309
žuro'smeđih očiju i zubima dječje lutke. Možda je on bio jedan od temponaura koji su bili na drugoj strani, jedan od nekolicine preživjelih. Možda je ugledao svoju vla-stiru sudbinu u tom svijetu crvenog neba ili ga je ono šro je vidio polako otjeralo u ludilo i zatekao se kako ga co mjesto iz noćne more destruktivno privlači. U svakom slučaju, on i Randolph nisu se sreli na crkvenoj večeri ili festivalu jagoda. Koža mi se na zatiljku još ježila. Iako je zgrada Tajanstvenog Vlaka bila dekon-struirana do zadnjeg komadića betona i posljednje čelične mrvice, nisam imao osjećaj da smo potpuno završili ovu stvar. John Joseph Randolph nije bio na prozoru; međutim, sad sam bio uvjeren da Conrad GenscI pritišće svoj nos na staklo. Budući da sam spustio rebrenice nakon što sam provjerio je li tamo ludi Johnnv, ponovo sam prešao sobu. Oklijevao. Pote-gao. Conradu m traga. Pas i mačak promatrali su me sa zanimanjem, kao da se odlično zabavljaju. "Veliko je pitanje", rekao sam Mungojerrieju i Orsonu, vodeći ih u kuhinju, "je li Johnny zaista otvorio vrata u Pakao ili vrata u nešto drugo." On ne bi predao svoju molbu za posao uz obećanje da će izgraditi most do Bel-zebuba. Bio bi diskretniji. Siguran sam da su financijeri misterioznih avanturističkih scenatija vjerovali da daju novac za istraživanje i eksperimente putovanja ktoz vrijeme; a s obzirom na to da su svi kod kuće u svojem bezumlju, to se činilo razumnim. Dok sam iz dubokog zamrzavanja vadio hrenovke, govorio sam; "A sudeći prema njegovoj tiradi u onoj bakrenoj sobi, pretpostavljam da to i je moralo biti putovanje kroz vrijeme neke vrste. Naprijed, natrag — ali najviše onamo što je on nazivao sa strane." Stao sam zamishvši se nad tim problemom, držeći smrznute hrenovke. Orson je počeo kružiti oko mene. "Pretpostavimo da postoje svjetovi u tijeku vremena koji zaista teku kraj naših, paralelni svjetovi. Prema kvantnim fizičarima, istovremeno s našim postoji beskrajni broj sjenovitih univerzuma, jednako stvarnih kao što je i naš. Ne rnoženio ih vidjeti. Oni ne mogu vidjeti nas. Stvarnosti se nikad ne presijecaju. Osim možda u Wyvernu. Gdje je Tajanstveni Vlak, poput divovskog miksera, na neko vrijeme smiješao stvarnosti zajedno." Sad je i Mungojerrie kružio oko mene, prateći Orsona. "Nije li moguće da jedan od tih sjenovitih univerzuma bude tako strašan da bi lako mogao biti Pakao? Sto se toga tiče, možda postoji paralelan svijet tako veličanstven da ga ne bismo mogli razlikovati od Raja." Ushodano pseto i ushodani mačak bili su tako usredotočeni na kobasice, u tako zanesenom transu, da bi, da je Orson iznenada stao, Mungojerrie nastavio hodati u njegovu stražnjicu prije nego bi shvatio gdje je. Otvorio sam paket s hrenovkama, istresao kobasice na tanjur, krenuo prema mikrovalnoj pećnici, ali srao nasred kuhinje, pokušavajući dokučiti nedokučivo. "U srvari", rekao sam, "nije li moguće da su neki ljudi — pravi fizičari, mistici - uistinu zavirili kroz brane između vremenskih tijekova?
Vizualizirali te paralelne svjetove? Možda su odatle potekli naši koncepti zagrobnog života."
Za mog posljednjeg monologa u kuhinju je iz garaže ušao Bobby. On me trenutak slušao, a onda se ubacio u red iza Mungojerrieja i Orsona, kružoci oko mene. "I što ako se zaista selimo iz ovog svijeta nakon što umrerno, sa strane, u jedan od ovih paralelnih svjetova? Govorimo li sad o religiji ili o znanosti?" "Mi ništa ne govorimo", reče Bobby. "Ti brbljaš do besvijesti o religiji, znanosti i pseudoznanosti, ali mi samo mislimo na hrenovke." Shvativši, stavio sam tanjur u mikrovalnu. Kad su se kobasice zagrijale, dao sam dvije Mungojerrieju. Orsonu sam dao šest jer sam mu sinoć, kad sam podigao žičanu ogradu i požurivao ga da ude u Wyvcrn, obećao hrenovke, a ja uvijek održim obećanja dana prijateljima, kao što i oni uvijek održe svoja obećanja. Bobbvju nisam dao ni jednu, jer se pravio pametan. "Vidi što sam našao", rekao je, dok sam ispirao mast hrenovki s ruku. Ruke su mi bile mokre kad mi je dao kapu Tajanstveni Vlak. "To ne može postojati", rekao sam. Ako se cijela zgrada koja je sadržavala projekt vratila u nepostojanje, zašto bi kapa uopće bila naptavljcna? "I ne postoji", rekao je. "Ali postoji nešto drugo." Zbunjen, okrenuo sam kapu u rukama da pogledam riječi iznad štitnika. Jarko . crvena slova nisu više ispisivala Tajanstveni Vlak. Umjesto toga dvije su riječi bile Tornado Prolaz. 310
"Sto je Tornado Prolaz?" upitao sam. "Nije h to malo..." "Ne nejczivo?" "Aha." "Maksimalno izvitopereno", rekao sam. Možda su Randolph i Conrad i ostali bili tamo negdje u Wyvernu ili nekom drugom dijelu svijeta, radeći na istom projektu, koji se sad zvao drugačije. Nema završetka. "Nosit ćeš je?" pitao je Bobbv. "Ne." "Dobra ideja." "Još jedna stvar", rekao je. "Sto se dogodilo s mrtvim menom?" "Evo ga opet. Prestao je postojati, to je sve." "Zato što ja nisam umro." "Nisam ja Einstem." Namrštio se. "Što ako se jednog jutra probudim, a kraj mene na krevetu ležim mrtav ja, sav u raspadanju i pun gnjala?" "Morat ćeš kupiti novu posteljinu." Kad smo bili gotovi i spremni za tulum, odveli smo se na kraj južnog rta zaljeva, na kojem je Bobbvjeva rezidencija - prekrasna zgrada od stare tikovine i stakla - jedina kuća. 311
Na putu je Sasha stala kraj javne govornice, zamaskirala svoj glas imitacijom MickeTa Mousca — bogzna zašto Mickeya Mousea, kad bi prikladniji bio bilo koji lik iz Kralja lavova — i obavijestila policiju o sceni u kući Stanvvvkovih. Kad smo ponovo krenuli, Bobby reče: "Buraz?" "Jo." "Tko ti je zapravo ostavio kapu Tajanstveni Vlak? I tko je sinoć stavio Delacro-ixovu iskaznicu sigurnosti pod brisač na vjetrobranu džipa?" "Nema dokaza." "Ali ti sumnjaš na?" "Glavonju." "Ti to ozbiljno?" "Mislim da je puno pametniji nego što izgleda." "To je mutantsko čudovište", bio je uporan Bobby. "Kao i ja." "Dobro rečeno." Kod Bobbvja smo se presvukli u mokra odijela /.atim natovarili Explorer hladnjakom punim piva i raznim grickali ča m a. Međutim, prije nego što smo mogli zatulumariti morali smo riješiti jednu stvar - tako da možemo prestati nervozno pogledavati na prozore, tražeći ludog izvođača Tajanstvenog Vlaka. Ogromni videoekrani u kompjuterskoj radnoj stanici u Bobbyjcvu kućnom uredu bili su jatko osvijetljeni mnogobrojnim kartama, barometarskim grafikonima, fotografijama Zemlje slikanim h orbite prije samo koju minutu i neprestanim dotokom mapa dinamičnih vremenskih uvjeta diljem svij'eta. Ovdje — uz pomoć osoblja u uredu svojeg meteorološkog centra Surfcast u Moonlight Bayu - Bobbv je predviđao uvjete surfanja u više od dvadeset zemalja. Budući da nisam kompatibilan s kompjuterima, stao sam po strani dok je Bobbv zasjeo na jedno od radnih mjesta i zaklepetao prstima po tipkovnici, spojio se na internet i pretražio popis datoteke svih vodećih američkih znanstvenika našeg vremena. Logika je uporno govorila da je ludi genij opsjednut mogućnošću putovanja kroz vrijeme, odlučan dokazati da uz naš vlastiti postoje paralelni svjetovi i da se [i krajevi mogu doseći bočnim kretanjem postrance u vremenu, morao postati fizičar, i to vraški dobar, više nego obilno financiran, ako se nadao učinkovito primijeniti svoje teorije. Bobbv je našao dr. Randolpha Josephsona za tri minute. Bio je povezan s jednim sveučilištem u Nevadi, a živio u Renu. Mungojerrie je skočio na stol da bi se zadubljeno upiljio u podatke na ekranu. Postojala je čak i fotografija. Bio je to naš ludi znanstvenik, baš čaj. Unatoč rasprostranjenom zatvaranju baza koje je popratilo kraj hladnog rata, u Nevacii je ostavljeno nekoliko većih objekata. Bilo je razloga pretpostaviti da je barem u jednom od njih još bio u tijeku istraživački projekt u duhu Wyvcrna. 312
"Možda se preselio u Reno nakon što je zarvoren Wyvcrn", rekla je Sasha. "To ne znači da je još živ. Mogao se vratiti ovamo da ugrabi te klince — i umrijeri kad se ta zgrada... raspala." "Ali on moida nikad nije ni radio u Wyvernu. Ako se Tajanstveni Vlak nikad nije dogodio, možda je cijeio vrijeme bio gore u Renu — stvarajući Tornado Prolaz ili nešto drugo." Bobbv je nazvao telefonske informacije u Renu i dobio broj koji je bio zaveden pod imenom dr. Randolph Josephson. Flomasterom ga je zabilježio na komad papira. Iako sarn znao da treba kriviti moju maštu, činilo se da deset znamenki ima zlokobnu auru, kao da je to telefonski broj na kojem političari prodanih duša mogu dobiti Sotonu dvadeset četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu, uključujući i praznike, prihvaćaju se i pozivi na njegov trošak. "Ti si jedini od nas čuo njegov glas", reče Bobbv. Odgurnuo je svoj stolac tako da mogu dohvatiti telefon na njegovu radnom stoiu. "Kad zoveš s mojeg telefona ne pokazuje se broj i blokirano je praćenje poziva, pa nas neće moći pronači, čak ako i postane znatiželjan." Kad sam podigao slušalicu, Orson je položio šapu na stol i nježno mi zubima obuhvatio zapešće, kao da mi sugerira da bih trebao vratiti slušalicu na mjesto. "Moram to obaviti, buraz." Zacvilio je. "Dužnost", rekao sam mu. Shvaćao je dužnost, pa me pustio. Iako mi se kosa na zatiljku žustro mačevala, otipkao sam broj. Dok sam slušao kako zvoni, govorio sam si da je Randolph mrtav, živ pokopan u rupi gdje je nekad biia bakrom obložena soba. Javio se na treće zvono. Istog sam trena ptepoznao njegov glas, iz jednog jedinog halo. "Dr. Randolph Josephson?" pitao sam, "Da?" Usta su mi bila tako suha da mi se jezik zalijepio za nepce gotovo kao da u ustima imam dvostruku čičak traku. "Halo? Jeste li još tamo?" pitao je. "Je li to Randolph Josephson koji se nekada zvao John Joseph Randolph?" Nije odgovorio. Mogao sam čuti kako diše. Rekao sam: "Jeste li mislili da je vaš maloljetnički dosje nestao? Jeste li zaista mislili da možete ubiti svoje roditelje i zauvijek izbrisati činjenice?" Poklopio sam, ispustivši slušalicu tako brzo da je zaklepetala na držalu. "I što sad?" pitala je Sasha. Ustavši sa svog radnog sroka, Bobby reče: "Možda u ovoj verziji svog života bolesnik nije dobio budžet za svoj projekt jednako brzo kao u Wyvernu, ili možda
313
nedovoljno sredstava. Možda još nije ni započeo rad na drugom modelu Tajanstvenog Vlaka." "Ali ako je ro istina", doda Sasha, "kako da ga zaustavimo? Odvezemo se u Reno i ispalimo mu metak u glavu?" "Ne ako to možemo izbjeći", rekao sam. "Otrgnuo sam nekoliko izrezaka sa zida iz njegove galerije smrti, u onom tunelu ispod jajeta. Kad smo se vratili kući, još su mi bili u džepu. Nisu jednostavno nestali kao... Bobbvjev les. Što mora značiti da je ta ubojstva Randolph ipak počinio. Njegovo godišnje uzbuđenje. Možda bih sutra trebao anonimno nazvati policiju i optužiti ga za umorstva. Ako to provjere, možda bi mogli naći njegovu teku s novinskim izrescima ili druge suvenire." "Čak i ako ga nadu", reče Sasha, "njegovo istraživanje može se nastaviti bez njega. Moguće je da bude stvorena nova verzija Tajanstvenog Vlaka i da se otvore vrata između različitih srvarnosri." Pogledao sam Mungojerricja. Mungojerne je pogledao Orsona. Orson je pogledao Sashu. Sasha je pogledala Bobbvja. Bobby je pogledao mene i rekao: "Onda smo osuđeni na propast." "Sutra ću nazvati murju", rekao sam. "To je najviše s"to možemo napraviti. A ako ga policija ne može osuditi..." Sasha reče: "Onda ćemo se Doogie i ja jednog dana odvesti u Reno i srediti gada." "Ti stvarno ne oklijevaš, ženo", rekao |e Bobby. Vrijeme za tulum. Sasha je odvezla Explorer preko pješčanih dina, kroz obalnu travu posrebrenu mjesečinom pa dugom obalom i parkirala na plaži na južnom rogu, uz samu razinu plime. Nije zakonito voziti ovako daleko na žal, ali mi smo bili do Pakla i natrag, pa smo pretpostavili da možemo preživjeti praktički svaku kaznu odmjerenu za ovo kršenje zakona. Raširili smo prostirke na pijesku blizu Explorera i upalili samo jednu Coleman starinsku lanternu za kampiranje. Na samom izlazu iz zaljeva bio je ukotvljen veliki brod. Iako ga je zaklanjala noć, i iako rasvjera iz okruglih prozora nije bila dovoljna da sasvim odredi plovilo, bio sam siguran da nikada prije nisam vidio tako nešto u ovim krajevima. Od tog me obuzela nelagoda, iako ne dovoljna da odem doma i sakrijem se pod krevet. Valovi su bih slasni, dva do dva i pol metra od podnožja do vrha. Struja s obale bila je tek dovoljno jaka da ih isklesa u skromne bačve, a na mjesečini im je pjena blistala poput bisernih ogrlica morskih sirena. Sasha i Bobby odveslali su do vanjskog ruba, a ja sam prvi zauzeo stražu na obali, s Orsonom i Mungojernejem i dvije sačmarice, lako Tajanstveni Vlak možda više ne postoji, pametni retrovirus moje mame još je aktivan. Možda su obećano cjepivo i lijek na putu, ali ljudi u Moonhght Bayu još uvijek postaju. Kojoti nisu mogli proždrijeti cijelu hordu; barem je nekoliko wyvernskih majmuna I dalje bilo negdje vani, i ti nisu gajili prijateljske osjećaje prema nama. 314
Koristeći opremu prve pomoći koju je Sasha ponijela, nježno sam antisepti-kom očistio Orsonove ozlijeđene gležnjeve, a žarim pliće porezotine posuo Neospo-nnorn. Razderotina na lijevoj strani njuške, blizu nosa, nije bila tako grozna kako se isprva činilo, alt uho mu je bio užas. Ujutro ću morati pokušati dobiti veterinara da dođe k nama i procijeni mogućnost obnavljanja slomljene hrskavice. Iako je antiseprik morao peći, Orson se ni jednom nije požalio. On je dobar pas i još bolja osoba. "Volim te, buraz", rekao sam mu. Liznuo mi je lice. Shvatio sam da sam, s vremena na vrijeme, pogledavao lijevo-desno duž obale, napola očekujući majmune, ali još spremniji da ugledam Johnnvja Randolpha kako šeće prema meni. Ili Hodgsona u njegovu skafanderu, lica koje migolji parazitima. Nakon što je stvarnost bila tako temeljito iskomadana, možda više nikada neće biti prišivena natrag u stari, poznati uzorak. Nisam se mogao otresti osjećaja da se, odsad pa nadalje, bilo što može dogoditi. Otvorio sam si pivo i jedno za Orsona. Njegovo sam natočio u zdjelu i predložio da ga podijeli s Mungojcrnejem, ali mačak ga je samo liznuo i odmah s gađenjem ispljunuo. Noć je bila blaga, nebo posuto zvijezdama, a huka valova u daljini poput kucanja golemog srca. Preko mjeseca je prešla sjena. Bio je to samo jastreb, ne srednjovjekovna neman. To stvorenje crnih kožnatih krila i bićvastog repa također je bilo obdareno s dva roga, kandžastim kopitima i licem koje je bilo odvratno uglavnom zato što je bilo ljudsko, previše ljudsko da bi bilo uklopljeno u taj inače groteskni oblik. Prilično sam siguran da se crteži takvih stvorenja mogu naći u knjigama koje sežu u doba kad su ih tek počeli tiskati, a ispod većine, ako ne svih tih crteža, naći ćete isti naslov: demon, Odlučio sam ne misliti više o tome. Nakon nekog vremena Sasha se vratila s valova, sretno predišući i Orson joj je odgovorio dahtanjem kao da je pomislio da ona pokušava razgovarati. Svalila se na prekrivač kraj mene, a ja sam joj otvorio pivo. Bobby je još lomio noćne valove. "Vidiš onaj brod tamo?" pitala je. "Velik je." "Odveslali smo malo dalje nego što smo možda trebali. Malo smo pobliže pogledali. Američka mornarica." "Nikad prije nisam ovdje vidio usidreni ratni brod." "Nešto se događa." "Uvijek se nešto događa." Prošla me jeziva slutnja. Možda su dolazili cjepivo i lijek. Ili su možda pametnjakovići zaključili da je jedini način da prikriju fijasko u Wyvernu i sakriju izvor retrovirusa taj da izgule bivšu bazu i cijeli Moonlight Bay sa zemljopisne karte. 315
"Bobby i ja Odredit ćemo i "Obavezno, jednom kad ti je izjavio ljubav." "Tako i mi osjećamo." "Tko će biti djeveruša?" pitala je. "Orson", rekao sam. "Ovo je jako velika zbrka rodova." "Hoćeš biti kum?" pitao sam. "Naravno, osim ako, kad dođe vrijeme, nejjucjem do grla u bijesnim i nima ili nešto. Uhvati koji val, Snowman." Ustao sam, uzeo svoju dasku, rekao: "Ostavio bih Bobbvja pred oltarom i kojem trenu da mislim da bi se ti udala za mene", i otišao surfati. Pustila je da odmaknem otprilike šest koraka prije nego je viknula: "1 mene kao zaprosio?" "Da!" doviknuo sam. "Seronja!" viknula je. "Ti si to kao pristala?" doviknuo sam joj natrag dok sam koračao u "Nećeš se tako lako izvući. Duguješ mi još puno romantike." "Onda znači pristaješ?" viknuo sam. "Da!" Dok su mi se valovi pjenili oko koljena, okrenuo sam se da je pogledam ] stoji tamo u svjetlu fenjera. Ako je Kaha Huna, božica surfa, ikada hodala zemlji tfila je noćas ovdje, a ne u Waimea Bavu, i ne pod imenom Pia Klick. Orson je stajao kraj nje mašući repom, očito željno iščekujući da bude i rusa. Ali tada je naglo prestao mahati repom. Otkaskao je bliže vodi, podigao j o njušio zrak i zagledao se u ratni brod ukotvljen pred zaljevom. Nisam mogao i znati nikakvu razliku na plovilu, ali neka je promjena očito privukla Orsono pažnju - i zabrinutost. Valovi su, međutim', bili previše zamamni da bi im se moglo odoljeti. dim. Carpe noctem. Carpe aestus - iskoristi valove. Noćno se more valjalo s daleke Tortugae, s Tahitija, Bora-Borae, Marquesas2Šf| s tisuću suncem opaljenih mjesta kojima nikada neću šetati, gdje visoka neba gore plavetnilom koje nikada neću vidjeti, ali sve je svjetlo koje trebam < s onima koje volim, koji blistaju. 316
Korespondenciju autoru upraviti na adresu: Dean Koontz P.O. Box 9529 Newport Beach, ČA 92658 ' •'• *
w