Kuca Harkonnen - Brian Herbert

Brian Herbert Kevin J. Anderson DINA KUûA HARKONNEN Prevela Jasna Štefiü

1. Otkriüe je opasno... isto kao i život. ýovjek koji nije voljan ulaziti u rizik osuÿen je da nikada ništa ne nauþi, da nikada ne odraste, da nikada ne živi. Planetolog Pardot Kynes, Arakiška slovarica napisana za njegovog sina Lieta * * * Kada je pješþana oluja urlajuüi pristigla s juga, Pardotu Kynesu bilo je važnije obaviti meteorološka oþitavanja nego potražiti zaklon. Njegov sin Liet, kojem je bilo samo dvanaest godina, ali koji je odrastao u teškim pustinjskim uvjetima, prešao je ocjenjivaþkim pogledom preko starog meteorološkog kontejnera kojeg su pronašli u napuštenoj botaniþkoj ispitnoj postaji. Mislio je da stroj ne može proraditi. Zatim se Liet ponovo zagledao preko mora dina u smjeru oluje koja se približavala. "Demonov vjetar u otvorenoj pustinji. Hulasikali Vala." Gotovo instinktivno, provjerio je opremu svog pustinjskog odijela. "Oluja Coriolis", ispravio ga je Kynes, upotrijebivši znanstveni izraz umjesto slobodnjaþkog za koji se odluþio njegov sin. "Vjetrovi koji pušu preko otvorene ravnice pojaþani su rotacijom planeta. Naleti vjetra mogu dostiüi brzinu do sedam stotina kilometara na sat." Dok je njegov otac govorio, mladiü se pozabavio ispitivanjem jajolikog meteorološkog kontejnera, provjeravanjem ventila, teških vrata, uskladištenih zaliha. U bogatim društvima Lieta bi smatrali za dijete, ali on je odrastao meÿu ogrubjelim Slobodnjacima i bio je natjeran prerano odrasti; bio je zreliji od dvostruko starijih muškaraca roÿenih na drugim svjetovima. Bio je sposobniji da se snaÿe u opasnoj situaciji od svog oca. Stariji Kynes poþešao se po bradi boje pijeska. "Dobra oluja kao što je ova može se protezati preko þetiri stupnja geografske širine." Ukljuþio je mutne ekrane analitiþkih ureÿaja kontejnera. "Podiže þestice do dvije tisuüe metara visine i odlaže ih u atmosferu, tako da dugo nakon što oluja proÿe, prašina nastavlja padati s neba." Liet je još jednom provjerio vrata, zadovoljan što üe po svemu sudeüi izdržati oluju. "Slobodnjaci to zovu El-Sajal, 'pješþana kiša'." "Jednog dana, kada postaneš planetolog, morat üeš koristiti struþni jezik", primijetio je Pardot Kynes glasom profesora. "I dalje povremeno šaljem caru izvješüa, premda ne onoliko þesto koliko bi trebalo. Sumnjam da je i jednog proþitao." Kucnuo je po jednom od ureÿaja. "Mislim da üe atmosferska fronta stiüi do nas." Liet je pomaknuo poklopac na okruglom otvoru i ugledao nadolazeüi zid bijele boje, boje tla i elektrostatike. "Planetolog mora koristiti Rþi isto kao i znanstveni jezik. Pogledaj kroz prozor, oþe." Kynes se nasmiješio svom sinu. "Vrijeme je da podignemo kontejner." Sjeo je za davno nekorištene kontrole i uspio pokrenuti motore lebdjelice. Kontejner se usprotivio gravitaciji i odvojio od tla.

Usta oluje zaletjela su se prema njima i Liet spusti poklopac, u nadi da üe stari meteorološki ureÿaj izdržati. Vjerovao je oþevoj intuiciji donekle, ali ne i njegovoj praktiþnosti. Jajoliki kontejner glatko se podigao dok su ga šibali vjetrovi iz olujne prethodnice. "Aha, evo tu smo", reþe Kynes. "Sada poþinje naš rad... " Oluja ih je tresnula poput palice za golf, i odbacila visoko u vrtlog oluje. * * * Nekoliko dana prije toga, na putovanju u duboku pustinju, Pardot Kynes i njegov sin prepoznali su oznake botaniþke postaje za ispitivanja, napuštene prije više tisuüa godina. Slobodnjaci su temeljito poharali veüinu istraživaþkih postaja, pokupivši vrijedne dijelove, ali ova izolirana postaja u stjenovitom okrilju im je promakla. Ostala je skrivena dok Kynes nije otkrio oznake. On i Liet uspjeli su otvoriti vrata prekrivena prašinom i proviriti unutra poput lešinara koji se spremaju uüi u kriptu. Bili su primorani þekati na vrelini sunca dok iz unutrašnjosti nije izašao smrtonosni ustajali zrak. Pardot Kynes je koraþao po nestalnom pijesku, zadržavajuüi dah i zavirujuüi u tamu, þekajuüi da mogu uüi i istražiti. Ove botaniþke postaje za ispitivanje sagraÿene su u zlatno doba starog Carstva. Kynes je znao da u to vrijeme ovaj pustinjski planet nije bio ništa posebno, nije imao nikakve znaþajnije prirodne resurse, tako da nije ni bilo razloga kolonizirati ga. Kada su Zensunni Lutalice došli ovamo poslije mnogo generacije provedenih u ropstvu, ponadali su se da üe ovdje moüi živjeti slobodno. Ali to je bilo prije nego što je otkriven zaþin, melange, dragocjena tvar koja se nije mogla naüi nigdje drugdje u svemiru. Tada se sve promijenilo. Kynes nije više ovaj svijet nazivao Arrakis, imenom koje je zavedeno u carskim zapisima, veü je koristio ime koje su mu dali Slobodnjaci: Dina. Kynesovo oduševljenje ovim planetom nikada nije splasnulo. Sav bi uzdrhtao kada bi mu se ukazala moguünost nauþiti nešto novo, þak i ako je zbog toga morao snaüi se usred oluje... * * * Pradavni pogon kontejnera zujao je suprotstavljajuüi se urlicima Coriolisa poput roja pomahnitalih osa. Meteorološki brod poskakivao je na vrtlogu zraþnih struja poput balona þeliþnih stijenki. Prašina koju je podigao vjetar oþistila je trup. "Ovo me podsjeüa na aurora oluje koje sam vidio na Salusi Secundus", promrmljao je Kynes. "Nevjerojatne su, vrlo živopisne i vrlo opasne. Vjetar-þekiü iznenada se podigne i zdrobi te. Teško onome tko se zatekne vani." "Ne želim se naüi vani ni za vrijeme ove", primijeti Liet. Primivši snažan udar vjetra, jedna od boþnih ploþa se uleknula; zrak se provukao kroz pukotinu uz piskutavi vrisak. Liet se bacio preko palube prema procjepu. Prethodno je veü bio pripremio kutiju s priborom za popravke i pjenu za brtvljenje, jer je znao da üe stari kontejner popustiti. "U rukama smo Božjim. Možemo se razbiti u svakom trenutku." "To bi isto rekla i tvoja majka", dodao je planetolog ne podigavši pogled sa zbrke obavijesti koja se prelijevala preko ureÿaja za snimanje u stari datapak. "Pogledaj, zabilježen nalet od osam stotina kilometara na sat!" U glasu mu se nije osjeüao strah, veü samo uzbuÿenje. "Kakva þudovišna oluja!" Liet je podigao pogled sa smjese za brtvljenje þvrste poput kamena koju je premazao

preko tanke pukotine. Šištanje zraka je prestalo, i zamijenila ga je prigušena uraganska tutnjava. "Da smo sada vani, ovaj vjetar bi nam oglodao meso s kostiju." Kynes je napuüio usne. "To je vjerojatno toþno, ali moraš se nauþiti izražavati objektivno i kvantitativno. "Oglodati meso s kostiju nije fraza koju bi mogao unijeti u izvješüe namijenjeno caru." Naleti vjetra, grebanje pijeska i tutnjava oluje dostigli su vrhunac; zatim je sve, popraüeno eksplozijom tlaka unutar kontejnera za promatranje, utihnulo. Liet je treptao oþima i progutao slinu ne bi li proþistio uši i grlo. Duboka tišina lupala mu je unutar lubanje. Kroz trup broda koji je škripao, i dalje je mogao þuti Coriolis vjetar koji je podsjeüao na glasove iz more. "Nalazimo se u oku." Oduševljeni Pardot Kynes odvojio se od ureÿaja." Sieþ u središtu oluje, utoþište na mjestu gdje bi ga najmanje oþekivao." Oko njih su pucketala plava statiþka pražnjenja, a pijesak i prašina su se udružili u stvaranju elektromagnetskih polja. "Trenutno bih više volio da sam u sieþu", prizna Liet. Meteorološki kontejner plutao je duž oka, siguran i spokojan poslije pretrpljenih nasrtaja olujne fronte. Bili su zarobljeni zajedno u maloj laÿi i imali neoþekivanu priliku da porazgovaraju kao otac i sin. Ali nisu to uþinili... Deset minuta kasnije udarili su u suprotni zid pješþane oluje i bili odbaþeni u pomahnitalu bujicu pri naletu vjetrova koji su u sebi nosili hrÿu. Liet je posrnuo, ali se zadržao; njegov otac je uspio ostati na nogama. Trup broda je treperio i odzvanjao. Kynes je pogledao u kontrole, u pod, a zatim u svog sina. "Ne znam što poduzeti u svezi ovoga. Pogon..." prvo su se zateturali, a zatim poþeli ponirati, kao da im je sigurnosni konopac bio prekinut... "otkazuje." Liet je pokušao ostati priseban unatoþ sablasnom osjeüaju da gubi težinu dok je ošteüeni kontejner padao prema tlu koje je bilo zaklonjeno prašnjavom tamom. Dok su se prevrtali u zraku, planetolog je nastavio nešto petljati oko kontrolnih ureÿaja. Mušiþavi strojevi lebdjelice su zakašljali i proradili neposredno prije udara. Generatori Holtzmanovog polja uspjeli su dosta dobro ublažiti pad. Kada je kontejner udario u sprženi pijesak, nad glavom su im zaurlali Coriolis vjetrovi poput žetelice za zaþin koja je zgazila skoþimiša gusjenicama. Potekla je prašina osloboÿena s neba. Puni modrica, ali inaþe þitavi, Pardot i Liet-Kynes su ustali i zagledali se jedan u drugoga oporavljajuüi se od naleta adrenalina. Oluja je nastavila dalje, protutnjala je iznad njih i ostavila kontejner za sobom... * * * Nakon što je izbacio pijesak kroz zaþepljeni otvor za ventilaciju, Liet je usisao svježi zrak u zagušljivu prostoriju. Kada je uspio otvoriti teška vrata, unutra se slio pijesak, ali je Liet trakom od statiþke pjene obložio zidove. Služeüi se lopaticom iz fremkita i golim rukama, pokušao ih je otkopati. Pardot Kynes uopüe nije sumnjao da je njegov sin sposoban spasiti ih, tako da je nastavio u mraku razvrstavati svoja nova meteorološka oþitavanja i prebacivati ih u jedan jedini staromodni datapak. Liet je zažmirkao kada se probio van poput djeteta koje je upravo napustilo maternicu, i zagledao se u podruþje koje je izribala oluja. Pustinja se iznova rodila: dine su se kretale poput krda u stampedu; poznate oznake su se promijenile; otisci stopala, šatori, þak i manja sela, sve je

to bilo zbrisano. Cijeli bazen djelovao je svježe, þisto i novo. Prekriven blijedom prašinom, iskobeljao se na stabilniji pijesak, odakle je ugledao uleknuüe koje je skrivalo zatrpani kontejner. Kada su se srušili, brod je napravio krater na površini pustinje uzburkanoj vjetrom, neposredno prije nego što je oluja u prolazu izbacila pješþani pokrivaþ preko njih. Zahvaljujuüi svojim slobodnjaþkim instinktima i uroÿenom osjeüaju za orijentaciju, Liet je bio u stanju približno odrediti gdje se nalaze; nisu bili daleko od Južnog lažnog zida. Prepoznao je skupine kamenja, poteze stijenja, vrhove i uleknuüa. Da ih je vjetar odnio samo kilometar dalje, kontejner bi udario u kamenite planine... kakav bi to jadni kraj bio za velikog planetologa, koga su Slobodnjaci štovali kao svog Ummu, svog proroka. Liet je doviknuo u rupu koja je oznaþavala gdje se nalazi zatrpani brod. "Oþe, mislim da se u obližnjem stijenju nalazi sieþ. Ako odemo do njega, Slobodnjaci bi nam mogli pomoüi da iskopamo kontejner" "Odliþna ideja", odgovorio je Kynes prigušenim glasom. "Idi i provjeri. Ja üu ostati raditi. Imam.. nešto na umu. Uzdahnuvši, mladiü se uputio preko pijeska prema oker stijeni koja je stršila. Koraþao je bez ritma da ne privuþe nekog velikog crva: zakoraþio bi jednom nogom, drugu povukao preko pijeska, zastao... povukao nogu, zastao, zakoraþio... povukao nogu, zakoraþio, zastao, zakoraþio... Lietu su sudruzi iz sieþa Crveni zid, a naroþito brat po krvi, Warrick, zavidjeti što dosta vremena provodi s planetologom. Umma Kynes je pustinjskim ljudima donio viziju raja, vjerovali su u njegov san o tome da üe ponovo probuditi Dinu, i slijedili su tog þovjeka. Bez znanja Harkonnena, gospodara koji su boravili na Arrakisu samo zbog eksploatacije zaþina, i kojima su ljudi služili jedino za ugnjetavanje, Kynes je upravljao mnogoljudnom vojskom tajnih, odanih radnika koji su sadili travu pokušavajuüi usidriti pokretne dine; ti Slobodnjaci posadili su gajeve kaktusa i guste šikare u zaklonjenim kanjonima i navodnjavali ih pomoüu sakupljaþa rose. U neistraženim južnim polarnim podruþjima, posadili su palme koje su uhvatile korijen i poþele dobro uspijevati. Divan projekt u Plaster bazenu, koji je trebalo služiti za demonstraciju, dao im je cvijeüe, svježe voüe i patuljasto drveüe. Iako je planetolog bio u stanju upravljati grandioznim planovima koji obuhvaüaju þitav jedan svijet, Liet nije imao povjerenja u zdrav razum svog oca i nije ga smio dugo ostavljati samog. Mladiü je išao grebenom dok nije naišao na jedva vidljive uklesane oznake na stijenju, neurednu stazu koju nijedan došljak ne bi primijetio, poruke na ispranom kamenju koje su obeüavale hranu i zaklon, prema Blagoslovljenim pravilima putnika al'amyah kojih su se svi pridržavali. Uz pomoü snažnih Slobodnjaka iz sieþa mogli bi iskopati meteorološki kontejner i odvuüi ga do nekog skrovitog mjesta gdje üe biti siguran i popravljen; Slobodnjacima üe biti dovoljan jedan sat da uklone sve tragove i ostave pustinju da ponovo zapadne u snenu tišinu. Ali kada se osvrnuo da pogleda prema mjestu na kome su se srušili, Lieta je obuzela panika. Ulupljeni brod se pomicao i polako dizao, to jest, veü se za treüinu izdigao iznad pijeska. Uz grleno zujanje, kontejner se podizao i istezao, poput tegleüe zvijeri zarobljene u moþvari Bele Tegeus. Meÿutim, pulsirajuüi suspenzori lebdjelice imali su dovoljno snage da izvlaþe brod samo po nekoliko centimetara odjednom. Liet se sledio kada je shvatio što to njegov otac radi. Suspenzori. U otvorenoj pustinji! Potrþao je, poskakujuüi i posrüXüi, a u korak ga je pratila lavina sitnog pijeska. "Oþe, prestani. Iskljuþi ih!" Vikao je tako glasno, da ga je grlo zaboljelo. Sa zebnjom je zurio preko zlatnog oceana dina, prema paklenoj jami udaljenog Cielago uleknuüa. Tražio je pogledom

izdajniþki nabor, promjenu koja bi ukazivala na kretanje u dubini... "Oþe, izlazi odatle." Zaustavio se ispred otvorenih vrata dok se kontejner i dalje pomicao naprijed natrag, dajuüi sve od sebe. Suspenzorska polja su pulsirala. Zgrabivši okvir vrata, Liet je uskoþio u meteorološki kontejner, prepavši Kynesa. Planetolog se nasmiješio sinu. "To je neka vrsta automatiziranog sustava, ne znam koje sam toþno kontrole pokrenuo, ali ovaj kontejner može sam sebe iskopati za manje od jednog sata." Ponovo se okrenuo ureÿajima. "Tako sam imao vremena da sakupim sve nove podatke na jedno mjesto... " Liet je šþepao oca za rame i odvukao ga od kontrolnih ureÿaja. Objema rukama je udario po dugmetu za prekid u sluþaju nužde, i zvuk suspenzora je zamro. Zbunjen, Kynes se pokušao pobuniti, ali ga je sin poþeo gurati prema izlazu. "Izlazi, odmah! Trþi što najbrže možeš prema stijenama." "Ali..." Lietove nosnice su se širile i skupljale u ljutitom oþaju. Suspenzori rade pomoüu Holtzmanovog polja, isto kao i štitnici. Znaš li što se dogaÿa kada ukljuþiš osobni štitnik na otvorenom pijesku?" "Suspenzori ponovo rade?" Kynes zatreperi, a onda mu oþi zasijaše; shvatio je. "Ah! Doÿe crv." "Crv uvijek doÿe. Poþni trþati!" Stariji Kynes je posrüXüi prošao kroz vrata i spustio se na pijesak. Vratio je ravnotežu i poþeo se orijentirati na zasljepljujuüem suncu. Ugledavši lanac od stijenja koji mu je Liet spomenuo, na udaljenosti od jednog kilometra, uputio se prema njemu, trzajuüim, neravnomjernim hodom: korak, povlaþenje noge, pauza. Nastavio je zapovijedati tim složenim plesom. Mladi Slobodnjak je iskoþio kroz otvor i krenuo za njim prema sigurnosti stijenja. Nije dugo prošlo kada su iza sebe zaþuli šištanje i kotrljanje. Liet je pogledao preko ramena, a zatim gurnuo oca preko prijevoja dine. "Požuri, ne znam koliko još vremena imamo." Ubrzali su korak. Pardot se sapleo, uspravio. Nabori u obliku strijele uputili su se ravno prema napola zakopanom kontejneru. Prema njima. Dine su se poþele uzdizati, prelijevati, i na kraju su se izravnale dok se crv podizao iz dubine neumoljivo probijajuüi tunel prema površini. "Trþi što te noge nose!" Pojurili su prema stijenju, prešli preko prijevoja dine, skliznuli niz nju, zatim ponovo jurnuli naprijed, dok ih je meki pijesak hvatao za stopala. Liet je živnuo kada je ugledao stijenje na manje od stotinu metara udaljenosti. Šištanje je postajalo sve glasnije, crv je ubrzavao. Tlo pod njihovim þizmama je podrhtavalo. Kynes je konaþno stigao do prvih stijena i uhvatio se za njih poput sidra, dahüXüi i šišteüi. Liet ga je gurnuo još dalje uz padinu, kako bi bio siguran da ih þudovište neüe dohvatiti kada izroni iz pijeska. Nekoliko trenutaka kasnije, sjedeüi bez rijeþi na ispustu i udišuüi topao zrak kroz nosnice kako bi došli do daha, Pardot Kynes i njegov sin zurili su u pomamni vrtlog koji je bjesnio oko napola zakopanog meteorološkog kontejnera. Kontejner se pomaknuo i poþeo tonuti u pijesak koji se uzburkao i poþeo otjecati u tunel. Središte vrtloga izdiglo se u obliku proždiruüih neizmjerno dubokih usta. Pustinjsko þudovište progutalo je uvredljiv brod zajedno s nekoliko tona pijeska. Svi otpaci skliznuli su u ždrijelo posuto kristalnim zubima. Crv je zaronio natrag u spržene dubine, a Liet je nastavio promatrati nabore koje je stvarao svojim prolaskom. Na svom povratku u prazan bazen kretao se

dosta sporije. U zaglušujuüoj tišini koja je uslijedila, Pardot Kynes nije djelovao sretno što je za dlaku izbjegao smrt. Naprotiv, bio je potišten. "Izgubili smo sve te podatke." Planetolog je duboko uzdahnuo. "Mogao sam na temelju dobivenih oþitavanja nauþiti nešto o tim olujama." Liet je posegnuo u prednji džep svog pustinjskog odijela i izvadio staromodni datapak koji je u posljednjem trenutku pokupio s instrumentalne table kontejnera. "ýak i dok vodim raþuna o tome da ostanemo živi, ne zaboravljam na istraživanja." Kynes je sijao od oþinskog ponosa. Zatim su krenuli neurednom stazom prema sigurnosti sieþa, pod sjajem pustinjskog sunca.

2. Znaš li, o ýovjeþe, da si u stanju stvarati život? Možeš ga i uništavati. Ali gle, nemaš izbora, moraš ga proživjeti. U tome leže tvoja najveüa snaga i tvoja najveüa slabost. Naranþasta Katoliþka Biblija Knjiga Kimla Septima, 5:3 * * * Na naftom natopljenoj Giedi Jedan ekipa radnika napustila je polja na kraju tipiþno beskrajnog dana. Ljepljivi od znoja i prašine, radnici su se jedva vukli napuštajuüi parcele uokvirene jarcima pod crvenim suncem na zalasku. Vraüali su se kuüama. S njima je išao i Gurney Halleck, plave, znojne, zamršene kose, i ritmiþki pljeskao. To je bio jedini naþin da ne poklekne, njegov naþin. Teglimo cijeli dan, Harkonneni tako hoüe, sat za satom, žudimo za tušem, samo radimo, radimo i radimo... Ostali su se vukli šuteüi. Bili su previše umorni poslije jedanaest sati provedenih u stjenovitim poljima, tako da su jedva i primjeüivali takozvanog trubadura. Uzdahnuvši rezignirano, Gurney se konaþno predao, premda je zadržao zagonetni osmijeh. "Zaista smo bijedni, prijatelji moji, ali ne moramo zbog toga biti i nesretni." Ispred njih je ležalo nisko selo od preureÿenih zgrada, zvano Dmitri, nazvano tako u þast prethodnog patrijarha Harkonnena, oca baruna Vladimira. Nakon što je barun preuzeo upravu nad Kuüom Harkonnena prije nekoliko desetaka godina, preispitao je karte Giedi. Jedan i promijenio nazive prema svom ukusu. ýak je nazivima pojedinih formacija dao melodramatiþni prizvuk: Otok tuge, Izgubljeni pliüaci, Stijena smrti... Nekoliko generacije od sada, netko drugi üe ih sasvim sigurno opet preimenovati. Te stvari uopüe nisu zanimale Gurneya Hallecka. Iako nije bio naroþito obrazovan, znao je da je Carstvo nepregledno, da ima milijun planeta i trilijun ljudi... a da je malo vjerojatno da üe otputovati makar do Harko grada, gusto naseljene, zadimljene metropole koja je stalno obasjavala rumenilom sjeverni obzor. Gurney je prouþavao ekipu oko sebe, ljude koje je viÿao svaki dan. Hodali su oborenih pogleda, poput strojeva, vraüajuüi se svojim siromašnim domovima, toliko mrzovoljni da se morao na glas nasmijati. "Napunite želuce juhom, naveþer oþekujem da zapjevate. Zar u N. K. Bibliji ne stoji: 'Pronaÿite radost u vlastitom srcu, jer sunce izlazi i zalazi u skladu s vašim pogledima na svemir'?" Nekoliko radnika je nešto promrmljalo s lažnim oduševljenjem; i to je bilo bolje nego ništa. Uspio im je bar malo podiüi moral. Život im je bio tako turoban da nikakav trud da ih

oraspoloži nije bio uzaludan. Gurney je imao dvadeset jednu godinu, koža mu je veü bila ogrubjela i uštavila se od rada u poljima na kojima je bio od svoje osme godine. Imao je naviku da svojim sjajno plavim oþima upija sve oko sebe... premda su mu selo Dmitri i opustošena polja pružala malo što vrijedno gledanja. Imao je þetvrtastu þeljust, krumpirast nos i spljošteno lice, tako da je veü liþio na starog seljaka i nema sumnje da üe se oženiti nekom od neuglednih djevojaka umornog izgleda iz sela. Gurney je cijeli dan proveo do pazuha u rovu, izbacujuüi lopatom gomile kamenite zemlje. Kako su u nedogled iskorištavali isto zemljište, seljaci su morali kopati sve dublje ne bi li našli hranljive tvari u tlu. Barunu nije padalo na pamet trošiti solarise na gnojivo, ne za ove ljude. Tijekom svog višestoljetnog upravljanja Giedi Jedan, Harkonnenima je prešlo u naviku da iscrpljuju zemljište do krajnjih granica. Imali su na to pravo, ne, njihova dužnost je bila da iscrpljuju ovaj svijet. Kada bi iscrpili zemljište u jednom kraju premjestili bi sela u novi i nastavljali kraÿu. Jednog dana kada od Giedi Jedan ostane samo gola ljuštura, voÿe Kuüe Harkonnena bez sumnje üe zatražiti novo dobro kao još jednu nagradu za vjernu službu Padišah Carevima. Uostalom, u Carstvu im je na raspolaganju stajalo mnogo svjetova. Galaktiþka politika, meÿutim, uopüe nije zanimala Gurneya. Njegovi ciljevi svodili su se na to da uživa u skorašnjoj veþeri, da se malo zabavi i opusti s ostalima na mjestu gdje su se obiþno okupljali. Sutra ga þeka novi mukotrpni dan. U ovim poljima su izdašno rasle samo vretenaste, krute gomoljike; iako se najveüi dio prinosa izvozio kao hrana za stoku, bljutave gomoljike bile su dovoljno hranjive i osiguravale su dovoljno energije za rad u poljima. Gurney ih je jeo svakoga dana, kao i svi ostali. Siromašno zemljište daje loš okus. Njegovi roditelji i ostali radnici imali su gomilu poslovica, od kojih su mnoge bile iz Naranþaste Katoliþke Biblije. Gurney ih je sve upamtio i þesto bi ih koristio u pjesmama. Glazba je bila jedino blago koje mu je bilo dopušteno da ima, i bio je široke ruke kada je ono bilo u pitanju. Radnici su se razišli. Otišli su u svoja zasebna, ali ista prebivališta. Bile su to pokvarene, doraÿene jedinice koje je Kuüa Harkonnen kupila na rasprodaji i bacila ovamo. Gurney se zagledao prema mjestu gdje je živio s roditeljima i mlaÿom sestrom, Bheth. Njegov dom je djelovao svjetlije od ostalih. Stari, zahrÿali lonci bili su napunjeni prašinom iz koje su nikli raznobojni cvjetovi: smeÿi, plavi i žuti, þak i kala ljiljani profinjenog izgleda. Veüina kuüica imala je male vrtove u kojima se gajilo povrüe, premda su Harkonennske ophodnje imale pravo zaplijeniti i pojesti svaki proizvod koji je djelovao ukusno. Dan je bio topao, a zrak pun dima, ali su prozori njegovog doma ipak bili otvoreni. Gurney je þuo kako Bheth pjevuši svojim umilnim glasom. Zamislio je njenu dugaþku kosu boje slame; za njega je ona bila boje "lana", ta je rijeþ poticala iz starih teranskih pjesama koje je nauþio, premda nikada nije vidio ruþno ispreden lan. Bheth je imala samo sedamnaest godina, lijepe crte lica i blagu narav, nju posao još nije satro. Gurney je na bunaru u dvorištu sprao sivu, osušenu prljavštinu s lica, ruku i nogu. Držao je glavu pod hladnom vodom, natapajuüi plavu zamršenu kosu koju je zatim golim prstima pokušao dovesti u red. Zatresao je glavom i ušao unutra, poljubio je Bheth u obraz i pokvasio je. Ciknula je i ustuknula, a zatim se vratila kuhanju. Otac se veü skljokao na stolicu. Majka je bila presavijena preko ogromnih drvenih sanduka iza kuüe, gdje je pripremala stabljike krala za tržnicu; kada je primijetila da je Gurney stigao kuüi, obrisala je ruke i ušla da pomogne Bheth oko posluživanja obroka. Stojeüi za stolom, majka je proþitala nekoliko stihova iz pohabane N. K. Biblije dubokim sveþanim glasom (njezin

je cilj bio da svojoj djeci proþita cijeli mamutski svezak prije nego što umre), a zatim su sjeli za stol. On i sestra razgovarali su srþXüi juhu od žilavog povrüa, zaþinjenu samo solju i s nekoliko izdanaka osušenih trava. Gurneyovi roditelji gotovo da i nisu razgovarali za vrijeme obroka, a i kada jesu, razgovor se svodio na jednosložne rijeþi. Kada je završio s jelom, odnio je svoj tanjur do sudopera, gdje ga je izribao i ostavio da se ocijedi za sljedeüi dan. Mokrim rukama je uhvatio oca za ramena. "Hoüeš li sa mnom do krþme? Danas je pjevaþka veþer." Stariji muškarac je odmahnuo glavom. "Radije üu na poþinak. Ponekad me tvoje pjesme još više umore." Gurney slegne ramenima. "Odmori se onda." Otišao je u svoju sobicu, otvorio klimavi ormar i izvadio najvredniju stvar koju je imao: stari baliset, instrument s devet žica, premda je Gurney nauþio svirati na samo sedam, nakon što su dvije pukle, a on nije imao zamjenu za njih. Netko je odbacio ošteüeni i beskorisni instrument i on ga je pronašao. Poslije strpljivog šestomjeseþnog rada na njemu... brusio ga je, lakirao, oblikovao dijelove... baliset je bio u stanju ispuštati najslaÿu glazbu koju je ikada þuo, iako u nepotpunom tonalitetu. Gurney je sate provodio noüu nevješto prebirajuüi po žicama i okreüXüi kotaþLüe za podešavanje. Sam je uþio svirati skladbe koje je þuo, ili je skladao nove. Dok je tama obavijala selo, majka je utonula u stolicu. Spustila je dragocjenu Bibliju u krilo; veüu utjehu joj je pružala njena težina nego rijeþi. "Nemoj dugo", rekla je suhim, ispraznim glasom. "Neüu." Gurney se pitao bi li uopüe primijetila i da cijelu noü provede vani. "Bit üe mi potrebna snaga za kopanje rovova sutra." Podigao je mišiüavu ruku, kao da je oduševljen što üe obavljati posao za koji su svi dobro znali da mu nema kraja. Zatim se uputio ulicom od utabane zemlje prema krþmi. Poslije haranja smrtonosne groznice prije þetiri godine, þetiri preureÿene graÿevine ostale su prazne. Mještani su ih spojili, srušili pregradne zidove i napravili veliku zajedniþku kuüu. Iako se to nije kosilo s brojnim Harkonennskim zabranama, lokalni gospodari su se mrštili zbog inicijative koju su pokazali. Ali krþma je ostala. Gurney se pridružio maloj skupini ljudi koji su pristigli prije njega u krþmu željni druženja. Neki od njih su doveli i žene. Jedan je veü ležao nagnut preko stola, više iscrpljen nego pijan; nije bio ispio ni pola boce vodnjikavog piva. Gurney mu se prikrao s leÿa, dohvatio baliset i naglo zasvirao. ýovjek je istog trena poskoþio potpuno se razbudivši. "Evo jedne nove, prijatelji. Nije baš himna koje se sjeüaju vaše majke, ali nauþit üu vas." Vragolasto im se nasmiješio. "Zatim üete svi zapjevati sa mnom, i najvjerojatnije upropastiti pjesmu." Nitko od njih nije bio izrazito dobar pjevaþ, ali pjesme su bile zabavne, i unosile su izvjesnu veselost u njihove živote. S puno energije, dodao je ironiþne rijeþi poznatoj melodiji: O Giedi Jedan! Tvoje nijanse crnog su bez premca, Od opsidijanskih ravnica do naftnih polja, Do najtamnijih noüi u Carevom oku. Doÿite izdaleka

Da vidite što krijemo u svojim srcima i umovima, Da podijelite s nama darežljivost I podignete koji put pijuk... Tako da sve bude ljupkjje nego prije. O Giedi Jedan! Tvoje nijanse crnog su bez premca, Od opsidijanskih ravnica do naftnih polja, Do najtamnijih noüi u Carevom oku. Kada je Gurney završio pjesmu, njegovim obiþnim licem razlio se osmijeh i on poþne da se klanja kao da mu plješüu. Netko je promuklo doviknuo: "Pazi se, Gurney Halleck. Ako Harkonneni þuju tvoj umilni glasiü, sigurno üe te odvuüi u Harko, kako bi pjevao osobno barunu." Gurney je ispustio nepristojan zvuk. "Barun nema sluha, naroþito ne za ljupke pjesme kao što su moje." To je izazvalo smijeh. Dohvatio je vrþ kiselog piva i ispraznio ga. Tada su se vrata s treskom otvorila i unutra je uletjela Bheth, raspuštene kose boje lana i rumenog lica. "Dolazi ophodnja! Vidjeli smo svjetla lebdjelice. Imaju transporter za zatvorenike i desetak stražara. Svi su se trgnuli. Dvojica su potrþala prema vratima, dok su ostali i dalje sjedili sleÿeni, zateþeni i poraženi. Gurney je zasvirao ne bi li ih smirio. "Samo mirno, prijatelji moji. Radimo li bilo što protuzakonito? 'Oni koji su krivi to znaju i na njima se vide zloþini koje su poþinili.' Mi se samo družimo. Harkonneni nas ne mogu zbog toga uhititi. Zapravo, mi samo pokazujemo koliko uživamo u uvjetima u kojima živimo i koliko smo sretni što radimo za baruna i njegove podreÿene. Zar nije tako, drugovi?" Uspio je iz njih izvuüi samo smrknuto mrmljanje. Gurney je odložio svoj baliset i otišao do trapezastog prozora zajedniþke dvorane upravo u trenutku kada se transporter sa zatvorenicima zaustavio u središtu sela. Nekoliko ljudskih obliþja moglo se nazrijeti u sjeni iza prozora od plaža na transporteru, što je bio dokaz da su Harkonneni imali pune ruke posla uhiüujuüi ljude. Izgleda da su sve bile žene. Iako je potapšao sestru po šaci i zadržao dobro raspoloženje zbog ostalih, Gurney je znao da vojnicima nisu potrebni nikakvi izgovori da bi nastavili s uhiüenjima. Sjajni farovi šarali su po selu. Tamna obliþja u oklopima hitala su ulicama od utabane zemlje, lupajuüi na vrata kuüa. A onda su se vrata zajedniþke zgrade s treskom otvorila. Unutra su ušla šestorica. Gurney je prepoznao satnika Kryubija iz barunove straže, þovjeka koji je bio zadužen za sigurnost Kuüe Harkonnena. "Ostanite na svojim mjestima radi provjere", naredio je Kryubi. Iznad usne su mu se nakostriješili brþLüi. Imao je usko lice i upale obraze, kao da je previše þesto škrgutao zubima. Gurney je ostao kod prozora. "Ništa nismo skrivili, satnice. Držimo se Harkonennskih odredbi. Obavljamo svoj posao." Kryubi se zagleda u njega. "A tko je tebe imenovao za predvodnika ovog sela?" Gurney nije dovoljno brzo razmišljao i nije se suzdržao da sarkastiþno ne reþe. "A tko je vama izdao naredbu da maltretirate nevine seljake? Sutra neüemo biti u stanju obavljati svoja zaduženja."

Njegove sudrugove u krþmi obuzeo je užas zbog njegove nesmotrenosti. Bheth ga je ãþepala za ruku, pokušavši utišati brata. Harkonennski stražari prijeteüi su podigli oružje. Gurney je pokretom brade pokazao u pravcu transportera za zatvorenike vani. "Što su ti ljudi uradili? Kakve su to zloþine poþinili zbog kojih su uhiüeni?" "Nije uopüe neophodno poþiniti zloþin", odvratio je Kryubi, ni ne pokušavši sakriti istinu. Gurney je napravio korak naprijed, ali su ga trojica stražara šþepala za ruke i s treskom bacila na pod. Znao je da barun þesto regrutira stražare sa sela. Propalice koje su se spasile jadnog života i dobile nove odore, oružje, prebivališta i žene, ýesto su s visine gledale na svoj prethodni život i postajali su okrutniji od profesionalaca s drugih svjetova. Gurney se nadao da üe prepoznati nekoga iz obližnjeg sela, kako bi mu mogao pljunuti u lice. Glave m je udario u tvrdi pod, ali je istog trena ponovo skoþio na noge. Bheth je hitro prišla bratu. "Nemoj ih više izazivati." To je bilo najgore što je mogla uþiniti. Kryubi je pokazao na nju. "U redu, uzmite i ovu." Bhethino usko lice je problijedilo kada su je dvojica od trojice stražara šþepala za tanke ruke. Otimala se dok su je vukli prema otvorenim vratima. Gurney je odbacio baliset i bacio se naprijed, ali je treüi stražar potegnuo oružje i snažno odalamio mladiüa kundakom po þelu i nosu. Gurney se zateturao, zatim se ponovo bacio naprijed, zamahujuüi stegnutim šakama kao da su þekiüi. "Ostavite je na miru!" Spustio je jednog od stražara i odvojio drugog od svoje sestre. Vrisnula je kada su se sva trojica bacila na Gurneya, udarajuüi ga rukama i brutalno zabijajuüi oružje u njega lomeüi mu rebra; nos mu je veü bio krvav. "Pomozite mi!" povikao je Gurney nijemim seljacima. "Brojniji smo od ove kopiladi. Nitko mu nije pritekao upomoü. Mlatarao je rukama i pogaÿao protivnike, ali je ipak podlegao pod kišom udaraca zadanih þizmama i oružjem. Boreüi se da podigne glavu, vidio je Kryubija kako promatra svoje ljude koji su vukli Bheth prema vratima. Gurney se naprezao da zbaci teškog þovjeka koji ga je držao prikovanog za pod. Izmeÿu oklopljenih ruku i zaštiüenih nogu, vidio je seljake kako ukoþeno sjede na svojim mjestima, poput ovaca. Zaprepašteno su ga gledali, ali nisu ni prstom mrdnuli. "Pomozite mi, prokleti da ste!" Jedan od stražara ga je udario u pleksus, natjeravši ga da zadahüe i povrati. Gurney je ostao bez glasa, polako je gubio i dah. Pred oþima su mu poigravale crne toþke. Stražari su se konaþno povukli. Podigao se na lakat na vrijeme da vidi kako Bhethino lice nestaje u noüi u koju su je odvukli Harkonenski stražari. Bio je bijesan i nemoüan. Teturavo se podigao na noge, boreüi se da ostane pri svijesti. ýuo je zvuk transportera sa zatvorenicima koji se zagrijavao na trgu ispred. U sjajnom otoku svjetlosti þiji se odsjaj vidio u prozorima krþme, odtutnjio je prema sljedeüom selu po nove zatvorenike. Gurney se trepüXüi zagledao u ostale muškarce natoþenim oþima. Stranci. Iskašljao je i ispljunuo krv koju je zatim obrisao s usana. Kada je došao do daha, rekao je: "Kopilad jedna, niste se ni pomaknuli sa svojih mjesta. Niste ni prstom maknuli da pomognete." Otresajuüi prašinu s odijela, ljutito je odmjerio mještane. "Kako im možete dopustiti da nam to rade? Odveli su moju sestru!" Ali oni su oduvijek bili prave ovce. Što je mogao drugo od njih oþekivati? S krajnjim prezirom, pljunuo je krvavu pljuvaþku na pod, a zatim se posrüXüi uputio prema vratima i izašao.

3. Tajne su važan vid moüi. Uspješan vladar ih širi da bi držao ljude u pokornosti. princ Raphael Corrino, predavanja o upravljanju u Galaktiþkom carstvu, dvanaesto izdanje * * * ýovjek lica kao u lasice stajao je na drugoj razini rezidencije u Arrakeenu. Gledao je dolje u prostrani atrij. "Siguran si da znaju za naš mali soiree, hmmmm-ah?" Usne su mu bile ispucale od suhog zraka; takve su mu veü godinama. "Jesu li sve pozivnice osobno uruþene? Je li puþanstvo obaviješteno?" Grof Hasimir Fenring nagnuo se prema zapovjedniku svoje garde, Geraldu Willowbrooku, vitkom þovjeku opuštene þeljusti, koji je stajao pokraj njega. ýovjek u grimiznozlatnoj odori je klimnuo i zažmirkao na jarkoj svjetlosti koja je ulazila kroz prizmatiþne prozore ojaþane štitnikom. "Bit üe to veliþanstvena proslava vaše godišnjice ovdje, gospodine. Prosjaci se veü okupljaju pred glavnim dverima! « "Hmmm-m-ah, dobro. Mojoj ženi üe biti drago." U prizemlju ispod njih, glavni kuhar nosio je srebrni servis za kavu prema kuhinji. Mirisi hrane penjali su se naviše, egzotiþne juhe i umaci koje su pripremali za veþerašnju gala proslavu, peþenja od mesa životinja koje nikada nisu živjele na Arrakisu. Fenring se uhvati za izrezbareni rukohvat od okovanog drveta. Luþni gotski strop uzdizao se dva kata iznad njih, s ukriženim gredama od elaka drveta i svjetlarnicima od plaža. Bio je mišiüav, ali ne i krupan þovjek, i osjeüao se kao patuljak u ovoj ogromnoj kuüi. Osobno je naruþio ovaj strop, kao i onaj u blagovaonici. Novo istoþno krilo sagraÿeno je takoÿer prema njegovim nacrtima, zajedno s elegantnim gostinjskim sobama i luksuznim bazenima. Tijekom desetljeüa koje je proveo kao carski promatraþ na pustinjskom planetu, stalno je zapoþinjao nove radove. Osjeüao je potrebu da za sobom ostavi nekakav trag, poslije progonstva sa Shaddamovog dvora na Kaitainu. Iz botaniþkog staklenika koji se gradio u blizini privatnih soba koje je dijelio s gospom Margot, þuo je zujanje elektriþnog alata kao i pjesmu dnevne ekipe radnika. Upravo su prosijecali luþna vrata u obliku kljuþaonice, postavljali suhe fontane u niše, ukrašavali zidove raznobojnim geometrijskim mozaicima. Jedna od šarki na kojima su poþivala teška izrezbarena vrata bila je simboliþno oblikovana kao Fadmina ruka. Ruka voljene küeri drevnog proroka sa Stare Tere, za sreüu. Fenring se upravo spremao otpustiti Willowbroooka kada je gornji kat zadrhtao od siline udara. Dva þovjeka su dotrþala niz luþni hodnik, prošavši pokraj ormara s knjigama. Iz soba i liftova pomolile su u hodnik glave znatiželjne kuüne posluge. Ovalna vrata staklenika bila su otvorena, i kroz njih se mogla vidjeti gomila metala i plaža. Jedan od radnika nadjaþao je kuknjavu; tražio je da dovedu lijeþnike. Srušila se jedna do vrha natovarena skela. Fenring se zakleo da üe osobno kazniti žrtvene jarce na koje üe ukazati

istraga. Probivši se do prostorije, Fenring je podigao pogled. Kroz otvoreni metalni okvir luþnog krova, ugledao je limun žuto nebo. Tek su bili postavili nekoliko prozora od filtar-stakla; ostali su ležali smrskani pod skelom. S gaÿenjem je primijetio. "Baš u nezgodan trenutak, hmmmm! Namjeravao sam naše goste veþeras povesti u obilazak." "Da, prava šteta, grofe Fenring, gospodine." Willowbrook je gledao kako radnici poþinju prekopavati po šuti ne bi li došli do povrijeÿenih. Kuüni lijeþnici u kaki odorama projuriše pokraj njega prema uništenom podruþju. Jedan se pobrinuo za þovjeka krvavog lica koji je upravo bio izvuþen iz šute, dok su dvojica muškaraca pomagali da se ukloni teška ploþa plaža s ostalih žrtava. Nadzornika je ubila skela. Glupi momaka pomisli Fenring. Ali pravi sreükoviü, izbjegao je ono što bih mu ja uþinio zbog ove zbrke. Fenring baci pogled na svoj ruþni kron. Još dva sata do dolaska gostiju. Pozvao je pokretom ruke Willowbrooka. "Zatvori ovo ovdje. Ne želim da se þuje bilo kakva buka iz ovog dijela za vrijeme proslave. To bi poslalo sasvim pogrešnu poruku, hmmm. Gospa Margot i ja smo s velikom pažnjom isplanirali veþerašnju proslavu." Willowbrook se namrštio, ali se ipak nije usprotivio. "Sve üe biti obavljeno, gospodine. Za manje od jednog sata. Fenring je kuhao od bijesa. Njemu zapravo uopüe nije bilo stalo do egzotiþnih biljaka, i u poþetku je pristao na ove skupe preinake samo da bi udovoljio svojoj ženi iz reda Bene Gesserita, gospi Margot. Iako je ona zatražila samo skromnu zraþnu komoru s biljkama, Fenring, koji je oduvijek bio ambiciozan, proširio je to na nešto daleko upeþatljivi je. Prohtjelo mu se da prikuplja rijetku floru iz cijelog Carstva. Ako staklenik ikada bude završen... Pribrao se i doþekao Margot u nadsvoÿenom ulazu kad se vratila iz labirinta gradske suk tržnice. Gipka plavuša sivozelenih oþiju, savršenog stasa i besprijekornih crta lica, bila je gotovo za glavu viša od njega. Na sebi je imala aba odoru skrojenu tako da istakne njezin stas; na crnoj tkanini zadržala se uliþna prašina. "Jesu li imali repu s Ecaza, mila moja?" Grof je gladno zurio u dva teška paketa umotana u debeli smeÿi zaþinski papir koje su nosili sluge. Kada je þuo da su tog popodneva brzom linijom stigli trgovci, Margot je pohitala u Arrakeen da nabavi rijetko povrüe. Pokušao je zaviriti ispod papirnog omotaþa, ali ga je ona nestašno pljesnula po šaci. "Je li ovdje sve spremno, mili moj?" "Mmmm-m-m, sve se odvija glatko", reþe on. "Meÿutim, neüemo moüi veþeras povesti goste u obilazak tvog novog staklenika. Gore je prevelik nered." * * * ýekajuüi da pozdravi uvažene goste koji su poþeli pristizati nakon zalaska sunca, gospa Margot Fenring stajala je u atriju zdanja, þija je donja razina, obložen drvetom, bio ukrašen portretima Padišah Careva, od legendarnog generala Faykana Corrina, koji se borio u Butlerijanskom Džihadu, i prosvijetljenog vladara Krunskog Princa Raphaela Corrina, pa do "Lovca" Fondila III i njegovog sina Elrooda IX. U središtu atrija, zlatni kip prikazivao je trenutnog cara Shaddama IV u punoj sardaukarskoj odori s visoko uzdignutim obrednim maþem. Bio je to jedan od mnogih skupih

radova koje je car naruþio u prvom desetljeüu svoje vladavine. Po rezidenciji i okolnom terenu nalazili su se i drugi brojni primjerci, pokloni koje je njenom mužu poslao njegov sudrug iz mladosti. Iako su se njih dvojica posvaÿali u vrijeme Shaddamovog ustoliþenja, vremenom su ponovo postali bliski. Kroz dvostruka vrata koja su štitila kuüu od prodora prašine, ulazile su elegantno odjevene dame u pratnji muškaraca u gavran crnim post-butlerijanskim smokinzima i vojnim odorama raznih boja. Margot je na sebi imala dugaþku haljinu od svilenog tafta sa smaragdno svjetlucavim šljokicama na stezniku. Sluga u odori je najavljivao goste, a Margot ih je pozdravljala. Zatim su odlazili u veliku dvoranu, iz koje su do nje dopirali buþan smijeh, razgovor, i kucanje þaša. Zabavljaþi iz Kuüe Žonglera izvodili su trikove i pjevali duhovite pjesmice u slavu Fenringove desetogodišnjice na Arrakisu. Njezin muž je upravo silazio velikim stubištem s drugog kata. Grof Fenring je na sebi imao tamno plavi retrosmoking s grimiznom kraljevskom lentom preko grudi, koji je osobno za njega bio sašiven na Bifkaru. Sagnula se kako bi je mogao poljubiti u obraz. "Poÿi sada unutra da poželiš dobrodošlicu našim gostima, mili, prije nego što barun preuzme monopol nad svakim razgovorom." Laka koraka, Fenring je izbjegao vojvotkinju mrzovoljnog izgleda s jednog od Corrino podplaneta; vojvotkinja je prešla tragaþem za otrov s daljinskim upravljaþem preko þaše s vinom prije nego što je poþela piti, a onda je neprimjetno gurnula ureÿaj u džep balske haljine. Margot je ispratila pogledom muža koji se uputio prema kaminu da popriþa s barunom Harkonnenon koji je trenutno uživao pravo na siridar-dobro, Arrakis, i imao monopol na zaþin. Svjetlost od plamena vatre pojaþana prizmama u ognjištu davala je barunovom bucmastom licu sablastan izgled. Uopüe nije izgledao dobro. Tijekom godina koje su ona i Fenring proveli ovdje, barun ih je pozivao u više navrata na veþeru u Tvrÿavu ili na gladijatorske borbe robova s Giedi Jedan. Bio je to opasan þovjek koji je imao previše lijepo mišljenje o sebi. Sada se barun oslanjao o pozlaüeni štap s glavom u obliku usta velikog pješþanog crva s Arrakisa. Margot je primijetila da se barunovo zdravlje vrlo pogoršalo tijekom posljednjih deset godina; patio je od tajanstvene bolesti mišiüa i živaca koja je bila i uzrok njegove gojaznosti. Od svojih Sestara iz reda Bene Gesserita saznala je zašto se toliko izobliþio i da mu je bolest prenijeta dok je silovao ýasnu Majku Gaius Helene Mohiam. Barun, meÿutim, nikada nije saznao uzrok svoje nevolje. Mohiam, koja je i sama bila pozvana na proslavu, ušeta u Margotino vidno polje. Sjedokosa ýasna Majka je na sebi imala formalnu aba odoru s ovratnikom od dijamanata. Nasmiješila joj se u znak pozdrava þvrsto stisnutim usnama. Jedva primjetno miþXüi prste uputila joj je poruku i postavila pitanje. "Imaš li vijesti za Vrhovnu Majku Harishku? Molim pojedinosti. Moram joj podnijeti izvješüe." Margot je odgovorila prstima: "Napredak u stvari Missionaria Protectiva. Samo glasine, ništa potvrÿeno. Nestale sestre još nisu pronaÿene. Prošlo je dosta vremena. Možda su sve mrtve." Mohiam nije bila zadovoljna. I ona sama je nekada radila na Missionaria Protectiva, dragocjenom Bene Geseritskom ogranku koji je sijao zarazno praznovjerje na dalekim svjetovima. Mohiam je provela nekoliko desetljeüa ovdje u mlaÿim danima. Predstavljala se kao žena iz grada, pružala obavijesti, poticala praznovjerje koje je moglo biti od koristi Sestrinstvu. Mohiam nikada nije uspjela prodrijeti u zatvoreno društvo Slobodnjaka, ali tijekom stoljeüa mnoge druge sestre otišle su u duboku pustinju da se pomiješaju sa Slobodnjacima, i nestale su.

Kako je boravila na Arrakisu kao grofova suputnica, Margot je zamoljena da potvrdi prikriveno djelovanje Missionaria. Do sada je dobila nepotvrÿena izvješüa o ýasnim Majkama koje su se pridružile Slobodnjacima i nestale u podzemlju, kao i glasine o obredima sliþnim Bene Geseritskim koje su izvodila plemena. Pretpostavljalo se da u jednom izoliranom sieþu živi sveta žena; netko je þuo da prašnjavi putnici u gradskom šatoru gdje se pila kava priþaju o mesiji, legendi koja je oþigledno inspirirana Panopliom Propheticus... ali nijedna od tih obavijesti nije dobivena izravno od Slobodnjaka. Nemoguüe je bilo prodrijeti meÿu te ljude pustinje, kao i u tajne njihovog planeta. Možda su Slobodnjaci odmah pobili predstavnice Bene Gesserita i ubrali vodu iz njihovih tijela. "Te druge progutao je pijesak." zatreperiše Margotini prsti. "Ipak ih pronaÿi." Poslije kratkog kimanja glavom koji je oznaþio kraj njihovog nijemog razgovora, Mohiam je odlebdila preko prostorije prema boþnim vratima. "Rondo Tuek", objavio je najavljivaþ, "trgovac vodom." Okrenuvši se, Margot je ugledala muškarca širokog lica, inaþe žilavog, kako se približava preko predvorja þudnim, valjajuüim korakom. S obje strane glave imao je þuperke sijedoriÿe kose, prorijeÿene pramenove na tjemenu, i široko razmaknute sive oþi. Ispružila je ruku da ga pozdravi. "Ah, da, krijumþar." Tuekovi ravni obrazi potamnješe, a onda mu se þetvrtastim licem razli široki osmijeh. Priprijetio joj je prstom, kao uþitelj uþeniku. "Ja sam opskrbljivaþ vodom koji naporno radi na vaÿenju vlage iz prljavih ledenih kapa." "Sigurna sam da bi Carstvo propalo bez zalaganja vaše obitelji." "Gospa je previše ljubazna." Tuek se naklonio i ušao u veliku dvoranu. Ispred rezidencije su se okupili jadni prosjaci, u nadi da üe grof bar jednom biti velikodušan. Ostali su došli gledati prosjake, i s þežnjom promatrati ukrašenu fasadu zdanja. Prodavaþi vode u tradicionalnoj odjeüi žarkih boja zvonili su zvonþLüima i sablasno izvikivali: "Suu-Suuu Suuk!" Stražari pozajmljeni od Harkonnena bili su primorani da za ovu prigodu nose carske odore. Stajali su oko vrata, spreþavajuüi nepoželjne uüi i rašþišüavajuüi put pozvanima. Bio je to pravi cirkus. Kad je stigao i posljednji oþekivani gost, Margot je pogledala drevni krono u zidu, ukrašen mehaniþkim figurama i tananim zvonþLüima. Veü su kasnili skoro pola sata. Pohitala je do muža i prošaputala mu nešto na uho. On je zatim poslao glasnika Žonglerima i oni umuknuše. Svi gosti su znali što slijedi. "Molim vas za malo pozornosti, hmmmm!" Povikao je Fenring. Pojavio se sluga u napadnoj livreji da otprati posjetitelje. "Ponovo üemo se okupiti u blagovaonici." Prema tradiciji, grof i grofica Fenring krenuli su tek kada je i posljednji gost izašao. S obje strane širokih vrata blagovaonice nalazili su se umivaonici od ploþica obrubljenih zlatom, ukrašeni složenim mozaicima s grbovima Kuüe Corrino i Kuüe Harkonnen, u skladu s politiþkim potrebama. Grb prethodnih guvernera na Arrakisu, Kuüe Richese, bio je teškom mukom uklonjen i zamijenjen plavim Harkonennskim grifinom. Gosti su zastajali kod umivaonika, umakali ruke u vodu, prosipajuüi izvjesnu koliþinu na pod. Kako bi obrisali ruke, bacali su ruþnike u sve veüu lokvu. Barun Harkonnen je predložio taj obiþaj kako bi pokazao da guverner ovog planeta nimalo ne vodi raþuna o nestašici vode. Bilo je to optimistiþno razmetanje bogatstvom. Fenringu se obiþaj sviÿao i on se ustalio, uz mali dobronamjerni pomak. Gospa Margot je pronašla naþina da pomogne prosjacima, bar simboliþno.

Iako je njezin muž gunÿao zbog toga, razglasila je da üe se poslije svakog banketa, prosjaci smjeti okupiti ispred palaþe i uzeti svu vodu koju uspiju iscijediti iz ruþnika. Margot je ušla u dugaþku dvoranu vlažnih ruka koje su je peckale, zajedno s mužem. Zidove su ukrašavale stare tapiserije. Po prostoriji su lutale sjajne kugle koje su slobodno lebdjele, sve odreda podešene na istu visinu iznad poda, i žuti sjaj iste jaþine. Iznad glatkog drvenog stola visio je svijeünjak od svjetlucavog plavozelenog hagalskog kvarca, s osjetljivim tragaþem za otrovom skrivenim u gornjem dijelu lanca. Margot se smjestila u zaþelju dugaþkog stola, graciozno klimnuvši carskom planetologu Pardotu Kyriesu i njegovom dvanaestogodišnjem sinu, koji su zauzeli namijenjena im mjesta lijevo i desno od nje. Iznenadila se kada je pustinjski þovjek, koga su rijetko viÿali, prihvatio njezin poziv, i nadala se da üe saznati koliko su glasine koje su kolale o njemu bile istinite. Iz vlastitog iskustva je znala da su ovakve veþere dušu dale za nevažne razgovore i neiskrenosti, premda odreÿene stvari nisu mogle promaknuti pažnji jednog pronicljivog Bene Gesseritskog promatraþa. S pažnjom je promatrala vitkog þovjeka. Uoþila je da mu je sivi ovratnik tunike zakrpan i da ima snažnu þeljust ispod brade boje pijeska. ýasna majka Mohiam skliznula je na svoju stolicu dva mjesta od nje. Hasimir Fenring smjestio se na þelu stola; s desne strane mu je bio barun Harkonnen. Kako je dobro znala koliko barun i Mohiam preziru jedno drugo, Margot ih je smjestila daleko jedno od drugoga. Kada je Fenring puknuo prstima, kroz boþna vrata poþeše ulaziti sluge noseüi zdjele s egzotiþnim predjelima. Obilazili su oko stola, primajuüi narudžbe i servirajuüi uzorke iz zdjela. "Hvala vam što ste nas pozvali, gospo Fenring", rekao je Kynesov sin, gledajuüi u Margot. Planetolog je prilikom predstavljanja rekao da se djeþak zove Weichih, što je znaþilo "voljeni". Uoþila je njegovu sliþnost s ocem, ali dok je stariji Kynes imao sneni pogled, Weichihov pogled je bio tvrd, što je bila posljedica odrastanja na Arrakisu. Nasmiješila mu se. "Jedan od naših kuhara je gradski Slobodnjak i pripremio je sieþki specijalitet za banket, zaþinske kolaþLüe s medom i susamom." "Zar slobodnjaþka kuhinja zadovoljava istanþan carski ukus?" upitao je Pardot Kynes s vragolastim osmjehom. Njegov izraz govorio je da hranu uzima jer mu je neophodna za život, a da ga ovakve sveþane veþere samo ometaju u poslu. "Kuhinja je stvar... ukusa." Glasio je njezin diplomatski odgovor. Oþi su joj se zacaklile. "Shvatit üu to kao ne", reþe on. Visoka žena koja nije bila s ovog svijeta kretala se od jednog do drugog gosta služeüi plavo vino s melangeom iz boca uskog grla. Na zaprepaštenje uzvanika pojavili su se tanjuri s cijelim ribama okruženim otvorenim Buzzell dagnjama. ýak su i najbogatiji stanovnici Arrakeena rijetko imali priliku kušati morsku hranu. "Ah!" izustio je Fenring na drugom kraju stola kada je sluškinja podigla poklopac s poslužavnika. "Baš üu uživati u ovoj repi s Ecaza, hmmm. Hvala ti, draga moja." Sluškinja je kudaþom prelila tamni sos preko povrüa. "Naši gosti vrijedni su svakog troška", izjavi Margot. "Dopustite mi da vam kažem zašto je to povrüe toliko skupo", promrmljao je diplomat s Ecaza, privukavši pozornost svih za stolom. Bindikk Narvi bio je sitan þovjek, dubokog, odzvanjajuüeg glasa. "Sabotaže naših usjeva vrlo su smanjile opskrbu cijelog Carstva. Nazvali smo ovu novu pošast 'Grumanska uš'." Ošinuo je pogledom ambasadora s Grummana koji je sjedio s druge strane stola, jednog krupnog þovjeka vrlo sklonog piüu, izborane tamne kože. "Takoÿer smo otkrili tragove biološke sabotaže u našim šumama maglovitog drveüa na kontinentu Elacca. Skulpture od maglovitog drveta bile su na cijeni u cijelom Carstvu; nastajale su usmjeravanjem njihovog rasta pomoüu

ljudskih misli. Iako je bio krupan þovjek, Lupino Ord iz obitelji Moritani, progovorio je piskutavim glasom. "Ekašani ponovo izmišljaju sabotažu ne bi li podigli cijene. To je prastari trik koji se koristi još od vremena kada su vaši preci lopovi bili izbaþeni sa Stare Tere jer su pali u nemilost.. " "To uopüe nije toþno... " "Gospodo, molim vas", opomene ih Frenring. Grumanci su oduvijek bili vrlo nasilni, spremni da reagiraju i osvete se za najmanju uvredu. Fenringu je sve ovo djelovalo nategnuto i dosadno. Pogledao je u svoju ženu. "Da nismo pogriješili u pravljenju rasporeda sjedenja, mila moja, hmmm?" "Ili možda pri sastavljanju liste gostiju", zacvrkuta ona. Gosti za stolom se pristojno nasmijaše, jer im je svima bilo neugodno. Dva muškarca koji su se posvaÿali zašutješe, premda su i dalje sijevali oþima jedan na drugoga. "Baš mi je drago što je naš istaknuti planetolog doveo i svog divnog sinþLüa", izjavi barun Harkonnen ljigavim glasom. "Kakav zgodan momak. Pripala ti je þast da budeš najmlaÿi gost na veþeri." "Poþašüen sam što sam ovdje", odgovori djeþak, "u tako istaknutom društvu." "Kako þujem, pripremaš se naslijediti oca", nastavi barun. Margot je uoþila brižljivo prikriveni sarkazam u dubokom glasu. "Ne znam što bismo mi bez planetologa." Zapravo, Kynesa su rijetko imali prilike vidjeti u gradu, a tražena izvješüa gotovo da i nije slao Caru, premda to Shaddam nije primjeüivao, niti mu je bilo stalo do njih. Margot je uspjela izvuüi od svog muža da je Car zaokupljen drugim, premda za sada nepoznatim, stvarima. Prodorne oþi mladiüa zasjaše. Podigao je pehar s vodom. "Smijem li nazdraviti našem domaüinu i domaüici?" Pardot Kynes je žmirkao zbog sinovljeve hrabrosti, kao da je bio iznenaÿen što njemu prvom tako nešto nije palo na pamet. "Odliþan prijedlog", oduševio se barun. Margot je primijetila da mu se malo plete jezik od previše popijenog vina s melangeom. Dvanaestogodišnjak je izrekao odluþnim glasom prije nego što je otpio gutljaj. "Neka bogatstvo kojim ste nas obasuli ovdje, ova hrana i obilje vode, budu samo blijedi odraz bogatstva koje nosite u svojim srcima." Okupljeni gosti prihvatiše ovaj blagoslov, a Margot vide treptaj pohlepe u njihovim Rþima. Planetolog se zbunio, ali je na kraju ipak uspio izreüi ono što mu je bilo na umu, kada je kucanje þašama utihnulo. "Grofe Fenring, þuo sam da gradite savršeni staklenik ovdje. Vrlo bi me zanimalo da ga vidim." Margot je istog trena shvatila zbog þega je Kynes prihvatio poziv, razlog zbog koga je došao iz pustinje. U svojoj jednostavnoj, ali upotrebljivoj tunici i hlaþama i s ogrtaþem boje pijeska, više je podsjeüao na prljavog Slobodnjaka nego na carskog slugu. "Otkrili ste našu malu tajnu, hmmm-ah?" Vidjelo se da je Fenringu neugodno i on napuüi usne. "Namjeravao sam ga pokazati svojim gostima, ali izvjesno... hmmm-ah, zakašnjenje je to onemoguüilo. Možda nekom drugom zgodom." "Zar neüete tim privatnim staklenikom zabiti prst u oko ljudima Arrakisa koji to sebi ne mogu priuštiti?" upitao je mladi Weichih. "Jos", izgovorio je Pardot Kynes jedva þujnim glasom. Margot ga je þula. Zanimljivo. Shvatila je da ne smije podcijeniti tog loše odjevenog þovjeka, pa þak ni njegovog sina. "Nema sumnje da je skupljanje biljaka iz cijelog Carstva divljenja vrijedan poduhvat, ne mislite li i vi tako?" strpljivo je nagovijestila. "Htjela bih u tom stakleniku izložiti bogatstva koja svemir ima za ponuditi, a ne da podsjeüam ljude na ono što im nedostaje"

Tihim, ali odluþnim glasom Pardot Kynes ukorio je mladiüa: "Nismo došli ovamo drugima nametati svoje stavove." "Naprotiv, budite tako dobri, molim vas, i iznesite nam svoje stavove", poþne ga poticati Margot, pokušavajuüi ne obraüati pozornost na uvredljive poglede koje su i dalje razmjenjivali preko stola ambasadori Ecaza i Grummana. "Neüemo se uvrijediti, obeüavam vam." "Da", oglasio se uvoznik oružja iz Carthaga koji je sjedio otprilike na sredini stola. Prsti su mu bili pretrpani prstenjem s toliko dragog kamenja da je jedva podizao ruke. "ýujmo kako Slobodnjaci razmišljaju. To nas sve zanima!" Kynes lagano klimne. "Živim meÿu njima veü mnogo godina. Da biste uopüe mogli shvatiti Slobodnjake, morate prihvatiti da je njihov um usmjeren na preživljavanje. Oni ništa ne bacaju. Sve se þuva i opet koristi." "Do posljednje kapi vode", primijeti Fenring. "ýak i voda iz mrtvih tijela, hmmm?" Kynes pogleda sina pa vrati pogled na Margot. "Za vaš privatni staklenik bit üe neophodno mnogo te dragocjene vode." "Ahhh, ali ja sam ovdašnji carski promatraþ, mogu raditi što mi je volja s prirodnim resursima", naglasi Fenring. "Smatram da je staklenik moje žene trošak koji üe se isplatiti." "Nitko ne dovodi u pitanje vaša prava", reþe Kynes glasom nepokolebljivim poput Zaštitnog Zida. "Ja sam planetolog cara Shaddama, isto kao što sam bio i planetolog cara Elrooda IX prije njega. Obojica moramo izvršavati svoja zaduženja, grofe Fenring. Ja vam sigurno neüu držati predavanja o ekološkim posljedicama. Samo sam odgovorio na pitanje vaše gospoÿe." "U redu, planetolože, recite nam nešto što ne znamo o Arrakisu", oglasi se barun, pogledavši ga s drugog kraja stola. "Nema sumnje da ste ovdje veü dovoljno dugo. Više mojih ljudi umire ovdje nego u bilo kojem drugom Harkonenskom utvrÿenju. Ceh þak nije u stanju ni da postavi dovoljan broj operativnih meteoroloških satelita na stazi koji bi omoguüili pouzdano nadgledanje i vršili predviÿanja. To je frustrirajuüe." "Ali zahvaljujuüi zaþinu, Arrakis je i dalje probitaþni planet", primijeti Margot. "Naroþito za vas, dragi barune." "Ovaj planet nitko dovoljno ne razumije", reþe Kynes. "I bit üe potrebno znatno duže nego što üu ja poživjeti da bi se utvrdilo što se to ovdje dogaÿa. Ovoliko znam: moramo nauþiti živjeti u skladu s pustinjom, a ne da joj prkosimo." "Da li nas Slobodnjaci mrze?" upitala je vojvotkinja Caula, careva roÿakinja. Na pola puta do usta zadržala je viljušku punu jetra. "Oni su izdvojeno društvo i ne vjeruju nikome tko nije Slobodnjak. Ali su pošteni, otvoreni ljudi s kodeksom þasti koji nitko za ovim stolom, pa þak ni ja, u potpunosti ne razumije." Elegantno izvivši obrve, Margot je postavila sljedeüe pitanje, budno motreüi na njegovu reakciju. "Da li je toþno ono što smo þuli, da ste i vi postali jedan od njih, planetolože?" "I dalje sam carski sluga, moja gospo, premda još mnogo toga treba nauþiti od Slobodnjaka." S razliþitih mjesta za stolom zaþulo se mrmljanje, popraüeno mjestimiþnim glasnijim raspravama u trenutku kada je posluženo prvo pustinjsko jelo. "Naš car i dalje nema nasljednika", prokomentirao je Lupino Ord, grumanski ambasador. Glas tog krupnog þovjeka podsjeüao je na piskutavo pjevanje. I dalje je uporno pio. "Samo dvije Nüeri, Irulan i Chalice. Neüu reüi da žene nisu vrijedne..." vragolasto je odmjerio prisutne svojim Rþima crnim poput ugljena, uhvativši nekoliko neodobravajuüih pogleda koje su mu uputile neke dame za stolom. "Ali bez muškog nasljednika, Kuüa Corrino morat üe prepustiti tron nekoj drugoj Velikoj Kuüi." "Ako poživi onoliko dugo kao Elrood, našem caru preostaje još cijelo jedno stoljeüe",

istakne Margot "Možda niste þuli da je gospa Anirul ponovo trudna?" "Ponekad najvažnije vijesti ne stignu do mene dok obavljam svoje dužnosti", prizna Ord. Zatim podiže vinsku þašu. "Nadajmo se da üe sljedeüe biti muško." "Tako je, tako je!" uzvikne nekoliko zvanica. Meÿutim, diplomat s Ecaza, Bindikk Narvi, napravi prostaþki pokret rukom. Margot je þula za davno neprijateljstvo izmeÿu nadvojvode Armanda Ecaza i vikonta Moritanija s Grummana, ali nije shvaüala koliko je cijela ta stvar postala ozbiljna. Zažalila je što je ove protivnike smjestila tako blizu jednog drugom. Ord je dohvatio bocu tankog grliüa i sipao sebi još plavog vina prije nego što je sluga stigao to uþiniti. "Grofe Fenring, imate mnoga umjetniþka djela koja prikazuju našeg cara: slike, kipove, ploþe s njegovim likom. Da li Shaddam ulaže mnogo novca u te stvari? Preplavile su Carstvo." "A netko ih cijelo vrijeme uništava ili ruši", frknuvši primijeti uvoznik oružja iz Carthaga. Razmišljajuüi o planetologu i njegovom sinu koji su sjedili pokraj nje, Margot odabra slatki kolaþLü od melangea s poslužavnika s pustinjskim poslasticama. Možda gosti nisu þuli i one druge glasine, da su ta umjetniþka djela, koja su dijeljena kao pokloni, u sebi skrivala ureÿaje za nadzor kako bi car mogao da prati što se dogaÿa diljem Carstva. Kao, na primjer, ona ploþa na zidu iza Orda. "Shaddam želi ostaviti traga za sobom kao naš vladar, hmmm?" prokomentira Fenring. "Poznajem ga veü mnogo godina. Želi istaknuti kako se njegova politika razlikuje od politike njegovog oca, koji je služio narodu tako dugo." "Možda, ali zanemaruje vježbanje postojeüih trupa Sardaukara, a dopušta da se þinovi generala... kako ih ono zovu?" "Bursezi", reþe netko. "Tako je, i dopušta da se þinovi tih njegovih bursega poveüavaju. Mirovine su im nezamislivo velike, a dobivaju i mnoštvo drugih povlastica. Moral meÿu Sardaukarima zasigurno opada, jer se od njih zahtjeva da obavljaju sve teže i teže zadatke, uz sve manju nagradu." Margot je primijetila da je njezin muž postao opasno tih. Od krupnih oþiju sada su se vidjeli samo prorezi, kroz koje je gledao u tog budalastog pijanca. Jedna žena je nešto došapnula ambasadoru s Grummana. On prijeÿe prstom preko oboda svoje vinske þaše. "Oh da, ispriþavam se što skreüem pozornost na tako oþigledne stvari nekome tko tako dobro poznaje našeg Cara." "Pravi si idiot, Orde", zatutnja Narvi, kao da je samo þekao na priliku da ga glasno uvrijedi. "A ti si i budala i mrtav." Ambasador s Grummana ustane, spustivši stolicu. Kretao se previše brzo, previše precizno. Da li je samo glumio da je pijan, da nije pijanstvo koristio kao izgovor ne bi li isprovocirao drugog þovjeka? Lupino Ord izvuþe sjajni disk-pištolj i uz zaglušujuüe pucnje, isprazni ga u svog protivnika. Je li on ovo planirao, je li namjerno izazivao svog protivnika s Ecaza? Diskovi iz pištolja raznijeli su Narviju lice i grudi, ubivši ga prije nego što je otrov iz rubova oštrih poput žileta uopüe stigao djelovati. Uzvanici se razbježaše na sve strane. Livrirane sluge šþepaše ambasadora koji je teturao i oduzeše mu oružje. Margot je sjedila sleÿena, više zaprepaštena nego uplašena. Što mi je to promaklo? Koliko li je duboko to neprijateljstvo izmeÿu Ecaza i Kuüe Moritani? "Zakljuþajte ga u jedan od podzemnih tunela", naredi Fenring. "Stalno neka bude pod prismotrom." "Ali ja imam diplomatski imunitet!" poþne se buniti Ord, još skviþavijim glasom nego

ranije. "Samo se usudite zadržavati me!" "Nikada nemojte pretpostavljati što se sve mogu usuditi." Grof je odmjerio zaprepaštena lica oko sebe. "Mogao bih dopustiti ostalim svojim gostima da vas kazne i na taj naþin upotrijebe svoj... imunitet, hmmm?" Fenring mahne rukom, i nasilnika odvedoše. Bit üe zatvoren dok mu ne osigura zaštiüeni povratak na Grumman. Pristigli su i lijeþnici, isti oni koje je Fenring tog dana veü vidio kada je došlo do nesreüe u stakleniku. Svima je bilo jasno da ne mogu ništa uþiniti za sasjeþenog ambasadora Ecaza. Danas smo baš imali dosta mrtvih, promrmlja Fenring. A ja nisam ubio nijednog od njih. "Hmmmm-ah", promrmlja on svojoj ženi koja je stajala pokraj njega. "Plašim se da üe ovo prerasti u... ozbiljan incident. Nadvojvoda Ecaz mora uložiti službenu žalbu, a nitko ne zna kako üe vikont Moritani odgovoriti na nju." Naložio je slugama da uklone Narvijevo tijelo iz dvorane. Mnogi gosti su se razišli po ostalim prostorijama palaþe. "Da pozovemo ljude da se vrate?" Stisnuo je ženinu ruku. "Ne želim da se veþer ovako završi. Mogli bismo pozvati Žonglere, i zatražiti ih da priþaju zabavne priþice." Prišao im je barun Harkonnen, oslanjajuüi se na svoj štap s glavom crva. "Ovo spada u vašu nadležnost, grofe Fenring, ne moju. Vi podnesite izvještaj Caru." "Ja üu se za to pobrinuti", kratko i jasno reþe Fenring. "Ionako moram otputovati na Kaitain povodom druge jedne stvari, tako da üu podrobno obavijestiti o svemu Shaddama, uz sve dužne isprike."

4. U danima Stare Tere postojali su struþnjaci za otrove, vraški pametne osobe koje su se bavile neþim što su nazivali "prah nasljeÿa". Izvadak iz filmske knjige "Kaitanska kraljevska knjižnica" * * * Ponosno se smiješeüi, grof komornik Beely Ridondo iduüim korakom proÿe kroz vrata. "Vaše Carsko Visoþanstvo, dobili ste još jednu küer. Vaša žena je upravo rodila lijepu i zdravu djevojþicu." Umjesto da se obraduje, car Shaddam IV je opsovao sebi u bradu i otpustio þovjeka. Sada ih veü imam tri! Što üe mi još jedna küer? Bio je u najgorem moguüem raspoloženju još od vremena kada je kovao zavjere da ukloni svog onemoüalog oca sa Zlatnog Lavljeg Prestola. Odluþnim korakom Shaddam uÿe u privatnu radnu sobu, prošavši pokraj prastare ploþe na kojoj je pisalo: "Zakon je konaþna znanost", nekakva glupost krunskog princa Raphaela Corrina, þovjeka koji se nikada nije potrudio ponijeti carsku krunu. Zakljuþao je vrata za sobom i spustio svoje þetvrtasto obliþje u lebdeüi stolicu visokog naslona presvuþenu tkaninom za svojim radnim stolom. Shaddam je bio srednje visine, mlitavih mišiüa i orlovskog nosa. Dugaþki nokti bili su mu uredno podrezani, a kremom namazana crvena kosa zaþešljana unatrag. Na sebi je imao sivu sardaukarsku odoru s epoletama i srebrno-zlatnim ukrasima, ali mu vojna odliþja više nisu priþinjavala zadovoljstvo kao nekad. Osim što mu se rodila još jedna küer, Shaddama su muþili i drugi razni problemi. Nedavno, na gala koncertu na jednom od Harmonthepovih stadija u obliku piramide postavljene naopako, netko je pustio divovsku napuhanu lutku Shaddama IV. Opsceno uvredljiva, ta neukusna karikatura predstavljala ga je kao lakrdijaša. Napuhana lutka lebdjela je iznad svjetine koja se smijala dok je Harmonthepovi stražari nisu probušili. Pala je u obliku zapaljenih djeliüa; svaka budala mogla je shvatiti simbolizam togþina! I uz detaljno ispitivanje, þak ni sardaukarski istražitelji nisu bili u stanju ustanoviti tko je napravio i pustio tu lutku. Drugom jednom prigodom, netko je nažvrljao stotinu metara visoka slova preko granitnog zida Kanjona spomenika na Canidaru II: "Shaddame, da li ti kruna udobno poþiva na toj šiljastoj glavi?" Na raznim svjetovima diljem Carstva, deseci njegovih novih komemorativnih kipova ostali su bez lica. Nitko nikada nije vidio poþinitelje. Netko ga je dovoljno mrzio da sve to radi. Netko. Pitanje tko bi to mogao biti izjedalo mu je carsko srce, zajedno s ostalim brigama... ukljuþujuüi tu i skorašnji posjet Hasimira Fenringa koji mu je trebao podnijeti izvješüe o eksperimentalnom radu Tleilaxa na stvaranju sintetskog zaþina. Projekt Amal. Za ovo istraživanje, zapoþeto još za vrijeme vladavine njegovog oca, znala je svega nekolicina. To je, možda, bila najþuvanija tajna u Carstvu. Projekt Amal mogao je, ako bude uspješno priveden kraju, Kuüi Corrino podariti pouzdan izvor umjetnog melangea, najdragocjenije tvari u svemiru. Ali prokleti deilaxaški eksperimenti su se previše odužili, i ta situacija ga je uznemiravala sve više i više kako su mjeseci prolazili.

A sada još... i treüa prokleta Nüer! Nije znao kada üe, i da li üe se uopüe potruditi da baci pogled na svoju beskorisnu novu djevojþicu. Shaddam je pogledom prešao preko obloženog zida do ormara s knjigama u kome se nalazila uspravna holo-fotografija Anirul u vjenþanici pokraj debelog sveska o velikim povijesnim nesreüama. Imala je krupne oþi kao u srne, ponekad smeÿe, a ponekad tamnije, u zavisnosti od svjetlosti, koje su nešto krile. Trebao je to veü ranije primijetiti. Veü treüi put je ova Benegesseritkinja "skrivenog ranga" zakazala ne rodivši mu željenog muškog nasljednika, a Shaddam nije imao spreman nikakav plan za takvu moguünost. Lice mu se zažarilo. Mogao je u svakom trenutku oploditi nekoliko priležnicu u nadi da üe dobiti sina, ali kako je u legalnom braku s Anirul, naišao bi na nevjerojatne politiþke poteškoüe ako bi pokušao jedno kopile proglasiti svojim nasljednikom na carskom tronu. Takoÿer, mogao je ubiti Anirul i uzeti drugu ženu, njegov otac je to uradio nekoliko puta, ali time bi došao u opasnost da navuþe na vrat bijes Sestrinstva Bene Gesserit. Sve bi bilo riješeno samo kada bi mu Anirul podarila sina, zdravog muškarþLüa koga bi mogao nazvati svojim nasljednikom. Svi ti mjeseci þekanja, a sada ovo... ýuo je da su vještice u stanju odabrati spol djeteta, manipulirajuüi tjelesnom kemijom; sve te küeri mu sigurno nije sluþajno rodila. Prevarile su ga posrednice Bene Gesserita koje su mu nametnule Anirul. Kako se usuÿuju uþiniti tako nešto Caru milijun svjetova? Koji je bio stvarni cilj Anirulinog boravka u carskom domaüinstvu? Da nije skupljala obavijesti kojima bi ga mogla da ucijeniti? Da li da je makne? Lupkao je olovkom po radnom stolu od krvlju prošaranog elaka drveta, zureüi u sliku djeda po ocu, Fondila III. Bio je poznat po nadimku "Lovac", jer je svaku pobunu gušio još u zametku. Ništa manje ga se nisu plašili ni u roÿenoj kuüi. Iako je starac umro mnogo prije nego što se Shaddam rodio, do njega su doprle priþe o Lovþevim raspoloženjima i metodama. Da je Fondil imao problema s arogantnom ženom, veü bi pronašao naþina da je se riješi... Shaddam je pritisnuo dugme na stolu, i njegov osobni komornik ponovo uÿe u radnu sobu. Ridondo se nakloni, pokazavši mu sjajno tjeme iznad visokog þela. "Gospodine?" "Želim odmah vidjeti Anirul. Ovdje" "Gospa je u postelji, sire." "Ne tjeraj me da ponavljam svoja nareÿenja." Ne izustivši više ni rijeþ, Ridondo se stopio s drvenom oplatom i nestao kroz boþna vrata, kreüXüi se poput pauka. Nekoliko trenutaka kasnije stigla je blijeda i previše namirisana dvorska dama. Drhtavim glasom je rekla: "Moj Care, gospa Anirul mi je naložila da vam priopüim da je još vrlo slaba od donošenja na svijet vašeg djeteta. Moli vas da joj odobrite da ostane u krevetu. Pita da li biste bili tako milostivi da razmislite o tome da vi obiÿete nju i dijete?" "Shvaüam. Ona od mene traži milost! Ne zanima me još jedna beskorisna küer, niti želim ponovo slušati izgovore. Ovo je naredba Cara. Anirul mora doüi ovamo i to odmah. Pri tom joj ne smije pomoüi nijedna sluškinja, niti smije upotrijebiti bilo kakvo mehaniþko pomagalo. Je li jasno?" Uz malo sreüe, srušit üe se mrtva na putu ovamo. Prestrašena dvorska dama se naklonila: "Kako vi želite, gospodaru." Uskoro je Anirul, posivjela od napora, stajala na vratima njegove privatne radne sobe, þvrsto se držeüi za potporni stup sa žljebovima. Na sebi je imala izgužvanu grimizno-zlatnu odoru koja nije potpuno skrivala spavaþicu. Iako se ljuljala na nogama, glavu je držala visoko podignutu. "Što imate reüi u svoju obranu?" upita on. "Upravo sam imala vrlo težak poroÿaj, i vrlb sam slaba. "Izgovori, izgovori. Dovoljno ste inteligentni da znate na što sam mislio. Bili ste

dovoljno pametni da me godinama vuþete za nos. "Vuþem za nos, vas?" Trepnula je svojim srneüim oþima kao da je sišao s uma. "Oprostite mi, Veliþanstvo, ali vrlo sam umorna. Zašto se ponašate tako okrutno, zašto ste me morali pozvati ovamo i zašto odbijate vidjeti našu küer?" Usne su mu bile bezbojne, kao da je iz njih istekla sva krv. A oþi nalik mirnoj površini jezera. "Zato što ste u stanju podariti mi muškog nasljednika, ali uporno odbijate to uþiniti." "U tome nema nimalo istine, veliþanstvo, to su samo glasine." Morala je upotrijebiti sve svoje Bene Gesseritske sposobnosti da bi ostala na nogama. "Oslanjam se na obavještajna izvješüa, ne na glasine." Car se zagledao u nju jednim okom, dok je drugo zatvorio, kao da je na taj naþin može bolje vidjeti. "Želite li umrijeti, Anirul?" Anirul padne na pamet da bi je ipak mogao ubiti. Meÿu nama sasvim sigurno nema ljubavi, ali bi li riskirao izazvati bijes Sestrinstva time što bi se mene riješio? U vrijeme kada je trebalo da se popne na prijestolje, Shaddam je pristao oženiti se njome, jer mu je bio potreban snažan saveznik, kao što je Bene Gesserit, u nesigurnoj politiþkoj klimi. Sada, poslije desetak godina, Shaddam se osjeüao previše siguran na svom tronu. "Svi umiru", reþe ona. "Ali ne na naþin koji bih mogao da vam priuštim." Anirul se trudila ne pokazati nikakav osjeüaj i podsjetila je samu sebe da nije sama, da u njenoj psihi borave zajedniþka sjeüanja mnogobrojnih Bene Gesserita koja su izašla pred nju i ostala u Drugom Sjeüanju. Glas joj je zvuþao potpuno mirno. "Mi nismo vještice kakvima nas predstavljaju." To, dakako, nije bilo toþno, ali ona je dobro znala da Shaddam nema nikakve þvrste dokaze, veü samo nagaÿa da stvari stoje drukþije. Ove njene rijeþi ga nimalo nisu smekšale. "Što vam je važnije... vaše Sestre ili ja?" Zbunjeno je odmahnula glavom. "Nemate prava pitati me nešto takvo. Nikada vam nisam dala razloga da posumnjate u moju vjernost kruni." Ponosno podigavši glavu, Anirul podsjeti samu sebe na položaj koji zauzima u dugaþkoj povijesti Sestrinstva. Nikada mu neüe priznati da je ima naredbu da nikada ne rodi Corrinima sina. Mudrost njenih Sestara odzvanjala joj je kroz um. Ljubav je slabost. Opasna je, jer zamagljuje razum i odvraüa nas od naših dužnosti. Ona predstavlja kršenje propisa, donosi sramotu, ona je neoprostiv prekršaj. Ne možemo voljeti. Anirul je pokušala skrenuti Shaddamov bijes. "Prihvatite svoju küer, sire, jer je možete upotrijebiti za utvrÿivanje važnih politiþkih saveza. Trebali bismo porazgovarati o tome kako da je nazovemo. Što mislite o imenu Wmsicia?" Obuzela ju je panika kada je osjetila vlažni trag na unutrašnjoj strani butina. Krv? Jesu li šavovi popustili? Crvene kapi poþele su padati na tepih. Anirul vidje da Car zuri u njena stopala. Novi bijes iskrivi carevo lice. "Taj je tepih u mojoj obitelji veü stoljeüima!" Ne smiješ pokazati slabost. On je životinja... napast üe slabost, ali üe se povuüi pred snagom. Polako se okrenula, dopustivši da još nekoliko kapi padne na tepih, a zatim je posrüXüi krenula prema izlazu. "Imajuüi u vidu povijest Kuüe Corrino, uvjerena sam da ovo nije prvi put da je po njemu prolivena krv."

5. Kažu da ne postoji ništa þvrsto, ništa uravnoteženo, ništa trajno, u cijelom svemiru — da ništa ne ostaje u svom prvobitnom stanju, da se promjene dogaÿaju svakog dana svakog sata, svakog trenutka. Panoplia Propheticus Bene Gesserita * * * Na iskrzanoj obali podno zamka Caladan, na kraju dugaþkog mola, stajala je jedna usamljena osoba naspram mora i izlazeüeg sunca. Imala je usko lice maslinaste kože, i istaknuti nos koji joj je davao izgled sokola. Upravo se spremala jedna isploviti flota ribarskih koralda, za kojima se vukao bijeli trag. Muškarci u debelim džemperima, kaputima i pletenim kapama tumarali su po mnogobrojnim dokovima, pripremajuüi svoju opremu. U selu malo niže niz obalu, iz dimnjaka su se izvijali pramenovi dima. Mještani su ga zvali "stari grad", jer na tom mjestu je bilo podignuto prvobitno naselje mnogo stoljeüa prije nego što su izgraÿeni glavni grad i svemirska luka u ravnici iza Zamka. Vojvoda Leto Atreid, odjeven sasvim obiþno u plave ribarske pamuþne hlaþe i bijelu tuniku s crvenim grbom sokola, duboko udahne okrepljujuüi slani zrak. Iako je bio gospodar Kuüe Atreida, predstavljao Caladan u Landsraadu i pred Carem, Leto je volio ustajati rano s ribarima, od kojih je mnoge znao poimence. Ponekad su pozivali vojvodu u svoje domove, i premda se njegov zapovjednik osiguranja, Thufir Hawat, koji nikome nije vjerovao, tome protivio, Leto bi s njima uvijek pojeo ukusni þopino. Slani vjetar se pojaþao, uzburkavši površinu mora. Bilo mu je žao što ne može krenuti s ovim ljudima, ali imao je previše obveza. A morao se pozabaviti i važnim stvarima koje se nisu odnosile samo na njegov svijet; morao je služiti i Carstvu i ljudima kojima je vladao. Odjednom se našao usred mnogih velikih dogaÿaja. Sve je zaprepastila vijest da je grumanski ambasador ubio ekaškog diplomatu. To nije bila mala stvar, iako se to dogodilo na udaljenom Arrakisu, meÿutim, vikont Moritani izgleda da uopüe nije mario za javno mnijenje, Velike Kuüe veü su poþele tražiti od Cara da se umiješa i sprijeþi eskalaciju sukoba. Dan ranije, Leto je takoÿer poslao poruku Vijeüu Landsraada na Kaitainu, ponudivši se da bude posrednik. Imao je samo dvadeset šest godina, ali veü je postao veteran. Deset godina nalazio se na þelu jedne velike Kuüe. Smatrao je da je u tome uspio zahvaljujuüi þinjenici što nikada nije izgubio dodir sa svojim korijenima. Za to je mogao zahvaliti pokojnom ocu, Paulusu. Stari vojvoda je navodno bio nepretenciozan þovjek koji je zalazio meÿu narod, isto onako kao što je to sada þinio vojvoda Leto. Ali njegov je otac morao znati, iako to nikada nije priznao Letu, da je to bila i dobra politiþka taktika kojom se stjecala naklonost naroda. Ovaj posao bio je vrlo složen; ponekad Leto nije mogao razluþiti gdje prestaje njegov privatni život, a poþinje službeni, i obrnuto. Ubrzo nakon što je bio primoran prihvatiti svu tu odgovornost, Leto Atreid zapanjio je Landsraad dramatiþnim suÿenjem po konfiskaciji. Hrabro je stavio sve na kocku kako bi izbjegao

da ga osude da je napao dva tleilaxaška broda u astrobrodu Ceha. Letov gambit ostavio je snažan utisak na mnoge Velike Kuüe, tako da mu je þak pismeno þestitao i Hundro Moritani, nevaljali i omrznuti vikont Grummana, koji je þesto odbijao suradnju, pa þak i sudjelovanje, u stvarima vezanim za Carstvo. Vikont je kazao da se divi Letovom "drskom izrugivanju pravilima", þime je dokazao da "voÿe mogu biti samo jaki ljudi s jakim uvjerenjima, a ne službenici koji prouþavaju zareze i pravne spise." Leto nije bio baš uvjeren da je Moritani povjerovao u njegovu nevinost, veü mu se uþinilo da je vikonta obradovalo to što je vojvoda Atreid izbjegao kaznu, iako je sve bilo protiv njega. Leto je takoÿer održavao veze i s drugom stranom, Kuüom Ecaz. Stari vojvoda, njegov otac, bio je jedan od velikih junaka iz Pobune na Ecazu, borio se rame uz rame s Dominicom Verniusom. Cilj im je bio da zbace nasilne separatiste i obrane vladare tog pošumljenog svijeta koje je priznavao Landsraad. Paulus Atreid osobno je stajao pokraj zahvalnog mladog nadvojvode Armanda Ecaza za vrijeme slavlja u þast pobjede kojom je ovaj bio vraüen na Mahagoni Prijestolje. Negdje meÿu stvarima starog vojvode nalazio se i Lanac Hrabrosti što ga je Armand Ecaz stavio oko debelog Paulusovog vrata. ýak su i odvjetnici koji su predstavljali Leta tijekom suÿenja u Landsraadu bili iz jednog od podruþja Ecaza, Elacce. Buduüi su ga poštovale obje strane u ovoj svaÿi, Leto je pomislio da bi ih mogao natjerati da se pomire. Politika! Otac ga je uþio da uvijek sagleda cijelu sliku, od najsitnijih do najkrupnijih pojedinosti. Leto izvadi iz džepa tunike zabilježavaþ glasa i izdiktira pismo svome roÿaku, Shaddamu iy u kome mu je þestitao radostan dogaÿaj, roÿenje još jednog djeteta. Poruku üe poslati po službenom glasniku sljedeüim cehovskim astrobrodom koji bude išao za Kaitain. Kada Leto više nije mogao þuti brektanje ribarskih þamaca, uputio se strmom krivudavom stazom koja je vodila do vrha stijene. * * * Doruþkovao je u dvorištu zajedno s dvadesetogodišnjim Duncanom Idahom. Mladiü okruglog lica je na sebi imao zeleno-crnu odoru atreidskih trupa. Njegova kovrþava tamna kosa bila je kratko podšišana, kako mu ne bi upadala u oþi za vrijeme napornih treninga. Thufir Hawat je provodio dosta vremena s njim, tvrdeüi da je neobiþno nadaren uþenik. Duncan je veü bio nauþio sve þemu ga je ratnik Mentat mogao poduþiti. Još kao djeþak, uspio je pobjeüi Harkonnenima i stiüi do zamka Caladan, gdje se prepustio na milost i nemilost Starom vojvodi. Duncan je u meÿuvremenu postao jedan od najodanijih þlanova atreidskog domaüinstva, i sasvim sigurno najbolji uþenik borilaþkih umijeüa. Davnašnji vojni saveznici Kuüe Atreida, Gospodari maþevanja s Ginaza nedavno su primili Duncana Idaha u njihovu slavnu akademiju. "Žao mi je što ideš, Duncane", rekao mu je Leto. "Osam godina je dugo..." Duncan je sjedio uspravno, ne pokazujuüi nikakav strah. "Ali kada se vratim, moj vojvodo, bolje üu vam moüi služiti u svakom pogledu. Bit üu još mlad, i nitko se neüe usuditi zaprijetiti vam." "Oh, prijetit üe oni meni i dalje, Duncane. U to budi siguran." Mladiü je na trenutak zastao prije nego što mu je uputio jedva primjetan osmijeh stisnutim usnama. "Pogriješit üe. U to sam veü sada siguran." Prinio je komad paradan-dinje ustima, odgrizao zalogaj žutog voüa i obrisao slankasti sok koji mu je potekao niz bradu. "Nedostajat üe

mi ove dinje. Hrana u barakama se ne može s njima usporediti." Narezao je krišku na komadiüe. Bugenvila se penjala uz kamene zidove oko njih, ali još je bila zima i biljke nisu procvjetale. Premda je bilo neobiþno toplo za ovo doba godine, što je nagovještavalo rani dolazak proljeüa. Pupoljci su se veü poþeli pojavljivati na drveüu. Leto je zadovoljno uzdahnuo. "Nisam vidio ljepšeg mjesta u cijelom Carstvu od Caladana u proljeüe." "Giedi Jedan sasvim sigurno se ne može usporediti s njim." Duncan je bio zadovoljan, jer je primijetio da je Leto zadovoljan i opušten. "Stalno moramo biti na oprezu, moj vojvodo, ne smijemo si dopustiti ni najmanju slabost. Nikada nemojte smetnuti s uma drevnu svaÿu izmeÿu Atreida i Harkonnena." "Zvuþiš kao Thufir." Leto stavi u usta punu žlicu pudinga od pundi riže. "Uvjeren sam da nema boljeg od tebe u službi Atreida, Duncane. Ali plašim se da bismo mogli stvoriti þudovište ako te pošaljemo na osmogodišnje školovanje. Kakav li üeš biti kada se vratiš?" Duboko usaÿene plavozelene oþi mladiüa ispunio je ponos. "Postat üu Gospodar maþevanja s Ginaza." Leto je jedan dugi trenutak razmišljao o nevjerojatnim opasnostima kojima üe biti izložen u školi. Gotovo treüina svih uþenika umirala je tijekom obuke. Duncan se smijao statistikama, govoreüi da je veü preživio mnogo teže situacije dok je bio u vlasti Harkonnena. I bio je u pravu. "Znam da üeš uspjeti", primijeti Leto. U grlu mu je zastala knedla, rastužio se što mora pustiti Duncana da ode. "Ali nikada ne smiješ zaboraviti na samilost. Bez obzira na to što tamo nauþiš, ne vraüaj se ovamo sa stavom da si bolji od drugih." "Neüu, moj vojvodo." Leto je posegnuo ispod stola i izvukao dugaþak, tanak paket koji mu je dodao preko stola. "Ovo je razlog zbog koga sam te pozvao da doruþkuješ sa mnom." Iznenaÿen, Dancan otvori paket i izvadi divno izrezbaren obredni maþ. Obavio je prste oko konopca ugraviranog u dršku. "Maþ starog vojvode! Posudit üete mi ga?" "Darujem ti ga, prijatelju moj. Sjeüaš se kada sam te zatekao u dvorani s oružjem, neposredno nakon smrti moga oca u areni za borbu bikova? Skinuo si ovaj maþ sa zida. Tada jedva da si bio nešto viši od njega, ali sada ti je po mjeri." Duncan nije nalazio rijeþi da mu se zahvali. Leto promotri mladiüa od glave do pete, procjenjujuüi ga. "Vjerujem da bi ti ga i otac poklonio, da je poživio dovoljno dugo da vidi u kakvog si þovjeka izrastao. Sada si odrastao, Duncane Idaho, zaslužuješ vojvodin maþ." "Dobro jutro", pozdravi ih jedan veseli glas. Princ Rhombur Vernius upao je u dvorište, snenih oþiju, ali odjeven. Prsten s vatrenim kamenom na njegovoj desnoj šaci presijavao se na pojedinaþnim zrakama sunþeve svjetlosti. Pokraj njega je koraþala sestra Kailea koja je kosu boje bakra skupila zlatnom kopþom. Rhombur prijeÿe pogledom preko maþa, a zatim primijeti Duncanove suzne oþi. "Što se to ovdje dogaÿa?" "Upravo sam dao Duncanu oproštajni dar." Rhombur zvizne. "Da nije malo previše pomodan za štalskog momka?" "Možda ovaj poklon nije za mene", reþe Duncan zagledavši se u vojvodu Leta. Pogledao je u maþ, a zatim je Rhombura ošinuo pogledom. "Nikada više neüu raditi u štalama, prinþe Vernius. Kada me sljedeüi put budete vidjeli bit üu Gospodar maþevanja." "Maþ je tvoj, Duncane", reþe Leto odluþno, oponašajuüi svog oca. "Ne želim þuti više ni rijeþ o tome." "Kako želite, moj vojvodo." Duncan se naklonio. "Ispriþavam se, moram se pripremati za put." Mladiü se zatim udalji preko dvorišta. Rhombur i Kailea sjedoše za postavljeni stol. Kailea se nasmiješila Letu, ali ne na svoj

uobiþajen, topao naþin. Par je veü godinama bio na pragu da stupi u romantiþnu vezu, ali vojvoda nije bio voljan da joj se još više približi iz politiþkih razloga. Morao se oženiti küerkom iz neke jake Velike Kuüe. Razloge za to mu je u glavu utuvio još njegov otac: vojvoda je bio obvezan da to uþini zbog odgovornosti koju je imao prema narodu Caladana. Samo jednom su se Leto i Kailea držali za ruke; nikada je þak nije ni poljubio. Spustivši glas, Kailea primijeti: "Dao si mu oþev maþ, Leto? Zar je to zaista bilo neophodno? To je vrlo vrijedan maþ." "Ali je samo stvar, Kailea. Mnogo više znaþi Duncanu, nego meni. Meni nije potreban maþ da bih se s nježnošüu sjeüao svoga oca." Leto tada primijeti plave þekinje na licu svog prijatelja, zbog kojih je Rhombur više liþio na ribara nego na princa. "Kada si se posljednji put obrijao?" "Žarkog mu pakla! Zar je uopüe važno kako izgledam?" Dohvatio je sok od cidrita i napuüio usne kada je otpio gutljaj. "Ne þeka me nikakav važan posao." Kailea je jela brzo i bez rijeþi i stalno prouþavala svog brata. Imala je prodorne zelene oþi, a krajeve maþjih usana objesila je u znak neslaganja. Kada je Leto pogledao preko stola u Rhombura, primijetio je da je lice njegovog prijatelja zadržalo djeþju zaobljenost, ali da mu smeÿe oþi više nisu sijale. U njima se sada krila duboka tuga zbog gubitka doma, ubojstva majke, nestanka oca. Sada su samo on i sestra ostali od nekada velike obitelji. Pretpostavljam da nije važno", primijeti Leto. "Danas se ne moramo baviti važnim državnim poslovima, niti üemo putovati na slavni Kaitain. U stvari, mogao bi se prestati i prati." Leto promiješa puding od pundi riže u zdjeli ispred sebe, a Onda mu glas postane neuobiþajeno oštar. "Ti si ipak þlan moga dvora i savjetnik u kojeg imam najviše povjerenja. Mislio sam da üeš do sada veü smisliti plan kako vratiti izgubljena dobra i položaj." Kao stalni podsjetnik na slavne dane Ixa, kada je Kuüa Vernius vladala svijetom strojeva prije nego što su ga preuzeli Tleilaxi, Rhombur je i dalje nosio grimizno-bakrenu spiralu na okovratniku svih košulja. Leto je primijetio da je košulja koju je Rhombur tog dana imao na sebi bila vrlo izgužvana i dosta prljava. "Leto, da imam blagog pojma što treba raditi, uskoþio bih u sljedeüi astrobrod i pokušao." Djelovao je zbunjeno. "Tleilaxi su obavili Ix neprobojnim barikadama. Želiš li da Thufir Hawat pošalje još uhoda? Prva trojica nisu þak ni uspjela uüi u podzemni špiljski grad, a posljednja dvojica su nestali bez traga." Spojio je prste na rukama. "Preostaje mi samo nadati se da se odani Ixijanci bore iznutra i da üe uskoro zbaciti porobljivaþe. Oþekujem da se sve dobro završi." "Moj prijatelj optimist", primijeti Leto. Kailea je mršteüi se gledala u svoj doruþak i na kraju je ipak progovorila. "Prošlo je više od deset godina, Rhombure. Koliko treba da se sve na neki razuman naþin sredi?" Njenom bratu bilo je neugodno te je pokušao promijeniti temu. "Jeste li þuli da je Shaddamova žena upravo rodila treüu küer?" Kailea frkne. "Poznajuüi Shaddama, kladim se da nije pretjerano zadovoljan što ni ovog puta nije dobio muškog nasljednika." Leto je odbijao prihvatiti tako negativne misli. "Vjerojatno je oduševljen, Kailea. Uostalom, njegova žena je još mlada, može mu podariti još mnogo djece." Okrenuo se prema Rhomburu. "Što me podsjetilo, prijatelju stari, trebalo bi da si naÿeš ženu." "Koja üe mi prati odjeüu i tjerati me da se brijem?" "Da obnoviš svoju Kuüu, možda. Da nastaviš lozu Verniusovih s nasljednikom u progonstvu." Kailei je bilo na vrh jezika nešto reüi, ali se izgleda predomislila. Završila je dinju, i nastavila grickati komad tosta. Ubrzo je ustala i oprostila se.

Za vrijeme duge tišine koja je uslijedila, suze su zasijale u oþima ixijanskog princa i skotrljale mu se niz obraze. Bilo mu je neugodno i otro ih je rukom. "Da, i sam sam o tome razmišljao. Kako si znao?" Spomenuo si mi to više puta, nakon što bismo iskapili dvije do tri boce vina." "Ali to je luda ideja. Moja Kuüa više ne postoji, a Ix je u rukama fanatika." Osnuj onda Malu Kuüu ovdje na Caladanu, zasnuj novu obitelj. Možemo pogledati popis industrijskih proizvoda za kojima vlada potražnja. Kailea ima dobar smisao za posao. Ja üu osigurati sredstva koja üe ti biti potrebna u poþetku." Rhombur je dopustio sebi da se gorko nasmije. "Moje bogatstvo üe zauvijek ostati neposredno vezano za tvoje, vojvodo Leto Atreidu. Ne, bit üe bolje da ostanem ovdje, þuvam ti leÿa i vodim raþuna da ne pokloniš i sam Zamak." Leto klimne, ali se ne nasmiješi, i oni spojiše ruke u polupozdravu koji se koristio u Carstvu.

6. Priroda ne pravi pogreške; pravilno i pogrešno su ljudske kategorije. Pardot Kynes, Predavanja s Arrakisa * * * Jednoliþni dani. Harkonnenska troþlana ophodnja krstarila je iznad zlatnih ispupþenja dina duž staze leta dugaþke tisuüu kilometara. U neumoljivom podruþju pustinje, þak je i oblaþLü prašine izazivao uzbuÿenje. Vojnici su napravili veliki krug u oklopljenom ornitopteru, leteüi duž oboda planina, a zatim su skrenuli na jug preko velikih bazena i ravnica. Glossu Rabban, barunov neüak i privremeni guverner Arrakisa, naredio im je da redovno obavljaju letove, kako bi bili viÿeni i pokazali prljavim naseljima da ih Harkonneni promatraju. Uvijek. Kiel, boþni strijelac, shvaüao je ovo zaduženje kao dozvolu za lov na svakog Slobodnjaka koga naÿe u blizini zakonskih operacija žetve zaþina. Kako su ti prljavi uljezi mogli i pomisliti da mogu neovlašteno prelaziti preko harkonenske zemlje bez odobrenja podruþnog ureda u Carthagi? Rijetki su bili Slobodnjaci koje su ikad uhvatili daleko od kuüe tijekom dana, tako da su se poþeli dosaÿivati na zadatku. Topterom je upravljao Garan, podizao ga je i spuštao hvatajuüi tople struje, kao da je u luna parku. On je zadržao ravnodušan izraz lica, premda bi mu povremeno preko usana prešao osmijeh, dok se letjelica koprcala na uzburkanom zraku. I na kraju petog dana patroliranja, on je i dalje bilježio nepodudarnosti na topografskim kartama, zgaÿeno nešto promrmljavši svaki put kada bi uoþio novu pogrešku. Ovo su bile najgore karte koje je ikada vidio. U stražnjem, putniþkom odjeljku sjedio je Josten, koji je nedavno premješten s Giedi Jedan. Naviknut na industrijske pogodnosti, sivo nebo i prljave zgrade, Josten je promatrao kroz prozor pješþana prostranstva, prouþavajuüi hipnozna ustrojstva dina. Uoþio je oblak prašine u pravcu juga, duboko u otvorenoj Pogrebnoj ravnici. "Što je ono? Operacija žetve zaþina?" "Nipošto", reþe boþni strijelac Kiel. "Žetelice izbacuju u zrak ravni i tanki stup dima u obliku stošca." "Prenisko za pješþanoga vraga. Premalo." Slegnuvši ramenima, Garan povuþe kontrole toptera i jurne prema niskom, crvenkasto-smeÿom oblaku. "Da pogledamo." Poslije toliko dosadnih dana, skrenut üe s puta da ispitaju jednu veliku stijenu koja viri iz pijeska... Kada su stigli do dotiþnog mjesta, nisu pronašli nikakve tragove niti ureÿaje, nikakav znak ljudskog prisustva, a opet je mnogo hektara pustinje djelovalo opustošeno. Pijesak je bio mjestimiþno tamnije oker boje i prošaran bojom hrÿe, kao da se krv iz neþije rane osušila na vrelom suncu. "Meni ovo izgleda kao da je netko ovdje ispustio bombu", primijeti Kiel. "Možda je ovdje došlo do zaþinskog udara", predloži rješenje Garan. "Spustit üu letjelicu da pobliže promotrimo." ýim se topter spustio na spaljeni pijesak, Kiel je otvorio vrata. Unutrašnji zrak kontrolirane temperature je šišteüi izašao i smijenio ga je val vreline. Poþeo je da iskašljava prašinu.

Garan se nagnuo iz pilotske kabine i poþeo duboko udisati zrak. "Osjeüaš li?" Miris spaljenog cimeta napunio mu je nosnice. "Nema sumnje da je ovdje došlo do zaþinskog udara." Josten se progurao pokraj Kiela i skoþio na meko do. Bio je zadivljen i sagnuo se zahvativši ruku oker pijeska koji je zatim prinio usnama. "Možemo li ponijeti malo svježeg zaþina? Sigurno vrijedi cijelo bogatstvo." Kiel je razmišljao o istom, ali se okrenuo prema novajliji i namrštio. "Nemamo opremu za obradu zaþina. Moraš ga izdvojiti iz pijeska, a to ne možeš prstima." Garan je progovorio tišim, ali odluþnijim glasom. "Ako bi se vratio u Carthag i pokušao prodati sirovi proizvod uliþnom preprodavaþu, odmah bi te odvukli pred guvernera Rabbana, ili još gore, morao bi objasniti grofu Fenringu kako je dio Carevog zaþina završio u džepu þlana ophodnje." Dok su vojnici grabili prema jami nepravilnih rubova u središtu oblaka prašine koji se raspadao, Josten se osvrnuo uokolo. "Da li je sigurno po nas ovdje? Zar veliki crvi ne idu na zaþin?" "Što je, usro si se, klinjo?" upita ga Kiel. "A da ga bacimo crvu ako naiÿe?", predloži Garan. "Tako üemo imati vremena za bijeg." Kiel je primijetio nekakvo kretanje na pješþanoj iskopini, obliþja koja su se uvijala, stvari koje su pravile tunele i zakopavale se, poput crva u trulom mesu. Josten je zinuo kao da üe nešto reüi, ali je ponovo zatvorio usta. Iz pijeska se pojavilo stvorenje u obliku biþa, dva metra dugaþko s mesnatom kožom podijeljenom u segmente. Bilo je otprilike poput oveüe zmije i imalo kružna razjapljena usta sa zubima oštrim poput igala koji su se protezali niz grlo. "Pješþani crv!" izusti Josten. "Ovaj je zakržljao", naruga se Kiel. "Misliš li da je novoroÿenþe?" upita Garan. Crv je zamahivao glavom bez oþiju s jedne na drugu stranu. Ostala nesigurna stvorenja, cijelo gnijezdo, uvijala su se uokolo kao da ih je izbacila eksplozija. "Odakle li su se, do vraga, stvorila?" upita Kiel. "Nisam o tome uþio na teþaju", reþe Garan. "Možemo li... uhvatiti jednoga?" upita Josten. Kiel se u posljednjem trenutku zadržao da ne napravi neku nepristojnu opasku, shvativši da je to dobra ideja. "Hajdemo!" Jurnuo je naprijed prema spaljenom pijesku. Crv je osjetio kretanje i ustuknuo, ne znajuüi da li da napadne ili da pobjegne. Zatim se izvio poput morske zmije i zaronio u pijesak, uvijajuüi se i ukopavajuüi. Josten je potrþao i bacio se licem naprijed u želji da uhvati posljednju treüinu tijela podijeljenog u segmente. "Vrlo je snažan!" U pomoü mu je priskoþio i boþni strijelac koji je ãþepao rep crva kojim je ovaj mlatio uokolo. Crv je pokušao da se izvuþe na snagu, ali ga je Garan snažno stegnuo tik iza glave koju je veü zario u pijesak. Sva tri vojnika su se hrvala s njim i vukla. Mali crv se bacakao poput jegulje na elektriþnoj ploþi. Ostali crvi na suprotnoj strani jame izdigoše se podsjeüajuüi na neku þudnu šumu periskopa koji su pomolili glave iz mora dina; okrugla usta podsjeüala su na crna slova O okrenuta prema ljudima. U trenutku se Kiel sledio pomislivši da bi ih mogli napasti poput jata razumnih pijavica, meÿutim, nezreli crvi su se razbježali i nestali ispod površine. Garan i Kiel izvukoše svog zatvorenika iz pijeska i poþeše ga vuüi prema ornitopteru. Kako su bili þlanovi harkonennske ophodnje, imali su svu opremu potrebnu za uhiüenja,

ukljuþujuüi tu i staromodna sredstva za vezivanje zatvorenika kao da je kakva životinja. "Jostene, donesi konopce za vezivanje iz pribora za uhiüenja", reþe pilot. Novi vojnik se trþHüim korakom vratio s konopcima, vezujuüi omþu koju je bacio crvu na glavu i þvrsto stegnuo. Garan je popustio stisak, šþepao konopac i poþeo vuüi, dok je Josten navlaþio još jedan nešto niže niz trup. "Što üemo s njim?" upita Josten. Na poþetku svog službovanja na Arrakisu, Kiel je bio s Rabbanom u neuspješnom lovu na crva. Poveli su sa sobom vodiþa Slobodnjaka, dobro naoružane vojnike, þak i jednog planetologa. Upotrijebivši vodiþa Slobodnjaka kao mamac, dozvali su jednog ogromnog crva i ubili ga eksplozivom. Ali prije nego što je Rabban mogao uzeti svoj trofej, zvijer se rastoþila, odbacivši sa sebe stvorenja u obliku ameba koja su pala na pijesak. Na kraju su ostali samo hrskaviþni kostur i poispadali kristalni zubi. Rabban je bio izvan sebe od bijesa. Kiel osjeti grþ u želucu. Barunov neüak bi mogao shvatiti kao uvredu to što su trojica obiþnih þlanova ophodnje uspjela uhvatiti crva, što njemu samom nije pošlo za rukom. "Bit üe bolje da ga udavimo." "Da ga udavimo?" upita Josten. "Zbog þega? Zašto bih žrtvovao svoju vodu za tako nešto?" Garan stane u mjestu kao da ga je pogodio grom. "ýuo sam da Slobodnjaci to rade. Ako utopiš bebu crva, kažu da ispljune neku vrstu otrova. Vrlo rijetku." Kiel kimne. "Tako je. Luÿaci iz pustinje ga koriste u svojim religijskim obredima. Od njega svi pomahnitaju, poþnu orgijati, a mnogi od njih umru." "Ali... imamo samo dva literjona vode u spremniku", primijeti Josten koji je i dalje bio nervozan. "Upotrijebit üemo onda samo jedan. Ionako znam gdje je možemo nadoknaditi." Pilot i boþni strijelaca razmijeniše poglede. Veü su dovoljno dugo zajedno na ophodnjama da je obojici ista stvar pala na pamet. Kao da je shvatio što mu se sprema, crv se još žešüe poþeo otimati, ali je veü polako gubio snagu. "Kada se doþepamo droge", poþne Kiel, "mogli bismo se malo zabaviti." * * * Kada je pala noü, podesili su komande toptera na kamuflažni let i uputili se iznad planina oštrih poput žileta. Prišli su s druge strane jednog ispusta i spustili se na neravnu stjenovitu visoravan iznad bijednog sela Bilar Kampa. Ljudi su tu živjeli u izdubljenim špiljama i zdanjima iznad tla koja su se protezala sve do ravnice. Vjetrenjaþe su stvarale struju; na kontejnerima za opskrbu svjetlucale su siüušne svjetiljke koje su privlaþile noüne leptirove i slijepe miševe koji su se njima hranili. Za razliku od Slobodnjaka pustinjaka, ovi seljaci su bili civiliziraniji, ali i potlaþeniji: muškarci su radili kao vodiþi kroz pustinju i pomagali su ekipama za žetvu zaþina. Zaboravili su umijeüe preživljavanja na vlastitom svijetu, ali nisu postali ni paraziti planetarnih guvernera. Tijekom jedne ranije ophodnje, Kiel i Garan su otkrili zamaskiranu cisternu na stjenovitoj visoravni, pravo bogatstvo u vodi. Kiel nije znao odakle seljacima tolika voda; najvjerojatnije su do nje došli prijevarom, prijavili su veüi broj stanovnika od postojeüeg tako da su ih Harkonneni opskrbljivali s više vode nego što im je pripadalo. Ljudi iz Bilar Kampa prekrili su cisternu kamenjem tako da je sliþila na prirodnu

izboþinu, ali nisu postavili stražu oko svoje ilegalne zalihe. Pustinjska kultura je bila stroža prema kraÿi nego prema ubojstvu; vjerovali su da je njihovo vlasništvo sigurno od bandita i noünih lopova. Dakako, harkonennski vojnici nisu imali namjeru ukrasti im vodu, to jest nisu namjeravali uzeti više nego što im je bilo potrebno. Josten je poslušno krenuo noseüi kontejner u kome se buükala gusta, ubitaþna supstanca koju su dobili od crva kojega su utopili nakon što se prestao otimati i motati po kontejneru. Preplašeni i nervozni zbog onoga što su uþinili, bacili su mlitavi leš u blizini oboda zaþinskog udara i zatim uzletjeli ponijevši drogu. Kiel se plašio da otrovna supstanca koju je ispustio crv ne progrize literjon. Garan je odvrnuo brižljivo skrivenu slavinu na cisterni sela Bilar i napunio jedan od njihovih praznih kontejnera. Zašto da sva voda propadne radi šale koju su namjeravali prirediti seljacima. Zatim je Kiel uzeo kontejner s izluþevinom crva i ispraznio ga u cisternu. Seljane je þekalo veliko iznenaÿenje kada sljedeüi put posegnu za svojom ilegalnom zalihom vode. "Pravo im budi." Znaš li što üe im ta droga uraditi?" upitao je Josten. Garan je odmahnuo glavom. "ýuo sam gomilu ludih priþa." "Možda je trebalo dati prvo klincu da je proba", primijeti boþni strijelac. Josten se trgne, podigavši ruke. Garan ponovo pogleda u zaraženu cisternu. "Kladim se da üe cijepati odjeüu i plesati goli po ulicama, i kriještati kao divlje kokoši." Garan se namršti. "Da li bi ti volio da budeš taj koji üe objasniti Rabbanu zašto smo zakasnili?" "Hajdemo", brzo reþe Kiel. Dok je otrov crva prodirao u cisternu, harkonenski vojnici pohitali su natrag do ornitoptera, nevoljko prepustivši seljacima da sami otkriju obijesnu šalu.

7. Prije nas, sve metode uþenja bile su ukaljane instinktom. Prije nas je istraživaþima optereüenim instinktima poklanjana ograniþena pažnja, koja þesto nije prelazila jedan jedini životni vijek. Projekti koji bi se protegli na pedeset ili više generacije nikada im nisu padali na pamet. Da bi se mogli podvrgnuti totalnom mišiüno-nervnom treningu takoÿer im nikada nije palo napamet. Mi smo nauþili kako da uþimo. Benegesseritska Azhar Knjiga * * * Je u ovo zaista izuzetno dijete? ýasna majka Gaius Halen Mohiam promatrala je savršeno proporcionalnu djevojþicu koja je izvodila prana-bindu vježbe za mišiüe i živce na podu od bjelogoriþnog drveta u modulu za trening u Školi Majki. Mohiam se nedavno vratila s neuspješnog banketa na Arrakisu i sada je pokušavala nepristrano promatrati svoju uþenicu, potiskujuüi istinu. Jessica. Moja küer... Djevojþica nikada ne smije da sazna tko su joj roditelji, nikada ne smije þak ni posumnjati. Mohiam je þak i u tajne benegesseritske mape razmnožavanja bila unijeta pod imenom koje je dobila pri roÿenju "Tanidia Nerus", a ne pod imenom koje je prihvatila došavši u Sestrinstvo. Dvanaestogodišnja Jessica zauzela je stav, spustila ruke uz tijelo i pokušala se opustiti, zaustaviti kretanje svih mišiüa u svome tijelu. Stežuüi zamišljeni bodež u desnoj šaci, zurila je ravno ispred sebe u košmarnog protivnika. Prizvala je nesluüene dubine unutrašnjeg mira i koncentracije. Mohiamino izvježbano oko ipak je primijetilo jedva uoþljivo trzanje u Jessicinim listovima, oko vrata, preko jedne obrve. Bit üe joj potrebno još vježbe ne bi li usavršila tehniku, ali ovo dijete je odliþno napredovalo i vrlo je obeüavalo. Jessica je bila obdarena izuzetnim strpljenjem, sposobnošüu da se smiri i sasluša ono što joj govore. Bila je tako koncentrirana... velikih moguünosti. U tom smislu je i odgajana. Jessica je odglumila kretnju ulijevo, zalebdjela, napravila piruetu, a zatim se ukoþila i ponovo se neoþekivano pretvorila u drveni kip. Gledala je u Mohiam, ali pred sobom nije vidjela osobu koja joj daje zadatke niti svog mentora. Stroga ýasna Majka ušla je u modul za trening i zagledala se u djevojþLþine jasne zelene Rþi u kojima je ugledala samo prazninu; bio je to pogled leša, Jessica je nestala, izgubila se meÿu živþanim i mišiünim vlaknima. Mohiam je ovlažila prst i postavila ga ispred djevojþLþinog nosa. Osjetila je samo jedva primjetno strujanje zraka. Još nepotpuno propupale grudi na vitkom torzu jedva da su se kretale. Jessici je još sasvim malo nedostajalo da postigne potpuno bindu opuštanje... ali za sada je samo bila blizu. Preostalo joj je još dosta napornog rada. U Sestrinstvu je samo potpuno savršenstvo bilo dovoljno dobro. Kako je bila Jessicin instruktor, Mohiam üe još mnogo puta s njom prijeüi sve stare rutine, ponovo üe razmotriti korake koje je morala slijediti. ýasna Majka se povukla, prouþavajuüi Jessicu, ne uznemirujuüi je. Pokušala je u

djevojþicinom ovalnom licu nazreti svoje crte ili oþeve, crte baruna Vladimira Harkonnena. Dugaþak vrat i mali nos naslijedila je od Mohiam, ali su zato kresta na þelu, široka usta, bogate usne i þista koža potjecali od baruna... dok je još bio zdrav i privlaþan. Jessicine široko rastavljene zelene oþi i kosa boje sjajne bronce vodile su porijeklo od daljih predaka. Kad bi samo znala. Mohiam se sjetila onoga što joj je bilo reþeno u vezi benegesseritskog plana. Jessicina küer bila je predodreÿena da kada odraste rodi Kwisatz Hederacha, koji üe biti vrhunac brižljivog, milenij dugog odgajanja. Mohiam se zagledala u lice djevojþice, trudeüi se da uoþi bilo kakav trzaj, bilo kakav nagovještaj od velikog povijesnog znaþaja. Još nisi spremna to da otkriješ. Jessica je progovorila, oblikujuüi ustima rijeþi dok je recitirala mantru drevnu kao i sama škola Bene Gesserita: "Svaki napadaþ je pero nošeno beskrajnom stazom. Dok se pero približava, ono biva skrenuto i uklonjeno. Odgovorit üu tako da üu otpuhati to pero. Mohiam se povukla kada se njena küer sva pretvorila u nejasno kretanje, pokušavajuüi prolebdjeti kroz refleksne kretnje. Jessica se, meÿutim, još naprezala primorala svoje mišiüe da se nijemo i glatko uzgibaju, a zapravo im je trebala dopustiti da to urade. Djevojþicini pokreti bili su bolji nego prije, usmjereniji i precizniji. Jessica je nevjerojatno mnogo uznapredovala u posljednje vrijeme, kao da je iskusila epifaniju koja joj je razbistrila um i izdigla je na slijedeüu razinu. Mohiam je ipak još uoþavala previše mladenaþke energije i neobuzdane snage. Ova djevojþica je zaþeta tijekom opakog silovanja. Barun Harkonnen je silovao Mohiam nakon što ga je Sestrinstvo ucijenilo da im podari küer. Tijekom tog seksualnog napada Mohiam mu se osvetila tako što ga je, kontrolirajuüi svoju unutrašnju kemiju na benegesseritski naþin, zarazila kobnom bolešüu zbog koje je postajao sve nemoüniji. Kakvo predivno sporo muþenje. Barunova bolest sve je više napredovala, i tijekom posljednje standardne godine mogao se kretati samo pomoüu štapa. Na Fenringovom banketu bila je na velikoj kušnji da debelom kaže što mu je Xþinila. Ali da mu je Mohiam to otkrila, došlo bi do još jednog izljeva nasilja u blagovaonici rezidencije u Arrakeenu, mnogo goreg od bijedne svaÿe izmeÿu ambasadora s Ecaza i Grummana. Možda bi þak morala i ubiti baruna posluživši se svojim ubojitim borbenim vještinama. I sama Jessica, i pokraj ograniþenog treninga, mogla je da svlada tog þovjeka, vlastitog oca, brzo i lako. Zaþuvši zujanje ureÿaja, Mohiam obrati pozornost na lutku prave veliþine koja se pojavila iz poda. Sljedeüa faza rutinskog treninga. Djevojþica se zavrtjela i odrubila joj glavu jednim jedinim udarcem. "Nedostaje ti rafiniranost. Ubojiti udarac mora biti tanahan, precizan." "Da, ýasna Majko." "Ipak sam ponosna. Mnogo si postigla." Mohiam joj se obratila neobiþno nježnim glasom, koji joj nadreÿene sestre sigurno ne bi oprostile da su je þule. Svaki oblik ljubavi bio je zabranjen. "Sestrinstvo ima velike planove s tobom, Jessica."

8. "Xuttuh" je rijeþ koja ima mnogo znaþenja Svaki Bene Tleilax zna da je to bilo ime prvog Gospodara. Isto kao što je taj þovjek bio od obiþnog smrtnika, tako i ime ima dublje i složenije znaþenje. U zavisnosti od tona i modulacije glasa, "Xuttuh" može znaþiti "zdravo" ili "budite blagoslovljeni". Ili može biti molitva sadržana u jednoj jedinoj rijeþi koju izgovara posveþenik spremajuüi se umrijeti za Veliko Uvjerenje. Zato, izabrali smo je za ime novog porobljenog planeta ranije poznatog kao Ix. Tleilaxaški disk za obuku * * * Plan vrijedi samo onoliko koliko i um koji ga je smislio. Duboko u labirintu paviljona za istraživanja, Hidar Fen Ajidica bio je i te kako svjestan dotiþne maksime. Jednog dana üe ga Carevi ljudi pokušati ubiti; zbog toga je trebalo brižljivo pripremiti obranu. "Ovuda, molim vas, grofe Fenring", reþe Ajidica svojim najprijatnijim glasom dok je razmišljao: prljavi povindah. Krajiþkom oka je motrio tog þovjeka. Trebalo bi te odmah pogubiti! Gospodar Istraživaþ to, meÿutim, ne bi mogao neprimijeüeno izvesti, a možda mu se nikada ni neüe ukazati prava prilika. ýak i kada bi uspio u tome, Car bi poslao svoje istražitelje kao i dodatne trupe Sardaukara da se pobrinu za tu delikatnu stvar. "Lijepo je þuti da konaþno napredujete s Projektom Amal. Elrood IX je izdao nalog prije više od deset godina, hmmmm, zar ne?" Fenring je koraþao duž bezbojnog hodnika u podzemnom gradu. Na sebi je imao jarko crveni carski sako i uske zlatne hlaþe. Tamna kosa mu je bila kratko podšišana i stršila mjestimiþno kao u ježa, još više istiþXüi preveliku glavu. "Bili smo neobiþno strpljivi." Ajidica je na sebi imao bijelu laboratorijsku kutu prostranih džepova. Tkanina, njegova kosa i koža siva kao u leša upili su miris kemikalija. Sve sam vas u poþetku upozorio da bi moglo proüi mnogo godina prije nego što doÿemo do završnog proizvoda. Desetak godina je tek treptaj oka da se proizvede tvar koju je Carstvo željelo stoljeüima." Skupio je nosnice i primorao sebe da se jedva nasmiješi. "Sve u svemu, sa zadovoljstvom vas izvještavam da su naši modificirani axelotl spremnici sada veü zreli, da su uvodni eksperimenti obavljeni, i dobiveni podaci analizirani. Na temelju njih, odbacili smo neprikladna rješenja, i na taj naþin smanjili broj preostalih moguünosti." "Cara ne zanima 'broj smanjenih moguünosti', Gospodaru Istraživaþu, zanimaju ga rezultati." Fenringov glas je bio ledeno otrovan. "Imali ste ogromne troškove. Ne zaboravite da smo mi financirali vaše preuzimanje postrojenja na Ixu." "Naši zapisi izdržat üe svaku provjeru, grofe Fenring", primijeti Ajidica. Dobro je znao da Fenring nikada ne bi mogao dopustiti nekom bankaru Ceha da pregleda troškove; Svemirski Ceh ni pod koju cijenu ne smije saznati cilj ovog projekta. "Sva sredstva bila su svrsishodno iskorištena. Sve zalihe zaþina upotrijebljene su toþno onako kako je prvobitno bilo dogovoreno." "Vi ste dogovor postigli s Elroodom, mali þovjeþe, ne sa Shaddamom, hmmmm, zar ne? Car može u svakom trenutku prekinuti vaša istraživanja."

Kao i svi Tleilaxi, i Ajidica je bio navikao na uvrede i provokacije budala; nije se uvrijedio. "Zanimljiva prijetnja, grofe Fenring, kada se ima u vidu da je na vašu inicijativu došlo do kontakta izmeÿu mog naroda i Elrooda. Imamo zapise, nalaze se na svjetovima Tleilaxa." Fenring se naježio i krenuo brže naprijed, ulazeüi sve dublje u paviljon za istraživanja. "Samo na temelju promatranja, saznao sam nešto o vama, Gospodaru Istraživaþu", primijeti on unjkavo. "Stekli ste fobiju od stalnog boravka ispod površine, hmmm, zar ne? Odnedavno osjeüate strah; to se dogodilo iznenada. "Gluposti." Iako je porekao, Ajidici se þelo orosilo znojem. "Ah da, a ima i neþeg lažnog u vašem glasu i izrazu lica. Uzimate lijekove zbog tog stanja... boþica s tabletama u desnom džepu vašeg sakoa. Primijetio sam da viri." Pokušavši prikriti bijes, Ajidica promuca. "Moje zdravstveno stanje je savršeno." "Hm-m-m-ah, rekao bih da vaše zdravstveno stanje u buduünosti zavisi od toga kako üe se stvari ovdje razvijati. Što prije završite projekt Amal, prije üete moüi udisati svježi zrak na vašem prelijepom Tleilaxu. Kada ste posljednji put bili ondje?" "Davno", prizna Ajidica. "Ne možete ni zamisliti kako izgleda. Nijednom povin..." zaustavio se na vrijeme, "ni jednom strancu nikada nije bilo dopušteno stupiti izvan svemirske luke." Fenring mu je odgovorio izluÿujuüim, znaþajnim osmjehom. "Samo vi meni pokažite što ste postigli, kako bih mogao Shaddamu podnijeti izvješüe." Kada stigoše do jednih vrata, Ajidica podiže ruku kako bi zaprijeþio Fenringu ulaz. Tleilax je zatvorio oþi i sveþano poljubio vrata. Ovim kratkim obredom deaktivirao je smrtonosni sigurnosni sustav, i vrata su se povukla u uske pukotine u zidu. "Sada možete slobodno uüi", Ajidica se pomaknuo u stranu kako bi propustio Fenringa u bijelu prostoriju od glatkog plaža, u kojoj je Glavni Istraživaþ namjeravao da mu na primjerima pokaže kako napreduju eksperimenti. U središtu ogromne ovalne prostorije nalazio se mikroskop velike rezolucije, metalni stalak s laboratorijskim boþicama i epruvetama, i crveni stol s nekim predmetom u obliku kupole. Ajidica je primijetio veliko zanimanje u Fenringovim krupnim Rþima dok je prilazio podruþju za demonstraciju. "Samo vas molim da ništa ne dirate." Neprimjetni mamci bili su gusto rasporeÿeni po zraku, a ovaj carski povindah ih nikada neüe vidjeti niti razumjeti dok ne bude previše kasno. Ajidica je namjeravao riješiti zagonetku umjetnog zaþina, a zatim pobjeüi sa svetim axelotl spremnicima na neki sigurni planet na obodu Carstva. Veü je bio obavio veüi broj dogovora ne otkrivši svoj identitet. Obeüavao je i podmiüivao, prebacivao je fondove... i sve to bez znanja svojih pretpostavljenih na rodnim svjetovima Bene Tleilaxa. Ovo je radio na svoju ruku. Zakljuþio je da i meÿu njegovim sunarodnjacima ima heretika, sljedbenika koji su prihvaüali svoj identitet poput ugnjetavanih žrtvenih jaraca, zaboravljajuüi bit Velikog Uvjerenja. Bili su poput Liceigraþa koji se tako dobro prerušio da je zaboravio tko je u stvari. Ako bi Ajidica pokorno dopustio takvim ljudima pristup njegovom velikom otkriüu amala, oni bi predali jedinu stvar koja bi im mogla osigurati vrhovnu moü koju su zasluživali. Ajidica je planirao nastaviti igrati svoju ulogu, dok ne bude spreman. Zatim üe uzeti umjetni zaþin, a kako üe jedino on imati vlast nad njim, upotrijebit üe ga da pomogne svome narodu da ostvari svoju misiju... bez obzira na to tražio on to od njega ili ne. Grof Fenring je mrmljao dok se naginjao prema predmetu u obliku kupole na stolu. "Vrlo zanimljivo. Pretpostavljam da unutra neþeg ima, hmmm-ah, zar ne?" "Unutar svega nalazi se nešto", reþe Ajidica. U sebi se nasmijao kad je zamislio kako üe umjetni zaþin preplaviti meÿuplanetarno tržište i izazvati ekonomski kaos u CHOAM-u i Landsraadu. Poput male pukotine u brani, trunak jeftinog zaþina na kraju üe prerasti u bijesnu

bujicu koja üe okrenuti Carstvo naglavaþke. Ako odigra kako treba, Ajidica üe biti glavni u novom ekonomskom i politiþkom poretku, ali njemu na pameti nije bila osobna korist, veü samo želja služiti Bogu. Magija našeg Boga je naš spas. Ajidica se nasmiješi grofu Fenringu, otkrivši oštre zube. "Budite spokojni, grofe Fenring, cilj nam je zajedniþki, što se ovoga tiþe." Vremenom, nakon što se nezamislivo obogati, Ajidica üe osmisliti testove kojima üe odreÿivati koliko je tko odan njegovom novom režimu, i poþet üe pridobivati Bene Tleilaxe. Premda je za sada bilo previše opasno da ih upozna sa svojim planom, imao je u vidu nekoliko kandidata. Uz odgovarajuüu vojnu podršku, sastavljenu možda þak i od preobraüenih Sardaukara stacioniranih ovdje, mogao bi þak da osnovati stožer u predivnoj prijestolnici Bandalongu... Fenring je nastavio njuškati oko opreme za demonstraciju. "Je li ste veü imali prilike þuti izreku 'Vjeruj, ali provjeri'? Potjeþe sa Stare Tere. Iznenadili biste se što sve napaljetkujem. Moja žena iz reda Bene Gesserita sakuplja predmete, trice i kuþine i tome sliþno. Ja sakupljam djeliüe obavijesti." Usko lice Tleilaxa se namršti. "Shvaüam." Morao je što prije završiti ovaj obilazak koji mu je išao na živce. "Pogledajte ovamo, molim vas." Ajidica uzme epruvetu od neprozirnog plaža sa stalka i podiže poklopac pustivši van snažan miris koji je podsjeüao na nepreraÿeni ÿumbir, bergamot i klinþLü. Pružio je kontejner Fenringu, koji se zagledao u gustu, naranþastu tvar. "Nije baš pravi melange", reþe Ajidica, "premda kemijski gledano vrlo podsjeüa na zaþin." Sipao je malo sirupa na laboratorijsku ploþicu, gurnuo je u oþitavaþ mikroskopa, a zatim dao Fenringu znak da pogleda. Grof je ugledao izdužene molekule meÿusobno upletene poput niti kabla. "Neobiþan lanac proteina", primijeti Gospodar Istraživaþ. "Blizu smo rješenju." "Koliko blizu?" "I Tleilaxu imaju izreku, grofe Fenring: 'Što se više primaknete cilju, to vam on izgleda udaljeniji.' Kada je rijeþ o znanstvenim istraživanjima, vrijeme postaje rastezljivo. Samo Bog poznaje buduünost. Do rješenja možemo doüi za nekoliko dana ili nekoliko godina." "Sve same dvosmislenosti", promrmlja Fenring. Ušutio je kada je Ajidica pritisnuo dugme na bazi kupole. Magliþasta površina plaža se razbistrila, otkrivši pijesak na dnu kontejnera. Istraživaþ Tleilaxa pritisne drugo dugme, ispunivši unutrašnjost finim prahom. Pijesak se poþne pomicati. Napravi se mali pokretni brežuljak koji je izbio na površinu poput ribe iz tamne vode. Crv veliþine omanje zmije, imao je nešto više od pola metra u dužini i siüušne kristalne zube. "Pješþani crv, još dijete", primijeti Ajidica, "veü je devetnaest dana odvojen od Arrakisa. Ne oþekujemo da još dugo poživi." S vrha kupole na pijesak se spustila kutija na skrivenom suspenzoru, koja se zatim otvorila i otkrila svjetlucavu naranþastu želatinu. "Amal 1522.16", reþe Ajidica. "Jedna od naših mnogobrojnih varijacija, najbolja koju smo dobili do sada." Fenring je promatrao kako usta malog crva ispituju teren lijevo i desno, otkrivajuüi sjajne bodlje koje su se protezale duboko niz jednjak. Stvorenje je skliznulo prema naranþastoj tvari, te zbunjeno zastalo ne dodirnuvši je. Ubrzo se okrenuo i ponovo zakopao u pijesak. "Kakva je veza izmeÿu pješþanih crva i zaþina?" upita Fenring. "Kada bismo to znali, zagonetka bi bila riješena. Da sam unutra stavio pravi zaþin, crv bi ga pomahnitalo požderao. Crv je u stanju uoþiti razliku, ali ovog puta je barem prišao uzorku. Doveli smo zvjerþicu u iskušenje, ali je nismo zadovoljili." "Niti je vaša mala demonstracija zadovoljila mene. Reþeno mi je da vam ixijanski

podzemni pokret i dalje zadaje muke. Shaddama brine sigurnost njegovog najvažnijeg plana." "U pitanju je šaþica pobunjenika, grofe Fenring, slabo su opremljeni, nedostaju im sredstva. Nemate razloga za brigu." Ajidica protrlja ruke. "Ipak su uspjeli sabotirati vaš sustav komunikacije i uništiti izvjestan broj postrojenja, hmmm, zar ne?" "Nekoliko preostalih plaüenika Kuüe Vernius, to je sve. Prošlo je više od deset godina i uskoro ih više neüe biti. Do paviljona za istraživanje sasvim sigurno ne mogu doprinijeti." "Vašim sigurnosnim brigama došao je kraj, Gospodaru Istraživaþu. Car je pristao da pošalje dvije dodatne legije Sardaukara, radi oþuvanja mira; predvodit üe ih bašar Cando Garon, jedan od naših najboljih." Siüušni Tleilax se vidno uznemirio i iznenadio. Usukano lice mu se zacrvenjelo. "Ali to nije neophodno, gospodine. Polovina postojeüe legije više je nego dovoljna." "Car se s tim ne slaže. Te trupe su vam dokaz koliko su mu vaši eksperimenti važni. Shaddam üe uþiniti sve što je u njegovoj moüi da zaštiti Program Amal, ali izgubio je strpljenje." Grofove oþi se suziše. "Smatrajte ovo dobrim vijestima." "Kako to mislite? Ne razumijem." "Car još nije naredio da vas pogube."

9. Centar za koordinaciju pobune može biti pokretan; to ne mora biti stalno mjesto na kome se ljudi sastaju. Cammar Pilru, Ixijanski ambasador u progonstvu Traktat o padu nepravednih vlada * * * Tleilaxaški porobljivaþi odredili su bezobziran policijski sat za sve koji nisu radili u noünoj smjeni. C'tair Pilru je þesto izlazio u nedopušteno vrijeme da bi bio nazoþan tajnim sastancima pobunjenika i za njega je to bio još jedan od naþina da se ogluši o zabrane. Na neredovnim, brižljivo þuvanim okupljanjima boraca za slobodu, C'tair je konaþno mogao skinuti masku i ne pretvarati se. Bio je onakav kakav je nekada bio, kakav je ostao iznutra. Znajuüi da üe biti ubijen ako ga uhvate, niski, tamnokosi muškarac približio se mjestu sastanka. Držao se nestalnih noünih sjena izmeÿu blokova zgrada na podu špilje, ne dajuüi ni zvuka od sebe. Tleilaxi su popravili projekciju neba na stropu špilje, ali su preuredili raspored zvijezda tako da su one sada prikazivale zviježÿa iznad njihovih matiþnih svjetova. Ovdje na Ixu, þak su i nebesa bila pogrešna. Ovo više nije bilo veliþanstveno mjesto kakvo je trebalo biti, veü pakleni zatvor ispod površine planete. Mi üemo sve to promijeniti. Jednoga dana. Tijekom desetogodišnje tlake, crnoburzijanci i revolucionari izgradili su svoju tajnu mrežu. Raštrkane skupine pokreta otpora nalazile su se da bi razmijenile zalihe, opremu i obavijesti. Ipak, C'tair je pred svaki sastanak bio nervozan. Ako ih uhvate zajedno, zametak pobune bio bi ugušen veü poslije nekoliko trenutaka laserske paljbe. Kada god je to bilo moguüe, više je volio raditi sam, kao i uvijek. Nikome nije vjerovao, nikada nije otkrivao pojedinosti o svom lažnom životu, þak ni drugim pobunjenicima. Ostvario je privatne kontakte s rijetkim strancima u kanjonu-luci za ulazak, otvorima i sletištima u samom stjenovitom zidu odakle su brodovi pod stražom prebacivali tleilaxaške proizvode do astrobrodova koji su þekali na stazi. Carstvu su bile potrebne važne sitnice ixijanske tehnologije, koje su se sada proizvodile pod tleilaxaškim nadzorom. Porobljivaþima je zarada bila neophodna radi financiranja vlastitih poslova, i nisu smjeli dopustiti da ih netko izvana kontrolira. Premda nisu potpuno izdvojili Ix od ostatka Carstva, Tleilaxi su koristili usluge malog broja stranaca. Ponekad je C'tair pod groznim okolnostima i strašno riskirajuüi, uspijevao podmititi nekog od prijevoznih radnika da pregleda pošiljku ili da ukrade neki važan dio. Ostali crnoburzijanci imali su vlastite veze, ali su odbijali meÿusobno dijeliti te obavijesti. Klizeüi kroz klaustrofobiþnu noü, prošao je kroz napušteno postrojenje, skrenuo u jednu još mraþniju ulicu, i ubrzao korak Sastanak samo što nije poþeo. Možda veþeras... Iako je sve naizgled bilo beznadno, C'tair je i dalje pronalazio naþine da napadne tleilaxaške gospodare robova, a isto to su radili i ostali pobunjenici. Ljuti što ne mogu uhvatiti

nijednog sabotera, Gospodari su za "primjer" kažnjavali nesretne suboide. Poslije muþenja i sakaüenja, žrtvene jarce su bacali s balkona Velike Palaþe na udaljeni pod špilje, gdje su se nekada gradili veliki astrobrodovi. Svaka promjena u izrazu lica žrtve, svaka rana iz koje je kapala krv, bili su projektirani na holo-nebu, dok su zvuþnici emitirali zapomaganja i krike. Tleilaxi, meÿutim, nisu uopüe shvaüali psihu Ixijanaca. Njihova brutalnost izazivala je samo sve veüe nemire i nove napade ljutih pobunjenika. Tijekom godina, C'tairu je postalo jasno da su se Tleilaxi umorili. I uz sve njihove napore da uguše otpor pomoüu ubaþenih Liceigraþa sposobnih da mijenjaju oblik, borci za slobodu se nisu predavali. Nekolicina pobunjenika koja je imala pristup necenzuriranim vijestima izvana podnosila je izvješüa o onome što se dogaÿalo u Carstvu. C'tair je od njih doznao da njegov otac, prognani ixijanski ambasador, drži strastvene govore pred Landsraadom, ali da oni ne nailaze na odjek. Zbaþeni erl Dominic Vernius, koji se proglasio otpadnikom, nestao je bez traga, a njegov nasljednik, princ Rhombur, živio je u progonstvu na Caladanu, bez ikakve vojne sile i bez podrške Landsraada. Pobunjenici nisu mogli raþunati na spas izvana. Pobjeda je morala doüi iznutra. Iz Ixa. Skrenuo je za još jedan ugao i u uskoj uliþici zakoraþio na metalnu rešetku. Suzivši tamne Rþi, C'tair je pogledao na jednu pa na drugu stranu, stalno oþekujuüi da netko iskoþi iz sjene. Bio je na oprezu i ponašao se kao da nešto krije, što se u mnogome razlikovalo od uplašenog i poslušnog držanja koje je koristio u javnosti. Izgovorio je lozinku, i rešetka se poþela spuštati. Odnijela ga je ispod razine ulice. Pohitao je nekim mraþnim hodnikom. Tijekom dnevne smjene, C'tair je nosio sivo radno odijelo. Tijekom godina je nauþio oponašati jednostavne i obiþne suboide. Hodao je pogrbljeno, gledao nezainteresirano. Imao je petnaest identifikacijskih kartica. Ionako se nitko nije trudio prouþavati lica radnika koji su stalno mijenjali poslove. Nije mu bilo teško postati nevidljiv. Pobunjenici su razvili vlastite sustave provjere identiteta. Postavljali su skrivene stražare ispred napuštenih postrojenja pod infracrvenim sjajnim kuglama. Transaþi i zvuþni detektori bile su dodatne mjere zaštite, ali ništa od toga im ne bi pomoglo ako bi borci za slobodu bili otkriveni. Na ovoj razini su stražari bili vidljivi. Kada je C'tair promrmljao lozinku, propustili su ga unutra. Bilo je previše lako. Morao je trpiti te ljude i njihove nesavršene sigurnosne igre ne bi li došao do opreme koja mu je bila potrebna, ali nije morao imati povjerenja u njih. C'tair je promotrio mjesto sastanka; bar je ono bilo brižljivo izabrano. U ovom zatvorenom postrojenju nekada su se sklapali borbeni mehovi za obuku boraca. Pomagali su im da savladaju brojne taktike i nauþe rukovati raznim oružjima. Meÿutim, tleilaxaški gospodari su jednostrano zakljuþili da takvi "samosvjesni" strojevi narušavaju odredbe Butlerijanskog Džihada. Iako su svi strojevi koji misle bili uništeni prije deset tisuüa godina, stroge zabrane još su bile na snazi i duhovi bi se vrlo uzburkali zbog takvih stvari. Ovo mjesto kao i mnoga druga poput njega, bilo je napušteno poslije pobune na Ixu, a proizvodne linije prepuštene propadanju. Neki dijelovi opreme bili su iskorišteni u druge svrhe, a ostatak uništen. Tleilaxi su bili zaokupljeni drugim stvarima. Tajnim redom, velikim projektom na kome su radili samo njihovi ljudi. Nitko, þak ni þlanovi C'tairove skupine iz otpora, nije mogao saznati što su to gospodari smislili. Unutar akustiþnog postrojenja, borci otpora nepokolebljivih pogleda razgovarali su šapatom. Nisu imali unaprijed utvrÿen dnevni red, ni voÿu, nisu držali govore. C'tair je osjetio da se od nervoze znoje, þuo je þudne modulacije u njihovim tihim glasovima. Bez obzira na to kolike mjere opreza poduzeli, koliko planova za bijeg razradili, i dalje je bilo opasno okupiti se u tolikom broju na jednom mjestu. C'tair je uvijek držao oþi otvorene, svjestan najbližeg izlaza.

Morao je obaviti jedan posao. Potajno je donio torbu s najvažnijim stvarima koje je prikupio. Morao se mijenjati s ostalim lešinarima i pronaüi dijelove za svoj inovacijski, ali problematiþni transmiter, rogo. Pomoüu prototipa mogao je stupiti u vezu kroz nabrani svemir sa svojim bratom blizancem D'murrom, cehovskim navigatorom. C'tair je, meÿutim, rijetko uspijevao uspostaviti vezu možda zato što se njegov brat blizanac previše promijenilo i više nije liþio na ljudsko biüe... ili zato što se sam transmiter raspadao. Izvadio je dijelove oružja, izvore energije, ureÿaje za komunikaciju, i opremu za skeniranje i poredao ih po prašnjavom metalnom stolu. Zbog tih predmeta bio bi istog trena pogubljen da ga je neki Tleilax zaustavio i upitao kuda se uputio. C'tair se dobro naoružao. Ne bi mu bilo prvi put da ubije nekog od tih patuljaka. C'tair je izložio svoju robu. Prelazio je preko lica pobunjenika, prozirno maskiranih, s namjerno nanijetom prljavštinom, dok nije uoþio ženu krupnih oþiju, istaknutih jagodica i uske brade. Kosa joj je bila neravnomjerno potkresana kao da se trudila da zametne svaki trag ljepote. Poznavao ju je pod imenom Miral Alechem, premda to nije moralo biti njeno pravo ime. C'tair je na njenom licu pronašao nešto od Kailee Vernius, ljupke küeri Erla Verniusa. Kailea se sviÿala i njemu i njegovom bratu blizancu, oþijukali su s njom... u ono vrijeme su mislili da se ništa nikada neüe promijeniti. Sada je živjela u progonstvu na Caladanu, a D'murr je bio navigator Ceha. Majka blizanaca, bankar Ceha, bila je ubijena za vrijeme preuzimanja Ixa. A C'tair je živio poput progonjenog štakora, bježeüi od jednog skrovišta do drugog... "Pronašao sam kristalpak koji si tražila", reþe on Miral. Ona izvadi umotani predmet iz vreüice za pojasom. "Nabavila sam modularne šipke koje su ti potrebne. Nadam se da kalibar odgovara. Nisam imala naþina to provjeriti. C'tair uzme paket bez provjere. "Mogu to sam uþiniti." Predao je Miral kristalpak, ali je nije upitao što üe joj. Svi ovdje prisutni tražili su svoj naþin da nanesu štetu Tleilaxima. Ništa drugo nije bilo važno. Dok je razmjenjivao s njom nervozne poglede, upitao se da li i ona misli isto što i on, da bi da su okolnosti drukþije mogli da se zbliže. Ali nije joj smio dopustiti da mu se približi. Nikome to nije mogao dopustiti. To bi oslabilo i njega i njegovu odluþnost. Morao je ostati usmjeren, radi dobrobiti Ixa. Jedan od stražara na vratima zasiküe u znak uzbune i svi u strahu zamukoše, þXþnuše. Ionako zamuüene sjajne kugle se pogasiše. C'tair je zadržao dah. Zaþuše zujanje sonde za nadzor koja je krstarila iznad napuštenih zgrada, pokušavajuüi uhvatiti neodobrene vibracije ili kretanja. Sjene obaviše pobunjenike koji su se krili. C'tair je pokušao prisjetiti se izgleda cijelog mjesta i svih postojeüih izlaza kroz koje je mogao pobjeüi iz ovog postrojenja, ako bude morao izjuriti po potpunom mraku. Meÿutim, zujanje ureÿaja se udaljilo. Ubrzo zatim, nervozni pobunjenici ponovo poustajaše i poþeše mrmljati svaki za sebe, brišuüi znoj s lica i nervozno se osmjehujuüi. C'tair je odluþio da se više ne zadržava ovdje. Upamtio je koordinate novog mjesta okupljanja grupe, pokupio preostalu opremu, osvrnuo se oko sebe, i još jednom prešao pogledom preko prisutnih, urezavši njihova lica u um. Ako ih uhvate, možda ih nikada više neüe vidjeti. Posljednji put je kimnuo Miral Alechem, a zatim skliznuo u ixijansku noü, bježeüi pod pokrovom od umjetnih zvijezda. Veü je bio odluþio gdje üe provesti ostatak vremena predviÿenog za spavanje... i koji identitet üe odabrati za sljedeüi dan.

10. Priþa se da Slobodnjaci nemaju savjest, da su je izgubili zbog strašne želje za osvetom. To je þista glupost. Samo potpuni primitivac i psihopat nemaju savjest. Slobodnjak ima vrlo razvijen pogled na svijet u þijem središtu se nalazi dobrobit njegovog naroda. Njegov osjeüaj pripadnosti zajednici gotovo da je jaþi od osjeüaja sebe. Samo strancima se ovi stanovnici pustinje mogu uþiniti brutalni... isto kao što stranci izgledaju njima. Pardot Kynes, "Narod Arrakisa" "Luksuz je za plemiüe, Liete", Pardot Kynes primijeti dok je terensko vozilo brektalo preko neravnog tla. Dok su bili sami, nije ga morao zvati Weichih, imenom rezerviranim za strance, veü je mogao koristiti sinovljevo tajno sieþko ime. "Na ovom planetu moraš u svakom trenutku biti svjestan svoje okoline, i moraš biti na oprezu cijelo vrijeme. Ako ne nauþiš tu lekciju, neüeš dugo živjeti." Dok je Kynes baratao jednostavnim kontrolama, pokazao je prema mlijeþnoj jutarnjoj svjetlosti koja se topila preko nepopustljivih dina. "S druge, pak, strane, ovdje te þekaju i nagrade. Odrastao sam na Salusi Secundus, þak i to uništeno i ranjeno mjesto ima izvjesnu ljepotu... premda se niþim ne može da se mjeriti s þistoüom Dine." Kynes ispusti zrak izmeÿu þvrsto stisnutih usana. Liet je nastavio zuriti kroz izgrebeni plaz prozora. Za razliku od svog oca, koji bi odmah naglas rekao sve što bi mu palo na pamet, a te izjave Slobodnjaci su smatrali za velike duhovne mudrosti, Liet je više volio tišinu. Suzio je oþi i nastavio prouþavati krajolik, tragajuüi za bilo kakvom nepravilnošüu. Uvijek na oprezu. Na jednom ovako negostoljubivom planetu, þovjek je morao razviti moü zapažanja, jer je od toga ovisio svaki trenutak njegovog preživljavanja. Iako je njegov otac bio mnogo stariji, Liet nije bio siguran da planetolog razumije stvari onako dobro kao on. Pardot Kynes je napaljetkao gomilu pojmova, ali za njega su to bili samo teško razumljivi podaci. On nije shvaüao pustinju ni srcem ni dušom... Kynes je veü godinama živio meÿu Slobodnjacima. Priþalo se da Cara Shaddama IV ne zanima mnogo ono þime se on bavio, a kako Kynes nije tražio da ga se financira, a i sasvim rijetko da ga se neþim opskrbi, ostavljali su ga na miru. Shaddam i njegovi savjetnici prestali su Rþekivati da üe naiüi na bilo kakvo veliko otkriüe u planetologovim periodiþnim izvještajima. To je Pardotu Kynesu odgovaralo, isto kao i njegovom sinu. Tijekom svojih lutanja, Kynes je þesto putovao do dalekih sela u kojima su životarili ljudi iz bazena i sa stjenovitih grebena. Pravi Slobodnjaci rijetko kada su se miješali sa stanovnicima grada i gledali su na njih s prikrivenim prezirom smatrajuüi ih previše mekim, previše civiliziranim. Liet nikada ne bi živio u tim jadnim naseljima ni za sve solarise u Carstvu. Pardot ih je ipak posjeüivao. ýesto su terenskim vozilom obilazili meteorološke postaje i skupljati podatke, izbjegavajuüi putove i staze kojima se obiþno putovalo, premda bi Pardotu odani Slobodnjaci rado obavili taj ponižavajuüi posao za svog "Ummu". Liet Kynes je u licu dosta podsjeüao na svog oca, premda je njegovo bilo mršavije i imao je mali razmak izmeÿu oþiju, što je naslijedio od majke Slobodnjakinje. Imao je svijetlu kosu, i bio golobrad, premda üe kasnije najvjerojatnije pustiti bradu sliþnu onoj koju je nosio veliki

planetolog. Lietove oþi bile su tamno-plave od zaþina, jer je svaki obrok i udah sieþkog zraka bio prožet melangeom. Liet je þuo kako je njegov otac oštro uvukao zrak dok su prelazili preko iskrzanog nabora kanjona gdje su skrivene zamke usmjeravale vlagu do zasada zeþjeg grma i oskudne trave. "Vidiš? Polako se poþinju osamostaljivati. Prva faza kroz koju üe proüi ovaj planet bit üe faza prerija, zatim üemo za nekoliko generacije prijeüi na fazu šuma. Pijesak sadrži veliki postotak soli, što ukazuje na to da je ovdje nekada bilo oceana, a i sam zaþin je alkalan." Zakikotao je. "Ljudi u Carstvu bi se užasnuli kada bi znali da üemo zaþinske nusproizvode upotrijebiti za nešto tako prizemno kao što je gnojidba tla." Nasmiješio se sinu. "Ali mi dobro znamo vrijednost toga, a? Ako nam uspije analiza zaþina, moüi üemo uspostaviti proteinski lanac ishrane. Veü sada, ako bismo se podigli dovoljno visoko u letjelici, mogli bismo uoþiti zelene mrlje na mjestima gdje je zamršeno biljno raslinje poþelo vezivati dine za odreÿeno mjesto." Mladiü uzdahne. Njegov otac je bio veliki þovjek koji je imao veliþanstvene snove za Dinu, ali Kynes je u toliko bio usmjeren samo na jednu stvar da uopüe nije primjeüivao svemir oko sebe. Liet je dobro znao da üe svaka harkonennska ophodnja odmah uništiti zasade ako ih pronaÿe i kazniti Slobodnjake. Iako je imao samo dvanaest godina, Liet je išao u pohode sa svojom slobodnjaþkom braüom i veü je ubijao Harkonnene. Više od godinu dana, on i njegovi prijatelji, predvoÿeni drskim Stilgarom, napadali su ciljeve koje ostali nisu þak željeli ni uzeti u obzir. Prije samo tjedan dana, Lietovi sudrugovi digli su u zrak desetak patrolnih toptera u postaji za opskrbu. Na nesreüu, harkonennški vojnici su se osvetili jadnim mještanima, jer nisu uviÿali razliku izmeÿu naroda koji se smjestio u naseljima i Slobodnjaka iz pustinje. Ocu nije priþao o svojim gerilskim aktivnostima, jer stariji Kynes ne bi shvatio potrebu za tako neþim. Smišljeno nasilje, bez obzira na razlog, bilo je neshvatljivo za planetologa. Liet je, meÿutim, bio spreman napraviti sve što je bilo potrebno. Terensko vozilo se upravo približavalo selu smještenom u stjenovitom podnožju brda; u njihove terenske karte bilo je unijeto kao Bilar Kamp. Pardot je nastavio priþati o melangeu i njegovim þudnim svojstvima. "Pronašli su prerano zaþin na Arrakisu. On izmiþe znanstvenom ispitivanju. Od samog poþetka bio je silno koristan tako da se nitko nije potrudio da otkrije njegove tajne." Liet se okrene da ga pogleda. "Mislio sam da si upravo i bio poslan ovamo, shvatiti zaþin." "Tako je... ali þeka nas važniji posao. I dalje dovoljno þesto šaljem izvješüa Carstvu ne bi li ih uvjerio da obavljam svoj posao... premda bez nekog naroþitog uspjeha." Nastavivši priþati o svojem prvom posjetu ovom podruþju, okrenuo je vozilo prema skupini prljavih zgrada boje pijeska i prašine. Terensko vozilo poskakivalo je preko neravne stijene, ali Liet na to nije obraüao pozornost veü je i dalje zurio ispred sebe u pravcu sela, škiljeüi na jarkoj svjetlosti pustinjskog jutra. Jutarnji zrak sadržao je u sebi krhkost skupocjenog kristala. "Nešto nije u redu", reþe on, prekinuvši oca. Kynes je nastavio govoriti još nekoliko minuta, a zatim je zaustavio vozilo. "Što?" "Nešto nije u redu", Liet pokaza naprijed prema selu. Kynes zakloni oþi rukom. "Ništa ne vidim." Ipak... nastavimo oprezno." * * *

Na sredini sela zatekli su festival užasa. Preživjele žrtve lutale su uokolo kao lude, vrišteüi i frküXüi poput životinja. Buka je bila užasna, a ni smrad nije zaostajao. ýupali su krvave pramenove kose s glave. Neki od njih su upotrijebili dugaþke nokte da bi iskopali sami sebi oþi koje su sada držali na dlanovima; vukli su se slijepi duž žuükastih zidova boravišta, ostavljajuüi za sobom vlažne grimizne mrlje. "Tako mu Shai-Huluda!" promrmlja jedva þujno Liet, dok je njegov otac glasnije opsovao na zajedniþkom carskom galahu. Muškarac s iskopanim oþima þije su duplje podsjeüale na krvava usta iznad jagodica sudario se sa ženom koja je puzala; obje žrtve su pobješnjele i nasrnule jedna na drugu golim rukama, grizuüi, pljujuüi i vrišteüi. Na ulici su uoþili blatnjave mrlje, prevrnute kontejnere s vodom. Mnoga tijela su ležala raskreþena po tlu poput zgaženih kukaca, s rukama i nogama ukoþenim pod þudnim uglovima. Neke od zgrada bile su zakljuþane i zakraþunate. U njima su se zabarikadirali zdravi mještani ne bi li se obranili od ovih poludjelih jadnika vani koji su udarali po zidovima, nijemo zapomažuüi da ih puste unutra. Na gornjem katu jedne kuüe Liet je ugledao užasnuto lice neke žene iza prašnjavog plaža prozora. Ostali koji su uspjeli izbjeüi ovo ubitaþno ludilo su se krili. "Moramo pomoüi ovim ljudima, oþe." Liet iskoþi iz zapeþDüenog terenskog vozila prije nego što ga je otac stigao zaustaviti. "Ponesi oružje. Možda üemo se morati braniti." Ponijeli su stare maula pištolje i noževe. Iako je njegov otac bio znanstvenik u srcu, bio je i odliþan borac, tu je vještinu þuvao za obranu svoje vizije Arrakisa. Liet je þuo legendu o tome kako je pogubio nekoliko harkonennskih razbojnika koji su pokušali ubiti trojicu mladih Slobodnjaka. Ti spašeni Slobodnjaci sada su bili njegovi najodaniji poruþnici, Stilgar, Turok i Ommun. Pardot Kynes se, meÿutim, nikada nije borio protiv neþeg ovakvog... Poludjeli seljaci su ih primijetili i zastenjali. Poþeli su se približavati. "Ne ubijaj ih osim u krajnjoj nuždi", reþe Kynes, zaþudivši se kako se brzo njegov sin naoružao kris nožem i maula pištoljem. "ýuvaj se." Liet se uputio prema ulici. Zaprepastio ga je užasan smrad, kao da je netko uhvatio bolestan zadah umiruüeg od lepre u bocu i sada ga polako ispustio. Zureüi u nevjerici, Pardot se odvoji od terenskog vozila. Nigdje u selu nije primijetio tragove paljevine od laserskih pušaka, niti ožiljke nanijete projektilskim oružjem, ništa što bi ukazivalo na otvoreni napad Harkonnena. Da nije posrijedi neka bolest? Ako je to ovdje bio sluþaj, moglo bi biti zarazno. Ako je neka vrsta kuge ili zaraznog ludila napala ovo selo, nije mogao dopustiti Slobodnjacima da odnesu ova tijela u destilerije mrtvih. Liet krenu naprijed. "Slobodnjaci üe ovo pripisati demonima." Dvije žrtve krvavih lica kriknuše poput demona i pojuriše prema njima, ispruženih prstiju nalik na orlovske pandže otvorenih usta koja su podsjeüala na jame bez dna. Liet podiže maula pištolj, pomoli se na brzinu, i dvaput opali. Oba napadaþa pogodio je toþno u grudi, tako da su bili mrtvi prije nego što su dotakli do. Liet se pokloni. "Oprosti mi, Shai-Hulude." Pardot ga je gledao. Pokušao sam svoga sina nauþiti mnogim stvarima, ali bar je nauþio osjeüati samilost. Sve ostalo može nauþiti iz filmskih knjiga... ali ne i samilost. To mu je uroÿeno. Mladiü se nagne nad tijela i poþne ih pomno prouþavati, suzbijajuüi vlastiti praznovjerni strah. "Mislim da nije posrijedi nikakva bolest." Pogledao je u Pardota. "Pomagao sam sieþkim ranarnicima, kao što znaš, i..." Zamuknuo je. "Što je onda?" "Mislim da su otrovani." Jedan za drugim, izmuþeni mještani koji su lutali prašnjavim ulicama popadaše na leÿa vrišteüi i grþHüi se, i na kraju samo njih troje ostane živo. Liet je pomoüu kris noža bezbolno i

efikasno oslobodio muka posljednje žrtve. Nijedno pleme niti selo ne bi ih ponovo primilo, bez obzira na to koliko se oporavili, iz straha da su njihove duše prisvojili demoni; þak bi i njihovu vodu smatrali prljavom. Lietu je bilo þudno što je tako lako preuzeo vodstvo od svog oca. Pokazao je u pravcu dvije zakraþunate kuüe. "Uvjeri ljude koji se nalaze u tim zatvorenim kuüama da im ne želimo zlo. Moramo otkriti što se to ovdje dogodilo." Glas mu je postao tih i leden. "I moramo saznati tko je za to odgovoran." Pardot Kynes se uputi prema prašnjavoj zgradi. Poludjele žrtve pokušale su na silu uüi u nju i ostavile su tragove noktiju i krvave otiske dlanova na blatnjavim ciglama i ulupljenim metalnim vratima. Progutao je slinu i spremio se da nekako uvjeri preživjele koji su umirala od straha da je njihovim mukama došao kraj. Zatim se ponovo okrenuo prema sinu. "Gdje üeš ti biti, Liete?" Mladiü pogleda prema prevrnutom kontejneru s vodom. Bilo mu je jasno da je otrov mogao samo na jedan naþin pogoditi toliki broj ljudi. "Provjerit üu vodu." Pardot kimne, lice mu se zgrþilo od brige. Liet je pregledao teren oko sela i primijetio jedva vidljiv trag koji je vodio uz stjenovitu visoravan. KreüXüi se brzinom guštera koji se zagrijao na suncu, hitao je planinskom stazom dok nije stigao do cisterne. Bila je vješto skrivena, premda su mještani napravili mnoge propuste. ýak je i nespretna ophodnja Harkonnena mogla otkriti ilegalni spremnik. Na brzinu je pregledao podruþje oko tragove u pijesku. Namirisavši nešto jako, alkalno i gorko u blizini gornjeg otvora cisterne, pokušao je dokuþiti kakav je to miris. Rijetko je bio u moguünosti sresti se s njim, i to samo za vrijeme velikih proslava u sieþu. Voüa Života! Slobodnjaci su uzimali tu tvar samo nakon što bi Sayyadina preradila izluþevinu utopljenog crva pomoüu vlastite tjelesne kemije koja je služila kao katalizator; na taj naþin je spravljala drogu koju su mogli podnijeti i koja je sieþ bacala u tras. Nepreraÿena, ta tvar je bila jak otrov. Seljani iz Bilar Kampa pili su þistu Vodu Života, prije nego što je bila preraÿena. Netko je to namjerno uþinio... da bi ih otrovao. A onda je primijetio tragove ornitoptera na mekom tlu na vrhu visoravni. Vjerojatno je posrijedi topter Harkonnena. Redovna ophodnja... htjeli su se našaliti? Sav smrknut, Liet siÿe u razoreno selo u kome je njegov otac uspio izvuüi preživjele iz zabarikadiranih kuüa. Bila je þista sreüa što i ti ljudi nisu pili otrovanu vodu. Zatekao ih je na koljenima na ulici, okružene užasnim pokoljem. Njihovi prodorni krici bola prenosili su se poput kriještanja duhova duž litica. Harkonneni su ovo uþinili. Pardot Kynes je išao od jednog do drugog i pokušavao ih utješiti, ali upitni izrazi na licima seljaka, govorili su Lietu da njegov otac vjerojatno priþa pogrešne stvari, da izražava svoje suosjeüaje apstraktnim rijeþima koje oni nisu bili u stanju shvatiti. Liet se spusti niz padinu smišljajuüi plan. ýim se vrate u sieþ, sastat üe se sa Stilgarom i svojim vodom komandosa. Zajedno üe smisliti kako se osvetiti Harkonnenima.

11. Carstvo koje se temelji na moüi ne može steüi naklonost i odanost kojima ljudi dragovoljno obasipaju režim idejama i ljepotom. Ukrasite vaše Veliko Carstvo ljepotom, kulturom. Iz govora koji je održao krunski princ Raphael Corrino Institut kaitainskih arhiva * * * Godine nisu štedjele baruna Vladimira Harkonnena. U bijesu je poþistio štapom s glavom crva sve s radne površine u sobi za terapiju. Posude s uljima, mastima, tabletama i hipo-injekcijama razbiše se popadavši na poploþani pod. "Ništa ne uspijeva!" Iz dana u dan osjeüao se sve gore, izgledao sve odvratnije. U zrcalu je vidio spodobu nadutog crvenog lica. A nekada je liþio na Adonisa. Ovo više uopüe nije bila ona osoba od ranije. "Liþim na tumor, a ne na þovjeka." Piter de Vries žustro stupi u prostoriju, spreman ponuditi pomoü. Barun nasrne na njega teškim štapom, ali je Mentat uspio izbjeüi udarac vješto poput kobre. "Gubi mi se s oþiju, Piter." Barun se okrene, pokušavajuüi vratiti ravnotežu. "Ili üu ovog puta zaista smisliti naþin kako da te ubijem. "Kako god moj barun želi", umiljato reþe de Vries. Nakloni se i povuþe prema vratima. Malo je bilo onih koji su bili dragi barunu, ali je oþigledno znao cijeniti vražje psine koje je smišljao um izopaþenog Mentata, njegove složene planove i dugoroþno razmišljanje... zato mu je praštao familijarnost s kojom se ovaj odnosio prema njemu, a koja mu je bila mrska, kao uostalom, i nedostatak poštovanja. "Stani, Pitere. Potreban mi je tvoj mentatski mozak." zateturao se naprijed, oslanjajuüi se na štap. "Rijeþ je o istom starom pitanju. Otkrij zašto moje tijelo degenerira ili üu te baciti u najdublju jamu za robove." Muškarac mršav poput štapa priþeka da barun stigne do njega. "Dat üu sve od sebe, barune. Dobro znam što se dogodilo svim vašim lijeþnicima." "Nesposobnjakoviüi", zareža on. "Nijedan od njih ništa nije znao. Nekada zdrav barun pun nevjerojatne energije, patio je od neke bolesti od koje je postajao sve nemoüniji i odvratniji samome sebi. Poþeo se plašiti. Nevjerojatno se ugojio. Vježbe mu nisu pomagale, kao ni lijeþniþki pregledi, pa þak ni istraživaþka kirurgija. Godinama je veü pokušavao sve i svašta ne bi li ozdravio; nije prezao ni od bizarnih eksperimentalnih tretmana, sve uzalud. Poveüi broj kuünih lijeþnika je zbog neuspjeha umro muþeniþkom smrüu u rukama Pitera de Vriesa, koji je þesto s puno mašte upotrebljavao njihove vlastite instrumente. Rezultat toga bio je da na Giedi Jedan više nije bilo vrhunskih lijeþnika, ili se bar za nijednog nije znalo; oni koji nisu bili pogubljeni su se krili ili su pobjegli na druge svjetove. Još više ga je nerviralo to što su poþele nestajati i sluge, i to ne samo one koje je osobno naredio da se ubiju. Bježali su iz zamka Tvrÿave u Harko grad i nestajali meÿu bezbrojnim i bezbojnim radnicima. Kada bi izašao na ulicu u pratnji svoga kapetana garde, Kryubija, barun bi

uhvatio sebe kako stalno traga za ljudima koji su makar podsjeüali na sluge koje su ga napustile. Kuda god bi pošao, za sobom je ostavljao trag od tijela. Ubijanje mu je, meÿutim, donosilo malo radosti; više bi volio dobiti odgovor. De Vries je slijedio baruna koji je odšepao u hodnik; štapom je kuckao po podu. Uskoro üu, pomisli krupni þovjek, morati nositi suspenzore kako bi olakšao bol u zglobovima. Ekipa radnika se sledila kada su se njih dvojica približili. Barun primijeti da popravljaju zid što ga on u bijesu oštetio prethodnog dana. Svi odreda su se naklonili dok je barun prolazio pokraj njih i glasno su odahnuli kada je zavio za ugao. Kada su on i de Vries stigli do salona odijeljenog kao nebo plavom zavjesom, barun se spusti na divan presvuþen kožom sliga. "Sjedi pokraj mene, Pitere." Mentatove crne oþi poþeše šarati uokolo poput oþiju životinje uhvaüene u zamku, ali barun nestrpljivo frkne. "Vjerojatno te neüu danas ubiti, ako mi daš dobar savjet." Mentat je zadržao svoje uobiþajeno držanje, ne otkrivajuüi nikada što misli. "Jedina svrha moga postojanja je da vas savjetujem, moj barune." Držao se po strani, bio je þak arogantan, jer je znao da bi Kuüu Harkonnena previše koštalo da ga zamijeni, premda su Bene Tleilaxi uvijek mogli odgojiti još jednog Mentata iz istog genetskog materijala. Sigurno su veü imali zamjenu koja je þekala. Barun je kuckao prstima po naslonu divana. "To je toþno, ali ne daješ mi baš uvijek savjet koji mi je potreban." Zagledavši se s pažnjom u de Vriesa, dodao je: "Baš si ružan, Pitere. ýak i ovako bolestan, ljepši sam od tebe." Mentat palucne svojim salamanderskim jezikom preko usana umrljanih grimiznim safo sokom. "Ali slatki moj barune, oduvijek ste voljeli gledati me." Barunovo lice oþvrsne i on se nagne bliže visokom, mršavom þovjeku. "Nema više oslanjanja na amatere. Dovedi mi Suk lijeþnika." Iznenaÿen, de Vries žurno uvuþe zrak. "Ali tražili ste da držimo u najstrožoj tajnosti vaše stanje. Suk mora podnijeti izvješüe o radu svom Unutrašnjem Krugu, i poslati im dobar dio svoje zarade." Vladimir Harkonnen je uvjerio þlanove Landsraada da se ugojio zbog svoje neumjerenosti, što je za njega bilo prihvatljiv razlog, razlog koji nije podrazumijevao slabost. Uzevši u obzir barunov ukus, u tu laž nije bio teško povjerovati. Nije želio da mu se ostali plemiüi smiju. Veliki barun nije smio bolovati od neke jednostavne, sramne bolesti. "Pronaÿi naþina da to uradiš. Ne idi redovnim kanalima. Ako me Suk može izlijeþiti, neüu više imati što kriti." * * * Nekoliko dana kasnije, Piter de Vries saznao je da se na Richeseu nalazi jedan nadareni, premda narcisoidni Suk lijeþnik, a Richesei su bili saveznici Harkonnena. KotaþLüi u Mentatovom umu poþeše se okretati. Kuüa Richese je u prošlosti pomogla Harkonnenima u raznim zavjerama, ukljuþujuüi i ubojstvo vojvode Paulusa Atreida u areni za borbu s bikovima, ali saveznici se þesto nisu slagali oko prioriteta. Radi ove osjetljive stvari, de Vries je pozvao richeskog premijera, Eina Calimara, da posjeti barunovu Tvrÿavu na Giedi Jedan, kako bi razmotrili posao koji bi bio od "obostrane koristi". Calimar, postariji, besprijekorno odjeven muškarac koji je zadržao mladenaþki stas, imao je tamnu kožu i široki nos na koji je nataknuo naoþale metalnog okvira. Stigao je u svemirsku luku Harko grada u bijelom odijelu sa zlatnim epoletama. ýetiri stražara u plavim harkonennskim