Iskoristi noc-Dean Koontz

6 • kuća i bungalova u Mrtvom gradu imala samo natkriveni zaravanak is-!, Ovaj ie bio od one druge polovice, bungalov dopunjen stepenicama od nred vrata- ^ ) t opeke koje su vodile do prednjeg trijema. P uk je ispleo mrežu između stupova uktasivši vrh stubišta. U mraku nisam vidjeti ovu tvorevinu, ali ro nije smio biti dom divovskoj mutantskoj vrsti svilenkaste niti i spirale bile tako krhke da su se bez otpora raspadale oko me-Neke su mi se od tih fino ispredenih vlasi prihvatile za lice, ali sam ih obrisao jednom rukom dok sam prelazio trijem, ne mateći zbog razaranja koje sam prouzročio više nego Sto bi God?.illu brinulo rušenje nebodera na njegovu putu. lako su događaji posljednjih tjedana izazvali u meni novo i duboko poštovanje za mnoge od životinja s kojima dijelimo ovaj svijet, nikada neću moći prigrliti panreizam. Panteisti slave sve oblike života, čak i paukove i muhe, bez zadtške, ali ja ne mogu ignorirati činjenicu da će se paukovi i muhe - buhe i crvi, i gmizave stvari uopće - hraniti mnome nakon što umrem. Ne vuče me želja da bilo koje stvorenje tretiram kao ravnopravnog sugrađanina planeta, s pravima jednakim mojima i uz sva dužna poštovanja, ako me ono smatra večerom. Uvjeren sam da Majka Priroda razumije moj stav i da nije uvrijeđena. Ulazna vrata izguljene boje, ponešto fosforne od mjesečine, bila su odškrinuta. Izjedene šarke nisu zaškripale nego zastrugale kao suhe kosti na pregibima kostura koji je stisnuo šaku. Ušao sam unutra. s obzirom na to da sam ovamo došao vođen zaključkom da ću se pod krovom osjećati sigurnije nego na otvorenom, razmislio sam o xa tvaran ju vrata. Moče ptice iznenada otresti svoju sablasnu obamrlost i kričeći se okomiti na mene. C J ruge strane, otvorena su vrata prolaz /a bijeg. Ostavio sam ih otvorena, a o sam bio umotan u svileno crnilo kao da nosim povez na očima, znao sam im ' • • nevnom boravku, jer na stotine bungalova koji takodet imaju trijemove Dnev "'L "^ ' U n ' emu n ' Sta ra^° kićeno kao što je predvorje ili ulazni hodnik. na soba, blagovaona, kuhinja i dvije spavaće sobe. kornf 5U dobro održavani, ovi skromni domovi nudili su tek minimum obiteli ,. vnom mlađim vojničkim obiteljima koje su u njima živjele, a svaka je na Praš' anovala samo koju godinu do sljedećeg premještaja. Sad one mirišu mU' P1 ''^- suhu trulež i miševe. 51

Svuda u kući su brodski drveni podovi, pokriveni mnogim nanosima b<v osim u stisnutoj kuhinji gdje je linoleum. Čak i pod samozvanim majstorom n •' kradanja kao što je moja malenkost, oni škripe. Klimave me daske nisu brinule. One su osiguravale da nitko ne može u '-i stražnja vrata bungalova i iako mi se prikrasti. Oči su mi se dovoljno prilagodile mraku da sam mogao nazrijeti prednje n zore. Iako su ovi otvori bili smješteni ispod krova trijema, bili su vidljivi čak { D indirektnom mjesečinom: pepeljasto sivi pravokutnici u inače neprobojnom crnil Otišao sam do bližeg od dva prozora, od kojih ni jedan nije bio razbijen. Stak] je bilo prljavo pa sam papirnatom maramicom isrrljao čistiji krug u sredini. Prednja dvorišta ovih posjeda nisu dugačka; kroz lovore sam vidio obližnju u|j ću. Nisam očekivao da vidim paradu u prolazu, ali budući da sarn se kao i svatko drugi palio na mažotetkinje u kratkim suknjicama, smatrao sam da je mudro biti spreman. Ponovo sam uključio svoj mobitel i utipkao broj neprijavljene privatne linije koja je išla ravno u studio za emitiranje u KBAY, najveću radio stam'cu u okrugu Santa Rosita, gdje je Sasha Goodall trenutno bila DJ u smjeni koja se emitirala uži-vo od ponoći do šest ujutro. Ona je također bila i glavni menadžer, ali otkad je stanica izgubila vojno slušateljstvo - a time i dio prihoda od oglašivanja - sa zatvaranjem Fort Wyverna, ona nije bila jedina od preostalog osoblja koja je preuzela dvostruku obavezu. Privatna linija ne zvoni u studiju nego aktivira titravo plavo svjetlo na zidu suprotnom od Sashina mikrofona. Očito tog trenutka nije bila u eteru, jer se, umjesto da ostavi poziv tehničaru u režiji, sama javila: "Hej, Snowman." Ja nisam jedini koji posjedujem broj te linije, a kao i svi ljudi orijentirani na svoju privatnost uputio sam telefonsku kompaniju da ne iskazuje moj telefonski broj na telefonu onoga koga zovem; pa ipak, čak i kad poziv ne preuzima njezin tehničar, Sasha uvijek zna da saru to ja. "Puštaš dobru muziku?" pitao sam. "'A Mess ofBlues'.f "Elvis." "Još manje od minute." "Znam kako to radiš", rekao sam. "Radim što?" "Kažeš 'Hej, Snowman', prije nego ja progovorim i riječ." "Onda, kako to radim?" "Vjerojatno je polovica poziva direktno na privatnu liniju na koje se uopće ]"' vis" od mene, tako da se uvijek javiš s 'Hej, Snowman'." "Krivo." "Točno", ustrajao sam. "Ja nikad ne lažem." 52

To ie bila istina. j sa mnom, dragi", rekla je, sravivSi me na čekanje. - S čekao da se vrati, mogao sarn slušati njezin program telefonski. ObaD °, , Sam u užjvo za javni servis, ZA kojom je slijedila reklama za krafne - snimvila je re „ nočetku i na kraju, s uključivanjem uživo u sredini - za lokalnog ]jeni nwten)al na p -a automobilima. trS° -l "oj je pcomukao, a ipak svilenkast, mekan, nježan i privlačan. Meni bi To'dati vikendicu u Paklu, pod uvjetom da je s kl ima-uređaj em. m°^n l i o sam da me taj glas sasvim ne smete dok sam jednim uhom osluškivao i r„r\ škripanje dasaka na podu. Vani je ulica ostala pusta, neću Lici"lsl " t- i -i • j - • i - n bi si omogućila punih pet minuta sa mnom, stavila je dvije stvari koje su - tavliale jedna na drugu. Sinatrinu "/i Was a Very Good Year", iza koje je slijedila "/ ftff " Pieces<< Pats>' Cline ' Kad mi se vratila, rekao sam: "Nikad prije nisam čuo tako eklektički program. Sinatra, Elvis i Patsy?" "Danas je tematska noć", rekla je. "Tema?" "Zar nisi slušao?" "Puno posla. Koja je tema?" "'Noć živih mrtvaca'", rekla je. "Sa stilom." "Hvala. Sto se događa?" "Tko ti je tehničar?" "Doogie. n Doogie Sassman je panoramski isretoviran fanatik Harlev-Davidsona koji teži više od sto pedeset kilograma, od kojih desetak otpada na njegovu neukroćenu plavu kosu i bujnu svilenkastu bradu. Unatoč tome što mu je vrat širok kao dok za prihvat brodova, a trbuh takav da bi se na njemu mogla na uređivanje perja okupiti cijela obitelj morskih galebova, Doogie je magnet za komade i hodao je s nekima od najljepših žena koje su ikada prošetale plažama između San Francisca i San Diega. o je dobar tip, s dovoljno bradatog šarma da ga uzmu za Disnevev crtić, Doogie-jev nepoljuljani uspjeh s prekrasnim surfericama - koje obično nije lako pridobiti o -h° °S , 0bllOŠĆU " )ec!ai1 ) e ' k32" Bobby, od najvećih misterija svih vremena, iz reda ojima su razlog nestajanja dinosaurusa i - zašto tornado uvijek prestaje na Parkiralištu prikolica. SVOP 'U ° Sam: "^ožeS '' se izvući na pat sati i ostaviti Doogieja da vodi stvar sa " H*ćeš jednu na brzinu?" "S tobom hoću zauvijek." glasu ' n Romanl: ' cni"> rekla je sarkastično ali s prikrivenom ozarenošću u 53

____ „.„. „..^^,.u, iutjg mogućnosti da se poziv prišli^ [ < • Mi u Moonlight Bayu živimo u policijskoj državi rako umješno naturenoi H praktički nevidljiva. Ako su slušali, nisam im htio dati informaciju da će Sash k LiJlv Wing, jer bi mogli odlučiti da je zaustave prije nego tamo stigne ( i l i • očajnički trebala podršku. Ako Sasha svrati neočekivano, možda na stražnja vrat iznenadi ih, murjaci će otkriti da je sposobna zakvačiti se kao peterostruka udio'' "Znaš li..." Pomislio sam da sam vidio neki pokretna ulici, ali kad sam se n virio kroz prozor bungalova, zaključio sam da sam vidio samo mjesečevu sjenlt moždc mu je rep nekog oblaka očešao obraz. "Znaš li trinaest putova?" "Trinaest putova?" "Stvar o kosu", rekao sam, ponovo taraci staklo papirnatom maramicom. Dah mi je ostavio vlažni trag. i>Kos. Da, naravno." Govorili smo o pjesmi Wallacea Stevensa "Trinaest načina na koje se može vidjeti kos." Moj je otac brinuo kako ću se, ograničen XP-om, snaći u svijetu bez obitelji, pa mi je u naslijede ostavio kuću bez hipoteke, uz prihode ogromne životne police osiguranja. Ali mi je namro još jednu blagotvornu ostavštinu: ljubav za modernu poeziju. Budući da je Sasha od mene preuzela ovu strast, mogli smo zbuniti prisluškivače jednako kao što smo to Bobby i ja mogli koristeći surferski sleng. "Tamo je riječ za koju očekuješ da je upotrijebi", rekao sam, misleći na Stevensa, "ali ona se nikad ne pojavljuje." "A", rekla je i znao sam da me praci. Slabiji pjesnik koji bi napisao trinaest stanci koje se odnose na kosa zasigurno bi upotrijebio riječ krilo, ali Stevens joj ni jednom ne utječe. "Znaš na koga mislim?" pitao sam. "Da." Znala je d a je Lilly Wing - nekad Lilh/Travis- bila prva žena koju sam ikada volio i prva koja mi je slomila srce. Sasha je druga žena koju volim u najdubljem smislu te riječi, a ona se kune da mi ona nikada neće slomiti srce. Vjerujem joj. Ona nikad ne laže. Sasha me također uvjerila da će, ako je ikada prevarim, upotrijebiti svoju električnu Black & Decker bušilicu da zabije centimetar širok nastavak kroz moje srceVidio sam bušilicu. Nastavci - veliki set - koji idu s njom u jednoj su plastičnoj kutijici. Na čeličnoj dršci nastavka za drvo od petnaest milimetara crvenim |e lakom za nokte ispisala moje ime: Chris. Prilično sam siguran da je to šala. Ne treba brinuti. Ako ikad slomim njezino srce, sam ću si izbušiti prsa i p°s tedjeti je gnjavaže pranja ruku poslije toga. Zovite me Gospodin Romantični. "Zbog čega je potrebna utjeha?" pitala je Sasha. 54 "Treba utješiti jednog prijatelja, jako je ozbiljno. Sashin je glas posrao mračan. "Sto je sad?" Nisam mogao izložiti stvar orvoreno, zbog mogućnosti da se poziv pri u o

r ćeš kad stigneš." .Poruka?" ia To je poruka. Još postoji nada." .. bi0 tako siguran kako sam zvučao. Moglo je biti da u poruci koju sam oslao Lilly nema istine. Nisam ponosan na činjenicu da, za razliku od Sa- "Mrwi grad." „Kvragu." "pa, pitala si." „Uvijek u nevolji." „Moj moto." Nišani joj se usudio reći za Orsona, čak ni indirektno, upotrebljavajući tajni j oe7.ije Glas bi mi mogao puknuti i otkriti intenzitet moje uznemirenosti, koju lm svim silama nastojao prikriti. Ako pomisli da sam u o/biljnoj opasnosti, ustrajala bi na tome da ga dođe tražiti u Wyvern. Bila bi od velike pomoći. Nedavno sam se iznenadio kad sam otkrio da Sasha posjeduje vještine samoobrane i stručnost za oružje koje ne podučavaju ni u jednoj školi la DJ-e. lako nije izgledala kao Amazonka, mogla, je vojevati kao da je jedna od njih. Međutim, bila je još bolji prijatelj nego borac, a I.illy Wing trebala je Sa-shinu utjehu i podršku više nego što sam ja trebao pojačanje. "Chris, znaš što je tvoj problem?" "Predobro izgledam?" "Je, baš", rekla je sarkastično. "Prepametan sam?" "Tvoj je problem neprestana briga za druge." "Onda će biti najbolje da od svog doktora zatražim neke boli-me-briga tablete." "Volim te zbog toga, Snowman, ali to će te koštati glave." "Ovo je za prijatelja", podsjetio sam je, misleći na Lilly Wing. "Svejedno, bit *u dobro. Bobby stiže." "A. Onda ću početi raditi na vašem hvalospjevu." "Reći ću mu da si to rekla." "Dva blentona." a l da pogodim - mi smo Curly i Larry iz The Stooges." 0 io. Ni jedan od vas dvojice nije dovoljno pametan da bi bio Moe." "Volim te, Goodall." "Vo|im te, Snowman." vo .' Cl° sam telefon i taman se spremao okrenuti od prozora kad sam ponookrjt,. ° "^anje na ulici. Ovaj put nije bila samo sjenka oblaka koji je klizeći ""' mjesec. 55

Ovaj sam put ugledao majmune. Zakvačio sam telefon za pojas oslobodivši obje ruke. Majmuni nisu bili ni u skupini ni u čoporu. Pravilna riječ za majmune koi' kreću u grupi nije ni čopor niti krdo, ni stado ni kolonija, nego horda. Nedavno sam naučio puno toga o majmunima, ne samo termin horda. Isto L-, tako, da živim u nacionalnom parku na Floridi, postao stručnjak za aligatore Ovdje je sad, duboko u Mrrvom gradu, kraj bungalova prošla horda majm na, krečući se u smjeru u kojem sam ja bio išao. Na mjesečini su im krzna izgled l prije srebrna nego smeđa. Unatoč ovom sjaju zbog kojeg su bili lakše uočljivi nego inače, bilo mi ih je ško točno pobrojati. Pet, šest, osam... Neki su išli četveronoške, neki poluuspravlje ni; nekoliko ih je stajalo gotovo uspravno kao čovjek. Deset, jedanaest, dvanaest Nisu se brzo kretali i učestalo su podizali glave pretražujući očima noć iznad sebe i oko sebe. ponekad sumnjičavo virkajući iza sebe na put kojim su došli. I a|(0 bi njihov korak i njihovo budno držanje mogli upozoravati na oprez, pa čak i strah držao sam da se nisu ničega bojali, nego su umjesto toga nešto tražili, nešto lovili. Možda mene. Petnaest, šesnaest. U cirkuskoj areni, odjeveni u šljokicama urešene oprave i crvene fesove, hrpa bi majmuna možda mogla pobuditi osmijehe, smijeh, razdraganost. Ovi primjerci nisu plesali, poskakivali, pocupkivali, vrtjeli se, prevrtali ili svirali minijaturne harmonike. Baš niti jedan nije izgledao kao da bi ga zanimala karijera na estradi. Osamnaesr. Bili su to rezus majmuni, vrsta koja se najčešće koristi u medicinskim istraživanjima, i svi su bili u gornjoj polovici veličina koje može dostići njihova vrsta: viši od šezdeset centimetara, dvanaest ili čak petnaest kila kostiju i mišića. Znao sam iz svog lošeg iskustva da su posebno ovi rezusi bili brzi, spretni, snažni, strahovito pametni i opasni. Dvadeset. Širorn svijeta majmuni obično žive u divljini, od džungla preko otvorenih savana do planina. Nema ih na sjevernoamerićkom kontinentu — osim ovih koji se šuljaju kroz noć Moonlight Bava, te za njih ne zna nitko osim šačice populacije. Sad razumijem zašto su ranije ptice utihnule na stablu iznad mene. Osjetile su približavanje ove neprirodne parade. Dvadeset jedan. Dvadeset dva. Horda je postajala bataljon. Jesam li spomenuo zube? Majmuni su svežderi koje argumenti vegetarijanaca nikada nisu uvjerili. Primarno jedu voće, oraščiće, sjemenke, lišće, cvijeće i ptičja jaja, ali kad osjete potrebu za mesom, žvaču takve poslastice kao što su insekti, pauci i mali sisavci, poput miševa, štakora i krtica. Apsolutno nikada ne prihvaćaj po! na večeru s majmunom osim ako točno znaš što je na meniju. Svejedno, budući su svežderi, imaju jake sjekutiće i oštre očnjake da bolje grizu i trgaju, 56

.^ ^ l^La kada je ubijen Kennedv. [ako nisu za ovaj bungalov pokazivali više zanimanja nego za bilo koji drugi, KT u direktno ispred njega i dovoljno blizu da mi prouzroče ozbiljan slučaj najesti Zaslađujući jednom rukom nakostriješenu kosu na svom zatiljku, razmairao sam iskradanje sa stražnje strane kuće prije nego što pokucaju na ulazna vrata sa svojim prokletim karticama za pretplatu na majmunske časopise. Međutim, ako se iskradem, neću znati kamo su otišli nakon što raspuste svoj skup. Imao sam ih jednake šanse izbjeći kao i naletjeti na njih - a posljedice bi mogle biti fatalne. Nabrojao sarn ih dvadeset i dva, a neke sam izostavio: Moglo ih je biti i trideset. Moj 9-milimetarski Glock ima deset metaka od kojih sam dva već ispalio, a rezervni šaržer bio mi je u vrećici na futroli. Čak da me iznenada i opsjedne precizno-streljački duh AnnLe Oakley- i omogući mi da svaki moj metak pogodi cilj, još bi me nadvladalo dvanaest zvijeri. Bitka prsa o prsa sa sto pedeset kila vrišteće majmunske pakosti nije baš moja vizija poštene borbe. Ja zamišljam poštenu borbu kao jednog nenaoružanog, bezubog, kratkovidnog i ostarjelog majmuna protiv mene u Blackhawk borbenom helikopteru, Na ulici su primati još divljali. Bili su tako tijesno zbijeni da se na mjesečini gotovo činilo da su jedan vlšeglavi i višetepi golemi organizam. Nisarn mogao otkriti što rade. Vjerojatno zato što nisam majmun. agtmo sam se bliže prozoru, pozorno zaškiljio prema mjesečini okupanom Pnairu, pokušavajući jasnije vidjeti i razmišljati kao majmun. u e )-a.jmo -se- igrati -Boga družbom koji su radili u najdubljim bunkerima bi se a "^ i'v 'ie ~ ' najvelikodušnije financirano - bilo je istraživanje kojim brzir, ^ e ' J^k3 * životinjska inteligencija, jednako kao i ljudska spretnost, odab ' ' S U osi et"° n juha i dugovječnost. To je trebalo postići prenošenjem ^ 8erietičkog materijala ne samo od jedne osobe na drugu, nego i s vrste avrst e 'Cif ma' ki'a "ti'jantna, genij, nije bila - vjerujte mi na riječ - ludi • tvao genetičar teoretičar nije provodila mnogo vremena u laboratoriju. 57 . majmuni ne napadaju ljude. Isto tako, obični majmuni aktivni su daodmaraju -osim mekokrznaških majmuna douroucouli, sovookc juž- . . noć11 5 . • nl :£ke vrste koja živi noću. noam" karaju mrakom Fort Wyverna i Moonlight Baya nisu obični. Oni su OV '- • zli, mali psihotični podlaci. Da irn ponudite izbor od tustog ukusnog put" mrzn ' o(j mas[aca jli priliku da vam iz čiste zabave rastrgaju lice, ne bi ni U usne žaleći za obrokom. , • sam dvadeset i dvije jedinke kad se plimni val majmunskog krzna izZ krenuo, pa sam izgubio broj. Horda se zaustavila i zbila leda o leda, a skuena - - članovi zamiljeli medu sobom tako konspirativno da biste lako mogli povplj"u ) ) .^ ^ ^.^ ^o ona. tajatlsrvcni lik na travnatom humku u Dallasu

Njezin je radni prostor bio unutar njezine glave i um joj je bio pomno oprertlr kao kombinirani objekti svih sveučilišta u zemlji. Držala se svog ureda na Ashrf'"" koledžu, rek povremeno odlasivši u laboratorije koje je financirala vlada, napo ° n razmišljajući dok su drugi znanstvenici naporno radili. Ona nije bila u misiji ° - . • . - . . - - ii .. " Uriistetija čovječanstva nego njegova spašavanja i uvjeren sam da dugo ruje znala za razborite i zloćudne svrhe u koje su oni u Wyvernu koristili njezine teorije. *" Prenošenje generičkog materijala s jedne vrste na drugu. U nadi za stvaran' nadmoćne rase. U bezumnoj potrazi za. savršenim, nezaustavljivim vojnikom T ligentne zvijeri bezbrojnih dizajna uzgojenih za buduće bitke. Neobična biolo'l. oružja sićušna kao što su virusi ili golema kao šco je grizli. Bože dragi. Osobno, sve mi ovo budi nostalgiju za dobrim starim vremenima kad su najambiciozniji mozgovi zadovoljavali izmišljanjem nuklearnih bombi dovoljnih đ, unište grad, smrtonosnih zraka čestica na satelitima i bojnih plinova od kojih se 'n rve izvrnu kao gusjenice kad ih okrutni dječaci pospu solju. Za ove su eksperimente životinje bile lako nabavljane, jer si oni općenito ne mogu priuštiti upošljavanje prvorazrednih odvjetnika koji bi spriječili njihovu eks. ploaraciju; ali, iznenađujuće, i ljudski su subjekti takodet bili lako raspoloživi. Vojnicima koje je vojni sud osudio /.a posebno okrutna umorstva i osuđenicima na doživotnu kaznu nudili su izbor - da istrunu u vojnim zarvorima najveće sigurnosti ili da zarade određenu mjeru slobode sudjelujući u ovom tajnom pothvatu. A onda je nešto pošlo ukrivo. Jako ukrivo. U svim ljudskim nastojanjima nešto neizbježno krene po zlu. Neki kažu daje to žaro što je univerzum prirodno kaotičan. Drugi kažu d a j e to zato što smo vrsta koju je Bog odbacio. Štogod da je razlog, u ljudskoj je vrsti za svakog čovjeka koji tazmišlja na tisuće blentona. Sustav prenošenja korišten Ka transfer novoga genetičkog materijala u stanice pokusnih subjekata istraživanja— za unošenje genetičkog materijala u njihov DNA lanac - bio je retrovirus koji je briljantno zamislila moja mama, Wisteria Jane Snow, koja je nekako uz to još imala vremena praviti sjajne čokoladne kekse. Ovaj kreiran' retrovirus bio je stvoren da bude osjetljiv, oslabljen - to jest, sterilan - i dobroćudan: tek živo oruđe koje će napraviti točno ono što se od njega zahtijeva. Jednom kad obavi svoj zadatak, trebao )c umrijeti. Ali uskoro je mutirao u otporan, brzo reproducirajući, zarazni virus koji je mogao prodrijeti u tjelesne tekućine prenose jednostavnim dodirom, uzrokujući umjesto bolesti genetičke promjene. Ovi su mikroorganizmi nasumce hvatali dijelove DNA brojnih vrsta u laboratoriju, prenose ih u tijela znanstvenika u projektu, koji su neko vrijeme bili nesvjesni da im se događaju polagane ah duboke promjene u tijelu. Fizičke, mentalne, emocionalne p mjene. Prije nego li su shvatili što im se i zašto događa, neki su se znanstvenici p ćeli mijenjati,,. dijeliti mnogo toga zajedničkog s pokusnim životinjama u kavezom Prije dvije godine, ovaj je proces iznenada postao očit kad je u laboratoriju o° do nasilnog incidenta. Nitko mi nije objasnio što se točno zbilo. Ljudi su se ubija" 58

om sukobu. Pokusne su životinje ili pobjegle ili su ih namjerno bi^"01?',0^ 1^ *" osjetili čudnu prisnost s njima. ' - tinjama bili su i rezus majmuni čija je inteligencija bila znatno ,r"m mislio d a j e inteligencija povezana s veličinom mozga i brojem površini, ovi rezusi nisu imali povećane lubanje; osim nekoliko ka, nalikovali su na obične članove svoje vrste. ja ^ bijegu. Kriju se od saveznih i vojnih vlasti koje nasto- _ ^ ^^ dokaze onoga što se dogodilo u Wyvemu prije nenjezini izabrani službenici osigurali kraj svijeta kakav pozna- ^^ čenih u zavjeru, samo nas nekolicina zna nešto o tim doga- ' enW S di to pokušamo otkriti u javnosti, čak l ako ne posjedujemo čvrste dokada) ' m*1'; b; nas jednako kreposno kao Što bi uništili rezuse. Ubili su moju mamu. Tvrde da je klonula duhom zbog načina na koji je zlo-"eblien njezin rad, da je počinila samoubojstvo zaletjevši se svojim automobi-I m u potporni stup mosta malo južnije od grada. Ali moja majka nije bila od onih , j- „^ustaju. Ona me nikad ne bi napustila da se sam suočavam sa svijetom iz noćne more koji je možda bio na putu. Vjerujem da je namjeravala sve otkriti javnosti reći istinu u medijima u nadi da će zadobiti konsen/.us za uspostavljanje izvan-redno" hitnog istraživačkog programa, većeg od onog koji je pokopan ispod Wwerna, većeg od Manhattan projekta koji bi uposlio najbolje svjetske genetičare. Pa su je gurnuli kroz Velika vrata i zalupili ih. za njom. To je ono što ja vjerujem. Nemam dokaza. Bila je moja mama, međutim; i o nekim stvarima koje se toga tiču, vjerovat ću ono što želim, ono što moram. U međuvremenu se zaraza širila brže nego majmuni i nije baš vjerojatno da se oštećenja mogu popraviti pa čak i zaustaviti. Zaraženo osoblje Wyvcrna premješte no je širom zemlje, noseći sa sobom retrovirus, prije nego li je itko znao u čemu je problem, prije nego li se mogla uspješno uspostaviti karantena. Genetičke će se mu tacije vjerojatno pojaviti u svim vrstama. Možda je jedina srvar koja je upitna hoće u ovo biti polagani proces koji zahtijeva desetljeća ili stoljeća da se razvije - ili će strahota brzo eskalirati. Dosad su učinci bili, uz rijetke iznimke, suptilni i ne široko rašireni, ah to bi moglo biti zatišje prije holokausta. Vjerujem da oni koji su odgo vorni mahnito traže lijek, ali oni također troše mnogo energije u naporima da pri- "ju izvor nadolazeće katastrofe, kako nitko ne bi saznao koga treba kriviti. ^ Nitko u vthu vlade ne želi se suočiti s gnjevom javnosti. Ne boje se da će ih izad"' * P ° 'a* rvfog!l> ^ ih će^ a " nešto mnogo gore od gubitka posla ako istina no o na j M°glo bi im se suditi za zločin protiv čovječanstva. Oni vjerojatulica aV^ U trenutrlC) prikrivanje stvari kao neophodno da se izbjegne panika na '' nerniri i možda čak međunarodna karantena cijelog sjevernoer' la r, oruir|enta, ali ono što ih ?.aista brine jest mogućnost da ih tazjarena go- ^tr na komadiće. •daje nekoliko stvotenja koja trenutno mile na ulici ispred bungalova bilo -,. ' dvanaest koji su pobjegli iz laboratorija te povijesne i makabdčke noći ; ecina su potomci bjegunaca, podignuti u slobodi, ali jednako inteligentni " "J'hovi roditelji. •59 ( a povećana Uoran*' ličkih rni

Obićni su majmuni teški brbljavci, aJi od ove tridesetorice nisam čuo ni p| Hrpa se migala, činilo se, s povećanom uzrujanošću, mašući rukama, mlateći vima, ali ako su se glasali, ćeretanje nije bilo Čujno niti kroz prozorsko stakl kroz otvorena ulazna vrata na samo koji metar od mene. ' ^ Spremali su nešto više od običnih majmunarija. Iako rezusi nisu pametni kao ljudska bića, prednost koju imamo nije dov r da bi se zbog nje osjećali ugodno igrajući poker s visokim ulozima s bilo kojom '^ )icom. Osim ako bi ih prije mogao napiti. Ovi prerazvijeni primari nisu najgora prijetnja rođena u laboratorijima \Pw na. Čast, naravno, mora pripasti retrovirusu koji mijenja gene i ima sposobnost n oblikovati svako živo biće. Ali kad već govorimo o negativcima, majmuni tvore ški dobar tim xa potporu. Da biste potpuno shvatili dugoročnu prijetnju ovih redizajniranih rezusa, s; rite se kakva su Štakori odvratna pošast iako posjeduju samo rnali djelić naše intel' gencije. Znanstvenici procjenjuju da glodavci uništavaju dvadeset posto svjetskih zaliha hrane, unatoč činjenici da smo relativno učinkoviti u uništavanju njihovih kolonija i da održavamo njihov broj pod kontrolom. Zamislite što bi se moglo do-goditi da su štakori samo upola pametni kao mi, osposobljeni za pravednije takmi-čenje od ovog sada. To bi nas uvuklo u očajnički rat s njima da bismo spriječili masovno izgladnjivanje. Promatrajući majmune na ulici, pitao sam se gledam li naše suparnike u nekom budućem Armagedonu. Osim svojeg visokog praga inteligencije, imaju još jednu kvalitetu koja ih čini strasnijim neprijateljem nego što bi glodavci ikada mogli postati. Iako štakori djeluju isključivo vodeni instinktom i imaju nedovoljnu mentalnu moć da bilo što shvate osobno, ovi nas majmuni mrze mračnom i ogorčenom strašću. Vjerujem da su neprijateljski raspoloženi prema čovječanstvu jer smo ih stvorili, ali smo to napravili aljkavo. Oduzeli smo im njihovu prostu životinjsku nevinost u kojoj su bili zadovoljni. Povećali smo im inteligenciju dok nisu postali svjesni šireg svijeta oko sebe i svojeg pravog mjesta u njemu, ali ih nismo učinili dovoljno inteligentnima da im omogućimo da poprave svoj položaj. Načinili smo ih tek dovoljno pametnima da budu nezadovoljni životom majmuna; dali smo im sposobnost da sanjaju, ah im nismo dali sredstva da ostvare svoje snove. Izašli su iz svojih niša U "' votinjskom carstvu, a ne mogu naći novo mjesto u koje bi se uklopili. Odrezani sa stvaralačkog tkanja, rasporenih niti, oni lutaju, zagubljeni, puni čežnje koja se vise ne da pokrpad. Ne zamjeram im što nas mrze. Da sarn jedan od njih, i ja bih nas mrzio. Moja me sućut, međutim, ne bi spasila da izađem iz bungalova na ulicu, nježno uzmem po majmunsku šapu u svaku ruku, objavim svoju ogorčenost zbog 3ro gancije ljudske vrste i zapjevam dirljivu izvedbu "Da, mi nemamo banana". U minuti bih bio pretvoren u drobljenac. Rad moje majke doveo je do stvaranja ove horde, što, čini se, oni razumiju: e su me vrebali u prošlosti. Ona je mrtva pa joj se ne mogu osvetiti Sto vode 60

rn ° S ',a ' U 'jarac o veliko zvono, a zatim je uslijedilo zveketanje. * vu£al0|' /horda razdvaja oko predmeta koji nisam mogao vidjeti. Uslijedilo je # uzbiban jamenu i nekoliko se pojedinaca udružilo da usprave tu češku struganJe ?.e J f crvar na stranu. ... . ,- . , Zbog uskomešanih majmuna nisam mogao odmah jasno vidjeti predmet, prem- •jnilo da je okrugao. Započeli su ga valjati u krugu, od pločnika do pločnika 5C C ' dok su neki gledali a drugi vijali kraj predmeta, održavajući ga uravnorei n3ti"^tv - , . - i - . ' , • . i i • na rubu. >'a sjajnoj mjesečini isprva je sličio novčiću tako ogromnom da da ie ispao s vrha graha divu iz džepa. Zatim sam shvatio da je to poklopac ksnalizacijskog otvora koji su izbili s ceste. Odjednom su klepetali i kričali kao da su grupa razdragane djece koja su napravila igračku od stare gume. Koliko ja znam, takva je razigranost bila potpuno netipična za njih. Od mojih prethodnih susreta s hordom samo je jedan bio licem u lice, i tijekom tog susreta manje su se ponašali kao djeca a više kao gomila ubojitih skinhedsa podmazanih koktelima kokaina i psihodeličnih droga. Koturanje poklopca brzo ih je zamorilo. Zatim su ga trojica zajedno zavrtjela, kao da je stvarno novčić, i uz znatno koordinirani napor konačno su ga pokrenuli u neprepoznatljivi pokret vrtnje. Horda je ponovo utihnula. Okupili su se u širokom krugu oko rotirajućeg diska, dajući mu mjesta da se miče ali promatrajući ga s izuzetnim zanimanjem. Povremeno bi trojica koja su zavrtjela poklopac jurnula na njega, jedan po jedan, promućurno dodajući dovoljno zamaha da bi ga održali uravnoteženim i u neprekidnom kretanju. Pomnja kojom su određivali razmake otkrivala je barem osnovno razumijevanje fizičkih zakona i mehaničku vještinu koja je nadilazila njihov običan izgled. Brzo se okrećući disk je grubo pjevao, a željezni je rub strugao po betonskoj "ti. va je duboka metalna pjesma postala jedini noćni zvuk: gotovo jednonotni DIU|, oscilirajući u ljestvici od jedva pola tona. L|e m' Se . Činil° da J e vrreći P ok|opac otvora dovoljno zabavan spektakl da bi '.nteiKitet mal munske pažnje. Bili su zaneseni. Gotovo u transu. Bilo mi je bi ' , nija ° Vocernu sam svjedočio nije bila igra niti poigravanje, nego obred, ce-kio nerazj - $ ! ćnim znaćenjem koje je ovim rezusi ma bilo jasno, dok je meni Usijanje n mister')' Ritual i simbol ne samo da su ukazivali na apstraktno ražmet|ziju d • U ^°St ' mo§ ućnost da životi ovih majmuna imaju duhovnu distVan'i smi"i U Samo P amecni neg° i sposobni razmišljati rezrenih. Budući da sam njezino jedino dijete, majmuni njeguju (J"k°bnl ZlV °e[jivost prema meni. Možda s pravom. Možda je njihova mržnja za posebn" n* . .•- snOW opravdana. Od svih ljudi, ja nemam nikakvo pravo suditi o svakog"0 ' -javili pritužbi, iako to ne znači da se osjećam obaveznim platiti za opravdan ° S 6 I 'n n a'jb oljim namjerama, napravila moja majka. o šio je- - rno neudrobljen na prozoru bungalova, začuo sam nešto što je za- ° S ' a ' U 'j veliko zvono, a zatim je uslijedilo zveketanje. Gledao sam kako . . . . ° Vau- J e<*'sk> P ukim slučajem, mogao postići preciznu brzinu vrtnje mbmaciji s točno ovim tonovima, hipnotizirala majmune.

o porijeklu svih Slu ^e postojanja. 61

Ova me ideja toliko smutila da sam se gotovo okrenuo od prozora. Unatoč njihovu neprijateljstvu prema čovjeku i njihovu entuzijazmu za n i. već sam suosjećao s tirn jadnim stvorovima, dirnuo me njihov status odbačenih k'*1 pravednog mjesta u prirodi. Ako zaista posjeduju sposobnost da snatre o Boe< • rroju kozmosa, onda bi mogli poznavati i onu užasnu bol koju čovječanstvo i rv j bro poznaje: žudnju da razumiju zašto naš Srvoritelj dopušta da toliko patimo -*" snu neispunjenu čežnju da Ga nađemo, da vidimo Njegovo lice, da Ga dodir' i da se uvjerimo da On postoji. Ako oni dijele ovu tihu ali tešku agoniju s nam ° da ne samo da suosjećam s njihovim stanjem, nego ih i žalim. ' A ako ih žalim, kako da ih ne oklijevajući ubijem da spasim svoj život ili *• prijatelja ako to od mene bude zahtijevao sljedeći susret? Za jednog sam prijasn' susreta bio primoran odgovoriti na njihov silovit napad oružanom paljbom. Sm nosno oružje lako je upotrijebiti ako je tvoj neprijatelj bezuman kao morski pas I možeš bez žaljenja povući okidač kad rvoja vlastita čista mržnja odgovara mrzn" tvog neprijatelja. Sažaljenje pobuđuje promišljanje, oklijevanje. Samilost je možda ključ za vrata Raja, ako Raj postoji, ali nije prednost kad se boriš za svoj život pro tiv nemilosrdnog neprijatelja. S ulice je dopirao promijenjeni zvuk rotirajućeg željeza, veće oscilacije medu tonovima. Poklopac je počeo gubiti brzinu vrtnje. Nitko od majmuna nije požurio da ustali zvrk. Promatrali su sa znatiželjnom opcinjenošću kako se zanaša, dok mu se pjesma mijenjala u ravnomjerno, sve sporije ua-uaa-uaaa-uaaaa, Disk je zaklepetao konačno ostavši nepomičan na cesti i majmuni su se istog trenutka ukočili. Zadnji je ton zazvonio kroz noć, a za njim su. uslijedili tako apsolutni mir i tišina da je Mrtvi grad isto tako mogao biti hermetićki zatvoren unutar divovskog plastičnog držača za papir. Koliko sam mogao procijeniti, svi su majmuni magnetskim očima zurili u željezni poklopac. Nakon nekog vremena, kao da se bude iz dubokog sna, sanjivo su krenuli prema kolutu. Polako su ga okružili, nisko se pognuvši scružući člancima prednjih šapa kolnikom, proučavajući željezo sa zamišljenim držanjem Cigana koji iščitavaju budućnost iz mokrih listića čaja. Nekoliko ih se odmaklo, bilo jer je kotur u njima izazivao nelagodu bilo da su čekali na svoj red. Ti su neodlučni pojedinci sumnjičavo upravili svoju pažnju prema bilo čemu osim poklopcu: na cestu, drveće koje je rubilo ulicu, zvijezdama istočkano nebo. Jedna od zvijeri bacila je pogled na bungalov u kojem sam našao utočište. Nisam zadržao dah niti se ukočio, jer sam bio siguran da ova nastamba m Z""t čega nije izgledala drugačije od stotina drugih u susjedstvu otrcanog i samotnog 1Z gleda. Čak ni otvorena ulazna vrata nisu bila ništa posebno; većina je ovih grade" bila izložena svim elementima. Nakon što se nekoliko sekundi zarnudrio nad kućom, majmun je podigao f prema nadutom mjesecu. Ili je njegovo držanje izražavalo duboku melankoliju -me svladala sentimentalnost, pridajući tim rezusima vise ljudskih odlika nego što ima smisla. 62

iako se nisam pomakao ili proizveo zvuk, čekinjasta se zvijer trgnula, C ' ' ,j]a, izgubila interes za nebo i ponovo pogledala bungalov. |US ' OU i mi tu majmunirati", promrmljao sam. - •• "> nolaaanim je korakom krenuo s ulice, preko ruba na pločnik proValjajući ^c v o ' *~vim sjenkama lovorovih grana, gdje se zaustavio. sam se porivu da se odrnaknem od prozora. Tama je oko mene bila sa-M Drakulinu lijesu zatvorenog poklopca i osjećao sam se nevidljivim. vri£nil - 'ča trijema sprečavala je mjesečinu da mi izravno dodirne lice. ^ (*" 'lo se da jadna mala beštija ne proučava samo prozor iza kojeg sam stajao • j e ove male kuće, kao da namjerava naći trgovca nekretninama i po-ego sve vici nuditi mu cuenu za posjed. Bolno sam svjestan osjetljive igre svjetla i sjene, koja je za mene scnzualmja od , tjjeia Nije mi zabranjeno naslađivati se ženom, ali mi je zanijekano svako ^sim samo najoskudnijeg svjetla. Zbog toga je svaki oblik iluminacije prožet blista-m erotikom i uvijek sam točno svjestan milovanja svake zrake. Ovdje u bungalo-bio sam siguran da sam netaknut, izvan dohvata očiju, dio crnila kao što je krilo dio šišmiša. Majmun se približio nekoliko koraka na prilaz koji je dijelio prednje dvorište napola i vodio do stepenica pted trijemom. Nije bio više od Šest metara od mene. Kad je okrenuo glavu, uhvatio sam na trenutak njegove svjetlucave oči. Obično muljavo žute i opake kao u prikupljača poreza, sada su bile plameno narančaste i još zlokobnije na ovom slabom svjetlu. Bile su blistave kao oči većine noćnih životinja. Jedva satu mogao vidjeti stvorenje u sjeni lovora, ali nemirno micanje njegovih lampaških očiju upozoravalo je na to da ga nešto zanima i da još nije usredotočio svoju pažnju isključivo na moj prozor. Možda je čuo cijuk ili sušanj miša u travi - ili jedne od tarantula koje izvorno žive na ovom području - i samo se nadao zgrabiti ukusnu poslasticu. Na ulici, ostali su majmuni još bili zabavljeni kanalizacijskim poklopcem. Obični rezusi, koji primarno žive danju, ne posjeduju svjetlucanje očiju u tami- "--lanovima wyvemske horde noćni je vid bio bolji nego u ostalih majmuna, ali 01 ° |a znam, nisu ni izbliza obdareni kao sove ili mačke. Njihova je vizualna preost samo frakcionalno - ne i geometrijski - bolja od one običnih primjeraka od izvedeni. U potpunoj odsutnosti svjetla gotovo su bespomoćni kao i ja. taka bi3——" 31' ma ' mul1 ~ m°l vlastid Željko Znatiželjko - doskakutao je još tri ko-man' IZj' ' P°novo ijašao iz sjene drveća na mjesečinu. Kad se zaustavio, bio je na cetin i pol metra od mene, na metar i pol od trijema. java ek • nO P °'J*ani e njihova noćnog vida vjerojatno je neočekivana nuspogao pr f " mmenta pojačavanja inteligencije koja ih je iznjedrila, ali koliko sam momuni n' -- ' lrn čula n 'su doživjela odgovarajuće promjene. Obični maj ka" sto m| e sa značajnim olfaktornim moćima koje bi dobro pratile mirise, '' "ego št h'k • 3 n ' SU n ' °V '' < " Jv' me ne k' mog'' nanjušiti na većoj udaljenos-ja mogao namirisali njih, što je značilo ne više od kojih pola metra, 63

unatoč činjenici da su bili neupitno aromatična skupina. Isto tako, ovi dugorepi te_ roristi nisu profitirali nadnaravnim sluhom i ne mogu letjeti kao njihovi vrištavi rođaci koji obavljaju prijave poslove za Zlu vješticu od Zapada. Iako su zastrašujući, posebno kad ih se sretne u znatnom broju, nisu tako impresivni da bi ih mogli uništiti samo srebrni meci ili kriptonir. Na pločniku, Željko Znatižcljko čučnuo je omotavši svoje duge ruke oko tijela kao da se tješi i još se jednom zagledao u nebo. Tako je dugo zurio u nebesa da se činilo da je zaboravio bungalov. Nakon nekog vremena pogledao sam na svoj sac. Brinuo sam da ću ostati ovdje zarobljen i neću se moći naći s Bobbvjem kraj kina. Osim toga, i on je bio u opasnosti da naleti na hordu. Čak i čovjek sposoban kao Bobby Halloway ne bi ih nadvladao da im se mora sam suprotstaviti. Ako majmuni uskoro ne odu, morat ću riskirati da nazovem Bobbvja na mobitel kako bih ga upozorio. Nisam bio sretan zbog elektronskog zvuka koji će se oglasiti kad ukopčam svoj mobilni telefon. U mukloj tišini Mrtvog grada taj bi čisti ton odjeknuo kao monah koji je pustio vjetar u samostanu u kojem su se svi zavjetovali na šutnju. Konačno je Željko završio kontemplaciju mjesečeva medaljona, spustio glavu i ustao. Protegnuo je svoje tupave ruke, protresao glavom i odvukao se natrag prema ulici. ! Upravo kad sam ispustio uzdah olakšanja, malo je čudovište zacvililo, a njegov j se vriskavi uzvik mogao protumačiti jedino kao zov na uzbunu. J Horda je odgovorila kao jedan, podižući glave, odskočivši od željeznog kruga || koji ih je preokupirao, zakrećući vratovima da vide što se događa. Mekećući, kričeći, ružeći, ćeretajući, Željko Znatižcljko skakao je /rakom, skakao i skakao, prevrtao se i zakretao, okretao i pocupkivao, tukao šakama o pločnik, Siktao i kreštao, pandžama grabio zrak kao da je krpa koja mu izmiče, krivio se dok se nije činilo da gleda svoju vlastitu stražnjicu, valjao se, doskakivao na noge, lupao rukama o prsa, siktao, pljuvao i pištao, ljuljao se i i'/vijao, zaletavao se prema bungalovu, pa bi naglo zaustavljen odskočio od njega i jurnuo natrag na ulicu, naričući takvom jačinom da kolnik ispod njega mora da je popucao. Bez. obzira na primitivnost njihova jezika, prilično sam siguran da sam shvatio poruku. lako je većma majmuna bila desetak metara od bungalova, mogao sam vidjeti njihove zrnate svjetlucave oči kao roj debelih krijesnica. Nekoliko ih je počelo mukati i hukati ispod glasa. Glasovi su im bili dublji i tiši od Zeljkove dteke, ali nisu zvučali kao gostoljubivi odbor za doček dobrodošlog posjeritelja. Izvukao sam Glock iz futrole na ramenu. U pištolju je ostalo osam metaka. Imao sam rezervnih deset metaka u držaču. Osamnaest metaka. Tri deset majmuna.

Već sam bio obavio računicu. Iznova sam računao. Poezija me, konačno, zani-„,3 više nego matematika, pa nema razloga da ne provjerim svoje brojke. Još uvijek su bile katastrofalne. Željko Znatiželjko ponovo (e pojurio prema kući. Ovaj se put nije zaustavljao. Iza njega, cijela se horda odlijepila od ulice, preko travnjaka, pravo na bungalov. Istovremeno su s dolaskom i ušutjeli, što je ukazivalo na otganizaciju, disciplinu i smrtonosnu namjeru.

7 Još nisam vjerovao da su rne majmuni mogli vidjeti, ćuti ili namirisan, ali mora da su me nekako otkrili jer je bilo očito da nisu samo izražavali svoje negodovanje nad bezličnom arhitekturom bungalova. Bili su razjareni na način koji sam već vidio bio je to bijes koji rezerviraju za ljude. Nadalje, vjerojatno je bilo vrijeme večere. Bio sam mesni obrok, namjesto miša ili sočnog pauka, osvježavajuća promjena njihova uobičajenog jelovnika na kojem su voće, oraščići, sjemenke, lišće, cvijeće i ptičja jaja. Okrenuo sam se za sto osamdeset stupnjeva od prozora i zaputio se preko dnevne sobe s rukama ispruženim ispred sebe. Kretao sam se brzo, slijepo vjerujući svojem poznavanju ovih kuća. Rame mi je zahvatilo oplatu.-vratnice i odgurnuo sam poluotvorena vraća u blagovaonu. lako su se majmuni nastavljali združivati djelujući u tišini borbene spremnosti, čuo sam šuplje bubnjanje njihovih šapa na drvenom podu trijema. Nadao sam se da će oklijevati na ulazu, suzdržavajući svoju srdžbu dovoljno dugo da malo od-maknem. Rastrgana rebrenica, iako naherena, pokrivala je veći dio jedinog prozota u maloj blagovaoni. Ptodiralo je premalo svjetla da bi značajnije razbilo mrak. Nastavio sam se kretati, jer sam znao da su kuhinjska vrata u simetrično] liniji od vrata dnevnog boravka kroz koja sam upravo prošao. Ovaj put, prelazeći iz prostorije u prostoriju, nisam čak m očešao vratnicu ramenom. Ni rolete ni zastori nisu pokrivali par prozora iznad sudopera u kuhinji. Okupani tankim slojem mjesečine imali su sablasni fosforni sjaj televizijskih ekrana neposredno nakon što biste ih isključili. Pod mojim se nogama ostarjeli linoleum nadizao i pucketao. Da je bilo koji majmun ušao za mnom, ne bih ga bio čuo od buke koju sam sarn podizao. Zrak je bio prepun kužnih isparina od kojih mi se bljuvalo. Mora da je neki štakor ili neka druga divlja životinja crkla u uglu kuhinje ili u jednom od ormarića, gdje se sada raspada. Zadržavajući dah požurio sam prema stražnjim vratima, koja su imala veliko staklo na gornjoj polovici. Bila su zaključana. Kad je ovo bila vojna baza, gotovo i nije postojala prijetnja za osobnu sigurnost i nitko tko je živio unutar ograde nije se imao razloga bojati zločina. Posljedično, brave su bile jednostavne s ključanicom sa gu — 66 64

amo s vanjske strane. Potražio sam rukom okruglu dršku koja bi u središtu trebala imati umb za otvaranje. Našao sam je. Trebao sam je okrenuti i otvoriti vrata — samo što je preko 65 m

~Jda preletjela sjena majmuna u skoku i nestala upravo kad mi je ruka stegnu hladni mesing. "pilio sam ispustio dršku i povukao se dva koraka, razmatrajući svoje mogući bih otvoriti vrata i pucajući iz pištolja hrabro se probiti kroz mnoštvo L - - ; mekanog šešira, uzdajući se da ću preživjeti oslanjajući se na čisti efekt. Jedina • 'alternativa bila ostati u kuhinji i vidjeti što će se dalje dogoditi. ' Majmun je skočio na prozorsku dasku jednog od prozora iznad sudopera. Držeći se za okvir da održi ravnotežu, naslonio se na staklo, vireči unutta. Budući da je ovaj otrcani gremlin bio tek silueta na mjesečini, nisam mogao idieti detalje njegova lica. Samo njegove užagrene oči. Blijedi bijeli polumjesec njegova neveselog smiješka. Okrenuvši glavu lijevo i desno, pa ponovo lijevo, zakolutao je očima, zaškiljio i zatim ih ponovo razrogačio. Slijedeći njegov ispitivački pogled, koji je hatao kuhinjom, zaključio sam da me nije mogao vidjeti u mraku. Mogućnosti. Ostati ovdje zarobljen. Baciti se u noć samo da budem srušen i izgažen pod ludim mjesecom. To nisu bile mogućnosti, jer je svaki izbor jamčio identični rezultat. I najgoti crknuti daskaš zna da je, bilo da te progutaju vodopadi valova i naplave na gadnu obalu, bilo da te val samo sruši i zaroniš licem u neku juhu od morske trave, rezultat isti: pad. I na drugu je prozorsku dasku skočio jedan majmun. Poput većine nas u ovom, filmovima opijenom, Hollywoodom zaraženom, svijetu, da se predam narcisu u sebi i oslušnem unutarnjim uhom vjerojatno bih čuo filmsku muziku koja prati svaki moj budan trenutak: ljigave sentimentalne gudačke dionice za prepuštanje kada me pogađa tuga ili bol; rapsodije punog orkestra koje izazivaju suze i burkaju srce kad uživam u uspjehu; šaljivo prebiranje po klaviru za vrijeme mojih nerijetkih napadaja blesavoće. Sasha uporno tvrdi da i/gledam kao pokojni James Dean, i, čak ako ja i ne vidim sličnost, sram me je i plaši me reći da ponekad uživam u ovoj navodnoj sličnosti s tako slavnim likom; zaista, ne bi me stajalo mnogo muke da dijelove svog života vodim uz napetu muziku iz Buntovnika bez razloga koja mi navire u um. Trenutak prije, kod vrata, kad se majmunska sjenka obrušila na prozor: čuj kako ječe violine iz scene pod tušem iz Psiha. Sada sam razmatrao svoj sljedeći potez, uz neumoljivo primicanje majmuna: Zamislite duboke, zlokobne, pulsirajuče tonove kontrabasa, prožete jednim tankim ali prigušenim visokim tonom klarineta. Iako sam se sposoban samozavaravati kao i bilo tko drugi, odbacio sam naj -'"mskiju od svojih opcija, izglasavši protiv romantično - pustolovnog bacanja u noć. konačno, premda karizma tican, James Dean nije Harrison Ford. U većini one šačice njegovih filmova, prije ili kasnije, gadno nadrlja. Hitro sam se posttance pomicao, od prozora, ali i od ulaza u blagovaonu. 'Nakon kojeg metta naletio sam na ormariće. Ovi bi ormari trebali biti isti kao i u svakoj kući u Mrtvom gradu: jednostavni ali čvrsti, s okvirom od brezovine, njihova brodska preklopna vr la eucno -

rata tako često 67

prebojavana da su plitki utori rebraste strukture gotovo nestali pod mnogim nanos;_ ma boje. Radne će površine bici obložene ovom ili onom bojom špricane plasu'kp otporne na vatru. Morao sam se skloniti s poda prije nego bilo tko od majmuna iz prednjeg dijela kuće ude u kuhinju. Bio sam siguran da ću se odati čak i stanem li leđima uza z\d stisnut u kut, mrtvački nepomičan, dišući bešumno kao riba koja propušta vod. kroz škrge. Linoleum je bio tako raspucan i podriven sićušnim džepovima zraka da bi kvrcnuo i puknuo od bilo kakvog nenamjernog pomaka težine, od bilo kakvop teškog razmišljanja. Bilo je sigurno da bi se izdajnički zvuk začuo točno u trenutku u kojem bi majmuni bili mirni i spremni da ga čuju. Unatoč tami tako gustoj da se činila zlom, i unatoč smradu raspadanja dovoljno snažnom da prikrije svaki moj miris koji bi inače mogli otkriti, nisam mislio da imam mnogo šanse izbjeći majmunskoj pažnji za vrijeme pretraživanja kuhinje, čak i ako ga izvedu isključivo dodirom. Svejedno, morao sam pokušati. Popnem li se na donje ormariće, imat ću uzak prostor između radne plohe i gornjih ormarića. Morat ću ležati na lijevom boku gledajući prema prostoriji. Nakon što primaknem koljena na prsa, skupljajući se čvrsto u položaj fetusa da bih zauzeo što je manje moguće mjesta i da bi me bilo teže naći, ne bih bio u idealnoj poziciji da se branim ako me nade koji od tih hodajućih stanova ušiju. Siijedio sam samo tjelesnim kontaktom ormariće do ugla, gdje je kuhinja u svim od ovih bungalova posjedovala ormar za metle s visokim donjim dijelom i jednom policom na vrhu. Budem li se mogao stisnuti u taj uski prostor i zatvoriti za sobom vrata, barem bih se maknuo s hirovitog Imoleuma i našao se izvan dohvata — ako majmuni budu pipali-pipkali-tapkali-buba h po prostoriji. Na kraju niza ormarića otkrio sam ormar za metle gdje sam i očekivao da bude - ali jedna je vratnica nedostajala. Obeshrabreno sam opipao jednu izvinutu i slomljenu šarku, zatim drugu i potapkao zrak tamo gdje su trebala biti vrata kao da će pravilan niz magičnih pokreta ponovo dočarati vrata u stvarnost. Osim ako majmunsko pleme koje je slijedilo Zeljka Znatiželjka na prednji trijem nije još uvijek tamo čučalo, kujući strategiju ili raspravljajući cijene kokosa, vrijeme mi je isticalo. Moja skrovita rupa bila je više rupa a manje skrovita. Nažalost, nije se pojavila ni jedna alternativa. Dohvatio sam rezervni šaržer iz džepa u držaču i stisnuo ga u lijevoj ruci. Držeći Glock spreman ispred sebe, leđima sam ušao u ormar za metle - i pitao se trna li smrdljivi vonj kojim je kuhinja bila natopljena svoj crvljivi izvor u ovom tijesnom prostoru. Želudac mi se uvijao poput lopte kopulirajućih jegulja, ali nisam ugazio ni u što gnjecavo. Ormar je bio upravo dovoljno prostran za mene. Da bih stao unutra, morao sam tek malko stisnuti ramena. Iako sam visok gotovo metar osamdeset, nisam se morao poguriti; međutim, donja je srrana police dovoljno snažno pritisnula moju Tajanstveni Vlak kapu da bi mi cfugme na vrhu utisnula u glavu.

68

Da izbjegnem razne primisli i napad klaustrofobije, odlučio sam da ne rratim ne navodeći sličnosti između mog mjesta za skrivanje i lijesa. Kako se ispostavilo, nisam imao vremena za traćenje. Tek što sam se nagurao ormar za metle, majmuni su iz blagovaone ušli u kuhinju. Čuo sam ih kod ulaza, otkrivalo ih je jedva čujno konspirativno siktanje i |janjc. Oklijevali su, očito procjenjujući situaciju, zatim naglo ušli, Šampionske f. svijetlile su im dok su se raspoređivali s obje strane vrata, kao specijalne policijske jedinice u TV serijama. Puckavi ih je linoleum prestrašio. Jedan je zacičao od iznenađenja i svi su se sledili. Koliko sam mogao odrediri, ova se prva jedinica sastojala od tri člana. Nisam ,gao vidjeti ništa do njihovih sjajnih očiju, i to samo kad su bile okrenute prema meni. Budući da su mirno stajali, glave okrećući samo dok su proučavali crnu sobu, m0gao sam biti siguran da nisam vidio isti par očiju jednoga koji se miče od mjesta do mjesta. Disao sam površinski na usta, ne samo zato što je ova metoda bila tiša. Upotreba nosa rezultirala bi većom izloženosti odvratnom smradu od ko]eg mi je postajalo zlo. U želucu mi je već bućkala muljava slina. Sad sam već mogao okusiti smrdljivi zrak koji mi je ostavio pljesnivo -gorak okus u ustima i potaknuo izljev kisele sline koja je prijetila da me zaguši. Nakon stanke za analizu situacije, najhrabriji se od tri majmuna pomaknuo — a zatim ukočio kad |e linoleum ponovo glasno protestirao. Jedan od njegovih drugova zakoračio je s istim rezultatom i, također, oprezno stao. U lijevoj mi je potkoljenici počeo trzati živac. Molio sam se Bogu da se ne razvije u bolni grč. Nakon duge šutnje n aj strašljivi) i je član jedinice ispustio piskavi jecaj, Zazvu-čao je zastrašujuće. Nazovite me neosjetljivim, nazovite me okrutnim, mrziteljem mutantskih majmuna, ali u ovim okolnostima tjeskoba u njegovu glasu predstavljala ml je zadovoljstvo. Njihov je strah bio toliko opipljiv da bi, da sam rekao "Bu", skočili vnšteći pravo do stropa i ostali tamo visjeti na noktima. Majmunski stalaktiti. Naravno, totalno razljućeni tim malim trikom konačno bi sišli i s ostalima mi razderali utrobu. Što bi pokvarilo šalu. Ako se boje kao što sam vjerovao, možda će izvesti samo površnu pretragu i poUcl se iz kuće, nakon čega bi Zeljko Znatiželjko samo ispao paranoidan. Povećana inteligencija dana ovim rezusima za njih je jednako prokletstvo kao agoslov. S višom inteligencijom dolazi i svjesnost o složenosti života, a h te svjesstl raste osjećaj za tajnovito, neizvjesno. Praznovjerje je mračna strana čuđenja. vorenja s jednostavnom životinjskom inteligencijom boje se samo stvarnih pred rno;

era, kao što su njihovi prirodni neprijatelji. Ali mi koji imamo više spoznajne 69

sposobnosti možemo se mučiti s beskrajnom menažerijom izmišljenih prijetnji: duhovima, demonima, vampirima i izvanzcmaljcima koji se hrane mozgovima. Još gore, nama je teško da ne razmišljamo o dvije riječi na bilo kojem jeziku, čak i majmunskom; što ako... Računao sam da su ova stvorenja, upravo sada, gotovo paralizirana zastrašujućom listom što-ako. Jedan je iz jedinice otpuhnuo kao da pokušava očistiti zadah iz svojih nosnica, zatim s gađenjem pljunuo. Cvilidreta je ponovo zajaukao. Jedan od njegovih rođaka odgovorio mu je, ne jaukom, nego snažnom rikom koja je raspršila moju zgodnu ideju da su svi majmuni previše zastrašeni da bi se ru predugo zadržavali. Barem se režač nije bojao i zvučao je dovoljno odlučan da disciplinira drugu dvojicu. Trojica su produžila dublje u kuhinju te prošla kraj ormara za metle i izvan mog vidokruga. Činilo se da su vrlo uznemireni, ali ih glasna podnica više nije zadržavala. U prostoriju je usta druga jedinica, također od tri člana i također uočljiva jedino po sjaju očiju. Zastali su da pregledaju neprobojnu tamu i jedan po jedan pogledali u mom smjeru bez ikakva znaka cia su me ugledali. S nekog drugog mjesta u kuhinji čulo se stalno pucketanje raspucalog linoleu-ma. Čuo sam struganje i tumbanje, buku koju je nesumnjivo proizvodio jedan od one prve trojice majmuna dok se penjao na ormariće. Gumb na mojoj kapi bio je tako čvrsto stisnut između mog tjemena i police iznad mene da sam osjećao kao da je Božji palac utisnut u moj skalp u ne tako tankoćutnoj objavi da je došao red na moj broj, da je izvučen moj tiket, moje vrijeme isteklo, a moja dozvola za život opozvana. Da sam se mogao sagnuti za koji centimetar, pritisak bi popustio, ali bojao sam se da bi čak i majmuni obavljajući premetačinu još uvijek čuli kako mi leda i ramena klize zidovima u uskom ormaru. Osim toga, pulsirajući živac u mojoj no/.i brzo je prešao u lagani grč što sam se nadao da neće; čak i najmanja promjena položaja mogla bi stegnuti mišić lista i prouzročiti da se bol pretvori u nepodnošljivu agoniju. Pripadnik druge jedinice polako je krenuo prema meni, sjajne su mu oči nervozno prelazile s jedne na drugu stranu dok je pipao kroz prezasićenu tamu. Dok se pametna mala zvijer približavala, mogao sam čuti kako ritmički tapka rukom po zidu da bi se orijentirao. U drugom su kutu prostorije zaškripale zahrđale šarkc. Jedna su vrata ormarića zalupila, zveckajući svojim olabavljenim spojevima. Očito, otvarali su ormariće i naslijepo prevrtali po njima. Nadao sam se da neće biti dovoljno inteligentni da provedu temeljitu

pretragu, ili, obrnuto, da će bici previše inteligentni da bi se doveli u opasnost naslijepo pipkajući mjesta na kojima bi neki naoružani čovjek mogao čekati da ih pošalje u majmunski pakao. Bili su dovoljno pametni da budu temeljiti, dobro, ali previše

nesmotreni da bi bili oprezni u danoj situaciji. Iz bivših sam susreta to već sve znao o njima; ali strpavši se u metlarski lijes, i požalivši to gotovo čim sam se oklopio, pokušao sam to sam sebi zanijekati. Zidotapkač mi se još približavao, sad je bio na ne više od metra od mene. Oči su mu i dalje bludile na sve strane, ne samo prema meni. Opet su zaškripale šarkc. Iskrivljena su se vrata teško otvarala opirući se donekle a neka druga su se trcskom zatvorila. Grč u listu iznenada je postao jači. Vruć. Oštar. Stisnuo sam zube da svladam jauk. Počela me boljeti i glava: Gumb na kapi kao da mi je bio utisnut pravo u lubanju, u mo'/.ak i započeo izlaziti kroz moje desno oko. Boho me vrat. Ni stisnuta mi ramena nisu bila najbolje. Osjećao sam potmulu bol u križima, nadraženu točku na desnima kod gornjeg desnog kutnjaka, nelagodan osjećaj da razvijam ozbiljan slučaj hemoroida u mladoj dobi od dvadeset i osam godina, i općenito se osjećao prilično, znate već, odvratno. Zidotapkač je prestao tapkati po zidu kad je stigao do ugla i otkrio ormariće. Sada je bio točno ispred mene. Nadvisivao sam ovog majmuna za više od metra i bio šezdeset kila teži. Iako je bio uznemiravajuće inteligentan, ja sam bio puno pametniji od njega. Svejedno, s jezom sam i gađenjem gledao dolje prema njemu, zamirući u sebi, s ne manje odbojnosti i straha za svoj život sve da je to bio kakav demon pravo h Pakla. Lako je šaliti se na račun majmuna kad ste na ugodnoj udaljenosti od njih. Ipak, bliski susret ograničava vas na iskonski strah, ispunjava vas nepoznatim osjećajem koji ledi srce, i ispunjava budni svijet onom grozno stvarnom, a istovremeno nadrealističkom atmosferom vaših najstrašnijih noćnih mora. Još sam osjećao sućut za njih, u znamo manjoj mjeri, ali nisam uopće mogao osjećati sažaljenja. Odlično. Sudeći po tome kamo su mu bile uperene oči i po brljavim zvukovima koje su proizvodile njegove ruke, majmun je istraživao prednji okvir za koji su trebala biti pričvršćena vrata ormara za metle. Glock je težio nešto manje od kilograma, ali se činio težak kao nadgrobni spomenik od granita. Stegnuo sam prst oko okidača. Osamnaest metaka. Sedamnaest, zapravo. Morao bih ih brojati dok bih ih ispaljivao - i sačuvati zadnji za sebe. Kroz druge zvukove u kuhinji čuo sam kako je majmun iščupao jednu od olabavljelih i slomljenih šarki na kojoj su nekad bila vrata ormara. Cijela dubina mojeg jadnog skrovišta bila je samo šezdeset centimetara, što je "učilo da sam stajao tek nekoliko centimetara udaljen od radoznalog primata. Ako ri -ikom posegne unutra, nema nikakve šanse da me ne otkrije. Samo ga je odvratan srnrad u kuhinji sprečavao

da me nanjuši. Grč u mojem lijevom listu uvijao se kroz mišić kao bodljikava žica. Bojao sam se da će mi stopalo početi nekontrolirano trzati.

Negdje drugdje u prostoriji zalupila su vrata ormarića. Zatim su se otvorila druga uz škripanje držača. Linoleum je pucketao pod malim, brzim stopalima. Neki je majmun pljunuo kao da se pokušava riješiti gadnog okusa u zraku. Imao sam čudan osjećaj da ču se upravo sad probuditi i naći se siguran u krevetu, kraj Sashe. Srce mi je tuklo kao ludo, a sad kad mi se u mislima rascvalo Sashino lice, zakucalo je još brže. Mogućnost da nikada više ne čuj'em njezin glas, nikada je više ne zagrlim, nikada je više ne pogledam u drage oči: ovo je bilo zastrašujuće kao i izgledi da me rastrgaju majmuni. A još je strasnija bila pomisao da neću biti uz nju da joj pomognem nositi se s ovim čudnim i nasilnim novim svijetom, da ću je ostaviti samu kaci se, na kraju sljedećeg dana, noć ponovo vrati kud LI Moonllght Bay. Ispred mene, majmun je ostajao nevidljiv, osim svjetlucavih očiju, za koje mi se činilo da su postale sjajnije dok je sumnjičavo virio u ormar za metle. Njegova je pažnja putovala prema gore, od mojih stopala, preko tijek, do mog lica. Njegov bi noćni vid mogao biti bolji od mojeg, ali u ovom potpuno tekućem crnilu, bez ijedne pukotine, kao na osam kilometara dubokom morskom dnu, bio sam siguran da smo bili jednako slijepi. Pa ipak su nam se oči srele. Činilo se kao da smo na natjecanju 'tko će dulje izdržari', i ne mislim da je to bila moja uzavrela mašta. Stvorenje nije gledalo u moju obrvu ili most nosa; gledalo je direktno u obit moja oka. I nije odvraćalo pogled. Iako me nije, kao njega, odavao sjaj očiju, moje su mu oči mogle poslužiti kao ogledalo u kojem se nejasno odražavao njegov plameni pogled. Možda je otkrio tek blistave točkice svoje vlastite silne pomnjc koja mu se reflektirala, nije bio siguran je li uopće išta vidio, ali je ostao zatravljen misterioznom pojavom. Razmišljao sam o tome da sklopim oči, puštajući da majmunov jarki pogled padne na moje nereflektirajuće kapke. Ali bojao sam se da ću propustiti njegov iznenadni treptaj shvaćanja i da ga neću stići ustrijeliti prije nego li se baci na mene i možda me ugrize /,a ruku u kojoj držim pištolj ili se popne na mene da bi razderao i prožvakao moje lice. Uhvativši njegov pogled tako izbliza, s takvim intenzitetom, bio sam iznenađen da moj strah i jaka odbojnost mogu koegzistirati s neredom drugih snažnih emocija: ljutnjom na one koji su doveli ovu novu vrstu na svijet, žaljenjem zbog zastrašujućeg nadola/.ećcg uništavanja ovog prekrasnog svijeta koji nam je Bog dao, čuđenjem zbog neljudske ali neporecive inteligencije u ovim čudnim očima. Pusu očaj, isto. I usamljenost. A ipak... iracionalnu suludu nadu. Stojeći mi na nišanu, nesvjestan da je ranjivo izložen emocionalnom nespret-njakovlću s pištoljem, stvorenje je tiho zabrljalo,

više kao golub nego kao rezus. Zvuk je imao prizvuk pitanja. Jedan je od ostalih majmuna zakričao. Zamalo sam refleksno opalio.

Dva su dodatna glasa prekorila prvi. Ispred mene, majmun je odskočio od ormara. Odvukao se dublje u kuhinju privučen komešanjcm. Ustvari, zbrka je ukazivala na to da su sad sva šestorica skupljena na drugom kraiu sobe. Nisam vidio ni jedne sjajne uči okrenute u svom smjeru. Pronašli su nešto što ih je zanimalo. Mogao sam zamisliti samo da je to bio izvor onog svinjskog smrada. Dok sam opuštao prst na obaraču, shvatio sam da mi se u grlu digla želatino-zna masa - možda srce, možda večera - i morao sam teško progutati da to spustim i ponovo počnem disati. Dok smo se majmun i ja gledali, zapao sam u čudno stanje fizičke obamrlosti tako potpuno da nisam primjećivao bolno trganje u svom zgrčenom listu. Sad se agonija vratila, gora nego prije. Budući da su svi tragači bili zauzeti i pravih buku, olakšao sam zgrčeni mišić kako sam najbolje mogao prebacujući svoju težinu naglo naprijednatrag s pete na prste svoje lijeve noge. Ovaj je manevar donekle olakšao bol, iako ne dovoljno da budem siguran da bih se mogao dražesno kretati ako me koji od majmuna pozove da zaplešemo valcer. Potraga koja je vijećala započela je glasnije blebetati. Bili su uzbuđeni. Iako nisam vjerovao da imaju jezik ni izdaleka u smislu u kojem ga mi imamo, njihovi su meketaji, siktanje, rezanje i ćurlikanje očito imali svojstvo rasprave. Činilo se da su zaboravili zašto su zapravo došli. Bilo im je lako odvući pažnju, brzo su postajali neorganizirani, bili su skloni ostaviti zajedničke interese u korist međusobne svađe - prvi put ovi su momci jako sličili ljudskim bićima. Sto sam ih dulje slušao, više sam se usudio vjerovati da ću se živ izvući iz ovog bungalova. Još sam ljuljao svoje stopalo, opuštajući i stežući list, kad se jedan od svadljiva-ča udaljio od ostalih i otišao kuhinjom do vrata u blagovaonu. Čim sam ugledao s l aJ njegovih očiju, prestao sam se micati i pretvarao da sam metla. Majmun se zaustavio na pragu blagovaone i /.akričao. Činilo se da doziva druge> koji su, pretpostavljam, čekali vani na prednjem trijemu ili pretraživali spavaće sobe. Smjesta su se odazvali spremni glasovi. Približavali su se. Izgledi da ću ovu kuhinjicu morati podijeliti s još više majmuna - moguće i 'je orn hordom - splasnuli su moju napola napuhanu nadu u preživljavanje. Dok )e nesigurna samouvjerenost ubrzano uzmicala pred uvjerenim očajem, prouča30 sam sv°Je mogućnosti i nisam pronašao ni jednu novu. LHibina mojeg očaja bila je rako beznadna da sam se zaista zapitao što bi bes--tni Jackie Chan napravio u ovakvoj situaciji. Odgovor je bio jednostavan: Jackie 'skočio iz ormara takvim atletskim skokom kojim hi

doskočio pravo usred tragača, )o.sbi u zraku udario jednog od njih nogom u prepone, karate udarcem zasjekao . °J'cu po vratu i šakom se dočekao na noge, izbacio kratku dosjetku, slomio ruke °ge brojnim neprijateljima izvodeći zapanjujuću piruetu od bljeskajućih šaka i

nogu, izveo im šarmantnih i urnebesno smiješnih grimasa, kakve nitko nije vidio još od vremena Bustera Kearona i Charliea Chaplina, odigrao scep preko glava ostalih majmuna, skočio kroz prozor iznad sudopera i utekao na sigurno. Jackie Chan nikad nema grčeve u listovima. U međuvremenu, moj je grč postao tako bolan da su mi navrle suze na oći U kuhinju je ušlo još majmuna. Brbljali su dolazeći, kao da je otkriće bilo kojeg raspadajućeg stvorenja idealna prilika da se nazovu svi rođaci, otvori burence piva i održi sijelo. Nisam mogao ocijeniti koliko ih se pridružilo prvotnoj šestorici tragača. Možda dva. Možda četiri. Ne više od pet ili šest. Previše. Ni jedan od novopridošlica nije pokazao ni najmanjeg interesa za moj ugao sobe. Pridružili su se ostalima oko fascinantne hrpe raspadajućeg mesa koje su otkrili i živahna se rasprava nastavila. Tko zna hoće li mi sreća potrajati. Svaki tren mogli bi odlučiti dovršiti svoju inspekciju ormarića. Onaj koji me zamalo otkrio mogao bi se sjetiti da je osjetio nešto čudno u ovom dijelu. Razmotrio sam izvlačenje iz ormara, prikradale duž zida, provlačenje kroz vrata i sklanjanje u kut blagovaonc, što dalje od glavnog prometnog toka. Prije nego li su ušli u kuhinju, prva se jedinica tragača morala uvjeriti da se nitko ne krije u toj sobi; ne bi ponovo temeljito ispitivali isti teritorij. Sa svojim grčem, ne bih se mogao brzo kretati, ali bih se još mogao osloniti na skrivanje mrakom, mojeg starog prijatelja. Osim toga, budem li još dugo morao ostati ovdje, moji će se živci toliko napeti da ću puknuti iznutra. Upravo kad sam se uvjerio da moram krenuti, jedan je od majmuna poletio od smrdljive hrpe koju su se sastali raspraviti do vrata blagovaone. Zakričao je, možda dozivajući ostale da dođu ovamo i onjuše ogavne ostatke. Čak sam i uz brbljanje i mumljanje društva okupljenog oko lešine mogao ćuti ocizivm krik negdje iz bungalova. Kuhinja je bila neznatno tiša od majmunske kuće u zoološkom vrtu. Možda će se upaliti svjetla i ja ću se zateći u Zoni sumraka. Možda Christopher Snow nije moj trenutni identitet nego samo ime pod kojim sam živio u prethodnom životu i sada sam jedan od njih, reinkarniran kao tezus. Možda nismo bili u bungalovu Mrtvog grada nego u divovskom kavezu, okruženi ljudima koji pokazuju na nas i smiju se dok se prebacujemo uzetima i češemo svoje gole guzice. Kao da sam izazvao sudbinu samim razmišljanjem o svjetlu, ispred kuće se pojavio odsjaj nekog izvora svjetlosti. Postao sam ga svjestan samo zato što se majmun na pragu blagovaone počeo pojavljivati iz crnila, kao što se na Polaroid filmu postupno pojavljuje slika. Ovaj razvoj nije uzbunio, pa čak ni iznenadio zvijer pa sam pretpostavio da je on pozvao svjetlo. Nisam bio tako živahan zbog ovih promjena okolnosti kao što se činilo da je ta] majmun. S rnene Će biti strgnut mračni pokrov tame u kojem sam se skrivao.

8 obzirom na to da je približavajuća svjetlost bila prije ledeno bijela nego žuta i jer •°e plamsala kao otvorena vatra, vrlo ju je vjerojatno proizvodila baterija. Zraka "''etlosti nije bila fokusirana na vrata; majmun koji je tamo stajao bio je indirektno ^viietlicn, ukazujući na to da je izvor svjetlosti bio neki veći model, a ne tek mala džepna baterija. Očito su, u mjeri u kojoj su ih njihove male ruke mogle služiti, članovi horde koristili alat. Ili su našli bateriju ili je ukrali - vjerojatno ovo potonje, jer ovi majmuni ne poštuju zakon i prava posjeda više nego što mare za pravila bontona i lijepog ponašanja. Onaj na vratima promatrao je sve jače osvijetljenu blagovaonu s čudnim iščekivanjem, možda čak i s određenim čuđenjem. Na daljem kraju kuhinje, izvan mog vidokruga, ostali su tragači zašutjeli. Pretpostavljao sam da im je položaj isti kao i rezusu kojeg sam mogao vidjeti, da su bili jednako rascinirani ili čak obuzeti strahopoštovanjem. Budući da izvor svjetla zasigurno nije bio ništa egzotičnije od baterijske svjetiljke, pretpostavio sam da je strahopoštovanje ovih majmuna izazvao nositelj svjetla. Zanimalo me tko je taj, ali mi se nije umiralo od znatiželje. Kroz dovratak je već prolazila opasna količina svjetla. Više nije vladala apsolutna tama. Mogao sam razaznati obrise ormarića u kuhinji. Kad sam pogledao nadolje, bio sam još u sjeni, ali mogao sam vidjeti svoje ruke i pištolj. Još gote, mogao sam vidjeti odjeću i cipele, koji su bili potpuno crni. Grč mi je palio nogu. Pokušao sam ne misliti na to. Bilo je to kao pokušavati ne misliti na grizlija dok ti on žvače stopalo. Da razbistrim pogled, sada sam trepćući tjerao i refleksne suze boli i poplavu hladnog znoja. Zaboravi opasnost koju Je donosilo povlačenje tame: uskoro će majmuni moći namirisati eau de Snow, čak i uz vonj raspadanja. Kako se svjetlo primicalo, majmun se na pragu blagovaone povukao za dva koraka. Da je zvijer pogledala u mom smjeru, ne bi me mogla ne vidjeti. Gotovo sam se sveo na igru iz djetinjstva kad sam svim silama nastojao biti nevidljiv. Zatim je nositelj svjetiljke očito stao u dnevnom boravku i okrenuo se nekoj drugoj zanimljivosti. Medu tragačima u kuhinji pronio se mrmor dok je svjetlost slabila.

"• uglova se uzbibala uljna tama i staćuo sam zvuk koji je zaokupio 74

pažnju majutla. Brujanje motora. Možda kamiona. Pojačavalo se. 75

Ispred kuće je odjeknuo poziv na uzbunu. U dnevnom boravku lučonosa je utrnuo svjetlo. Tragači su nagrnuli Iz kuhinje. Ispod njihovih nogu pucketao je linoleum, y\-drugog zvuka nije bilo. Od blagovaone nadaJje povlačili su se šuljajući se kako su to činili na početk kad su punili bungalov s ulice. Bili su tako tihi da nisam bio siguran da su se sasvim povukli. Napola sam oče kivao da se poigravaju sa mnom, čekajući odmah kraj vrata bungalova. Kad iskočim iz kuhinje, preplavit će me, živahno vičući: "Iznenađenje", iskopati mi oči, odgris,-usta i provesti seansu čitanja sudbine iz mojih rasutih crijeva. Brujanjc motota ustrajno se pojačavalo, iako je vozilo koje ga je proizvodilo J0j bilo relativno daleko. Tijekom svih noći u kojima sam istraživao puste zone Fort Wyverna nikada dosad nisam ovdje čuo motor ili neki drugi mehanički zvuk. Općenito je ovo mjesto bilo tako tiho da bi moglo biti neki istureni položaj na kraju vremena, tamo gdje sunce više ne izlazi, a zvijezde su ustaljene na nebesima, dok je jedini zvuk povremeno potmulo jecanje vjetra koji ne dolazi niotkuda. Dok sam se oprezno izvlačio iz ormara, sjetio sam se nečeg Što me Bobby pitao kad sam mu rekao da dođe od rijeke: Moram li se prikradati ili mogu uparadiratii Bio sam mu rekao da prikradanje više ne pali. Time nisam mislio da bi trebao stići uz fanfare. Bio sam mu rekao i da pazi na svoju guzicu. Iako nikad nisam pomislio da će se Bobby dovesti u Wyvern, bio sam više nego napola uvjeren da je vozilo koje se približavalo bio njegov džip. Trebao sam to pretpostaviti. Konačno, Bobbv je Bobby. Najprije sam pomislio da su se majmuni prestrašili buke motora, da su pobjegli u strahu da ih se ne otkrije, i ne goni. Većinu su vremena provodili u brdima, u divljim, dolazeći u Moonhght Bay — na svoje ne znam kakve tajanstvene misije -tek nakon zalaska sunca, i uglavnom ograničavajući svoje posjete na noći kad su ih dvostruko prikrivale tama i magla. Čak i tada, kad god su mogli, kretali su se odvodima, parkovima, vododerinama, suhim riječnim koritima, napuštenim posjedima, i možda od drveta do drvcta. Uz rijetke iznimke, nisu se poka/.ivali, a bili su majstori diskrecije, krećući se medu nama skrovito kao što se termiti kreću zidovima naših kuća, neprimijećeni kao gliste koje buše tunele u zemlji pod našim nogama. Ovdje na tlu koje im je srodnijc, međutim, njihova bi reakcija na zvuk motora mogla biti odvažmja i agresivnija nego što bi bila u gradu. Možda neće pobjeći pred njom. Možda ih privlači. Budu li skrivajući se slijedili vozilo i čekah da vozač parkira i izađe... Buka motora bila je sve jača. Vozilo je bilo u susjedstvu, možda koju ulicu odavde. Napustivši oprez, pokušavši odagnati bol iz noge kao da me ugrizao džukac ko-j jeg mogu otresti, othramao sam iz kuhinje i naslijepo požurio kroz blagovaonu u] kojoj nije bilo majmuna. Koliko sam mogao vidjeti, ni u dnevnom boravku nije ostala ni jedna farma buha. 76

S oj opasnosti. Brzo kao tekuća voda, majmuni su curili u otvor, nestajući u srebrnim valovi-Stablima obrubljena ulica koja je ostala za njima nije izgledala stvarnije od ne-l"a odsanjanog predjela, čista iluzija iskrivljenih sjenki i neizravnog svjetla, i bilo je vo moguće povjerovati da je horda bila nestvarna kao iznenadna noćna mora. Hodajući prema ulaznim vratima vratio sam rezervne metke u džep na futroli. Ostavio sam Glock u ruci. Kad sarn stigao na trijem, čuo sam kako je poklopac skliznuo na svoje mjesto. Tmenadilo me što su majmuni dovoljno snažni da barataju tako teškim predmetom odozdo, iz kanalizacijskog otvora, zahtjevan posao čak i za odraslog čovjeka. Buka motora odzvanjala je bungalovima i drvečem. Vozilo je bilo blizu, ali još mu nisam vidio svjetla. Kad sam dospio na ulicu, još se boreći s grčem u nozi, poklopac je zveknuo u svoj utor. Stigao sam na vrijeme da vidim kako je zakrivljeni vtšak čelične kuke za hvatanje, kojom je netko baratao odozdo, - /.amigoljio iz otvora na željeznom koturu. Ekipe koje rade na održavanju gradskih ulica nose takva pomagala da zahvate i podignu te poklopce, a da ih ne moraju polugom čepiti iz utora. Majmuni mora da su našli ili ukrali kuku; viseći na opslužnim Ijestvama dvojica su mogla namjestili krug na njegovo mjesto, ne ostavljajući trag za sobom. Njihova je upotreba alata imala zlokobne implikacije koje ml nije bilo drago razmattati. Između bungalova zasjala su prednja svjetla. Kamion. Prolazio je sljedećom paralelnom ulicom, iza malih kuća. Iako nisam dobro vidio vozilo, bio sam sigutan da je stigao Bobbv. Zvuk motora bio je sličan njegovu džipu i jurio je prema komercijalnom dijelu Mrtvog grada gdje smo se trebali sastati. Krenuo sam u tom smjeru dok je buka motora brzo zamirala. Bo) je iz lista nemala, ali mi je živac i dalje pulsirao, i činio mi lijevu nogu slabijom od desne. Kako |e grč prijetio da se ponovo javi, nisam ni pomišljao trčati. Odozgo je dopitao šuštavi zvuk krila koja sabljasto sijeku zrak. Podigao sam pogled, instinktivno se sagibajući, dok je jato ptica nisko prelijetalo u zgusnutoj formaciji i nestalo u noći ispred mene. ibog njihove brzine i mraka nisam im mogao odrediti vrstu. Mogla je to biti [anstvena posada koja je čučala na drvetu pod kojim sam se bio smjestio da nazovem Bobbvja. Kad sam stigao do sljedećeg križanja, ptice su nad njim kružile kao da čekaju 1 dostignem. Izbrojao sam ih deset ili dvanaest, više nego prislonio sam obrve na staklo prozora s kojeg sam ih prije promatrao i na ulici i osam ili deset majmuna. Kapali su, jedan po jedan, u otvorenu rupu u kojoj iihovi prijatelji već očito nestali. Srećom, Bobby nije bio u opasnosti da mu žlicom izdube mozak a njegova lu-ostane lonac za cvijeće koji bi ukrasio neku majmunsku jazbinu. Bar ne u

što ih je nada mnom stražu iz lovora. 77

Čudno su se ponašale, ali nisam imao osjećaj da su namjeravale naškoditi. Čak i ako sam se varao i ako su mi predstavljale prijetnju, nije bilo načina da ih izbjegnem. Da sam promijenio put, lako bi me slijedile. Kad su prelazile licem zalazććeg mjeseca, krećući se polakše nego prije, vidjn sam ih dovoljno jasno da Ih zasad identificiram kao legnjeve. Budući da im je dne vni raspored isti kao i moj, znam ovu vrstu, također poznatu kao leganj mračnjak koja obuhvaća sedamdeset raznih rodova, uključujući i američkog legnja mračnjaka Hrane se insektima - noćnim leptirima, letećim mravima, komarcima, buba-ma - i ručaju u letu. Grabeći slasne zalogaje iz zraka, razigrano lete amo-tamo, izvodeći jedinstveni uzorak prevrtanjaponiranja-zavijanja u letu, po kojem ih je vrlo lako prepoznati. Puni mjesec pruža im idealne uvjere za gozbu, jer su uz njegovo osvjetljenje in-sekri lakše vidljivi. Obično su legnjevi u ovim uvjetima neumorno aktivni, a njihovi oštri cvrčavi vriskovi paraju zrak dok se goste. Mjesečeva lampa, trenutno neprikrivena oblacima, osiguravala je dobar lov, a ipak ove ptice nisu pokazivale sklonost da iskoriste idealne uvjete. Djelujući protivno svom instinktu, tratili su mjesečinu leteći monotono u krugu promjera otprilike dvanaest metara, okolo naokolo i'/,nad križanja. Većinom su bili poredani u koloni po jedan, iako su tri para letjela bok uz bok, a da m jedan nije jeo ili ispustio i zvuka. Prešao sam križanje i nastavio hodati. U daljini, zvuk motora naglo je utihnuo. Ako je to bio Bobbvjev džip, sigurno je stigao na naše mjesto za randevu. Bio sam na trećini puta tlo idućeg bloka, kad me jato počelo slijediti. Prelecjcli su me na većoj visini nego prije, ali dovoljno nisko da sam morao pognuti glavu. Kad sam stigao do sljedećeg klizanja, ponovo su ustrojili vrtuljak, samo bez or-guljica, kružeći na visini od deset metara. Iako bi svaki pokušaj da ih se izbroji završio s većom vrtoglavicom nego što čuči u boci tekilc, bio sam siguran da se broj ptica povećao. Nakon još dva križanja veličina jata nabujala je toliko da je bilo neophodno brojati ih da bi se potvrdilo povećanje. Kad sam stigao do zadnje ulice što je sjekla moju, a koja je ovdje završavala, batem je stotinu ptica tiho kružilo u zraku. Sada su većinom bile grupirane u parove u dva sloja ovog pernarog prstena, kojih dva do tri metra jedan iznad drugoga. Stao sam zatravljen zureći u vis. Zahvaljujući cirkusu između mojih ušiju, sposoban sam iskoristiti i najmanji uznemirujući ptizor i h njega izvući strahotu kataklizmičkih proporcija. Pa ipak, Iako su rne ptice uznemiravale, još m'sam vjerovao da mi od njih prijeti opasnostNeprirodno ponašanje bilo je zlosumo, ali nije ukazivalo na agresiju. Ovaj zračni balet, jednoličan a ipak graciozan, izazivao je raspoloženje jednako jasno i nepogrešivo kao bilo koji balet koji bi izveli plesači na pozornici, dirljiv kao bilo koji muzički komad koji je ikada trebao taknuti srce-a raspoloženje je ovdje bilo čemer. 78

f- „ler tako težak da mi je zaustavio dah i naveo me da pomislim da mi venama teće ^ogorćeodkrvi . .. . U pjesnicima, ali i u onima čiji zeluci zaplešu na spomen poezije, ptice u letu u" o izazivaju misli o slobodi, nadi, vjeri, radosti. Lepet ovih krila, međutim, bio ° moran kao jadikovanje arktičkog vjetra koji prelazi tisuće milja pustog leda; bio ' m nevoljan zvuk i u mom se srcu slio u ledeni uteg. S izuzetnom preciznošću i koreografijom koja ukazuje na psihičku povezanost • dnika jata, dvostruki se ptičji prsten slio u jednu uzdižuću spiralu. Dizali su se [• o svitak tamnog dima, u krug i uvis, kroz noćni dimnjak, preko rošavog mjeseca, manje vidljivi na podlozi od zvijezda, dok konačno nisu nestali kao običan dim i čađa nad krovovima svijeta. Sve je bilo tiho. Bez vjetra. Mrtvo. Ovakvo ponašanje legnjeva bilo je sigurno neprirodno, ah ne i besmisleno odstupanje od pravila. Ne samo obična zanimljivost. Postojala je proračunatost - znači i smisao - u njihovoj predstavi u zraku. Zagonetka nije nudila lagani odgovor. Zapravo, nisam bio siguran da želim spojiti sve dijelove. Nije bilo vjerojatno da će konačna slika biti jako ugodna. Ptice same po sebi nisu predstavljale prijetnju, ali njihova bizarna izvedba nije mogla biti protumačena kao dobra stvar. Znak, Znamen. Ne ona vrsta znamena zbog kojeg poželite kupiti srećku na lutriji ili poduzeti kraći put u Las Vegas. Zasigurno ne znamen zbog kojeg ćete odlučiti posvetiti veći dio svojih posjeda dionicama na burzi. Ne, ovo je bio znamen koji bi vas mogao nadahnuti da odselite u ruralni dio Novog Mcxica, gore u sigurnost planina Sangre de Ctisto, što je moguće dalje od civilizacije, s gomilom hrane, dvadeset tisuća rezervnih šaržera municije - i molitvenikom. Vratio sam pištolj u držač poći jaknom. Odjednom sam bio umoran, iscijeđen. Nekoliko sam puta duboko udahnuo, ali svaki je udah bio ustajao kao i zrak bji sam izdahnuo. Kad sam prešao rukom preko lica, nadajući se otrri svoju iscrpljenost, očeki-"ao sam da mi koža bude masna. Umjesto toga, bila je suha i vruća. Otkrio sam osjetljivu točku veličine najmanjeg novčića malo ispod lijeve jagodice. Nježno je masirajući jagodicom, pokušao sam se sjetiti jesam li udario o n "to tijekom svojih noćnih pustolovina. ivakajebol bez vidljivog uzroka mogući rani znak oštećenja u nastajanju, raka jemu sam do sada odlično izmicao. Ako se sumnjiva oštećenja ili promjene pojavljuju na rnom licu ili rukama, koji su izloženi svjetlu makar natopljeni kremama sasutu od sunca, šanse za malignost još su veće.

Opuštajući ruku s lica podsjerio sam se da treba živjeti sada, u trenutku. Zbog -a tođen sam bez budućnosti, i usprkos svojim ograničenjima, živim punim živo- ~ možda čak i boljim - zabrinjavajući se što je manje moguće onime sto bi 79

, ,oris sk ™iedi

biljene su ptice prosipale turobno raspoloženje kao perje što im se linja iz krila. Odlučno sam iskoračio iz tog razasutog perja, idući prema kinodvorani gdje me čekao Bobby. Bolna točka na mom obrazu možda se nikada neće razviti u ranu ili u plik. Njegova vrijednost, kao izvor zabrinutosti, bila je samo da me odvuče od groznijeg straha s kojim se nisam baš bio voljan suočiti: Što su dulje Jimmy Wing i Orson izbivali, bila je veća vjerojatnost da su mrtvi. Na sjevernom je rubu stambenog područja park s igralištima za rukomet na jednom ktaju i teniskim terenima na drugom. U sredini su prostrani tereni za piknik zasjenjeni kalifornijsldm zimzelenim hrastovima, koji su dobro napredovali i nakon zatvaranja baze, igralište s ljuljačkama i ra/nim spravama za igru, otvoreni paviljon i ogroman bazen. Veliki ovalni paviljon u kojem su nekad u ljetnim noćima svirali orkestri, jedino je dekorativno zdanje u Wyvernu: viktorijanski, s kružnom balustradom, užlijeb-Ijenim stupovima, dubokim vijencem ukrašenim elaboriranim reljefom, i kićenim krovom koji se od vrha do strehe spušta u namreškanim lepezama koje su podsjećale na oblik cirkuskog šatora. Ovdje su, ispod ni/a obojanih božičnih lampica, mladići plesali sa svojim ženama - a zatim odlazili u krvavu smrt Drugog svjetskog rata, Korejskog rata, Vijetnama i manjih bitaka. Lampice još vise s ruba krova od rožnika do rožnika, ugašene i pokrivene prašinom i često se čini da, ako tek malo zaškiljite u mjesečinom okupanoj noći kao što je ova, možete vidjeti duhove žrtava demokracije, kako plešu sa svojim bestjelesnim udovicama. Dok sam marširao visokom travom kraj zajedničkog ba/ena gdje je lančana ograda bila uleknuta duž cijelog opsega, a na nekoliko mjesta potpuno slomljena, ubrzao sam korak, ne samo zato što sam htio što prije stići do kina. Ovdje se nije dogodilo ništa zbog čega bih se trebao plašiti tog mjesta, ali mi instinkt govori da se ne zadržavam kraj betonske močvare. Bazen je gotovo šezdeset metata dug i dvadeset pet širok s pro ma tračnico m za spašavanje u sredini. Dvije trećine bazena bile su pune nakupljene kiše. Crna bi voda i danju bila crna, jer je gusta od raspadajućeg hrastova lišća i drugih otpadaka. U ovom je smrdljivom glibu čak i mjesec izgubio svO|u srebrnu čistoću, ostavivši u njemu iskrivljeni, zeleno-žuti odsjaj nalik na lice goblina u snu. lako sam se držao podalje, mogao sam namirisati baru. Smrad nije bio tako avratan kao onaj u kuhinji, ali je bio prilično blizu. Oora od vonja bila je aura nad bazenom, neprimjerljiva za pet uobičajenih u la, ali očita neopisivom šestom. Ne, moja preuzbudena mašta nije ptetjerivala. To sti 9

80

81

l je u svako doba neporeciva stvarna odlika bazena: jedva vidljiva ali hladna uskon šana energija od koje vam se ježi mozak, zli duh koji vam klizi površinom du.Še s • jetilnom vrijednošću migoljave lopre crva u ruci. 1 Pomislio sam da sam čuo pljuskanje vode, nešto što je razbilo površinu niulja a zatim uljavo bibanje, kao da netko pliva. Pretpostavio sam da zvukovi jesu plO(i rnoje mašte, ali sam svejedno, kako se plivač približavao mom kraju bazena, počen trčati. Iza parka Ježi veliki vojni supermarket na čijoj su sjevernoj strani razni dućan: i institucije koji su, s dodatkom onih u Moonlight Bayu, opsluživali trideset šest tisuća wyvernskog aktivnog osoblja i trinaest tisuća članova njihovih obitelji. Dućan i kinodvorana su na suprotnim krajevima duge ulice. Između njih su frizer i brijač kemijska čistionica, cvjećarnica, pekarnica, banka, mušici klub, časnički klub, knjižnica, igraonica, vrtić, osnovna škola, firness-centar i mali dućani - svi prazni, a njihovi obojani xnakovi izblijedjeli i isprani. Ove su jednokatnice i dvokatnice jednostavne ali, upravo zbog svoje jednostavnosti, ugodne oku. Bijele daske, obojani betonski blokovi, štukatura. Svrhovita priroda vojne konstrukcije ujedinjena sa štedljivošću razdoblja depresije - koja je određivala sve projekte 1939. kad je baza građena — mogli su rezultirati ružnim industrijskim izgledom. Ali vojni arhitekti i građevinci potrudili su se da podignu zgrade s određenom elegancijom, oslonivši se samo na takve osnovne stvari kao što su skladne linije i presjeci, ritmički raspored prozora i varirajući ali komplementarni krovovi. Kinodvorana jednako je skromna kao ostale zgrade, a natpis za naslove plošno je pribijen na prednji xid, iznad ulaza. Ne znam koji se film zadnji prikazivao ni imena glumaca u njemu. Ostala su samo tri plastična slova u redovima gdje su najavljivani naslovi i glumci, tvoreći jednu riječ: i KO. Unatoč odsutnosti završne interpunkcije, išćitavam ovu zagonetnu poruku kao očajno pitanje koje se odnosi na genetičku strahotu pokrenutu u skrivenim laboratorijima negdje na ovom području. Tko sam ja? Tko si ti? Tko postajemo; Tko nam je ovo učinio? Tko nas može spasiti? Tko? Tko? Bobbyjev crni džip bio je parkiran pred kinom. Krpv i stranice oči vinila nisu bili pričvršćeni za okvir, tako da je vozilo bilo izloženo noći, Dok sam se približavao džipu, mjesec je potonuo u oblake na zapadu, sada tako blizu horizontu da nije bilo vjerojatno da će se ponovo pojaviti, ali čak sam l odavde, s kraja ulice, mogao jasno vidjeti Bobbvja kako sjedi za volanom. Nas smo dvojica iste visine i težine. Iako je moja kosa plava a njegova tamno smeđa, iako su moje oči svijetlo plave a njegove tako garavo crne da imaju plavi odsjaj, možemo proći za braću. Najbolji smo prijatelji od svoje jedanaeste godine pa smo možda i odrastajući zajedno postali slični