se neočekivano na njegov logor između Zelenšume
i Velike rijeke, u blizini Loeg Ninglorona, Gladdenskih polja, jer on bijaše nepažljiv i
nije postavio nikakvu stražu, držeći da su svi njegovi protivnici poraženi."

16 Thangail, "štitna ograda", bilo je ime ove formacije na sindarinskom, jeziku kojim je
uobičajeno govorio Elendilov narod; "službeno" joj je ime na kvenijskome glasilo sanda-
stan, "Štitna zapreka", izvedeno iz primitivne riječi thandá, "Štit", uz stama-, "zapriječiti,

314 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

navalio na orke, u nadi da će velikom snagom Dúnedaina i njihova
oružja raskoliti prolaz kroz njih, obeshrabriti ih i raštrkati; ali to se
sad nije više dalo izvesti. Zloguka mu je sjenka obavila srce.

"Osveta Sauronova i dalje živi, premda je on mrtav", kazao je
Elenduru, koji je stajao do njega. "Lukavština i zle namjere tu su
na djelu! Nade u pomoć nemamo: Moria i Lórien već su daleko za
nama, a Thranduil je na četiri dana marša ispred nas." "A nosimo
terete kojima se vrijednost ničim procijeniti ne može", kazao mu je
Elendur; jer on je uživao povjerenje svoga oca.

Orci su već bili blizu. Isildur se obratio svome štitonoši: "Ohta-
re,"17 kazao je, "predajem ti ovo sada na čuvanje"; te mu je uručio
veliku toku s krhotinama Narsila, Elendilova mača. "Sačuvaj ga da
ne padne neprijatelju u ruke, kako znadeš i umiješ, po svaku cije­
nu; čak i po cijenu toga da te drže kukavicom koja me ostavila na
cjedilu. Povedi sa sobom pratioca i bježi! Idi! Naređujem ti!" Nato
je Ohtar kleknuo i poljubio mu ruku, pa su ta dva mladića utekla
nizbrdo u mračnu dolinu.18

Ako su ih oštrooki orci i zamijetili gdje bježe, nisu za njih mari­
li. Načas su zastali, pripremajući se za napad. Najprije su odapeli
kišu strelica, a zatim odjednom sa silnim povikom učinili ono što bi
Isildur izveo na njihovu mjestu, poslavši gomilu najjačih ratnika u

izdvojiti". Sindarinska je riječ rabila drugačiju drugu sastavnicu: cail, ograda, odnosno
palisada od šiljaka i naoštrenih kolaca. Ona je, u primitivnom obliku keglé, bila izvedena
od korijena keg- "zapriječiti, nabosti", koji zatječemo i u primitivnoj riječi kegyá, "živica'.
odakle dolazi sindarinska cai (usporedi Morgai u Mordoru).

Dírnaìth, kvenijski nernehta, "ljudski šiljak", bila je klinasta formacija što se na krat-

kim razdaljinama odašiljala protiv neprijatelja koji se okupljao ali još nije bio bojno

postrojen, odnosno protiv obrambene formacije na otvorenome. Kvenijski nehte, sinda-
rinski naith bili su izrazi za svaku formaciju ili izbočinu što se sužava do jedne točke: vrh
koplja, ušitak, klin, uzak rt (korijen nek, "uzak"); usporedi Naith u Lórienu, zemljište
u kutu između Celebranta i Anduina, koje je na samome utoku dviju rijeka bilo uže i
šiljatije nego što je predočivo na zemljovidu malih razmjera. [Piščeva bilješka.]
17 Ohtar je jedino ime koje spominju predanja; ali radi se vjerojatno samo o nazivu službe.
kojim mu se Isildur u tom tragičnom trenutku obratio, prikrivši osjećaje formalnošću.
Ohtar, "ratnik, vojnik", bio je naziv svih koji, premda posve izućeni i iskusni, nisu još
bili primljeni na položaj roquena, "viteza". Ali Ohtar je Isilduru bio drag i pripadao je
njegovu rodu. [Piščeva bilješka.]
18 U ranijoj je inačici Isildur naložio Ohtaru da povede dva pratioca. U tekstu O Prstena-
vima moći (Silmarillion str. 322) i u Prstenovoj družini II 2 piše da su se "samo trojica
ljudi vratila preko planina". U ovdje danome tekstu podrazumijeva se da je treći bio
Estelmo, Elendurov štitonoša, koji je preživio bitku (vidi str. 319).

STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 315

nasrtaj na Dúnedaine niz zadnji obronak, ne bi li im probili zaštitni
zid. Ali on se nije dao. Strelice nisu mogle probiti númenorski oklop.
Veliki su ljudi nadvisivali i najviše orke, a njihovi su mačevi i koplja
imali mnogo veći doseg od neprijateljskog oružja. Nasrtaj je posu­
stao, razbio se i povukao, ne nanijevši znatniju štetu braniteljima i
ne pokolebavši ih, iza naslaga nastradalih orkâ.

Isilduru se učinilo da se neprijatelj povlači prema Šumi. Obazro
se. Crveni rub sunca ljesnuo je iza oblaka dok je ponirao za planine;
uskoro će pasti noć. Izdao je naredbe da se marš smjesta nastavi,
ali da se smjer svrne prema nižem i ravnijem tlu, gdje će orci imati
manju prednost.19 Možda je vjerovao da će ustuknuti pred njima
nakon što su skupo platili prvi neuspjeh, premda će ih možda noću
njihovi izvidnici pratiti i držati im logor na oku. Takva je bila navada
orka, koji su najčešće gubili hrabrost kad se njihov plijen mogao
okrenuti i ugristi ih.

Ali prevario se. Napad nije bio samo lukav, već i pun divljačke,
nepopustljive mržnje. Orke s Gorja osnažile su i predvodile mrke
sluge Barad-dûra, odaslane davno prije da bdiju nad prijevojima,20

19 Bili su prošli duboko uleknuće Gladdenskih polja, iza kojega je tlo na istočnoj strani
Anduina (što je tekao u duboku koritu) bilo čvršće i suše, budući da se položaj terena
izmijenio. Počinjao se uspinjati prema sjeveru, sve dok blizu Šumskoga puta i Thran-
duilove zemlje nije ležao gotovo u ravnini s rubovima Zelenšume. To je Isilduru bilo
dobro znano. [Piščeva bilješka.]

20 Ne može biti sumnje da je Sauron, dobro obaviješten o Savezu, odaslao koliko je već
postrojbi orkâ od Crvena oka uzmogao odvojiti da što više salijeću svaku vojsku koja bi si
pokušala skratiti put prelaskom preko Gorja. Slučilo se tako da je glavna bojna sila Gil-
-galada, zajedno s Isildurom i dijelom ljudi iz Arnora, prešla prijevojima pri Imladrisu i
Caradhrasu, pa su se orci poplašili i posakrivali. Ali ostali su pozorni i na oprezu, spremni
napasti svaku postrojbu vilenjaka ili ljudi od koje budu brojno premoćni. Thranduila su
pustili da prođe, jer čak je i njegova prorijeđena vojska bila itekako presnažna za njih; ali
čekali su svoj trenutak, najvećim dijelom skriveni u Šumi, dok su drugi vrebali duž obala
rijeke. Malo je vjerojatno da je do njih doprla ikakva vijest o Sauronovu padu, budući
da je bio pod čvrstom opsadom u Mordoru, a snage su mu bile hametice potučene.
Poneki koji su možda i utekli, pobjegli su daleko na istok s Prstenovim sablastima.
Na tu malu posadu na sjeveru, ni zbog čega bitnu, zaboravilo se. Ti su orci vjerojatno
smatrali da je Sauron odnio pobjedu, pa se ratom izmoždena Thranduilova vojska sad
povlači u skrovita utvrđenja Šume. To im je moglo dati odvažnost i želju da zasluže
pohvale svoga vladara, premda nisu bili u glavnim bitkama. Ali zasluge im ne bi od njega
donijele pohvale, sve i daje ijedan doživio njegovo vraćanje u život. Nema tog mučenja
koje bi utažilo njegov bijes na trapave budale koje su dopustile da im promakne najveći
plijen Međuzemlja; premda ništa nisu mogli znati o Prstenu Jednom, koji je izuzev
samome Sauronu bio znan tek još devetorici Prstenovih sablasti, njegovim robovima.
No mnogi su smatrali da je za okrutnost i odlučnost njihova napada na Isildura dijelom

316 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

a iako nitko od njih nije znao za njega, Prsten je, odsječen sa Sau-
ronove crne šake prije dvije godine, još bio prepun njegove zle volje
i dozivao orcima u pomoć sve koji mu služe. Dúnedaini jedva da su
bili prešli milju kad su orci opet udarili. Ovaj put nisu jurišali, već su
pošli u punoj bojnoj snazi. Spustili su se u širokoj vrsti, koja se izvila u
polumjesec i uskoro zatvorila neprekinut obruč oko Dúnedainâ. Sada
su šutjeli i držali se na odmaku, izvan dometa strašnih čeličnih lûkova
Númenora,21 premda je mrak brzo padao, a Isildur je imao mnogo
manje strijelaca nego što mu je bilo potrebno.22 Zaustavio se.

Nastupila je stanka, premda su najoštrookiji Dúnedaini kazali da
se orci pomiču prema sredini, krišom, korak po korak. Elendur je
prišao ocu, koji je stajao smrknut i sam, kao da su ga zanijele misli.
"Atarinya," kazao je, "a ona moć što bi mogla zastrašiti ta gnusna
stvorenja i narediti im da te slušaju? Zar nikakve vajde od nje neće
biti?"

"Avaj, neće, senya. Ne mogu se poslužiti njime. Strepim od boli
njegova dodira.23 A još nisam smogao snage da ga podčinim svojoj
volji. To bi tražilo nekoga većeg od mene, što mi je sada razvidno.
Ponosa više nemam. Valjalo bi ga predati Čuvarima Triju."

Uto je odjednom odjeknuo tulež rogova, a orci su se primakli
sa svih strana i bacili se na Dúnedaine puni bezglave jare. Nadvila
se noć, a nada je jenjala. Ljudi su padali; jer poneki su veći orci
po dvojica odjednom skakali na pojedinog Dúnadana, te ga živi ili
mrtvi svojom težinom obarali na tlo, ne bi li ga druge snažne pandže
odvukle i dokrajčile. Orci će možda u toj razmjeni dati pet glava

bio zaslužan Prsten. Bilo je prošlo tek nešto više od dvije godine nakon što mu je pao s
ruke, a premda se hitro hladio, još je bio težak od njegove zle volje i tražio da se na bilo
koji način vrati svome gospodaru (kao što je ponovno učinio kad se on oporavio i stekao
novo boravište). Tako je, smatra se, predvodnike orka ispunjavala gorljiva želja, premda
je nisu shvaćali, da satru Dúnedaine i zarobe nj ihova vođu. Svejedno, zbilo se tako da je
Rat za Prsten bio izgubljen u Stradanju na Gladdenskim poljima. [Piščeva bilješka.]
21 O lûkovima Númenórejaca vidi više u "Opisu Númenora", str. 199.
22 Ne više od dvadeset, kazuje se; jer nije se očekivalo da će biti bilo kakve potrebe za
njima. [Piščeva bilješka.]
23 Usporedi s riječima svitka u koji je Isildur unio zapis o Prstenu prije nego što se otputio
iz Gondora na svoje posljednje putovanje, a koje je Gandalf prenio Elrondovu vijeću
u Rivendellu: "Bio je vruć kad sam ga prvi put uzeo u ruku, vruć kao žeravica, tako
da sam se opekao i ne vjerujem da ću se ikad osloboditi te boli. Ipak, dok ovo pišem,
ohladio se i reklo bi se da se skuplja..." (Prstenova družina II 2).

STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 317

za jednu, ali i ta im je cijena bila preniska. Ciryon je na taj način
stradao, a Aratan je zadobio smrtnu ranu u pokušaju da ga izbavi.

Elendur je, još neozlijeđen, potražio Isildura. Ovaj je bodrio voj­
sku na istočnoj strani, gdje je napad bio najteži, jer su orci još bili u
strahu od Elendilmira na njegovu čelu i izbjegavali ga. Elendur mu
je dotaknuo rame, a on se razjareno okrenuo, misleći da mu se to
neki ork primaknuo iza leđa.

"Kralju," kazao mu je Elendur, "Ciryon je mrtav, a Aratan umire.
Vaš vas posljednji savjetnik mora savjetovati, pače, narediti vam,
kao što i vi Ohtaru narediste. Idite! Ponesite svoj teret i po svaku
ga cijenu dopremite Čuvarimâ: čak i po cijenu toga da ostavite svoje
ljudstvo i mene!"

"Kraljev sine," kazao mu je Isildur, "znadoh da mi to valja učiniti;
ali bijah u strahu od boli. A nisam mogao ni otići bez tvojega dopuš­
tenja. Oprosti meni i ponosu mome, što ti ovakvu kob doniješe."24
Elendur ga je poljubio. "Idite! Idite smjesta!" rekao mu je.

Isildur se okrenuo k zapadu, izvukao Prsten iz škrinjice na tan­
kome lancu koju je nosio oko vrata i stavio ga na prst uz bolan
krik, i nijedno ga oko nikad više u Međuzemlju nije vidjelo. Ali
Elendilmir sa Zapada nije tako mogao utrnuti, pa se odjednom
rasplamsao, crven i gnjevan poput bukteće zvijezde. Ljudi i orci u
strahu su ustuknuli; a Isildur je navukao kapuljaču preko glave i
iščezao u noći.25

O sudbini što je zadesila Dúnedaine kasnije se saznalo tek ovo:
uskoro su svi ležali mrtvi, izuzev jednoga, mladoga štitonoše kojega
su, onako ošamućena, zatrpala tijela palih. Tako je stradao Elen­
dur, koji je trebao biti idući Kralj, kako su predviđali svi koji su ga
znali, i koji je snagom, mudrošću i ponosa lišenom veličanstvenošću
bio jedan od najvećih i najkrasnijih izdanaka Elendilova sjemena,
najsličniji djedu svome.26

24 Radi se o ponosu zbog kojeg je zadržao Prsten, premda su mu Elrond i Cirdan savje­
tovali da ga uništi u ognju Orodruina (Prstenova družina II 2, te O Prstenovima moći, u
Silmarillionu, str. 321).

25 Čini se da ovaj odlomak, vrijedan prilične pozornosti, kazuje da je svjetlost Elendilmira
bila otporna na nevidljivost što je pri nošenju daje Prsten Jedan, ako je njegovo svjetlo
bilo vidljivo dok se Prsten nije nosio; ali kad je Isildur prekrio glavu kapuljačom, njegovo
je svjetlo utrnulo.

26 Kazano je da su u kasnijim vremenima oni (poput Elronda) koji su ga mogli prizvati
u sjećanje bili zapanjeni do koje mu je mjere, i tijelom i duhom, sličan kralj Elessar,

318 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

Za Isildura se pak kazuje da je oćutio veliku bol i patnju u srcu,
ali isprva je trčao poput jelena pred lovačkim psima, sve dok nije
stigao do dna doline. Ondje je zastao, ne bi li se uvjerio da ga ne
gone; jer orci su mogli u mraku slijediti bjegunca već i njuhom, ne
služeći se očima. Odande je nastavio opreznije, jer pred njim su
se u tmini pružale široke zaravni, teško prohodne, pune zamki za
lutajuća stopala.

Tako je konačno u gluhi noćni sat dospio do obale Anduina, sav
premoren; jer prevalio je put što ga Dúnedaini na takvu tlu ništa
brže ne bi prešli danju, i to usiljenim maršem.27 Rijeka je pred njim
tamno i hitro klokotala. Neko je vrijeme samo stajao, sâm i zdvojan.
Zatim je sa sebe žurno zbacio sav oklop i oružje, izuzev kratkog mača
o pojasu,28 te skočio u vodu. Jedva da mu je neki Dúnadan toga doba
snagom i izdržljivošću bio ravan, ali nije se nadao da će se domoći
suprotne obale. Nije daleko dospio prije nego što se morao okrenuti
protiv struje gotovo prema sjeveru; a koliko god da se upinjao, uvijek
ga je vukla niže, prema isprepletenim zamkama Gladdenskih polja.
Bila su bliža nego što je mislio,29 a baš kad je osjetio gdje riječna
matica slabi i da se počeo primicati suprotnoj strani, zakoprcao se
u velike rogožine i zapleo u travuljinu. Tu je odjednom shvatio da
mu Prstena više nema. Nekim slučajem, ili zato što je ugrabio dobru
priliku, spuznuo mu je s ruke i utekao onamo gdje nije bilo nade da
će ga ikada više pronaći. Isprva ga je prožeo takav osjećaj gubitka
da se više nije ni borio da ispliva, pa je gotovo potonuo i utopio se.
Ali raspoloženje ga je prošlo jednako hitro kao što ga je obuzelo.
Bol mu je minula. Velik mu je teret spao. Stopala su mu pronašla
riječno korito, pa se izvukao iz blata i stao gacati kroz šaš do moč­
varna otočića blizu zapadne obale. Ondje je izašao iz vode: običan

pobjednik Rata za Prsten, u kojem su i Prsten i Sauron zanavijek dokrajčeni. Elessar je
prema zapisima Dúnedaina bio potomak Elendurova brata Valandila u trideset osmome
koljenu. Toliko je dugo prošlo prije nego što je njegova pogibija osvećena. [Piščeva
bilješka.]
27 Sedam liga ili više od poprišta bitke. Kad je utekao, noć je tek bila pala; do Anduina je
stigao u ponoć ili otprilike u to vrijeme. [Piščeva bilješka.]
28 Pripadao je vrsti zvanoj eket: kratak mač za probadanje, široke oštrice, šiljast i dvoruban.
dug od jedne stope do stope i pol. [Piščeva bilješka.]
29 Mjesto posljednjeg sukoba nalazilo se na milju ili više uzvodno od njihova sjevernog
ruba, ali možda mu je u mraku nagib terena skrenuo smjer donekle prema jugu. [Piščeva
bilješka.]

STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 319

smrtnik, malo stvorenje izgubljeno i napušteno u divljinama Među-
zemlja. Ali noćnookim orcima koji su tu vrebali na straži pričinio se
kao gorostasna, čudovišna sjenka straha, s prodornim okom nalik
na zvijezdu. Odapeli su prema njemu otrovne strelice i utekli. Nije
bilo potrebe, jer neoklopljenog su Isildura proboli kroz srce i grlo,
pa je bez glasa pao natrag u vodu. Njegovu tijelu nijedan vilenjak
ili čovjek ni traga više nije našao. Tako je skončala prva žrtva zlobe
Prstena lišenog vladara: Isildur, drugi Kralj svih Dúnedaina, vladar
Arnora i Gondora, u tome dobu Svijeta i posljednji.

IZVORI PREDAJE O ISILDUROVOJ POGIBIJI

Bilo je svjedoka toga događaja. Ohtar i njegov sudrug uspjeli su
pobjeći, ponijevši krhotine Narsila sa sobom. Pripovijest spominje i
mladića koji je preživio pokolj: bio je Elendurov štitonoša, po imenu
Estelmo, a pao je među posljednjima, ali toljaga ga je samo ošamu-
tila, ne usmrtivši ga, pa je nađen živ pod Elendurovim tijelom. Čuo
je kako su se rastali Isildur i Elendur. Bilo je spasitelja koji su na
poprište stigli prekasno, ali na vrijeme da ometu orke i spriječe ih
da unakaze trupla: jer određeni su Šumljaci trkačima prenijeli vijest
Thranduilu, te sami okupili ratnike da orcima postave zasjedu - za
koju su oni dočuli i zatim se raštrkali, jer premda su odnijeli pobjedu,
gubici su im bili golemi, a još su i gotovo svi jači orci ondje stradali:
dugo još godina nisu pokušali poći u iole sličan napad.

Priča o Isildurovim posljednjim satima i njegovoj pogibiji počiva
na pretpostavkama: ali dobro utemeljenim. Predanje se u punome
obliku nije sročilo sve do vladavine Elessara u Četvrtom dobu, kada
su otkriveni i drugi dokazi. Sve dotad se znalo da je, prvo, Isildur
imao Prsten, te da je utekao u smjeru rijeke; drugo, da su mu ve-
rižnjaču, kacigu, štit i veliki mač (ali ništa osim toga) našli na obali
u blizini, poviše Gladdenskih polja; treće, da su orci na zapadnoj
obali na straži ostavili streličare da presretnu svakoga tko uspije
pobjeći iz bitke i uteći do Rijeke (jer pronađeni su tragovi njihovih
tabora, pa tako i jedan blizu ruba Gladdenskih polja); i četvrto,
da su se Isildur i Prsten, odvojeno ili zajedno, zacijelo izgubili u
Rijeci, jer da se Isildur s Prstenom domogao zapadne obale, bio
bi zacijelo u stanju izmaknuti stražarima, a jedan tako prekaljen i
iznimno izdržljiv čovjek tada bi svakako uspio stići do Lóriena ili

320 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

Morije prije nego što klone. Iako je to bio dug put, svaki je Dúna-
dan u nepropusnu telećaku na pojasu nosio bočicu krepka pića i
oblatne kruha za popudbinu koji bi ga mogao danima održati na
životu - dakako, ne eldarski miruvor30 ili lembas, ali sličan njima, jer
su vidarstvo i druga umijeća Númenora bili snažni, a u to vrijeme
ih se još pamtilo. Ni pojasa ni telećaka nije bilo među stvarima što
ih je Isildur odbacio.

Dugo potom, dok je Treće doba Vilenjačkoga svijeta istjecalo,
a Rat za Prsten se bližio, Elrondovo je vijeće saznalo da je Prsten
svojedobno nađen na dnu rijeke, uz rub Gladdenskih polja i blizu za­
padne obale; ipak, nikad se nije našlo ni traga Isildurovu tijelu. Tom
se prilikom spoznalo i da je Saruman u tajnosti tragao u istom tom
području; ali iako nije pronašao Prsten (koji je bio odnesen davno
prije), ipak se nije znalo je li ondje možda otkrio još štogod.

Ali kralj Elessar je, nakon krunidbe u Gondoru, počeo iznova
uređivati svoju kraljevinu, a jedna od prvih zadaća bila mu je ob­
nova Orthanca, gdje je nakanio ponovno postaviti palantír oduzet
Sarumanu. Zatim su pretražili sve tajne te kule. Pronašli su mnoge
vrijednosti, dragulje i predmete iz Eorlove baštine, ukradene iz Edo-
rasa posredovanjem Gujoslova u vrijeme nemoći kralja Théodena,
uz druge slične stvari, još drevnije i krasnije, iz humaka i grobnica
nadaleko i naširoko. Onako izopačen, Saruman se nije izrodio u
zmaja, nego u čavku. Napokon se iza jednih skrivenih vrata, što ih
ne bi ni otkrili ni otvorili da Elessar nije imao pomoć patuljka Gim-
lija, ukazao čelični ormar. Možda je trebao služiti kao mjesto za
pohranu Prstena; ali bio je gotovo prazan. U kutiji na visokoj polici
počivale su dvije stvari. Jedna je bila zlatna škrinjica pričvršćena na
tanak lanac; bila je prazna, nije nosila ni slova ni obilježja, ali nije
bilo sumnje da je nekoć Prsten u njoj visio oko Isildurova vrata. Do
nje je ležalo neprocjenjivo blago, dugo oplakivano u vjerovanju da je
zauvijek izgubljeno: sâm Elendilmir, bijela zvijezda od vilenjačkog
kristala na obruču od mithrila31 što ju je Elendil naslijedio od Silma-

30 Čuturicu miruvora, "ljekovita napitka iz Imladrisa". dao je Elrond Gandalfu kad je
družba krenula na put iz Rivendella (Prstenova družina II 3); vidi također The Road
Goes Ever On, str. 61.

31 Jer ta je kovina bila pronađena u Númenoru. [Piščeva bilješka.] - U tekstu "Elrosova
loza" (str. 257) piše da je Tar-Telemmaitë. petnaesti vladar Númenora, bio nazivan
tim imenom (tj. "srebroruki") zbog svoje ljubavi prema srebru, "a od slugu je tražio

STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 321

rien, ponijevši je sa sobom kao kraljevsko znamenje u Sjevernome
kraljevstvu.32 Svi kraljevi, kao i svi glavari koji su u Arnoru došli za
njima, nosili su Elendilmir, sve do samoga Elessara; ali premda je to
bio iznimno lijep dragulj što su ga vilin-kovači u Imladrisu izradili za
Valandila, sina Isildurova, taj nije bio ni drevan ni moćan kao onaj
što se izgubio kad je Isildur utekao u mrak, ne vrativši se više.

Elessar ga je uzeo sa štovanjem, a kad se vratio na sjever i po­
novno preuzeo pune kraljevske ovlasti nad Arnorom, Arwen mu
ga je postavila na čelo, a ljudi su zanijemjeli, zadivljeni njegovom
blistavošću. Ali Elessar ga više nije izložio pogibelji, već ga je nosio
samo na blagdane u Sjevernome kraljevstvu. Inače je u kraljevskoj
odori nosio onaj Elendilmir što ga je naslijedio. "A i to je predmet
vrijedan štovanja", kazao je, "što nadmašuje moju vrijednost; četr­
deset ga je glava nosilo prije moje."33

da navijek tragaju za mithrilom". Ali Gandalf je kazao da se mithril "jedino na svijetu"
može naći u Moriji (Prstenova družina II 4).
32 U tekstu " Aldarion i Erendis" (str. 215) navodi se da je Erendis dala da se dijamant što
ga joj je Aldarion donio iz Međuzemlja "umetne poput zvijezde u srebrn obruč, koji joj je
postavio oko čela nakon što ga je zamolila". Zbog toga je bila poznata kao Tar-Elestirnë,
Gospa Čela zvjezdana; "i odatle je potekla, kazuje se, kasnija navada Kraljeva i Kraljica
da poput zvijezde nose bijeli dragulj na čelu, dok krune nisu imali" (str. 216, bilješka
18). To predanje ne može biti nevezano s onim o Elendilmiru, zvjezdoliku dragulju
nošenom na čelu kao znamenje kraljevskog položaja u Arnoru; ali prvotni je Elendilmir,
s obzirom na to da je pripadao Silmarien, postojao još u Númenoru (bez obzira kakvog
podrijetla bio) prije nego što je Aldarion donio dragulj za Erendis iz Međuzemlja, tako
da se ne može raditi o istim predmetima.

33 Točan je broj bio trideset osam, budući da je drugi Elendilmir bio izrađen za Valandila
(usporedi bilješku 26, prije). U Izvješću o godinama iz Dodatka B Gospodara prstenova
stavka uz 16. godinu Četvrtoga doba (navedenu i kao 1436. godina prema Računa­
nju Shirea) navodi da je kralj Elessar, kad je došao pozdraviti prijatelje na mostu na
Brandywineu, dao zvijezdu Dúnedaina majstoru Samwiseu, dok je njegova kći Elanor
imenovana dvorskom družbenicom kraljice Arwen. Na temelju tog zapisa gospodin
Robert Foster navodi u knjizi The Complete Guide to Middle-earth da se "Zvijezda
[Elendilova] nosila na čelu kraljeva Sjevernog kraljevstva sve dok je Elessar nije predao
Samu Gamgeeju 16. godine Četvrtoga doba". Jasno značenje sadašnjega odlomka jest
da je kralj Elessar na neograničeno vrijeme zadržao onaj Elendilmir što je bio izrađen za
Valandila; a meni se u svakom slučaju čini kako ne dolazi u obzir da bi ga on poklonio
gradonačelniku Shirea, ma koliko ga cijenio. Elendilmir nosi veći broj imena: zvijezda
Elendilova. Sjeverna zvijezda, zvijezda Sjevernoga kraljevstva; a podrazumijeva se da
je zvijezda Dúnedaina (naziv što se zatječe jedino u ovome stavku Izvješća o godinama)
još jedno od njih, kako u spomenutoj knjizi Roberta Forstera, tako i u knjizi The Tolkien
Companion i. E. A. Tylera. Nisam pronašao nikakav drugi spomen toga imena; ali čini
mi se gotovo izvjesnim da to nije slučaj, te da je majstor Samwise primio neku drugu (i
prikladniju) počast.

322 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

Kad su ljudi pomnije razmislili o tom tajnom blagu, klonuli su
duhom. Jer učinilo im se da te stvari, a svakako Elendilmir, nisu mo­
gle biti pronađene ukoliko nisu bile na Isildurovu tijelu kad je ono
potonulo; ali da je bilo u dubokoj vodi ili snažnoj struji, s vremenom
bi ih rijeka odnijela vrlo daleko. Stoga je Isildur zacijelo pao ne u
dubok tôk, već u plićak ne dublji od ramena. Zašto, onda, premda
je cijelo Doba prošlo, od njegovih kostiju nije ostalo ni traga? Da
ih nije Saruman pronašao, pa ih se s prezirom riješio - spalivši ih
sramotno u nekoj od svojih visokih peći? Ako je tako bilo, to je bio
sramotan čin; ali ne i njegov najgori.

DODATAK

NÚMENORSKE MJERE ZA DUŽINU

Jedna bilješka vezana uz odlomak u "Stradanju na Gladdenskim
poljima" posvećen različitim trasama od Osgiliatha do Imladrisa
(str. 309-310 te bilješka 6 na str. 310) glasi ovako:

Mjere za dužinu prenesene su što je točnije moguće u suvremene
oblike. Izraz "liga" rabi se zato što je to bila najdulja mjerna
jedinica dužine: prema númenorskom računanju (koje je bilo
decimalno) pet tisuća rangara (punih koraka) činilo je lár, iznos
gotovo jednak trima našim miljama. Lár je značio "stanka", jer se
izuzev pri usiljenim marševima obično uzimala kratka stanka na­
kon prelaženja tolike razdaljine [vidi prije, bilješka 9 na stranici
311]. Númenorska ranga bila je tek nešto duža od našega jarda,
približno trideset osam palaca, zahvaljujući njihovu krupnijem
rastu. Stoga bi pet tisuća rangara dalo gotovo jednaku dužinu
kao i 5280 jardi, koliko je duga "liga": 5277 jardi, dvije stope i
četiri palca, pod uvjetom da je podudarnost precizna. To nije
moguće ustanoviti, budući da se zasniva na dužinama navedenim
u povijesnim zapisima o različitim stvarima i razdaljinama što se
mogu usporediti s onima iz našeg vremena. Valja uzeti u obzir
i krupan stas Númenórejaca (jer će od šaka, stopala, prstiju i
koraka vjerojatno potjecati imena mjernih jedinica dužine), kao
i odstupanja od tih prosjeka ili zadanosti u postupku utvrđiva­
nja i uspostave mjernog sustava, kako za svakodnevnu uporabu,
tako i za precizno računanje. Tako se dva rangara često nazivalo

STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 323

"čovječjom visinom", što pri iznosu od trideset osam palaca daje
prosječnu visinu od šest stopa i četiri palca; ali to je bilo u kasnije
vrijeme, kad se stas Dúnedaina po svoj prilici smanjio, a pritom
nije ni imalo namjeru dati točan iskaz o opaženome prosjeku
muškoga stasa medu njima, već približnu dužinu izraženu dobro
poznatom jedinicom ranga. (Za rangu se često kaže da je bila
duljina koraka, od kraja pete do vrha palca, posve odrasla muš­
karca u hitru ali opuštenu maršu; pun bi korak "lako mogao biti
blizu range i pol".) Međutim, za velike ljude iz prošlosti kazuje
se da su bili viši od čovječje visine. Za Elendila je kazano da
je bio "za gotovo pola range viši od čovječje visine"; ali on se
nazivao najvišim među svim Númenórejcima koji su pobjegli od
Propasti [i, dapače, bio općepoznat kao Elendil Visoki]. Eldari iz
Drevnih dana također su bili vrlo visoki. Za Galadriel, "najvišu
među svim eldarskim ženama o kojima pripovijedaju priče",
kazuje se da je bila čovječje visine, ali uz opasku "u odnosu na
mjere Dúnedaina i ljudi iz davnine", što daje visinu od oko šest
stopa i četiri palca.

Rohirrimi su općenito bili niži, jer su se njihovi vrlo daleki
preci izmiješali s ljudima šire i zdepastije građe. Za Éomera se
kaže da je bio visok, slične visine kao i Aragorn; ali on je s dru­
gim potomcima kralja Thengela bio viši od prosjeka u Rohanu,
a ta je njegova osobina (zajedno s tamnijom kosom, u pojedinim
slučajevima) potjecala od Morwen, Thengelove žene, gondorske
gospe visoka númenorskog podrijetla.

Bilješka uz prethodni tekst pridodaje neke podatke vezane uz Mor­
wen onome što se navodi u Gospodaru prstenova (Dodatak A (II),
"Kraljevi Marke"):

Bila je poznata kao Morwen iz Lossarnacha, jer je ondje živjela;
ali nije pripadala narodu toga kraja. Otac joj se iz Belfalasa odse­
lio onamo, zbog ljubavi prema tamošnjim cvjetnim dolinama; bio
je potomak negdašnjeg kneza toga lena, pa time i rođak kneza
Imrahila. Imrahil je prepoznao svoje srodstvo, premda daleko, s
Éomerom iz Rohana, tako da je između njih izniklo veliko prija­
teljstvo. Éomer se oženio Imrahilovom kćeri [Lothíriel], a njihov
sin, Elfwine Krasni, bio je zapanjujuće sličan ocu svoje majke.

U drugoj se bilješci zapaža da je Celeborn bio "Linda iz Valinora"
(odnosno, pripadnik Telerâ, koji su sebe nazivali imenom Lindari,
Pjevači); također,

324 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

smatrali su ga visokim, na što je ukazivalo i njegovo ime ("sre-
brn-visok"); ali Teleri su općenito bili nešto niže građe i stasa
od Noldora.

Ovo je kasna inačica priče o Celebornovu podrijetlu i značenju nje­
gova imena; vidi str. 267-268, 304.

Na drugom je mjestu moj otac ostavio zapis o odnosu hobitskoga
stasa i stasa Númenórejaca, kao i o podrijetlu imena "polutani":

Opaske [o stasu hobitâ] iz Prologa Gospodara prstenova nepo­
trebno su neodređene i usložnjene zbog uvrštavanja spomena
na opstanak njihove rase u kasnijim vremenima; ali što se Gos­
podara prstenova tiče, one se svode na sljedeće: hobiti iz Shirea
bili su visoki između tri i četiri stope, nikada niži, a rijetko kad
viši. Sami sebe, naravno, nikad nisu nazivali polutanima; to je
bilo númenorsko ime za njih. Očito se odnosilo na njihovu visinu
u usporedbi s númenorskim muškarcima, a u vrijeme nadije-
vanja bilo je približno točno. Najprije su tim imenom prozvani
Dlakonogi, za koje su vladari Arnora saznali u jedanaestome
stoljeću [usporedi sa stavkom za 1050. u Izvješću o godinama],
a nakon njih i Bljedoliki i Šturovi. Kraljevstva sjevera i juga u
to su vrijeme, a i još zadugo, bila blisko povezana, pa je svako
od njih bilo dobro obaviješteno o svim zbivanjima u onoj drugoj
zemlji, a naročito o seobama naroda svih vrsta. Stoga, iako se
nijedan "polutan", koliko je poznato, nije pojavio u Gondoru
prije Peregrina Tooka, u Gondoru se znalo za postojanje toga
naroda unutar kraljevstva Arthedain, pa im je nadjenuto ime
"polutan", odnosno perian na sindarinskom. Čim je Boromir
ugledao Froda [na Elrondovu vijeću], prepoznao je u njemu
pripadnika te rase. Dotad ih je vjerojatno smatrao stvorenjima iz
onoga što bismo mi nazvali bajkama ili narodnim predanjima. Iz
Pippinova se prijema u Gondoru čini jasnim da se ondje, zapravo,
"polutane" još pamtilo.

U drugoj inačici ove bilješke kazuje se još ponešto o sve nižem stasu
kako hobitâ tako i Númenórejaca:

Smanjivanje Dúnedainâ nije bilo normalna sklonost, zajednička
svim narodima kojima je Međuzemlje pravi dom; potjecala je od
gubitka njihove pradomovine daleko na Zapadu, bliže Neumiru-
ćoj kraljevini od svih smrtnih zemalja. Mnogo kasnije smanjiva­
nje hobitâ zacijelo potječe od promjene njihova stanja i načina

STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 325

života; postali su narod koji bježi i skriva se, izgnan u šume ili
divljine (dok su ljudi, Veliki puk, bivali sve brojniji i prisvajali
plodnije i nastanjivije krajeve): narod lutalica i siromaha, koji
sve više zaboravljaju svoje vještine i vode nesiguran život obuzet
potragom za hranom, u stalnom strahu da ne budu viđeni.

326 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

CIRION I EORL

i prijateljstvo Gondora i Rohana

(I)

SJEVERNJACI I VOZARI

Ljetopis Ciriona i Eorla1 počinje tek s prvim susretom Ciriona, na­
mjesnika Gondora, s Eorlom, glavarom Éothéoda, nakon Bitke na
Celebrantskom polju, kada su potučeni zavojevači Gondora. Ali i u
Rohanu i u Gondoru postojali su spjevovi i legende o tom velikom
konjičkom pohodu Rohirrimâ, pa iz njih potječu kazivanja iz kasnijih
Ljetopisa2, kao i brojna druga građa vezana uz Éothéode. Ona je
ovdje ukratko prikupljena u obliku ljetopisa.

Éothéodi se pod tim imenom prvi put susreću u danima gon-
dorskoga kralja Calimehtara (koji je umro 1936. godine Trećega
doba), kao malobrojan narod koji je nastavao dolinu Anduina izme­
đu Stanca-kamena i Gladdenskih polja, najvećim dijelom sa zapadne
strane rijeke. Bili su preostatak Sjevernjaka, koji su prethodno tvorili
brojan i moćan savez naroda sa širokih ravnica između Mrkodola
i Hitre rijeke, velikih konjušara i jahača glasovitih po vještini i iz-

1 Ne postoji ni jedan zapis s ovim nazivom, ali nema sumnje da je prikaz u trećemu
odjeljku ("Cirion i Eorl", str. 342) njegov sastavni dio.

2 Poput Knjige Kraljeva. [Piščeva bilješka.] - Ovo je djelo bilo spomenuto u uvodnome
odlomku Dodatka A Gospodara prstenova, gdje je bilo kazano da je ta knjiga (zajedno
s Namjesnikovom, te Akallabêthom) bila među gondorskim spisima koje je kralj Elessar
dao na uvid Frodu i Peregrinu; ali u prerađenome je izdanju taj navod uklonjen.

CIRION I EORL 327

držljivosti, premda su im se naseobine nalazile uz rubove Šume, a
napose u Istočnoj krčevini, koja je najvećim dijelom nastala uslijed
sječe stabala.3

Ovi Sjevernjaci bili su istoga soja kao i oni ljudi koji su u Prvome
dobu stigli na zapad Međuzemlja i sklopili savez s Eldarima u ra­
tovanju protiv Morgotha.4 Bili su stoga daleki srodnici Dúnedaina,
odnosno Númenórejaca, zbog čega je između njih i gondorskoga na­
roda postojalo veliko prijateljstvo. Predstavljali su zapravo predziđe
Gondora, jer su njegove sjeverne i istočne granice čuvali od zavo­
jevača; samo što to Kraljevima nije postalo sasvim jasno sve dok to
predziđe nije oslabilo i naposljetku propalo. Slabljenje Sjevernjaka
iz Rhovaniona počelo je s Velikom kugom koja se ondje pojavila
zimi 1635. godine i ubrzo potom zahvatila i Gondor. U Gondoru
je broj žrtava bio strahovit, napose među žiteljima gradova. Još je
strahovitiji bio u Rhovanionu, jer, premda je ondje narod živio na
otvorenome i nije imao velikih gradova, Kuga je došla s hladnom
zimom što je otjerala konje i ljude u zaklon, dupke ispunivši nji­
hove prizemne brvnare i staje; nadalje, oni nisu bili naročito vični
vještinama vidarstva i liječenja, tad još dobrim dijelom poznatima
u Gondoru, gdje ih se sačuvalo iz mudrosti Númenora. Kazuje se
da je prolaskom Kuge stradalo više od polovice žitelja Rhovaniona,
kao i njihovih konja.

Dugo im je trebalo da se oporave; ali njihova slabost dugo još
potom nije bila stavljena na kušnju. Nema sumnje da su istočnije
smješteni narodi bili pogođeni u jednakoj mjeri, tako da su neprija­
telji Gondora pristizali mahom s juga ili s mora. Ali kad su počele
provale Vozara, donoseći Gondoru ratove koji će potrajati gotovo
stotinu godina, Sjevernjaci su podnijeli glavninu prvih napada. Kralj
Narmacil II. poveo je veliku vojsku na sjever, u ravnice južno od
Mrkodola, okupivši ondje sve raštrkane ostatke Sjevernjaka koje
je mogao; ali doživio je poraz, te i sam stradao u bici. Preostatak

3 Istočna krčevina, kojoj se drugdje ne navodi ime, ona je velika udubina u istočnoj granici
Mrkodola, prikazana na zemljovidu u Gospodaru prstenova.

4 Čini se da su Sjevernjaci u najbližem srodstvu bili s trećim i najvećim narodom Prijatelja
vilenjaka, kojim je vladala Hadorova kuća. [Piščeva bilješka.]

328 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

njegove vojske povukao se preko Dagorlada u Ithilien, a Gondor se
odrekao svih krajeva istočno od Anduina, izuzev Ithiliena.5

Što se Sjevernjaka tiče, kaže se da je nekolicina pobjegla preko
Celduina (Hitre rijeke) i stopila se s pukom iz Dôlja pod Ereborom
(s kojim je bila u srodstvu); neki su pak našli utočište u Gondoru,
dok je druge okupio Marhwini, sin Marharijev (koji je pak stradao
pri držanju odstupnice nakon Bitke na ravnicama).6 Pošli su na sje­
ver između Mrkodola i Anduina te se nastanili u dolinama Anduina,
gdje im se pridružilo mnoštvo bjegunaca koji su onamo pristigli kroz
Šumu. Tako su nastali Éothéodi,7 premda se u Gondoru još godi­
nama nije znalo za njih. Većinu Sjevernjaka podjarmili su Vozari,
koji su zauzeli sve njihove negdašnje krajeve.8

5 Za spas gondorske vojske od posvemašnjeg uništenja dijelom su hili zaslužni hrabri i
odani sjevernjački konjanici pod vodstvom Marharija (potomka Vidugavije, '"Kralja
Rhovaniona"), koji joj je držao odstupnicu. Ali snage Gondora prethodno su Vozarima
nanijele tolike gubitke da oni nisu imali dovoljno snage za nastavak prodora sve dok im
ne stignu pojačanja s Istoka, tako da su se privremeno zadovoljili dovršetkom osvajanja
Rhovaniona. [Piščeva bilješka.] - U Dodatku A (I, iv) Gospodara prstenova kazano je
da je Vidugavia, koji se proglasio kraljem Rhovaniona, bio najmoćniji od svih sjever­
njačkih vladara; posebnu mu je milost iskazao Rómendacil II., kralj Gondora (umro
1366.), kojemu je Vidugavia pomogao u ratu protiv istočnjaka, a brak Rómendacilova
sina Valacara s Vidugavijinom kćerkom Vidumavi doveo je do razornoga Rodbinskog
razdora u Gondoru u petnaestom stoljeću.

6 Zanimljiva je činjenica, koja se, vjerujem, ne spominje ni u jednome tekstu moga oca, da
imena prvih kraljeva i glavara Sjevernjaka i Éothéoda imaju gotski, a ne staroengleski
(anglosaski) oblik, kao što je slučaj kod Léoda, Eorla i kasnije kod Rohirrimâ. Vidugavia
je latinizirani oblik što predstavlja iz povijesnih zapisa poznato gotsko ime Widugauja
("šumski stanar"), a slično vrijedi i za ime Vidumavi, na gotskom Widumawi ("šumska
djeva"). U imenima Marhwini i Marhari nalazi se gotska riječ marh, "konj", koja odgova­
ra staroengleskoj riječi mearh, množina mearas, kojom se u Gospodaru prstenova opisuju
rohanski konji; riječ wini, "prijatelj", odgovara staroengleskoj wine, što ju zatječemo u
imenima nekolicine kraljeva Marke. Kako je objašnjeno u Dodatku F (II), jezik Rohana
učinjen je "takvim da podsjeća na staroengleski", pa su stoga imena predaka Rohirrima
sazdana u oblicima najstarijega danas poznatog germanskog jezika.

7 Ovako im je glasilo ime u kasnijim danima. [Piščeva bilješka.] - Riječ je staroengleska
i znači "konjički narod"; vidi bilješku 36.

8 Prethodni prikaz ne proturječi opisu koji navodi Dodatak A (I, iv i II) Gospodara prs­
tenova, premda je puno kraći. Ovdje se ne spominje ni rat protiv Istočnjaka koji je u
trinaestome stoljeću vodio Minalcar (koji si je dao ime Rómendacil II.), niti to daje taj
kralj primio mnoge Sjevernjake u gondorske vojske, a niti to da se njegov sin Valacar
oženio sjevernjačkom kraljevnom, iz čega je proistekao gondorski Rodbinski razdor:
ali pridodaju se određeni elementi koje Gospodar prstenova ne spominje: naime, da su
Sjevernjaci u Rhovanionu oslabili uslijed Velike kuge; da se bitka u kojoj je 1856. godine
stradao kralj Narmacil II., a za koju u Dodatku A piše da je bila "s onu stranu Anduina".
vodila u prostranim krajevima južno od Mrkodola, te bila poznata pod imenom Bitka

CIRION I EORL 329

***

Ali, kako mu nisu prijetile druge opasnosti,9 kralj Calimehtar, sin
Narmacila II., naposljetku se odlučio osvetiti za poraz u Bici na
ravnicama. Primio je Marhwinijeve glasnike s porukama da Vozari
kuju planove za upad u Calenardhon preko Krivaja;10 ali donijeli
su i glas da se priprema ustanak podjarmljenih Sjevernjaka, koji
će planuti zapodjenu li Vozari rat. Calimehtar je stoga iz Ithiliena
poveo vojsku što je prije mogao, pobrinuvši se da neprijatelj dobro
zna za njezin dolazak. Vozari su se stuštili sa svom ratnom silom koju
su uzmogli okupiti, a Calimehtar je odstupio pred njima, odvukavši
ih tako od njihovih domova. Bitka se naposljetku zapodjenula na
Dagorladu, a ishod joj je dugo bio neizvjestan. Ali, baš u najvećem
jeku boja, konjanici koje je Calimehtar poslao preko Krivaja (jer ne­
prijatelj ondje nije postavio obranu) pridružili su se velikom éoredu11
pod Marhwinijevim vodstvom, te napali Vozare s boka i sa začelja.
Gondorska je pobjeda bila premoćna - premda, kako se ispostavilo,
ne i odlučna. Nakon što su se neprijatelji slomili i ubrzo glavom
bez obzira nadali u bijeg na sjever prema domovima, Calimehtar je
donio odluku, mudru sa svoje strane, da ne krene u potjeru. Ostavili
su dobru trećinu vojske da trune po Dagorladu, među kostima iz
drugih i plemenitijih davnašnjih bitaka. Ali Marhwinijevi konjanici
stuštili su se za bjeguncima i nanijeli im velike gubitke u dugoj po­
tjeri preko ravnica, sve dok izdaleka nisu ugledali Mrkodol. Tada su
ih ostavili, narugavši im se: "Bježi na istok, a ne na sjever, narode
Sauronov! Gledajte, domovi što ih oteste sad plamte!" Jer strašan
je dim kuljao uvis.

Ustanak koji je Marhwini kovao i pripomagao doista je bio izbio;
beznadni odmetnici pohrlili su iz Šume, digli bunu medu sužnjima i

na ravnicama; kao i da njegovu veliku vojsku Vozari nisu uspjeli satrti samo zahvaljujući
odstupnici koju im je pružio Marhari, Vidugavijin potomak. Iz toga se također jasnije
vidi da su nakon Bitke na ravnicama Éothéodi, preostatak Sjevernjaka, postali zaseban
narod, koji je nastavao dolinu Anduina između Stanca-kamena i Gladdenskih polja.
9 Njegov je djed Telumehtar zauzeo Umbar i slomio bojnu moć gusara, a haradski su
narodi u tom razdoblju bili obuzeti vlastitim ratovima i razmiricama. [Piščeva bilješka.]
- Telumehtar Umbardacil zauzeo je Umbar 1810. godine.
10 Ovo su veliki zapadni zavoji Anduina što se nalaze istočno od šume Fangorn; vidi prvi
navod u Dodatku C teksta "Povijest Galadriel i Celeborna", str. 297.
11 Za riječ éored vidi bilješku 36.

330 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

zajedničkim snagama uspjeli zapaliti mnoge naseobine Vozara, kao
i žitnice i utvrđena taborišta ratnih kočija. Ali većina ih je pritom
stradala; jer bili su slabo naoružani, a neprijatelj nije domove ostavio
nebranjenima: mladićima i starcima pomogle su mlade žene, u tome
narodu također vične oružju, koje su pružile žestok otpor u obrani
svojih domova i djece. Tako je na koncu Marhwini morao opet uz­
maknuti u svoj kraj uz Anduin, i Sjevernjaci njegova soja nikad se
više nisu vratili u pradomovinu. Calimehtar se povukao u Gondor,
koji je neko vrijeme (od 1899. do 1944. godine) uživao predah od
rata, prije velikoga napada u kojem je loza njegovih kraljeva gotovo
došla na izmak.

Pa ipak, savez Calimehtara i Marhwinija nije bio uzaludan. Da
bojna sila Vozara iz Rhovaniona nije bila slomljena, taj bi napad
stigao ranije i silovitije, pa bi gondorska kraljevina možda bila posve
razorena. Ali najhitnija posljedica toga saveza ležala je u dalekoj
budućnosti, koju nitko tada nije mogao predvidjeti: u dva velika
konjička pohoda Rohirrimâ za spas Gondora, u dolasku Eorlovu na
Celebrantsko polje, te u jeci rogova kralja Théodena na Pelennoru,
bez koje bi povratak Kralja bio uzaludan.12

U međuvremenu su Vozari lizali rane i kovali osvetu. Daleko od
dosega ruke Gondora, u zemljama istočno od Rhûnskoga mora,
odakle nikakav glas nije dopirao do njegovih Kraljeva, srodnici su
im se širili i množili, željni osvajanja i plijena, prepuni mržnje prema
Gondoru koji im priječi put. Dugo se još, međutim, nisu pomakli
odande. S jedne strane, strahovali su od moći Gondora, a kako nisu
znali što se zbiva zapadno od Anduina, vjerovali su da je ta kralje­
vina veća i napučenija nego što je tad zapravo bila. S druge strane,
istočni Vozari proširili su se na jug, u zemlje iza Mordora, došavši
tako u sukob sa žiteljima Khanda i njihovim južnijim susjedima.
Naposljetku su ti neprijatelji Gondora sklopili međusobni mir i sa­
vezništvo, pa je pripremljen napad koji se imao izvesti istodobno i
sa sjevera i s juga.

12 Ovaj je prikaz uvelike iscrpniji od sažetog opisa iz Dodatka A (I, iv) Gospodara prste-
nova: "Calimehtar, sin Narmacila II., potpomognut pobunom u Rhovanionu, osvetio je
oca sjajnom pobjedom nad Istočnjacima na Dagorladu 1899. godine, čime je opasnost
otklonjena na neko vrijeme."

CIRION I EORL 331

Za te nakane i pokrete slabo se ili, naravno, uopće nije znalo u
Gondoru. Ovdje iznesen prikaz mnogo su kasnije iz tih događaja
izveli povjesničari, kojima je također bilo jasno da su mržnja prema
Gondoru i savezništvo njegovih neprijatelja u usklađenim bojnim
djelovanjima (za koja sami nisu imali niti volje niti mudrosti) pro-
istjecali iz Sauronovih spletki. Forthwini, sin Marhwinijev, upozo­
rio je dapače kralja Ondohera (koji je 1936. godine naslijedio oca
Calimehtara) da se Vozari iz Rhovaniona oporavljaju od slabosti
i straha, te da se njemu čini kako im stižu pojačanja s Istoka, jer
ga veoma brinu upadi na jug njegove zemlje što stižu i uz rijeku i
kroz Suženja Šume13. Ali Gondor je u to doba mogao tek okupiti i
obučiti najveću vojsku koju se dalo sazvati, ili pak platiti. Stoga, kad
je napad naposljetku došao, Gondor nije bio nepripravan, ali snaga
mu je bila manja od potrebne.

Ondoher je shvaćao da mu se južni neprijatelji spremaju za rat,
pa je bio dovoljno mudar da razdvoji snage na sjevernu i južnu voj­
sku. Potonja je bila manja, jer se držalo kako je s te strane opasnost
slabije izražena.14 Njome je zapovijedao Eärnil, koji je, kao potomak
kralja Telumehtara, oca Narmacila II., pripadao kraljevskoj kući.
Sjedište mu je bilo u Pelargiru. Sjevernom je vojskom zapovijedao
kralj Ondoher glavom. Takav je oduvijek bio običaj u Gondoru, da
Kralj, ako ga je volja, smije zapovijedati vojskom u velikim bitkama,
pod uvjetom da za sobom ostavi nasljednika koji polaže neosporno
pravo na prijestolje. Ondoher je potjecao iz ratničke loze, pa ga je
vojska voljela i poštovala, a imao je dva sina, oba već u ratničkoj
dobi: starijeg Artamira, te Faramira, otprilike tri godine mlađeg.

Vijest o nadolasku neprijatelja stigla je u Pelargir devetoga dana
mjeseca cermië 1944. godine. Eärnil je prethodno već rasporedio
snage: pola njegove vojske prešlo je Anduin, namjerno ostavilo pri­
jelaze Porosa nebranjenima, te se utaborilo četrdesetak milja sje­
vernije, u južnome Ithilienu. Kralj Ondoher kanio je povesti vojsku
na sjever kroz Ithilien i razmjestiti je na Dagorladu, zlogukome

13 Suženja Šume zacijelo označavaju uski "struk" Mrkodola na jugu, stvoren usjekom
Istočne krčevine (vidi bilješku 3).

14 S pravom. Jer prodoru koji bi došao iz Bliskog Harada - ukoliko ne bi imao potporu
iz Umbara, koja u to vrijeme nije bila raspoloživa - moglo se lakše suprotstaviti i odu­
prijeti. On ne bi mogao prijeći Anduin, a pri kretanju na sjever zašao bi u sve uži kraj
između rijeke i planina. [Piščeva bilješka.]

332 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

polju za dušmane Gondora. (Tad su se još držale tvrđave uz tok
Anduina sjeverno od Sarn Gebira, koje je sagradio Narmacil I.,
s posadom vojnika iz Calenardhona, dovoljno brojnih da spriječe
svaki neprijateljev pokušaj prelaska rijeke na Krivajama.) Ali vijest
o napadu sa sjevera stigla je do Ondohera tek ujutro dvanaestoga
dana mjeseca cermië, kad je neprijatelj već bio blizu; gondorska
se pak vojska kretala sporije nego što bi bio slučaj da je Ondoher
ranije bio upozoren, te njezina prethodnica još nije bila stigla do
Dveri Mordora. Glavna je ratna sila s Kraljem i njegovom gardom
bila na čelu, a za njom su išli vojnici Desnoga krila i Lijevoga krila
koji su trebali zauzeti bojni raspored kad izađu iz Ithiliena i priđu
Dagorladu. Očekivali su da će ondje biti napadnuti sa sjevera ili
sjeveroistoka, kao i ranije u Bici na ravnicama, kad je Calimehtar
odnio pobjedu na Dagorladu.

Ali nije se tako zbilo. Vozari su okupili veliku vojsku u blizi­
ni južnih obala unutarnjega Rhûnskog mora, osnaženu ljudstvom

srodnika iz Rhovaniona i novih saveznika iz Khanda. Kad je sve bilo
spremno, pošli su na Gondor s istoka, krećući se punom brzinom uz
podnožje Ered Lithuija, gdje je njihov nailazak prekasno zamijećen.
I tako, pročelje gondorske vojske tek što je bilo stiglo u ravninu
Dveri Mordora (Morannona) kad je vjetar s istoka donio golem
oblak prašine, objavivši nailazak neprijateljske prethodnice.15 U njoj
nisu bile samo bojne zaprege Vozara, već i konjica, mnogo snažnija
nego što se očekivalo. Ondoher se samo stigao okrenuti i dočekati
napad, stiješnjen desnim bokom uz Morannon, te javiti Minohtaru,
zapovjedniku Desnoga krila u pozadini, da zaštiti svoj lijevi bok što
hitrije može, kad su se kočije i konjanici zarili u njegovu nesređenu
vrstu. Iz meteža u stradanju što je uslijedilo malo je jasnih izvješća
ikada doprlo do Gondora.

15 Jedna izdvojena bilješka vezana uz ovaj tekst donosi opasku da je u to vrijeme Morannon
još bio pod zapovjedništvom Gondora, te da su dvije Kule stražare istočno i zapadno od
njega (Kule zubi) još imale posadu. Ithilienska se cesta i dalje u potpunosti održavala
sve do Morannona; ondje se susretala s jednom cestom koja je išla na sjever prema
Dagorladu, te drugom koja je išla na istok duž podnožja Ered Lithuija. [Ni jedna od tih
cesta nije obilježena na zemljovidima u Gospodaru prstenova.] Istočna se cesta protezala
do točke smještene sjeverno od položaja Barad-dûra; nikada dalje nije bila dovršena, a
i ono što je bilo sazdano, davno se već zapustilo. Svejedno, njezinih prvih pedeset milja,
koje su nekoč bile potpuno izgrađene, uvelike je ubrzalo nailazak Vozara.

CIRION I EORL 333

Ondoher uopće nije bio pripravan suočiti se s tako teškim jurišem
konjanika i kočija. S gardom je i barjakom žurno zauzeo položaj na
jednom niskom humku, ali od tog nije bilo vajde.16 Glavnina je juriša
nasrnula na njegov barjak, koji je zarobila, potukla gardu gotovo do
nogu, te sasjekla i njega i sina mu Artamira pokraj njega. Tijela im
nikada nisu pronađena. Neprijateljski napad prešao je preko njih
i zaobišao humak s obje strane, duboko se zario u nesređene vrste
Gondora i odbacio ih u metežu na pozadinske redove, te raštrkao i
rastjerao mnoge druge na zapad u Mrtve baruštine.

Minohtar je preuzeo zapovjedništvo. On je bio odvažan i ujedno
ratu vičan čovjek. Prva silina nasrtaja istrošila se s mnogo manjim
gubicima i većim uspjehom nego što se neprijatelj nadao. Konjanici
i kočije tad su se povukli, jer je stizala glavnina vozarske vojske.
Minohtar je u ono malo vremena što ga je imao podigao vlastiti
barjak i okupio preostalo ljudstvo iz Središnjice, uz članove svoga
zapovjedništva koji su se ondje zatekli. Smjesta je Adrahilu iz Dol
Amrotha,17 zapovjedniku Lijevoga krila, odaslao glasnike s nared­
bom da što hitnije povuče sve snage pod svojim zapovjedništvom,
kao i one sa začelja Desnoga krila koje još nisu stupile u borbu. S
njima mu valja zauzeti obrambene položaje između Cair Androsa
(gdje je stajala posada) i planina Ephel Dúatha, gdje je zemlja za­
hvaljujući velikoj istočnoj krivulji Anduina najuža, te braniti prilaze
Minas Tirithu što dulje može. Sâm će Minohtar, da pruži vremena
za to povlačenje, organizirati odstupnicu i pokušati suzbiti napad
glavne vozarske vojske. Adrahilu valja smjesta odaslati glasnike da
pronađu Eärnila kako znaju i umiju i obavijeste ga o katastrofi kod
Morannona i o položaju sjeverne vojske u povlačenju.

Kad je glavna vozarska vojska krenula u napad, bila su dva sata
poslije podneva, a Minohtar je već bio povukao vrstu do početka

16 Povjesničari su iznijeli pretpostavku da se radilo o istome onom brijegu na kojem je kralj
Elessar zauzeo položaj u posljednjoj hici protiv Saurona, kojom se okončalo Treće doba.
Ali sve i da je bilo tako, svejedno se radilo tek o prirodnoj uzvišici što je konjanicima
predstavljala slabu prepreku i na kojoj još nisu stajali nanosi iz radova orka. [Piščeva
bilješka.] - Odlomci iz Povratka kralja (V 10) na koje se bilješka odnosi kazuju: "Stoga
Aragorn rasporedi snage kako je najbolje znao i umio. Razmjestio ih je na dva velika
brijega od razbijena kamenja i zemlje koje su orci bili nagomilali godinama mukotrpnog
rada", a dodaje se i da je Aragorn s Gandalfom stajao na jednome, dok su barjaci
Rohana i Dol Amrotha bili uzdignuti na drugome.

17 Za nazočnost Adrahila iz Dol Amrotha vidi bilješku 39.

334 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

velike Sjeverne ithihenske ceste, pola milje iza točke gdje je skretala
na istok prema Kulama stražarama na Morannonu. Početna pobjeda
Vozara prerasla je u začetak njihove propasti. Ne znajući za broj­
nost i uređenje braniteljske vojske, prerano su pokrenuli prvi udar,
prije nego što je najveći dio te vojske izašao iz uskoga ithilienskog
kraja, pa je nalet njihovih kočija i konjanika doživio puno hitriji i
premoćniji uspjeh nego što su očekivali. S glavnim su udarom zatim
predugo čekali, te više nisu mogli potpuno iskoristiti svoju brojčanu
premoć kako su isprva kanili, onako navikli ratovati na otvorenim
prostranstvima. Sasvim je vjerojatno da su, u ushitu zbog Kraljeva
pada i poraza najvećega dijela suprotstavljene im Središnjice, po­
vjerovali da su već porazili vojnu silu branitelja, te im sad glavnina
vojske još samo treba krenuti u osvajanje i zauzimanje Gondora.
Ako je tomu bilo tako, grdno su se prevarili.

Vozari su naišli u lošem poretku, i dalje ushićeni, s pobjedničkim
pjesmama na usnama, još ne videći nikakva traga od branitelja koji bi
im se mogli suprotstaviti, sve dok nisu otkrili da put za Gondor skre­
će prema jugu u uzak, šumovit kraj u sjenci tamnog Ephel Dúatha,
kuda vojska može u dobrom poretku kročiti ili jahati samo jednom
glavnom cestom. Pred njima je ona prolazila kroz dubok usjek...

Tekst se tu naglo prekida, a bilješke i skice za njegov nastavak
najvećim su dijelom nečitke. Moguće je, ipak, razabrati da se
ljudstvo Éothéoda borilo uz Ondohera; također, da je drugome
Ondoherovu sinu Faramiru bilo naređeno da ostane u Minas
Tirithu kao regent, jer zakon nije dopuštao da oba njegova sina
istodobno odu u bitku (slična opaska postoji na ranijem mjestu
u ovome prikazu, str. 337). Ali Faramir to nije učinio; prerušen
je otišao u rat i u njemu stradao. Rukopis je na ovome mjestu
gotovo nemoguće razlučiti, ali čini se da se Faramir pridružio
Éothéodima i s jednom njihovom postrojbom bio zarobljen pri
povlačenju u Mrtve baruštine. Voda Éothéoda (čije je ime nera-
zaznatljivo nakon prve sastavnice Marh-) prišao im je u pomoć,
ali Faramir mu je umro na rukama, tako da je ovaj tek nakon
što mu je pretražio tijelo otkrio znamenja koja su mu pokazala
da je riječ o Princu. Vođa Éothéoda nakon toga se na početku
Sjeverne ithilienske ceste pridružio Minohtaru, koji je upravo
izdavao zapovijed da se ponese poruka Princu u Minas Tirith,
koji je sad postao Kralj. Tada mu je voda Éothéoda donio vijest
da je Princ prerušen otišao u boj i u njemu stradao.

CIRION I EORL 335

Prisutnost Éothéoda i uloga njihova vode daje izvjestan razlog
zašto je u ovu pripovijest, koja bi trebala opisivati početke pri­
jateljevanja Gondora s Rohirrimima, uvršten tako složen prikaz
bitke gondorske vojske i Vozara.

Završni odlomak cjelovitoga teksta pruža dojam da vozar-
skoj vojsci samo što nije bio okončan ushit i polet u prolazu
cestom kroz duboki usjek; ali bilješke na završetku pokazuju da
ih Minohtarova obrana odstupnice nije dugo zadržala. "Vozari
su nezadrživo nahrlili u Ithilien", te "u smiraj trinaestoga dana
mjeseca cermië svladali Minohtara", koji je poginuo od strelice.
Tu piše da je on bio sin sestre kralja Ondohera. "Njegovi su ga
vojnici iznijeli iz boja, a sve što je od odstupnice preostalo uteklo
je na jug u potrazi za Adrahilom." Glavni je zapovjednik Vozara
zatim odredio stanku u napredovanju i upriličio gozbu. Ništa se
više ne da razabrati; ali kratki opis u Dodatku A Gospodara prs-
tenova kazuje kako je Eärnil stigao onamo s juga i porazio ih:

Godine 1944. kralj Ondoher i oba njegova sina, Artamir i Faramir,
poginuli su u boju sjeverno od Morannona i neprijatelj je prodro u
Ithilien. Ali zapovjednik južne vojske Eärnil izvojevao je veliku po­
bjedu u južnome Ithilienu i uništio vojsku Harada koja je bila prešla
preko rijeke Porosa. Hitajući na sjever, okupio je oko sebe sve što
je mogao od Sjeverne vojske u povlačenju, pa je udario na glavni
vozarski tabor usred slavlja i veselja Vozara, uvjerenih da je Gondor
poražen i da treba još samo prigrabiti plijen. Eärnil je krenuo u juriš
na tabor, zapalio mnogobrojna kola i nagnao neprijatelja na paničan
bijeg iz Ithiliena. Mnogi od onih koji su bježali pred njim zaglavili
su u Mrtvim baruštinama.

U Izvješću o godinama Eärnilova pobjeda nosi naziv Bitka za
tabor. Nakon pogibije Ondohera i oba njegova sina kod Mora­
nnona, Arvedui, posljednji kralj sjeverne kraljevine, položio je
pravo na krunu Gondora; ali njegov je zahtjev odbijen, pa je u
godini nakon Bitke za tabor Eärnil proglašen Kraljem. Njegov
je sin bio Eärnur, koji je stradao u Minas Morgulu nakon što je
prihvatio izazov gospodara Nazgûla, kao posljednji Kralj južne
kraljevine.

336 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

(II)
EORLOV KONJIČKI POHOD

Još dok su živjeli u svojoj prapostojbini,18 Eothéodi su u Gondoru
bili znani kao narod od povjerenja, od kojeg stižu vijesti o svemu što
se u njihovu kraju zbiva. Bili su preostatak Sjevernjaka, za koje se
smatralo da su u davno doba bili srodni Dúnedainima, a u danima
velikih Kraljeva bili su im saveznici i mnogo krvi prolili za narod
Gondora. Stoga se Gondor veoma zabrinuo kad su se Eothéodi
preselili na daleki sjever, u danima Eärnila II., pretposljednjega
Kralja južne kraljevine.19

Nova zemlja Éothéoda ležala je sjeverno od Mrkodola, između
Maglenog gorja na zapadu i Šumske rijeke na istoku. Na jug se pro­
tezala sve do stapanja dviju kratkih rijeka, kojima su nadjenuli imena
Suroloka i Dugovir. Suroloka je tekla s Ered Mithrina, Sura gorja,
ali Dugovir se spuštao s Maglenog gorja, a to je ime nosio zato što
je bio izvorni tôk rijeke Anduin, koju su nakon ušća sa Surolokom
nazivali Dugotok.20

Glasnici su još prenosili vijesti između Gondora i Éothéoda nakon
ove seobe; ali nekih četiristo pedeset naših milja ležalo je između
stapanja Suroloke i Dugovira (gdje se nalazio jedini njihov utvrđeni
burg) i ušća rijeke Limlight u Anduin, mjereno pravocrtnim letom
ptice, a još i mnogo više za one koji putuju tlom; tako gledano, do
Minas Tiritha ležalo je oko osamsto milja.

Ljetopis Ciriona i Eorla ne spominje nijedan događaj prije Bitke
na Celebrantskom polju; ali iz drugih se izvora može razabrati da
su oni tekli kako slijedi.

18 Njihova prijašnja domovina nalazila se u dolini Anduina, između Stanca-kamena i
Gladdenskih polja, vidi str. 328.

19 Uzrok seobe Éothéoda na sjever naveden je u Dodatku A (II) Gospodara prstenova:
"[Preci Eorlovi] najviše su voljeli ravnice i uživali u konjima i konjičkim vještinama, ali u
to doba bilo je mnogo ljudi u središnjim dolinama Anduina, štoviše, sjena Dol Guldura
bivala je sve duža. Stoga su. kad su čuli da je srušen Kralj-vještac [ 1975. godine], potražili
više slobodnog prostora na sjeveru i otjerali ostatke angmarskog naroda s istočne strane
Gorja. U doba Eorlova oca Léoda prerasli su u mnogoljudan narod pa su opet bili
pomalo stiješnjeni u svom zavičaju." Predvodnik seobe Éothéoda zvao se Frumgar: a
Izvješće o godinama navodi da se ona zbila 1977.

20 Ove su rijeke, bez imena, označene na zemljovidu u Gospodara prstenova. Na tom
prikazu Suroloka ima dva pritoka.

CIRION I EORL 337

Prostranstva južno od Mrkodola, od Sumornih zemalja do Rhûn-
skog mora, koja nisu pružala nikakvu zapreku zavojevačima s Istoka
sve dok ne bi došli do Anduina, bila su glavni izvor briga i nelagoda
za vladare Gondora. Ali tijekom Budnoga mira21 tvrđave duž An­
duina, napose na zapadnoj obali Krivaja, ostale su bez posada i bile
zanemarene.22 Nakon tog razdoblja Gondor su napali i orci iz Mor-
dora (nad kojim se već dugo nije čuvala straža) i gusari iz Umbara,
pa stoga nije bilo ni ljudstva ni prilike za postavljanje graničara duž
toka Anduina sjeverno od Emyn Muila.

Cirion je postao namjesnik Gondora 2489. godine. Ugroženost
sa sjevera navijek mu je bila na umu, pa je pomno promislio kako
bi se sve mogao pripremiti za prijetnju iz toga smjera u vrijeme
kad snaga Gondora kopni. Postavio je nešto vojske u stare tvrđave
da motri na Krivaje, te poslao izvidnike i uhode u krajeve između
Mrkodola i Dagorlada. Tako je ubrzo saznao za nove i opasne ne­
prijatelje, podrijetlom s Istoka, koji postojano nadolaze iz krajeva iza
Rhûnskoga mora. Pred sobom su gazili ili na sjever uz Hitru rijeku

i u Sumu tjerali preostatak Sjevernjaka, prijatelje Gondora koji su
još živjeli istočno od Mrkodola.23 Ali nikako im nije mogao priteći u
pomoć, a prikupljanje vijesti postajalo je sve opasnije; prevelik mu
se broj izvidnika nikad nije vratio.

Tako je tek na izmaku zime 2509. godine Cirion saznao da se
priprema velik pokret na Gondor: vojske ljudi postrojavale su se
na svim južnim rubovima Mrkodola. Imale su samo grubo oružje
i nevelik broj jahaćih grla, jer konjima su se služili uglavnom za
vuču, budući da su posjedovali brojne velike ratne zaprege, poput
onih u Vozara (s kojima su bez sumnje bili u rodu) koji su udarili
na Gondor u posljednjim danima Kraljeva. Ali manjkavosti svoje
ratne opreme nadoknađivali su brojnošću, koliko se moglo pretpo­
staviti.

U toj se pogibelji Cirion napokon očajnički sjetio Eothéoda, pa
im je odlučio poslati glasnike. Ali ovi će morati proći kroz Calenar-

21 Budni je mir trajao od 2063. do 2460. godine, dok je Sauron izbivao iz Dol Guldura.
22 Za tvrđave duž Anduina vidi str. 332, a za Krivaje str. 298.
23 Iz jednog ranijeg odjeljka u ovome tekstu (str. 330) stječe se dojam da ni jedan Sjever­

njak nije preostao u krajevima istočno od Mrkodola nakon pobjede Calimehtara nad
Vozarima na Dagorladu 1899. godine.

338 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

dhon i preko Krivaja, pa krajevima koje već nadgledaju i ophode
Balchothi,24 prije nego što stignu do doline Anduina. To je značilo
da im valja prejahati nekih četiristo pedeset milja do Krivaja, te još
više od petsto odande do Éothéoda, a od Krivaja će biti primorani
kretati se pozorno i uglavnom noću sve dok se ne udalje od sjenke
Dol Guldura. Cirion nije polagao velike nade u to da će ijedan proći.
Pozvao je dragovoljce, izabrao šest vrlo odvažnih i izdržljivih jahača,
te ih u jednodnevnim razmacima slao u parovima. Svaki je nosio
naizust naučenu poruku, kao i malen kamen s urezanim pečatom
Namjesnikâ,25 koji mu valja osobno predati glavaru Éothéoda, uspije
li stići do te zemlje. Poruka je bila naslovljena na Eorla, sina Léodo-
va, jer Cirion je znao da je prije nekoliko godina on sa samo šesnaest
ljeta naslijedio oca, a iako mu sad nije bilo više od dvadeset pet
godina, već su ga sve dojave što su uspjele stići do Gondora hvalile
kao vrlo odvažna čovjeka, mudrijeg od svoje dobi. No Cirion se nije
uzdao u to da će poruka polučiti odgovor čak i bude li primljena.
Povrh njihova davnašnjeg prijateljstva s Gondorom nije polagao
pravo kojim bi Éothéode pozvao na tolik put s ratnom silom od koje
bi moglo biti pomoći. Vijesti da im Balchothi satiru posljednje srod­
nike na jugu, ako ih dotad nisu primili, mogli bi dati težinu prizivu,
ukoliko samim Éothéodima ne prijeti nikakav napad. Cirion ništa
više nije rekao,26 već se s olujom suočio svim raspoloživim snagama.
Okupio je najveću ratnu silu koju je mogao, sâm joj stao na čelo i
pripravio se da je što prije povede na sjever u Calenardhon. Sina
Hallasa ostavio je kao zapovjednika u Minas Tirithu.

Prvi par glasnika krenuo je desetoga dana mjeseca súlimë; a zbilo
se tako da se baš jedan od njih, jedini od sve šestorice, uspio probiti
do Éothéoda. To je bio Borondir, čuveni jahač iz obitelji koja je
podrijetlo navodno vukla od sjevernjačkog zapovjednika koji je u

24 Tako se ovaj narod nazivao u Gondoru: riječju iz pučke uporabe, miješanog podrijetla,
od vestronske riječi balc, "užasan" i sindarinske hoth, "horda", kojom su se nazivali
narodi poput orka. [Piščeva bilješka.] - Vidi stavku hoth u Dodatku Silmarilliona.

25 Slova R-ND-R, a ponad njih tri zvijezde, sa značenjem arandur (kraljev sluga), namje­
snik. [Piščeva bilješka.]

26 Nije izgovorio pomisao koja mu je također bila na umu: da je Éothéod, kako je doznao,
nemiran, buduči da su se ti sjeverni krajevi pokazali odviše tijesnima i neplodnima da
udome njihovu brojnost, koja se umnogome povećala. [Piščeva bilješka.]

CIRION I EORL 339

stara vremena služio Kraljevima.27 Više se ništa nije saznalo o dru­
gima, izuzev o Borondirovu sudrugu. Stradao je pogođen strijelama
iz zasjede dok su prolazili blizu Dol Guldura, odakle je Borondir
uspio pobjeći zahvaljujući sreći i brzini svoga konja. Gonili su ga na
sjever sve do Gladdenskih polja, a put su mu često priječili ljudi koji
su izlazili iz Šume i tjerali ga da skreće daleko od izravnoga puta.
Napokon je stigao do Éothéoda nakon petnaest dana, od kojih je
zadnja dva gladovao; bio je tako iscrpljen da je jedva mogao izgo­
voriti poruku koju je donio Eorlu.

Tada je bio dvadeset peti dan mjeseca súlimë. Eorl je šutke po­
razmislio; ali ne dugo. Ubrzo je ustao i kazao: "Stižem. Padne li
Mundburg, kamo li ćemo mi tek uteći od Tmine?" Zatim je pružio
Borondiru ruku u znak obećanja.

Eorl je smjesta sazvao Vijeće starješina i otpočeo pripreme za
veliki konjički pohod. Ali to je potrajalo danima, jer se vojska mo­
rala okupiti i postrojiti, a valjalo je misliti i na uređenje naroda, te
na obranu zemlje. U to su vrijeme Éothéodi živjeli u miru i nimalo
nisu strahovali od rata: no moglo se pretpostaviti da će drugačije
biti kad se dozna da je njihov glavar odjahao u bitku daleko na
jugu. Svejedno je Eorl dobro shvatio da ništa manje od pune bojne
sile neće dostajati, tako da mora na kocku staviti sve, ili se povući i
prekršiti dano obećanje.

Napokon se okupila sva vojska; samo je nekoliko stotina ostalo
za njima kao potpora ljudima koji zbog mladosti ili vremešnosti
nisu bili podobni za tako beznadan pothvat. Tada je bio šesti dan
mjeseca víressë. Toga je dana šutke krenuo veliki éoherë, za sobom
ostavivši strahovanja, a sa sobom ponijevši malo nade; jer nisu znali
što pred njima leži, bilo na putu, bilo na njegovu koncu. Kaže se
da je Eorl poveo oko sedam tisuća konjanika pod punom bojnom
spremom i nekoliko stotina streličara-jahača. Zdesna mu je jahao
Borondir, da mu posluži kao vodič koliko može, budući da je onu­
da skoro bio prošao. Ali ta velika vojska nije doživjela ni prijetnje

27 On se još dugo u pjesmi Rochon Methestel (Jahač posljednje nade) pamtio pod imenom
Borondir Udalraph (Borondir Bestremenski), jer je u povratku jahao uz éoherë s desne
strane Eorlu, te bio prvi koji je prešao Limlight i probio put za pomoć Cirionu. Napo­
sljetku je pao na Celebrantskome polju braneći svoga vladara, na veliku žalost Gondora i
Éothéoda, te je poslije položen u grobnicu na Svetome mjestu u Minas Tirithu. [Piščeva
bilješka.]

340 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

ni napada tijekom duga putovanja niz doline Anduina. Sav živalj
koji ju je ugledao kako stiže, bio dobra ili zla soja, utekao je s puta
u strahu od njezine moći i sjaja. Dok se primicala jugu i prolazila
pokraj južnoga dijela Mrkodola (ispod velike Istočne krčevine),
gdje su se sad nakotili Balchothi, još nije bilo ni traga ljudima, bilo
postrojenim, bilo u izvidnicama, koji bi joj zapriječili put ili uhodili
dolazak. Dijelom su za to bili zaslužni njima neznani događaji koji
su se zbili nakon što je Borondir odjahao; ali na djelu su bile i druge
snage. Jer, kad se vojska napokon približila Dol Gulduru, Eorl se,
iz straha od tamne sjenke i oblaka koji su odatle kuljali, okrenuo
prema zapadu, pa je dalje jahao držeći Anduin u vidokrugu. Mnogi
su konjanici onamo svrtali poglede, napola u strahu, napola u nadi
da će izdaleka ugledati gdje svjetluca Dwimordene, onaj pogibeljni
kraj za koji se u predanjima njihova naroda kazivalo da u proljeće
sja poput zlata. Ali sada kao da ga je zastrla blistava maglica; a kad
su vidjeli da ta maglica prelazi rijeku i obavija zemlju pred njima,
klonuli su duhom.

Eorl nije zastao. "Jašite dalje!" zapovjedio je. "Nema nam drugog
puta. Zar će nas nakon tolika putovanja od bitke odvratiti nekakva
riječna maglica?"

Kad su se primakli, uvidjeli su da bijela maglica odagnava mra­
kove iz Dol Guldura, pa su uskoro zašli u nju, jašući isprva polako
i oprezno; ali pod njezinim svodom sve je bilo obasjano jasnom
svjetlošću bez ijedne sjene, dok su ih slijeva i zdesna čuvali, moglo
bi se kazati, bijeli zidovi tajnosti.

"Gospa iz Zlatne šume na našoj je strani, čini se", rekao je Bo­
rondir.

"Možda jest", kazao mu je Eorl. "Ali uzdat ću se ponajprije u
mudrost Felarófovu.28 On ne ćuti nikakova zla. Srce mu je vedro, a

28 Eorlov konj. U Dodatku A (II) Gospodara prstenova kazano je da je Felaróf zbacio
Eorlova oca Léoda. koji je bio krotitelj divljih konja, kad ga se ovaj odvažio zajahati,
što ga je stajalo glave. Poslije je Eorl naložio konju da mu preda svoju slobodu do kraja
života kao krvarinu za oca; a Felaróf mu se pokorio, premda nikome osim Eorla nije
dopuštao da ga zajaše. Razumio je sve što ljudi govore, te je živio dugo koliko i oni. baš
kao i njegovi potomci, mearasi, "koji nisu htjeli nositi nikog drugog do kralja Marke i
njegovih sinova, sve tamo do Shadowfaxa". Felaróf je riječ koja potječe iz anglosaskoga
pjesničkog blaga, premda zapravo nije zabilježena u postojećoj poeziji: "vrlo pouzdan,
vrlo jak".

CIRION I EORL 341

zamor iscijeljen: upinje se da mu pustim na volju. Neka tako i bude!
Jer nikada još nemah veće potrebe za tajnoću i hitrošću."

Nato je Felaróf pohitao, a sva je vojska za njim nahrupila poput
velika vihora, ali u neobičnoj tišini, kao da im kopita ne udaraju o
tlo. Tako su jahali dalje, svježi i harni baš kao i onoga jutra kad su
pošli, cijeloga tog dana i sljedećega; ali kad su u zoru trećega dana
ustali s počinka, maglice odjednom više nije bilo, te su vidjeli da su
zašli daleko u prostrane krajeve. U blizini im je s desne strane ležao
Anduin, ali već su gotovo prošli njegovu veliku istočnu krivinu,29 pa
su Krivaje sada bile na vidiku. Bilo je jutro petnaestoga dana mjeseca
víressë, a onamo su pristigli brže od svake nade.30

Na ovome mjestu tekst završava, uz bilješku da sad slijedi opis
Bitke na Celebrantskom polju. U Dodatku A (II) Gospodara
prstenova navodi se sažet opis toga rata:

Silno mnoštvo divljaka sa sjeveroistoka preplavilo je Rhovanion i,
nadirući iz Sumornih zemalja, prešlo na splavima Anduin. Istodob­
no, slučajno ili promišljeno, spustili su se s Gorja orci (koji su u to
vrijeme, prije rata s patuljcima, bili vrlo brojni). Osvajači su pregazili
Calenardhon pa je namjesnik Gondora Cirion zatražio pomoć sa
sjevera...

Kad su Eorl i njegovi Jahači stigli do Celebrantskog polja:

Tu je gondorska sjevernjačka vojska bila u velikoj opasnosti. Po­
ražena na Pustari i odsječena s južne strane, bila je prisiljena prijeći
preko Limlighta, a onda ju je iznenada napala vojska orkâ i potisnula
je prema Anduinu. Sve su nade već bile propale kad su neočekiva­
no sa sjevera nahrupili Jahači i okomili se na začelje neprijateljske
vojske. Tad se okrenula ratna sreća i neprijatelj je desetkovan i od-

29 Između ušća Limlighta i Krivaja. [Piščeva bilješka.] - Čini se da ovo proturječi prvome
navodu iz Dodatka C teksta "Povijest Galadriel i Celeborna", str. 298, gdje su "Južna
i Sjeverna krivaja" "dvije zapadne krivine" Anduina, dok Limlight utječe u njihov naj­
sjeverniji dio.

30 U devet su dana prešli više od pet stotina milja u pravoj crti, vjerojatno više od šest
stotina jahačkim putem. Premda nije bilo velikih prirodnih prepreka na istočnoj strani
Anduina, velik dio toga kraja tada je bio pust, a ceste ili konjske staze u smjeru juga
bile su izgubljene ili zapuštene; tek su na kratkim odsječcima uspijevali jahati brzo, a
također im je bilo nužno skrbiti se za vlastitu i snagu svojih konja, budući da su očekivali
bitku čim stignu do Krivaja. [Piščeva bilješka.]

342 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

bačen preko Limlighta. Eorl je poveo svoje ljude u potjeru, a strah
koji je išao ispred konjanika sa sjevera bijaše tolik da je napadače s
Pustare također uhvatila panika te su ih Jahači gonili preko ravnica
Calenardhona.

Sličan ali kraći prikaz iznosi se na još jednom mjestu u Dodatku
A (I, iv). Ni u jednome od njih tijek bitke možda nije savršeno
jasan, ali čini se izvjesnim da su Jahači, prešavši Krivaje, zatim
prešli Limlight (vidi bilješku 27, str. 339) i obrušili se na začelje
neprijatelja na Celebrantskom polju; riječi "neprijatelj je deset­
kovan i odbačen preko Limlighta" pritom vjerojatno znače da
su Balchothi bili odbačeni na jug u Pustaru.

(III)
CIRION I EORL

Ovoj priči prethodi bilješka o Halifirienu, najzapadnijem svjetio­
niku Gondora duž hrpta Ered Nimraisa.

Halifirien31 je bio najviši svjetionik, a djelovao je kao da se, poput
Eilenacha, drugog po visini, samotno izdiže iz velike šume; jer iza
njega se nalazio velik procjep, tamni Firien-dol, u dugome sjevernom
izdanku Ered Nimraisa, na kojemu je on bio najviša točka. Iz toga se
procjepa uzdizao poput strme zidine, ali vanjski su mu obronci, na­
pose sjeverni, bili dugi i posvuda blagi, a stabla su ih obrastala gotovo
do vrha. Pri silasku je drveće bivalo sve gušće, napose duž potoka
Mering (koji je istjecao iz procjepa) i na sjever prema ravnici kojom
je potok tekao prema Entvvashu. Velika je Zapadna cesta prolazila
širokim usjekom u šumi da izbjegne trusna tla iznad njezinih sje­
vernih rubova; ali cesta je bila sazdana u drevnim vremenima,32 a

31 Halifirien se dvaput spominje u Gospodaru prstenova. U Povratku kralja (V 1.), nakon
što je Pippin, jašući s Gandalfom na Shadowfaxu prema Minas Tirithu, uzviknuo da
vidi vatre, Gandalf mu je odvratio: "Svjetionici su u Gondoru upaljeni, zovu u pomoć.
Buknuo je rat. Gledaj, eno vatre na Amon Dinu, i plamena na Eilenachu; eno ih gdje
jure na zapad: Nardol, Erelas, Min-Rimmon, Calenhad i Halifirien na granicama Roha-
na." U poglavlju V 3. rohanski su jahači na putu u Minas Tirith prošli kroz Fenmarch.
"gdje su se, desno od njih, velebne hrastove šume uspinjale do rubova brda u sjeni
tamnog Halifiriena na granicama Gondora." Vidi krupniji zemljovid Gondora i Rohana
u Gospodant prstenova.

32 Radilo se o velikoj númenorskoj cesti što je povezivala Dva kraljevstva, prelazila rijeku
Isen na Isenskim gazovima i rijeku Sivotok kod Tharbada, te se protezala dalje na sjever
sve do Fornosta; drugdje zvana Sjeverno-južnom cestom. Vidi str. 302.

CIRION I EORL 343

nakon Isildurova odlaska u šumi Firien nikad nije posječeno nijedno
stablo, izuzimajući samo ona koja su uklanjali Svjetioničari, čiji je
zadatak bio zadržati prohodnost te velike ceste i staze prema vrhu
brda. Ta je staza odmicala od Ceste blizu njezina ulaska u Šumu
i vijugavo se uspinjala sve do izmaka šumovita kraja, iza kojeg se
drevno kameno stubište uzdizalo sve do svjetioničkog mjesta, široka
kruga koji su zaravnali isti oni koji su izgradili stube. Svjetioničari su
bili jedini žitelji Šume, izuzev divlje zvjeradi; stanovali su u kolibama
smještenim u krošnjama blizu vrha, ali nisu se ondje dulje zadržavali,
osim ako ih na to ne bi primoralo loše vrijeme, a dolazili su i odlazili
u službenim smjenama. Najčešće su se drage volje vraćali kućama.
Ne zbog pogibelji od divljih zvijeri, a ni zato što bi neka zla sjenka
iz tamnih dana nalijegala na tu Šumu; već zato što je pod zvucima
vjetra, kricima ptica i zvijeri, ili povremenim topotom konjanika u
žurnom putu Cestom, ležala tišina, pa bi čovjek shvatio da se sudru-
zima obraća šaptom, kao da očekuje da će čuti odjek velebna glasa
što ga zaziva iz daljina i davnina.

Ime Halifirien na jeziku je Rohirrimâ značilo "sveta planina".33
Prije njihova dolaska na sindarinskom su ga zvali Amon Anwar,
"Brdo udivljenja"; nitko u Gondoru nije znao zbog čega, izuzev
samo (kako se kasnije ispostavilo) vladajućega Kralja ili Namjesnika.
Onoj nekolicini koja se uopće usudila skrenuti s Ceste i prolutati
pod krošnjama, sama se Šuma činila dovoljnim razlogom: na zajed­
ničkom se jeziku nazivala "Šapatnom šumom". U danima gondorske
slave svjetionika nije bilo na Brdu dokle god su palantíri održavali
dojave između Osgiliatha i triju kula u kraljevini,34 pri čemu im nisu
trebale ni poruke ni krijesovi. U kasnijim se vremenima teško mo­
gla očekivati pomoć sa sjevera, budući da se narod Calenarđhona
prorijedio, a ni oružane se snage više nisu onamo slale, jer je Minas
Tirithu sve teže padalo držanje granice na Anduinu i čuvanje južne
obale. U Anórienu je još živio brojan narod koji je imao zadaću
čuvati sjeverne prilaze, bilo iz Calenarđhona, bilo preko Anduina
kod Cair Androsa. Za dojavljivanje s njime izgrađena su i održavana

33 Ovo je osuvremenjen način pisanja anglosaskog naziva hálig-firgen; slično tome Firien-
dol dolazi od firgen-dael, a šuma Firien od firgen-wudu. [Piščeva bilješka.] - Slovo g u
anglosaskoj riječi firgen "planina" poprima izgovor hrvatskoga glasaj.

34 Minas Ithil, Minas Anor i Orthanc.

344 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

tri najstarija svjetionika (Amon Dîm, Eilenach i Min-Rimmon),35 ali
premda su duž toka potoka Mering tada postavljene utvrde (između
neprohodnih baruština pri njegovu utoku u Entwash i mosta kojim
je Cesta izlazila na zapad iz šume Firien), nije bilo dozvoljeno da se
bilo kakva tvrđava ili svjetionik postave na Amon Anwaru.

U danima Ciriona Namjesnika došlo je do velikog prodora Balcho-
tha, koji su u sprezi s orcima prešli Anduin, zašli u Pustaru i počeli
zauzimati Calenardhon. Sred te smrtne pogibelji, koja je Gondor
mogla stjerati u propast, dolazak Eorla Mladog i Rohirrimâ donio
je kraljevini spas.

Kad je rat završio, ljudi su se stali pitati na koji će način Namjesnik
odati počast Eorlu i nagraditi ga, pa se očekivalo da će se u Minas
Tirithu uprizoriti veliko slavlje na kojem će se doznati odgovori. Ali
Cirion se pri odlučivanju nije savjetovao s drugima. Kada je oslab­
ljena gondorska vojska pošla na jug, pratio ju je Eorl s éoredom36

35 Drugdje, u jednoj bilješci o imenima svjetionika, piše da "cjeloviti svjetionički sustav,
koji je još bio djelatan u Ratu za Prsten, nije mogao biti stariji od naseljavanja Rohirrimâ
u Calenardhon petstotinjak godina prije; jer njegova je osnovna zadaća bila upozoriti
Rohirrime da je Gondor u opasnosti, ili (rjeđe) obratno".

36 Prema jednoj bilješci o uređenju Rohirrimâ, éored "nije imao precizno određena broja,
ali u Rohanu se tim imenom nazivalo samo Jahače posve obučene za ratovanje: ljudstvo
koje na određeno vrijeme, ili u nekim slučajevima trajno, služi u Kraljevoj vojsci. Svaka
brojnija skupina takvih ljudi, koja jaše kao postrojba poradi vježbe ili službe, nazivala
se éored. Ali nakon oporavka Rohirrimâ i preustroja njihovih snaga u danima kralja
Folcwinea, stotinu godina prije Rata za Prsten, smatralo se da 'puni éored' u bojnom
stroju sadrži ne manje od 120 ljudi (uključujući Zapovjednika), što predstavlja stoti dio
Punog zbora Jahača Marke, ne uključujući one iz Kraljeva domaćinstva. [Éored s kojim
je Éomer progonio orke, Dvije kule III 2., imao je 120 Jahača: Legolas ih je izdaleka
nabrojio 105, a Éomer je kazao da su petnaestoricu izgubili u bici s orcima.] Nikad
tolika vojska, naravno, nije zajednički odjahala u rat izvan Marke; ali Théodenova
tvrdnja da može, u toj velikoj pogibelji, povesti u pohod deset tisuća Jahača (Povratak
kralja V 3.) bila je bez sumnje opravdana. Rohirrimi su postali brojniji od Folcwineovih
dana, a prije Sarumanovih napada Puni je zbor vjerojatno mogao okupiti mnogo više
od dvanaest tisuća Jahača, tako da Rohan ne bi bio posve lišen obučenih branitelja.
Tom je prigodom, zbog gubitaka u ratu na zapadu, žurnog sazivanja Zbora i prijetnje sa
sjevera i istoka, Théoden poveo vojsku od tek približno šest tisuća kopljanika, premda
je to i dalje bio najveći zabilježeni konjički pohod Rohirrimâ još od Eorlova dolaska.
Puni zbor konjice nazivao se éoherë (vidi bilješku 49). Te riječi, kao i Eothéod, imaju
naravno anglosaski oblik, budući da je zbiljski jezik Rohana svuda tako preveden (vidi
prije, bilješka 6): njihova je prva sastavnica eoh, "konj". Éored, éorod je zabilježena
anglosaska riječ, u kojoj je druga sastavnica izvedena iz riječi rád, "jahanje"; u riječi
éoherë druga je sastavnica herë, "vojska, armija". Éothéod sadrži riječ théod, "narod" ili

CIRION I EORL 345

Jahača sa sjevera. Kad su došli do potoka Mering, Cirion se, na čudo
prisutnih, obratio Eorlu riječima:

"Zasad zbogom, Eorle, sine Léodov. Vraćam se svome domu,
gdje mnogo toga sad valja dovesti u red. Calenardhon u međuvre­
menu prepuštam tebi, ako nisi u žurbi za povratkom u vlastitu kra­
ljevinu. Kad prođu tri mjeseca, ovdje ću se ponovno susresti s tobom,
a tada ćemo se zajednički svjetovati."

"Doći ću", odgovorio mu je Eorl; te su se tako rastali.
Čim je Cirion stigao u Minas Tirith, okupio je one podanike u
koje je imao najviše povjerenja. "Pođite sada u Šapatnu šumu", re­
kao im je. "Ondje vam valja iznova prokrčiti drevnu stazu za Amon
Anwar. Odavna je već zarasla; ali početak joj i dalje obilježava stećak
pokraj Ceste, na onome mjestu gdje je obavija sjeverno područje
Šume. Staza vijuga amo-tamo, ali na svakom se zavoju nalazi stećak.
Slijedite ih, pa ćete naposljetku stići do izmaka šumovita kraja i
zateći kamenito stubište kojim se uspon nastavlja. Nalažem vam da
ne idete dalje odatle. Obavite ovaj posao što hitrije možete i zatim
se vratite meni. Ne posijecite niti jedno stablo; samo raščistite put
kojim će se lako moći uspeti nekolicina pješaka. Neka ulaz s ceste
ostane zarastao, kako nitko u prolazu Cestom ne bi došao u napast
da pođe putem prije nego što sâm onamo ne stignem. Nikome ne
recite ni kamo idete ni što ste učinili. Upita li vas tko, kažite samo
da Vladajući namjesnik želi da se pripremi mjesto za njegov susret
s glavarom Jahača."

Kad je došlo vrijeme, Cirion je poveo sina Hallasa i vladara Dol
Amrotha, uz još dvojicu članova Vijeća, te se susreo s Eorlom na
prijelazu preko potoka Mering. Uz Eorla su bila trojica njegovih
glavnih zapovjednika. "Pođimo sad na mjesto što sam ga pripre­
mio", rekao im je Cirion. Zatim su ostavili stražu Jahača na mostu,
vratili se krošnjama zastrtom Cestom i stigli do stećka. Ondje su
ostavili konje i još jednu jaku stražu gondorskih vojnika; a Cirion
je stao uz kamen, okrenuo se sudruzima i kazao: "Polazim sada na
Brdo udivljenja. Pođite sa mnom, ako želite. Sa mnom i s Eorlom
ići će štitonoše, kako bi nam ponijeli oružje; svi će ostali poći ne­
naoružani, kao svjedoci naših riječi i djela na tom uzvišenju. Staza

"zemlja", a odnosi se kako na same Jahače, tako i na njihovu zemlju. (Anglosaski naziv
eorl iz imena Eorla Mladog posve je neovisna riječ.)

346 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

je pripremljena, premda nitko njome nije prošao otkako sam sâm
ovamo došao sa svojim ocem."

Zatim je Cirion poveo Eorla među drveće, a ostali su pošli u
poretku za njima; nakon što su prošli pokraj prvog poputnog stećka,
glasovi su im uminuli, te su kročili oprezno, kao da ne žele stvoriti
ni šuma. Tako su naposljetku stigli do gornjih obronaka Brda, prošli
kroz pojas bijelih breza i ugledali kamenito stubište gdje se uzdiže do
vrha. Nakon sjenovite Šume sunce im se učinilo vrelim i blistavim,
jer tad je bio mjesec úrimë; no kruna Brda bila je zelena, kao da je
godina još u mjesecu lótessë.

U podnožju stubišta nalazila se mala litica, zapravo svod udubljen
u obronku, s niskim zemljanim stranama. Ondje je družba posjedila
neko vrijeme, sve dok Cirion nije ustao i od štitonoše uzeo bijelo
žezlo svoje službe i bijeli plašt namjesnika Gondora. Zatim je stao
na prvu stubu i prekinuo tišinu, izgovorivši dubokim ali jasnim gla­
som:

"Sada dajem na znanje što sam odlučio, s ovlašću Kraljevskih
namjesnika, ponuditi Eorlu, sinu Léodovu, glavaru Éothéoda, u znak
priznanja srčanosti njegova naroda i pomoći koju je donio Gondoru
u presudnu času, kada nade više nije bilo. Eorlu darujem svu veliku
zemlju Calenardhon od Anduina do Isena. Ondje će, ako tako želi,
kraljevati on, i nasljednici mu nakon njega, a narod će njegov živjeti
u slobodi sve dok vlast Namjesnika bude trajala, dok se Veliki kralj
ne vrati.37 Drugih im se obveza neće nametati do zakona i odluka
koje sami donesu, izuzev tek ove: da žive u trajnome prijateljstvu s
Gondorom i da njegovi neprijatelji budu i njihovi neprijatelji, dokle
god obje kraljevine istraju. Ali ista će obveza vrijediti i za narod
Gondora."

Nato je Eorl ustao, ali neko vrijeme ništa nije rekao. Jer zaprepa­
stio se zbog velike izdašnosti dara i plemenitih uvjeta uz koje mu je
ponuđen; a uvidio je i koliko Cirion mudro postupa, kako u vlastitu
korist, kao vladar Gondora koji teži zaštititi ono što je preostalo od
njegove kraljevine, tako i kao prijatelj Éothéoda, čijih je potreba
svjestan. Jer sad su oni već bili izrasli u narod odviše brojan za svoju

37 Ovo se uvijek izgovaralo u danima Namjesnika, u svakoj svečanoj izjavi, premda se u
vrijeme Ciriona (dvanaestoga Vladajućeg namjesnika) već radilo o izričaju za koji je
malo tko vjerovao da će se ikada ostvariti. [Piščeva bilješka.]

CIRION I EORL 347

zemlju na sjeveru, koji je žudio za povratkom na jug u negdašnju
domovinu, ali u tome ga je priječio strah od Dol Guldura. Ali u
Calenardhonu bi imali prostranstava kakvima se nisu ni usuđivali
ponadati, a svejedno bili smješteni daleko od sjenki Mrkodola.

No povrh mudrosti i državništva, Ciriona je koliko i Eorla tada
potaklo veliko prijateljstvo što je vezivalo njihova dva naroda, kao
i ljubav između njih dvojice kao časnih ljudi. S Cirionove je strane
postojala ljubav mudra oca, ostarjela od svjetovnih briga, prema
sinu koji stoji u jeku snage i nade mladosti; dok je u Cirionu Eorl
gledao najuzvišenijeg i najplemenitijeg čovjeka znana mu svijeta,
kao i najmudrijeg, u kojem je stolovala veličajnost Ljudskih kraljeva
iz davnih vremena.

Konačno, Kad mu je sve to hitro prošlo mislima, Eorl je ovako
prozborio: "Vladajući namjesniče Velikoga kralja, dar koji pružaš
prihvaćam za se i za svoj narod. On uvelike nadmašuje svaku na­
gradu koju su naša djela mogla zaslužiti, čak i da sama nisu bila dar
prijateljstva koje ništa zauzvrat ne traži. Ali sada ću zapečatiti to
prijateljstvo zavjetom koji se neće zaboraviti."

"Pođimo tada do uzvišenja", kazao im je Cirion, "i pred ovim
svjedocima zavjetujmo se riječima kakve dolikuju."

Tada se Cirion popeo stubama s Eorlom, a ostali su pošli za njima;
stigavši na vrhunac, ugledali su ondje široku zemljanu zaravan oval­
na oblika, ničim ograđenu, osim što joj je na istočnome kraju ležao
nizak humak gdje su rasli bijeli cvjetovi alfirina38, koje je zapadaju-
će sunce dotaknulo zlatom. Zatim je vladar Dol Amrotha, najviši
položajem među Cirionovom pratnjom, otišao do humka i ugledao
kako pred njim, polegnut na travu, pa ipak neokaljan ni korovom ni
vremenom, leži crni kamen; a na kamenu su bila uklesana tri slova.
Nato je rekao Cirionu:

"Zar je ovo, dakle, grobnica? Ali koji to velikan iz davnine ovdje
leži?"

38 Alfirin: cvijet simhelmynë s humaka Kraljeva podno Edorasa, ujedno i uilos koji je Tuor
vidio u velikom usjeku što je vodio u Gondolin u Drevnim danima; vidi str. 70, bilješku
27. Alfirin se spominje, ali vjerojatno kao ime nekog drugog cvijeta, u stihovima koje je
Legolas pjevao u Minas Tirithu (Povratak kralja V 9.): "I zvone zlatni zvončići mallosa
i alfirina / Po zelenim poljanama Lebennina".

348 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

"Nisi li pročitao slova?" kazao mu je Cirion.
"Jesam," rekao mu je Knez,39 "a stoga se i čudim; jer slova su
lambe, ando, lambe, ali Elendilu nema grobnice, a niti jedan se čo­
vjek nakon njegovih dana nije usudio prozvati tim imenom."40
"Pa ipak, ovo je njegova grobnica", kazao mu je Cirion; "i od nje
potječe udivljenje što prožima ovo brdo i šume pod njim. Od Isil-
dura koji je podiže do Meneldila koji ga naslijedi, pa tako niz cijelu
lozu Kraljeva, te niz lozu Namjesnika sve do mene, ova se grobnica
čuvaše u tajnosti na Isildurovu zapovijed. Jer on kaza: 'Ovdje je
središnja točka Južnoga kraljevstva,41 i ovdje će spomenik Elendilu
Vjernom istrajati pod paskom Valara, dokle god Kraljevstvo bude
trajalo. Ovo će brdo svetištem biti, i neka nitko ne poremeti njegov
mir i tišinu, ukoliko nasljednik Elendilov nije.' Dovedoh vas amo
kako bi zavjeti na koje ovdje prisegnemo zvučali najsvečanije i nama
i nasljednicima našim s obiju strana."
Zatim su svi prisutni postajali neko vrijeme pognutih glava, sve
dok Cirion nije rekao Eorlu: "Ako si spreman, zavjetuj se sad rije­
čima kakve ti se prikladnim čine, prema običajima svoga naroda."

39 Vladar Dol Amrotha nosio je taj naslov. Njegovim ga je precima podario Elendil, s kojim
su bili u srodstvu. Bili su obitelj Vjernih koja je isplovila iz Númenora prije Propasti i
nastanila se u belfalaskome kraju, između ušća rijeka Ringló i Gilrain, s utvrdom na
visokome rtu Dol Amroth (nazvanom prema posljednjemu Kralju Lóriena). [Piščeva
bilješka.] - Drugdje se kaže (str. 287) da je prema predanjima njihove kuće prvi vladar
Dol Amrotha bio Galador (oko 2004.-2129. godine Trećega doba), sin Númenórejca
Imrazôra, koji je živio u Belfalasu, i vilin-gospe Mithrellas, jedne od Nimrodelinih
družica. Čini se da ovdje navedena bilješka kazuje da se ta obitelj Vjernih nastanila u
Belfalasu s utvrdom na Dol Amrothu prije Propasti Númenora; a ako je tomu tako,
ove se dvije izjave mogu izmiriti samo uz pretpostavku da su i loza Kneževa i, dapače,
njihovo obitavalište postojali više od dvije tisuće godina prije Galadorovih dana, te da
je Galador bio prozvan prvim Vladarom Dol Amrotha zato što je tek u njegovo vrijeme
(nakon što se Amroth 1981. godine utopio) Dol Amroth dobio to ime. Daljnju poteš­
koću predstavlja prisutnost Adrahila iz Dol Amrotha (bjelodano pretka Adrahila, oca
Imrahila, Vladara Dol Amrotha u vrijeme Rata za Prsten) kao zapovjednika gondorskih
snaga u bici protiv Vozara 1944. godine (str. 333-335); ali može se pretpostaviti da se
za tog ranijeg Adrahila nije tad još govorilo da je "iz Dol Amrotha".

Premda nisu nemoguća, ova objašnjenja kojima se spašava dosljednost čine mi se
manje vjerojatnima od tumačenja da postoje dva različita i neovisna "predanja" o pod­
rijetlu vladara Dol Amrotha.

40 Slova su bila (L • ND • L): Elendilovo ime bez oznaka za samoglasnike, kojim
se služio kao znamenjem i kao grbom na svojim pečatima.

41 Amon Anwar zapravo je bio uzvisina što je ležala najbliže središtu poteza od ušća
Limlighta do južnoga rta Tol Falasa; dok je razdaljina od njega do Isenskih gazova bila
jednaka razdaljini odatle do Minas Tiritha. [Piščeva bilješka.]

CIRION I EORL 349

Eorl je tad iskoračio, uzeo svoje koplje od štitonoše i osovio ga
o tlo. Zatim je isukao mač i bacio ga tako da je zablistao na suncu,
ponovno ga dohvatio, prišao humku i na njega položio oštricu, ali
ne odmaknuvši ruku s balčaka. Tada je gromkim glasom izgovorio
Zavjet Eorlov. Izrekao ga je na jeziku Éothéoda, a na zajednički se
jezik prevodi ovako:42

Počujte sad, svi narodi koji se ne klanjate Sjenci s istoka, darom
vladara Mundburga doći ćemo nastavati zemlju što ju on naziva
Calenardhonom, pa se stoga zavjetujem u vlastito ime i u ime
Éoréda sa sjevera da će se između nas i Velikoga naroda sa
Zapada navijek gajiti prijateljstvo: njihovi će neprijatelji naši
neprijatelji biti, njihova će potreba naša potreba biti, a kakvo god
zlo ili prijetnja ili napad da ih snađe, mi ćemo im pružiti pomoć
do krajnjeg izmaka vlastitih snaga. Ovaj će se zavjet prenijeti na
moje nasljednike, sve one koji još u našoj novoj zemlji za mnom
dođu, pa nek održe riječ nepogaženom, da Sjenka ne padne na
njih, da ih prokletstvo ne snađe.

Zatim je Eorl vratio mač u tok, poklonio se i vratio svojim zapo­
vjednicima.

Cirion mu je tad odgovorio. Uspravio se do pune visine, položio
ruku na grobnicu i desnicom dohvatio bijelo žezlo Namjesnika, te
izgovorio riječi što su udivljenjem ispunile one koji su ih čuli. Jer
kako je ustao, sunce je stalo zalaziti na zapadu i učinilo se da njegova
bijela odora plamti; a nakon što se zavjetovao da će se Gondor držati
sukladne obveze na prijateljstvo i pomoć u svakoj potrebi, zvonkijim
je glasom izgovorio na kvenijskome jeziku:

Vanda sina terumaruva Elenna-nóreo alcar enyalien ar Elendil
Vorondo voronwë. Nai tiruvantes i hárar mahalmassen mi Númen
ar i Em i or ilyë mahalmar eä tennoio.43

42 Premda ne posve savršeno; jer bila je izrečena starinskim izrazima i sročena u oblicima
stihova i uzvišena govora kojima su se služili Rohirrimi, a kojima je Eorl bio vrlo vičan.
[Piščeva bilješka.] - Čini se da ne postoji nijedna druga inačica Zavjeta Eorlova izuzev
ove na zajedničkom jeziku koja se navodi u tekstu.

43 Vanda: prisega, dana riječ, svečano obećanje, ter-maruva: ter "kroz", mar- "boraviti,
biti smješten ili utvrđen"; buduće vrijeme. Elenna-nóreo: genitiv, vezan uz alcar, riječi
Elenna-nóre "zemlja nazvana Ka zvijezdi", alcar. "slava", enyalien: en- "opet", val- "do­
zvati", u infinitivu (ili gerundivu) glasi en-yalië, ovdje je u dativu "za ponovni doziv",
ali upravlja izravnim objektom, alcar: stoga znači "dozvati ili 'spomenuti se' slave".

350 J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

Te ih je ponovio na zajedničkom jeziku:

Zavjet ovaj stajat će kroz spomen na slavu Zvjezdane zemlje
i vjeru Elendila Vjernog. Neka ga čuvaju oni koji će sjediti na
prijestoljima Zapada i onaj Jedan koji jest nad svim prijestoljima
zanavijek.

Takav se zavjet nije čuo u Međuzemlju otkako je sâm Elendil pri­
segnuo na savezništvo s Gil-galadom, kraljem Eldara.44

Kad je sve bilo učinjeno, a večernje su se sjene stale nadvijati,
Cirion i Eorl sa svojim su družbenicima šutke sišli natrag kroz Šumu
što se mračila, te se vratili u tabor pokraj potoka Mering, gdje su za
njih bili postavljeni šatori. Nakon objeda, Cirion i Eorl su zajedno s
knezom Dol Amrotha i Eomundom, glavnim zapovjednikom vojske
Eothéoda, sjeli zajedno i odredili granice ovlasti kralja Eothéoda i
namjesnika Gondora.

Vorondo: genitiv riječi voronda "nepokolebljivo odan, drži prisegu ili obećanje, vjeran";
pridjevi koji služe kao 'naslov' ili često rabljen atribut imenu postavljaju se nakon imena,
a kao što je uobičajeno na kvenijskom, u slučaju dvaju imena u apoziciji koja se mogu
deklinirati, deklinira se samo posljednje. [Druga inačica teksta navodi pridjev vórimo,
kao genitiv riječi vórima, s istim značenjem kao voronda.] voronwë: "nepokolebljivost,
odanost, vjernost", objekt riječi enyalien.

Nai: "neka bude, da se ostvari"; Nai tintvantes: "neka bude tako da će ga čuvati", tj.
"neka ga čuvaju" (-nte, infleksija 3. lica množine u besubjektnoj rečenici), i hárar: "oni
koji sjede na", mahalmassen: lokativ množine imenice mahalma "prijestolje", mi "u,
na". Númen: "Zapad", i Eru i: "onaj Jedan koji", eä: "jest", tennoio: tenna "sve do, dokle
god", oio "beskonačno razdoblje"; tennoio "zanavijek". [Piščeve bilješke.]
44 A nije se ni otad izgovorio, sve dok se kralj Elessar nije vratio i obnovio obvezu na
tom istom mjestu s Eomerom, kraljem Rohirrimâ, osamnaestom među potomcima
Eorlovim. Samo se za kralja Númenora smatralo zakonitim da za svjedoka pozove
Erua, a čak i tada samo u najozbiljnijim i najsvečanijim prigodama. Loza Kraljeva
okončala je s Ar-Pharazônom koji je stradao u Propasti; ali Elendil Voronda potjecao
je od Tar-Elendila, četvrtoga Kralja, te se smatrao zakonitim vladarom Vjernih, koji
nisu sudjelovali u pobuni Kraljeva, pa su stoga bili sačuvani od uništenja. Cirion je bio
Namjesnik Kraljeva koji su potekli od Elendila, te je, što se Gondora tiče, kao regent
imao sve njihove moći - sve dok se Kralj ne vrati. Pa ipak, njegov je zavjet zaprepastio
one koji su ga čuli i ispunio ih udivljenjem, tako da je sam po sebi (povrh i preko časne
grobnice) bio dostatan da posveti mjesto na kojemu je izgovoren. [Piščeva bilješka.]
- Elendilovo ime Voronda, "Vjerni", koje se također javlja u Zavjetu Cirionovu. u ovoj
je bilješci isprva bilo napisano kao Voronwë, što je u Zavjetu imenica sa značenjem
"vjernost, nepokolebljivost". Ali u Dodatku A (I, ii) Gospodara prstenova Mardil. prvi
Vladajući namjesnik Gondora, naziva se "Mardil Voronwë 'Nepokolebljivi'"; a u Pr­
vome dobu je onaj vilenjak iz Gondolina koji je vodio Tuora iz Vinyamara nosio ime
Voronwë, koje sam u kazalu Siimarilliona jednako tako preveo kao "Nepokolebljivi".