SLAV UJ EVA
PJES MA
Balk anD own load.org
KRIST IN HANN AH
Prev el a s engles koga
Mirjan a Čan ić
2
Posveć eno Matthewu Shearu. Prij atel ju. Mentoru. Pob jedn ik u.
Nedost aješ mi. I Kaylee Novi Hann ah, najnovijoj zvijezd i
u naš em u svij et u; dobro došl a, djev ojč ic e.
3
Jedan
9. travnja 1995.
Obala Oreg on a
Ako sam u ovom svom dug om živ ot u neš to naučil a, to je da u ljub avi otkrivamo tko
želim o biti, a u ratu – tko jes mo. Dan ašn ja mlad ost želi znat i sve o svak om e. Misle da će
problem rij ešiti razg ov orom. Moj je nar aš taj don ekle tiši. Mi raz um ijem o vrij ednost za-
borav a, draž promjen e.
U zadnje vrijeme, međ utim, zateknem se kako razm išljam o ratu i prošl osti, o onima
koje sam izgub il a.
Izgubila.
Zvuč i to kao da sam svoj e vol jene nekamo zam etn ul a, možda ih ostavila tamo gdje ne
prip adaj u i onda se okrenul a, odveć smeten a da se vrat im ist im put em.
Nisu oni izg ubl jeni. Nisu ni na kakv om boljem mjest u. Nema ih. Kako se prib liža-
vam kraj u svoga živ ot a, svjesn a sam da je patn ja, poput kajan ja, utk ana u naš DNK i da
zauvijek ostaj e dio nas.
Ostar jela sam u ovih nekolik o mjesec i otkako mi je suprug prem inuo i otkako sam
dozn al a svoj u dij agn oz u. Koža mi ima onaj smežur ani izgled voš tan og papira koji je net-
ko pokuš ao izravn ati i ponovno upot rijeb iti. Oči me poč esto izdaju – u tami, kad blje-
skaj u far ovi, kad pada kiša. Živcir a me ta nova nesigurnost u vlastiti vid. Mož da uprav o
zato gledam unat rag. Prošl ost ima jasn oć u koju u sad ašnjosti više ne mogu vid jeti.
Želim zamišl jat i da ću biti spok ojna jedn om kad me ne bude, da ću vidjeti sve one
koje sam voljela i izgubila. Ili, barem, da će mi oprostiti.
Ali znam bol je od toga, zar ne?
* * *
Moja je kuća, kojoj je ime Vis ovi nad jen uo trg ovac drvim a koji ju je izgradio prije više
od stotin u god in a, na prodaji, i pripremam se na selidbu jer moj sin misl i da bih to tre-
bal a.
Pok ušav a se brin ut i o meni, pok az ati mi koliko me voli u ovim za mene najtež im tre-
nuc im a, pa trp im njeg ova nastojan ja da me kont rol ir a. Što me brig a, uostalom, gdje ću
umrij et i? U tome i jest bit, zaprav o. Više nije važno gdje živ im. Spremam u kut ije život
na plaži u Oreg on u, kamo sam se dos elil a prij e gotovo ped es et god ina. Nema previše
4
toga što žel im pon ij et i sa sobom. Osim jedn og a.
Pos ež em za viseć om drš kom koja upravlja tavans kim stub am a. Stub e se odmot avaju
sa strop a kao što bi kak av gospodin ispružio ruku.
Klimav e stub e ljul jaju se pod mojim stopal ima dok se pen jem na tav an koji vonja na
vlag u i plij esan. Samo jedna viseća žar ulja njiše se nad glav om. Povl ač im uzicu.
Ovd je je kao u sklad iš tu star oga parob rod a. Zid ov i su obložen i širokim drv enim da-
skam a; pregibi su srebrni od pau čin e što pop ut prediva visi iz puk otin a među daskam a.
Strop je tolik o iskoš en da mogu staj at i usp ravno samo u sred iš tu prost or ij e.
Vid im nasl onjač za njihanje koji sam kor istila kad su mi unuci bili mal en i, zat im sta-
ru kol ij evk u i kon jić a na zahrđ al im oprugam a, i stolicu koju je moja kći prel akir al a kad
se razbol jela. Kut ij e su por ed an e uza zid, ozn ačene natpisima Božić, Dan zah valn ost i,
Uskrs, Noć vještic a, Posude za posluž ivanje, Sport. U tim su kutijama stvar i koje sada ri-
jetk o kor istim, ali ne mogu podn ij et i pomis ao da se od njih razdvoj im. Za mene je priz-
nanje da više neću kitit i božićno drv ce ravno predaj i, a u tome nik ad nis am bila dobra.
Traž im ono što je zametnut o u kutu: prastari kovč eg, sav oblij epl jen putnim nal jepn ica-
ma.
S naporom vuč em teški kovčeg do središ ta tavan a, točn o isp od viseć e žar ul je. Klek-
nem uza nj, ali bol u kol jenim a je žestoka, pa klizn em na stražn jic u.
Prvi put u trid eset godina pod iž em poklopac kovč eg a. Gorn ja lad ic a je puna dječjih
usp omen a. Sić ušne cip el ice, ker am ički kalup i šaka, crt eži olovk om puni štap ićast ih liko-
va i nas miješ enih sun ašaca, školske svjedodžbe, fot og raf ij e s plesnih nast up a...
Podižem lad icu iz kovč ega i spuš tam je sa stran e.
Usp omen e u dnu kovčega su u kaotičn oj hrpi: nek ol iko izb lij edjelih, u kožu ukorič e-
nih žurnala, hrp ic a ost arjelih razg ledn ica povez an ih plavom sat enskom vrpc om, karton-
ska kutij a, ulegn uta u jedn om kutu, komp let tank ih knjižica poezije Juliena Ros sign ol a,
i kutij a od cipela u kojoj su stotin e crno-bij elih fot ografija.
Na vrhu je požutjel i, izb lij ed jel i list papir a.
Ruke mi se tres u dok ga podiž em. To je cart e d'identité, osobna isk azn ica, iz rata. Vi-
dim malu fotog raf ij u, vel ičin e one za put ovn icu, mlade žene. Juliette Gerv aise.
»Mama?«
Čuj em sina na škrip avim drv enim stub ama, kor ak e u ritm u otkuc aj a mojega srca. Je
li me već i prije zazvao?
»Mama? Ne bi smjela biti gore. Sranje. Ove su stub e nest ab iln e.« Pril azi mi, »Jedan
pad i...«
Dotičem njegov u nogavic u, blago tres em glav om. Ne mogu pod ić i pogled a. »Ne-
moj«, sve je što uspij ev am prozb or iti.
On klekne, potom sjedne. Ćut im mir is njeg ov a losio na za brijan je, nešto blago i zači-
njeno, te dašak dima. Bio se iskrao vani i jedn u popuš io, navik a koju je odbac io prije ne-
5
kolik o desetl jeć a, no ponovno joj se vratio nakon moje nove dijagn oze. Nema razlog a da
nag las neg oduj em. Liječn ik je. Vrlo dob ro zna.
Prep lavljuje me nag on da ubac im isk aznic u u kovč eg i tres kom zal up im pokl opc em,
ponovn o je sak rij em. To je ono što sam cij eli život činil a.
Sad umirem. Ne brzo, možda, ali ni sporo, i imam osjeć aj kao da sam pris iljena osvr-
nut i se na svoj život.
»Mama, plač eš.«
»Zbilja?«
Želim mu kazati ist inu, ali ne mogu. Posramljena sam, neugodn o mi je zbog tog ne-
uspjeha. U moj im godinama ne bih treb al a ni od čega zaz ir ati, nar oč it o ne od vlastite
prošl osti.
Samo kažem: »Želim pon ij eti ovaj kovč eg.«
»Ogrom an je. Preb ac it ću stvari koje žel iš u neku man ju kutij u.«
Nas miješim se njeg ovu pokuš aju da me kont rolira. »Volim te i opet sam bolesn a. To
su razlozi zaš to ti dopuštam da mnome upravljaš, ali još nis am mrt va. Želim ponij et i
ovaj kovčeg.«
»Što ti od sveg a unut ra uopće može zat reb at i? Tu su samo naše crtarij e i kojekakv o
smeće.«
Da sam mu davn o prizn al a istinu, ili da sam više plesal a, pila i pjev ala, mož da bi vi-
dio mene umjest o ovisn e, obične majke. Njemu se sviđa ova nedov rš ena inačica. Uvijek
sam mislila da je to ono što sam željela: biti voljen a i cijenjena. Sada misl im da bih mo-
žda ipak voljel a da me poznaje.
»Misli na ovo kao na moju pos l jednju žel ju.«
Vid im da mi želi reći da ne razm išl jam na tak av nač in, ali strep i da će ga glas izd ati.
Pročistio je grlo. »Dvap ut si ga već pobijed ila. I opet ćeš.«
Oboj e znam o da to nije istina. Nest abilna sam i slaba. Ne mogu spavati ni jesti bez
pomoći lijekova. »Jasn o da hoću.«
»Samo želim da budeš na sig urn om.«
Smij ešim se. Amer ikanc i znaj u biti tako naivni.
Nek oć sam dijel ila njeg ov opt imizam. Mislil a sam da je svij et sigur an. Ali bilo je to
davno.
»Tko je Jul ie tte Gervai se?« upita Julien i šok ir a me kad iz njegovih usta čuj em njez in o
ime.
Sklop im oči i u tami oživ i onaj mir is plij esni i prošlost i, i moje misli se zavit laj u una-
trag, poput užet a preb ač enog preko godin a i kontinen at a. Protiv svoj e vol je – ili možda
uz njez in u pomoć, tko bi to više znao? – prisjećam se.
6
7
Dva
Svjet la se gase dil jem Europe.
Za život a ih više neć emo vidjeti kako se pale.
SIR EDWARD GRAY O PR VOM SVJETS KOM RATU
Kol ov oz 1939.
Francus ka
Vianne Mauriac nap ustila je hladnu, ožb uk anu kuhin ju i izišla u predn je dvorište.
Ovog prel ij ep og ljetnog jut ra u dolin i Loire, sve je bilo u cvat u. Bij el e plaht e lam at al e su
na povjet arc u, a ruže su se poput smij eh a širil e uz prastar i kam en i zid što je imanje skri-
vao od ceste. Nekol ik o marljivih pčela zuj al o je među cvjetovim a; u daljin i je čula klop a-
ranje vlak a, a onda sladak zvuk smij eh a djevojč ice.
Sophie.
Vianne se nasmij eš i. Njezin a osmog odišnja kći vjerojatn o je jurcal a kućom tjerajuć i
oca da pleš e oko nje i pazi je dok su se sprem ali za subotnji izlet.
»Tvoja kći je prav a tir anka«, rekao je Antoine pojavivš i se na vratim a.
Krenuo je prem a njoj, zbog bril jantina njeg ova kosa na suncu blist al a je sjajnoc rno.
Jut ros je rad io na svom namještaju – pjeskario je nasl on jač koji je već bio glad ak pop ut
sat en a – i fini sloj drv en e prašine zasuo mu je lice i ram ena. Bio je krupan muškar ac, vi-
sok i šir ok ih ram en a, oštra lica i tamn e kratke brad ice koja je zahtij evala nep restan trud
da ne zar ast e u bradu.
Omot ao je ruku oko nje i priv ukao je bliž e sebi. »Vol im te, V.«
»Volim i ja tebe.«
Bila je to naji stin itija čin jenica na svijetu. Voljel a je sve na tomu muškarcu, njeg ov
osmijeh, to kako je mumljao u snu i smij ao se nakon što bi kihn uo, i pod tušem pjev ao
opern e arij e.
Zal jub ila se u njeg a prije petn aest god in a, na škols kom igral ištu, prij e nego što je i
znala što je to ljubav. Bio joj je sve prvo – prvi poljub ac, prva ljub av, prvi ljub avnik. Pri-
je njeg a bila je mršav a, nespretna, plah a djevojk a sklona muc an ju kad bi se prep al a, što
je bilo često.
Djevojk a bez majk e.
Sad si odrasl a, rekao joj je otac kad su prvi put korač al i uprav o prem a ovoj kući. Bilo
8
joj je četrn ae st, oči su joj bile podb uhle od plača, njez ina tuga nepodn ošl jiv a. U času je
kuća od obiteljs kog ljetn ikovca postal a neka vrsta tamn ic e. Mama nije bila mrt va ni dva
tjedna kad je tata odust ao od toga da bude otac. Nak on njih ova dolaska ovamo, nije ju
drž ao za ruku, niti je svoju položio na njezin o rame, nije joj čak pon ud io ni mar amic u
da obriše suze.
A- ali još sam djev ojč ica, bila je rekl a.
Više nisi.
Oborila je pogled na svoj u mlađu sestru, Isa bell e, koja je u dobi od četir i još uvijek si-
sal a palac i nije imala blage veze što se dog ađa. Isa b elle je staln o zap itkival a kad će se
mama vratiti kući.
Kad su se vrata otvor il a, pojav ila se visoka, vitka žena s nos om pop ut slavin e, i očima
sitnim i tamn im pop ut grož đic a.
Ovo su djev ojč ic e? žena je upital a.
Otac je kimnuo.
Neće ti stvar ati nevolje.
Sve se dog odilo u tren oka. Via nne nije zaprav o ništa razum jel a. Otac je odb acio svo-
je kćer i pop ut prljavog rubl ja i ostav io ih kod neznank e. Među djevojčicam a je bila vel i-
ka razl ik a u god in am a, kao da nisu bile iz iste obitelji. Viann e je željela nek ak o utješ iti
Isa b elle – kanila je to – ali i sama je tolik o pat il a da joj je bilo nemog uće mislit i na nekog
drug og, naroč it o ne na dij et e svojeg lav o, nest rpljivo i glasn o kao što je to bila Isa bell e.
Viann e se još uvij ek sjećala tih prv ih dana u ovoj kući: Isab ell ine dern jave i madame
kako je tuče po stražn jic i. Vianne je prekl in jala svoju sest ric u, gov oreć i joj, izn ov a i izn o-
va: Mon Dieu, Isa bell e, prest ani vriš tat i. Samo je posl ušaj. Ali čak i u dobi od čet ir i, Isa b el-
le je bila neukrot iv a.
Viann e je bila shrvana svime – tug om za umrl om majk om, patnjom zbog očeva na-
puš tanja, iznen adnom prom jen om okolnost i, Isabell in om nap orn om, zaht jevnom usam-
ljen ošću.
Ant oine je bio taj koji je spasio Vianne. Prvo ljet o nak on majč in e smrt i, njih dvoje
post al i su nerazdvojni. U njemu je Viann e pron ašl a izl az. Već je u šesn aest oj zatrudnjela,
u sed amnaestoj se udal a i postal a gosp od arica Le Jard ina. Dva mjeseca poslije, pobacil a
je i neko je vrijem e bila izgubl jen a. Nije bilo drugog način a da se s time nosi. Zavukla se
u vlastitu tugu, zač ah urila, nesp os obn a brinut i se ni o kome i ni o čemu, a kam oli o pek-
mezastoj sestrici.
Ali to je bila stara vij est. Nije to bilo neš to čega se žel jel a pris jećati ovak o prel ijepog
dana kao što je bio danas.
Naslon il a se na sup ruga kad je do njih dotrčal a njihov a kći, objav ivš i: »Spremna sam.
Idem o.«
»Pa«, rek ao je Antoine, šir oko se osmjeh ujuć i. »Princ eza je spremn a i bol je nam je da
9
krenemo.«
Vianne se smij ešila dok se vraćal a u kuću, gdje je skin ula šeš ir s kukic e pok raj vrat a.
Crvenk astop lave kose, porculansko tank e kože i mors kop lav ih očiju, uvij ek se štit il a od
sunca. Do tren utk a kad je namjest ila slamnat i šeš ir šir ok og oboda i pokupil a čipk ast e ru-
kav ice i koš ar u za izl et, Sophie i Ant oine su već bili pok raj kapije.
Vianne im se prid ruž il a na zemljan oj cest i isp red njih ova doma. Jedva da je bila šir o-
ka za jed an automob il. Iza su se prot ezal a jutra pok ošenih liv ada, zel enilo je tu i tamo
bilo istočkan o crv enim mak ovima i plav im različcim a. Šum arci su rasli pop ut zakrp a.
Uovom kutk u doline Loi re prevl adav al e su liv ad e umjesto vinograd a. Iako su bili udal je-
ni man je od dva sata vlakom od Par iz a, čin il o se kao da su u nek akv om sasvim drug om
svij etu. Rijetk o bi ovam o zal ut ao kak av turist, čak i ljeti.
Tu i tamo protutnjao bi pokoj i autom ob il, ili biciklist, ili zap režn a kola, no na cest i
su uglavnom bili sami. Živ jel i su koj ih kilomet ar i pol od Carr iveaua, gradića s man je od
tisuć u duša, najp ozn at ijega po tome što je bio usp utn a post aj a za hodoč asn ik e svet išta
Ivan e Orkanske. U gradu nije bilo ind ustrije, radn ih mjest a bilo je malo – osim na uzle-
tištu koje je bilo pon os Carr iv ea ua, jedinom takve vrste u okolic i.
U grad ić u, uske kam ene uličice vij ugale su među starim kućama od vapnenc a što su
se nezgrapn o naslanjale jedn a na drugu. Žbuka se mrvila s kamenih Žid ova, iza bršl jana
se skriv al a trulež, nevidljiva, ali uvij ek prisutna. Mjestašc e je bilo poploč ano kam enom –
vijugav e uličice, neravn e stube, slijepe ulice – prij e više od stotinu godina. Boje su oživ ile
kamen a zdan ja; crvene nads trešn ice s crn im olucima, ograd e od kov an og žel jeza na bal-
kon ima ukraš en im ger anij am a u loncim a od terak ote. Posvuda je bilo nešto oku privlač-
no: izl og s makar onim a pastelnih boja, grubo pletene košare od pruć a pune sirev a, šunki
i sau cis sona, sanduc i sa šarenim rajč ic ama, pat lid žan im a i krast avcim a. Kafić i su bili puni
toga sunčanog dana. Muš karci su sjed il i za met alnim stol ovim a ispij aj ući kavu i puš eći
ruk om smot an e cigar ete, glasno se prepir ući.
Tipič an dan u Carr ivea uu. Monsie ur La Choa meo je ulicu pred svojom salad er ie, ma-
dam e Clon et prala je izl og svog duć an a sa šeš ir im a, a čopor tin ejd žer a tumar ao je grad i-
ćem, rame uz rame, šut irajući nogama smeće i među sobom dij el eć i cigar etu.
Na izl az u iz grad a skrenuli su prem a rij eci. Na travnat oj zaravn i uz obalu Vianne je
spustila košar u i raš irila deku pod sjenom stab la kesten a. Iz košare je izvukla hrs kavi
baque tte, kom ad gust oga, kremastog mladog sira, dvij e jab uke, nek oliko poput papir a
tankih kriš ki šunke Bayonne i bocu Bollinger a ’36. Natočila je suprugu čašu šamp anjca i
sjela pokraj njega kad je Sophie otrč al a prem a obal i.
Dan je prošao u izmaglici sunc em ugrijan og zad ov oljstva. Razgovar ali su, smij al i se i
uživ ali u hrani. Tek kasnog popodneva, kad je Soph ie odb ac il a svoj ribički štap, a Ant o-
ine pleo svoj oj kćerki krunu od trat inč ica, rek ao je: »Hit ler će nas sve uskoro uvuć i u
rat.«
10
Rat.
Bilo je to sve o čemu su svi ovih dana razg ov ar al i, a Via nn e otom e nije željel a slušati,
naroč ito ne ovako lij epog a ljetn og dana.
Zakl onil a je oči od sunc a i zag ledal a se u svoj u kćer. S druge stran e rij eke, zelen a doli-
na Loire poč ivala je obrađ ena s ljub avlju i prec iznošć u. Nije bilo ograda, nije bilo pre-
preka, samo kilomet ri nepreglednih zel enih pol ja i šum arak a s ponekom kam enom ku-
ćom ili štagl jem. Bijel i cvjetić i lebd jel i su zrakom pop ut komadić a pam uk a.
Osovil a se na noge i pljesnula rukam a. »Dođi, Soph ie. Vrijeme je da idemo kući.«
»Ne mož eš to ignorir at i, Via nne.«
»Zar bih se treb al a plaš iti? Zaš to? Ti si ovd je da nas zaštitiš.«
Nasmij ešivš i se (mož da previš e vedro), sprem ila je stvar i u koš aru i skup ila svoju obi-
telj pa je povela nat rag prašn jav om cest om.
Za manje od pola sata bili su pred glom aznim drv en im vratim a imanja Le Jardin, ka-
mene seo ske kuće koja je pripadala njezin oj obitel ji tri stotin e god in a. Pos ivjel a od godi-
na, bila je to dvokatnic a s plav im kapc im a na proz or ima s pog led om na voćnjak. Bršl jan
se usp in jao uz dva dimnjak a, pod sob om skrivaj ući cigle. Dvije stot in e jut ara zemlje pro-
dalo se tijekom stol jeća kako se obiteljsko bogatstvo top ilo. Ostal o je tek sedam jutar a iz-
vornog zemljiš ta, što je Via nn e bilo sas vim dov oljno. Nije mog la ni zam isl it i da bi joj
trebalo više.
Zat vorila je vrat a. U kuh in ji, bak ren i i žel jezni lonci i tave vis jeli su sa željezn e pol ic e
nad štednjakom. Sas ušen i svežnjevi lavand e, ruž mar in a i timijan a vis jel i su s drvenih
stropnih gred a. Bakren i sud op er, pozelenio od godin a, bio je dovoljn o vel ik da se u nje-
mu okupa oman ji pas.
Žbuka na unutrašn jim zid ov ima tu i tamo se gulila otk rivajuć i boju min ulih god in a.
Dnevna soba bila je ekl ekt ič an spoj nam ještaja i tkan ina – tapec ir an a sofa, sag ovi Aubu-
sson, antikn i kin eski porc ulan, tkan ine od cica i čipke. Neke od slika na zid ovim a bile su
izvrs ne – možda i važn e – a neke su bile amaterske. Kuća je imal a onaj zbrk ani, navrat-
nan os nabacan i izgled prokock anog imetka i starom odnog ukus a; pomal o zapuštena, ali
udobna.
Zastal a je u sal on u provirivš i kroz stakl en a vrata što su vodil a u stražnje dvor iš te, gdje
je Antoi ne njih ao Soph ie na ljul jačk i koju joj je sam nap rav io.
Paž l jiv o okač i šeš ir o kuku i uzme svoju pregaču pa je priv ež e. Dok su se Soph ie i An-
toine igrali vani, Viann e je sprem al a večeru. Ruž ič asti svinjeć i file omotala je debelo
odrez an om kriš kom slanine, povez al a koncem i pop rž il a na vrelom ulju. Dok se svinjet i-
na pekla u pećnic i, pripremala je prilog. U osam – točn o na vrij em e – dozval a ih je na
več eru i nije mogla zatom iti osmij eh začuvš i tutn javu kor ak a i njih ovo brbljan je i škripa-
nje nogu od stol ica po podu dok su zau zimal i svoja mjest a.
Sophie je sjela na čelo stola, noseći krunu od trat inč ic a koju joj je Ant oine spleo po-
11
kraj rij eke.
Via nne je spustila pladanj s koj eg su se uzd iz al i miomirisi – pečen a svinjet in a i hrs ka-
va slan ina i jabuk e glaz iran e u bog atom vins kom umak u ležali su na post el jici od smeđeg
pečen og krump ira. Pored je stajala zdjel a sa svježim graš kom što je plivao u maslacu za-
činjen im est ragon om iz vrta. Bio je tu, dakak o, i kruh koji je Vianne ispekl a jučer uju-
tro.
Kao i obično, za večer om Soph ie nije prest ajala brbljati. U tome je bila nal ik svoj oj
tante Isab ell e – djev ojčic a koja nap rost o ne može drž at i jezik za zubima.
Kad je najzad došao desert – ile flottante, tost iran i otočić i pusl ic a što plutaju u boga-
toj kremi od jaja – za stol om je zavladao muk.
»Dakl e«, napos l jetku je rekla Vianne, odgurn uvš i svoj tan jur s napol a pojed enim de-
sertom, »vrij em e je za pranje posuđ a.«
»Ajoj, mama«, zac vil jela je Sophie.
»Nema kuk anja«, rek ao je Antoine. »Ne u tvoj im god inam a.«
Via nne i Sophie odoš e u kuh inju, kao što su to čin il e svake več er i, zau zevši svoj e po-
lož aj e – Viann e za dubokim bakren im sud operom, Soph ie za kam enim radnim stol om –
te stadoše prat i i bris ati pos uđ e. Via nne je mog la nam irisati slad ak, oštar vonj Ant oine-
ove cig ar et e kako lebdi kućom.
»Tata se nije nasmijao ni na jednu od mojih prič a danas«, rekl a je Soph ie dok je Vi-
ann e spremal a pos uđe natrag na drvenu pol ic u što je vis jel a na zidu. »Neš to nije u redu s
njime.«
»Nije se smij ao? E pa, to je sasvim sigurn o razl og za pan iku.«
»Brin e ga rat.«
Rat. Opet.
Via nne otjera kćer iz kuh in je. Gore, u Soph ie noj sobi, Viann e je sjel a na dvost ruki
krevet sluš aj uć i kćerin o brbl janje dok je navlač ila pid žamu i četk al a zube, te napos ljetku
legla u post elju.
Sagn ul a se da je pol jub i za laku noć.
»Bojim se«, rekl a je Soph ie. »Hoće li biti rata?«
»Ne boj se«, odgovoril a je Via nne. »Tata će nas zaš titit i.« Ali čak i dok je to gov oril a,
sjet ila se jedn og drugog vremena, kad je i njoj njezin a majk a rekl a: Ne boj se.
Bilo je to onomad kad joj je otac otiš ao u rat.
Soph ie se doi mala sumnjič av om. »Ali...«
»Nema – ali. Nem aš se zbog čega brinuti. Sad spavaj.«
Pon ovn o je pol jub il a kćer, pust ivši da joj usne malo zast anu na djevojčič in u obrazu.
Via nn e je krenul a niz stube i uput il a se u stražn je dvor iš te. Noć je bila sparn a; zrak je
miris ao na jas min. Pron ašla je Antoi nea kako sjed i na jednoj od žel jezn ih stolaca na tra-
vi, nogu opruženih, tijel a neudobno nah eren og u stran u.
12
Stala je pok raj njeg a i spust il a mu ruku na rame. Ispuhnuo je dim i još jedn om dugo
povukao iz cigar et e, a zatim podignuo pogled. Na mjeseč in i, njeg ov o se lice doi mal o bli-
jed im i sum orn im, got ovo nep rep oznatl jiv im. Posegnuo je u džep vest e i izv ukao list pa-
pira. »Mobiliz ir an sam, Vianne. Zaj edn o s već inom muškar ac a izm eđu osamn ae ste i tri-
deset pete.«
»Mob il iziran? Ali... nis mo u ratu. Ne...«
»Mor am se prijavit i u utor ak.«
»Ali... ali... Pa ti si poš tar.«
Zadrž ao je njez in pog led i naje dn om nije mog la dis ati. »Sad sam vojn ik, čini se.«
13
Tri
Viann e je znala poneš to o ratu. Nije znal a ništa o bitk am a, kao su, dimu i krvi, ali jest o
pos l jed icam a. Iako je rođena u vrijeme mira, njezin e su najr an ije uspom ene bile upravo
one o ratu. Sjećal a se kako je gled al a uplak anu majku dok se opraštal a s ocem. Sjeć ala se
gladi i toga kako joj je uvij ek bilo hladn o. Ali najviše od svega sjeć ala se kako se otac
promij en io kad se vratio kući, kako je bio klon uo, kako je uzdis ao i bio tih. To je bilo
vrij em e kad je poč eo piti, povl ačiti se u sebe i zanemariv ati obit elj. Nakon toga, sjećal a
se lup anja vrat ima, erupcij e svađ a koje bi potom zam ukl e u neugodnoj tišin i, te kako su
rodit elji spav ali u odvoj en im sob am a.
Otac koji je otiš ao u rat nije bio onaj koji se vratio kući. Pok uš av ala je zad obiti njego-
vu ljubav; važnije, i ona se trud il a vol jeti njega, ali na koncu – prvo je bilo nem oguće,
baš kao i pot onje. U god in ama nak on što ju je otp remio u Carr iv ea u, Via nn e je izg radil a
svoj vlastiti živ ot. Slal a je ocu čest itke za Božić i rođend an, ali nikad nij edn u nije prim il a
zau zvrat, a rij etko su kad i razgovar al i. Što se tu imal o za reći? Za razl iku od Isa b ell e,
koja naizg led nije bila kad ra oprost iti, Viann e je raz umjela – i prih vat il a – da se njez in a
obitelj nakon majč ine smrt i nep op ravljiv o rasp al a. Bio je čov jek koji je jedn ostavno od-
bijao biti otac svojoj djec i.
»Znam koliko te rat plaš i«, rek ao je Ant oine.
»Mag inot ov a linija će izd rž at i.« Nast oj al a je zvučati uvjerl jiv o. »Vrat it ćeš se do Boži-
ća.« Mag inot ova linija zap rav o su kilom etri i kil om et ri betonskih Židov a i nao ružanih
utv rda pod ign ut ih duž granic e s Njem ačk om nak on Velikog rata kako bi štitil i Franc u-
sku. Nijemc i je nisu mog li prob iti.
Ant oi ne je priv ij e u naručje. Mir is jasmin a bio je opojan, i najednom joj sine da će se
odsad a, sasvim sigurn o, kad god osjeti mir is jasmin a, sjet iti ovog a rastank a.
»Volim te, Antoine Mauriac, i oček ujem da mi se vrat iš.«
Posl ije, nije se mogla sjetiti kako su otišli u kuću, usp eli se stubama, lež al i u krevet u,
raz od ijev ali jedno drug o. Sjećala se tek kako je bila naga u njeg ov u zag rljaj u, lež al a pod
njim e dok je s njom vod io ljub av na nač in kao što to nik ad nije, grozn ič avim poljupc i-
ma i ruk ama koje kao da su je žel jel e rast rg ati, čak i kad su je grl ile.
»Snažnij a si nego što misl iš, V«, rekao je poslij e dok su tiho ležal i u zag rljaj u.
»Nisam«, šapnula je, pretiho da bi je mogao čuti.
* * *
14
Sut ra je Via nne žel jela zad ržati Antoinea u krev etu cijeli dan, mož da ga čak uvjerit i da bi
treb ali spak ir ati torb e i pobjeć i, poput lopova u noći.
Ali kamo bi mogli poći? Rat se nad vij ao nad cijelom Europom.
Do tren utk a kad je dov rš il a s pripremanjem doručka i opral a posuđe, glav ob ol ja je
puls irala njezin om lub anjom.
»Tužna si, mama«, prim ij et ila je Sophie.
»Kako bih mogla biti tužn a na ovak o prediv an ljetn i dan, kad idemo u pos jet našim
prijateljim a?« Vianne se malo prev iše vedro nasmiješil a.
Tek kad je izišla kroz vrat a i stala pod jedno od stab ala jabuke u dvorištu, shvatila je
da je bosa.
»Mama«, nest rpljiv o će Sophie.
»Dolazim«, rekl a je slij ed eć i kćer kroz dvorište, mimo star og a gol ub arnik a (sada spre-
miš ta za vrtlars ki alat) i prazn og a štagl ja. Soph ie je otvor ila stražnju kap iju i potrčal a
kroz uredno susjedn o dvor ište, prem a kam enom kuć erk u s plavim kapcim a.
Sophie je pokuc ala jednom, nije dobila odgovor, pa je sama ušla unut ra.
»Soph ie!« Vianne je ošt ro prek ori, ali mala se oglušila na njez in u opom enu. Pristojn o
ponaš an je nije bilo nužn o u kući blis kih prij at elja, a Rachel de Champ lain bila je Via n-
neina najb ol ja prijatel jic a već petnaest god in a. Upoznal e su se samo mjesec dana nak on
što je otac onak o nečasno ostavio svoj u djecu u Le Jard in u.
Bile su neobič an par u to vrij em e: Vianne, sitn a, blijeda i nerv ozn a, a Rach el, visoka
pop ut dječak a, obrva koje su rasl e brže od laži i glasa prod ornog pop ut brods ke sir ene.
Izopć enice, obje, dok se nisu upoznal e. Post ale su nerazd vojn e u škol i i ostal e prij at eljic e
u god inama što su slij ed ile. Zaj edno su poh ađal e fakultet i obje postal e škols ke učit eljice.
Čak su u isto vrij eme i zat rudn jele. Sada, obje su pred aval e u susjedn im razr ed im a u
mjesnoj školi.
Rachel se poj av ila na pragu, u rukama drž eć i tek rođenog sina Arie la.
Razm ijenile su pog led e. U njima se ogled al o sve što su osjeć al e i sve od čega su stre-
pjel e.
»Mislim da je danas prav i dan za vino, a ti?« rekla je Rachel.
»U najm an ju ruku.«
Viann e je slijedil a prijat eljic u u mal enu, svij etlu unutrašnjost kuće, uredn u pop ut cr-
kv ic e. Vaza puna samonikl og cvij eća res il a je grub drv eni stol, okruž en različ itim stolci-
ma. U kutu blagov aonice bio je kožni kovčeg, na čij em se pokl opc u smjest io smeđi fedo-
ra šešir, Rach el in u sup rug u Marcu omil jeni. Rachel je natočila dvije čaše bij elog vina i
izv adila malen i keram ički tanjur pun caneléa. Tada su se žene uputile vani.
U mal enom stražnjem dvor ištu ruže su rasle duž zel en e živ ic e. Stol i četiri stolca staja-
li su naheren i na ner avn om kam en om podu dvor iš ta. Starins ki fenjer i visjeli su s kest e-
novih grana.
15
Vianne je uzel a jedan can elé i zagrizl a, kušajuć i bog at u kremu od van ilij e i hrs kav u,
pom al o zagor enu koricu. Sjel a je.
Rach el sjedne preko puta nje dok joj je na rukam a spavalo djetešce. Tiš ina kao da se
razl ijegala među njim a, isp un jena njihov im strahovim a i slutn jam a.
»Pit am se hoće li prepoznat i oca«, rekla je Rach el gled ajuć i u svoj e dijete.
»Prom ijen it će se«, odvrat ila je Via nn e, pris jeć ajuć i se. Njezin je otac bio u bitki na
Sommi, u kojoj je sedamsto pedes et tis uć a vojn ika izgub il o živote. Glas in e o njem ačkim
zvjerstvim a stizale su kući s onim a koji su preživ jeli.
Rach el premjesti sina na rame, utješn o mu tapš ući leđa. »Marc u baš ne ide mij enjanje
pelena. A Ari voli spavat i u našem krevet u. Valjd a sad to više neće biti prob lem.«
Viann e osjet i kako se u njoj budi smij eh. Nije to bilo niš ta naročito, ta šala, ali po-
moglo je. »Antoineovo hrkan je je ubitačn o. Sad bih se barem treb ala nasp avati.«
»I možemo praviti pošir ana jaja za več eru.«
»I imat ćemo manje rublja za pran je«, doček ala je, ali onda joj glas nap ukne. »Nisam
dov oljno snažn a za ovo, Rach el.«
»Naravno da jesi. Zajedno ćemo to prebroditi.«
»Prije nego što sam upoznala Antoinea...«
Rach el je prek in e odm ahnuvš i rukom. »Znam, znam. Bila si mrš ava pop ut grančic e,
muc ala bi kad bi bila nervozna, i na sve si bila alergična. Znam. Bila sam tamo. Ali to je
prošl ost. Bit ćeš snažna. A znaš li zaš to?«
»Zašto?«
Rachelin osmij eh izb lij ed i. »Znam da sam krupna – stasit a, kako običav aju gov orit i
kad kupuj em grudn jake i čar ap e – ali osjeć am... da me je ovo dotukl o, V. I treb at će mi
da se katk ad na tebe oslonim. Ne svom svojom težin om, jasno.«
»Tako da se ne možemo obje raspasti u isto vrijem e.«
»Voi lá«, rekla je Rach el. »Naš plan. A da sad prij eđemo na kon jak, ili džin?«
»Des et je ujutro.«
»U pravu si. Nar avno, onda French ’75.«
* * *
U utorak ujutro, kad se Via nn e prob ud il a, sunčev a svjetlost ulijev al a se kroz proz or, za-
cakl ivši drevne stropn e gred e.
Antoi ne je sjed io u naslon jač u pok raj prozora, onom za njihan je, od oraha, koji je iz-
djeljao u vrijem e Via nn ei ne druge trudn oće. God inama im se ta prazn a njihalic a rugal a.
God in e pob ačaja, kako je sada mislil a o njima. Pustoš u zeml ji obil ja. Tri izg ubl jen a ži-
vota u čet ir i god in e; sićušn i, slab ašn i otkucaji srca, pomod rjel e ruč ic e. A onda, čudo: di-
jet e koje je preživ jelo. Soph ie. Tužn i su mali duh ov i uhvać en i u god ovima drv et a toga
nasl on jača, ali bile su tu i dobre usp om ene.
»Možda bi trebala pov est i Soph ie u Pariz«, rekao je dok je ust aj ao. »Jul ie n će se pobri-
16
nut i za vas.«
»Moj je otac priličn o jasn o izn io svoje mišljenje o životu s kćerim a. Ne mogu očeki-
vati dobrod ošlicu od njeg a.« Via nn e je odgurnul a sa strane proš iv eni pokriv ač i ustala,
spustivši boso stop al o na dot raj al i sag.
»Hoćeš li biti u redu?«
»Soph ie i ja ćemo biti dobro. Ionak o ćeš se brzo vrat iti. Mag inotov a linija će izd rž at i.
I sam Bog zna da nam Nijemc i nisu dor asli.«
»Samo je štet a što jest njihovo oružje. Pod ignuo sam sav naš nov ac iz banke. U ma-
drac u je šezd es et pet tis uć a fran aka. Mudro ih iskor ist i, Viann e. Zajedno s tvoj om uči-
teljskom plać om, trebal i bi ti pot raj at i.«
Osjetil a je trept aj pan ike. Nije znal a prev iše o njih ovim financijama. Antoine je bar a-
tao novcem.
Polako je ust ao i priv io je u naručje. Pož eljel a je da u boci može flašir ati ovaj trenut ak
– taj osjećaj sigurnost i – kako bi mog la iz nje piti poslij e, kad ožedn i od osamljenosti i
strah a.
Upamt i ovo, pomisl il a je. Svjetlost uhvać enu u njegov oj razb ar ušen oj kosi, ljub av u
njegovim smeđ im očim a, isp ucale usnic e koje su je ljubile prij e samo sat vrem ena, u
tami.
Kroz otvoren proz or iza njih čula je lag an, ravn om jer an topot konja kako se kreće
cest om i klop ar anje zapreg e koju je vukao za sobom.
To će biti mons ieur Qui llian na putu dot rž nice sa svojim cvij ećem. Da je bila u dvori-
štu, zast ao bi i dao joj jedan cvij et, i rekao da se ne može mjerit i s njezinom ljep ot om, a
ona bi se nas mij ešila i kaz al a merci pa mu pon udila nešto za piće.
Vianne se nevoljko odmakn e. Ode do drven oga toa letnog stol ića i izlij e mlaku vodu
iz plavog ker amičkog vrča u zdjel u i isplahne lice. U niši koja im je služil a kao gardero-
ba, iza dvostrukih zlatn o-bijelih čipkastih zast ora, nav uč e grudnjak i čipk om obrubljen e
gać ice i pod vez ice. Svil en e je čar ap e zagladil a uz noge, prik opčala uz pod vez ice, a zatim
se uvukla u pamučn u haljin u s poj asom i čet vrtast im izvez enim ovratnik om. Kad je po-
vukl a zastor i okrenula se, Antoi ne je nestao.
Uzela je ručn u torbicu i krenul a hodnik om do Sophiene sobe. Pop ut njihove, bila je
mala, s kosim strop om s gred ama, svij et lim šir okim daskama na podu i prozor om s po-
gled om na voćn jak. Krev et od kovan og željez a, noćn i ormarić s pol ovnom svjetiljkom i
plavo oboj en i ormar ispun il i su sav prostor. Sophie ni crteži res ili su Žid ov e.
Viann e je rast voril a kapk e i pust ila svjetlost da prep lavi sobu.
Kao i običn o za vrućih ljetn ih mjes eci, Sophie je u neko doba noći odbacila pok rivač
na pod. Ružičast i medvjedić, Bébé, bio je naslonjen uz njezin obraz.
Vianne je podign ul a medv jed ića, zur eći u njeg ov o izl izano, toliko puta pom ilov an o
lice. Prošl e je god ine Bébé bio zab or avljen na pol ici pok raj prozor a, kad se Sophie okre-
17
nula nov ij im igračkama.
Sad se Bébé vrat io.
Viann e se sagn ula da poljubi kćer u obraz.
Soph ie se preo kren ul a i trepćuć i probudil a.
»Mama, ne žel im da tata ode«, šapn ul a je. Posegnula je za Bébéom, gotov o ga istrg-
nuvš i iz majč inih ruku.
»Znam«, uzd ahn ula je Viann e. »Znam.«
Via nne ode do ormar a gdje je odab rala morn arsku hal jinicu koja je Sophie bila naj-
draž a.
»Mogu li stav iti krun ic u od tratinčica koju je tata spleo?«
Kruna od tratinč ica počiv ala je zgnječ ena na noćnom ormar ić u, maj ušni su cvjetić i
uvenul i. Viann e je podign e i nježno nam jest i na Soph ienu glav u.
Vianne je misl ila da se dobro nosi sa svim e sve dok nije ušla u dnevnu sobu i ugledala
Ant oinea.
»Tat ice?« Sophie je nesig urn o dot aknula uven ulu krunu od trat inč ica. »Nem oj ići.«
Antoi ne klekn e i pov uč e je u zag rljaj. »Moram biti vojn ik da bist e ti i mama bile si-
gurne. Ali nećeš se ni okrenuti, a ja ću se vrat iti.«
Vianne je čula kako mu glas puca.
Sophie se povukla. Krun a je sada vis jela na kosi. »Obeć avaš da ćeš se vratit i?«
Ant oi ne pog led a mimo kćer ina ozb iljna lica i susretne Via nnein zab rinut pog led.
»Oui«, najz ad prozbor i.
Sophie kimne.
Bili su tihi dok su izlazil i iz kuće. Korač ali su s ruk om u ruci uzb rd o prema sivom dr-
venom štagl ju. Zlaćana, do kol jena visoka trava, prek riv al a je brež ul jak, a grm ovi ljil jana
vis oki poput stogov a sij ena rasli su uz ogradu iman ja. Tri mala bijela križ a bila su sve što
je ost al o kao ovozemaljski spom en na bebe koje je Via nn e izg ubila. Danas nije žel jel a da
joj pog led tamo odlut a. U ovom trenutku bilo joj je već dov oljno teško; ne bi mog la
podn ij eti još i ta sjećan ja.
U štaglju je bio njihov stari zeleni Ren au lt. Kad su se svi troj e našli u automobilu,
Ant oi ne je pokren uo mot or, na rikverc izišao iz štagl ja pa se preko smeđ ih trak a usahle
trav e odvezao do ceste. Via nn e je zur il a kroz male, prašnjave prozore, prom at raj ući žel e-
nu dol in u kako prolaz i u mutnim poznatim priz orima – crveni crjep ov i krovov a, kam e-
ne kuć ice, pol ja pokoš en a sijena i vinov e loze, šum arc i kurik e.
Preb rz o su stig li do željezn ičkoga kolod vora blizu Tou rs a.
Peron i su bili krcat i mlad im muš karc im a s kovčez ima, žen am a koje ih na rastanku
ljube i uplakanom djecom.
Naraš taj muškarac a koji odlazi u rat. Opet.
Ne razm išljaj o tome, misl ila je Via nne. Nemoj mislit i na to kako je bilo prošli put,
18
kad su se hromi ratnic i vrać al i kuć am a, lica punih opeklina, bez ruku i nogu...
Objesil a se o suprug ov u ruku dok im je on kup ov ao karte te ih uveo u vlak. U vago-
nu treć e klase – zagušl jiv a vrućina, ljudi zbijen i pop ut trs tike – sjedila je ukoč eno, us-
pravn o, i dal je drž eć i sup rug a za ruku, s torbom na kril u.
Na njih ovu odredištu isk rcalo se nekih deset ak muš karac a. Via nne, Soph ie i Antoine
kren ul i su za ostalim a niz kamenom popločanu ulicu ušavši u šarmantno seo ce, nalik ve-
ćini drug ih grad ić a u Tou raineu. Kako je bilo moguće da rat dolazi i da će ovo slikovit o
mjestašc e, s bujn im cvijeć em i izgul jen im zid ovim a, preplavit i vojnici?
Ant oi ne je pov uč e za ruku nat jer avši je u pok ret. Kad je uopće zast al a?
Tamo nap rijed, visoka, nedavno post avl jena žel jezn a vrata bila su uglavl jen a u kame-
ni zid. Iza su bili red ovi priv rem enih stamb en ih jedinica.
Vrata su se šir om otvoril a. Vojn ik na kon ju izjah ao je da pozd ravi prid ošlice, njegov o
kožno sedl o škrip al o je na konjskim leđ ima, a lice mu je bilo prašnjavo i zaj apuren o od
vrućin e. Povukao je uzde i konj je stao zabacivši glav u i zarz avš i. Nad njih ov im glavam a
prel et io je zrakop lov.
»Muš karc i«, rek ao je vojnik. »Odn esit e svoje papire poručn iku, tamo pok raj vrat a.
Odmah! Pok ret!«
Antoi ne je poljubio Vianne nježn ošć u zbog koje je požel jela brizn ut i u plač.
»Vol im te«, rek ao je o njezine usne.
»I ja tebe«, odvratil a je. Riječi koje su se uvij ek činil e tako velik im a, sad su bile tako
male. Što je ljubav u uspor edbi s rat om?
»I ja, tata. I ja te vol im!« vrisnula je Sophie bac ivš i se u njegov o nar učje. Zagrlil i su se
kao obit elj, posljednji put, sve dok se Antoine nije odm aknuo.
»Zbogom«, rek ao je.
Via nn e mu nije mog la uzv rat it i. Gledala je kako se udaljav a, gled al a kako se stap a s
gom il om nasmij anih, brbl javih mlad ić a, kako nestaje. Vel ika su se žel jezna vrat a treskom
zal up il a, zveket metala vib rir ao je vrućim, prašn javim zrak om, a Vianne i Sophie ostale
su same, nasred ulice.
19
Četiri
Lipanj 1940.
Franc us ka
Srednjovjekovn a palača domin irala je tamnozelenim pošumljenim brijeg om. Izgled ala
je pop ut nečeg iz izl oga slastič arnic e; dvor ac izg rađen od karamel a, s prozor ima od šećer-
ne vune i kapcima boje kand ir an e jab uk e. Daleko isp od, duboko plavo jezero upijal o je
odraz oblaka. Brižljiv o uređen i vrt ovi omoguć aval i su stanarim a palač e – i, važnije, nji-
hovim gostima – da šeću iman jem gdje se imal o razg ov ar at i samo o prih vatljivim tema-
ma.
U služb enoj blagov ao nic i, Isa bell e Ros sign ol sjedil a je ukočenih, usp ravn ih leđa za
stolom s bijelim stoln jakom za koji se lako moglo smjest it i dvadeset četir i osob e. Sve je u
ovoj prost orij i bilo svijetlo. Zid ovi, podov i i strop ovi bili su izrađ en i od kamen a u nijan-
si bis ern ice. Strop se lučn o izv ijao gotov o šest metar a uvis. Zvuk je bio naglašen u ovoj
hladnoj odaj i, zarobl jen, kao i svi pris utni.
Na čelu stola bila je mad ame Duf our, odjeven a u strogu crnu opravu što je otkriv ala
udubl jenje velič ine žlic e u dnu njezin a duga vrata. Jednost av an dij am antni broš bio je
njez in jed ini ukras (samo jed an dobar kom ad nak ita, dame, i to pomno odab ran; sve
može ostaviti doj am, a ništa nije tako glasn o kao jeft in i kič), njezin o usko lice s tupom
bradom bilo je uokvireno kovrč ama, tako očit o pos vijetl jen im a da je željen i doj am mla-
dosti bio prilično narušen.
»Riječ je o tome«, govor il a je odm jeren im glasom, uštogljenim i odrješit im, »da dje-
vojka treba biti u potp unost i tiha i nep rim jetn a u svojoj zad aći.«
Svaka od djev ojak a za stolom imal a je na sebi odg ovar aj ući plav i vunen i sako i suk-
nju, koji su bili školska odora. Nije to bilo tolik o loše zimi, ali ovoga vruć eg lipanjskog
pop odn ev a, odora je bila nep odn ošl jiv a. Isa bell e je mogla osjetiti kako se znoj i, i nije
bilo te količin e lav and e ni sap un a koji je mogao prik rit i vonj njezin a znoja.
Zurila je u neog uljenu naranč u pos red tanjur a od porc ul an a Limoges. Pribor je bio
postavl jen u precizn om slijed u s obij u stran a tanjura. Vilica za sal at u, pa ona za glavn o
jelo, nož, žlica, nož za maslac i onaj za ribu. I tako dal je.
»A sada«, rekla je mad am e Duf our. »Uzm it e pravi prib or – tiho, s'il vous plaît, tiho, i
ogul it e svoj u nar anču.«
20
Isabelle je pod ignula vil ic u i pok ušala zar it i oštre zupc e u debel u koru, ali nar anča se
otk otrljal a prek o pozl aćen og ruba tanjura, porcul an je zaz vek et ao.
»Merde«, promrsila je doh vat ivš i nar anč u prij e nego što je pala na pod.
»Merde?« mad am e Dufou r je bila pok raj nje.
Isa belle je pos kočila na stolc u. Mon Dieu, žena se kret ala poput otrovn ic e u močvari.
»Isp ričavam se, madam e«, rekl a je Isabelle vrat ivši naranč u na svoj e mjest o.
»Mademoisell e Ros signol«, poč ela je mad am e. »Kako je moguće da dvij e godin e prol a-
zit e ovim našim hodnic im a, a tako ste malo naučili?«
Isab ell e ponovn o nab ode naranču vil ic om. Bila je to nes kladna, ali učinkov it a kret-
nja. Zat im se nas miješi. »Opć en it o gov or eć i, madam e, nesp os obn ost učen ik a da nau či
zap ravo je nespos obnost učit el ja da pod uč i.«
Svi za stol om osupnuto dahn u.
»Ah«, rekl a je mad am e. »Mi smo, dakle, razl og zaš to nist e kad ri pojesti naranču kako
pril ič i?«
Isa b ell e je pokuš al a zasjeć i koru – prej ako, prebrzo. Srebrna ošt ric a skliznula je s na-
bor an e kore i zvekn ula o porc ul anski tan jur.
Ruka madame Duf our pol eti; prsti joj se stegnu oko Isa b ellina zapešća.
Za stolom, djevojke su nijem o prom atrale. »Uljud an razg ovor, djev ojk e«, rekl a je ma-
dam e krut o se smij ešeć i. »Nitko ne želi da mu partn er za večerom bude kao kip.«
Kao po nar edb i, djev ojke stan u tiho razg ovarati o stvar im a koje se nisu tic al e Isabell e.
Vrt lar en je, vremens ke pril ik e, moda. Prih vad jive teme za ženu. Isa belle je čula kako dje-
vojka pok raj nje tiho govori: »Silno mi se sviđa čipk a Alençon, a tebi?«, i zbilja, jedva se
suzd ržala da ne vrisne.
»Mad emoisell e Rossign ol«, rekla je mad am e. »Otić i ćete kod mad ame All ard i reći joj
da je naš eksper iment doš ao svom e kraju.«
»Što to znači?«
»Ona će znati. Pođ ite.«
Isabell e se brže-bolje pov uč e od stol a kako mad ame ne bi promijenil a mišl jenje.
Lice mad am e iskrivi se od nezadov oljstva na glasn o škrip anje noge stolca na kame-
nom podu.
Isabell e se nasmiješi. »Stvarn o ne vol im nar anče, znat e.«
»Ma zbilja?« zajedljiv o će madame.
Isab ell e je žel jela istrč at i iz ove zag ušljive prost orij e, ali već je sebi stvoril a dovoljn o
nevolja pa se prisil ila da kor ača polak o, ram en a zabač en ih, brade podignute. Kod stuba
(koj ima se mog la uspin jati s trima knjigam a na glav i ako bi se to od nje traž il o), pog le-
dala je oko sebe i, vid jevš i da je sama, sjuril a se dol je.
U hodniku ispod, uspor ila je i isp rav il a leđa. Kad je dospjela do ureda uprav iteljice,
nije čak bila ni zad ihana.
21
Pokucala je.
Na jedn olično»Nap rij ed«, otvorila je vrat a.
Madam e All ard sjedila je za zlatom obrubl jenim pisaćim stol om od mah ag on ij a.
Srednjovjek ovn e tap iser ije visjele su na kam en im Zid ov im a sobe, a lučn i proz ori gledali
su na vrt ove, do te mjer e dot jer ane da su se doi mal i više umjetn ima negoli prir odnima.
Čak su i ptic e tamo rij etko slij etal e; nema dvojbe da bi, osjetivš i sveopću uštogljenost,
smjesta odletjele dal je.
Isa bell e je sjel a – sjetivši se prek asn o da joj nije bilo ponuđeno da sjedn e. Pon ovn o je
skočil a na noge. »Oprost it e, madam e.«
»Sjedni, Isa b ell e«.
Posl ušal a je, oprezno prekriž ivši gležnjev e, kao što to pril ič i dami, i spojivš i dlanove.
»Mad ame Duf ou r me je zam olil a da vam pren esem kako je eksper iment gotov.«
Madam e posegne za jedn im od nal ivper a s drškom od stakl a Murano pa stan e lupkat i
njim e po stolu. »Zašto si ovdje, Isa b elle?«
»Mrz im nar anče.«
»Oprost i?«
»A ako bih baš jela naranču – a, ruku na srce, mad ame, zašto bih ako ih ne volim –
služ il a bih se rukama, kao što to rade Amer ikanci. Kao i svi ost ali, uost al om. Vil ica i nož
za naranču?«
»Misl im, zaš to si u školi?«
»Oh, to. Pa, izb acil i su me iz samost an a Presvetog srca u Avignonu. Ni za što, mogla
bih dod ati.«
»A škol a prij e toga?«
Isa b elle nije znala što bi odgovorila.
Mad am e odl oži nalivp ero. »Ubrz o ćeš navršiti dev etn aestu.«
»Oui, madam e.«
»Mislim da je vrij eme da odeš.«
Isab ell e skoč i na noge. »Da se vratim na predavan je o tome kako se jede nar anč a?«
»Pogrešn o si shvatila. Mislim da bi trebala otići iz škole, Isa b ell e. Jasno je da nisi zain-
ter esiran a da naučiš ono čemu te mi ovd je možem o pod uč it i.«
»Kako jest i nar anč u i kad možeš namaz at i sir i tko je važnij i – drug i sin vojvode ili kći
koja nije nasljedn ica, ili vel eposl an ik nev ažn e držav e? Mad ame, zar vi ne znat e što se u
svijet u dog ađa?«
Isabelle mož da jest bila skriv ena dub ok o u unut rašnjost i, ali ipak je znala. Čak i ov-
dje, zatoč ena iza živ ice i zlostavljan a uljudnošć u, znal a je što se događa u Francus koj.
Noću, u samostans kim odajam a, dok su njezin e kol eg ic e bile u krevetim a, sjedil a bi do
dugo u noć sluš aj uć i BBC na svom prok rij umčar en om radiju. Francus ka se prid ruž il a
Velikoj Britan ij i koja je objavil a rat Njemačk oj, i sad je na redu bio Hitlerov pot ez. Di-
22
ljem Franc uske, narod je sprem ao zalihe hrane, ugrađ iv ale su se rol ete na prozor im a radi
zam račen ja, ljudi su učili kako živ jeti u mrak u, pop ut krtica.
Pripremal i su se i brin uli, a onda... niš ta.
Mjes ec za mjesecom, ništa se nije događ alo.
Isp rv a, sve o čemu su svi gov or ili bio je Vel iki rat i gub ic i koji su unesreć ili toliko
puno obitelji, ali kako su mjes ec i prol azili, a o ratu se samo gov or ilo, Isa b elle je čula
kako učiteljic e spomin ju drôle de gue rr e, lažni rat. Prav i užas odvij ao se drugd je u Euro-
pi, u Belg ij i, Nizozemskoj i Poljskoj.
»Zar lijep e manir e u ratu nisu važn e, Isa bell e?«
»Sad više nisu«, bubnula je Isab ell e, tren utak posl ij e pož el jevši da je odšut jel a.
Mad am e je ust ala. »Nik ad nis mo bili pravo mjest o za tebe, ali...«
»Moj bi me otac strp ao bilo kamo samo da me se riješi«, rekl a je. Isab ell e bi rad ij e iz-
lan ul a istinu nego čula još jedn u laž. Naučil a je mnog e lekc ij e u čit avom nizu škola i sa-
mostan a koji su joj bili dom više od desetl jeć a, a, važn ije od sveg a, naučila je da joj se va-
lja pouzdat i samo u sebe. Sas vim je sigurno da ne može računat i na oca i sest ru.
Mad ame pogled a u Isab elle. Nos joj je zad rht ao jedva prim jetno, upućuj ući na lju-
bazn o, ali boln o neod obrav an je. »Teško je kad muš karac ost ane bez žene.«
»Teš ko je kad djevojčic a ostan e bez majke.« Prkosn o se nas mij eš il a. »Izg ubila sam oba
rod it elja, nisam li? Jed an je premin uo, a drugi mi je okrenuo leđa. Ne mogu odred it i što
me je više bol jelo.«
»Mon Dieu, Isa b elle, moraš li uvij ek izgov oriti ono što ti je na umu?«
Isab ell e je cij el og a život a sluš ala kritike na svoj račun, ali zaš to bi drž ala jez ik za zubi-
ma? Ionako je nitk o nije sluš ao.
»Dakle, odl aziš još dan as. Posl at ću telegram tvom e ocu. Tomas će te odvesti na
vlak.«
»Več er as?« Isa belle je trepn ula. »Ali... tata me neće htjeti prim iti.«
»Ah. Posljedice«, rekla je madam e. »Možda ćeš sad uvid jeti kako i o njima treb a pro-
misl iti.«
* * *
Isa belle je opet bila sama u vlak u, na putu prema nep oznatom.
Kroz mutan, prl jav proz or zur ila je u bljeskov e zelenog a kraj olika: pok oš en a polja, cr-
ven e krov ove, kam en e kućic e, sive mostove, kon je.
Sve je izg led al o baš kao i uvijek, i to ju je iznen ad ilo. Rat je prij etio, a ona je misl ila
da će to nek ako ostavit i bil jeg na krajolik u, izm ijeniti boju trav e, ili uniš tit i drv eć e, ili
otjer ati ptice, ali sad, dok je sjedila u ovom vlak u što je kloparao prema Par iz u, shvat il a
je da sve izg led a sasvim uobič ajeno.
Na nepreg lednom Gar de Lyon u, vlak se zaust avio uz fij uk i škripu. Isab elle pos egne
za malenom putnom torb om pod nogama i povuč e je u krilo. Dok je prom atral a kako se
23
putn ici komeš aj u i prol aze mimo nje nap uš tajuć i vagon, u misli joj doplovi pit anje koje
je zdušn o izbjeg aval a.
Otac.
Voljela bi vjer ov at i u to da će je doč ekat i raš irenih ruku, s ljub avlju izgov orit i njez ino
ime, kao što je to znao prij e, kad je majk a bila ono ljepil o koje ih je držal o zajedn o.
Zuril a je u svoju ofuc anu torb u.
Tako je mal en a.
Već ina je njezinih kol egica, u školama koje je pohađala, tamo pristizala s komp letima
kovčega povezan ih kožnim remenjem i zakuc an im mjedenim čavlić im a. Na svojim su
noćnim ormarićim a drž ale slik e i usp om en e, a u lad ic am a obiteljs ke alb um e.
Isa belle je imal a samo jedn u uokvir en u fot ograf ij u žene koje se žel jela sjeć at i, ali nije
mog la. Kad bi i pokušal a, sve što bi joj dolaz ilo bili su nej asni prizor i uplakanih ljudi i li-
ječnika kako trese glav om dok joj majk a govor i kako bi se treb ala čvrs to držat i uz sest ru.
Kao da bi to išta pom oglo. Via nne ju je ubrzo odb acil a, baš kao i otac.
Shvat il a je da je ost al a sama u vagonu. Stegn uvš i dršku torb e, sklizn e postrance sa sje-
dal a i iziđe.
Per oni su vrvjel i svij etom. Vlak ov i su staj ali u redov ima, podrht avaj ući; dim je pun io
zrak kul jajući prema vis ok oj kupoli svod a. Negdje je odjekn ula zviž daljk a. Gol em i že-
ljezni kot ači poč eli su se okretati. Per on je drhtao pod njezin im nog ama.
Otac se ist icao, čak i u mnošt vu.
Kad ju je uočio, vidjela je kako mu iritac ija mijen ja lice, preobraz ivši njegov izr az u
onaj mračne odl učnost i.
Bio je vis ok muš karac, najm anje metar i osamdeset; ali pov io se pod Vel ik im ratom.
Odn osno, bar em se Isabell e sjeć al a kako je to jedn om kazao. Njeg ova su šir oka ram ena
bila zgur en a, kao da mu je brig a o prav ilnom držan ju bila pos ljednja stvar na pamet i uza
sve ostalo što ga je mor il o. Njegova pror ij eđena kosa bila je sijed a i neuredn a. Nos mu je
bio širok i plosn at, pop ut špatule, a usne tank e poput primisl i. Ove vruće ljetne večer i
nos io je zguž van u bij elu košulju, podvij en ih ruk av a; krav at a je bila olab avljena oko po-
hab an og ovratnika, a hlač e od samta vapile su za pran jem.
Pokuš ala je izgled ati... zrel o. Možda je to ono što je od nje žel io.
»Isa b elle.«
Stegnula je drš ku torbe objem a rukama. »Tata.«
»Još jednom izbačena.«
Kimnul a je, teško progutavš i.
»Kako ćemo pronać i novu škol u u ovakv im vremenima?«
Ovo je bila njezina prilik a. »Ja... Žel im živjeti s tob om, tata.«
»Sa mnom?« Zvuč ao je iživc ir ano i izn en ađ en o. Ali zar nije bilo normaln o da djevoj-
ka želi živ jeti s ocem?
24
Zak or ačila je prema njem u. »Mogla bih raditi u knjižar i. Neću ti smetati.«
Uvukla je oštro dah, ček ajući. Zvukovi su se naje dn om poj ač ali. Čula je korake ljud i,
peron kako pod njim a stenje, gol ub ove kako im nad glavam a klepeć u kril ima, dječ ji
plač.
Naravno, Isabell e.
Dođi doma.
Otac s gnušanjem uzdahne i stan e se udal javat i.
»Pa«, rekao je osvrn uvš i se. »Ideš li?«
* * *
Isabelle je lež ala na deki u travi što je slatkasto mir is ala, s knjig om rast vor en om pred so-
bom. Negd je u bliz ini pčele su među cvijeć em marljiv o zujale; u pos vem ašnjoj tiš in i zvu-
čalo je to pop ut sić ušnog mot oc ikl a. Dan je bio paklen o vruć; tjed an nakon njez ina po-
vratka kući u Par iz. Ali ne i doma. Znala je da otac kuje planove kako bi je se čim prij e
rij ešio, ali nije žel jela time razbijat i glavu na ovako prek rasan dan, bor aveć i na zraku što
je miris ao na trešnje i slatko i zel en u trav u.
»Previše čit aš«, rekao je Crist ophe grick ajuć i vlat trave. »Što je to, ljubavn i rom an?«
Prevalil a se prema njemu, naglo zaklop ivši knjigu. Bila je o Edith Cav ell, boln ič ark i u
Velikom ratu. Junakinji. »Mogla bih biti ratn i heroj, Cristophe.«
On prasn e u smij eh. »Djevojka? Heroj? Smij ešn o.«
Isa belle se brzo osovi na noge zgrabivš i šeš ir i bijel e svil ene rukavic e.
»Ne srdi se«, rek ao je iskesivš i se. »Samo mi je dod ijal o razgovar ati o tom ratu. K
tome, činjenic a je da su žene u ratu beskorisn e. Vaš pos ao je da ček ate naš pov ratak.«
Jedn u je ruku podm etnuo pod obraz i zag ledao se u nju kroz čup erak plav e kose što
mu je pao preko lica. U svom e morn arskom sak ou i bij elim hlač ama širok ih nogavic a iz-
gled ao je baš onak av kao što je i bio – povl aš teni stud ent, nenavik ao na bilo kakav rad.
Mnogi stud enti njeg ov ih god in a dobrovoljn o su napuštal i stud ij da bi se prid ružili vojs -
ci. Ne i Cristophe.
Isa bell e je krenula uzb rdo pa kroz voćn jak, izb ivši na travn ati brežul jak gdje je bio
parkiran njeg ov kab riolet Panhard.
Već je bila za upravl jačem, upaljen a mot ora, kad se Cristoph e poj av io. Potoč ić znoj a
cij ed io mu se niz lijep o, prav ilno lice, a prazn a košara za izl et visjel a mu je prek o ruke.
»Baci to otrag a«, rekl a je uz šir ok osmij eh.
»Nećeš ti voziti.«
»Izgled a da ipak hoću. Upadaj.«
»To je moj autom ob il, Isa belle.«
»Pa, točn ije – a znam kol iko su ti važn e čin jenic e, Cristophe – to je automob il tvoj e
majk e. A ja misl im da bi žens ki autom obil trebala vozit i žena.«
Isa b elle je pokušala zat omit i osmijeh kad je zakolut ao očim a i prom rmljao »u redu«,
25
pa se nagn uo kako bi smjest io košar u iza Isab ellina sjed ala. Tada, njoj u inat usp or ivši,
obiš ao je autom ob il i zauzeo mjest o pok raj nje.
Nije ni zat vorio vrat a kad je ona ubacila u brzinu i nagaz il a pap učic u gasa. Autom ob il
je načas oklij evao, a zat im naglo polet io naprijed, kovitlajuć i prašin u i dim dok je ubrz a-
vao.
»Mon Dieu, Isab elle. Spor ije malo!«
Jedn om je ruk om pridrž avala slamn ati šešir što je lam atao, dok je drugom stez al a
upravljač. Jedva da bi malč ice usp orila kad bi se mim oi šl i s drugim voz ilim a.
»Mon Dieu, sporije«, ponov io je.
Morao je, dak ako, znati da nije kanil a posl uš ati.
»U dan ašn je vrijeme žena može otić i u rat«, rekl a je Isa bell e kad ju je pariška prom et-
na guž va najz ad prisilila da usp or i. »Mogla bih voz iti sanit etska kola, možda. Ili bih mo-
gla radit i na razbijanju tajn ih šifri. Ili šarmirati neprij atel ja pa da mi oda tajne lokacije ili
plan ov e. Sjeć aš se one igre...«
»Rat nije igra, Isa belle.«
»Mislim da mi je to jasn o, Crist ophe. Ali, dođe li do rata, mogu pom oć i. To je sve
što kaž em.«
Na Rue de l’Amiral de Coligny morala je nag lo zak oč iti da ne udari u kam io n. Ko-
nvoj se prot ez ao od Comédie Française pa sve do muzej a Louvre. Štoviše, posvud a na-
okolo bili su kamio ni, a žandari u unif orm ama preu smjeraval i su promet. Vreć e s pije-
skom bile su nagom il an e oko nekol ik o građevin a i spom en ika kako bi ih zaš titil e od
zračn ih nap ad a – koj ih nije bilo otkako je Franc uska stup ila u rat.
Zašto je ovdje bilo tol ik o franc uskih polic ajac a?
»Čudn o«, prom rsil a je Isabelle namrš tivš i se.
Cristophe je izvio vrat da vidi što se događ a. »Preseljav aju umjetn ine iz Louvrea«, re-
kao je.
Isab ell e je vidjel a da je prom et krenuo pa je ubrz al a. Začas je dospjela do očeve knji-
žare i parkir ala.
Mahnula je Cristoph eu na pozd rav i nest ala u knjižar i. Bila je duga i uska, od poda
do stropa pret rp an a knjig ama. Tijek om god ina otac je nastoj ao poveć ati fundus, davši
post aviti samost ojeć e pol ic e za knjige. Rezult at njeg ov a »pob oljšan ja« bila je neka vrsta
labirint a. Prolazi među polic am a vodil i su amo-tamo, sve dubl je i dubl je unut ra. Na sa-
mom kraju bili su turistički vodič i. Neke su pol ic e bile dob ro osvij etljen e, neke u sjen a-
ma. Nije bilo dov oljno utičn ica da se osvijezl i baš svaki kut ak, ali njezin je otac pozn a-
vao svaki nasl ov na svakoj pol ic i.
»Kasn iš«, rek ao je, pod ign uvš i pogled sa stola otraga. Radio je neš to na tiskarskom
stroju, vjeroj atno tis kajuć i jedn u od svojih knjiga poezij e koje nitko nikad nije kup ov ao.
Njeg ov i tupi prs ti bili su umrl jani plavom. »Pretpost avl jam da su ti momc i važnij i od
26
posl a.«
Kliznula je na stol ac iza blagajn e. U ovih tjed an dana otk ak o je živ jel a s ocem odl uč i-
la je izb jegav at i prep irke, iako ju je šutnja izj ed al a. Nerv ozn o je lupk ala nogom. Riječ i,
fraz e – opravd anja – vriš tal i su od pot rebe da se naglas izg ovore. Bilo je teš ko preš ut jeti
kako se osjećal a, ali znal a je kol ik o žark o želi da ode, pa se suzdrž av ala.
»Čuješ li ovo?« rekao je nakon nek og vrem ena.
Zar je zak unjal a?
Isabelle se usp rav i. Nije ni čula oca kako pril az i, ali sad je bio iza nje, mrš teći se.
Neš to se čudno čulo u knjiž ar i, to je bilo sig urn o. Praš ina je padala sa strop a, pol ic e
su blag o podrhtav al e stvar aj uć i zvuk nalik cvok otu zubi. Sjena je prošla ispred armiran og
stakl en og izlog a na ulazu. Stotin e.
Ljudi. Mnošt vo.
Otac je otišao do vrata. Isabelle je skliznul a sa stolca i kren ul a za njim e. Kad je otvo-
rio vrat a, ugled al a je rul ju kako juri ulic om, pun eć i pločn ik e.
»Koji vrag?« prom rmljao je otac.
Isab elle se progur ala por ed njega pa se stal a laktima probij ati među svjet in om.
Muškarac se zal etio u nju udar ivši je tako snažn o da je pos rn ula, ali nije se niti ispri-
čao. Još ljud i jurcal o je pok raj njih.
»Što je ovo? Što se dog ađa?« upit al a je zaj apur enog a, zad ihan og muš karca koji se po-
kušavao prob iti kroz gom ilu.
»Nijemc i ulaz e u Par iz«, rekao je. »Moramo bjež at i. Bio sam u Vel ikom ratu.
Znam...«
Isa b ell e se pods mjehne. »Nij emci u Parizu? Nem og uć e.«
Odjurio je dalje pos kakujuć i s jedne strane na drug u, kriv udajući, ruke skupl jaj uć i pa
šir eć i na bokovima.
»Mor am o se domoći kuće«, mračno je rekao otac. »Drži se uza me«, dometn uo je
kreć ući se među gomilom.
Isabell e nik ad nije vid jel a takvu pan ik u. Gore i dolje niz ulic u palil a su se svjet la,
automob ili, vrat a treskom zatvaral a. Ljudi su dovik iv ali jedn i drugim a i pruž al i ruke po-
kuš avaj ući se ne izgub it i u sveo pć emu met ež u.
Isa b ell e se držala uz oca. Pakao na ulic ama ih je usporio. Ulazi u podz emnu žel jezni-
cu bili su zakrčeni pa su morali cij el o vrij em e hodat i. Već se spustio sumrak kad su se
najz ad dom og li kuće. Pred njih ov om zgrad om, ocu su treb al a dva pok uš aj a da otvor i
ulazn a vrat a, tol ik o su mu se tresl e ruke. Jednom unutra, ignor iral i su trošno diz al o i po-
hital i stub am a na peti kat, do svoga stan a.
»Ne pali svjetla«, prom ukl o je rekao otac kad je otvor io vrat a.
Isabell e ga je slij edila do dnevne sobe pa prošla mimo njeg a do prozor a, gdje je pod ig-
nula rolet e i prov irila na ulic u.
27
Iz daljin e se čula tutnjava. Kako je post ajala glasn ij a, proz ori su se sve više tresl i, zvec-
kajuć i pop ut kockica leda u čaši.
Čula je prod oran fijuk samo nek oliko sek unda prij e nego što je na nebu ugledal a
crnu eskadril u, u formac iji jata.
Bomb ard er i.
»Švabe«, šapn uo je otac.
Nijemc i.
Njemački borb en i zrakoplov i lete nad Parizom. Fij uk je postao glasniji, rezak pop ut
žens kog vriska, a onda, negdje – mož da u drug om arondis man u, pomisl ila je – bomb a je
eksplodirala u bljes ku jeziv e jarke svjet lost i, i nešto je zah vat il a vat ra.
Oglasila se siren a za zračn u opasnost. Otac je silov ito nav uk ao zastor e i poveo je iz
stana niz stub e. Svi susjedi su činil i isto, nos eć i kap ut e i djecu i kućn e ljubimc e niz stubi-
šte, dol je u vežu pa niz uske, zav ojite kamene stub e što su vodil e u pod rum. Sjedili su za-
jedn o u tami, nat is kan i jedni uz druge. Zrak je zaudarao na plijes an, znoj i strah – bio je
to najo št riji od svih miris a. Bomb ardir an je se otegn ul o uned og led, fijuč ući i tutn jaj ući,
Zidovi pod rum a vib rirali su oko njih, praš ina je padal a posvud a naokol o. Jedna je beba
počela plak ati, neu tješn o.
»Utiš ajt e to dij ete, mol im vas«, netko je prasnuo.
»Pok uš avam, mons ie ur. Uplašen je.«
»Kao i svi ostal i.«
Nak on, čin ilo se, čit av e vječn osti, zavl ad al a je tiš in a. I gotovo da je bila glasnij a od
buke. Što je ostalo od Pariz a?
Do tren utk a kad se oglasila sir ena za kraj opasn ost i, Isa bell e je bila obamrla.
»Isab elle?«
Žel jela je da otac posegn e za njom, da joj uzme ruku i utješi je, makar samo na čas,
ali okren uo joj je leđa i pošao uz mračne, vijugave pod rumske stube. Gore, u stan u, Isa-
bell e je smjesta poh itala prema prozoru, vireć i iza zast ora da vidi Eifell ov toranj. I dalje
je bio tamo, uzdižuć i se nad zidom gustog a crn og dima.
»Nem oj staj at i kod proz or a«, rek ao je.
Pol ako se okrenul a. Jedin a svjetlost u sobi dopir ala je od njegove džepn e svjetiljke,
bolesnožuti tračak u tami. »Pariz neće past i«, rekl a je.
Nije odg ovor io. Namrštio se. Pit ala se misl i li na Vel iki rat i ono što je vidio u rov o-
vima. Mož da su ga ponovno zapekle star e rane, bolne od zvukova pad ajuć ih bomb i i sik-
tav ih bukt in ja.
»Pođi u post elju, Isa belle.«
»Kako bih uopće mogla zasp at i?«
Uzd ahnuo je. »Naučit ćeš da je štošta moguć e.«
28
29
Pet
Vlada im je lagala. Uvjeraval i su ih, izn ov a i iznova, da će Mag inot ov a lin ija obraniti
Francusku od Nijemac a.
Laži.
Ni bet on, ni čelik, ni francuska vojska nisu mog li zau stav iti Hit ler ove trupe, a vlada
je pobjeg la iz Pariz a pop ut lop ov a u noći. Reč en o je da su u Tou rs u, određuju strateg ij e,
ali kakva korist od strat egija kad je Par iz preplavl jen nep rijateljim a?
»Jesi li spremn a?«
»Ne idem, tata. Već sam ti rekla.« Odjen ula se za putov an je – kao što ju je zamol io –
u crvenu ljetnu haljinu na točkic e i cip ele s nis kim potpetic ama.
»Neć em o opet pon avl jati ovaj razgovor, Isab ell e. Humbertovi će uskoro doći da te
pok upe. Odvest će te sve do Tours a. A onda, prep uštam te tvoj oj snal ažljivosti da dođ eš
do sestrin e kuće. Bog zna da ti je makar bjež anje uvij ek išlo od ruke.«
»Znači, tjeraš me. Opet.«
»Dosta s time, Isab ell e. Sup rug tvoje sest re je na fronti. Sama je s kćerkom. Učin it ćeš
kao što ti kaž em. Napuštaš Par iz.«
Je li uopće znao koliko ju je ovim uvrijedio? Je li mar io?
»Nikad te nije bilo brig a ni za Via nn e ni za mene. A ona me ne želi ništa više nego
ti.«
»Ideš«, rekao je.
»Želim ost at i i boriti se, tata. Biti pop ut Edith Cav ell.«
Zak olut ao je očima. »Sjećaš li se kako je skončala? Ubili su je Nij emci.«
»Tata, molim te.«
»Dost a. Vid io sam za što su kadri, Isabell e. Ti nisi.«
»Ako je tako gadn o, treb ao bi poći sa mnom.«
»I ost av iti stan i knjižaru njima?« Zgrabio joj je ruku i izvuk ao iz stana pa dolje niz
stub e. Njez in slamn at i šeš ir i putna torba udar ali su o zid, dah joj je izlazio u dahtaj im a.
Najz ad je otvorio vrata i izvuk ao je na Avenue de La Bou rdonnais.
Kaos. Praš in a. Svjetin a. Ulic e su bile živi, zadihan i zmaj ljudskog a roda koji mili na-
prijed, dašć e u praš in i, trubi sirenama; ljud i zap om ažu, djeca plač u, a vonj znoj a tež ak je
u zraku.
Autom obili su zak rčili četvrt, svaki stenje pod ter etom kutij a i torbi. Ljudi su uzeli
30
sve čega su se mog li doč ep ati. Koč ij e i bicikli – čak i dječja kolic a.
Oni koji nisu mogli pron ać i ili sebi priu štit i gor iv o, automobil ili bic ikl, išli su pješi-
ce. Stot ine – tis uć e – žena i djec e drž al i su se za ruke vukuć i se nap rijed, noseći onol ik o
kolik o su mogli ponijeti. Kovč ez i, košar e, kućn i ljubimc i.
Oni najmlađi i najs tariji već su zao st ajali.
Isab ell e se nije željel a prid ruž iti toj beznadn oj, bespom oćn oj rij eci žena, djece i starča-
di. Dok su mlad i muš karc i bili na boj ištim a – ginući za njih – njih ov e su obit el ji bjež al e,
prem a jugu ili zapad u, iako, zap rav o, zašto su mislili da će tamo biti sig urn ije? Hitler ov e
trup e već su napal e Poljs ku, Belg ij u i Čeh osl ovačk u.
Rulja ih je okružil a i prog ut al a.
Jedna se žena zaletjel a u Isabelle, pa prom rmljal a isp riku i nast av ila dal je.
Isab ell e je slij edil a oca. »Mogu biti od koristi, mol im te. Bit ću boln ičark a, ili mogu
voz iti san itetsko voz il o. Mogu povijati rane, ili ih čak šivat i.«
Negd je u blizin i oglasila se autom obils ka sir ena.
Otac je pogledao mimo nje i vidjela je kako mu je olakšan je osvijetlil o lice. Isabelle je
prepozn ala taj pog led: znač io je da će je se najzad riješiti. Opet. »Evo ih«, rekao je.
»Nemoj me slat i odavde«, rekla je. »Mol im te.«
Usmjer io ju je kroz mnoštvo do mjesta gdje je prašn jav i crni autom obil bio parkir an.
Na krov u je bio priv ezan ulegn uti, umrljani madrac, zaj edn o s komp let om ribičkih šta-
pov a i kavezom u kojem je bio zec. Poklopac prtl jažnik a bio je otvoren, ali tak ođ er pri-
vezan; unutra je vid jela hrpu košar a, kovč ega i svjetiljk i.
U automobilu, blij ed i, punačk i prs ti mons ie ura Humb erta stezal i su upravljač kao da
je automobil bio konj koji bi u svak om trenu mog ao pojuriti. Bio je to zdep ast muš kar ac
koji je dane provodio u mesn ici pokraj očev e knjiž are. Njeg ova supruga Patricia bila je,
pak, stasita žena snažn e čel justi kakv a se čest o mogla vid jeti na selu. Pušil a je cig aret u i
zuril a kroz proz or kao da nije mog la vjerov at i vlastitim očima.
Monsieur Humb ert spustio je proz or pa protur io lice kroz otvor. »Zdrav o, Julie ne. Je
li spremna?«
Otac je kimnuo. »Spremna je. Merci, Edou ard.«
Patricia se nagn ula kako bi se i sama obrat ila ocu. »Mi nećemo dalje od Orl éans a. I
mor at će plat it i svoj dio za goriv o.«
»Nar avno.«
Isab ell e nije mog la otić i. Bilo bi to kukavičk i. Pog rešno. »Tata...«
»Au revoi r«, rekao je dovoljno čvrsto da je pods jeti kako nema izb ora. Kimnuo je pre-
ma autom obil u i ona se ukočeno pokrene.
Otvorila je stražn ja vrat a i ugledal a tri mal en e, mus av e djevojč ic e stiješnjen e poput
riba u mreži kako jedu krek ere, piju iz boč ic a i igraj u se s lutk ama. Pos l jednje što je že-
ljel a bilo je da im se prid ruži, ali ugur al a se unutra, nap ravil a sebi mjest a među tim nez-
31
nancima koji su zau dar al i po siru i kob as icim a, pa zat vor il a vrata.
Okrenuvši se na svom e mjest u, pog led al a je oca kroz stražnje stakl o. Zad rž ao je nje-
zin pog led; vidjela je kako mu se usta jedva primjetno izvij aju dolje: bio je to jed ini na-
govještaj da ju je vid io. Gom il a se slij ev ala oko njega poput vode oko kamen a, sve dok
nije mogla vidjeti niš ta osim zida od nep oznatih ljudi koji se tromo prib ližav a automobi-
lu.
Ponovn o uper i pog led isp red sebe na sjed alu. S druge stran e njez ina proz or a mlada je
djev ojka zurila u nju, divlja pogled a, kose spleten e pop ut ptičjega gnijezd a, s doj enčet om
što joj je sisalo dojk u. Automob il se kretao spor o, katk ad mileć i, katkad dulje vrij em e
stojeći. Isa b elle je promat ral a svoje sun ar odn jake – svoje sun arodnjakin je – kako se vuku
s noge na nogu, doi mljući se omaml jeno, prestravl jen o, smeten o. Svak o malo netko bi
udario o pokl op ac mot ora ili prtljažn ik, nešto moleći. Drž al i su prozore podignut ima
iako je vruć ina u autu bila nep odn ošljiva.
Isp rva je bila tužna što odlaz i, a onda je u njoj proključ ao gnjev, postajuć i vrući čak i
od zrak a otrag a u tom smrdljiv om autom ob il u. Bila je umorn a od toga da svi misle kako
s njom mogu što im se proht ije. Najp rije ju je napust io otac, a onda ju je odb ac ila i Vi-
anne. Sklopil a je oči da prikrij e suze koje nije bila kad ra pot isnuti. U tami što je smrd jel a
na kob as ic e, znoj i dim, dok su se pok raj nje svađal a djeca, sjetila se kad su je prvi put
poslali od kuće.
Duga vožn ja vlak om... Isabell e se bila stisnul a uz Via nn e, koja nije rad ila niš ta doli
šmrcala, plak al a ili se pretvaral a da spava.
A onda madam e, koja gled a niz svoj nos nal ik na slav in u i govori: Neće mi stvarat i ne-
vol je.
Iako je bila premalena – bilo joj je tek četiri – Isa bell e je smat ral a da je već naučila što
znači osamljen ost, ali prevaril a se. U tri godin e što ih je prov el a u Le Jard inu, barem je
imala sest ru, iako Viann e nik ad nije bilo u blizin i. Isa bell e se sjećal a kako viri kroz pro-
zor na katu, iz daljine promat rajući sestru i njez ine prijat el je, mol eći se da je se netk o sje-
ti, da je poz ov u, a onda je Vianne, kad se udala za Ant oinea, otp ust il a mad am e Klet vu
(nije joj to bilo prav o ime, dak ak o, ali svakak o joj je prist ajal o) i Isa b elle je vjerovala da
je kon ačn o postal a dio obit el ji. Ali ne zadug o. Kad je Via nne imal a spont an i pobačaj,
got ovo odmah bilo je: zbog om, Isa b ell e. Tri tjedna posl ije – u dobi od sed am – bila je u
svom prvom int ernatu. Tek je tada zai st a shvat il a što znač i osaml jen ost.
»Ti, Isabell e. Jesi li pon ijela kakv u hran u?« upital a je Pat ricia. Okrenul a se u svom
sjedalu vireć i na Isa b elle.
»Nisam.«
»Vino?«
»Pon ijel a sam nov ac, odjeću i knjige.«
»Knjige«, prez irno je pon ovil a Pat ric ia pa se pon ovn o okren ul a. »E, to će ti pomoći.«
32
Isab elle se pon ovn o zagledal a kroz prozor. U čemu je još pogrij eš il a?
* * *
Sati su prolazil i. Autom ob il je bolno sporo nap redovao prema jugu, a Isa belle je bila za-
hvalna zbog prašine. Obložil a je prozor e, zamag lil a jez iv e, dep res ivne priz or e.
Ljud i. Pos vuda. Isp red, iza, por ed njih; tolik o ih je bilo da se autom obil mog ao kret a-
ti samo cent im etar po cent imet ar. Čin il o se kao da voze kroz roj pčel a, koje se na sek un-
du razdvoje, a onda se ponovno skupe. Sunce je bilo okrutno vruće. Smrdl jivu je unu-
trašn jost autom ob il a pret vorilo u pećn ic u, a obrušavalo se na žene koje su se vukl e pre-
ma... čemu? Nitk o nije znao što se točn o dog ađ al o iza njih, kao ni to gdje ih je tamo na-
prijed čekal a sig urn ost.
Automob il je pol et io naprijed pa nag lo zakočio. Isab ell e je bubnul a o prednje sjed alo.
Djec a su smjest a udar il a u dreku zaz ivaj uć i majku.
»Merd e«, prom rs io je monsie ur Humbert.
»Monsie ur Humbert«, izvješ tačeno ga je prekor il a Pat ricia. »Djec a.«
Neka je star ic a udar il a o poklop ac mot ora dok se provlačila.
»Dakle, to bi bilo to, madam e Humbert«, rekao je. »Ost al i smo bez gor iva.«
Patricia je izg ledala kao riba na suhom. »Mol im?«
»Mor ao sam svako malo stajati, znaš to. Nem amo više gor iva i ne mož emo ga nab av i-
ti.«
»Ali... pa... što ćemo sad?«
»Pronaći ćemo neko mjest o gdje bismo mog li ods jest i. Mož da bih mog ao nagov orit i
brat a da dođe po nas.« Humbert je otvorio svoja vrata, pazeći da ne udari nikog a tko je
šepao mimo njih, pa iziš ao na prašn jav u, zeml jan u cest u. »Vidiš. Tamo. Étamp es nije
daleko odavde. Uzet ćemo sobu i jelo i sve će izgledati bol je ujut ro.«
Isa b ell e se nag lo uspravil a na sjedalu. Zac ijelo je bila zasp ala pa joj je neš to prom ak-
nuto. Zar će tek tako napust iti autom ob il? »Misl ite li da možem o pješ ic e do Tours a?«
Patric ia se okren e. Izgled ala je isc rpljen o i kao da joj je vruć e, baš kao što se i sama Is-
abell e osjeć al a. »Mož da bi nam mog la pom oć i neka od tvojih knjig a. Zas igurn o su bile
pametniji izbor od kruha ili vode. Dođ it e, cure. Izl azit e iz auta.«
Isabell e je pos egn ul a dol je za svojom torbom pod nog ama, bila je čvrs to uglavl jena i
trebal o je pon eš to napor a da je izvuče. Odlučno zasten javši, najzad je usp ije oslob od iti,
pa otvor i vrat a i iziđe.
U tren u je okruži gom il a, gurali su je, navlačil i i psovali.
Netk o joj je pokuš ao ist rgn uti torbu iz stiska. Borila se, othrv al a. Dok ju je stiskal a uz
tij el o, pok raj nje je prošl a žena gurajući bic ikl prek rcan stvarima. Žena je beznadno zur i-
la u Isabell e, a u njez inim se tamn im očima zrc alil a iscrpl jen ost.
Netk o je drugi opet nalet io na nju; pos rnul a je naprij ed i umal o da nije pala. Samo ju
je zid ljuds kih tijela spasio da ne padn e kol jen ima na praš inu i blat o. Iza leđa je čula
33
kako joj se netk o isprič av a, i Isab elle je zaustil a odg ovor it i kad se sjet il a Humbert ov ih.
Progur al a se naprij ed do drug e strane automob ila, pov ik avš i: »Mons ie ur Humbert?«
Nije bilo odg ovor a, samo nep rekidan top ot koraka na cesti.
Zaz val a je i Patriciu imenom, ali vrisak se izgubio u tutnjav i bezbrojnih stop al a i
guma koje su škrip al e po šljunk u. Ljud i su je udar al i, nag ur avali. Padn e li na kol jen a, os-
tat će zar obljen a tamo i umrijet i, sama u gom il i sunar odn jaka.
Stišćući glatku kožnu dršku torb e, prid ruž ila se maršu prema Étamp es u.
Satima poslij e, kad je već pala noć, i dalje je hodala. Stopala su je boljela; žuljev i su
gor jeli svak im novim kor akom. Uz nju je kor ač al a i glad, neumol jiv o je gurk ajući svojim
mal enim, ošt rim lakt om, ali što je mogla? Spakiral a se za odlaz ak sest ri, a ne za ovaj be-
skon ačni egz od us. Uza se je imal a primjer ak svoj e najd raže knjig e, Mad ame Bov ary, i
knjigu koju su svi čitali – Autant en emporte le vent1 – i nešto odjeće; nije imala ni hran e
ni vode. Oček ivala je da će cijelo ovo putov anje pot rajat i samo nek ol ik o sati. Nije joj
bilo ni na kraj pam et i da bi mogla pjes ačiti sve do Carriv ea ua.
Zaust avil a se na vrhu male uzvisine. Mjes eč in a je otk ril a tis uće onih što su hodal i po-
red nje, isp red, iza; gur aj uć i je, udaraj uć i, tjerajuć i je nap rijed sve dok nije bilo drug e
nego nast avit i zajedn o s njim a. I stot in e drug ih odab rali su ovo brd ašc e za odmor. Žene i
djeca utaboril i su se uz cest u.
Prašnjava cesta bila je preplavljen a pokv arenim automobilim a i osobnim stvarim a, za-
bor avl jenim a, odb ač en im a, pregaž enim a, preteškim a da se nose. Žene i djec a lež al i su is-
prepleteni na travi, ili pod stablima, ili uz jarke, usnuli, rukama obg rlivši jedn i drug e.
Isab elle se izm ož den a zaust av il a u Étamp esu. Gom il a se razlijeval a oko nje, tet ur ajuć i
na cest i prema gradu.
I znal a je.
Neće pron aći mjesto za prenoćiti niti što za pojesti u Étamp es u. Izb jeg lic e koje su sti-
gle prij e poh aral e su grad pop ut skak avac a, pokupov avš i sve što je bilo na polic am a trgo-
vin a. Neće biti ni slob odne sobe – njezin joj novac ovd je neće biti od koristi.
I što da radi?
Da kren e prema jug oz ap adu, prema Tou rs u i Carr ivea uu. A što drugo? Kao djevojči-
ca proučav al a je zemljov ide ove reg ije tražeć i put do Pariza. Poznavala je ovaj kraj. Kad
bi barem mog la jasn o misl iti.
Odl ij epil a se od gomil e koja se kretal a u smjeru mjeseč in om obasjanih siv ih zgrad a u
daljini i oprezn o kren ula dol inom. Posvuda uokol o ljud i su sjed ili na travi ili spav ali pod
dek am a. Mog la ih je čuti kako se komešaju, šapću. Stotin e. Tis uće. Na drugom kraju
pol ja pron ašla je putel jak koji je vodio uz nis ki kam en i zid, prem a jugu. Skren uvš i tamo,
ostala je sama. Zast al a je, pust ivši da je prož me taj osjeć aj, da se smir i. Zat im počn e po-
novn o hod at i. Nak on nek ih kil om et ar i pol, puteljak je odvede do šipražja.
Bila je zašl a dub oko u šumu – nast ojeći se ne obaz ir at i na bol u prs tu, bol u žel uc u,
34
suh oću u grlu – kad je nan jušil a dim.
I pečeno meso. Glad je zbacila njezin u odl učnost i učin ila je nes motren om. Ugled ala
je narančasti sjaj vat re i kren ul a prem a njoj. U posljednjem trenutku shvat ila je opasn ost
i zau stavila se. Pod njezin im se stop al ima prelom ila grančic a.
»Priđ i, slobodno«, čula je muš ki glas. »Krećeš se šumom kao slon.«
Isab elle se ukip jel a. Znala je da je bila glup a. Opasnost je vrebala na svakom kor aku,
pogotovo za djevojku bez pratn je.
»Da sam te žel io ubiti, već bih to učinio.«
Ovo je svakako bila ist ina. Mogao joj se priš uljat i u mraku, prerez ati joj vrat. Nije pa-
zil a ni na što, osim na upornu glad u želuc u i mir is pečen og mesa.
»Mož eš mi vjer ov at i.«
Zag ledal a se u mrak pokuš avajuć i ga razazn at i. Nije mogla. »Mog lo bi se reći i da je
suprotno od toga istin a.«
Smijeh. »Oui. A sad, dođi ovam o. Peč em zeca.«
Slij ed ila je sjaj vat re, prešavš i vod od er in u, pa uzb rd o. Deb la oko nje činil a su se sre-
brnk asta na mjeseč in i. Kret ala se lako, spremna učas pob jeć i. Kod pos ljedn jeg stab la, iz-
međ u nje i vatre, zaust avil a se.
Uz vatru je sjedio mlad ić, leđim a naslonjen na grubo deblo, jedn e noge izb ač ene na-
prijed, druge pov ijene u kol jenu. Po svoj pril ic i bio je samo nekol iko god ina starij i od
nje.
Bilo ga je teško dob ro vidjet i na narančast om ods jaj u. Imao je pod ulju crnu kosu,
koja kao da nije pozn avala ni češ alj ni šamp on, a odjeć a mu je bila toliko pohabana i za-
krp an a da ju je podsjet io na ratn e izb jeglic e koji su se prij e samo koji dan vukl i pariš kim
ulicam a, skupljajuć i cig aret e, papir i prazn e boce, prekl in juć i za pom oć ili razmjenu. Os-
tavljao je dojam nezdrave osobe koja nik ad nije znala kad će imat i prilik u za idući obrok.
Pa ipak, nud io joj je hranu.
»Nadam se da ste pristojn i«, rekl a je sa svog a mjest a u tami.
Nasmijao se. »Bogami jesam.«
Zak or ačila je u krug svjet la što ga je bac al a vatra.
»Sjedni«, ponud io je.
Sjela je preko puta njeg a, na trav u. Nagnuo se oko vatre i dod ao joj bocu vina. Uzel a
je i otpila dugi gutl jaj, toliko da se nas mij ao kad mu je vrat ila bocu i obrisal a vino s bra-
de.
»Baš si lijep a pijand ura.«
Nije imal a pojm a što bi na to odv ratila.
Nasmiješio se.
»Gaëton Dub oi s. Prijatelji me zovu Gaët.«
»Isab ell e Rossignol.«
35
»Ah, slav uj.«
Slegnul a je ram en ima, nije joj to bila nov ost. Njezin o je prezim e znač ilo »slavuj«.
Majka je Via nn e i Isa b elle zval a svojim slav ujim a kad bi ih ljubila za laku noć. Isa b elle je
to bilo jedn o od najr an ijih sjeć anja na majku. »Zašto si pob jeg ao iz Par iza? Muš karac
pop ut tebe trebao bi ost ati i boriti se.«
»Pustili su nas iz zat vora. Nav odno je bolje da se bor imo za Francusku nego da sjed i-
mo iza reš et aka, jednom kad Nij emci nav al e.«
»Bio si u zat voru?«
»Plaši li te to?«
»Ne. Samo... nisam očekiv al a.«
»Treb al a bi se plašiti«, rekao je, odmakn uvš i masnu kosu s očij u. »Kako bilo, sa
mnom si dov oljno sig urn a. Imam drugih stvari na pameti. Idem najprij e prov jeriti kako
su mi majk a i sestra, a onda ću pronaći puk ovnij u koj oj ću se prid ružit i. Pobit ću kol ik o
god budem mogao tih gadova.«
»Blago tebi«, rekl a je uzd ahnuvš i. Zaš to je bilo tako lako muš karc im a činit i što im
drago, a tako teško žen am a?
»Pođi sa mnom.«
Isabell e nije bila tako nai vn a da mu povjeruj e. »Pitaš to samo zato jer sam lijepa i
misliš da ću zav rš it i s tobom u krevet u ako ost anem«, rekla je.
Zurio je u nju prek o vatre. Puck etal a je i sikt ala dok je mast kap ala na plamen. Otp io
je jedan vel ik i gutl jaj vina i opet joj dod ao bocu. Bliz u vatre, njih ov e su se ruke dot akn u-
le; bio je to jedva primjetan dodir. »Mog ao bih ovog trena spavat i s tobom da mi je do
toga.«
»Ne mojom vol jom«, rekla je, teško prog ut avš i, nesp os obn a odv rat it i pogled.
»Tvoj om vol jom«, rek ao je na nač in od koj eg joj se koža najež ila, a dis an je postalo
otežano. »Ali nisam na to misl io. Niti sam to rekao. Pitao sam te da pođeš sa mnom u
borbu.«
Isab ell e je osjet ila nešto novo, neš to što nije mog la sasvim odrediti. Znala je da je lij e-
pa. Njoj je to bila najobičn ij a činjen ic a. Ljudi su to govor ili kad god bi je upozn ali – vi-
djela je kako muškarci zure u nju s nesk riven om žudn jom, hval eć i njezin u kosu, zelen e
oči ili pune usne; kako su gled al i njez ine grudi. Vidjela je kako se njez ina ljepota odraža-
va u ženskim očim a, tak ođ er; djevojk e u škol i nisu željel e da se mota preblizu momaka
koji su im se sviđal i i opt uživ ale su je da je umišljen a prij e nego što bi i rij eč prozbor ila.
Ljep ota je bila samo još jedan način da je ljudi odb ac e, a ne da vide kakv a je uist in u.
Naučil a je na drugi način privlačiti pažn ju. Ipak, nije bila sasvim ni nev in a kad je rij eč o
strast i. Nisu li je dobre časne iz Svetog Franje izb ac il e jer se ljub ak al a s dečkom tijekom
mise?
Ali ovo je bilo nekak o drukč ije.
36
Uočio je njez inu ljep ot u, čak i u polum raku, mogla je to vid jet i, ali gledao je kroz
nju. To, ili je bio dov oljn o mud ar da shvati kako ona ima pon udit i svijet u nešto više od
lij epog a lica.
»Mogla bih napravit i nešto važno«, tiho je rekl a.
»Nar avn o da bi. Mog ao bih te poduč it i kako barat at i nožem i piš tol jem.«
»Mor am otići u Carriveau i vidjet i je li mi sest ra dob ro. Njez in je suprug na front i.«
Gledao je u nju prek o vat re, nap et og izr az a na licu. »Pos jetit ćemo tvoj u sestru u Car-
riv ea uu i moju majk u u Pot ie rs u, a onda ćemo otić i u rat.«
Iz njeg ovih je usta to zaz vuč alo kao kakva pustol ovin a, ništa drukčij a od bij eg a s cir-
kus kom trupom, kao da će usp ut vidjet i muš karc e kako gut aj u mač ete i deb el e žene s
bradom.
Bilo je to ono što je cij el og a život a tražila. »Plan, dakle«, rekla je, nesp osobn a prik riti
osmij eh.
37
Šest
Iduć eg jut ra Isa b elle se probudila trepćuć i, vid jevš i kako je sunc e pozlat ilo lišće nad nje-
zinom glavom.
Sjel a je, zag lad il a suknju koja se zad ig la u snu otkrivši čipk aste bijel e podvez ice i po-
deran e svilene čarape.
»Ne moraš to zbog mene čin it i.«
Isabelle je pog led ala ulijev o i vid jel a Gaëtona kako joj prilaz i. Prvi put ga je mogla
jasn o vid jet i. Bio je suh onjav, povijen poput znaka za upitn ik, odjev en u odjeću koja kao
da je izv ađ en a iz pros jačk e vreć e. Isp od poh ab ane kape lice mu je bilo grub o i ošt ro, neo-
brij an o. Imao je šir oko čelo i istaknut u brad u, i dub oko usađ ene sive oči koje su bile
obrubljene gust im, dug im trep avic ama. Pogled u tim očima bio je oštar kao i vrh njeg o-
ve brade, i odis ao očiglednom glađu. Sin oć je mislila da je tako gled ao nju. Sad je vid jel a
da tako prom at ra svijet.
Nije ju plaš io, nimalo. Ona nije bila nalik svojoj sest ri Vianne, koja se prep uš tala
strahu i tjeskobi. Ali ni Isa b ell e nije bila bud ala. Ako će putov at i s ovim muškarc em, bo-
lje joj je da neke stvar i odmah raz jasn i.
»Onda«, rekl a je. »Zatvor.«
Zurio je u nju, izv ivš i crnu obrvu, kao da želi reći: Već si se prep ala? »Djev ojka poput
tebe nema pojm a o takvim stvarima. Mog ao bih ti reći da je moja prič a nešto slično onoj
Jea na Valjea na, i ti bi pom islila kako je to siln o rom ant ičn o.«
Bilo je to nešto što je stalno sluš ala. Na kraj u bi se uvij ek sve svelo na njez in izg led,
kao i već ina podrugl jivih komentar a. Zas igurn o plav ok os a ljepotic a mora biti plitka i
glupav a. »Krad eš da bi prehranio obit elj?«
Nacerio se. Osmijeh mu je iskrivio lice, kao da se jedna strana smiješil a više od druge.
»Ne.«
»Jesi li opas an?«
»Ovisi. Što misl iš o kom un ist ima?«
»Ah. Ti si, dakl e, pol it ički zat vorenik?«
»Neš to sličn o. Ali, kako rekoh, djevojk a lijepa pop ut tebe ne zna ništa o prež ivljav a-
nju.«
»Iznenad io bi se što sve znam, Gaëton. Post oj i više od jedne vrste zatvora.«
»Ma zbilja, ljep ojko? Što znaš o tome?«
38
»Što si skrivio?«
»Uzeo sam nešto što mi ne pripada. Je li to dovoljno?«
Lopov.
»I uhvat ili su te.«
»Očigledno.«
»To mi baš ne ulij ev a sig urnost, Gaëton. Jesi li bio neoprez an?«
»Gaët«, tiho je rek ao, pril az eć i joj.
»Nisam još odluč il a jes mo li prij atelji.«
Dot aknuo joj je kosu, omotavši pramen oko svog a prljavog prsta. »Prijatel ji smo. Ra-
čun aj na to. A sada, idem o.«
Kad je pos egnuo za njezin om rukom, palo joj je na pam et da bi ga treb ala odbit i, ali
nije. Prošl i su šum om pa nat rag na cestu, još se jednom naš avši među gomil om, koja se
odvoj ila tek tolik o da ih prop ust i, a onda se pon ovno oko njih sklopil a, pop ut šake. Isa -
belle se jedn om ruk om držala za Gaëtona, a u drug oj stezal a torbu.
Hodal i su kilom et rim a.
Oko njih autom obil i su umir al i, zap rege se lomile. Konji su se zaust avljal i i dal je ih se
nije moglo pot jerat i. Isabell e je i sama osjet il a kako je onem oć ala i otup jel a, iscrpl jen a
vruć inom, prl javštin om i žeđ om. Neka je žena klipsala uz nju, lijuć i suze crne od prašine
i pijeska, a onda je tu ženu zamij enil a jedna starija, u krznenom kap ut u, koja se obiln o
znoj il a, i koja kao da je na sebi imala svak i kom ad nakita koji je pos jedov ala.
Sunce je bival o sve jače, te je post aj alo pakl eno, neizdrživo vruć e. Djec a su cviljel a,
žene jadikov al e. Kis elkast, zagušljiv vonj tjel esn ih izl uč ev in a i znoja prož im ao je zrak, ali
Isabelle se dosad već toliko na nj navikn ul a da je jed va i primjećiv ala zau dar anje drug ih,
kao i svoje, uostal om. Bilo je gotov o tri sata pop odn e, najtoplij i dio dana, kad je ugled a-
la pukovniju franc us kih vojn ika kako stup aj u uz njih, vuk ući svoj e puške. Vojn ici su se
kret ali neorg an iz ir ano, ne u form aciji, bez ikakva reda. Pok raj njih je protutn jao tenk,
gnječ eć i stvari ostavljen e na cest i; na njemu nek ol iko franc us kih vojnika, kis el a izraz a na
licu, klon ul i, glav a pon iknut ih.
Isa b ell e se osl ob od ila Gaëtonov e ruke i teturaj uć i krenul a kroz svjetin u, lakt im a se
probijaj ući prem a puk ovnij i. »Idet e u pogrešn om smjer u!« vrisn ul a je, izn enađ en a kad je
čula kol ik o joj je glas bio prom uk ao.
Gaëton se zal et i prem a vojnik u, tol ik o ga snažno odg urnuvš i da se sapleo i sudario o
uspor en i tenk. »Tko se bori za Franc usku?«
Vojnik zam agl jena pog led a zatres e glav om. »Nitk o.« U srebrnom bljesku Isa bell e je
vidjela kako Gaëton drži nož pod muš karč evim vratom. Vojnikov se pog led suz io.
»Samo naprijed. Učini to. Ubij me.«
Isa belle je povukl a Gaëtona. U njeg ov im očim a vidjel a je bijes toliko dubok da ju je
prestrašio. Mogao je to učiniti; mog ao je ubit i tog muš karca, prerez ati mu vrat. I pom is-
39
lil a je: Otvorili su zatvor e. Je li bio neš to gore od lopov a?
»Gaët?« rekl a je.
Njez in je glas dopro do njeg a. Zatres ao je glavom, kao da želi razbist rit i misl i, pa
spust io nož. »Tko se bori za nas?« ogorč en o je upit ao, kašl juć i od prašin e.
»Mi ćemo«, rekl a je. »Uskoro.«
Autom ob il je, negdje iza nje, zat rub io. Isa belle ga je ign or ir ala. Sada ni autom ob ili
nisu bili ništa bolji od hodan ja – onih nekol ik o koji su još radili, kretali su se jed in o po
volji ljud i oko njih, poput olupina među trs tik om blatn jave rij ek e. »Dođi.« Odvukl a ga
je od malodušn e pukovn ij e.
Hod al i su, i dal je se držeći za ruke, no kako su sati prolazili, Isa belle je zam ij et ila pro-
mjenu u Gaëtonu. Jed va da je i rij eč prozborio, i nije se smij eš io.
U svakom idućem gradu rulja se sman jivala. Ljudi su hrlili u Artenay, Sar an i Or-
léans, očiju osvij etl jenih očaj em dok su posezali u torbe, džepove i novčanik e za novc em
nadaj ući se da će ga moći potroš iti.
Svejedno, Isa b elle i Gaëton su nast avil i dal je. Po cij el i dan su hodali, a noću bi uto-
nul i u iscrpljen san, i bud ili se pa pon ovno hod al i. Treć ega dana, Isabell e je bila ukočen a
od iscrpl jen osti. Krv av oc rv eni žuljevi stvor il i su se među got ov o svim prstima i na jastu-
čićim a stopal a, i svak i je korak bio bol an. Od deh id riran osti ju je strahovit o, pulsirajuće
bol jel a glava, a glad je stezala njezin praz an žel ud ac. Prašin a joj je zač ep il a grlo i oči i tje-
ral a je u nep rest an kašalj.
Tetur aj uć i je prošl a mimo svježe iskopan oga grob a uz cestu, ozn ačen og a grub o skle-
pan im drven im križem. Cipela joj za nešto zapn e – mrtva mačka – i ona se spotakne i
poleti naprij ed, umalo pavši na koljena. Gaëton je uhvati i umir i.
Objes il a se o njeg ov u ruku, tvrdoglav o ost avši usp ravna.
Kolik o je vrem en a prošl o otk ad je neš to čula?
Sat? Dan?
Pčel e. Zuj al e su oko njez ine glav e; tjerala ih je od sebe. Polizal a je suhe usne i pom is-
lila na ugodan dan u vrtu dok su oko nje zujal e pčele.
Ne.
Nisu to bile pčele.
Bio joj je poznat taj zvuk.
Zast ala je, namrš tivši se. Misli su joj bile zbrkan e? Čega se pok ušav ala sjetit i?
Zujanje je postajal o sve glasnije, puneć i zrak, a onda su se poj av ili avioni, šest ili se-
dam, izg led aj uć i kao mali križevi na plavom nebu bez oblačk a.
Ruk om je zakl onil a oči od sunc a, gledaj uć i kako avioni dol ij eć u sve bliže, sve niže...
Netk o je povik ao: »To su Švabe!«
U daljin i, kameni je most eksp lodir ao u kiši vatre, kamen a i dima.
Avioni su sletjeli niže nad svjet in om.
40
Gaëton je bacio Isab ell e na tlo i pok rio joj tij el o svojim. Svijet je postao samo zvuk:
grml javin a mot ora bombarder a, raf al i strojnica, otk ucaji njez in a srca, vriska ljudi. Meci
su gutali travu stvar ajuć i brazde, ljud i su zapom agali i vriš tali. Isa belle je vidjel a ženu
kako leti u zrak pop ut krp en e lutke i pada na tlo u bezo bličn oj masi.
Stabla su pucal a na pola i pad ala, ljud i su vikal i. Posvuda je buktjel a vat ra. Dim je is-
punio zrak.
A onda... tiš ina.
Gaëton se otk ot rljao s nje.
»Jesi li dobro?« upitao je.
Odm aknul a je kosu s očij u i ust al a.
Osakać en a tij ela lež al a su na sve strane, plamen i gust crni dim. Ljudi su vrištal i, pla-
kali, umir al i. Jed an je starac jaukao: »Upom oć.«
Isa belle je dop uz ala do njega na rukama i koljen ima, shvativši, kad se prib liž ila, da je
tlo bilo blatnjav o od njeg ove krvi. Rana na trbuh u zjap il a je kroz njegovu razd er anu ko-
šulju, crij eva su naviral a iz raskid ana mesa.
»Možda je tu negdje lij ečn ik«, bilo je sve čega se mog la dosjetit i. A onda je čula opet.
Bruj anje...
»Vrać aj u se.« Gaëton je pov uče na noge. Umal o da se nije pos klizn ula na krvl ju na-
topljenoj travi. Nedalek o je udaril a bomba eksp lodir avš i u vat renoj kugli. Isa b ell e je
ugledala djetešc e u blatn jav im pelen am a kako stoji pok raj mrt ve žene, plače.
Posrć uć i je krenul a prem a djet et u. Gaëton je povuče u stran u.
»Moram pomoći...«
»Tvoj a smrt neće pom oći tom djet etu«, zarež ao je, povukavši je tolik o snažno da ju je
bol jel o. Tet urala je uz njeg a u omaglici. Zaobil azil i su napuš ten e autom ob ile i tij el a, od
kojih je već in a bila ras kom adana, krv ava, kost i su stršile iz odjeć e.
Na rubu grad a Gaëton je pov ukao Isabell e u malu kam en u crkvicu. Drugi su već bili
tamo, čučeći u kutovim a, skriv aj uć i se među klup ama, privijajuć i se uz svoje voljene.
Nad njihov im glav am a grm jel i su bomb arder i, uz pratn ju pov rem ene paljb e iz stroj-
nica. Stakla na proz orim a crk v e su se rasprs n ul a; krhot in e šar en og stakl a uz zvek et su pa-
dale na pod, usput im režući kožu. Drv ene grede su pucal e, prašin a i kamenje let jeli su
na sve stran e. Meci su fijuk ali crk vom, zak ucavajuć i ruke i noge o pod. Oltar je eksp lo-
dir ao.
Gaëton joj je nešto rek ao, i ona je odg ov oril a, ili je bar em mislila da jest, ali nije bila
sig urn a, i prij e nego što se i snašl a, drug a je bomb a zazviždal a, pala, i krov nad njima je
eksp lod ir ao.
41
42
Sedam
Ecole élémentaire nije bila velika škola po grads kim stand ard im a, ali bila je prost rana i
dob rog raspor ed a, te dov oljn o velika za djec u Carr iv eaua. Prij e nego što je postalo ško-
lom, zdanje je bilo štala imućnog vel ep osjednika, pa otuda njez in tloc rt u obliku slov a
U; sred išn je dvorište bilo je okupl jal iš te za kočije i trgovc e. Resil i su je sivi kam eni Zid o-
vi, jark oplav i zat vor i na proz or ima i drv eni pod ovi. Dvor ac, kojem je nek oć prip adala,
raz or en je bombama u Velik om ratu i nikad nije obn ovljen. Pop ut tol ikih mnogih škola
u grad ićim a dil jem Francuske, nal azila se na samom rubu grada.
Viann e je bila u učio nic i, za stol om, zur eć i u blist av a dječja lica pred sob om, zgužva-
nom mar amicom tapkajući po gornjoj usnici. Na podu, pok raj svak og dječ jeg stola, bila
je obvezna plinska mas ka. Djec a su ih sada nosil a posvuda.
Otvor en i proz or i i debeli kamen i Zid ovi donekle su ublažaval i jač in u ljetn og sunca,
ali, svejedn o, vrućin a je bila nep odn ošljiv a. Bog zna kol iko je bilo teš ko usredotočit i se i
bez ter eta vruć ine. Vij esti iz Pariz a bile su jez iv e, zast raš ujuć e. Sve o čemu je itko mogao
razg ovarat i bila je mračna, sum orna budućn ost i šok antn a sad ašnjost. Nijemc i u Parizu.
Maginot ova lin ij a prob ijen a. Franc us ki vojnic i mrtvi u rovov im a i bjež e s front e. Zadnje
tri noći – od očev a tel efons kog poziva – nije ni oka sklop ila. Isab elle je bila bogzna gdje
izmeđ u Par iz a i Carrivea ua, a od Antoi nea nije primil a ni slovca.
»Tko bi žel io sklanjati glag ol cou rir?« umorno je upit al a.
»Zar ne bis mo trebal i učiti njemačk i?«
Via nn e odjednom shvat i što je bilo pit anje. Učen ici su sad bili zai nt er es ir an i, usprav-
no sjedeć i, zac akljenih očij u.
»Mol im?« rekla je proč ist ivši grlo, kupuj ući vrijem e.
»Trebal i bis mo učiti njemački, a ne franc us ki.«
Bio je to mlad i Gilles Fou rn ie r, mes ar ev sin. Njegov otac i sva trojic a starij e brać e
otišl i su u rat, ost av ivši njega i majk u da vode obiteljsku mesnicu.
»I pucan je«, prih vatio je Françoi s kim aj ući glav om. »Moja mama kaže da svi mor am o
nau čit i kako pucati u Nijemc e.«
»Moja baka kaže da bis mo svi treb al i pobjeći«, rekla je Claire. »Ona se sjeć a prošl og
rata i kaže da samo bud al e ostaju.«
»Nijemci neće prijeć i Loiru, je li tako, madame Mau riac?«
U prvom redu, u sred in i, Sophie je sjedil a nagn uta naprijed, ruku prek riženih na dr-
43
ven om stolu, očij u razrog ač enih. Bila je uznemir en a glas in ama pod jednak o kao i Vian-
ne. Dijet e je plak alo do izn emoglosti dvij e noći zar ed om brin ući se zbog oca. Sad je sa
sob om u školu pon ij ela Bébéa. Sar ah je sjed il a za stol om pok raj svoj e najbolje prij at el ji-
ce, izg led ajući pod jedn ak o prep laš eno.
»U redu je da se plašit e«, rekla je Viann e kren uvš i prem a njim a. Isto je to rekla i Sop-
hie prošl e noći, kao i samoj sebi, ali riječ i su šupl je odzvan jale.
»Je se ne plašim«, rek ao je Gilles. »Imam nož. Ubit ću svakog prl javog Švab u koji se
pojav i u Carriveauu.«
Sarin e oči se raš ire. »Dolaze ovam o?«
»Ne«, rekl a je Via nn e. Nijekan je nije došlo olak o; njezin vlast iti strah uhvat io se za ri-
ječ, rastegnuo je. »Franc us ki vojn ic i – vaši očevi, stričevi i braća – najhrabrij i su muš kar-
ci na svij et u. Sig urn a sam da se bore za Pariz, Tou rs i Orl éans, čak i sad dok mi razgov a-
ramo.«
»Ali Par iz je pokor en«, rek ao je Gilles. »Što se dogodilo s francuskim vojn ic ima na
fronti?«
»U rat ovima postoj e bitke i okršaj i. Usput i gub ic i. Ali naši muškarci nik ad neće do-
pustit i Nij emc im a da pob ijed e. Nik ad se neć emo predat i.« Prišla je bliže svojim učenici-
ma. »No i mi moramo odig rat i svoju ulogu, također; svi mi koji smo ostali. Mor am o biti
hrabri i snažni, ne vjerovati u najgor i ishod. Mor amo nast av it i sa svojim život im a kako
bi se naši očev i, braća i... muževi... imali čemu vrat it i, oui?.«
»Ali što je s tet om Isab ell e?« upit al a je Soph ie. »Djed je rekao da je dosad već treb al a
stić i.«
»Moj rođak je tak ođer pob jegao iz Pariza«, rek ao je François. »Ni on nije još stig ao.«
»Moj ujak kaže da je na cestam a stan je gadno.«
Zvono je zaz vonil o i učenici su skočili sa svoj ih mjest a poput oprug a. U času su zab o-
ravljen i rat, bombarderi i strah. Bili su to osmogodišn jaci i dev et og od išn jaci, slobodn i na
kraj u ljetn og školskog dana, i tako su se i pon aš ali. Vriskajući, smijući se, svi uglas brb-
ljaj ući, gur ajući jedni drug e, jurc aj ući prema vrat im a.
Via nne je bila zah valn a na zvonu. Bila je učit el jica, za Boga milog a. Što je ona znal a o
ratnim opasn ostim a? Kako je mogla umir iti dječ ji strah kad je i njez in vlastit i puc ao po
šav ovima? Zaokupila se običn im zad acima – skupl jaj uć i otp atke koje je šesn aestero djec e
ostavil o za sobom, ispiruć i spužvu, sklanjaj ući knjig e. Kad je sve bilo kako treba, ubacila
je svoj e papire i olovk e u kožnu torb u i izvadila ručnu torb icu iz donje ladic e u stol u.
Zatim je nat aknui a slamnati šeš ir, pričv rs tila ga ukosnic om i napust ila učionic u.
Kor ač ala je tih im hodnicima, maš uć i kol egic am a koje su još bile u učionicama. Ne-
kolik o ih je bilo zat vor eno, sada kad su učit el ji bili mob iliz ir ani.
U Rach elinoj učionic i je zastal a, prom at rajući kako smješ ta sinčić a u kol ica i odvoz i
ga prem a vrat im a. Rachel je planiral a ovaj sem est ar uzet i slobodno od predavanja i ost at i
44
kod kuće s Arijem, ali rat joj je pomrsio rač un e. Sad joj nije bilo druge doli dov od it i sina
sa sob om na pos ao.
»Izgled aš kao što se i ja osjećam«, rekl a je Viann e kad se njezin a prij atel jic a prib ližil a.
Rachelin a tamn a kosa reagir ala je na vlag u i udvostruč ila se u volumen u.
»To ne može biti komp lim ent, ali ionak o sam očajna pa ću ga tako shvat it i. Imaš kre-
de na obrazu, usp ut.«
Vianne je ods utno obrisal a obraz i nagnula se nad kolic a. Djet ešce je spok ojn o spav a-
lo. »Kako je on?«
»Za des et om jesečn u bebu koja bi treb al a biti kod kuće sa svoj om mamom umjest o da
skita po grad u dok nad njim oblij eću neprij at eljs ki avio ni, te po cij el i dan sluš a drek u
des et ogod išn jak a, sas vim dobro.« Nasmij eš il a se i odmakn ul a vlažan pramen s lica dok
su odm ic al e niz hodnik. »Zvučim li ogorč en o?«
»Niš ta više od nas ost alih.«
»Ha! Gorč ina bi ti činil a dobro. Dob ij em osip od tih tvoj ih osmijeh a i pret varanja.«
Rachel pogura kolica niz tri kamene stube pa na pločnik koji je vod io prema travna-
tom igrališ tu, nekoć vježb al iš tu za kon je i dostavn om platou za trgovc e. Usred dvor išta
žubor ila je kamen a font ana, stara četir isto god in a.
»Idem o, cure!« Rach el je dozval a Soph ie i Saru koje su sjed il e na klupi u dvor iš tu.
Djevojčic e su smjest a poslušal e i krenul e ispred žena, ne prest ajući brbl jat i, glava zbije-
nih, s ruk om u ruci. Drug i naraštaj najboljih prij at eljic a.
Skrenul e su u uličicu pa izb il e na Rue Victor Hugo, točn o isp red bistroa gdje su star-
ci sjedili na žel jeznim stolc im a, isp ij aj uć i kave, pušeći cigare i raspred ajući o pol it ici. Is-
pred njih, Viann e je ugled al a tri otužne žene kako se vuku ulic om, u dronjcima i lica žu-
tih od prašin e.
»Sirot ice«, uzdahnula je Rachel. »Hélène Rue ll e mi jutros veli da je najm anje deset ak
izbjeg lica kasno sin oć prist iglo u grad. Vij esti koje donose nisu dob re. Dod uše, nitko ne
preuveličav a onako kao Hélène.«
Inače bi Vianne i sama dometnul a kakv a je tnač ar a Hélène, ali nije to mog la prev alit i
prek o usana. Prem a očevim riječim a, Isab ell e je nap ustila Pariz prij e dva dana. I još uvi-
jek nije stigla u Le Jard in. »Zab rin ut a sam zbog Isabell e«, rekla je.
Rachel provuč e ruku kroz Viann einu. »Sjeć aš se kad je tvoj a sestra prvi put pob jeg la,
iz onog internata u Lyonu?«
»Bilo joj je samo sedam.«
»I uspjel a je stić i sve do Amboisea. Sama samcata. Bez prebij ene pare. Dvije je noći
prov el a u šumi i nagovor il a kond ukt era da je pust i u vlak.«
Via nne jedva da se mog la sjet it i ičeg a iz tog doba osim vlastita jada. Kad je izgubil a
prvo dij ete, pala je u očaj. Izg ubl jena god ina, tako je gov orio Ant oine. Isto je i sama mis-
lil a, uost alom. Kad joj je Ant oine kaz ao da će odvest i Isab ell e u Pariz, k ocu, Via nn e je –
45
Bog neka joj oprosti – laknulo.
Zar je uopć e bilo izn en ađen je da je Isa belle pob jeg la iz intern at a u koji je posl ana?
Do dana današnjeg, Via nn e se nije prest ala kaj at i zbog toga kako se odnos ila prem a svo-
joj mlađ oj sest ric i.
»Bilo joj je dev et kad je prvi put pob jegla u Pariz«, rekl a je Via nn e, nast oj eć i pronaći
utjehu u poznatoj prič i. Isa b ei le je bila snažna, okretna i odlučna; uvij ek je takva bila.
»Ako se ne var am, izbač ena je i dvij e god ine posl ije jer je pob jegla iz škole da vidi pu-
tujući cirk us. Ili je to bilo onda kad se pom oću plahte spustila s drug og kata, kroz prozor
spav aonice?« Rach el se nasmij ešil a. »Stvar je u tome da će Isa belle uspjeti doći dovd e ako
je to ono što želi.«
»I neka Bog bude na pomoći svakome tko je pokuša sprij eč it i.«
»Stići će ona svaki čas, obeć av am ti. Osim ako nije upozn al a kakv og progn an og prin-
ca i ludo se zal jub il a.«
»To je baš nešto što bi joj se mog lo dogod iti.«
»Vidiš?« zadirkiv ala je Rach el. »Već se bolje osjećaš. A sada, svrat i kod mene na lim u-
nadu. Upravo nam to treb a na ovako vruć dan.«
* * *
Nak on več ere, Viann e je smjestil a Sophie u post el ju i kren ula dol je. Bila je previše zab ri-
nuta da bi se opust il a. Tišina u njez in oj kući stalno ju je podsjeć ala na to da joj nitk o
neće doći na vrat a. Nije mogla biti mirna. Bez obz ira na razg ov or s Rach el, nije mogla
odagn ati brig u – ni jez iv u slutn ju – što se tiče Isa belle.
Ust ala je, pa sjela, pa pon ovno ustal a i otišl a do ulazn ih vrat a, otvor ivši ih.
Vani, polja su se prost irala pod purp urn o-ružičastim več ernjim nebom. Njez ino je
dvorište bilo niz poznat ih oblik a – njeg ov an a stabla jab uk a stajala su zaštitn ički izm eđu
ulazn ih vrat a i kamen og zida obrasl og ružam a i vin ov om lozom, za koj im se pružala ces-
ta prem a gradu i nepreg ledn a jut ra polja, tu i tamo šumarc i vitkih stabal a. S desn e je
strane bila gušć a šuma, tamo gdje bi se ona i Antoi ne čest o znal i sak rit i, pot ražit i miran
kut ak kad su bili mlađi.
Antoi ne.
Isa belle.
Gdje su sad? Je li on na fronti? A ona pješic e dol az i iz Par iza?
Ne misli na to!
Trebala je nešto radit i. Vrt larit i. Neč im drug im zaokup it i misli.
Izv adivši svoj e izn oš ene vrtlars ke rukavic e i pokraj vrata obuvši čizme, uputi se prem a
vrtu na kom adiću zeml je između drvarnic e i štaglja. Krumpir, luk, mrk v a, brokula, gra-
šak, grah, krastavc i, rajčice i radič rasli su u svojim briž ljiv o održav anim gredic am a. Na
uzvis in i između vrta i štagl ja raslo je bobičast o voće – mal in e i kup ine, u pomn o podre-
zan om grmlju. Kleknul a je na bogat u, crnu zeml ju i poč ela čupk at i kor ov.
46
Rano ljet o obično je bilo vrij em e obećan ja. Zas ig urno, stvar i su mog le kren ut i po zlu
i u ovom najt oplijem godišnjem dobu, ali ost an e li čovjek uporan i smiren i ne zab uš ava,
već obavl ja nužne poslove pop ut čupan ja korov a i obreziv anja, biljk ama se mog lo uprav-
ljati, ukrotiti ih. Via nne je uvij ek paz ila da gredic e budu precizn o organ izir an e i njegov a-
ne, čvrs tom, no nježn om ruk om. Važnije od onoga što je ona pružala svom vrtu bilo je
ono što vrt pruža njoj. U njemu je pron alazila spokoj.
Post al a je svjesna neč eg loš eg, polako, u djel ićima. Najp rij e je zač ul a zvuk koji tamo
nije pripad ao, vibracij e, tutn jav u, a onda mrm or. Zatim je osjetila mir ise: neš to potp uno
oprečn o slatkim miris im a vrta, nešto kiselk asto i oštro zbog čega joj na um padne trul ež.
Obris ala je čelo, svjesn a da je razmazal a crnu zeml ju preko kože. Zab ivš i prljave ruk a-
vic e u džep na boku, ust al a je i kren ul a prem a kapiji. Staric a odjeven a u dronjk e obg rlil a
je rukama, približ ivši ih k sebi, mladu ženu s djet etom u naruč ju i tinejd žeric u koja je u
jedn oj ruci drž al a praznu krl etku, a u drugoj lop at u. Svim a su oči bile staklast e, grozni-
čave; mlada majk a naočig led se tresla. Lica su im bila oblivena znoj em, oči ispunjene po-
raz om. Star ica je ispružil a prl jave, prazne ruke. »Možete li nam udij el iti malo vode?« upi-
tal a je, ali čak i dok je postavljal a pit anje, doimal a se nes ig urn om. Poraženom.
Viann e je otvor ila vrat a. »Nar avno. Bist e li ušli? Malo sjeli, možda?«
Žena je zavrt jela glavom. »Mi smo ispred njih. Nema ništa za one iza nas.«
Vianne nije znal a o čemu žena gov or i, ali to nije bilo ni važno. Jasn o je vidjel a da je
patila od isc rpl jenost i i glad i. »Samo tren ut ak.« Otišla je u kuću i sprem il a im nešto kru-
ha, sir ovih mrkvi i komadić sira. Sve što je mogla odvoj iti. Vins ku je bocu nap unil a vo-
dom i vrat il a se, pružaj ući im namirnic e. »Nije puno«, rekl a je.
»Više od onog a što smo imali još od Tours a«, jedn ol ičn im je glasom rekla mlad a
žena.
»Bili ste u Tou rs u?« upitala je Via nne.
»Pij, Sab ine«, rekla je star ic a prin ij evš i bocu djevojčinim usn am a.
Via nn e ih je kan il a priu pitati za Isa b ell e, kad je staric a ošt ro rekl a: »Ovd je su.«
Mlada majka isp usti jauk i čvrš će privij e djet ešc e, koje je bilo tako tiho – a njeg ova si-
ćušn a šač ica tako plav a – da je Viann e osupn ut o dahnul a.
Dijet e je bilo mrt vo.
Viann e je poznav al a tu vrstu tuge koja bi te ščepal a i ne bi te ispuštala; i sama je bila
pala u taj bezd an siv ila što bi pom utio razum i tjerao majku da se drži djet ešc a još dugo
nakon što bi zamro i pos l jednji tračak nade.
»Uđit e unut ra«, star ica je rekla Via nne. »Zaključ ajt e vrata.«
»Ali...«
Odrp an i trojac je ustukn uo – povuk ao se – kao da je Via nnei n dah bio oduran.
A onda je vid jel a gom il u crn ih oblik a kako se kreć u poljem i prilaz e cestom.
Mir is im je preth od io. Ljuds ki znoj i prljavština i smrad tjelesnih izlučevin a. Dok su
47
se prib liž avali, mijazam crnila se razdvojio, ogol ivš i oblik e. Vid jela je ljude na cesti i na
pol ju; korač aj u, vuku se, prim iču se. Neki su gural i bicikle, kol ica ili kola za vuču. Psi su
lajali, djec a plak al a. Čuo se kaš alj, kašljucanje, cvil ež. Dol azil i su, kroz polja i cest om,
neumoljivo se približ avajući, guraj uć i jedni druge, sve glasn iji.
Via nn e nije mog la pom oć i tol ik im a. Pohitala je u kuću i zak ljuč al a se. Unutra je išla
od sobe do sobe zaključ av ajuć i vrata i zatvaraj ući kapke. Kad je dovršil a, stajala je u
dnevn oj sobi, nes igurn a, srce joj je žestoko tuklo.
Kuća se počel a tresti, samo malo. Prozori su klepetal i, kapc i udar ali o vanjs ke kam ene
Žid ov e. S otvoren ih stropnih gred a praš in a je padala poput kiše.
Netk o je zal up ao na ulazn a vrat a. Lupan je nije prest ajalo, šake su se spuštale na drvo
pop ut udarac a mal jem, i Via nne je ust ukn ula.
Soph ie se sjuril a niz stub e, na grudim a stišćuć i Bébéa. »Mama!«
Via nn e je raskril il a ruke i Soph ie je poh rlil a u njez in zagrl jaj. Priv ila je kćer bliže dok
se napad poj ačavao. Netko je lupao i na bočn a vrata. Bak reni lonci i tave što su visjel i u
kuh in ji zveketali su jedn i o druge, poput crk ven ih zvon a. Čula je rezak cijuk vanjs ke
pumpe. Uzim al i su vodu.
»Pričekaj tren ut ak. Sjedni na div an«, Vianne je rekla Soph ie.
»Ne ost avljaj me samu!«
Vianne je odl ij ep il a kćer od sebe i prisil il a je da sjedne. Uzevši žel jezn i žarač pokraj
kam in a, stal a se oprezno šul jat i stubam a. Iz sigurn osti svoj e spavaće sobe prov ir il a je kroz
proz or paz eći da je ne uoče.
U njezinu je dvorištu bilo nekol iko des et aka ljud i; mah om žene i djeca, kreć ući se po-
put čopor a gladn ih vuk ov a. Glas ovi su im se stap ali u jedn o očajničk o režanje.
Via nn e je ustukn ula. Što ako vrat a ne izd rže? Tol ik o ljud i mog lo bi razval it i vrata i
prozor e, čak i Židov e.
Prestravl jen a, kren ul a je dol je, ne diš ući dok nije vid jel a da Soph ie i dalje sjedi na di-
vanu. Sjela je pored nje i zag rl il a je, pustivši je da se uz nju sklupča kao kad je bila djet eš-
ce. Milovala je njezin u kovrčav u kosu. Bolja majk a, snažnija, sad bi joj mogla isp ričat i
prič u, ali Via nn e je bila tolik o prestravl jen a da je posve ost ala bez glasa. Sve na što je
mog la misl iti bila je molitva, bez poč etk a i kraj a. Mol im te.
Priv ukl a je Soph ie još bliž e sebi i rekla: »Pođi spavati, Soph ie. Ja sam tu.«
»Mama«, rekla je na to Sophie, glas a gotovo priguš enog udarcima na vratima. »Što
ako je tamo teta Isa belle?«
Viann e je zur il a u njez ino malo, ozbiljno lišc e, sada obliveno potoč ić im a znoj a i praš-
njavo. »Bog neka joj pom ogne«, bilo je sve čega se mogla dosjetiti.
* * *
Ugledavši sivu kam en u kuću, Isab ell e osjeti kako je preplavljuje iscrpljenost. Ram ena su
joj bila povijena. Žuljevi na stop al im a post al i su nepodn ošl jivi. Ispred nje, Gaëton je
48
otvor io vratnic e kap ije. Čula je kako klep eć u, slomljene, isk rivljene.
Nasl anjaj uć i s o njega, tetural a je do ulazn ih vrata. Pokucala je dvaput, svaki se put
lecn uvši kad bi joj zakrvavl jen i članci udar ili o drvo.
Nitko nije otvarao.
Udar al a je objema šakam a, pok ušavaj ući zazvati sest rin o ime, ali glas joj je bio previš e
prom ukao da bi bio dov oljno čuj an.
Zanjih al a se unatrag, umal o ne pavši na koljen a od jada.
»Gdje bi mog la spavat i?« upitao je Gaëton prid ržav aj uć i je ruk om oko struk a.
»Otrag a. Pod sjenic om.«
Poveo ju je oko kuće do stražn jeg dvor iš ta. Pod sjenom bujnog zelenila, među miri-
som jasmin a, sruč ila se na kol jena. Nije ni prim ijet il a da je nekamo nest ao, a onda se
vratio s mlakom vod om koju je pohlepn o gutala s njeg ov ih skupl jen ih šaka. Nije joj bilo
dov oljno. Žel ud ac je zavij ao od gladi, šal jući bol duboko u njezinu srž. Ipak, kad je po-
čeo opet odlazit i, posegnul a je za njime, neš to promrmljal a, molbu da je ne ost avi, a on
je pao uz nju isp ruživš i ruku na koju bi mog la pol ož it i glav u. Ležali su jedn o pokraj dru-
gog a na top loj zeml ji, zur eć i gore kroz crnu guš tar u vinov e loze što se uvijal a oko grede i
kaskadn o pad ala na tlo. Opojn a aroma jas mina, proc vjetalih ruža i plodne zemlje tvorili
su prelij ep zakl on. Pa ipak, čak i ovd je, u ovoj tišin i, bilo je nemog uće zab or avit i sve ono
što su prošl i... i da im je za pet am a nešto nepozn ato.
Uočil a je promjen u u Gaëton u, vid jela je kako gnjev, nemoćan bijes, briš e suo sjeća-
nje u njeg ov im očima i osmijeh s njegov ih usana. Jed va da je i riječ progovorio od zrač-
nog nap ada, a i kad bi progov orio, glas mu je bio odsječan, ukočen. Oboje su sada znali
tol ik o više o ratu, o onome što dol azi.
»Ovd je bi mogla biti na sig urn om, sa svoj om sestrom«, rekao je.
»Ne žel im biti na sigurn om. A i sestra me neće htjeti.«
Okrenul a se kako bi ga pog led al a. Mjesečin a je padala u čipk astom uzork u, osvijet liv-
ši mu oči, usne, u sjen i ost avivš i nos i bradu. Opet je izgled ao drukč ije, ostarjel o, u samo
nek ol iko dana; iznur en od brige, ljutnje. Vonjao je na znoj, krv, blat o i smrt, ali znala je
da i sama zaudar a.
»Jesi li ikad čuo za Edith Cav ell?« upit al a je.
»Zar ti sličim na obraz ov an og čovjeka?«
Načas je o tome promisl ila, a onda rekla: »Da.«
Bio je tih dov oljno dugo da je znala da ga je zat ekla. »Znam tko je ona. Spasila je ži-
vot e stot inam a saveznika u Velikom ratu. Čuv ena je po svojoj izr ec i ›pat rio tiz am nije do-
vol jan‹. I to je tvoj a heroi na, žena koju su smaknul i neprijat el ji.«
»Žena koja je neš to promij enila«, odv rat il a je Isabelle proučav aj ući ga. »Uzdam se u
tebe – u kriminalca i kom unista – da ćeš mi pom oć i da i sama nešto promijenim. Mo-
žda zai sta jes am luda i nag la, kako kažu.«
49
»Tko to?«
»Svi.« Zastala je, osjet ivš i kako joj očekiv an je buja. Dosad je svakome dala na znan je
da ne vjer uj e nikom u, pa ipak, Gaëtonu je vjerov ala. Gled ao ju je kao da je važn a. »Po-
vest ćeš me sa sobom. Kao što si obećao.«
»Znaš kako se takve pogodb e peč ate?«
»Kako?«
»Pol jupcem.«
»Prest ani se šaliti. Ovo je ozb iljno.«
»Ima li išta ozb iljn ije od pol jupc a na rubu rata?« Smiješio se, ali ne sasvim. Onaj za-
tomljeni gnjev ponovno je bljes kao u njegovim očima, i to ju je uplašilo, pods jetil o da ga
zap ravo nije pozn av ala.
»Pol jub ila bih muškarc a koji ima tol ik o hrabrosti da me poved e sa sob om u rat.«
»Misl im da ti nemaš pojm a o poljupcim a«, uzdahn uo je.
»To samo gov ori kolik o ti znaš.« Odmakn ula se od njeg a i smjest a joj je nedostaj ao
njegov dod ir. Trudeć i se doi mat i ležernom, ponovn o mu se okren ul a suč el ice i osjetila
njeg ov dah na trepav ic am a.
»Žel im te pov esti sa sob om«, rekao je.
Polak o je ispružio ruku polož ivš i je na stražnji dio njezin a vrata, i priv ukao je sebi.
»Jesi li sig urna?« upit ao je, usn ama zamalo dot ič uć i njez in e. Nije znala pita li je za od-
lazak u rat ili za dopuš tenje da je pol jub i, ali u tom tren utku nije joj bilo ni važno. Isa-
belle je dijelil a poljupc e mladićima kao da su bili novč ići ost avl jeni na klup i u parku ili
izgubl jeni među jastuc im a nasl on jač a, beznačajn i. Nik ad prije, ama baš nijedn om, shva-
til a je, nije zap ravo za poljupcem čezn ula.
»Oui«, šapnula je nagn uvš i se prema njemu.
Njeg ov pol jubac otvor io je neš to u izg rebanoj, pustoj unutrašn josti njez ina srca, ne-
što neot kriveno. Prvi put sve su one rom antične knjige imale smisla; shvat ila je kako se
kraj ol ik žen ine duše može prom ijen iti, brzo poput svijet a zah vaćen a rat om.
»Vol im te«, šapnul a je. Nije te riječi izrekl a od svoj e četv rte; tada je to gov or ila majc i.
Na njez inu objav u, izraz Gaëtonova lica se promij enio, otvrdn uo. Osmijeh koji joj je
uputio bio je tako krut i lažan da u njemu nije mogla pronać i smis ao. »Što je? Jes am li
neš to pogrešn o učinila?«
»Ne. Naravno da nisi«, odv rat io je.
»Sretn i smo jer smo pronašl i jedn o drugo«, rekla je.
»Nismo sretn i, Isab elle. Vjer uj mi.« Rekavš i to, privuče je na još jedan poljubac.
Prep ustil a se osjeć ajim a, pustila da post an u cijel i njezin univ erzum, i najzad je spoz-
nal a kako je to biti nekome dov ol jan.
* * *
Kad se Via nn e probud il a, najprij e je zamijet ila tiš inu. Negdje je pjeval a ptica. Ležala je
50