Viann e je skrenul a za posljednji por ušen i ugao i pred sob om ugled ala gradski trg.
Mrtvo tijelo, svezan o i odbačen o u fontan i. Krv je zac rven jel a vodu što mu se vrtložila
oko gležn jeva. Glav a mu je bila zab ačen a unat rag, pa se činil o kao da se odmara, opušte-
ne čel just i, otvor enih očij u, obn ev id io. Rupe od met ak a izgrizl es u mu prsa, iskidavš i mu
džemp er; krv je zatamnil a njegove grud i i nogav ice.
Njez in otac.
* * *
Isa b ell e je noć prov ela sklupč an a u tom vlažn om, crnom kutku svoj e tamnice. Užas oče-
ve pog ibije vrtio joj se u glav i, iznova i izn ov a.
I nju će uskor o ubiti. U to nije nim al o sumn jal a.
Kako su sati prol az il i – vrij eme je mjeril a udisaj im a i izdis ajima, otk uc ajima srca –
sroč il a je zamišljen o oproš tajn o pis mo svome ocu, Gaëton u, Vianne. Uspom en e je nizal a
u reč en ice koje je pamtil a, ili barem pokušavala, ali svak a je završavala riječ ima »žao mi
je«. Kad su po nju došli vojnic i, zveck ajući žel jeznim ključ ev ima u starins koj ključanici,
a crvima nag riz ena vrata zašk ripal a na neravn om podu, pož eljela je vrištati i bun it i se,
pov ik ati »Ne!«, ali nije mog la pronaći glas a.
Povukli su je na noge. Žena građ ena poput tenka bacil a je na nju cip ele i čarap e i ne-
što rekla na njem ačkom. Očito nije govor ila francuski.
Vratil a je Isa bell e dok um ente na ime Jul iette Gerv aise. Sada su bili umrl jan i i zgužva-
ni.
Cipel e su joj bile pretijesn e, nožn i prsti su joj se grčili, ali Isabell e je na njima bila za-
hvalna. Žena ju je izv ukla iz ćel ij e pa povela uz strm e kam en e stub e, izv evši je iz zgrade
na trg obasjan jarkim suncem. Nekol ik o je vojn ik a stajalo uz zgradu preko puta, puš ak a
prebačen ih preko leđa. Ugled al a je očevo izr ešet an o tijelo u fontani i vrisnul a.
Svi na trgu su podignuli pogled. Vojn ic i su se nasmijali, pokazujuć i na nju.
»Umukn i«, prosikt al a je Njemica.
Isa b elle je kanil a nešto reći kad je ugled ala Vianne kako joj prilaz i.
Sestra se kret al a trap avo, kao da nije imal a nadz or nad vlastit im tijelom. Na sebi je
imala pohabanu hal jinu koja je nek oć,Isa bell e se sjet il a, bila lij epa. Njez in a crv enk ast o-
zlatn a kosa bila je tanka i bez sjaj a, zat akn ut a iza ušij u. Lice joj je bilo ispij en o, koščato.
»Došl a sam ti pom oć i«, tiho je rekla Via nne.
Isa belle bi bila najrad ij e zaplakal a. Više od ičega na svijet u željel a je poh rl it i prem a
svojoj star ijoj sest ri, past i na kol jena i preklinjat i za oprost, a onda je zahvaln o zagrliti.
Reći joj »žao mi je« i »volim te« i sve one riječ i izm eđ u. Ali nije mog la.
Skupila je hrab rost da pov rijedi Vianne. »I on je«, rekl a je, glav om pokaz avš i prema
ocu. »Odl azi. Mol im te. Zaborav i me.«
Njem ica je pov ukla Isa b elle naprijed. Nastav ila je posrćuć i, stop ala su joj vrištal a od
bola, i nije si dop ustil a da se osvrne. Misl ila je da ide pred streljački odred, ali prošl a je
301
por ed očeva mlit av og tij el a pa dalje od trga, u spor ednu ulicu gdje ju je čekao kamio n.
Žena je ugur al a Isa b ell e u stražnji dio kam iona. Otpuz ala je u kut i čučnul a, sama.
Cerada se odm ot ala, obav ivši je tamom. Kad je motor zabruj ao, naslon il a je bradu na
tvrd o udubljen je među kvrgav im koljen ima i sklopil a oči.
Kad se prob ud ila, sve je bilo mirno. Kam ion se prestao kretat i. Negdje je vrisn ul a zvi-
ždaljk a.
Cerad a se razmakn ul a u stranu i svjed ost je prep lav ila stražnji dio kamiona, tol iko jar-
ka da Isab elle nije mog la vid jet i niš ta doli siluetu muškarca koji joj pril az i i urla: »Sch-
nell, sch n ell!«
Izv učena je iz kam iona i bač ena na kam en i pločnik poput vreć e smeć a. Tamo su bila
čet iri prazn a stočn a vagona poredana duž per on a. Prva tri bila su zat vor en a. Četv rti je
bio otvoren – i prekrc an žen am a i djec om. Buka je bila zag lušna – zap om agan je, plač, la-
vež pasa, url an je vojn ik a, vrisci zviždaljki, piš tanje lok om otive.
Nac ist je uvukao Isabell e među mnošt vo, gurajuć i je naprij ed svaki put kad bi zast al a,
sve dok se zadnji vag on nije pojav io pred njez in im očima.
Podignuo ju je i ubac io unutra; sap lel a se i umal o da nije pala. Samo su je druga tijel a
zad ržal a na nogama. Još ih je ulazil o, posrć uć i, plačuć i, stež ući ruke svoje djece, pok uša-
vajuć i pronać i prostor među tij elima na koji bi mog li stati.
Željezn e reš etk e bile su na prozor ima. U kutu je Isa belle opazila jednu bačvu.
Njihov nužn ik.
Kofer i su bili nat rp an i u kutu, na balam a sjena.
Klipšući na stop al im a koja su gorjel a svakim korakom, Isa b ell e se prog ur ala kroz go-
milu ucvil jen ih, uplak anih žena i djece koja su vriš tal a, u stražnji dio vag on a. Tada ugle-
da ženu kako stoji sama u kutu, ruku prkosn o prek riž en ih na grud im a, njez in a gusta si-
jeda kosa bila je prekriven a crn om maram om.
Nabor ano lice madame Babin eau razvuč e se u osmij eh, otk rivši požutjele zube. Isa -
bell e je toliko lakn ul o kad je ugled ala svoju prijateljicu da umal o nije brizn ula u plač.
»Madam e Bab in eau«, šapn ula je, čvrsto zag rl ivši prij atel jicu.
»Misl im da je vrij em e da me počneš zvati Mich eline«, rekla je. Bila je odjevena u mu-
ške hlač e, koje su joj bile pred ug e, i košulju od flanela. Dotakn ul a je Isabell in o nat uče-
no, krvavo lice. »Što su ti to učin ili?«
»Ono najgor e«, odv rat ila je, trudeći se zvuč ati kao ona stara.
»Ne bih rekla«, Micheline je pust il a da riječ i sjednu na svoj e mjest o, a potom pokaza-
la glav om na kantu por ed svoj ih nogu. Bila je puna sivkaste vode koja se prelijevala pre-
ko ruba dok je drven i pod vag ona podrht avao pod tol ikim tijelim a. Sloml jena drven a
kut lač a bila je zataknuta za rub. »Pij. Dok je još ima«, rekl a je.
Isab elle je zag rabila smrdl jivu vodu. Zag rcnuvš i se kad ju je okusila, pris il il a se progu-
tat i. Ustala je, pružil a punu kutlač u Michel in e, koja ju je isk ap ila i obrisal a mok re usne
302
ruk avom.
»Ovo će biti gadn o«, rekla je Mich el in e.
»Žao mi je što sam te uvalila u ovo«, rekl a je Isabell e.
»Nisi me ni u što ti uvalila, Juliette«, rekla je Micheline. »Željel a sam biti dio toga.«
Zviž daljk a se pon ovno oglasil a i vrat a vagon a su se zat vorila. Zas un i su kliznul i na
svoj e mjest o, zak ljuč avši ih unut ra, i vlakje nag lo krenuo. Ljud i su padal i na pod, jedn i
po drugim a. Bebe su vris kal e, djeca plakal a. Netk o je mokrio u kantu i vonj urina nadja-
čao je onaj znoja i strah a.
Mich eline obgrl i Isab elle i dvij e žene se popnu na balu sjena pa sjedn u.
»Ja sam Isab elle Ros sign ol«, tiho je rekla, čuvš i kako njez ino ime guta tama. Ako će
umrijeti u ovome vlak u, željela je da netk o zna tko je.
Mich eline uzdahn e. »Ti si Julie nov a i Mad el einei na kći.«
»Jesi li to znal a otpočetka?«
»Oui. Imaš majč in e oči i očev u nar av.«
»Pog ubljen je«, rekla je. »Prizn ao je da je on Slav uj.«
Micheline joj uzme ruku. »Naravn o da jest. Jedn om, kad i sama budeš majk a, raz u-
mjet ćeš. Sjeć am se kako sam uvij ek misl il a da tvoj i rod it el ji nisu dobar par – Julie n, po-
vuč en i int elekt ua lac i tvoj a ves el a, živahna majka. Misl ila sam da nem aj u niš ta zajedn ič-
kog a, ali sada znam da je ljub av čest o takva. Bio je rat, znaš; slom io ga je poput cigar et e.
Nep op ravl jivo. Pok uš al a ga je spasit i. Svim sil am a.«
»Kad je umrl a...«
»Oui. Umjest o da se priber e, poč eo je piti i time samo pogoršao svoje stanje, ali mu-
škar ac kak av je post ao nije onaj kakav je nek oć bio«, rekla je Mich elin e. »Neke priče ne-
maj u sret an kraj. Čak ni one ljub avn e. Možda pog otov o one ljub avn e.«
Sati su se spor o kot rl jali. Često bi se vlak zau st avio, kako bi se ukrc al o još žena i dje-
ce, ili kako bi izbjegli bombard ir an je. Žene su nai zm jence sjedil e i staj ale, svaka pom ažu-
ći drug oj kako su znale i umjel e. Voda je brzo nestal a, a bač va s mok raćom se prep unil a,
prelij ev ajuć i se. Kadgod bi se vlak zau stavio, Isab ell e bi poj ur il a prema stijenkam a vag o-
na, vireć i kroz proc jepe, pok ušavajuć i dok uč it i gdje se nal az e, ali sve što bi vid jela bili su
vojn ici i psi i bič evi... i žene koje su tjerane u vagone pop ut stok e. Žene su ispis ivale svo-
ja imen a na kom adić im a papira ili tkan ine i prot ural e ih kroz pukotine, nad ajući se, uza-
lud, da će ost ati upamćen e.
Drug og a dana svi su bili isc rpljen i i izg ladnjel i, i tol iko žedni da su utihn uli, čuvajuć i
pljuvačk u. Vruć ina i smrad u vagonu bili su nep odnošl jiv i.
Počni se plašiti.
Nije li to ono što joj je Gaëton jednom kaz ao? Rekao je da je to upoz oren je izrekla
Vianne one noći u štagl ju.
Tada to Isab elle nije u potpun osti shvatila. Sada jest. Mislil a je da je neuništiv a.
303
Ali što bi učinil a drukčije?
»Ništa«, šapn ul a je u mrak u.
Sve bi pon ov ila.
Ovo nije bio kraj. Moral a je to upamt it i. Svaki novi dan bio je prilik a za spas. Nije
smjela odustat i. Ne smij e nikad odust ati.
* * *
Vlak se zaustav io. Isa b ell e je sjel a, mutn a pog led a, tijel a boln a od udar aca. Čula je grube
glas ove, pse kako laju. Zviž daljk u.
»Probudi se, Michelin e«, rekl a je Isab ell e, nježno gurnuvši ženu pored sebe.
Mich el ine se naglo usp ravi.
Sedamdeset drugih u vagonu – žene i djeca – počnu se polako bud iti, ošam uć eni od
putov anja. Oni koji su sjedil i, ust ali su. Žene su se nag ons ki zbil e jedn a uz drug u.
Isab ell e se trgnula od bola kad se osov ila na izranjav an a stopala u pret ij esnim cipel a-
ma. Prih vatil a je Mich el inei nu hladnu ruku.
Ogromn a vrata vagona uz tutnjav u se otvore. Sunc e se razlij e unutra, sve ih zasl ij e-
pivši. Isa bell e je vidjela časnike SS-a, odjeven e u crno, pse koji su režali i lajal i. Izv ikivali
su nar edb e ženama i djeci, nerazumljiv e rij eč i očita značenja. Sil azi, dol azi ovamo i stani
u red.
Žene su pom ag al e jedna drugoj sići s vlaka. Isa bell e se drž ala za Michel inei nu ruku i
sišla na per on.
Pendrek je snažn o udar i po glav i i ona posrn e i padn e na kol jen a.
»Ust ani«, rekla je neka žena. »Mor aš.«
Isab elle pusti da joj pom ognu. Omamljen a, nasl oni se na ženu. S druge stran e joj pri-
de Michelin e, obgrl i je oko struka i usprav i.
S njez ine lij eve stran e zrakom fijukne bič, sikćući, i ras iječe ruž ičasto meso ženin a
obraza. Ona vrisne, uhvat ivš i se za ras kid anu kožu. Krv joj je lipt ala kroz prs te, ali nast a-
vila je dal je.
Žene su stal e u redov e i poč el e stup ati prem a otvor en im vratim a okruž enima bodlji-
kav om žic om. Nad njim a se nad vio kont rolni toranj.
S drug e strane vrat a Isa bell e je vid jel a stotin e – tisuć e – žena, koje su se pop ut avet i
kretale nadrea lnim sivilom, tijela izmrcvar enih, očij u upalih i mrtvih na sivim licim a,
glava obrijan ih. Nosile su vreć ast e, prl jave hal jin e na pruge; neke su bile boson oge. Samo
žene i djeca. Nije bilo muškar ac a.
Iza vrata i ispod kontrolnog tornja, vidjela je niz bar ak a.
Trup lo žene je pred njima lež al o u blatu, i Isa bell e je prekor ačila prek o leša, tol iko
otup jel a da nije mogla mislit i ni na što osim na to da mora nast avit i dalje. Posljednju
ženu koja je zastal a udaril i su tolikom snagom da se više nije podignul a.
Vojn ic i su čupal i kof er e iz njih ov ih ruku, trgal i im ogrl ice, naušnic e i vjenčan o prste-
304
nje. Kad su im otel i sve što je bilo iole vrij edn o, odvel i su ih prostor iju gdje su stajal e u
gomili, znoj eći se od vrućine, ošamućen e žeđ om. Jedna je žena zgrabila Isa b ell in u ruku i
povukl a je ustran u. Prije nego što se mogla snaći, svukl i su je do gola – kao i sve ost ale.
Grube ruke greb le su joj kožu prl jav im noktim a. Obrij ali su je cij el u – pod ruk ama, gla-
vu, spolov il o – takvom žest inom da je prokrv ar ila.
»Scb nell!«
Isab ell e je stajal a s drugim obrij an im, smrzn ut im, golim ženam a, noge su je boljel e, u
glavi joj je odz vanjalo od udarca. Onda su ih ponovn o nat jer ali u pok ret; pop ut stoke
gonili prem a drugom objektu.
Naje dn om se sjet il a prič a koje je čula u ured u MI9 i na BBC-ju. Prič a o Žid ovim a
koji su ugušeni u plinskim kom oram a u koncent racijs kim log orima.
Svlad a je osjeć aj nem oćn e pan ik e kad su je zajedno s ostal im a ugural i u prostoriju na
čij em je strop u bilo mnoštvo glav a tuš ev a.
Isa b elle je stajal a isp od jedne mlaznic e, gola, drhteći. Nad buk om stražara i log oraš ic a
i pasa, čula je klep et anje starog ventil ac ijskog sust av a. Nešto je nadol azil o, klok oćuć i u
cijevim a.
To je bilo to.
Vrata objekt a uz tres ak se zat vor e.
Leden a voda prov al il a je iz tuš eva, šokir avši Isab elle, sled ivši je do kosti. Ubrzo je sve
bilo gotovo i pon ovno su ih ist jer ali. Tresući se, drht avim ruk ama bezu spješno pokuša-
vajuć i prek riti svoj u gol otinju, kret al a se naprijed, posrćući među drugim ženama. Jedn u
po jednu praš ili su sredstvom prot iv uši. Zatim joj je netk o dao bezob ličn u haljinu na
pruge, prljav par muš kih gaća i dvij e lijeve cip el e bez vezic a.
Stiskal a je svoj u novu odjeć u na prsim a kad su je ugur al i u objekt nal ik štaglju, s dr-
ven im krev et ima naslag an im u vis in u. Uspela se na jedan i legla tamo zajedno s dev et
žena. Usp orenim se pok ret ima odjenul a pa leg la na leđa, zur eć i u drven o podn ožj e kre-
vet a izn ad njezinog a. »Mich el in e?« šapnul a je.
»Ovd je sam, Isa belle«, čula je odozgo glas svoj e prij ateljice.
Isab elle je bila preu morna da bilo što odgovori. Čula je udarc e kožn atog remenja, fi-
juke bič ev a, krikove žena koje su se presp oro kretale.
»Dobro došla u Ravensbrück«, rekla je žena por ed nje. Isab elle je osjet ila njez in kuk
na svoj oj nozi. Bila je pop ut kost ura.
Sklop il a je oči, nast oj eć i blokir at i zvukove, mirise, strah i bol.
Ost ani živa, pomisl ila je.
Ost an i. Živa.
305
306
Trideset pet
Kolov oz.
Viann e je disal a što je tiše mog la. U vruć oj, zagušl jiv oj tami ove sobe na gorn jem
katu – njez in e spav ać e sobe, one koju je dijel ila s Ant oi neom – svaki je zvuk bio nagla-
šen. Čula je opruge krev et a kako cvile kad se Von Rich t er preval io na drugi bok. Gledala
ga je kako diše, svaki put se zagrcnuvš i od gađ enja. Kad je počeo hrkat i, pom akn ul a se
malčic e u stranu i pod ign ul a vlažne plaht e sa svoga nagog tijel a.
U pos ljedn jih nekol ik o mjeseci Via nn e je spoznal a patnju, sram i pon iž en je. Spoznal a
je što znač i i prež ivl javan je – kako se pril agod it i Von Richterov im prom jen ama rasp ol o-
ženja, kad se držati podal je i kad biti tiha. Ponek ad, ako bi učin ila sve kako valja, jedva
da bi je uočio. Jedino kad bi imao loš dan, kad bi došao kući već ljutit, bila bi u nevol ji.
Kao, primjer ic e, sin oć.
Doš ao je jezivo raspol ožen, mumljajući nešto o borbama u Par izu. Makiji su se počeli
borit i na ulicama. Via nn e je odm ah znal a što želi te noći.
Nanijet i joj bol.
Brže-bol je je istjeral a djecu iz sobe, sprem ila ih u krev et u sobi u priz emlju. Zat im je
otišl a gore.
I to je, vjer oj atno, bilo ono najgore; to što ju je nat jer ao da mu sama dol az i, i dol azil a
je. Svukl a je odjeć u kako je ne bi strgao.
Sada, dok se odij ev al a, zamij et ila je koliko ju je zab ol jel o kad je podign ula ruku. Zas-
tala je pred zamrač enim proz or om. S druge stran e prostirala su se polja raz orena bomb a-
ma; stab la slomljen a napola, mnoga još zad iml jena, poloml jena vrata i dimn jac i. Apok a-
lipt ič an kraj olik. Uzl etište je bilo hrpa kam enja i drva, na sve strane oboren i avioni i spa-
ljen i kamioni. Otk ako je gen eral De Gaulle preu zeo vods tvo nad vojs kom Slobodn e
Francus ke, a Savezn ici se isk rc al i u Normand ij i, bombard ir an je Europ e postalo je sva-
kodn evn o.
Je li Ant oine još tamo negdje? U logor u, viri kroz pukot in u u zidu bar ake ili kroz za-
kov an proz or, gledajući mjesec koji je nekoć obasjavao ovu kuću punu ljubavi? A Isa b el-
le? Nije je bilo tek dva mjesec a, no čin ilo se kao da je proš ao cijeli jedan živ ot. Viann e se
nep rest an o brin ul a, ali nije joj preost al o ništa osim brige; morala je to trpjet i.
Dol je je upal il a svijeću. Struj a je već odavn a bila isključ ena. U toalet u je spustila svi-
jeću pored umiv ao nik a i zag led al a se u svoj odraz u ovalnom zrc al u. Čak i pod plam e-
307
nom svij eć e izg ledal a je blijedo i ispijen o. Njez ina crvenk asto-zlatn a kosa izg ub il a je sav
sjaj, mlit avo viseć i na obrazim a. Tij ekom ovih god in a oskud ice njezin nos kao da se pro-
dul jio, a jagod ice iskočile. Na čelu je imal a modric u. Uskoro, znala je, potamnit će. Nije
moral a ni pogled ati da bi znala kako joj se na nadlakt ic i vide trag ov i prstij u, a na lijevoj
dojci ružna mod rica.
Post ajao je sve zlokobn ij i. Sve ljući. Sav ezničke snag e u južnoj su Francuskoj počele
oslob ađ at i gradov e. Nijemci su gubil i rat, a Von Richter kao da je želio da Via nne za sve
to plati.
Svukl a se i oprala u mlak oj vodi. Trljal a se sve dok joj koža nije poc rvenila, no i dalje
se nije osjećal a čist om. Nik ad se nije osjećal a čist om.
Kad to više nije mogla izdržat i, obris al a se i ponovn o odjenul a u spav ać ic u, prek o nje
prebacivš i kućn i haljet ak. Zav ez avš i ga u struk u, napust il a je kupaonic u sa svij eć om u
ruci.
Soph ie je bila u dnevn oj sobi, čekajuć i. Sjed ila je na zadn jem dob rom komad u na-
mještaja u sobi – divan u – privuk avš i kol jena i obg rlivš i ih ruk ama. Sav drugi namještaj
bio je oduzet ili spal jen.
»Zašto si ovako kasno budna?«
»I ja bih to tebe mog la pitati. Ali zapravo ni ne moram, zar ne?«
Via nne zategne pojas na hal jetku. Bio je to nervoz an pokret, samo kako bi nečim za-
poslil a ruke. »Idemo u krevet.«
Soph ie je pog led a. Još malo pa će navršit i čet rnaestu, a crte lica post ale su joj gotovo
kao u zrel e žene. Oči su joj bile crne na blijed oj koži. Trepavice gust e i duge. Loša ishra-
na stanjil a joj je kosu, ali još je uvij ek pad al a u uvojc im a. Nap ućila je svoj e pune usn ic e.
»Stvarno, mama. Dokad ćemo se pret varat i?« Tuga – i bij es – u njez inim prelijepim oči-
ma slamal i su joj srce. Vianne očigledno nije uspjel a niš ta sakrit i pred ovim djetetom
koje je u ratu izgub ilo svoje djetinjs tvo.
Što je jedn a majk a mog la reći svoj oj gotov o odrasl oj kćer i o ružnoći ovog a svij eta?
Kako je mogla biti iskrena? Kako je mog la oček ivati da je kći ne osuđ uj e? Ili bar em ma-
nje okrutno nego što je Via nne osuđiv ala samu sebe?
Sjel a je pored Soph ie. Pomislila je na njihov nek adašnji živ ot – na smij eh, pol jupc e,
obit eljs ke več er e, božićna jut ra, gubitak prv ih zubi, prve riječi.
»Nisam glup a«, rekla je Sophie.
»Nis am nikad ni mislil a da jesi. Ni u jedn om trenutku.« Uvukla je dah pa ga isp ust i-
la. »Samo sam te željela zaštit iti.«
»Od istine?«
»Od svega.«
»Takvo što ne postoj i«, gorko je rekla Sophie. »Zar to nisi dos ad shvat il a? Rach el je u
log or u. Sar ah je mrt va. Djed je mrtav. Tante Isa bell e je...« Oči joj se napun e suz am a. »A
308
tata... Kad nam se posl jedn ji put javio? Prije god inu dana? Osam mjesec i? Vjeroj atn o je i
on mrt av.«
»Tvoj otac je živ. Kao i teta. Osjetil a bih da ih nema.« Položil a je ruku na srce. »Znala
bih to ovdje.«
»U srcu? Osjetila bi to u svom srcu?«
Via nne je znal a da je Soph ie oblik ovan a ovim rat om, ogrubjela strahom i očaj em,
post al a ošt rija, ciničn ij a inačica sebe, no svej edn o, bilo joj je teš ko kad je to ovak o jasno
vidjela.
»Kako mož eš tek tako... odlaz it i njemu? Vidim sve te mod rice.«
»To je moj rat«, tiho je rekl a Vianne, posramljena gotov o više nego što je mog la pod-
nijet i.
»Tant e Isa b ell e bi ga ugušila u snu.«
»Oui«, složil a se. »Isa bell e je snažn a žena. Ja nis am. Ja sam samo... majk a koja poku-
šava zaštit it i svoj u djecu.«
»Misl iš da žel imo da nas na ovak av nač in spašav aš?«
»Mlada si«, rekla je, ramena su joj se zgur il a od poraza. »Kad i sama budeš majk a...«
»Ne žel im biti majka«, odbrus ila je.
»Žao mi je što sam te razočar ala, Sophie.«
»Žel im ga ubit i«, rekla je Soph ie nak on jedn og trenutka.
»I ja.«
»Mog le bismo mu stavit i jast uk prek o glave dok spav a.«
»Misl iš da ne sanjam o tome? Ali prev iš e je opasn o. Beck je već nestao dok je živio u
ovoj kući. Kad bi se to dogod il o i s drug im časn ikom... Nadgled al i bi nas dan on oćn o, a
to nip oš to ne bis mo htjel e.«
Sophie mračno kimn e.
»Mogu podnijet i to što mi Von Richter radi, Soph ie. Ne bih mogla podn ij eti da iz-
gubim tebe ili Dan ie la, ili da nas razd voje. Ili da vam netk o naudi.«
Sophie nije odv rat ila pogled. »Mrzim ga.«
»I ja«, tiho je rekla Via nne. »I ja.«
* * *
»Dan as je baš vruće. Mislim da je sjajan dan za pliv an je«, s osmij eh om je rekla Vianne.
Provala oduševljen ja bila je tren utačn a i jednoglasn a.
Vianne je povel a djec u iz učionice sir ot iš ta, drž eći ih na okupu dok su hodal i. Prola-
zil i su por ed ureda nadstojn ice kad su se vrata otvoril a.
»Mad am e Mau riac«, rekl a je majk a smiješ eći se. »Vaše malo jato čini se tol iko sretn o
da bi moglo zapjevat i.«
»Ne kad je ovak o vruć e, majko.« Prov ukla je ruku ispod star ič ine. »Pođit e s nama do
jez erc a.«
309
»Sjajn a ideja na ovak o div an rujanski dan.«
»Stan it e u vrstu«, reče Viann e djec i kad su dosp jel i do glavn e ceste. Posl ušn o se por e-
daj u i Vianne zap očne pjesmu, a oni smjest a prih vate, glasn o pjevajuć i, plješćući i skaku-
ćuć i.
Jesu li uopće primjeć ivali bomb ardir ane građ ev ine kraj kojih su prol azili? Zad iml jen e
hrpe rušev ina koje su nek oć bili nečij i domov i? Ili su raz ar an ja bilo tako uobič aj en dio
njihov a djetinjs tva, nešto pos ve prir odno?
Dan iel je, kao i uvij ek, ost ao uz Vianne, drž eći je za ruku. Bio je tak av u posl jednje
vrijem e, ne želeć i se od nje razd vajati. Katk ad bi joj to smet al o, brin ul o je. Čak joj je i
slamal o srce. Pit al a se postoji li dio njega, dub oko u srži, koji pamti sve što je izgubio –
majk u, oca, sestru. Brin ula se da je, kad spav a sklupč an uz nju, bio Ari, nap ušten i dje-
čak.
Via nn e pljesne ruk ama. »Djec o, pazite kako prelazit e ulic u. Soph ie, ti budi na čelu.«
Djec a oprezno prij eđ u na drug u stran u pa udar e u trk, uzb rd o prema širok oj bari
koja je bila jedno od Via nneinih omiljenih mjesta. Uprav o ju je ondje Antoine prvi put
pol jubio.
Kraj jez erc a se učen ic i počnu svlač it i i za tili čas svi se nađu u vodi.
Pogled ala je Daniela. »Hoćeš li se igrati sa sestrom u jezerc u?«
Dan iel je grickao donju usnicu, gledaj ući djecu kako se prskaj u u mirnoj, plavoj vodi.
»Ne znam...«
»Ne mor aš plivati ako ne želiš. Mož eš samo smočit i stopal a.«
Namrštio se, njegovi okrug last i obraz i napuhali su se dok je razm išl jao. Onda joj je
pust io ruku i oprezn o krenuo prema Soph ie.
»I dal je te ne isp uš ta iz ruku«, rekla je majk a.
»More ga ružn i snovi.« Via nne je zau stila reći Bog zna da more i mene, kad je naje d-
nom spop adn e mučnin a. Promucala je: »Oprost ite«, pa pojur ila kroz vis ok u trav u do ši-
pražj a, gdje se savil a u struku i pov rat ila. U žel uc u joj nije bilo got ov o nič eg, ali nastavila
je bljuvati nas uho, već sasvim isc rpljen a.
Osjetila je majčinu ruku na leđim a, kako je tapše, tješi.
Viann e se usprav i. Pokuš al a se nasmij eš it i. »Oprost it e. Nis am...« Nag lo zam ukne. Val
istin e je zapljusne. Okrenula se majci. »I jučer ujutro sam pov raćal a.«
»O, ne, Viann e. Beba?«
Via nn e nije znal a bi li se smijala ili plakal a ili urlal a na Boga. Mol ila se i mol il a da se
još jedn o dijete začn e u njezinoj utrob i.
Ali ne sad.
Ne njegov o.
* * *
Viann e nije oka sklopil a već tjed an dana. Bila je slaba, umorna i prestravl jena. A jutarnje
310
mučnine biv ale su sve gore.
Sada je sjed ila na rubu krevet a, gled aj uć i dolje u Dan iela. U dobi od pet, opet je pre-
rastao pid žamu; košč ata zapešć a i gležnjevi stršil i su iz ofucanih rukava i nog avic a. Za
razliku od Sophie, nik ad se nije žalio da je glad an, nije se bun io što mora čitat i uz pla-
men svij eć e, niti je odb ij ao jesti onaj užasni sivi kruh koji su nab avljali bon ov im a. Niš ta
drugo nije ni pamt io.
»Hej, kapetan e Dane«, rekla je, odmaknuvš i vlažnu crnu kovrču s njegovih očiju.
Prev al io se na leđa i široko joj se osmjehnuo, otk rivš i kako mu nedostaj e prednji zub.
»Mama, san jao sam slatk iš e.«
Vrata spav ać e sobe treskom se otvor e. Pojav i se Soph ie, zad ihana. »Brzo, mama,
dođi.«
»O, Soph ie, ja...«
»Odmah!«
»Dođi, Daniele. Izgleda da je neš to ozbiljno u pitan ju.«
Bacio se na nju svom tež in om. Bio je prevelik da ga nosi, pa ga je čvrs to zag rlila, a
onda se povukla. Izv adil a je jedinu odjeć u koja mu je pristajal a – par platnen ih hlač a, što
ih je saš ila od zaštitne tkan ine za bojan je koju je pronašl a u štaglju, te džemper koji je is-
plel a od drag oc jen e plave vune. Kad se odjenuo, uzela ga je za ruku i pov el a u dnevnu
sobu. Ulazna vrata su bila otvor ena.
Zvon a su zvonila. Crk vena zvona. Učini joj se kao da negd je svir a glazb a. Mars eljez a?
U utorak, u dev et ujutro?
Soph ie je staj al a pod stablom jabuk e. Kol ona nacista marš irala je pored kuće. Nek oli-
ko trenut ak a kasn ije pojavil a su se i voz ila. Tenk ovi i kam ioni i automob il i tutnjal i su
pored Le Jard in a, jedan za drugim, pod iž uć i praš in u.
Crni Cit roen parkirao se uz cestu. Iz njeg a izi đe Von Rich t er i uput i se prema njoj,
njegove čizm e bile su prl jave, oči skriv en e iza crn ih nao čal a, usnice stisnute u tanku, sr-
ditu crtu.
»Mad ame Mauriac.«
»Herr Sturmbannf üh rer«
»Napuš tam o vaš bijedn i, odurni grad ić.«
Nije progovoril a. Da jest, mogla bi reći neš to zbog čega bi izg ubil a život.
»Rat još nije got ov«, rekao je, no je li to bilo zbog nje ili zbog njeg a samog, nije bila
sigurna.
Pogled mu pol eti mimo Sophie i spusti se na Danielu.
Via nn e je staj ala potp uno mirno, ravn odušn a izr az a na licu.
Okrenuo se prem a njoj. Najnov ij a modric a na njez in om vratu izmam i mu osmij eh.
»Von Richter«, povik ao je netk o iz pratn je. »Ostavite tu svoju francus ku kurv u.«
»To je ono što jest e, znat e«, rek ao je.
311
Stisnul a je usn ice da ne bi prog ov orila.
»Zabor av it ću vas.« Nagnuo se naprij ed. »Pitam se možete li vi reći to isto.«
Ods tup ao je u kuću pa ponovn o izišao, nos eć i svoj u kožnu torbu. Nijednom je ne
pog led avši, vratio se u automob il. Vrata se za njim e tres kom zatvor e.
Viann e se uhvati za vratn ic e kako ne bi pala.
»Odl az e«, rekla je Soph ie.
Vianne najz ad izg ub i tlo pod nogam a. Pala je na koljena. »Otiš ao je.«
Soph ie klekne por ed majk e i čvrsto je zag rli.
Dan ie l je bosonog pretrč ao zemljani dio među njima. »I ja, i ja!« vikao je. »Zagrl i
me.« Bac io se na njih tol ik o snažno da su se svi troj e prev alil i i pali na suhu trav u.
U tjednima nak on odl as ka Nij em aca iz Carriv eaua do njih su nep rest ano dop ir ale do-
bre vij esti o pob jed am a Savezn ika, ali rat još uvijek nije završ io. Njem ačk a se nije preda-
la. Zam račenja više nisu bila nužn a, pa su proz or i opet svijetlili – bio je to neoč ekivan
dar. Svej edn o, Vianne se nije mog la opust it i. Iako se više nije morala brinut i o Von Ric-
ht er u (nikad njegovo ime neće nag las izgov oriti, sve dok je živa, ali nije mogla prestat i
misliti na njeg a), bila je ops jednuta brigom zbog Isabelle i Rach el i Ant oinea. Pisala je
Antoineu gotov o svak og a dana i ček ala u redu da poš al je pismo, iako je Crv eni križ pri-
javl jivao kako poš ta još uvij ek ne prolaz i. Nisu čuli ni riječ od njega već više od god inu
dana.
»Opet si se ushod ala, mama«, rekla je Soph ie. Sjed ila je na divanu, pril jubl jen a uz
Daniela, među njim a je bila rast voren a knjiga. Na polic i kamin a bilo je nekolik o fot o-
graf ij a koje je Via nn e don ijela iz pod rum a u štagl ju – jedn a od nek ol ik o sitn ica kojim a je
pok ušala post ići da Le Jard in kol ik o-tol iko opet izg leda kao dom.
»Mama?«
Soph ie n glas vrat i je u stvarn ost.
»Vrat it će se doma«, rekla je Sophie. »I teta Isa belle.«
»Mais oui.«
»Što ćemo reći tati?« tada upita Soph ie, a Via nn e je znala po pog led u u njezinim oči-
ma da joj se ovo pitan je već neko vrijeme mot alo glavom.
Vianne je položila ruku na svoj još uvijek rav an trbuh. Još uvijek se nije mog lo nazr i-
jeti da je noseć a, ali Vianne je dob ro poznav ala svoj e tijel o; u njoj je rastao novi život.
Napust il a je dnevn u sobu i kren ula prema ulaznim vratim a, gurnuvš i ih. Bosonoga, ko-
raknula je na nap uklu kamen u stubu, osjetivši mekanu mah ov in u pod stopal im a. Pazeći
da ne stan e na oštro kam enje, izišl a je na cest u i krenul a prema grad u.
S desne stran e poj av il o se groblje. Prije dva mjeseca raz or eno je bomb ama. Stari ka-
men i stećc i lež ali su prev al jeni, razbij eni na komad iće. Tlo je bilo razr ov an o, tu i tamo
zjap ile su rupe; kost uri su vis jel i s gran a stabal a, kost i su klepetal e na povjet arc u.
U dal jini je vidjela muškarca kako se pojavl juj e iza zavoj a na cest i.
312
U nadol azeć im godin am a, pit at će se što ju je priv ukl o tamo tog jes enjeg dana, baš u
to vrij eme, ali znal a je.
Ant oi ne.
Počela je trčati, bezg lavo, na svoj im bos im nog ama. Tek kad je bila got ovo u njeg o-
vom naruč ju, dovoljno blizu da ga može dot akn ut i, naglo se zau st av ila, ukop avš i se u
mjestu. Bit će dovoljan jedan pogled na nju i znat će da ju je drugi muškar ac obešč ast io.
»Vianne«, rek ao je glas om jedva prep oznatl jiv im. »Pob jegao sam.«
Siln o se promij en io; lice mu se izoš trilo, kosa pob ij el il a. Sijed a bradica prekriv ala je
njegove upale obraze i čeljust, i bio je jezivo mršav. Lij eva mu je ruka visjel a pod čudnim
kut om, kao da je bila slomljen a pa loše nam ještena.
I on je to isto pom isl io o njoj. Mog la je to išč itati u njeg ov im očim a.
Njegov o ime izi šlo je u šapat u daha. »Ant oine.« Osjet ila je kako joj suze peku oči,
shvat ivši da i on plač e. Prišl a mu je, poljubil a ga, ali kad se povukao, izg ledao je kao net-
ko koga nik ad prije nije vidjela.
»Mogu ja to i bol je«, rek ao je.
Uzela mu je ruku. Više od ičeg a željela je osjetiti njegovu blizin u, bliskost, ali sram
zbog svega što je podn ijela među njima je pod ign uo zid.
»Misl io sam na tebe svak e noći«, rekao je dok su odlazili prema kući. »Zam išljao sam
te u našem krev etu, mislio na to kako izg ledaš u onoj bijeloj spav ać ic i... Znao sam da si
usamljen a kao što sam i sâm.«
Via nn e nije mogla pron aći glas.
»Tvoj a pisma i paket i su mi pruž ali snag u«, nast avio je.
Zast ao je kod pol omljen ih vratn ica Le Jard ina.
Vid jela je kuću njeg ov im očim a. Naher en e vratnic e, sruš en zid, usah lo stab lo jab uke
na koj em su, umjesto jark oc rvenih plod ov a, rasli prl jav i kom ad ić i tkan ine.
Gurn uo je vratn ic e. Zakl ep etale su, još prikvač ene o urušen i zid jedn om jedin om šar-
kom i rem enom. Zaš kripala su na dod ir.
»Čekaj«, rekla je.
Morala mu je reći sad, prij e nego bude prek asno. Cij el i je grad znao da su nac ist i ži-
vjel i kod Vianne. Do njeg a će doprijet i glasine, zasigurno. Ako se dijete rodi za osam
mjes eci, posumn jat će.
»Bilo je teško bez tebe«, poč ela je nastojeći pronaći prave riječ i. »Le Jard in je blizu uz-
letiš ta. Nij emc i su uočil i kuću kad su prvi put ulaz ili u grad. Ovdje su živ jela dva časn i-
ka...«
Ulazna vrat a se naglo otvor e i Soph ie vrisne: »Tata!« pa pot rč i dvoriš tem.
Antoine nespretn o padn e na jedn o kol jeno i raš iri ruke, a Soph ie mu poleti u zagrl jaj.
Via nne osjeti kako se bol rast vara i širi. Bio je doma; baš kao što se i molila, ali znala
je da više nije bio onaj star i; niti će ikad to moći biti. Prom ijenio se. I ona se promij en i-
313
la. Spustila je ruku na svoj rav an trb uh.
»Tako si odrasla«, govor io je Antoine svojoj kćer i. »Ostaviosam mal enu djev ojčic u, a
kad sam se vrat io, zatekao sam mlad u ženu. Moraš mi isp ričat i sve što sam prop ust io.«
Soph ie pogleda Via nne. »Misl im da ne bis mo treb ali razg ov ar at i o ratu. Ni o čemu.
Nik ad. Gotovo je.«
Sophie je željel a da Via nn e laže.
Na prag u se poj avio Danie l, u kratkim hlač ic ama i pletenoj crv en oj dolčev it i, koja se
rastegnula, i čar ap ama što su pad ale preko prev elikih cipela. Pritišć ući slikovn icu o gru-
di, skoč io je sa stub e i prišao im, mršteć i se.
»A tko je ovaj zgodn i mladić?« upitao je Ant oine.
»Ja sam Daniel«, rek ao je.
»Tko si ti?«
»Ja sam Sophie n tata.«
Dan ielov e se oči rašire. Isp ustio je slikovnic u i bacio se na Ant oinea, kriknuvš i: »Tara!
Vrat io si se!«
Antoine uzme dječak a u ruke i podign e ga.
»Sve ću ti isp rič at i«, rekl a je Viann e. »Ali sad uđim o unutra i proslav imo.«
* * *
Via nne je o sup rugov u pov ratku iz rata maštal a tisuću puta. U poč etku, zamišl jala je
kako će je ugledat i, spustit i kof er i uzeti je svoj im krupnim, snažn im ruk am a.
A onda je Beck doselio u njihov u kuću, prob udivši u njoj osjećaj e prem a muškarc u –
neprij at elju – koje je čak i sad odbijala imen ovat i. Kad joj je rek ao da je Antoine zar ob-
ljen, smanjila je svoja oček ivan ja. Zamišl jala je sup rug a mrš avij eg, neš to više iscrpljen og,
ali i dal je je to bio Ant oi ne.
Muškar ac za njezin im stolom bio je stranac. Zguren nad svojim jel om, rukama obuj-
mivši tan jur, grab io je žlicom gov eđu juhu kao da će vrijeme za več eru svak i čas ist eć i.
Kad je shvat io što radi, s krivnjom je poc rvenio i prom rsio isprik u.
Dan ie l nije prestajao brbl jat i, dok su Soph ie i Vianne proučaval e ono što je bila sjen a
od Ant oi nea. Trz ao se na svak i zvuk, lecn uo na svaki dodir, a patnja u njeg ovim očima
bila je očig ledn a.
Nak on več er e, odveo je djec u u post el ju, dok je Vianne sama opral a pos uđ e. Rado ga
je pust ila da ode, što je samo poj ač al o njezin osjećaj krivnje. Bio joj je suprug, ljubav
njez in a živ ota, pa ipak, kad ju je dotaknuo, jedva se usp jel a suzd ržati da se ne izmakne.
Sada, stojeći por ed proz or a u spav aćoj sobi, bila je nerv ozn a dok ga je čekala.
Priš ao joj je sleđa. Osjetil a je njegove snažne, sig urne ruke na ramen im a, čula kako
diše iza nje. Čeznula je za time da se nagn e nat rag i nasloni tijelo na njegov o, blis košć u
koja je proi zlaz ila iz zaj edničk ih god ina, ali nije mogla. Mil ov ao joj je ramen a, pot om
krenuo niz ruke, a onda smjest io dlanov e na njez in e kukove. Nježno ju je okren uo pre-
314
ma sebi.
Opust io je ovratn ik njez ine hal jine i pol jubio joj rame. »Tako si mrš ava«, rekao je
glasa prom ukl og od strast i, ali i nečeg drugog, nečeg nov og među njim a – gubitk a, mo-
žda, i spoznaje da su se stvar i prom ij en ile dok su bili razd vojeni.
»Malo sam se udebljal a od zime«, rekla je.
»Aha«, odv ratio je. »I ja.«
»Kako si pob jegao?«
»Kad su počeli gub iti, post alo je... gadn o. Toliko su me tukli da sam izgub io osjećaj u
lij evoj ruci. Tada sam odl učio da ću rad ij e pog in uti bježeć i, nego da me muče do smrt i.
Jedn om kad si spreman umrij et i, lakš e je plan prov esti u djel o.«
Sad je bilo vrij em e da mu prizna istinu. Mogao bi shvat iti da je silovan je bilo muče-
nje, da je i sama bila zar obl jen ica. Nije bila kriva za ono što joj se dog odil o. Vjeroval a je
u to, no mislila je da osjeć aj krivnje nije važan kad je ovakvo što pos rijedi.
Obujm io joj je lice rukama i prisilio je da pod ign e bradu.
Njihov je poljub ac bio tužan, gotov o pop ut isp rik e, podsjetnik na ono što su nek oć
dijel ili. Drhtala je dok ju je raz od ij ev ao. Vid jela je crv ene trag ove što su mu isp res ijec ali
leđa i prsa, i nazubljene, jarke, naboran e ožiljke što su se spuš tali niz njegovu lijev u ruku.
Znal a je da je Ant oi ne neće udar it i niti povrij ed iti. Pa ipak, bojal a se.
»Što je, Via nn e?« rekao je odmaknuvš i se.
Pog led al a je prema krevet u, i sve na što je mog la misl iti bio je on. Von Rich t er. »D...
dok te nije bilo...«
»Mor amo li o tome razg ov ar ati?«
Željela mu je sve prizn ati, plak ati u njeg ov om zagrljaju, pust it i ga da je tješ i i gov or i
da će sve biti u redu. Ali što je s Ant oineom? I sam je proš ao pakao. Mog la je to vid jeti
na njemu. Na njeg ov im su prs im a bili crven i, ošt ri ožiljc i koji su izgledali pop ut trag ova
biča.
Volio ju je. I to je vidjel a, osjećal a.
Ali bio je muš karac. Kaže li mu da je bila sil ov ana – i da dijet e drug og muš karc a rast e
u njez inu trbuh u – to će ga izj edati. S vrem en om, pitat će se je li mogla spriječit i Von
Rich tera. Mož da se jedn og dana čak i zap ita je li užival a.
I to je bilo to. Mogla mu je reći za Becka, čak i to da ga je ubil a, ali nikad mu neće
moći reći da je bila sil ovana. Ovo dij ete u njez inu trb uh u rod it će se ranij e. Pa djeca se
staln o rađ aj u mjes ec dana ranij e.
Nije mog la a da se ne zap it a hoće li ih ova tajn a svejedn o uniš titi.
»Mogla bih ti sve isprič ati«, tiho je počela. Njezin e suze bile su suze sram a i ljub avi i
gub itka. Ipak, više od svega, ljubav i. »Mogla bih ti isprič ati sve o njem ačkim časnicima
koji su ovd je stan ov ali i kako je težak bio živ ot, i kako smo jedva prež ivjeli, i kako mi je
Sar ah izd ahnul a na rukam a, i kol ik o je hrabra bila Rachel kad su je utrpal i u onaj stočni
315
vag on, i kako sam joj obeć ala da ću čuv at i Arij a. Mog la bih ti isprič at i o tome kako mi je
otac ubijen, a Isab ell e zar obljen a i deportir ana... ali mislim da sve to ionako već znaš.«
Bože, oprost i mi. »A možda nema smisla da ti isprič am bilo što od sveg a toga. Mož da...«
Pratila je prstima crv en i ožiljak koji se poput munje spuštao niz njegov lij ev i biceps.
»Možda je najb olje sve to zabor av it i i nastav it i dal je.«
Pol jubio ju je. Kad se odmaknuo, njegove su usne ost al e na njezin im a. »Vol im te, Vi-
anne.«
Sklop il a je oči i uzv rat il a pol jub ac, ček ajuć i da joj čula oživ e pod njegovim dodir om,
ali kad su im se tijela spojila kao tolik o mnogo puta prije, nije osjet il a ništa.
»I ja tebe vol im, Ant oi ne.« Pok uš ala je ne zap lak at i dok je to gov oril a.
* * *
Hladn a noć u stud enom e. Antoi ne je bio kući got ov o već dva mjes ec a. Nisu čuli niš ta o
Isab ell e.
Via nne nije mog la spavat i. Lež al a je u krevetu pored sup ruga, slušajuć i njegov o tiho
hrk anje. Nik ad joj prij e nije smetalo, nik ad joj nije rem etil o san, ali sada nije mogla zas-
pat i.
Ne.
To nije bila istina.
Okrenul a se, legla na bok, i zag ledal a u njega. U tami, pod svjed ošću punoga mjesec a
što je dopiral a kroz prozor, bio joj je nepozn at: mrš av, isp ij en, sjedokos već u trid es et pe-
toj. Polak o se izvukl a iz krevet a i pok rila ga res kom per inom koja je prip adala njez in oj
baki.
Ogrn ul a se kućn im hal jetk om. Dol je je tumar ala od sobe do sobe, tražeć i – što? Svoj
nekadašnji život, možda, ili ljubav prema sup rugu koju je izgubil a.
Niš ta se više nije činilo kako val ja. Bili su poput stran aca. I sam je to osjet io. Znal a je
to. Rat je noću lež ao izm eđ u njih.
Uzel a je prek rivač s kovč eg a u dnevn oj sobi, ogrn ul a se i izišla.
Pun mjes ec vis io je nad razorenim poljim a. Svjetlost je padala na isp uc an u zeml ju
pod jab uk ama. Otišla je do stabla u sred ini i stala poda nj. Suha crna gran a nadvila se
nad njom, ogoljena i čvorn ata. Na njoj su vis jeli svi njezini kom ad ići tkan in e i prediv a i
vrpc e.
Kad je privez ival a uspom en e na ovu granu, Viann e je naivno vjer ov ala da je preživlja-
vanje jed ino što je važno. Vrata iza nje se otvore pa tiho zat vor e. Osjetila je njeg ov u pri-
sutnost, kao i uvijek.
»Viann e«, rekao je prišavš i joj sleđ a. Ruk om joj je obg rlio struk. Željela se nasl on it i
na njeg a, ali nije mogla. Zurila je u prvu vrpcu koju je privez al a o stab lo. Ant oi neo vu.
Boja se prom ijen ila, izb lij ed jela, kao i oni.
Kucn uo je taj čas. Nije više mogla ček at i. Njez in je trb uh rast ao.
316
Okrenula se i pod ignula pog led prem a njemu. »Antoi ne«, bilo je sve što je mogla
reći. »Volim te, Via nne.«
Dub ok o je uzd ahn ul a i rekl a: »Rod it ću dij ete.«
Umir io se. Nak on nekog vrem ena rekao je: »Mol im? Kad?«
Zag ledal a se u njega, sjetivši se svoj ih prij ašn jih trudn oća, kako su zaj edn o trp jeli gu-
bit ak i uživali u sreći. »Mislim da sam trudn a već dva mjeseca. Misl im da se to mor al o
dog odit i... one noći kad si se vratio.«
Vidjel a je svaku suptilnu promjenu emocija u njeg ovim očima: izn enađ enje, zab rinu-
tost, uzbuđen je, čuđenje, i najzad – sreću. Nježno joj je pom il ov ao obraz i pod ign uo
lice. »Znam zašto izg led aš toliko prep lašen o, ali ne brin i se. Nećem o ga izgubiti«, rek ao
je. »Ne nak on svega ovog a. Ovo je čudo.«
Suze su joj zapekl e oči. Pok ušala se nasmiješ iti, ali griz odušje ju je guš ilo.
»Tolik o si toga pret rpjel a.«
»Svi smo.«
»I zato u svem u treb amo vid jet i čudo.«
Je li ovo bio njegov nač in da joj kaže kako zna istin u? Zar se sumn ja već ukorijenil a?
Što će reći kad se dijete rodi ran ij e? »Ka... kako to misliš?«
Vidjela je suze kako se cakl e u njegov im očima. »Misl im na to da trebaš zabor aviti
prošlost, Viann e. Samo je sadašn jost važna. Uvij ek ćemo se voljet i. To smo jedno drug o-
me obećal i kad nam je bilo četrnae st. Pored jezerca, kad sam te prvi put poljubio, sjeć aš
se?«
»Sjećam se.« Bila je tada neopisiv o sretna što je pronašl a ovog a muškarc a. Nije ni
čudo što se ludo u njega zal jubil a. I pron ać i će način a da mu se vrati, baš kao što je i on
pronašao način da se vrat i njoj.
»Ovo će dijete biti naš novi početak.«
»Poljub i me«, šapnul a je. »Pomogni mi da zab or avim.«
»Nije zaborav ono što nam treb a, Vianne«, rekao je prignuvš i se da je pol jub i. »Nego
sjeć an je.«
317
Trideset šest
U vel jači 1945., snijeg je zag rn uo gola trup la na hrpi ispred nov oizgrađen og log orskog
krematorija. Crni dim suk ljao je iz dimnjaka.
Isa bell e je stajal a, drhtureć i, na svom mjest u za jut arnji Appell – prozivku. Bila je to
ona vrst stud en i od koje su boljel a pluć a, trepavic e se ledil e, a jag odic e prs tij u gor jele.
Čekal a je da proz ivka zav rši, ali nije se čula zviž daljka.
Snij eg je i dal je padao. Među logorašicam a u vrs ti jedna je žena poč el a kašljat i. Druga
je pala licem u bljuzgav, blatn jav snij eg i nije se mog la pod ići. Oštar vjetar šibao je log o-
rom.
Najz ad, časn ik SS-a na kon ju projahao je pored žena, svaku odm jeravajući od glav e
do pete. Čin ilo se da mu ništa ne promiče – obrij ane glav e, ugrizi muha, pom odr jeli vrš -
ci promrz lih prs tiju, zakrpe koje su ih identificir ale kao Žid ovk e, homos eks ualke ili pol i-
tičk e zar obljen ice. Negd je dalek o eksp lodiral a je bomba, zatutn javši poput udaljen e
grml jav ine.
Kad bi časnik pokaz ao na ženu, smjesta bi bila izv uč en a iz vrs te.
Pokaz ao je na Isa bell e, i snažn o su je pov ukli, umalo je zbacivši s nogu, i odvukli.
Odred eses ovac a okruž io je odabran e žene i sil om ih natjer ao da stanu u dva reda.
Zapiš tala je zviž daljk a. »Sch nell! Eins! Zwei! Drei!«
Isa b ell e je stup al a naprijed, stop al a su je bol jela od hladnoće, pluć a su joj gorjel a.
Mich el in e je kor ačal a odm ah iza nje.
Marš irale su nekih kilom et ar i pol, kad je pored njih protutn jao kamion, stražn ja pri-
kolic a bila je krc at a nagim truplim a.
Micheline je posrn ul a. Isab ell e je pos egn ula i zadrž al a prij at eljicu na nogam a.
Nastavil e su stup ati.
Najz ad su dosp jel e do liv ade, zag rnut e snijeg om i maglom.
Nij emc i su pon ovno razdvojil i žene. Isa belle je odvučen a od Mich el ine i uguran a
među skup inu drug ih Nacht und Nebel – pol it ičk ih zarobl jen ic a.
Nijemc i su ih nag ural i jedn u uz drugu, urlaj uć i i pokazujuć i sve dok Isabell e najzad
nije shvat ila.
Žena iza nje vrisn ul a je kad je vid jela za što su odab ran e. Radov i na cest i.
»Nem oj«, rekla je Isabell e baš kad je pend rek udar io ženu tako da je pala na tlo.
Isab elle je staj ala, tupo poput mazge, dok su nacisti provl ač il i grub o kožnat o remen je
318
preko njez in ih ram en a pa ga prič vrstili oko struka. Bila je priv ezan a uz jed an ae st drug ih
žena, lakat uz lakat. Iza njih, prič v rš ć en za remen je, bio je kameni kotač veličine auto-
mob ila.
Isab elle je pok ušala zak oračiti, ali nije mogla.
Bič je prasn uo prek o njezin ih leđa, zap alivši joj meso. Stegn ul a je remen je i pon ovn o
pok ušal a, zakorač ivši naprij ed. Bile su izm ož den e, stopal a sleđenih na snij eg u, ali morale
su se pom akn ut i ili će ih ošinut i bič em. Isa b ell e se nagnul a naprijed, upin jući se da se
pomakn e, da se kot ač počn e okret ati. Rem en je joj je zasjeklo prsa. Jedna se žena saplela,
pala; drug e su nast avil e vući. Kožno rem enje je zaš kripalo i kotač se pokren uo.
Vukle su, vukl e i vukle, iza sebe ost avljajuć i utaban i trag u snij egu. Druge su žene lo-
patama razgrt al e snijeg i bac al e ga u tačk e kako bi im raščistile put.
Cij el o to vrijeme stražar i su sjed il i u grupic ama, okupl jeni oko log ors ke vat re; razgo-
varajuć i i smijuć i se. Kor ak. Kor ak. Kor ak.
Isa b elle nije mogla misl iti ni na što drugo. Ni na hladnoć u, ni na glad ili žeđ, niti na
ugriz e muha i uši što su joj prekrival e tij elo. Niti na stvar an živ ot. To je bilo ono najg o-
re. Ono što bi je nat jeralo da posrne, da priv uče pažnju pa da je udar e, ošin u bič em, ili
neš to još gore.
Korak.
Misli samo na kret an je.
Noge su je najednom izdal e. Zgrč ila se na snijeg u. Žena iza nje posegn e. Isabelle
zgrab i drht av u, plavo-bij el u ruku, stegn e je svojim obamrlim prstim a i s muk om se osovi
na noge. Skrg ućući zubim a učini još jedan bol an korak. A onda još jedan.
* * *
Sir ena se oglasil a u 3.30 ujutro, baš kao i svakoga jutra, označivši vrij eme za proz ivku.
Pop ut dev et žena s koj im a je dij el il a krev et, i Isa b elle je spavala u svak om komad u odjeć e
koji je imal a – neodgov arajućim cipel ama i donjem rubl ju, vreć astoj hal jini na prug e sa
zat voren ičk im brojem ušivenim na rukav u. Ali niš ta od sveg a nije ju ugrijal o. Pok uš ala je
bodrit i žene oko sebe, govoreći im da mor aj u izd ržati, ali i sama je post aj al a sve slab ij a.
Zima je bila okrutn a; sve su umirale, neke brzo, od tifusa ili nacističk e ruke, a neke pola-
ko, od gladi ili hladn oć e. Ali sve su umirale.
Isa belle je već tjednima imala groznic u, no nedovoljn o vis oku temp erat uru da je po-
šal ju u boln ičko kril o, a prošlog su je tjedn a tol ik o gadn o izm lat ili da je na radu izgub ila
svijest – a onda su je premlat il i jer je pala. Njez inim tijel om, koje nije mog lo tež iti više
od trid es et pet kil og ram a, puz ale su uši, posvud a su bile otvorene rane.
U Ravens brücku je bilo opasno od sam oga početk a, ali sad, u ožujk u 1945., bilo je
još opasn ij e. U ovih pos l jednjih nekoliko mjes eci, stotine žena bile su strij el jan e ili ugu-
šen e u plinskim kom or am a ili nas mrt pretuč ene. Jedin e koje su ostavil i na živ ot u bile su
Verf ügb ar en - bol esne, slab e ili starije – te Nacht und Nebel, »noć i magla«. Pol it ičke za-
319
robljenic e poput Isab elle i Michelin e. Pripadn ic e Pok ret a otpora. Kol al e su glasine da se
nac isti plaš e posl ati ih u plins ke kom or e sad kad je plima rata prom ijen il a svoj smjer.
»Izd rž at ćeš ti ovo.«
Isab elle je shvat il a da se njiš e na nogama, počinje padati. Michel in e Babin eau uput i
joj isc rpl jen, ohrab ruj ući pogled. »Ne plač i.«
»Ne plač em«, rekla je Isa b elle. Obje su znale da bi one koje noću plač u ujutro bile
strij eljane. Tuga i gub it ak udisali su se svak im nov im dahom, i zauvijek u njima ost ajali.
Nije se smjel a prep ust iti. Niti na čas.
Isa bell e je to znal a. U logor u se prot iv toga borila onako kako je znala – brin ući se za
svoje supatn ic e, bod reći ih da izdrž e. Jedna drug oj bile su sve što su u ovom pakl u imale.
Uveč er bi se sklupčal e na svoj im mračnim drv enim krevetim a, došaptav ajuć i se, mek ano
pjev uš eći, pokušav aj uć i oživjeti makar kakv a sjećanja na ono što su nek oć bile. U dev et
mjes ec i koje je Isa bell e ovdje provel a, pron ašl a je – i izgub ila – previše prijatel jica a da bi
ih mogla i izb roj it i.
Ali sada je bila umorna, i bolesna.
Upal a pluć a, bila je pril ično sigurna. Mož da i tifus. Tiho je kašl jala i radila svoj po-
sao, nast ojeći ne privlačiti pozornost. Pos l jedn je što je žel jela bilo je da završ i u »šatoru«
– mal en om objekt u od cigle, zid ova oblož en ih cer adom, kamo su nac ist i trpal i žene obo-
ljele od neizl ječ iv ih bol est i. Tamo su žene odl az ile umrij et i.
»Ostan i živa«, mek ano je rekla Isa bell e.
Mich eline je ohrab ruj uće kimnul a.
Mor ale su preživjeti. Sada više nego ikad. Prošlog a tjedna ovamo su doveli nove za-
robl jen ice, a one su sa sob om donijel e vijest i: rus ke trupe nap red uj u u Njem ačk oj, gaz eći
nac ist ičk u vojsku, nanos eć i im teš ke poraz e. Ausc h witz je oslob ođen. Sav ezn ic i su na-
vodno niz al i pob jed u za pobjedom tamo na zap ad u.
U tijeku je bila utrka za preživljavan jem i svi su to znali. Rat se bližio kraj u. Isa b ell e je
mor ala prež ivjet i kako bi mogla svjedočit i pob jed i Savezn ik a i vid jeti osl obođen u Fran-
cus ku.
Pred prv im red om žena vrisn e zviždaljka.
Muk zavl ada među zar obl jenicam a; bile su to mah om žene, i neš to djec e. Ispred njih,
trojac eses ovac a prol az io je sa psim a.
Pred njima se pojavi zapovjedn ik log or a. Zaustavio se i prekrižio ruke na leđ ima. Ne-
što je povik ao na njemačkom i nap rij ed su stupili časn ici SS-a. Isabelle je čula rij eč i
»Nach t und Nebel«.
Esesovac je pok az ao na nju, a drugi se progurao, bacajući žene na pod, gaz eć i po nji-
ma. Ščep ao je Isabell in u tan anu ruku i snažno je povukao. Pos rtala je por ed njeg a, mol e-
ći se da joj ne spadnu cipele – bio je to prij estup vrijed an bičevanja; ako bi izgub ila cip e-
le, ostatak bi zime prov el a bosa, na ledom izgriž en im stop al im a.
320
Ned aleko od sebe ugled a Michel ine, koju je odvlačio drugi časn ik.
Sve na što je Isab ell e mog la mislit i bilo je da mora zadržat i cipele.
Časn ik je drekn uo rij eč koju je Isab elle razumjela.
Šalju ih u drugi logor.
Zapl jusne je val nemoćna bij esa. Nikad neće preživjeti prisilan marš kroz snij eg do
drug og log ora.
»Ne«, promrsila je. Razgov or sa sam om sob om post ao je nač in življen ja. Mjesecima,
dok je stajala u redu, pris il jen a rad it i nešto zast rašujuć e i odurno, šaptala je sama sebi.
Dok je sjedila nad rup om u poljskom zah odu, okružena žen am a s diz enter ij om, zur eć i u
druge koje su sjedil e preko puta nje, nast ojeći ne pov ratit i od smrada njih ova izmet a,
šaptala je sama sebi. U početk u su to bile prič e o bud ućn osti, koje je sebi prič al a, uspo-
mene iz prošlost i, koje je sama sa sob om dijel il a.
Sada su to bile samo riječi. Nepov ez ane, katk ad, bilo što, samo da je pods jete na to
da je nekad bila ljuds ko biće, da je bila živa.
Zap el a je za nešto nožnim palc em i pala na tlo, lice zakopavš i u snijeg.
»Na noge«, netk o je zaurlao. »Hodaj.« Isa b ell e se nije mog la pom aknut i, ali ako ost a-
ne ovdje, pon ovno će je bič ev ati. Ili nešto gore.
»Na noge«, rekl a je Michel ine.
»Ne mogu.«
»Možeš. Odmah. Prije nego što vide da si pala.« Michelin e joj pom ogne da ust ane.
Njih se dvij e pot om stope u ner avn u kolonu zar obl jen ic a, umorn o klipš uć i nap rij ed,
pored cig lenog zida logora, pod budn im okom vojn ik a na kont roln im torn jevim a.
Hodal e su dva dana, propješ ačile više od pedes et kilom et ara, noću se ruš eć i na smrz-
nut o do, stišćuć i se jedn a uz drugu na hladnoć i, moleći se da doč ek aju svit an je, da bi ih
na koncu prob udil e zviž daljke i mor al e bi pon ovno krenuti.
Kolik o ih je usput umrlo? Žel jela je zapamtit i njihov a imen a, ali bilo joj je hladn o i
bila je gladna i tol ik o izm ož den a da joj moz ak nije rad io.
Najzad su stigle do svog odred išta – željezničkog kolodvor a – kamo su ih utrpali u
stočne vag on e što su zaudaral i na smrt i izmet. Crni se dim uzd iz ao na snijegom zabije-
ljen om nebu. Stabla su bila ogol jen a. Nije više bilo ptica na nebu, ni cvrkuta ni krij eš ta-
nja ni šuškanja živih bića što su živ jel a u ovoj šumi.
Isa bell e se usp ent ra na bale sjena poredan e uz stijenku vag ona i pokuš a se sklupč at i
što je više mogla. Privukl a je svoja krvav a koljen a prs ima i ruk ama obgrl ila gležn jev e ne
bi li sač uval a ono malo top line što je u njoj ost al o.
Bol u grudima bila je gotov o nepodnošl jiva. Prekril a je usta baš kad ju je potresao ka-
šalj, savivš i se naprijed.
»Tu si«, čula je Mich el in ei n glas u tami dok se pen jala na balu pored nje.
Isa b ell e je odahnula od olakšan ja i smjest a počela ponovno kašljat i. Prekril a je usta
321
ruk ama i osjetil a kako joj krv prska po dlan u. Sad je već tjedn ima isk ašl javala krv.
Isa bell e je osjetil a suhi dlan na čelu i pon ovn o zakašl jal a.
»Sva gor iš.«
Vrat a se uz zvek et zat vore. Vag on se zatres e i ogromni žel jezni kot ači počnu se okre-
tat i, pot om se vag on zanjiše i zaklep eć e. Žene se skup e i sjednu. Barem će im se na ovoj
studeni mok raća slediti u bačvi pa se neće prel ijev at i.
Isa bell e pot one pored prijat el jic e i sklop i oči.
Negdje u daljin i čula je prodoran zvižduk. Bomba. Vlak se uz škrip u zau st avi i bom-
ba eksplod ir a, dovoljn o bliz u da potrese vagon. Vonj vat re i dima ispuni zrak. Iduć a bi
mogla past i na ovaj vlak i sve ih ubit i.
* * *
Četir i dana kasn ij e, kad se vlak najzad zau stavio (des etak je puta usp orio kako bi izbjeg li
bombardiran je), vrata su se otvor il a i otk rila bijeli krajol ik, tu i tamo zatamn jen crn im
kaputim a eses ov aca koji su ček al i.
Isa belle je sjel a, iznenad ivš i se kad je shvat il a da joj nije hladn o. Bilo joj je vruć e, toli-
ko da se znojil a.
Vid jel a je kolik o je njezin ih prijateljica umrlo tijek om noći, ali nije bilo vremena da
za njima žaluje, nije bilo vrem ena za mol itvu niti da im šapne »zbogom«. Nac ist i na pe-
ron u dol az il i su prema njima, puš uć i u zviž daljk e, urlaj uć i: »Schn ell! Sch n ell!«
Isa b elle lakt om gurne Mich elin e da je prob ud i. »Uzmi me za ruku«, reče joj Isabelle.
Dvije žene oprezn o siđu s bala sijena, držeć i se za ruke. Isa belle je prek oračil a neč ije
truplo, s koj eg je netko već izuo cipel e. Na drug oj strani per ona žene su se por ed ale u vr-
stu.
Isabelle je klipsala naprij ed. Žena ispred nje se spotakne i padne na koljena.
Časnik SS-a grub o ju je povukao na noge i ispal io joj metak u glavu.
Isa belle nije usp oril a. Nai zmjence se smrzavala i gor jel a, nestab iln a na nog ama. Vukl a
se naprijed kroz snijegom zabijeljenu šumu sve dok im se pred očima nije pojav io log or.
Isab ell e je slijed il a žene ispred sebe. Prošl e su kroz otvor en a vrata, pored mnoštva ži-
vih kostura, muš karaca i žena, svi u pidžam am a s bij elim prug am a, koji su ih gled al i
kroz žičanu ograd u.
»Juliette!«
Čula je ime. U prvi joj mah nije ništa znač ilo, bio je to samo još jed an zvuk. Onda se
sjetil a.
Ona je bila Jul iett e. A prije toga Isa bell e. I Slavuj. Nije bila samo A-5491.
Let im ice je pogled ala log oraše, te kostur e, pored an e iza žič an e ograde.
Netk o joj je mahao. Žena, pepeljaste kože, kukasta nosa, duplja nam jest o očiju.
Te oči.
Isabelle je prep ozn ala izmož den, znal ačk i pog led prik ov an za nju.
322
Anouk.
Isabelle posrćući kren e prema žic an oj ogradi.
Anou k priđe s drug e strane. Njih ovi se prsti čvrsto isprepletu kroz leden i metal.
»Anou k«, rekl a je, čuvši kako joj glas puca. Malo se zakašljala, prek rila usta.
Tuga u Anou kin im tamn im očima bila je nepodnošljiv a. Pog led njezine prijat eljic e
polet i prema zgrad i iz čijeg je dimnjak a kul jao crni dim. »Ubij aj u nas da prikrij u što su
sve čin il i.«
»Henr i? Paul? Gaëton?«
»Svi su uhićen i, Jul iett e. Henri je obješen na gradskom trgu. Ost al i...« Slegnul a je ra-
menima.
Isa belle je čula kako esesovac urla na nju. Odmaknula se od ograd e. Žel jel a je reći ne-
što Anou k, nešto stvarno, neš to što će ost ati, ali nije mog la niš ta doli kašl jati. Prekrila je
usta i otetur al a, vrativši se u kol onu.
Vid jel a je kako joj prijateljic a usn am a oblikuje »zbogom«, ali Isa b ell e nije mog la niti
uzv rat it i. Bila je silno umorn a od rast anaka.
323
Trideset sedam
Čak i ovoga ved rog dana u ožujku, stan na Aven ue de La Bourd onnai s činio se poput
mauzolej a. Praš ina je prekrivala svak u pov rš in u, oblož ila podove. Via nne je prišl a proz o-
rim a i strgala crnu tkanin u, pustivši u sobu svjetlost prvi put nakon tko zna koliko godi-
na.
Činil o se da u stanu nije nitko bio već dulje vrijem e. Vjeroj atno otkak o je tata otiš ao
spasit i Isa b ell e.
Slike su i dalje bile na zid ov ima, a nam ještaj na svome mjest u – nešto je bilo isc ijep a-
no za ogrjev i slož eno na hrpic i u kutu. Prazna zdjela za juhu i žlic a bili su na stol u u bla-
govaonic i. Svesc i njegove poezij e, koje je sam objav io, bili su poredan i na pol ici iznad
kamina. »Čini se da nije bila ovd je. Mor amo pok ušati u hot el u Lutet ia.«
Via nn e je znal a da bi trebal a spakirati obit eljske vrij edn ost i, pon ij eti sa sob om ove
pos ljedn je tragove nekog drugog živ ot a, ali nije to mog la u ovom e tren utk u. Nije ni že-
ljel a. Kasnij e će.
Ona, Antoi ne i Sophie napust e stan. Na ulici, posvud a oko njih, vid jel i su se znak ovi
oporavka. Parižani su bili poput krt ica koje, nakon god in a mraka, izlaz e na sunce. Ipak,
i dalje su pos vud a bili redovi za hranu, još uvij ek je na snaz i bilo rac ioniran je, još uvijek
je vlad al a oskudica. Ratu se jest nazir ao kraj – Nij emci su se povl ač ili sa svih front i – ali
još nije zav ršio.
Otišl i su do hotel a Lut etia, koji je u vrij eme okupac ije bio sjed ište Abweh ra7, no sada
je tamo bio sabirn i centar za sve koji su oslob ođen i iz log ora.
Vianne je staj ala u eleg antn om lob iju krcat om ljud i. Dok je gledal a oko sebe, osjetila
je mučninu u želucu, i bila je zah valn a što je Daniela ostav ila s majkom Marie- Ther es e.
Oko recepcij e skupil o se mnoštvo nem oguć e mrš avih ljudi, obrij an ih glav a i prazn ih po-
gleda, odjev enih u dronjk e. Izg led ali su kao hod aj ući mrtvaci. Među njima su se vrzm ali
lij ečn ici, djelatn ici Crvenog križa, nov in ari.
Jed an je muš karac prišao Via nn e i pred nos joj gurnuo crno-bijel u fotog rafiju. »Jeste
li je vid jel i? Pos l jednje što smo o njoj čuli jest da je u Ausc hwitz u.«
Na fot ografij i je bila prelij ep a djev ojčica koja stoj i uz bicikl, ved ra osmij eh a. Nije joj
moglo biti vise od petn ae st.
»Nisam«, rekl a je Viann e. »Žao mi je.«
Čov jek se već udal javao, doi ml jući se smeteno, baš kao što se Viann e osjeć al a.
324
Kamo god da je pog ledal a, vidjel a je tjes kobn a lica član ova obitelji, s fot ograf ij am a u
drhtav im ruk ama, prekl injući za vijesti o svojim vol jenima. Zid s njezin e desn e stran e
bio je oblijepl jen fotog raf ijama i poruk ama i imenima i adresama. Preživ jeli su traž ili iz-
gubljene. Antoine je prišao Via nne i pol ožio joj ruku na rame. »Pron ać i ćemo je, V.«
»Mama?« rekla je Soph ie. »Jesi li dob ro?«
Pog ledal a je dol je u svoj u kćer. »Možda smo te trebali ost avit i kući.«
»Prek asno je da me zaštitiš«, odvrati joj Sophie. »To ti je valjda jasno.«
Via nne je mrz il a tu istinu, baš kao i svak u drugu. Uzel a je kćer za ruku i stal a se od-
lučn o prob ijat i kroz mnošt vo, a Antoine je išao ukorak s njima. U prostoru s lij eve stra-
ne, ugled ala je skupin u muškar ac a tankih pop ut štap ić a, u prl jav im pidžam am a na pru-
ge, koji su izg led al i kao kost uri. Kako je moguć e da su još uvijek živi?
Nije ni shvatil a da se opet zaustavila sve dok se pred njom nije stvor ila neka žena.
»Mad am e?« nježno je rekl a žena, djelatnica Crv en og križ a.
Viann e je odl ijepila pog led s izn ur en ih logor aš a. »Traž im neke ljude... moju sestru.
Isa bell e Rossignol. Bila je uhić ena zbog sur adn je s neprijat el jem, i poslij e je dep ort iran a.
I moja najbol ja prij ateljic a, Rach el de Champ lai n, tak ođer je deport iran a. Njez in muž,
Mare, bio je ratn i zar obl jenik. Ja... Ne znam što se s njim a dogod il o, ni kako ih uopće
traž iti. I... imam pop is žid ovske djec e u Carriv eauu. Moram ih spojit i s njih ovim rodite-
ljima.«
Djelatn ica Crven og križa, suh onjava sjed okos a žena, izv adila je list pap ir a i zapisal a
imena koja joj je Via nne rekl a. »Otić i ću do stol a s pod ac ima i provjerit i imena. Što se
tiče djece, pođite sa mnom.« Povel a je sve troje do prostor ije na kraj u hodn ik a, gdje je
čov jek s dug om brad om za stol om slagao pap ire.
»Monsieur Mont and«, rekla je žena iz Crv en og križ a. »Ova gospođ a ima podatke o
nek ol icin i židovske djece.«
Star ac ju je pog led ao svoj im zakrvavljenim očima i dom ahnuo dugim, dlak avim pr-
stima. »Dođ it e.«
Djel atn ic a Crv en og križ a nap ustila je prost or iju. Izn en adna tiš ina bila je neob ičn a na-
kon onolik o buke i komešan ja.
Viann e je prišla stol u. Ruke su joj bile vlažne od znoja. Otar e ih o suknju na bokov i-
ma. »Ja sam Via nn e Mau riac. Iz Carrivea ua.« Otvoril a je torb ic u i izvukla pop is koji je
još sin oć sast av il a, na temel ju ona tri što ih je čuv al a tij ek om rata. Spust ila je pop is na
njeg ov stol. »Ovo su žid ovska djec a koju smo sak rili, monsie ur. Nal az e se u sam ost anu
Presvet og a Trojs tva, u tam ošn jem sirot ištu, pod skrb i nads tojnice, majk e Mar ie- There-
se. Ne znam kako ih pov ezat i s rod itel jim a. Osim dječ ak a čije je ime prvo na pop is u. Ari
de Champ lai n. On je sa mnom. Traž im njegov e roditel je.«
»Dev etnae ster o djece«, tiho je rekao.
»Nije puno, znam, ali...«
325
Pogledao ju je kao da je kakva junakin ja, a ne prest raš ena žena koja je prež iv jela ratn e
strah ote. »To je devetn aester o onih koji bi umrli u log or ima, zaj edn o sa svojim rod it el ji-
ma, mad am e.«
»Mož ete li pron aći njih ove obitel ji?« nježn o je upitala.
»Pokušat ću, mad ame. Naž al ost, već in a te djec e sada doist a i jesu siročad. Pop is i koje
dobivam o iz logora uvij ek su isti: majk a mrt va, otac mrt av, ne postoj e preživjeli član ovi
obitel ji u Francuskoj. I tako je malo djec e preživjelo.« Prošao je rukom kroz rijetku, sije-
du kosu. »Proslij edit ću vaš pop is OSE-u u Nici. Oni pokuš avaj u spoj it i članove obitelji.
Merc i, madam e.«
Viann e je priček al a joj jedan tren ut ak, ali starac više nije ništa rek ao. Pridruž il a se su-
prug u i kćer i pa su zaj edn o napustil i ured i vrat ili se među mnošt vo izb jeglic a i obit elji i
prež ivjelih logor aš a.
»Što ćemo sad?« upital a je Soph ie.
»Ček at ćemo da nam se javi djelatn ica Crven og križ a«, odvrati Via nn e.
Antoine pok aže na zid prep un fot ograf ija i imena nestalih. »Treb al i bismo je tamo
pot raž iti.«
Razm ijene poglede, znaj ući kolik o će bolno biti staj at i tamo, pret raž iv at i fot og rafije
nest alih osob a. Ipak, otišli su do zida s fot ografij am a i por uk ama, i stali ih preg ledav ati,
jednu po jednu.
Bili su tamo gotovo dva sata prije nego što se vrat il a djel atn ic a Crv enog križa.
»Madame!«
Via nne se okrenula.
»Žao mi je, madame. Rach el i Marc de Champ lain su na popisu strad al ih, a ne post o-
ji nij edan pod atak o Isab ell e Rossignol.«
Viann e je čula riječ »stradali« i prep lav i je gotov o nepodn ošl jiva tuga. No, odlučno je
potisn ula osjeć aj e. Kasnije će mislit i na Rachel, kad ost ane nas am o. Sjest će pod stab lo,
popit i čašu šamp anjca i razgov ar at i sa svoj om prij ateljicom. »Što to znači? Ne post oje
podaci o Isab ell e? Vidjela sam kako je odvode.«
»Pođite doma i ček ajt e sest rin pov rat ak«, rekla je žena. Dot aknula je Via nn ei nu ruku.
»Ne gub ite nadu. Nisu svi log ori osl obođ eni.«
Soph ie je pog led a. »Mož da je post al a nevidl jiv a.«
Vianne dot akn e kćer ino lice i usp ij e se tužn o nasmij ešiti. »Tako si odrasl a. Pon osim
se zbog toga, ali mi to u isto vrij em e i slam a srce.«
»Idem o«, rekla je Sophie povl ačeći je za ruku. Via nne je dop ust ila da je kći vodi.
Osjeć ala se pop ut djet et a, a ne rod itelja, dok su se probij ali krcat im lob ij em pa najzad iz-
išli na suncem okup an u ulic u.
Satim a kasn ij e, kad su bili u vlak u, sjedeć i na drven im klup ama u vagon u treć e klas e,
Via nn e je zur il a kroz prozor na bomb am a raz or en krajol ik. Ant oi ne je spavao pored nje,
326
glav e nasl on jene na prl jav proz or.
»Kako se osjećaš?« upita je Soph ie.
Via nn e spusti ruku na svoj ispupčeni trb uh. Majuš an drhtaj – udarac – osjet i pod
dlanom. Pos egnul a je za Sophienom ruk om.
Sophie se pokušala pov uć i; Viann e joj nježn o vrati ruku i spust i je na svoj trb uh.
Soph ie je osjetil a drht aj pokreta i razr og ačila oči. Podignula je pogled prem a Via nne.
»Kako mož eš...«
»Ovaj nas je rat sve prom ij en io, Sophie. Daniel je tvoj brat, sad kad Rachel... nema.
Tvoj prav i brat. Kao i ova beba; on, ili ona, nije kriv... zbog svog zač eća.«
»Teš ko je zab or av iti«, tiho je rekla. »I nikad neću oprostit i.«
»Ali ljub av mora biti snažn ija od mržnje. Ili za nas nema bud ućn ost i.«
Soph ie uzdahne. »Valjd a«, rekl a je, zvučeć i prev iše zrel o za djev ojčicu svojih god in a.
Via nne stav i ruku na kćerin o tjeme. »Pods jeć at ćemo jedna drug u, oui? Na mračn e
dane. Bit ćemo snažn e jedna za drug u.«
* * *
Prozivka je trajal a satima. Isa bell e je pala na koljen a. Onog časa kad je dot akn ul a tlo, po-
misl il a je, ostani živa, pa se s mukom uspentral a nat rag.
Čuv ar i su hodali uz ogradu sa psim a, odabirući žene za plinske komore. Gov ork al o se
da im slijedi još jed an marš. Ovaj put u Mauth ausen, kamo ih je već tis uć e odveden o da
rintaju do smrti: sov jetski ratn i zarobl jenici, Žid ovi, prip adn ici savezn ičk e vojske, poli-
tičk i zatočenici. Govor il o se da nik ad nije izišao onaj koji je jedn om kroz ta vrata prošao.
Isabell e se zak ašljala. Krv joj je pop rskala dlan. Brže-bol je ga obriše o prljav u hal jinu,
prij e nego što je opazi čuvar.
Grlo joj je gorjel o, glav a bolno pulsiral a. Bila je toliko usred otoč en a na vlastit u agon i-
ju da je proš ao trenutak prij e nego što je zam ij etila zvuk mot or a.
»Jesi li čula ono?« upit a Micheline.
Isabelle osjet i komešanje među zar obljen ic ama. Bilo je teško konc ent rir ati se kad je
tako gadno boljel o. Pluć a su je razd irala svakim novim udisaj em.
»Odl az e«, čula je.
»Isa b elle, gled aj!«
U prvi čas, sve što je vid jel a bilo je jark op lav o nebo i stab la i zar obl jen ic e. Onda je
prim ijet il a.
»Čuvari odl aze«, rekl a je prom ukl im, hrap av im glas om.
Vrata su se uz zvek et otvor il a i rijek a američk ih kam iona počel a se ulijevati kroz kapi-
ju; vojn ici su sjed ili na poklopcima motora, vis jel i s prik ol ica, s puš kama prislonjen im o
prsa.
Amerik anc i.
Isa b elle pop ust e kol jen a. »Mi... che... line«, šapn ula je, glasa sloml jen og kao što joj je
327
bio i duh. »Usp jele... smo.«
* * *
Tog prol jeća zav rš io je rat. Gen er al Eisenh ower objav io je zaht jev za pred aj u Njemačk e.
Amerik anci su prešl i Rajn u i upali u Njem ačku; Saveznici su odnos ili pob jedu za pob je-
dom i poč eli osl obađ at i log or e. Hitler je živio u bunkeru.
Pa ipak, Isabell e se nije vrat ila.
Via nn e je pustil a da se vratašc a poštans kog sand uč ić a uz zveket zat vore. »Kao da je
nestal a.«
Antoi ne nije rekao ništa. Tjedn ima su traž ili Isab ell e. Vianne je sat ima stajal a u red o-
vima, samo da obav i tel ef onski razg ovor, te slala bezbrojn a pisma agencijama i bolnic a-
ma. Prošli tjedan posjetil i su kamp ov e s prež ivjelim log oraš im a, no sve je to bilo uzal ud.
Nigdje nije bilo pod ataka o Isa b ell e Ros signol. Kao da je u zeml ju prop al a – zajedn o sa
stotinama tis uća drugih.
Možda je Isa b elle preživjel a got ov o do sam oga kraj a, mož da su je ubili dan prij e dola-
ska Sav ezn ika. Nav odn o su u jedn om od logora, mjestu po imen u Berg en- Bels en, Sa-
vezn ici zatekl i gomil e još toplih leš ev a.
Zaš to?
Kako ne bi mog li svjed očiti.
»Dođi sa mnom«, rekao je Antoi ne, uzevš i je za ruku. Nije se više koč ila na njegov
dodir, ni trz al a, ali činil o se da se još uvij ek nije mog la sas vim opust iti. U mjesec ima na-
kon Antoineo vog povratka, glumil i su da su zal jubl jeni, i oboje su toga bili svjesni. Go-
vor io bi da neće s njom vodit i ljub av zbog bebe, a ona bi se složila, rekavš i da je tako
najb ol je. Ali znali su.
»Imam jedn o iznen ađenje za tebe«, rekao je vodeći je prema stražn jem dvor ištu.
Pod jark oplavim nebom krošnja tise stvorila je komadić smeđ eg a hlada. U sjen ici,
ono nekoliko preo st alih kok oši kljuc alo je po tlu, kok odačuć i i mlatar aj uć i krilima.
Stara plahta bila je zat egnuta izmeđ u gran a tise, pred njom žel jezn a vješalica za šeš ire,
koju je Antoi ne zac ijelo pronaš ao u štaglju. Poveo ju je do jedn og od stol ac a post avljen ih
na kam enom dij elu dvoriš ta. Za godin a njegova izb iv an ja, mahovina i trava osvoj ile su
ovaj dio dvor iš ta, pa je njezin stol ac staj ao naher en na kvrg avoj površ in i. Oprezno je sje-
la; bila je nezg rapn a ovih dana. Osmijeh koj im ju je sup rug obasjao bio je neob ičan u
svoj em zan osu, i neoček ivan u svojoj prisnosti. »Djec a i ja cijel i dan rad im o na ovome.
Zbog tebe.«
Djeca, i ja.
Ant oine je stao isp red pom al o obješ ene plahte pa zamahn uo svojom zdrav om rukom.
»Dame i gosp ođe, djeco, zak rž ljali zečev i i smrdljiv e kokoši...«
Iza zav jes e, Dan iel se stane hihotat i, a Sophie ga ušutk a.
»U najbol joj trad ic iji Madel ine u Par iz u8, koja je bila prva glavna uloga mademoi selle
328
Mauria c, preds tavl jam vam pjev ač e Le Jard in a.« Tada, uz vel ik u pompu, on otpusti je-
dan kraj plahte, odmaknuvš i je ust ranu, te otk rije drven u poz ornic u, ne sas vim ravn o
postavljen u na travi. Na pozorn ic i su staj al i Danie l i Soph ie. Oboj e su bili ogrnut i dek a-
ma kao ogrt ač ima, s proc vjet al om granč ic om jabuke oko vrat a, i krun am a od nekakvog
sjajn og metala na koje su zal ijepil i lijepe kam enčiće i komadić e šaren og a stakl a.
»Bok, mama«, rekao je Danie l bjes omučno mašuć i.
»Psst«, ukori ga Sophie. »Sjeć aš se?«
Daniel ozb iljn o kimne.
Oprezn o su se okrenuli prem a Vianne – das ke pod njihovim nogama su se zan jih ale
– i podignuli ruke.
Ant oine je prinio usnam a sreb rn ast u usnu harm on iku pa ispust io žaloban zvuk. Du-
lje je vrijeme ostao vis jeti u zraku, prim aml jivo vib rir ajući, a onda je počeo svirati.
Soph ie je zap jeval a visokim, zvonk im glas om. »Frère Jacque s, Frère Jacques...«
Čučn ula je, a Dan iel je pos koč io, zapjevavš i: »Dorm ez vous? Dormez-vous?«
Viann e je poklop ila usta rukom, ali ne prij e nego što joj se oteo blag i osmijeh.
Na poz orn ici, pjes ma se nast avila. Jasno je vidjela koliko je Soph ie sretn a što radi ne-
što ovako obično, izv odi tu malu predstav u za svoje roditelje, i kako se Danie l usredoto-
čio da što bolje odigra svoj u ulog u.
Bilo je to ujedn o potpun o čar obn o, i prel ijepo običn o. Dašak živ ot a kak av su živjel i
prij e.
Viann e osjeti kako u njoj buja sreća.
Bit ćemo dobro, pomislil a je gled ajuć i Antoinea. U sjeni što ju je bacala krošn ja stabla
koje je posadio njezin prap radjed, dok su se zrak om pron os ili glasov i njih ov e djece, vi-
djela je svoju drugu polovic u i pon ovno pom isl ila: Bit ćemo dob ro.
»... ding... dang... dong...«
Kad je pjes ma zav rš il a, Via nn e je žest oko zapljes kal a. Djec a su se dost ojanstveno nak-
lon il a. Dan iel se tada sapleo o svoj improv iz ir ani ogrt ač, pao u trav u, pa ust ao smij uć i se.
Via nne se dogegal a do poz ornice i obas ul a djec u pol jupc ima i pohval ama.
»Sjajn a je to bila idej a«, rekl a je Via nn e, a oči su joj se cakl ile od ljub av i i pon osa.
»Konc ent rir ao sam se, mama«, pon osn o je rekao Dan ie l.
Via nn e ih nije mog la pustit i iz zagrl jaj a. Slutn ja budućnosti njezin u je dušu ispun ila
ljub avl ju.
»Planir al a sam ovo s tat om«, rekl a je Sophie. »Baš kao i prije, mama.«
»I ja sam planirao«, rekao je Dan iel, naduvši svoj a majušna pluć a.
Nas mijal a se. »Oboje ste bili vel ičanstveni dok ste pjev al i. I...«
»Via nne?« čula je Antoi nea negdje iza sebe.
Nije mogla odvratiti pogled od Danielova osmijeha. »Kol iko ti je treb alo da naučiš
ulog u?«
329
»Mama«, tiho je rekl a Sophie. »Netko je doš ao.«
Vianne se okren e i pogleda iza Soph ie.
Ant oi ne je staj ao pored stražn jih vrat a s dvojic om muškar ac a; obojica su imala iznoš e-
na crna odijel a i crne beretke. Jed an je nos io pohab anu aktovk u.
»Sophie, prip azi malo na brat a«, rekao je Antoi ne. »Mor amo o neč em porazg ov arati s
ovim ljudim a.« Stao je por ed Viann e, pol ožio ruku na njezin a križ a i pomog ao joj da us-
tane, blago je pog uravš i naprijed. Ušli su u kuću u tihoj koloni.
Kad su se vrat a za njima zat vor ila, muš karc i se okrenu suč el ice Via nn e.
»Ja sam Nath an ie l Lerner«, predstav io se star ij i od dvojice. Imao je sij edu kosu i žuć-
kastu kožu. Staračk e pjeg e bile su gol eme na njeg ov im obraz im a.
»Ja sam rabin Horowitz«, reče tada i drugi.
»Zašto ste došl i?« upit ala je Vianne.
»Došli smo zbog Arija de Champlai na«, rekao je rabin blagim glasom. »On ima rod-
binu u Americ i. Točn ij e, u Boston u. A oni su se nama obratili za pom oć.«
Via nn e se mog la sruš it i samo da Ant oine nije bio iza nje, i zadržao je.
»Prem a našim saznanjima, spasil i ste devetn aester o žid ovs ke djece, posve sami, i to
dok su kod vas stanov al i njemački časn ici. To je vrlo dojml jiv o, madam e.«
»Jun ački«, dom etn uo je rabin.
Antoine je pol ožio ruku na njez ino rame i na to, na njegov dod ir, ona shvati kol ik o je
dugo šutjela. »Rachel je bila moja najbol ja prijat el jic a«, tiho je rekla. »Pokuš ala sam joj
pom oć i da prijeđ e u Slob odn u zonu prij e dep orr ac ije, ali...«
»Njezin a kći je ubij en a«, nastav io je Lern er.
»Kako to znat e?«
»Naš je posao prikupl jat i svjedočanst va i ujediniti obitel ji«, odv ratio je. »Razg ovar al i
smo s nekolik o žena koje su s Rachel bile u Ausch witzu. Nažal ost, tamo nije prež iv jel a
niti mjesec dana. Njezin suprug, Marc, ubij en je u Stalagu 13A. Nije imao tu sreću kao
vaš sup rug.«
Via nn e nije rekl a ništa. Znala je da joj ovi ljud i ostavljaju dovoljn o vrem en a i to je ci-
jenil a, ali i mrzila. Nije žel jela prih vat it i ništa od ovoga. »Dan ie l – Ari – rođen je tjedan
dana prij e nego što je Marc otiš ao u rat. Nema usp omen u na nijedn o od roditelja. Tako
je bilo najsig urnije – pust iti ga da vjeruj e da je moj sin.«
»Ali on nije vaš sin, mad ame.« Lern er ov je glas bio blag, ali rij eči su bile pop ut udara-
ca bič em.
»Obećal a sam Rachel da ću ga čuvat i«, rekla je.
»I jeste. Ali sad je vrij eme da se Ari vrati svoj oj obitelji. Svojim ljud ima.«
»Neće shvatiti«, rekl a je.
»Možda i neće«, prih vatio je Lerner. »Svejedn o.«
Via nn e je pogled ala Ant oinea, tražeć i pomoć »Volimo ga. On je dio naše obit elji.
330
Treb ao bi ost ati s nama. I ti to žel iš, zar ne, Antoine?«
Njez in sup rug ozb iljno kimn e.
Okren ul a se toj dvoj ic i. »Mogli bis mo ga posvojit i, pod ići ga kao naš eg vlast itog sina.
Ali kao Žid ov a, jasno. Reći ćemo mu tko je i vodit i ga u sinagog u...«
»Mad ame«, uzdahn uo je Lern er.
Rab in je prišao Vianne i uzeo joj ruke u svoje. »Znam o da ga volit e, i da on voli vas.
Znam o da je Ari prem alen da shvati, i plakat će za vama, ned ostajat ćete mu – mož da i
godin am a.«
»Ali svej edno ga žel it e odvest i.«
»Vi na ovo gled at e kao na slomljeno srce jedn og dječaka, a ja kao na sloml jeno srce
moga nar od a. Raz um ijete li?« Lice mu se objesil o, usne isk rivile, blag o se nam rštivš i.
»Mil ij uni Žid ova ubij en i su u ovome ratu, mad am e. Milijuni.« Pustio je da se te riječ i
slegn u. »Cijeli jedan nar aštaj je nestao s lica zemlje. Sada se moram o drž at i zaj edn o, ovo
malo što nas je ost alo; mor am o se ponovn o pod ići na noge. Jedan dječak, koji nema us-
pom en e na ono što je bio, možda se vama čini kao mal en a žrt va, ali nama je on bud uć-
nost. Ne mož emo dop ust it i da ga odgaj ate u vjeri koja nije vaša i da ga vod it e u sin ag o-
gu samo kad se sjet ite. Ari mora biti ono što jest, i mora biti sa svoj im ljud ima. Sig urn o
bi i njegova majka tako željel a.«
Viann e pomisl i na sve one koje je vidjela u hotelu Lutetia, one žive kost ure praznih
pog led a, i na bezbroj fot og rafija na zidu.
Milijun i su ubijeni.
Cij eli jedan nar aš taj.
Kako bi to mogla zan ij ekati rabinu? Ili sprij ečiti da Ari bude sa svoj im narod om, sa
svojom obit elji? Bor il a bi se do pos ljednjeg daha za svoju djecu, ali ovdje se nije imal a
protiv koga borit i. Bio je tu samo gub itak, na obje strane.
»Kod koga ide?« upit ala je, ne mareći što joj se glas slom io.
»Prva rođ ak in ja njegov e majke. Ima jed anae stogodišnju kćer i šestogod išnjeg sina.
Voljet će Arij a kao svoj e dijet e.«
Via nne nije mogla smoć i snag e čak ni da kimne, a kamol i da obriš e suze. »Mož da će
mi poslat i slike?«
Rab in je net rem ic e zur io u nju. »Morat će vas zabor aviti, madame, zap očeti nov ži-
vot.«
Via nne je oštro prob ol a ist init ost ovih riječi. »Kad ćete ga odvesti?«
»Odm ah«, rek ao je Lern er.
Odmah.
»Ne mož emo ovo prom ijen it i?« upit ao je Ant oi ne.
»Ne, monsie ur«, odgovor io je rab in. »Jedin o je prav edno da se Ari vrati među svoje.
On je jedan od sretn ika – ima žive članove rodb in e.«
331
Via nne je osjetil a kako joj Antoine uzima ruku. Pov eo ju je prema stubam a, pov u-
kavši je više nego jedn om kako bi nastav il a koračati. Pop ela se drv en im stub ama na no-
gam a koje su se čin il e trome, nep osl ušn e.
U sobi svojega sina (ne, ne njezin a sina) kretala se pop ut mjes eč ar a, uzimaj uć i ono
malo njegov e odjeć e i skupljajuć i njegove stvar i. Ofucanog punjen og majm unčića, čije
su oči bile išč upan e, komadić okamen jenog drva koji je pronaš ao por ed rij eke prošl og a
ljet a, i ogrt ač što mu je sašila od kom ad a odjeć e koju je prerastao. Na leđim a je izvezla
rij eči: Našem Danielu, vole te mama, tata i Soph ie.
Sjetila se tren utk a kad je to prvi put pročit ao i upitao: »Hoće li se tata vrat it i?« a ona
je kimnula i rekla da obitelj uvij ek pronađ e put do doma.
»Ne žel im ga izgubit i. Ne mogu...«
Antoi ne ju je priv io u zag rl jaj i pustio da se isp lače. Kad se najzad umir ila, na uho joj
je promrs io: »Snažn a si. Mor amo biti snažni. Vol im o ga, ali nije naš.«
Bila je umorna od toga da mora biti snažna. Koliko će još gub itk a moći podnij et i?
»Žel iš li da mu ja kažem?« upitao je Ant oi ne.
Željel a je to, više od ičeg, ali ovo je bio majčin zadatak.
Drht av im tuk ama ugur ala je Danie love – Arijev e – stvar i u pohaban u platnenu na-
prtn jač u i izišl a iz sobe, shvativš i trenut ak prekasno da je Antoine ost ao unutra. Valjal o
je upeti i pos l jedn ji atom snag e da nast avi disati, kretat i se. Otvoril a je vrata svoje sobe i
stal a prekapat i po orm aru sve dok nije pron ašl a malu uokvir en u fot og rafiju na kojoj su
bili ona i Rachel. Bila je to njih ova jedina zaj edničk a fot og raf ija, sniml jena prije des et ili
dvan ae st godin a. Na pol eđini je napisala njih ova imen a i onda je ugurala u naprtn jač u,
pa nap ustila sobu. Ne obazirući se na muš karce u prizemlju, izi šla je u dvorište, gdje su
se djec a – i dalje u ogrtač ima i s krun am a na glavama – igrala na improv iziranoj poz orni-
ci.
Trojica muš karaca kren ula su za njom.
Soph ie ih je pogledala. »Mama?«
Danie l se nas mij ao. Kolik o će se dugo sjeć at i tog zvuka? Ned ovoljno dugo. Sad je to
znal a. Usp om en e – mak ar i one najljepše – uvij ek na kraju izb lij ed e.
»Dan ie l?« Morala je proč istiti grlo i pon ovno pokuš ati. »Dan iel? Mož eš li doći ova-
mo?«
»Što nije u redu, mama?« upit al a je Sophie. »Izg ledaš kao da si plak al a.«
Kren ul a je nap rij ed, uz bok pritišćući nap rtn jač u. »Dan iel?«
Nac er io se. »Hoć eš da ti opet pjev amo, mama?« upitao je, nam ještaj uć i krun u koja
mu se nah eril a na glavi.
»Možeš li doći ovam o, Daniele?« ponovil a je, tek tol ik o da bude sigurna. Strahov ala
je da se sve ovo odvija u njez inoj glavi.
Dot apkao je do nje, zam ahujući ogrtačem ust ranu kako se ne bi sapleo.
332
Kleknula je u trav u i uzel a mu ruke u svoj e. »Ne postoji nač in da ovo shvatiš.« Glas
joj je zapeo u grlu. »S vremenom, bila bih ti sve ispričal a. Kad bi nar ast ao. Otišl i bismo
do tvoje stare kuće. Ali vrij eme je ist eklo, kapetane Dan.«
Namrš tio se. »Kako to misl iš?«
»Znaš kol iko te volimo«, rekla je.
»Oui, mama«, odvratio je.
»Volim o te, Danie l. Zav ol jeli smo te prv og tren utka kad si došao u naše živote, ali ti
si prije pripadao drug oj obit el ji. Imao si drugu mamu i drug oga tatu, i oni su te isto jako
vol jel i.«
Dan iel se namrš ti. »Imao sam drug u mamu?«
Iza nje, Sophie je rekla. »O, ne...«
»Zval a se Rachel de Champ lai n, i voljela te je svim srcem. A tvoj je tata bio hrabar
čov jek koji se zvao Marc. Voljel a bih da ja mogu biti ona koja će ti o njim a pričat i, ali ne
mogu«, odagn al a je suze iz očij u, »jer te rođak in ja tvoje mame isto tako voli, i ona želi da
dođ eš k njoj u Amerik u, gdje ljud i imaj u puno za jest i i puno igračaka.«
Suze mu nap un e oči. »Ali ti si moja mama. Ne želim ići.«
Pož eljela je reći »Ni ja«, ali to bi ga samo još više preplaš il o, a njezin posljedn ji maj-
čins ki zad at ak bio je da se osjeć a sigurnim. »Znam«, tiho je rekl a. »Ali svid jet će ti se
tamo, kap et an e Dan, i tvoj a nova obit elj će te obožav at i. Mož da čak imaj u i psić a, a to si
oduvij ek želio.«
Dječak brižn e u plač i ona ga povuč e u naruč je. Trebalo joj je možda više hrab rost i
nego ikad da ga pust i. Ust ala je. Dvoj ica muš karac a smjesta se stvore por ed nje.
»Zdravo, momče«, rekao je rab in Dan ie lu, iskreno se nas mij eš ivš i.
Danie l još jače zap lače.
Viann e ga uzme za ruku i pov ede kroz kuću pa u predn je dvorište, por ed usah log sta-
bla jab uke s vrpcama usp omen a, pa kroz pol omljen e vratnice do plavog Peugeo ta park i-
ranog uz cest u.
Lern er je sjeo na voz ačev o mjesto, dok je rabin ček ao por ed stražn jeg blatobran a.
Mot or se pokren uo, oblač ić i dima izb ijali su iz ausp uh a.
Rabin je otvor io stražn ja vrat a. Još jedn om tužno pog led avš i Viann e, uvuč e se na
stražn je sjed alo i ost avi vrat a otvor en im a.
Sophie i Antoine došl i su do njih i zaj edn o čučn uli da zag rl e Dan iela.
»Uvij ek ćemo te vol jet i, Dan ie le«, rekl a je Sophie. »Nad am se da nas nećeš zab orav i-
ti.«
Via nn e je znal a da joj ne preo st aje ništa drugo doli uvesti Dan iela u autom ob il. Vje-
rov at će samo njoj.
Od svih užasnih, boln ih stvar i koje je učin il a u ovom e ratu, nij edn a je nije ovak o bo-
ljela. Uzel a je Dan ie la za ruku i povel a ga u autom ob il, koji će ga odvest i dal eko od nje.
333
Popeo se na stražnje sjedalo.
Zur io je u nju suzn im, zbunjen im očim a. »Mama?«
Soph ie je tada rekla: »Samo tren ut ak!« i potrčala natrag u kuću. Vratila se tren utak
kasn ij e s Bébéom i ugurala plišanu igračk u u Danielove ruke.
Via nn e se sagn ula i pog led al a ga u oči. »Moraš sad poći, Daniele. Vjer uj mami.«
Njegov a donja usnic a zadrht i. Stegnuo je igračk u na prsa. »Oui, maman.«
»Budi dobar dječ ak.«
Rabin se nagn uo prek o njega i zatvorio vrat a.
Dan ie l se zal ijepio za proz or, prit isn uvši dlanov e na staklo. Sad je opet plakao, url ao
iz sveg glas a: »Mama, mama!« Čuli su njeg ov e krik ove još min ut am a nak on što im je
automobil nest ao iz vid okruga.
»Neka te prati sreća, Ari de Champ lai n«, tiho je rekl a Via nne.
334
Trideset osam
Isabell e je zauzel a stav mirno. Moral a je staj at i uspravno za prozivk u. Prep usti li se vrt o-
glavici i savije u struku, bič ev at će je, ili neš to još gore.
Ne. Nije ovo bila proz ivka. Bila je u Parizu, u bolničkoj sobi.
Čekala je neš to. Nek og a.
Mich eline je otišl a razgov ar ati s ljudima iz Crv en og križ a i novinarim a okupljen ima u
lobij u. Isa bell e je trebala čekat i ovd je.
Vrata se otvore.
»Isa b elle«, prijek orn o će Mich eline. »Ne bi smjela biti na nog am a.«
»Bojim se da ću umrij et i ako legn em«, odv rat i joj Isa belle. Ili je mož da to samo po-
mislil a.
Poput Isabell e, i Mich el ine je bila mršav a kao šibica, kost i kukova strš ile su pod bezo -
bličnom hal jinom. Bila je gotov o pos ve ćel av a – tek je tu i tamo izbio pok oj i čup er ak – i
nije imal a obrve. Koža na njez in u vrat u i rukam a bila je prek riv en a gnojn im, otvorenim
ranam a. »Dođi«, rekla je Mich el in e. Izvela ju je iz bolničk e sobe, povevš i je kroz čudn u
gomilu tih ih, u dronjk e odjev enih pov ratnika što su se vukl i nao kolo, i glasnih, uplaka-
nih član ov a obitel ji koji su tražil i svoje voljene, te novin ara koji su post avljal i pit an ja.
Nježn o ju je ugur ala u prostoriju, tišu, gdje su drugi logoraš i tromo sjedil i u stolcim a.
Isabell e je sjel a u stol ac i posl ušn o sklopil a ruke u krilu. Pluća su je boljela, gor jel a
svakim dahom, a glavob olja je tukla u njez in oj luban ji.
»Vrijem e je da pođeš doma«, rekl a je Michelin e. Isabelle podign e pogled, tup i za-
magljen. »Želiš li da ja put uj em s tobom?«
Polako je trepnul a, pokuš avaj uć i misl it i. Glavobolja je bila toliko raz orn a da ju je go-
tov o zasl ijepil a. »Kamo idem?«
»U Carr iveau. Ideš svojoj sest ri. Čeka te.«
»Zbil ja?«
»Vlak ti polaz i za čet rd es et min ut a. Moj je za sat.«
»Kako to da se vraćamo?« usud ila se pitat i. Glas joj je bio tek neš to glasn iji od šapta.
»Imal e smo sreću«, reče joj na to Micheline, a ona kimne.
Michel in e joj pom ogne da ust an e.
Zaj edn o su odšep ale do stražnjeg ulaza u bolnicu, gdje su red ovi autom ob il a i kam i-
ona Crvenog križa ček ali da prev ezu preživ jele log oraš e do željezničk og kol od vora. Dok
335
su ček al e svoj red, staj al e su zaj edn o, stisn ut e jedn a uz drug u, kao što su to često čin ile u
prot ekl ih god in u dana – u vrsti za Apell, u stočnim vagon im a i redovim a za hran u.
Mlada, vedra žena u unif orm i Crven og križa ušla je u sobu, s kartons kim fascikl om u
rukam a. »Rossignol?«
Isa bell e je podign ul a svoj u vruć u, znojn u ruku i obujmila Mich el ineino izborano, pe-
pel jast o lice. »Voljel a sam te, Michelin e Babineau«, mekano je rekla i poljub il a suhe sta-
ričin e usne.
»Ne gov or i o sebi u prošlom vrem enu.«
»Ali ja jes am prošl o vrijem e. Djevojk a koja sam bila...«
»Nije nest ala, Isa bell e. Bolesna je, izm rcvarena, ali ne može nestat i. Imala je lavlje
srce.«
»Sad ti govoriš u prošlom vremen u«. Ruku na srce, Isa b elle se te djevojk e nije mogla
sjet it i, one koja se bez razmišljan ja pridružil a Pok retu otpor a. Djevojk e koja je onak o ne-
smot reno dov ela pilot a u očev stan, a drug og a u sest rin štagalj. Djevojk e koja je prel az il a
Pir enej e i zaljubil a se tij ek om egzod us a iz Par iz a.
»Usp jel e smo«, rekla je Michel ine.
Isa belle je u pos l jedn jih tjedan dana često čula ove rij eč i. Usp jel i smo. Kad su Amer i-
kanc i osl obod ili logor, te dvij e riječ i bile su na usnam a svak e log oraš ic e. Isa belle je tada
preplavil o olakšan je – nak on sveg a onog a, prem lać iv an ja, smrz av anja, ponižav anja, bo-
lesti, pris ilnih marševa kroz snijeg, preživjel a je.
Sada se, međ ut im, pit ala kakav joj živ ot može biti. Ne može se vrat iti onome što je
bila, ali kako će moći nast aviti dalje? Pos ljednji je put mahnula Michel ine i ušla u vozil o
Crvenog križ a.
Kasn ije, u vlaku, pretvarala se da ne primjeć uje to kako ljud i u nju zure. Pokušala je
sjediti usp ravn o, ali nije mogla. Prevalil a se na bok, naslonivši glavu na prozors ko staklo.
Sklop il a je oči i zasp ala za tili čas, grozn ičav o san jajući kako se vozi u stočnom vag o-
nu, oko nje se sve trese, plač djec e i žene koje ih očajničk i pokušavaj u utješit i... a onda
su se vrata otvor il a i psi su čekali...
Isa belle se naglo probud il a. Bila je tolik o dezor ij entirana da joj je treb ao jedan tren u-
tak da se sjeti kako je slob odn a. Obris ala je čelo rubom ruk ava. Grozn ica se vratil a.
Dva sata kasn ije vlak se dokotrl jao u Can ivea u.
Uspjela sam. Pa zašto, onda, nije niš ta osjećal a.
Ust al a je i s muk om sišla s vlak a. Kad je stup ila na platform u, svlad a je grčev it kašalj.
Sav ila se u struku, iskašljavši krv u ruku. Kad je ponovn o mogla dis ati, isp ravila se, osje-
ćaj ući se prazno i izm oždeno. Star o.
Njez ina je sest ra stajala na rubu peron a. Bila je krupna zbog trudn oć e, odjeven a u iz-
blij ed jelu i zak rp anu ljetn u haljinu. Njez in a crvenk ast a kosa sad je bila dulja, pad aj uć i
prek o ram ena, i val ov it a. Dok je očim a pret raživ al a mnošt vo ljudi koji su sil azili s vlak a,
336
pogled joj prođe por ed Isab elle.
Isabell e je podignula svoju koščat u ruku na pozdrav.
Viann e ju je spaz il a kako maše i problijedjel a. »Isa b ell e!« vrisn ula je, pohrlivši prem a
njoj. Obujm ila joj je ispijene obraze.
»Nem oj mi se prib ližav ati. Dah mi je užas an.«
Via nne je poljubil a Isa bell in e isp ucale, natečen e, suhe usnice i šapnula: »Dob ro došla
kući, sestro.«
»Kući«, ponov il a je Isa b ell e neočekivanu riječ. Nije mogla zam islit i priz or koji bi toj
rij eč i odg ovarao, misl i su joj bile zbrk ane, u glav i joj je bubn jalo.
Via nne je nježno obg rl i i priv uče sebi. Isa bell e je osjet il a sestrin u mekan u kožu i li-
muns ki miris njezine kose. Osjetil a je kako joj sest ra mil uje leđa, baš kao što je to čin ila
kad je bila djevojč ic a, i pomisl ila je, Usp jel a sam.
Dom.
* * *
»Sva goriš«, rekl a je Via nn e. Bile su u Le Jard in u, a Isa b elle je bila čista i suha i lež al a je u
top lom e krevet u.
»Oui. Ne mogu se riješ it i te groznic e.«
»Donijet ću ti asp irin«, Vianne je poč el a ust aj at i.
»Nemoj«, rekla je Isa b ell e. »Ne ost avl jaj me. Molim te. Legni kraj mene.«
Via nne je leg la na uski krev et. Strepeć i da bi i najm anji dod ir mog ao ostavit i modri-
cu, privil a je Isa b elle bliže s iznimnom pažn jom.
»Žao mi je zbog Beck a. Oprosti mi...« rekl a je Isabell e kroz kaš alj. Dugo je ček al a da
joj to kaže, zam išl jala je ovaj razgov or tis uću puta. »... jer sam tebe i Soph ie onako dove-
la u opasn ost...«
»Ne, Isab ell e«, nježno je rekla Via nne, »Oprosti ti meni. Ja sam te svak i put iznev jer i-
la. Poč evši od tren utka kad nas je tata ost avio kod mad am e Dumas. A kad si otišla u Pa-
riz, kako sam mogla pov jerovat i tvoj oj sul udoj priči o ljubavn oj afer i? To me je stalno
prog anjalo.« Vianne se prigne bliž e. »Možem o li sad početi isp oč etk a? Biti sestre kao što
je to mama željela?«
Isa b elle se opirala snu.»Voljel a bih to.«
»Silno se pon osim svime što si učinil a u ovom e ratu, Isa bell e.«
Isab ell ine se oči nap une suzam a. »A što je s tob om, V?«
Via nne odvrati pogled. »Nakon Becka, drug i se nacist ovam o uselio. Bio je zao.«
Je li Via nne uopć e shvat ila da je dot aknula trbuh dok je to gov or ila. Da joj je sram
obojio obraz e? Isa b elle je nag ons ki znal a što je sve njez in a sestra pret rpjel a. Čula je bez-
broj prič a o tome kako su žene silov ali vojnici koji su kod njih stanovali. »Znaš li što
sam shvat il a u logorim a?«
Via nne je pog leda. »Što?«
337
»Da mi ne mogu dotaknuti srce. Nisu uspjel i promij en iti moju dušu. Moje tij el o... to
su slomili već prvog a dana, ali ne i moje srce. Što god da ti je učin io, učin io je tvom e ti-
jel u. A tijel o će zac ij el iti.« Žel jel a je reći još nešto, mož da dodati »vol im te«, ali svlad a je
žestok kaš alj. Kad je napad aj jen jao, legla je, iscrpljen a, plitk o, isprek idano diš ući.
Vianne se nagnula bliž e i pritisnula hladnu, mok ru krpu na njez ino vruće čelo.
Isa b elle je zurila u krv na pokrivač u, sjetivš i se pos l jednjih dana majč in a živ ot a. I tada
je bilo puno krvi. Pogled ala je Viann e i vid jela da je i ona isto pomisl il a.
* * *
Isabell e se probud ila na drv en om podu. Smrzav al a se i plamtjela u isto vrijem e, drht eći i
znojeć i se.
Nije niš ta čula, ni štak ore ni žoh are kako jurcaj u po podu, ni vodu što krv ar i kroz
pukot ine u zidu, pretvarajući se u debele naslag e leda, ni kaš alj, ni plač. Polako je sjela,
trzajuć i se na svaki pokret, ma koliko mal en bio. Sve ju je bol jelo. Kosti, koža, glav a,
prsa; nije imal a mišića koji bi je mogli bol jet i, ali su je zato bol jeli zglobovi i lig am enti.
Čula je glasn u raf aln u paljb u. Pokrila je glavu rukama i požur il a u kut, skvrčivši se.
Ne.
Bila je u Le Jard inu, a ne u Rav ens brücku. Taj zvuk bio je bubn janje kiše na lime-
nom krovu. Pol ako se osov il a na noge, osjeć ajući vrt oglav ic u. Koliko je dugo bila ovd je?
Čet ir i dana? Pet?
Odšepala je do noćn og orm ar ić a, gdje je porcul ans ki lavor stajao pored zdjele s mla-
kom vodom. Opral a je ruke i isplahn ula lice, a onda se odjenula u ono što joj je Viann e
prip remil a – haljinu koju je nos il a Sophie kad je imal a des et godina i gnjav il a Isa b elle.
Otpoč el a je dug, muk ot rp an put niz stube.
Ulazna vrata bila su otvor ena. Vani, stab la jab uk a bila su zamagl jen a kišom. Isa b elle
je prišla pragu, udiš uć i sladak zrak.
»Isa b elle?« Viann e je stal a por ed nje. »Daj da ti don esem malo gov eđ e juhe. Lij ečn ik
kaže da je mož eš piti.«
Ods utn o je kimn ul a, pustivši Via nne da se pretvara kako će tih nekol ik o žlica juhe,
koje Isab ellin žel udac može podn ijeti, neš to prom ijeniti.
Izišla je na kišu. Svijet je bio živ od zvukova – grakt anje ptica, zvon jav a crkven ih zvo-
na, bubnjanje kiše po krovu, kapan je po lokvic am a. Uska, blatn jav a cesta bila je zatrpa-
na: autom obil i i kam io ni i bic ikl isti, trub e i mašu, dovikuj u jed an drugom e na pov ratk u
svoj im kućam a. Protutnjao je amer ički kamio n, pun nas mij eš en ih vojn ika svježih lica
koji su mahal i prolaznic ima.
Vidjevši ih, Isabelle se sjet i kako joj je Vianne kazal a da je Hit ler počin io samouboj-
stvo, da je Berl in opk ol jen i da će uskoro past i.
Je li to bila ist ina? Je li rat završio? Nije to znala, nije se mogla sjet iti. Um joj je bio
strah ov ito zbrk an ovih dana.
338
Isa b elle je odšep ala na cest u, prekasn o shvat ivš i da je bosa (izm lat il i bi je kad bi izgu-
bila cipele), ali nast av ila je dalje. Drht eći, kašl jući, pokisla, prošla je por ed raz orenog uz-
let iš ta koje su sad preu zel e sav ezničk e trupe.
»Isabelle!«
Okrenula se, snažno kašljuć i, ispl junuvši krv u ruku. Sad je drhtal a od hladnoć e, tres-
la se. Bila je mokra do kože.
»Što rad iš ovdje?« rekl a je Via nne. »I gdje su ti cipele? Imaš tif us i upal u pluć a, a izišla
si na kišu.« Via nn e je svukl a svoj kap ut i ogrn ul a joj ramena.
»Je li rat završ io?«
»Sinoć smo o tome razg ov ar ale, sjeć aš se?«
Kiša joj je zamaglil a vid, slijev ajući se u potočićima niz njezin a leđa. Uvukl a je mo-
kar, drhtav dah i osjetil a kako joj suze peku oči.
Ne plači. Znala je da je to važno, ali nije se mog la sjet iti zaš to.
»Isa bell e, bol esna si.«
»Gaëton je obeć ao da će me pron aći kad rat završ i«, šapn ul a je. »Mor am otić i u Pariz
kako bi me mogao pronaći.«
»Da te je tražio, doš ao bi ovamo.«
Isa b elle nije shvat il a. Zat resl a je glav om. »Bio je već ovdje, sjeć aš se? Nakon Tou rs a.
Dov eo te je kući.«
Slavuj u moj, dov eo sam te kući.
»Oh. Neću mu više biti lijepa.« Isab elle se pok uš al a nas miješ it i, ali znala je da je po-
kuš aj bio uzalud an.
Viann e ju je nježn o zag rl ila i okrenul a. »Idemo i nap is at ćemo mu pis mo.«
»Ne znam kamo ga poslat i«, rekla je Isabelle, naslon ivš i se na sestru, drht eći od hlad-
noć e i vruć ine.
Kako je usp jela doći do kuće? Nije bila sasvim sigurna. Kroz maglu se sjećal a kako je
Ant oine nosi uza stub e, ljub i joj čelo, a Soph ie joj donos i top lu juhu, ali zacijelo je zas-
pala u nekom trenutku, jer iduć e čega je bila svjesn a bilo je da je pala noć.
Via nne je spaval a u sjedećem položaju, u nasl onjaču pokraj proz ora.
Isa bell e se zak ašl jal a.
Vianne je u času bila na nog am a, nam ješ tajući joj jast uk e, pod up irući je. Umočila je
krpu u vodu pored krev et a, isc ij ed ila viš ak i pritisnul a na Isab ellin o čelo. »Bi li kušala
malo juhe?«
»Bože, ne.«
»Niš ta nisi poj el a.«
»Ne mogu gut ati.«
Via nne je posegn ul a za nasl on jač em i privukla ga bliž e krev et u.
Dot aknul a je Isab ell in vruć, mok ri obraz i zag led al a se u njez ine upale oči. »Imam ne-
339
što za tebe.« Pod ig la se s nasl on jača i nap ustil a sobu. Vrat il a se nekolik o tren utak a kasn i-
je, nos eć i žutu omotnicu. Pred al a ju je Isa b elle. »Ovo je za nas. Od tate. Svrat io je ovdje
prij e nego što je otišao u Gir ot.«
»Zbil ja? Je li ti rek ao da će se pred ati kako bi mene spasio?«
Via nne kimn e i preda joj pismo.
Slov a njez in a imen a maglil a su se i rast ez al a na listu papira. Poth ran jenost joj je ošte-
tila vid. »Mož eš li mi ti pročitat i?«
Viann e je otp eč at il a omotnicu, izvukl a pis mo i stala čit ati:
Isa b ell e i Viann e,
nije me strah onoga što kanim učin it i. Ne žalim zbog svoj e smrt i, nego zbog živ ota. Žao mi
je što vam nisam bio otac.
Mog ao bih pronać i opravd anja – uništio me je rat, previš e sam pio, nis am mog ao dal je bez
vaše majk e – ali ništa od toga više nije važno.
Isab elle, sjeć am se kad si prvi put pobjeg la kako bi bila sa mnom. Uspjel a si doći do Pari‐
za, sama, bez ičij e pom oć i. Sve na tebi gov or ilo je: Voli me. A kad sam te vid io na peron u, želj‐
nu moje ljub avi, okrenuo sam ti leđa.
Kako nis am mog ao uvid jet i da ste ti i Vianne bile Božj i dar? Da sam samo trebao pružit i
ruku?
Oprostit e mi, kćeri moje, zbog svega i znajt e, makar na rast ank u, da vas obje vol im, svim
svojim ran jenim src em.
Isabelle je sklop il a oči i svalil a se natrag na jastuke. Cij el og je svog živ ot a čekala te riječi
– njegov u ljub av – a sad, sve što je osjećala bio je gubitak. Nisu se vol jeli dovoljno kad
su imal i vremen a, a sad je vrij eme istekl o. »Ne isp uštaj iz zag rl jaja Antoi nea, Sophie i
tvoj u bebu, Via nne. Ljub av ti začas isklizne iz ruku.«
»Nem oj to rad iti«, rekl a je Via nne.
»Što?«
»Opraš tat i se. Ojač at ćeš i oporavit i se, i pronaći ćeš Gaëton a. Vjenč at ćete se i biti uz
mene kad se rodi ovo dij ete.«
Isabell e uzd ahn e i sklopi oči. »Kako bi to bila lijep a budućn ost.«
Tjed an dana kasnij e, Isabelle je sjed ila na stol ic i u stražnjem dvoriš tu, ogrnuta dvje-
ma dekam a i per in om. Rano svibanjsko sunc e blještalo je, ali ona je svejedno drht al a od
hladn oć e. Soph ie je sjedil a u travi uz njez in e noge i čit ala joj priču. Njezin a je neć akin ja
pokuš avala svak om liku dati drukč ij i glas, i ma kol iko se Isabell e loše osjeć al a, uhvat il a bi
se kako se smiješ i, čak i smij e.
Ant oine je bio negd je u blizini, pokušavajući sastav it i kol ijevk u od ostat aka drva koje
Vianne nije iskor ist il a za ogrjev tijek om rata. Bilo je očit o svima da će Vianne uskoro ro-
340
diti; kret ala se usp or en o, i ruka joj je vječ ito bila pol ož ena na križ a.
Sklopl jenih očij u, Isab elle je uživala u jedn ost avn oj ljep ot i ovoga dana. U dal jini su
zvon il a crkvena zvon a. Zvonil a su nep restan o prošloga tjedn a, objavljuj ući svrš etak rata.
Sophie n glas nag lo utihn e usred reč en ic e.
Isabell e je mislil a da je rekla: »Nast avi dal je«, ali nije bila sigurna.
Čula je sest ru kako govor i: »Isa b ell e«, tonom koji je neš to nagovijestio.
Isab ell e je pod ign ula pogled. Viann e je stajal a tamo, brašno je zaprašilo njez in o blije-
do, pjeg av o lice i preg aču, crv enk asta kosa bila je pok rivena turban om. »Netko ti je do-
šao u posjet.«
»Kaži lij ečn ik u da sam dob ro.«
»Nije liječn ik«, Vianne se nasmiješ il a pa dometn ula: »Gaëton je ovd je.«
Isa b ell e je imal a osjećaj da bi joj srce mog lo prsnut i kroz pap irn ate stij enk e njez inih
grudi. Pokušal a je ustat i i odm ah pala natrag na stolic u. Via nne joj pomogne da ustan e,
ali jednom kad je bila na nogam a, nije se mogla pomaknuti s mjesta. Kako bi ga mogla
pogled ati? Bila je ćel av i kostur bez obrva, ned ostaj alo joj je nek ol ik o zubi i već ina nokt i-
ju. Dot akn ul a je glavu, shvat ivš i jed an tren ut ak prekasn o da nema kosu koju bi zat aknu-
la za uho.
Viann e joj pol jubi obraz. »Prel ij ep a si«, reče joj.
Isa belle se polak o okren ul a, i bio je tamo, na pragu. Nije joj promaklo kol ik o i sam
loše izg leda – tež in a, kosa i živost koju je izg ubio – ali ništa od sveg a toga nije bilo važ-
no. Bio je ovdje.
Šep aj uć i je kren uo prema njoj i priv io je u zag rljaj.
Podignul a je svoj e drht av e ruke i ovila ih oko njega. Nak on tko zna kol ik o dana, tje-
dana, god in a, srce joj je kucal o životom. Kad se pov ukao, zag led ao se dolje u nju, a lju-
bav u njegov im očim a sagorjel a je sve ono loše; opet su bilo samo njih dvoje, Gaëton i
Isab ell e, koji su se nek ak o zal jub ili u jeku rata. »Lijep a si baš kao što i pamt im«, rek ao je,
a ona se nas mij al a, pot om zaplakala. Obrisala je oči, osjeć aj uć i se blesav o, ali suze su nas-
tavile teći niz njez ino lice. Plak ala je zbog svega, nap ok on – zbog gub itk a i patnje i stra-
ha i bij es a, zbog rata i sveg a što im je učinio, zbog spozn aje zla, koje nikad neće moći za-
bor av iti, zbog užasa mjesta na kojem je bila i svega što je pretrpjela da bi prež ivjela.
»Ne plači.«
Kako da ne plač e? Trebal i su zajedno prož ivjet i živ ot, dijeliti ist in e i tajn e, upozn at i
se. »Volim te«, šapnul a je, sjetivši se onog tren utk a – bilo je to tako davno – kad mu je
prvi put to rekla. Tada je bila tako siln o mlad a i drs ka.
»I ja tebe vol im«, rek ao je i glas mu se slom io. »Volio sam te od prvog a tren utk a kad
sam te ugledao. Misl io sam da ću te zaš titit i ako ti to ne prizn am. Da sam samo znao...«
Koliko je život krhak, kolik o su oni krhki.
Ljub av.
341
Bila je početak i kraj svega, temelji i krov i zrak između. Nije bilo važn o to što je bila
slomljena i ružna i bol esna. Voli je, i ona voli njeg a. Cij elog je svog života čekala – čez-
nula – za ljub avl ju, ali sad je vidjela ono što je doi sta bilo važn o. Spozn al a je ljub av, bila
je njom e blagoslovl jena.
Tata. Mama. Sophie.
Antoi ne. Mich el in e. Anou k. Henri.
Gaëton.
Viann e.
Pogledal a je mimo Gaëton a u svoj u sest ru, njez inu drugu polov ic u. Sjet ila se kako joj
je mama rekla da će jednog a dana biti najb olje prij at el jic e, da će vrijem e isp rep lest i nji-
hove život e.
Via nne je kimn ul a, sad i sama plač uć i, ruke položen e na ispupč eni trbuh.
Ne zaborav i me, pomislil a je Isab ell e. Pož eljela je da ima snag e to nag las izr eć i.
342
Trideset devet
7. svibn ja, 1995.
Negdje izn ad Francus ke
Svjet la u zrakoplovu najednom se upal e.
Čuj em zvonc e kroz zvučn ike. Objavl juje da poč in jem o slij et at i u Par iz.
Julien se nagne prij ek o i namjesti mi poj as, prov jerav aj uć i je li moje sjedalo u usp rav-
nom položaj u. Jes am li sigurna.
»Kak av je osjeć aj slet jeti u Pariz, mama?«
Ne znam što bih mu rekl a.
* * *
Satima kasnije, telef on por ed mene zvon i.
Još uvij ek sam u polusnu dok izg ov aram. »Halo?«
»Hej, mama. Jesi li spav ala?«
»Jesam.«
»Tri su sata. Kad želiš izi ći?«
»Prošećim o malo po Par izu. Mogu biti spremn a za sat vremena.«
»Doći ću po tebe.«
Silazim s krev et a velič in e Neb ras ke i odlazim prem a mramornoj kupaonic i. Nakon
ugodnog toplog tuša dol az im k sebi, razb udim se, ali tek kad sjednem za toaletn i stol ić i
zagledam se u svoje lice naglaš eno svjetlima na rubu ovaln og zrc al a, shvatim.
Kući sam.
Nije važno to što sam amer ička državljanka, niti to da sam veći dio živ ot a prov el a u
Sjedin jen im Drž av ama negoli u Francus koj; istina je da ništa od toga nije važn o. Kući
sam.
Pažl jivo nan osim šminku. Zat im snježnobijelu kosu zač ešl jam od lica, nap ravivš i
punđu na pot iljk u, rukam a koje se ne prest aju trest i. U zrc alu vidim eleg antn u vrem ešn u
ženu, barš unaste, izboran e kože, sjajnih, svij et loruž ičast ih usn ic a i zabrinutih očiju.
Ovo je najbol je što mogu.
Odm aknuvši se od zrc ala, odl az im do orm ar a i izvlačim zims ke bijele hlače i dolčev i-
tu koje sam ponij el a sa sobom. Na um mi padn e da bi nešto u boji možda bilo bolji iz-
bor. Nisam razm išl jal a kad sam se pakirala.
343
Kad je Jul ien stig ao, spremna sam.
Vodi me u hodnik, pom až e mi kao da sam slij ep a i nem oćn a, a ja puš tam da me vodi
kroz eleg antan hotels ki lobi pa van, u čar oban svij et Pariz a u prol jeće.
No kad zamol i vratar a da nam poz ove taksi, uporn a sam: »Proš et at ćemo.«
On se mrš ti: »Ali to je na Île de la Cité.«
Lecn em se na njeg ov izgov or, no zapravo sam sama za to kriva.
Vidim kako se vratar smiješi.
»Moj sin voli kart e«, kaž em. »I nikad prij e nije bio u Par izu.«
Čovjek kimn e.
»Dal eko je, mama«, kaže Jul ie n prilaz eć i mi. »A ti si...«
»Stara?« Ne mogu a da se ne nas miješim. »Također sam i Francus kin ja.«
»Imaš visoke potpetice.«
Ponov im: »Franc uskin ja sam.«
Julie n se okrene prem a vrat aru, koji pod iž e ruku u ruk av ic i i kaže: »Ces’tla vie, mons i-
eur.«
»U redu«, najz ad će Jul ien. »Proš eć imo.«
Prihvać am njegovu ruku i u jednom vel ičanst ven om trenutk u, kad se nađemo usred
grads ke vreve, s ruk om u ruci, osjetim se ponovno kao djevojčic a. Posvuda oko nas jur-
caju automob il i, trube, škrip e kočn ic am a, cvile, dječac i voze skat eb oa rdove, vješ to izb je-
gavajuć i mnošt vo tur ista i Par iž ana koji su izi šl i na ovak o pred ivn o sunč ano pop odn e.
Zrak je prepun mir is a – kest en ov cvat, peč en i kruh, cim et, gor iv o, isp ušn i plinov i, ulič-
ne pečen jar e; mirisi koji će me zau vij ek pods jećat i na Pariz.
Tamo desn o vid im jedn u od majč inih omil jen ih slast ičarnic a, i najednom se sjet im
kako mi mama pruža pah ul jasti mak ar on.
»Mama?«
Nasmij eš im se. »Dođi«, kažem i vodim ga prem a mal oj trg ovin i. Red je dugač ak i za-
uzim am o mjest o na kraju.
»Misl io sam da ne vol iš kol ač e.«
Ign or iram ga i gledam u stakl en i izl og pun prelijep ih šar en ih mak ar on a i lisn atih pe-
civa s čok oladom.
Kad dođ em na red, kup ujem dva makar on a – jed an s okusom kok osa, drug i maline.
Pos ež em u vrećicu i vadim onaj okus a kok os a, pružam ga Jul ie nu.
Pon ovno smo na ulici, hod am o, kad uzim a zalog aj i stan e kao ukop an. »Opa«, kaže
nakon jedn og časa. Onda opet: »Opa.«
Nasmiješ im se. Svatk o pamt i svoj prvi okus Par iz a. Ovo će biti njeg ov.
Kad je polizao prste i bacio vreć ic u, ponovn o provlač i ruku isp od moje.
Kod lijep og mal og bist roa s pog led om na Seineu, kaž em: »Popijm o čašu vina.«
Tek je otk uc alo pet pop odn e.
344
Sjedn em o na ter asu, isp od nads trešnice od procvalog kestena. Prek o puta ulice, na
obali rij ek e, uličn i trg ovci u zel en im kioscima nude svaš ta: od ulja na platn u, star ih nas-
lovn ica Vou gea, pa sve do privjes ak a za ključeve s Eifellov im torn jem.
Podij elimo masnu, u papir omotan u, porcij u prženih krump irić a i pij uck am o vino.
Jedna se čaša pretvor i u dvij e, a popodne se počn e pret apati u izmaglic u sut on a.
Zab oravil a sam kako vrijeme neprim jetn o prolaz i u Pariz u. Ma kol iko grad prštao ži-
vot om, uvijek je pris ut an izvjestan mir, spok oj koji te omami. U Pariz u, s čaš om vina u
ruci, možeš jednost avn o biti.
Duž cij el e Seine pale se uličn e lampe, proz ori apartmana post aj u zlaćan i.
»Sed am je sati«, kaže Jul ien i shvaćam da je cijelo ovo vrij em e pogled av ao na sat, če-
kaj ući. Pravi je Amer ikan ac. Ne može taj besp osleno sjedit i. Ali ipak me je pust io da uži-
vam.
Kimam i gled am ga kako plać a račun. Dok ustajemo, dob ro odjeven par, oboje s ci-
gar et om u ruci, ukliž u i zau zmu naša mjesta.
Julie n i ja hodam o ruku pod ruku sve do Pont Neu fa, najs tarij eg mosta na Sei nei. Iza
je Île de la Cité, otoč ić koji je nek oć bio samo središte Par iza. Not re Dame, sa svoj im
ogromn im zid ovim a boje kred e, izgled a poput ptič urin e što se obrušav a na plij en, pre-
krasnih krila širom raskriljenih. U rij eci Seine zrc ale se točk ic e svjet al a duž obale, zlaćan e
krune izo b lič ene valov im a.
»Čarobno«, kaže Jul ie n, i baš je tako.
Hod amo polako, prel az eći taj skladn i most, izgrađen prije više od četiristo god ina.
Na drugoj strani, ostav ivš i za sob om grand io znu got ičk u kat edralu Not re Dame, vidimo
uličn og trgovca kako zatvara svoj štand.
Julie n zast aj e, uzim a starinsku stakl en u snježnu kuglu. Prot rese je i snij eg se zak ovirl a,
zak rivš i majušni Eiff el ov toranj.
Vidim sićušne bij ele pah ul je, i znam da je sve to lažn o – ništa, zaprav o – ali u meni se
bude sjeć an ja na one jeziv e zime, kad smo imal i rupe na cipelam a, a tijela nam bila omo-
tan a novins kim pap irom i svakim dronjkom koji smo mog li pronać i.
»Mama? Tres es se.«
»Kasnim o«, kaž em. Jul ie n spušta kug lu i nastavl jam o dalje, prolaz eći kroz mnoštvo
koje čeka ulaz ak u Not re Dame.
Hot el je u pok rajn joj ulic i, iza katedrale. Por ed njega je Hôtel- Dieu, najs tar ij a pari-
ška bolnica.
»Plaš im se«, kažem, i samu sebe iznenad ivš i tim priznan jem. Ne mogu se sjet iti kad
sam posl jedn ji put takvo što rekl a, iako je često to bila istin a. Prije čet iri mjeseca, kad su
mi rekli da se rak vratio, od straha sam plakala pod tušem sve dok se voda nije ohlad ila.
»Ne mor amo ući unutra«, kaže on.
»Da, mor amo«, odgov aram.
345
Stavl jam jednu nogu pred drugu, sve dok se ne nađemo u lobij u, gdje nas znak us-
mjerava u plesn u dvoranu na četv rtome katu.
Kad smo izi šl i iz diz ala, čuj em muškarc a kako govor i na mik rofon, njeg ov je glas u
pod jednak oj mjer i nag laš en i izob ličen. U hodniku je stol, na njem u su poredan e pločic e
s imen ima. Podsjeti me to na onaj star i tel ev izijs ki kviz Konc ent racij a. Većin a ploč ica ne-
dostaj e, ali moja je ostal a.
A tu je i još jedno ime koje prep ozn ajem; na ploč ici isp od moje. Ugledavš i ime, srce
mi se malčice zat egne, zgrči se. Posegnem za ploč ic om s moj im imenom i uzm em je.
Odlij ep im nal jepn icu na pol eđ in i i zal ijep im pločicu na moja upala prsa, ali cijel o to vri-
jeme gledam u ono drug o ime. Uzimam zatim i tu drug u pločicu i zurim u nju.
»Mad am e!« kaže žena za stol om. Ustaj e, doimljući se uzb uđen om. »Ček al i smo vas.
Imate slob odno mjest o...«
»U redu je. Stat ću nekam o otraga...«
»Glupost.« Uzim a me za ruku. Pom isl im se odup rij eti, ali za to trenutn o nemam vo-
lje. Povede me kroz mnoštvo ljud i, koji sjede na preklopn im stolicama, poredan im a od
zida do zida u gol emoj plesnoj dvoran i, pa prem a pozorn ici na kojoj sjed e tri star ic e.
Mladić u zguž van oj plavoj sportskoj jakn i i kaki hlačam a – Amer ik anac, ned vojbeno –
stoji za gov ornicom. Na moj ulaz ak, prek ida svoj gov or.
Prost or ijom zavlada muk. Osjeć am kako svi gledaju u mene. Provučem se pored one
tri starice i zau zmem mjesto na prazn om stolcu tik uz govorn ik a.
Muš karac za govornicom me pogled a i objav i: »S nama je več er as i jedna uistinu po-
sebna gošća.«
Vid im Juliena u pozad in i, nasl onjen je na zid, ruku prekriž en ih na prsima. Mršti se.
Nema sumn je da se pita zaš to bi me netko dov eo na poz orn icu.
»Bist e li nam žel jeli nešto reći?«
Misl im da mi je mladić za govorn ic om dvap ut post avio pit an je prije nego što sam
shvatil a.
U dvor ani je tak av taj ac da mogu čuti stolc e kako škrip e, stopal a kako tapkaju po
sagu, žene kako se hlad e lepez ama. Žel im reći »Ne, ne bih«, ali zar bih mog la biti takv a
kukav ic a?
Polako ustajem i odlazim do gov ornice. Dok sab irem misli, kraj ičkom oka pogled am
nad esn o, na star ic e što sjede na pozornici i vidim njih ova imena: Alm ador a, Eliane i
Anou k.
Prsti mi stežu drveni rub govorn ice. »Moja sestra, Isa b ell e, bila je strast vena žena«,
prvo je što kažem, tiho. »Sve čega bi se prihvatil a, rad ila je u pun oj brzini, bez kočn ic a.
Kad je bila mal ena, nep rest ano nam je zadav ala glav ob olje. Uvij ek je bjež al a iz internata
i škola, isk rad aj uć i se kroz prozore i ukrcav aj ući se na vlakov e. Mislil a sam da je nep ro-
mišljena i neod gov orna, i tol ik o lij ep a da je gotovo ne bi mogao gledati. A tijekom rata,
346
to je isk orist il a protiv mene. Rekla mi je da bjež i u Par iz zbog ljub av i, a ja sam joj povje-
rovala.
»Pov jer ov ala sam joj. Nakon svih ovih godina, to mi i dalje pomal o slam a srce. Tre-
bal a sam znat i da nije otišla za muškarc em, nego za svoj im uvjer enjim a, s namjer om da
učini neš to važno.« Sklop im oči nač as i prisjet im se: Isa b ell e, stoj i s Gaëton om, obgrl ivš i
ga rukama, pog led a uperen a u mene, blist ava od suza. Od ljubavi. A onda sklap a oči, iz-
gov ara neš to što nitko nije mogao čuti, pos l jedn ji put udiš e u naruč ju muš karca koji ju
je volio.
Tada, u tome sam vid jel a samo trag ed ij u; sada, vid im svu ljepotu.
Sjećam se svakog djel ić a tog tren utk a u mom stražn jem dvor ištu, grana tise raširene
nad našim glavama i mir is a jasmin a u zrak u.
Spustim pog led na drug u pločic u u mojoj ruci. Soph ie Mau riac.
Moja prel ij epa djevojč ica, koja je izr asla u ozbiljnu, paž l jiv u ženu, koja je ost al a uz
mene got ovo cijelog svog živ ota, uvij ek tit rajuć i oko mene, brin ući se pop ut kvočk e. Pla-
šeći se. Uvijek se pomal o plašil a svij et a, nakon sveg a što smo preživjele, i to sam mrzila.
Ali znala je kako vol jet i, moja Sophie, i kad ju je pok osio rak, nije se plaš ila. Na kraj u,
držal a sam je za ruku, a ona je sklop il a oči i rekl a: »Tante... tu si.«
Sada, uskoro, ček at će i mene, moja sest ra i moja kći.
Odlij ep im pog led od ploč ice s imen om i pon ovno pog ledam pub lik u. Ne zan ima ih
to što su mi oči pune suza. »Isa belle, moj otac, Jul ien Rossign ol, i njihov i prij atel ji bili su
na čelu Slav ujeve rute za bijeg. Zajedno su spas il i stotinu i sedamnae st muš karaca.«
Teš ko prog ut am. »Isabelle i ja nis mo previše razg ovar al e tij ekom rata. Drž al a se dal je
od mene, kako bi me zaštitil a od onog a što je radil a. Tako da nis am ni znala što je sve
učin il a, sve dok se nije vratila iz Rav ensb rück a.«
Brišem oči. Sad se više ne čuje škripa stol ac a, ni tapk an je nogu. Pub lik a je potp un o
mirn a, sve su oči uper ene u mene. Vidim Julie na otrag a, njegov o lijepo lice slika je i pri-
lik a zbun jenosti. Sve mu je ovo novost. Prvi put u život u shvać a da je među nama,
umjest o mosta, pon or. Nis am više samo njeg ov a majk a, njegov prod už et ak. Žena sam u
cjel ini, i nije sasvim siguran što bi još mog ao oček iv at i. »Isa b elle koja se vrat ila iz kon-
cent racijs kog logora nije bila žena koja je preživ jela bombardiranje Toursa ili prelazila
Pir en eje. Isa bell e koja se vratil a kući, bila je slomljen a i bolesna. Nije bila sig urn a u što-
šta, ali nikad nije pos umn jala u ono što je učinila.« Pogledam ljud e koji sjed e preda
mnom. »Dan prije nego što je umrla, sjed ila je u sjenic i pored mene, uzel a me za ruku i
rekla:›Via nn e, meni je dost a.‹ Upitala sam je: ›Čega ti je dosta?‹ a ona je odgov oril a: ›Ži-
vota. Dosta mi je.‹
»I tako je i bilo. Znam da je spas il a neke od vas ovd je prisutn ih, ali znam i to da ste vi
spasili nju. Isab ell e Rossignol umrla je kao jun akin ja i kao zal jubl jen a žena. Nije mog la
don ij eti drukč ije odluke, a sve što je žel jela bilo je da ost ane upamćen a. I zato, hvala vam
347
svim a jer ste njez inu živ otu pruž ili smis ao, jer ste iz nje izvukli ono najb olje, i hvala vam
što je se sjećate nakon svih ovih godina.«
Puš tam gov orn icu i uzm ič em unatrag.
Pub lika skače na noge, grom og lasno, bjesom učno plješć ući. Vidim da mnog i od onih
star ij ih plaču i naje dn om mi sine – pa to su obitel ji onih koje je spas ila. Svaki od spaš e-
nih pilota vrat io se kući i osn ovao obitelj; još je više onih koji svoj živ ot duguj u toj hra-
broj djevojci i njih ov om ocu i njihov im drug ov im a.
Nak on toga, povuč e me vrt log zah valnost i i uspomena i fotog raf ija. Baš svatko u dvo-
ran i želi mi osobn o zah valiti i reći mi koliko su im Isabell e i moj otac značili. U jednom
trenutk u Jul ien mi prilazi i post aje neka vrst tjel oh ran itelja. Čujem ga kako govor i:
»Čini mi se da imam o o koječem u razgovar ati«, a ja kimam i nast avl jam se kretat i, osl o-
njen a na njegovu ruku. Trudim se kako najb ol je mogu biti sest rina ambasad or ica, u nje-
zin o ime primat i zahval e koje je itekako zaslužil a.
Got ovo smo se sa svima pozd ravil i – gužva se sad pror ijedila, ljudi su krenul i prema
šank u po vino – kad čuj em kako netko govori: »Zdravo, Vianne«, pozn atim glasom.
Čak i nak on svih min ulih god in a prep ozn ajem mu oči. Gaëton. Niži je nego što
pamtim, blago pov ij en u ram en im a, a njeg ovo prep lan ulo lice dub ok o je izbrazdano vre-
menom i vjetrom. Kosa mu je pod ulja, dosež e gotovo do ramen a, i bijela je pop ut gard e-
nij a, ali svejedno – prep ozn ala bih ga bilo gdje.
»Via nn e«, kaže pot om. »Želim da upozn aš moju kćer.« Pruža ruku prem a mladoj ženi
klasičn e ljepote, koja nosi elegantnu crnu hal jin ic u i jark oruž ičast i šal. Pril az i mi, smij e-
šeć i se kao da smo prij atel jic e.
»Ja sam Isa b ell e«, kaže.
Teš ko se naslon im na Julie nov u ruku. Pitam se zna li Gaëton kolik o bi Isa b elle zna-
čio ovaj mali znak sjeć anja.
Dak ako da zna.
Prigne se, ljubi me u oba obraz a i šapne: »Vol io sam je cijel oga živ ot a«, pa se pov uč e.
Razg ovaram o još nek olik o minuta, ni o čemu, zaprav o, a onda on odlaz i.
Najedn om sam umorna. Izmož dena. Osl ob ađam se sin ov og pos es ivnog stis ka i prov-
lačim se kroz okupl jen e do mirnog balkona. Tamo zakorakn em u noć. Not re Dame svi-
jedi pored mene, njezin sjaj oboj io je crne valov e Sen ie. Mogu čuti rijek u kako zapl ju-
skuje kam en, i užad brod ica kako škripi.
Uz mene se stvor i Julie n.
»Onda«, kaže. »Tvoj a sest ra – moja teta – bila je u njem ačk om koncent racijskom lo-
gor u jer je pom ogla u osniv anju rute kojom su spašav ali oboren e pil ot e, što je pod razu-
mijeval o i to da pješic e prel az i Pir en ej e?«
I sve je to upravo onol ik o jun ačk i kao što je i zvučalo.
»Zaš to ja nik ad nis am čuo ni riječi o tome – i ne samo od tebe? Soph ie mi nik ad nije
348
niš ta rekla. Kvrag u, nisam ni znao da su ljudi bježal i preko planina ili da su postojali lo-
gor i samo za žene koje su se bor ile prot iv nac ista.«
»Muškarci prič aj u priče«, kaž em. I to je najtočniji i najj edn ostavniji odgov or na nje-
govo pit an je. »A žene nast avljaj u dal je. Nama je to bio rat u sjen i. Kad je rat zav rš io, za
nas nisu post ojale par ad e, ni odličja ni spomen u povijesn im knjigama. U ratu smo rad i-
le ono što smo moral e, a kad je zav rš io, skupl jal e smo komadić e i izn ova zap očele sa ži-
votima. Tvoj a je sest ra očajnički željel a sve zab orav iti, baš kao i ja. Mož da je to još jedna
od moj ih pog rešaka – to što sam je pust il a da zab oravi. Možda smo treb ale o tome raz-
govarat i.«
»Isa belle je, dakl e, spašavala pilot e, tata je bio ratn i zar obl jenik, a ti si ost ala sama sa
Sophie.« Znam da me već sada gleda drug im očima, pitaj ući se koliko toga još ne zna.
»Što si radila u ratu, mama?«
»Prež ivl javala«, tiho kaž em. Na to priznanje, kćer mi ned ost aj e got ovo više nego što
mogu podnij eti, jer ist ina je ta da smo nas dvij e preživl javal e. Zaj edn o. Unatoč svemu.
»To nije mog lo biti lako.«
»I nije«, izlan em, iznen ad ivši samu sebe tim prizn anjem.
I najedn om gled am o jedno u drug o, majka i sin. On me prom at ra pog led om kirurg a
koj em niš ta ne prom iče – ali ne moje najnov ij e bore, ni način kako mi srce kuca malo
preb rz o niti puls u udubljen ju moga vrat a.
Dot ič e mi obraz, nježno se smiješeć i. Moj dječak. »Misl iš da prošlost može promije-
niti moje osjećaj e prema tebi? Stvarn o, mama?«
»Gospođo Mau ria c?«
Drago mi je što nas je netko prekinuo. Pitanje je to na koje ne želim odg ovorit i.
Okrenem se i ugled am zgodnog muškarc a koji čeka da sa mnom por azgov ar a. Ameri-
kanac, ali ne na onaj očig ledni način. Njujorč anin, možda, kratko podš išane prosij ede
kose, s dizajn ers kim naočalam a. Odjeven je u crni sako, skrojen po mjer i, skup oc jen u
bijelu koš ulju te izb lij edjel e trap er ic e. Kor aknem nap rijed, isp ruživš i ruku. On isp ruži
svoj u u isto vrijem e i tada se naše oči susretn u, a ja posrn em. Samo to, prom aš en korak,
jedan od mnogih u mojim godinama, ali Jul ien je već uza me da me prihvat i. »Mama?«
Zur im u muškarca pred sob om. U njemu vidim dječak a koj eg sam tako dubok o vo-
ljela i ženu koja mi je bila najbolja prijatel jica. »Arie l de Champlain«, kaž em, njegovo je
ime šapat, mol it va.
Privl ači me u zag rl jaj i drži me čvrsto, a sjeć an ja nav iru. Kad se najzad odmakn e, obo-
je plačem o.
»Nikad te nis am zabor avio, ni tebe ni Soph ie«, kaže. »Rekl i su mi da moram, i pok u-
šao sam, ali nik ad vas nisam mogao zabor av it i. Godin am a sam vas obje tražio.«
Ponovno osjetim ono stez anje u srcu. »Sophie je prem in ula prij e petnaest godin a.«
Ari odv rati pog led. Zat im tiho kaže: »Spav ao sam s njez in om igračkom godinam a.«
349
»Bébé«, kaž em, sjet ivš i se.
Ari pos ež e u džep i izvlači uokviren u fot ografiju mene i Rachel. »Moja mama mi je
ovo dala kad sam dip lomir ao«.
Zur im dolje u nju, kroz suze.
»Ti i Sophie spas ili ste moj živ ot«, rek ao je ozbiljn o Ari.
Čujem kako Jul ie n uvl ač i dah i znam što to znač i. Sad ima nova pitan ja.
»Ari je sin moje najb ol je prij areljice«, kaž em mu. »Kad je Rach el dep ortirana u Ausc -
hwitz, skriv ala sam ga u naš oj kući, iako je s nama živ io nacist. Bilo je pril ično… zast ra-
šuj uć e.«
»Tvoja mama je preskromna«, kaže Ari. »Spas il a je dev etn ae st ero židovs ke djece tije-
kom rata.«
Vidim nev jer icu u očim a svog a sina, i to mi izm ami osmij eh. Naša djeca nas vide
tako nes av rš enim a.
»Ja sam Rossign ol«, kaž em tiho. »Slav uj, na svoj nač in.«
»Borac«, dom etne Ari.
»Je li tata to znao?« upit a Jul ie n.
»Tvoj otac...« Zast ajem, uvlačim dah. Tvoj otac. I evo je – tajna zbog koje sam sve za-
kop ala.
Cij el og sam živ ota od nje bjež al a, pok uš av aj uć i zaboravit i, ali tek sada vidim kako je
to bio ogroman gubitak vrem en a.
Antoi ne je bio Jul ienov otac, na svaki nač in koji je bio važ an. Nije biologija ta koja
određuje očinst vo, nego ljubav.
Dot aknem mu obraz i pog ledam ga. »Ti si me vrat io u život, Julie ne. Kad sam te prvi
put uzela u ruke, nak on sve one ružn oće, mog la sam pon ovn o dis ati. Mogla sam pon ov-
no voljeti tvoga oca.«
Nikad dosad nis am spoznal a ovu istin u. Julien me je vratio među žive. Usred svog
onog očaj a, njegovo je rođ enje bilo čudo. Zbog njega smo Antoi ne i Soph ie i ja pon ov-
no post ali obitelj. Nazval a sam ga po svom e ocu, koj eg sam prekasn o naučila vol jeti –
tek kad sam ga izg ubila. Sophie je post al a star ija sest ra, što je uvij ek žel jela biti.
Napok on ću svome sinu isp ričat i svoj u životnu prič u, bit će patn je u tom pris jećanju,
ali i radosti.
»Sve ćeš mi ispričat i?«
»Got ov o sve«, kaž em uz osmij eh. »Franc us kinja uvij ek mora imat i svoj e male tajn e.« I
hoću... jedn u ću tajn u sačuvati.
Smiješ im se oboj ic i, mojim dječ acim a koji su me trebali slomiti, ali su me nekako
spas ili, svaki na svoj nač in. Zbog njih sada znam što je važno, a to nije ono što sam izg u-
bila. To su moja sjećanja. Rane zacjeljuj u. Ljub av traj e.
Mi ostaj em o.
350