Kuca Harkonnen - Brian Herbert

dana sam vaša prijateljica i povjerenica. Možda vam nedostaju samo motivirani mehovi koji su vam nekad bili na raspolaganju na Ixu?" "Nemoj misliti da znaš što ja želim", primijeti Kailea bezbojnim glasom. "Tugujem za velikim þovjekom koji je umro, jer ga je Car izdao." Chiarine oþi zasvjetlucaše kada joj je uzvratila. "Tako je, oni su pogubili i vašu majku. Na brata ne možete raþunati da üe bilo što uþiniti, on je jak samo na rijeþima - on vam nikada neüe vratiti ono što je vaše. Vi, Kailea" - starica uperi kvrgavi prst - "vi ste ono što je ostalo od Kuüe Verniusa, srce i duša vaše velike obitelji." "Misliš li da ja to ne znam?" Kailea se opet zagledala kroz prozor Zamka. Nije imala snage suoþiti se sa staricom, nije se mogla suoþiti ni s kim, ni s þim, þak ni s vlastitim strahovima. Ako se Leto oženi tom nadvojvodinom küerkom... ljutito je odmahnula glavom. To üe biti gore od prisustva one kurve Jessice u Zamku. More Caladana protezalo se s druge strane obzora i nebo su prekrivali oblaci koji su nagovještavali samo zimsku tamu. Razmišljala je o svom nesigurnom položaju. Leto ju je uzeo pod svoje okrilje još kao djevojþicu, zaštitio ju je kada je njezin svijet bio uništen... ali ta vremena su prošla. Naklonost, þak i ljubav, koja se razvila meÿu njima, nekako su uvele i zamrle. "Prirodno je što strahujete da üe vojvoda prihvatiti ponudu i oženiti Ilesu Ecaz", doda Chiara sladunjavim glasom, punim suosjeüaja kao i dug, tanak nož. Toþno je znala gdje ga treba zariti, gdje najviše boli. Iako je bio zaokupljen Jessicom, Leto je nastavio posjeüivati Kaileinu postelju, premda neredovito, i ona je imala dojam da to radi iz obveze. I ona se njemu predavala kao da je to njena dužnost. Atreidska þast mu nikada neüe dopustiti da je potpuno odbaci, bez obzira na to koliko su se njegovi osjeüaji promijenili. Leto je zapravo odabrao suptilniji naþin da je kazni, zadržao ju je pokraj sebe, ali joj nije dopuštao da dosegne slavu na koju je imala pravo. Koliko je samo žudjela otiüi na Kaitain! Kailea je sanjala o tome da nosi lijepe haljine, drago kamenje; željela je da je služe deseci sluškinja — a ne da ima samo jednu družbenicu koja je svoj oštar jezik krila iza mednog glasa. Pogledala je Chiaru. Pozornost su joj privukli nejasni odraz stariþinog lica i brižljivo oþešljana kosa koja je doprinosila njenoj plemiükoj pojavi. Kailein sjajni zid od plavog opisidijana, koji joj je Leto kupio od hagalskih trgovaca kamenom po visokoj cijeni, osvježio je Zamak Caladan. Leto ga je nazivao "površina za razmišljanje", i Kailea je u njemu mogla nazrijeti sjene svijeta oko sebe i razmišljati o njihovom dubljem smislu. Plavi opsidijan je bio tako rijedak da se svega nekoliko kuüa u Landsraadu moglo pohvaliti nekim ukrasom od njega a Leto joj je nabavio cijeli jedan zid, kao i ono kamenje u dvorani za sveþanosti. Kailea se, meÿutim, namrštila. Chiara je rekla da je Letova namjera samo bila da je potkupi kako ne bi više izražavala svoje nezadovoljstvo, da je natjera prihvatiti jvoju situaciju i da je ušutka. A Gurney Halleck im je sada otkrio da je ta rijetka tvar zapravo potjecala s Giedi Jedan. Kakva ironija! Dobro je znala koliko je ta vijest vjerojatno ugrizla Leta za nevjerno srce. Chiara je promatrala izraz lica svoje gospe i dobro je znala koje joj to þesto ponavljane misli prolaze kroz glavu... shvatila je to kao svoju priliku. "Prije nego što se Leto oženi tom Nüerkom nadvojvode Ecaza, morate riješiti svoje dinastiþke probleme, moja gospo." Stajala je pokraj zida od plavog opsidijana, njezin odraz je bio iskrivljen i kao da je bio zarobljen u nejasnom sjaju vulkanskog stakla. "Zaboravite na oca i brata - þak i na sebe. Rodili ste sina vojvodi Letu Atreidu. Vaš brat i Tessia nemaju djece - tako da je Victor jedini nasljednik Kuüe Verniusa... i moguüi nasljednik Kuüe Atreida. Ako se bilo što dogodi vojvodi prije nego što se stigne oženiti i dobiti još jednog

sina, Victor üe postati Kuüa Atreida. Pošto je djeþaku tek šest godina, vi üete još mnogo godina biti namjesnik, moja gospo. To ima savršenog smisla." "Kako to misliš, ako se bilo što 'dogodi' Letu?" Srce joj se stegnulo. Toþno je znala što joj starica predlaže. Chiara je tobože þedno završila kavu, sipala sebi još jednu šalicu ni ne upitavši za dopuštenje. "Vojvoda Paulus je nastradao u borbi sa salusanskim bikom na Plazi de Toros. Zbog tog tragiþnog dogaÿaja Leto je morao preuzeti na sebe sve dužnosti vojvode mnogo prije vremena. Bio je još djeþak." Zar je Chiara htjela reüi da to nije bio nesretni sluþaj? Kailea je þula govorkanja koja su ubrzo zatim bila ušutkana — ali je smatrala da su posrijedi samo ljubomorne glasine. Starica se povukla, pošto joj je dala temu za razmišljanje. "Znam da o tome ne treba ozbiljno razmišljati, draga moja. Spomenula sam to samo razgovora radi." Kailea, meÿutim, nikako nije mogla izbiti iz glave te podmukle misli. Nije mogla smisliti nijedan drugi naþin kako da dijete svoje loze dovede na þelo jedne Velike Kuüe Landsraada. Ako to ne uþini, Kuüa Verniusa üe biti zatrta. ývrsto je zatvorila oþi. "Ako Leto ipak oženi Ilesu Ecaz, vi üete ostati bez iþega." Chiara podiže poslužavnik i tobože krene iz sobe. Posijala je sjeme i obavila svoj posao. "Vaš vojvoda ionako veü provodi veüinu vremena s onom benegesseritskom kurvom. Oþigledno mu vi ništa ne znaþite. Sumnjam da se još sjeüa ijednog obeüanja koje vam je dao u trenucima strasti." "ZaþXÿeno zatreptavši na staricu, Kailea se upitala kako je Chiara mogla znati za tajne iz spavaüe sobe koje joj je Leto šaputao na uho. Ali i sama pomisao da vojvoda Atreid miluje mladu Jessicu bakrene kose, s punim usnama i glatkim ovalnim licem, pretvorila je njezin bijes zbog Chiarine drskosti u mržnju prema Letu osobno. "Morate sebi postaviti jedno teško pitanje, gospo moja. Kome ste odani? Vojvodi Letu ili svojoj obitelji? Pošto on ne smatra potrebnim da vam da svoje ime, uvijek üete ostati Vernius." Starica je odnijela poslužavnik, ostavivši Kaileu sa šalicom mlake kave. Chiara je otišla bez pozdrava, ni ne pitavši svoju gospu da li joj je još nešto potrebno. Kailea je ostala u svojoj sobi razgledati sitnice koje su je podsjeüale na strašne gubitke koje je pretrpjela: izgubila je svoju plemiüku Kuüu i bogatstvo Velike Palaþe, izglede da doÿe na Carski dvor. Srce joj se steglo kada je naišla na oþev portret koji je sama nacrtala i koji ju je podsjetio na Dominicov smijeh i na to kako ju je krupni, üelavi muškarac upuüivao u poslovne tajne. Zatim je s istim osjeüajem gubitka, poþela razmišljati o svom sinu Victoru i svim onim stvarima koje on nikada neüe imati. Za Kaileu je najteže bilo donijeti tu užasnu odluku. Kada ju je donijela, ostalo su bile samo... pojedinosti.

88. Pojedinac je kljuþ, konaþna djelotvorna jedinka svih bioloških procesa. Pardot Kynes * * * Godinama je Liet-Kynes žudio za prelijepom, tamnokosom Faruolom svim svojim srcem. Ali kada mu se konaþno pružila prilika da se oženi njome, osjeüao je samo prazninu i obvezu. Da bi sve bilo kako priliþi, priþekao je tri mjeseca poslije Warrickove smrti, iako su i on i Faruola znali da je njihova ženidba gotova stvar. Zakleo se prijatelju na samrti. Prema slobodnjaþkom obiþaju, muškarci su uzimali žene i djecu onih koje su pobijedili u borbi noževima ili jedan na jednog. Faruola, meÿutim, nije bila ganima, ratni plijen. Liet je razgovarao s naibom Heinarom, priznao mu je da voli Faruolu i da joj je odan. Ponovio je sveþana obeüanja koja je dao Warricku: da üe se brinuti o njegovoj ženi kao da je najdragocjenija od svih žena... i da üe prihvatiti odgovornost za njenog malog sina kao da je njegov vlastiti. Stari Heinarga je ocjenjivao onim svojim jednim jedinim okom. Naib je znao što se dogodilo, znao je koliko se Warrick žrtvovao za vrijeme Coriolis oluje. Što se tiþe starih iz sieþa Crveni Zid, Warrick je nestao u pustinji. Vizije koje je tvrdio da mu je Bog poslao oþigledno su bile lažne, jer nije prošao test. Zato je Heinar dao svoj pristanak i Liet-Kynes se pripremio oženiti naibovu küer. Liet je sjedio u svojoj sobi koja je umjesto vrata imala draperiju-tapiseriju od obojenog zaþinskog vlakna i razmišljao o skorašnjem vjenþanju. Praznovjerje Slobodnjaka mu je branilo da vidi Faruolu dva dana prije službenog obreda. I muškarac i žena morali su proþi kroz obred proþišüenja mendi. To vrijeme se provodilo u blaženstvu i u pisanju izjava odanosti, obeüanja i ljubavnih pjesama koje üe kasnije razmijeniti. Lieta su, meÿutim, morile sramne misli, pitao se nije li on na neki naþin prouzroþio tragediju. Da nije kriva vatrena želja koju je naglas izrekao kada je vidio bijeli Bijan? I on i Warrick su poželjeli da se ožene istom mladom ženom. Liet je pokušao prihvatiti poraz u Špilji Ptica, potiskujuüi sebiþni glas u svom umu koji mu ni u jednom trenutku nije dopuštao zaboraviti koliko je i dalje želi. Jesu li moje skrivene želje izazvale tragediju? Sada üe Faruola biti njegova žena... ali njih dvoje üe biti sjedinjeni u tuzi. "Oprosti mi, Warrick, prijatelju moj." Nastavio je sjediti u tišini, þekajuüi da istekne vrijeme, i da se približi trenutak kada üe otpoþeti obred u sieþu. Nije mu se radovao, a za to su bile krive okolnosti. Teška tkanina je zašuštala i razmakla se da propusti Lietovu majku. Frieth mu se nasmiješila sa simpatijom i razumijevanjem. Donijela je zaþepljenu, lijepo ukrašenu mješinu, sašivenu od koža i obloženu zaþinskom smolom kako ne bi propuštala vodu. Držala je mješinu kao da je neprocjenjivo blago, poklon koji nema cijenu. "Donijela sam ti nešto, najdraži, za tvoje vjenþanje." Liet se trgne iz muþnih misli. "Nikada je nisam do sada vidio."

"Priþa se da kada žena osjeti da üe sudbina njenog djeteta biti posebna, kada osjeti da üe biti tvorac velikih djela, ona naloži babicama da destiliraju i saþuvaju amniotsku tekuüinu s poroda. Majka je može darovati svome sinu na dan njegovog vjenþanja." Pružila mu je mješinu. "Dobro je þuvaj, Liete. Ovo je posljednja veza tvog i mog biüa iz vremena kada smo dijelili isto tijelo. Sada üeš vezati svoj život s drugom. Dva srca, kada se spoje, mogu postati još snažnija." Drhteüi od navale osjeüaja, prihvatio je meku mješinu. "To je najveüi poklon koji sam ti mogla dati", reþe Frieth, "ovog važnog... ali teškog dana." Liet podiže pogled i zagleda se u nju. Osjeüaji koje je nazrela na njegovom licu su je zaprepastili. "Ne, majko, podarila si mi život, a to je najveüi blagoslov." * * * Kada je ženidbeni par istupio pred þlanove sieþa, Lietova majka i mlaÿe žene ostadoše þekati u za to predviÿenom prostoru, dok su stari istupili naprijed govoriti u mladiüevo ime. Mali Liet-chih. Warrickov sin, šutke je þekao pokraj majke. Pardot Kynes, koji je prekinuo teraformiranje da bi došao, osmjehivao se kao nikada do tada. I sam se iznenadio koliko je bio ponosan što mu se sin ženi. Kynes se sjeüao vlastitog vjenþanja na dinama po mraku. To je bilo davno, ubrzo nakon njegovog dolaska na Arrakis, i najveüi dio vremena bio je zbunjen. Neudane djevojke Slobodnjaka plesale su poput derviša na pijesku i zapjevale. Sayyadina je izgovorila obredne rijeþi. Njegov brak s Frieth je dobro ispao. Imao je divnog sina koga je obuþio da jednog dana preuzme njegov posao. Kynes se nasmiješi Lietu - koji je ime dobio, iznenada se sjetio, po ubojici Ulietu, koga su Heinar i starci iz sieþa poslali da ga ubije. U to vrijeme su ga Slobodnjaci smatrali strancem, strancem koji je snivao zastrašujuüe snove i radio po svome. Ubojica je, meÿutim, shvatio veliþinu planetologove vizije i pao na vlastiti kris nož. Slobodnjaci su u svemu vidjeli predviÿanja, tako da je od tada Pardot Kynes imao na raspolaganju deset milijuna Slobodnjaka koji bi dotrþali þim ih pozove. Preoblikovanje Dine — sadnja biljaka i otimanje od pustinje tla koje je oduzela — napredovalo je nevjerojatnom brzinom. Dok je par stajao ispred okupljenih i Liet je s puno þežnje gledao svoju mladu, Pardot se uznemirio zbog neprikosnovene pozornosti koju joj je njegov sin poklanjao. Uplašio se da Lietovo veü ionako ranjeno srce ponovo ne prokrvari. On je svog sina volio na drukþiji naþin, kao produžetak sebe. Pardot Kynes je želio da Liet preuzme posao planetologa kada za to doÿe vrijeme. Za razliku od svoga oca, Liet je, izgleda, bio podložniji osjeüajima. Ne može se reüi da Pardot nije volio svoju ženu koja je preuzela na sebe tradicionalnu ulogu suputnika, meÿutim, njemu je njegov posao bio mnogo važniji od braþnih odnosa. On je bio rob snova i ideja; pokretala ga je strast da obnovi ovaj planet u bujni raj. Ali nikada ga nije opþinila jedna jedina osoba. Naib Heinar je osobno obavio obred, jer stara Sayyadina nije više bila u stanju putovati preko pijeska. Dok je Kynes slušao mladi par kako se jedan drugome zaklinju, imao je dojam da se neki þudan pokrov spušta na ovo vjenþanje... i strašno se zabrinuo za stanje uma svog sina. Liet: Zadovolji Mene kao Tvoje oþi i ja üu zadovoljiti Tebe kao Tvoje srce." Faruolin odgovor: "Zadovolji Mene kao Tvoja stopala i ja üu zadovoljiti Tebe kao Tvoje

ruke." Zadovolji Mene kao Tebe san i ja üu zadovoljiti Tebe kao Tvoj hod." I ona završi izgovorenu molitvu: "Zadovolji Mene kao Tvoje želje, i ja üu zadovoljiti Tebe kao Tvoje potrebe." Heinar je svojim snažnim rukama dohvatio dlanove mlade i mladoženje, spojio ih i podigao visoko kako bi ih cijeli sieü mogao vidjeti. "Sada ste sjedinjeni u Vodi." Zaþulo se klicanje, u prvi mah potisnuto, a zatim sve glasnije dok nije poteklo ravno iz srca svih okupljenih. I Lietu i Faruoli je laknulo... * * * Poslije proslave, Pardot je uhvatio sina samog u hodniku. Nespretno je zagrlio Lieta. "Vrlo sam sretan zbog tebe, sine moj." Muþio se naüi prave rijeþi. "Vjerojatno si i ti vrlo sretan. Veü dugo želiš tu djevojku, zar ne?" Nasmiješio se, ali je Liet bijesno sijevnuo oþima kao da mu je stariji Kynes uputio nepošten udarac. "Zašto me muþiš, oþe? Zar nisi veü dovoljno uþinio?" Zbunjeni Pardot se povukao i pustio sina. "Kako to misliš? Samo sam ti þestitao na vjenþanju. Zar ona nije žena s kojom si oduvijek želio dijeliti život? Mislio sam..." "Ne ovako! Kako da budem sretan kada se nad nas nadnijela ta sjena? Možda üe za nekoliko godina nestati, ali trenutno me previše tišti." "Liete, sine moj?" Vjerojatno je Liet po izrazu Pardotovog lica saznao sve što je trebalo znati. "Ti ništa od toga ne shvaüaš, zar ne, oþe? Veliki Umma Kynes." Gorko se nasmijao. "Ti i tvoje sadnje, dine, klimatske stanice i vremenske karte. Potpuno si slijep, i ja te žalim." Planetologov um je radio kao lud dok je pokušavao razabrati znaþenje sinovljevih ljutitih rijeþi kao da su djeliüi slagalice. "Warrick... tvoj prijatelj." Ušutio je. "On je sluþajno poginuo u oluji, zar ne?" "Oþe, sve ti je promaklo." Liet spusti glavu. "Ponosim se tvojim snovima o Dini. Ali ti cijeli ovaj naš svijet shvaüaš kao eksperiment, pokusnu lijehu u kojoj se poigravaš teorijama i u kojoj sakupljaš podalje. Zar ne shvaüaš da to nisu pokusi? To nisu pokusni kuniüi - to su ljudi. Slobodnjaci. Oni su te prihvatili, pružili ti život, dali ti sina. Ja sam Slobodnjak." "I ja sam." Odbrusi ljutito Pardot. Vrlo tihim i promuklim glasom, tako da ga nitko drugi nije mogao þuti, Liet reþe: "Iskorištavaš ih!" ZaþXÿeni Pardot mu ništa nije odgovorio. Liet nastavi glasnije. Znao je da üe Slobodnjaci þuti djeliüe ove rasprave i da üe se uznemiriti zbog nesuglasica izmeÿu njihovog proroka i njegovog nasljednika. "Cijelog života razgovaraš sa mnom, oþe. Ali kada se prisjeüam naših razgovora, jedino što mi je ostalo u pameti je to da si mi ponavljao izvješüa iz botaniþkih postaja i da si sa mnom razgovarao o novim fazama usvojenog biljnog života. Jesi li ikada uopüe spomenuo moju majku? Jesi li ikada sa mnom razgovarao kao otac, a ne samo kao... kolega s kolegom?" Liet se lupi po grudima. "Ja osjeüam tvoj san. Svjestan sam þuda koja si donio u skrivene kutke pustinje. Razumijem kolike moguünosti leže pod pijeskom Dine. Ali þak i kada bi ostvario sve þemu težiš... bi li se potrudio to primijetiti? Pokušaj svoje planove sagledavati iz perspektive ljudi, da uvidiš tko üe žeti najveüe plodove zahvaljujuüi tvojim naporima. Pogledaj u lice djeteta. U oþi starice. Živi svoj život, oþe!"

Pardot bespomoüno klone na klupu oslonjenu o izrezbaren kameni zid. "Ja... mislio sam dobro", prozbori on, dok su mu rijeþi zastajale u grlu. Oþi su mu bile pune suza. Bilo ga je sram i zbunjeno je zurio u svog sina. "Ti si moj pravi nasljednik. Povremeno sam se pitao hoüeš li ikada nauþiti dovoljno o planetologiji... ali sada shvaüam da sam pogriješio. Ti bolje sagledavaš stvari nego što üu ja to ikada biti u stanju." Liet sklizne na klupu pokraj oca. Planetolog oklijevajuüi spusti ruku na sinovljevo rame, ovog puta mnogo znaþajnije. Liet podiže ruku i dodirne njegovu, i sa slobodnjaþkom zaþXÿenošüu se zagleda u suze koje su se slijevale niz oþeve obraze. "Ti si moj nasljednik, pravi carski planetolog", reþe Pardot. "Ti shvaüaš srž moga sna — ali ti üeš ga uþiniti još veüim, jer osim vizije imaš i srce."

89. Kada se državom upravlja dobro, nitko to ne primjeüuje. Kada sve teþe glatko, nitko nije ni svjestan posla što ga vojvoda obavlja. Zato on mora pružiti narodu nešto zbog þega üe krcati, nešto o þemu üe priþati, nešto þega üe se sjeüati. Vojvoda Paulus Atreid * * * Kailei se pružila prilika za vrijeme beskrajne obiteljske veþere u velikoj dvorani za bankete Zamka Caladan. Crnokosi Leto je djelovao sretno dok je sjedio u vojvodskoj stolici na þelu dugaþkog stola, a poslužitelji iznosili duboke zdjele sa zaþinjenim ribljim paprikašom u kojem su uglavnom uživale niže klase ribara i seljaka. Leto je jeo s tekom, uživajuüi u primitivnom jelu. Možda ga je podsjeüalo na detinjstvo kada je slobodno jurio dokovima, skakao na ribarske þamce i izbjegavao uþiti o tome kako se upravlja jednom Velikom Kuüom. Po mišljenju Kailee, stari vojvoda je dopuštao svom jedinom nasljedniku da previše vremena provodi s obiþnim pukom, sudjeluje u njihovim svakodnevnim brigama, zanemarujuüi uþenje politiþkih nijansi. Njoj je bilo jasno da vojvoda Leto nikada nije nauþio kako treba upravljati svojim domaüinstvom i kako se nositi sa sasvim razliþitim silama kao što su Ceh, CHOAM, Car i Landsraad. Victor je sjedio pokraj oca na debelom jastuku, kako bi mogao jesti za stolom kao i ostali. Tamnokosi djeþak je srkao juhu oponašajuüi oca, dok se Leto trudio nadglasati u tome svog šestogodišnjaka. Kailei, koja je bila fino odgojena, naroþito je smetalo to što se njezin sin trudi oponašati oca u takvim stvarima. Jednog dana, kada djeþak postane pravni nasljednik Atreida, a Kailea namjesnik, nauþit üe ga finom ponašanju kako bi nauþio cijeniti obaveze koje je stekao roÿenjem. Victor üe naslijediti najbolje od obje Kuüe, i Atreida i Verniusa. Ostali prisutni za stolom kidali su komade kruha i pili gorko kaladanško pivo, iako je Kailea znala da je podrum pun dobrog vina. Svi su se smijali i vodili neobavezne razgovore u kojima ona nije sudjelovala i samo je brljala po tanjuru. Nekoliko mjesta od nje, sjedio je Gurney Halleck koji je donio svoj novi baliset i koji üe ih zabavljati dok budu jeli desert. Pošto je taj þovjek bio blizak s ocem kakvog ni Kailea ni njezin brat nisu poznavali, bilo joj je drago što je tu... iako Gurney nije bio baš pretjerano prijateljski raspoložen prema njoj. Preko puta nje sjedio je Rhombur na kome se vidjelo da je zadovoljan sa svojom priležnicom Tessiom i koji se trudio nadmašiti Leta u koliþini pojedenog ribljeg paprikaša. Thufir Hawat je sjedio zadubljen u misli. Prouþavao je ljude oko stola i zanemarivao svoj obrok. Mentatov pogled je klizio s jednog lica na drugo i Kailea se trudila da ga izbjegne. Otprilike na sredini stola sjedila je Jessica, kao da je htjela pokazati kako njih dvije zauzimaju isto mjesto u vojvodinom domaüinstvu. Ta žena je baš imala dobre živce! Kailea je imala želju da je zadavi. Privlaþna Benegesseritkinja jela je odmjerenim pokretima. Bila je sigurna u svoj položaj i ponašala se sasvim prirodno. Primijetila je da je Jessica zastala i zagledala se u Leta, kao da je u stanju proþitati svaku nijansu u njegovom izrazu isto onako lako kao što je þitala rijeþi utisnute u kalem siga žice. Leto ih je veþeras pozvao da svi zajedno veþeraju, premda se Kailea nije mogla sjetiti

nijednog odreÿenog povoda, godišnjice ili praznika koje je trebalo proslaviti. Pretpostavljala je da je vojvoda smislio nešto nesmotreno i nepreporuþljivo što üe po svaku cijenu željeti sprovesti u djelo, unatoþ savjetima koje üe mu ona ili bilo tko drugi dati. Iznad stola su lebdjele sjajne kugle u obliku ukrasa, oko þlankovitih ruku tragaþa za otrovima koji su promicali visoko iznad njihove hrane, poput kukaca. Bez tragaþ za otrovima nije se moglo, zbog politike i svaÿa u Landsraadu. Leto je pojeo punu veliku zdjelu ribljeg paprikaša i obrisao usta izvezenom lanenom salvetom. Zavalio se u ruþno izrezbarenoj vojvodskoj stolici i zadovoljno uzdahnuo. Victor je Xþinio isto na svojim debelim jastucima; jedva da je pojeo treüinu iz svoje male zdjele. Pošto je veü bio odluþio koju üe pjesmu otpjevati poslije veþere, Gurney Halleck pogleda prema balisetu s devet žica oslonjenom o zid. Kailea je promatrala Letove sive oþi koje su prelazile s jednog na drugi kraj dvorane za bankete, od portreta Paulusa Atreida do preparirane glave bika na zidu þiji su rogovi još bili umrljani krvlju. Nije znala o þemu vojvoda razmišlja, ali kada je pogledala na drugu stranu stola, ona vještica Jessica gledala je u nju svojim zelenim oþima kao da je shvaüala što Leto namjerava Xþiniti. Kailea se okrenula i namrštila. Kada je Leto ustao, Kailea duboko udahne. Spremao se održati jedan od onih vojvodskih govora bez kraja, u kojima se trudio da im ukaže na sve ono što je bilo dobro u njihovim životima. Ali ako je život bio tako dobar, zašto su njeni roditelji bili mrtvi? Zašto su ona i njezin brat, nasljednici Velike Kuüe, morali živjeti kao prognanici, umjesto da uživaju u onome što bi im trebalo pripadati? Dvojica slugu pohitaše ukloniti posuÿe i ostatke kruha, ali im Leto rukom znak da to ostave za kasnije kako ga ne bi ometali u držanju govora. "Sljedeüeg tjedna navršava se dvadeset godina od borbe s bikovima u kojoj je ubijen moj otac." On pogleda u portret matadora. "To mi je potaklo sjeüanje na velike zabave koje je vojvoda Paulus prireÿivao za svoje podanike. Oni su voljeli moga oca zbog takvih stvari, i mislim da je vrijeme da i ja priredim jedan vrijedan spektakl, kao što se i oþekuje od kaladanškog vojvode." Hawat istog trena podiže gard. Što to imate na umu, moj vojvodo?" "Ništa tako opasno kao što je borba s bikovima, Thufire." Leto se nasmiješi Victoru, a zatim Rhomburu. "Ali želim uþiniti nešto o þemu üe ljudi dugo priþati. Uskoro idem na zasjedanje landsradskog vijeüa na Kaitainu. U novu diplomatsku misiju vezanu za sukob izmeÿu Moritanija i Ecaza, što üe biti od velike važnosti sada kada üemo možda uspostaviti mnogo jaþe veze s Ecazom." Zastao je na trenutak, izgleda da mu je bilo neugodno. "Prije odlaska üu povesti naš najveüi nebokliper na þelu veliþanstvene povorke preko doline. Moj narod üe moüi vidjeti stjegove i raznobojne zraþne brodove — i poželjeti svome vojvodi uspjeh u misiji. Preletjet üemo iznad ribarskih flotila, a zatim zaüi u kopno i obiüi farme pundi riže." Victor poþne pljeskati ruþicama, dok je Gurney kimao u znak slaganja. "Bit üe to veliþanstven prizor." Podboþivši se laktovima o stol, Rhombur spusti þetvrtastu bradu u ruke. "Slušaj, Leto, zar se Duncan Idaho ne vraüa uskoro s Ginaza? Hoüeš li biti odsutan kada on stigne? Ili bismo mogli uklopiti njegov povratak i ovu proslavu ?" Razmislivši malo o ovome, Leto odmahne glavom. "Veü duže vrijeme nemam vijesti od njega. Ne oþekujemo ga još nekoliko mjeseci." Gurney lupi rukom po stolu. "Podzemnih mu Bogova! Ako se vrati kao majstor maþevanja s Ginaza poslije osam dugih godina obuke, þovjek zaslužuje poseban doþek, slažete se?"

Leto se nasmije. "Tako je, Gurney! Bit üe dovoljno vremena za to kada se vratim. Pokraj tebe, Thufira i Duncana, ne moram se plašiti da üu ikada zaraditi makar i jednu jedinu ogrebotinu." "Postoji mnogo naþina na koje neprijatelj može napasti, gospodaru moj", primijeti Jessica opominjuüim glasom. Kailea se ukoþi, ali Leto to nije primijetio. Umjesto u nju pogledao je vješticu. "Svjestan sam ja toga." KotaþLüi u Kaileinom umu su se veü poþeli okretati. Nakon završetka objeda, ispriþala se i otišla priopüiti Chiari što Leto planira uþiniti. * * * Tu noþ je Leto proveo na ležaju u hangaru svemirske luke Cala grada, dok je posluga u njegovom domaüinstvu veü poþela s pripremama za velik dogaÿaj. Obavještavali su ljude i prikupljali zalihe. Za nekoliko dana üe nebokliper pojaþan jedrima uzletjeti na þelu velike i raznobojne povorke. Kada je ostala sama u svojim sobama, Kailea je pozvala Swaina Goira i zavela ga, kao i mnogo puta u prošlosti. Strastveno je vodila ljubav s kapetanom straže iznenadivši i njega samog. Potpuno ga je iscrpila. Toliko je sliþio na Leta, ali se i toliko razlikovao od njega. Kada je zaspao pokraj nje, ukrala mu je mali kljuþ s ugraÿenom šifrom iz tajnog džepa u debelom kožnom pojasu koji je ostao smotan na podu. Buduüi je korišten samo u rijetkim prilikama, proüi üe izvjesno vrijeme prije nego što Goir primijeti da ga nema. Sljedeüeg jutra, gurnula je kljuþLü u Chiarin otvrdli dlan i stisnula stariþine prste preko njega. "Pomoüu ovoga üeš uüi u oružarnicu Atreida. Budi pažljiva." Chiarine oþi sliþne gavranovim se zacakliše i ona žurno gume kljuþ u tajni nabor svoje višeslojne haljine. "Za ostalo üu se ja pobrinuti, gospo moja."

90. Rat, kao najveüa ekološka nesreüa svakog doba, samo odražava stanje ljudskih poslova u cjelini u kojem potpuni organizam zvan "þovjeþanstvo" postoji. Pardot Kynes, Razmišljanja o nesreüi na Salusi Secundus * * * Na upravnom otoku Ginaza, sastala su se petorica najveüih živih majstora maþevanja da usmenim putem procijene znanje svojih preostalih uþenika iz povijesti, filozofije, vojne taktike, haiku poezije, glazbe i još mnogo þega - a sve u skladu s preciznim zahtjevima i tradicijom škole. Ali ovaj put je atmosfera bila mraþna, tragiþna. Cijela škola-arhipelag bila je potresena, bijesna i oplakivala je šestoricu pogubljenih Xþenika. RazmeüXüi se svojim barbarstvom, Grumanci su bacili þetiri tijela u vodu u blizini glavnog središta za obuku, tako da su se ona nasukala na obalu. Preostala dvojica - Duncan Idaho i Hiih Resser - nisu pronaÿeni, vjerojatno su se izgubili na moru. Na najvišem katu središnje kule, majstori maþevanja sjedili su duž ravne strane polukružnog stola. Svoje obredne maþeve položili su ispred sebe vrhovima okrenutim prema van, tako da su podsjeüali na sunþeve zrake. Svaki uþenik koji bude odgovarao na teška pitanja stojeüi ispred stola, gledat üe u prijeteüe vrhove maþeva. Svi su položili. Sada üe Karsty Tiper i školska uprava osigurati prijevoz uspješnim Xþenicima u svoje poštovane domove gdje üe primjenjivati nauþeno. Neki od njih su veü otišli u obližnju svemirsku luku. A majstori maþevanja su ostali s posljedicama. Debeli Riwy Dinari sjedio je u sredini. Izvukao je maþ vojvode Paulusa Atreida i draguljima ukrašen obiteljski bodež Moritanija, koje su pronašli meÿu Idahovim i Resserovim stvarima. Pokraj njega je sjedio sjedokosi Mord Cour pognute glave. "Imamo bogato iskustvo u vraüanju uspomena palih uþenika, ali nikada se nije dogodilo ništa sliþno ovome." Mišiüavi majstor Jamo Reed, koji je ogrubio nadgledajuüi svoj otok-zatvor tolike godine, nije prestajao plakati. Odmahivao je glavom. "Uþenici na Ginazu smiju umrijeti samo za vrijeme teških vježbi - ali ne smiju biti ubijeni." Ginaz je uputio službeni protest, posluživši se pristojnim uvredama i prijekorima na koje je vikont Hundro Moritani samo odmahnuo rukom. Nikada se nije pokajao ni zbog svojih brutalnih napada na Ecaz. Landsraad i Car upravo su vijeüali o tome kako bi bilo najbolje odgovoriti, a voÿe mnogih Velikih Kuüa uputile su se na Kaitain da razgovaraju s Vijeüem. Meÿutim, nikada nisu otišli dalje od prijekora, nadoknada i udaraca po prstima þak i kada je u pitanju bio "ljuti pas" kao što je vikont. Grumanci su vjerovali da im je sve dopušteno. "Osjeüam se kao da su me... silovali", reþe Jeh-Wu kome su uvojci visili u neredu. "Nitko se nikada nije usudio uþiniti tako nešto jednom majstoru maþevanja." Uobraženi Whitmore Bludd se uspravi na stolici i poþne ispravljati nabore na košulji.

"Predlažem da šest naših otoka dobije nova imena po palim uþenicima. Povijest mora upamtiti ovaj kukaviþki zloþin, a mi üemo štovati tu šestorku." "Štovati?" Riwy Dinari udari debelim dlanom po ploþi stola od þega su zazveþali maþevi. "Kako možeš upotrijebiti jednu takvu rijeþ u ovom kontekstu? Proveo sam sinoü tri sata kod grobnice Jool-Noreta, moleüi se i pitajuüi se što bi on uþinio u ovakvoj situaciji." "I da li ti je odgovorio?" Jeh-Wu se namršti, stane i ode do prozora. Zagledao se u svemirsku luku i uzburkanu vodu oko grebena. "Jool-Noret ni za života nikoga nije poduþavao. Udavio se i ostavio za sobom uþenike koji su se pokušali ugledati na njega. Ako Noret nikada nije pomogao svojim najbližim sljedbenicima, onda ni nama sigurno neüe pomoüi." Bludd uvrijeÿeno frknu. "Taj veliki þovjek je poduþavao druge svojim primjerom. Ta tehnika je potpuno opravdana i od nje mogu imati koristi oni koji su u stanju uþiti." "Takoÿer je bio þastan þovjek, poput pradavnih samuraja", reþe Dinari. "Poslije desetaka tisuüa godina, više nismo toliko civilizirani. Zaboravili smo." Mord Cour se mrštio dok je razmišljao o ovome, a onda je odmjerio ostale majstore maþevanja. "Zaboravljaš povijest, Dinari. Samuraji su možda bili þasni ljudi, ali kada su Britanci stigli u Japan s puškama, samuraji su išþezli... veü poslije jedne generacije." Jamo Reed podiže pogled. Na mršavom licu pod razbarušenom kosom bijelom kao snijeg vidjelo se koliko je utuþen. "Molim vas, bez prepirki, jer üe nas inaþe Grumanci poraziti." Jeh-Wu frkne. "Veü jesu..." Prekinulo ga je nekakvo komešanje na vratima. Okrenuo se od prozora, a ostali majstori maþevanja zaprepašteno ustadoše. Pokraj trojice livriranih službenika škole proguraše se prljavi i razbarušeni Duncan Idaho i Hiih Resser. Onu trojicu iz hodnika su jednostavno maknuli u stranu. Dvojica mladiüa uhodaše u prostoriju, izranjana i šepajuüi, ali sijevajuüi oþima. "Jesmo li zakasnili?" upita Resser na silu se nasmiješivši. Jamo Reed trþHüi zaobiÿe stol da zagrli prvo Duncana, a onda i Ressera. "Djeþaci moji, živi ste!" ýak se i licem Jeh-Wua koje je podsjeüalo na iguanu razlije zaprepašteni osmijeh pun olakšanja. "Majstor maþevanja nema potrebe govoriti ono što je oþigledno", ali se Jamo Reed nije obazirao na njegovu opasku. Duncanov pogled se zacakli kada ugleda maþ starog vojvode na polukružnom stolu. Zakoraþio je naprijed i pogledao u krv koja mu je curila iz brazgotine na lijevoj potkoljenici i natapala nogavicu neurednih hlaþa. "Resser i ja nismo mnogo uþili proteklih nekoliko dana... ali smo u praksi isprobali ono što smo ovdje nauþili." Resser je jedva stajao na nogama i malo se zanio, ali ga je Duncan pridržao. Pošto su na dušak ispili vodu koju im je Mord Cour ponudio, objasnili su kako su skoþili u uzburkano more i pomažuüi jedan drugome, uspjeli se udaljiti od velikog tamnog broda. Njihove sposobnosti bile su stavljene na rigoroznu provjeru, morali su upotrijebiti sve znanje koje su stekli tijekom osmogodišnje obuke za majstore maþevanja kako bi satima ostali na površini. Orijentirali su se prema zvijezdama, dok ih plima i struje nisu konaþno donijeli do jednog od brojnih otoka - koji je sreüom bio naseljen. Tamo su dobili minimalnu prvu pomoü i suhu odjeüu i odmah bili prebaþeni ovamo. Iako mu se dobro raspoloženje malo pokvarilo tijekom ove dogodovštine, Resser ipak uspije ponosno podiüi glavu. "Željeli bismo službeno zatražiti odlaganje konaþne provjere našeg znanja, gospodo... " "Odlaganje?" ponovi Jamo Reed sa suzama u oþima. "Predlažem oprost. Nema sumnje da su se ova dvojica dokazala, i da možemo njima biti zadovoljni, zar ne?"

Ogorþeni Whitmore Bludd poþne povlaþi svoje nabore. "Forma mora biti ispunjena." Stari Mord Cour ga skeptiþki pogleda. "Zar nam Grumanci nisu upravo pokazali da je glupo slijepo se držati forme?" Ostala þetvorica majstora okrenuše se za pomoü Riwyu Dinariu. Ogromni majstor maþevanja konaþno stane i zagleda se u neuredne uþenike. Zatim pokaže na maþ starog vojvode i na obredni bodež Moritanija. "Idaho, Resser, uzmite svoje oružje." Uz zveket þelika, majstori maþevanja uzeše svoje maþeve, koji su u obliku sunþevih zraka poþivali na polukružnom stolu. Duncanu je srce tuklo kao ludo dok je uzimao maþ starog vojvode sa stola. Resser je uzeo svoj bodež. Petorica majstora maþevanja oblikovaše krug u koji su bila ukljuþena i dvojica uþenika, i ispružiše svoje oštrice prema centru, položivši vrhove jedan na drugi. "Stavite svoje vrhove povrh ostalih", reþe Mord Cour. "Sada ste majstori maþevanja", objavi Dinari svojim paradoksalno piskutavim glasom. Ogromni þovjek vrati maþ u korice, skine crvenu bandanu s kuštrave smeÿe kose i sveže je Duncanu oko glave. Jamo Reed izvadi još jednu bandanu i obmota je oko Resserove crvene kose. Poslije osam godina, Duncan se umalo nije srušio zbog sreüe i olakšanja koji su ga obuzeli, ali je þistom snagom volje uspio ostati na nogama. On i Resser se pobjedniþki rukovaše, iako se nad cijeli dogaÿaj nadnijela sjena tragedije. Duncan je jedva þekao povratak na Caladan. Nisam te iznevjerio, vojvodo Leto. U tom trenutku je nešto zaparalo zrak nad njihovim glavama. Uslijedio je þitav niz eksplozija koje su izazvale letjelice što su se spuštale kroz atmosferu. S grebena koji su okruživali središnji otok, neoþekivano su se oglasile sirene. Od zidova upravne zgrade odbila se eksplozija do koje je došlo mnogo bliže. Stariji majstori maþevanja odjuriše do balkona koji je gledao na þitav kompleks. Dva obližnja otoka koja su se vidjela preko kanala mirne vode blještala su od vatri koje su se dimile. "Naoružani zraþni brodovi!" potvrdi Jamo Reed. Duncan ugleda crna obliþja grabljivica kako izlijeüu iz plamenih stupova, i strmo se penju u visinu pošto su izbacili gomilu eksploziva. Jeh-Wu zareži, zabacivši svoju tamnu kosu. "Tko se to usuÿuje nas napadati?" Duncanu se þinilo da je odgovor na to pitanje oþigledan. "Kuüa Moritani još nije završila s nama." "To je uvreda za cjelokupno civilizirano ratovanje", objavi Riwy Dinari. "Nisu objavili kanli, nisu se držali odgovarajuüe forme." "Poslije onoga što je uþinio nama i Ecazu, zar mislite da vikont Moritani mari za formu?" upita s gaÿenjem Resser. "Vi ne shvaüate kako njegov um funkcionira. Zaþule su se nove eksplozije. "Što je s našom protuzraþnom obranom?" Whitmore Bludd je zvuþao iznervirano, ali ne i ljutito. "Gdje su naši topteri?" "Nitko do sada nije napao Ginaz", reþe Jamo Reed. "Mi smo politiþki neutralni. Naša škola stoji na usluzi svim Kuüama." Duncanu je postalo jasno da su ovi majstori robovali svome egu, pravilima, formama i odredbama. Hibris! Nikada nisu razmišljali o vlastitim slabostima - iako su svoje uþenike uþili voditi raþuna o tome. Uz bujicu psovki, Dinari stavi dalekozor na naslage sala na licu. Podesio je uljane leüe i ne obaziruüi se na naoružanu letjelicu koja se približavala, poþeo promatrati neravni rub administrativnog otoka. "Neprijateljski komandosi su preplavili onu tamo obalu, iskrcavaju se s druge strane svemirske luke. Približavaju se s artiljerijskim oružjem za rame." "Vjerojatno su stigli podmornicom", primijeti Jeh-Wu. "Ovo nije improvizirani napad -

planiraju ga veü duže vrijeme." "Samo su þekali izgovor", doda Reed, namrštivši se. Napadaþki zraþni brodovi bili su sve bliži, sada su se vidjeli kao tanki crni diskovi koji su svjetlucali svojim obrambenim štitnicima. Duncanu su majstori maþevanja djelovali bespomoüno, gotovo patetiþno u ovoj neoþekivanoj situaciji. Njihove hipotetiþke vježbe i te kako su se razlikovale od stvarnosti. Bolno su se razlikovale. Šþepao je maþ starog vojvode. "To su brodovi bez ljudske posade, njihov zadatak je samo da nas prelete, ispuste bombe i zapaljive tvari i udalje se", hladno je procijenio situaciju Duncan, dok je kiša bombi ispadala iz urlajuüih diskova. Zapaljene zgrade su se rascvjetavale duž cijele obale. Ponosni majstori maþevanja poþeše vikati i pobjegoše s balkona, zajedno s Resserom i Duncanom. "Moramo stiüi do naših postaja i pobrinuti se za obranu!" oštro naredi Dinari. "Ostali uþenici su u svemirskoj luci", napomenu Resser. "Mogli bi uzeti opremu i uzvratiti." Jamo Reeda, Mord Coura, i Jeh-Wua su dogaÿaji potpuno izbacili iz ravnoteže, i sada su se pokušavali pribrati, naroþito pred uplašenim službenicima, dok su jurili glavnim hodnikom, a Riwy Dinari im je još jednom pokazao kako brzo se može kretati unatoþ sve svoje debljine, kada se spustio niz stube držeüi se za ogradu i skaþXüi s odmorišta na odmorište. Whitmore Bludd se vukao za njim. Duncan i Resser na brzinu razmijeniše poglede i krenuše za dvojicom majstora maþevanja koji su se uputili niz stubište. Obližnja eksplozija uzdrmala je administrativnu zgradu. Mladiüi posrnuše. Ipak su nastavili dalje. Vani je napad bio u punom jeku. Tek promovirani majstori maþevanja nahrupiše na vrata u prizemlju i baciše se u predvorje, gdje se pridružiše Dinariju i Bluddu. Kroz prozore od armiranog plaža Duncan je mogao vidjeti zapaljene zgrade vani. "Moramo stiüi do vašeg zapovjednog središta", reþe on starijim kolegama. "Potrebna nam je oprema za borbu. Ima li napadaþkih toptera u svemirskoj luci?" Resser je držao obredni bodež Moritanija. "Ja üu se boriti evo ovdje, ako se usude poslati nekoga da se suoþi s nama." Bludd je bio iznerviran; negdje na stubištu je uspio ispustiti svoj slikoviti ogrtaþ. "Ne razmišljajte na sitno. Što je njihov cilj? Grobnica, dakako!" Potpuno obeshrabren, pokazao je glavom prema ukrašenom crnom kovþegu na uzvišenju koje je dominiralo predvorjem. "Ostaci Jool-Noreta, najsvetija stvar na Ginazu. Veüu uvredu nam ne mogu nanijeti!" Rumena lica okrenuo se prema svom ogromnom sudrugu. "Na taj naþin bi nam Grumanci žarili nož u srce." Zbunjeni Duncan i Resser se zgledaše. Naslušali su se priþa o legendarnom borcu - ali suoþeni s ovim krvavim napadom, bombama koje eksplodiraju, civilima koji vrište tražeüi zaklon na ulicama otoka, nijednom od njih nije bilo nimalo stalo do te stare relikvije. Dinari je pojurio preko poda poput bojnog broda u punoj brzini. "Ka grobnici!" povika on. Bludd i ostali su se trudili ne zaostati za njim. Slavna grobnica bila je okružena prozirnim plažom i treperavim Holtzmanovim štitnikom. Zaboravivši na arogantno pretvaranje, dvojica majstora maþevanja pohitaše uz stube i pritisnuše dlanove na sigurnosnu ploþu. Štitnik izblijede, a prepreke od armiranog plaža se podigoše. "Ponijet üemo sarkofag", dovikne Bludd Duncanu i Resseru. "Moramo ga saþuvati. On je duša Škole Ginaz." Stalno se osvrüXüi uokolo i tražeüi pogledom napadaþe u Moritanijevim odorama, Duncan podiže vojvodin maþ. "Uzmite tu mumiju ako baš morate, ali požurite." Resser je stajao pokraj njega. "Zatim se moramo izgubiti odavde i pronaüi brodove za borbu." Duncan se nadao da je obrana Ginaza veü aktivirana.

Dok su dvojica majstora maþevanja, obojica snažni ljudi, iznosili ukrašeni kovþeg nadajuüi se da üe tamo biti sigurniji, Duncan i Resser su im þistili put. A vam su crni diskovi i dalje zasipali otok kišom bombi. Naoružani topter s oznakama škole spustio se na trg ispred administrativne zgrade; sklopio je krila, ali nije ugasio motore. Šestorica majstora maþevanja iskoþiše iz letjelice u jednodijelnim odorama, sa crvenim bandanama oko glava i s laserskim puškama prebaþenim preko ramena. "Imamo Noretovo tijelo", dovikne im ponosno Bludd, pozvavši topter pokretom ruke. "Brzo, ovamo." I vojnici u žutim Moritanijevim odorama izbiše na trg. Duncan vikom upozori majstore maþevanja i oni pripucaše na napadaþe. Grumanci uzvratiše iz svog oružja; dvojica majstora maþevanja bila su pogoÿena, ukljuþujuüi i Jamo Reeda. Kada je u zraku eksplodirala bomba, stari Mord Cour se prostro po tlu, pogoÿen u ruke i torzo leteüim kamenim krhotinama. Duncan pomogne razbarušenom instruktoru da ustane i da se skloni u topter. U trenutku kada je smjestio Coura unutra, u Duncana se zaleteo jedan od napadaþa i on izgubi ravnotežu. Mladi majstor maþevanja padne na ploþnik, otkotrlja se i ponovo skoþi na noge. Prije nego što je stigao izvuüi maþ, jedna Grumanka u žutom giu sagne se ispod njegovog garda i zamahne noževima pandžama priþvršüenim za prste. Maþ mu nije bio ni od kakve koristi u borbi na tako malom razmaku, te on šþepa napadaþa za dugaþku kosu i povuþe je tako snažno unatrag da je þuo kako joj vrat puca. Ubojica se mlitavo skljoka na tlo trzaj uüi se. Sve više Grumanaca okupljalo se oko naoružanog toptera. Resser poviþe: "Polazite! Nosite taj prokleti kovþeg sa sobom!" On i Duncan se okrenuše da se suoþe s novim protivnikom. Na njih je nasrnuo neki bradonja s elektriþnim kopljem iz koga su poskakivale iskre, ali Duncan odbije udarac i pojuri u stranu. Poslije osam godina obuke brzo je donosio odluke. Borio se protiv bijesa koji je prijetio da ga preplavi, nadolazeüi u crvenim valovima zajedno sa sjeüanjima na zarobljene uþenike koji su pogubljeni na onom mraþnom brodu. Šarenice su mu gorjele od živih slika bombi, vatri i nedužnih, pogubljenih ljudi. Sjetio se ipak i Dinarijeve opomene: U bijesu griješimo. U trenutku se odluþio za hladan, gotovo instinktivan odgovor. Pukom snagom volje, Duncan Idaho je zario svoje þeliþne prste þovjeku pod rebra, rasparavši mu kožu i probivši srce. Zatim je iz gužve izronio jedan oprezan mladiü, vitak i mišiüav s povrijeÿenim desnim zglobom u povoju. Trin Kronos. Osorni mladi lordiüþvrsto je stezao oštru katanu u zdravoj šaci. "Mislio sam da ste i vas dvojica postali hrana za ribe kao i ostala þetvorica koje smo ubili za primjer ostalima." Podigao je pogled prema bombarderima koji su prelijetali; u novoj velikoj eksploziji nestala je još jedna niska zgrada. "Bori se protiv mene, Kronose", reþe Resser, izvukavši obredni bodež Moritanijevih. "Ili si prevelika kukavica kada ti nema tatice i desetine teško naoružanih stražara u blizini?" Trin Kronos se zamislio i odbacio katanu koju je držao u ruci. "To je predobro oružje za izdajnika. Morao bih ga baciti nakon što ga ukaljam tvojom krvlju." Zatim je izvukao nož koji se koristio u dvobojima. "Nož je lakše nadoknaditi." Resserovi obrazi buknuše i Duncan se povuþe te poþne promatrati borbu izmeÿu ove dvojice. "Nikada ne bih zaboravio Kuüu Moritani", reþe Resser, "da su mi dali bilo što u što sam mogao vjerovati." "Vjeruj u hladni þelik moga bodeža", reþe Kronos i okrutno se iskezi. "I te kako üeš ga osjetiti kada ti njime budem vadio srce." Njih dvojica poþeše oprezno kružiti po trgu, ne skidajuüi pogled jedan s drugoga. Resser podiže svoj bodež u obrambenom stavu, dok je Kronos agresivno, ali nedjelotvorno, nasrtao i

zamahivao. Reser krene u napad, povuþe se i hitro podiže nogu u okretu sa željom da udari i sruši Kronosa na tlo. Grumanac se, meÿutim, izvio poput zmije i izbjegao stopalo crvenokosog. Resser završi okret i vrati ravnotežu, istovremeno odbivši brzi udarac nožem. Podruþje oko dvojice boraca bilo je rašþišüeno. Ostali napadaþi Grumanci harali su okolnim ulicama, a s visokih prozora odzvanjala je projektilska paljba, majstori maþevanja trudili su se ubaciti relikviju u topter i istovremeno odbijali napadaþe. Kronos je napravio fintu, zamahnuo prema Resserovim oþima vrhom noža za dvoboj da bi ga na kraju pokušao ubosti u grlo. Resser se bacio u stranu izvan njegovog dosega, ali je pri tom stao na kamen, iskrivio þlanak i posrnuo. Kronos se bacio na njega poput lava, udarao ga je i htio ubosti nožem, ali je Resser odbio udarac zamahnuvši postrance svojim bodežom i izbio Kronosu oružje iz ruke. Zamahnuo je odozdo i zario oštricu u protivnikov mišiü napravivši rez preko lakta sve do podlaktice. Kronos je dreknuo poput djeteta i povukao se zureüi u crvenu rijeku koja mu se slijevala niz nepovrijeÿeni zglob. "Izdajniþko kopile!" Resser skoþi na noge i ponovo zauzme položaj za borbu. "Ja sam siroþe, ne kopile. Usne mu se na trenutak izviše u izmuþeni osmijeh. Kronosu je bilo jasno da je izgubio borbu noževima; ruka mu je bila sva u krvi, ni nož vise nije mogao držati. Lice mu se skamenilo. Podigao je bodež sa zemlje i udario drškom po debelom gipsu na zglobu. Ovaj se rastvorio po šavu i u ruci mu se našao flešetni pištolj na oprugu. Kronos se isceri i uperi oružje spreman sasuti cijelo punjenje strelica u Resserove grudi. "I dalje se slijepo držiš svojih apsurdnih pravila, za ne?" "Ja se ne držim", prozbori Duncan Idaho iza njegovih leÿa i zarije snažno maþ starog vojvode. Vrh je prošao izmeÿu lopatica Trina Kronosa, prošao kroz srce i izbio na grudima. Kronos poþne kašljati krv i zadrhta, zaþXÿen što vidi oštar predmet koji je izašao kroz grudnu kost. Kada je Kronos pao mrtav, on izvuþe krvavu oštricu. Duncan prvo pogleda svoju žrtvu, a zatim maþ. "Nisu Grumanci jedini koji mogu prekršiti pravila." Resser je posivio. ýim je ugledao pištolj skriven u Kronosovom gipsu pomirio se s tim da üe umrijeti. "Duncane... ubio si ga s leÿa." "Spasio sam život prijatelju", reþe Duncan. "Kada bih se ponovo našao u istoj situaciji, ne bih se kolebao postupiti opet isto." Dinari i Bludd su konaþno uspjeli privezati svetu relikviju u topteru. Laserski snopovi ispunjavali su zrak; hranitelji s Ginaza vrlo su toþno gaÿali. Dvojica mladiüa bili su iscrpljeni; majstori maþevanja ih uvukoše u topter. Naoružana letjelica je uz snažan potisak motora jurnula u zrak. S krilima izvuþenim do kraja, letjelica je ponijela putnike i tijelo Jool-Noreta što dalje od glavnih zgrada. Dok je Duncan ležao sklupþan na metalnoj palubi, Riwy Dinari se nagnuo nad njega i zagrlio ga svojom debelom rukom. "Vas dvojica ste se morali odmah na poþetku iskazati." ýemu ovaj napad? Zbog ranjenog ponosa?" Duncan je bio toliko ljut da je imao želju pljunuti. "Kakav glup razlog da se zapoþne rat." "Postoje stvarno dobri razlozi za izazivanje ratova", izjavi Mord Cour, pognuvši glavu. Waitmore Bludd kucnu po prozirnom plažu. "Pogledajte kroz prozor." Eskadrila ginaških naoružanih brodova pucala je iz lasera na neprijateljsku letjelicu i po trupama na zemlji. "Naši novi majstori maþevanja upravljaju njima - vaši drugovi iz klase stigli su iz svemirske luke", reþe Cour. Jedna od letjelica bez ljudske posade bila je izravno pogoÿena, eksplodirala i strmoglavila

se. majstori maþevanja podigoše šake u pretrpanom topteru. Pogoÿena letjelica udarila je o tlo i buknula, a druga je završila u oceanu. Laserske zrake su skinule s neba još nekoliko. Duncanov topter obrušio se preko vode prema satniji grumanskih komandosa koji su se povlaþili i raznio ih, ostavivši tijela razbacana po tlu. Pilot se zatim vratio da još jednom preleti iznad njih. "Grumanci su oþekivali da üe biti lako", primijeti Whitmore Bludd. "I neka sam proklet, ako im nismo olakšali", zareži Jeh-Wu. Duncan je promatrao pustoš i trudio se da ne usporeÿuje ovo uništavanje i krvoproliüe sa svim finesama koje je nauþio tijekom osam godina u Školi Ginaz.

91. Kako si posijao tako üeš i žeti. Ne kuni Boga zbog kazne koju si sam natovario sebi na vrat. Naranþasta Katoliþka Biblija * * * ýak bi se i gospa Helena ponosila naþinom na koji je Kailea uspjela uvjeriti Leta da ne povede sina na veliki vojvodski sveþani obilazak. "Ne želim da Victor bude izložen bilo kakvoj opasnosti. Taj nebokliper nije siguran za jednog šestogodišnjaka." U Thufiru Hawatu je dobila neoþekivanog saveznika; složio se da je Kaileina zabrinutost opravdana i Leto je na kraju morao popustiti. Upravo onako kao što se i nadala da hoüe... Nakon što se vojvoda predao, Kailea je pomogla Rhomburu da izgladi stvar. "Ti si Victorov ujak. Zašto vas dvojica ne biste pošli u... ribolov? Možete krilatim brodom jedriti duž obale - ali moraš povesti dovoljno stražara. Uvjerena sam da üe vam se kapetan Goire rado pridružiti." Rhombur se razvedri. "Mogli bismo vaditi koraljno drago kamenje ponovo." "Ne s mojim sinom", odbrusi Kailea. "Uh, pa dobro. Odvest üu ga samo do plutajuüih farmi paradan dinja i možda do nekoliko zaljeva gledati ribe." * * * Swain Goire je priþekao Rhombura kod dokova i oni oþistiše spremište malog, dobro opremljenog motornog þamca Dominic. Nakon što su planirali biti odsutni nekoliko dana, ponijeli su vreüe za spavanje i hranu. Iza Zamka, u svemirskoj luci na obodu Gala grada, vojvodina posada pripremala je ogromni nebokliper. Jedva þekajuüi da poleti, Leto je bio potpuno posveüen konaþnim pripremama. Sto je rad na þamcu duže trajao, to je Victor postajao sve nervozniji i sve manje oduševljen. Rhombur je u poþetku mislio da se djeþak još sjeüa susreta s elekranom, ali je primijetio da se Victor svako malo osvrüe prema platou s kojeg je njegov otac trebao krenuti na put. Atreidski stjegovi su se vijorili, odražavajuüi zelene i crne pruge. "Više bih volio da sam sada sa svojim tatom", reþe Victor. "Ribolov je zabavan, ali je ljepše je voziti se u nebokliperu." Rhombur se osloni o rub þamca. "Slažem se, Victore. Baš bih volio da mu se možemo pridružiti." Vojvoda Leto je namjeravao osobno upravljati nebeskim brodom, u pratnji petorice odanih vojnika. Kako je brod lakši od zraka, mogao je ponijeti ograniþen broj putnika, nije bilo preporuþljivo voditi suputnike. Swain Goire je spustio kutiju sa zalihama pokraj kuüice na mostu, obrisao znoj sa þela i nasmiješio se djeþaku. Rhombur je dobro znao da je kapetan privrženiji djeþaku nego bilo kakvom zakonu ili gospodaru. Na Goriovom lijepom licu vidjelo se koliko obožava Letovog sina.

"Uh, kapetane, da vas pitam nešto." Rhombur pogleda prvo Victora pa vrati pogled na kapetana straže. "Vi ste odgovornija sigurnost ovog djeteta i koliko znam do sada nijednom niste zanemarili svoju dužnost, uvijek ste obavljali svoj zadatak s punom pažnjom." Goire pocrveni od neugodnosti. Rhombur nastavi: "Vjerujete li da je strah moje sestre opravdan, da bi Victor zaista bio u opasnosti ako bi krenuo s Letom na vožnju nebokliperom?" Goire se nasmije i odmahne rukom. "Dakako da ne bi, gospodaru moj prinþe. Da postoji bilo kakva opasnost, Thufir Hawat ne bi dopustio ni našem vojvodi poüi - a ne bih ni ja. Hawat me je zadužio da nadzirem osiguranje klipera prije odlaska, dok su on i njegovi ljudi proþešljali rutu leta u potrazi za bilo kakvim nagovještajem zasjede. Potpuno je sigurno, uvjeravam vas. Kladim se u svoj život." "Upravo sam i ja to mislio." Rhombur protrlja ruke i nasmiješi se. "Postoji li neki poseban razlog zašto je Keilea tražila da poÿemo u ribolov umjesto s Letom?" Napuüivši usne, Goire malo razmisli o tome. Izbjegavao je pogledati Rhombura u oþi. "Gospa Kailea ponekad... malo pretjeruje kada je u pitanju djeþakova sigurnost. Vjerujem da zamišlja opasnosti i tamo gdje ih nema." Mali Victor je prelazio pogledom s jednog muškarca na drugog, ne shvaüajuüi o þemu to njih dvojica razgovaraju. "Bili ste iskreni, kapetane. Ne shvaüam zašto vas veü nisu unaprijedili!" Rhombur spusti glas i šapatom predloži: "Uh, zašto ne bismo dopustili Victoru da se pridruži ocu? Nitko ne mora znati? Ne bi trebali propustiti tu veliþanstvenu sveþanu povorku. On je vojvodin sin, konaþno. Trebao bi sudjelovati u važnim dogaÿajima." "Slažem se... ali što üemo s dopuštenom težinom. Nebokliper može primiti ograniþen broj putnika." "Ako zaista ne prijeti nikakva opasnost, možemo povesti dva stražara poþasne garde manje kako bismo se moj dragi neüak" Rhombur stisne Victorova ramena - "i ja mogli pridružiti vojvodi. Na put bi pošla tri stražara, a i ja mogu štititi Leta ako se za tim ukaže potreba." Goiru baš nije bilo drago, ali nije vidio razloga da se suprotstavi ovom prijedlogu, naroþito kad je primijetio oduševljenje na Victorovom licu. Djeþak ga je natjerao da popusti. "Zapovjedniku Hawatu se neüe sviÿati promjena plana, kao ni Kailei." "Toþno, ali ti si zadužen za sigurnost na zraþnom brodu, je li tako?" Rhombur odmahne rukom. "Osim toga, kako üe Victor izrasti u dobrog voÿu ako nikada ne zaradi nijednu modricu. Vjerojatno izlazi i uþi na licu mjesta - bez obzira na to što kaže moja sestra." Goire se sagne ispred oduševljenog djeþaka, obrativši mu se kao kakvom malom þovjeku. "Victore, reci mi istinu. Želiš li u ribolov?" "Želim se provozati nebokliperom. Želim biti s ocem i vidjeti svijet." Gledao ga je odluþno. Goire se ispravi. Još trenutak je ostao zagledan u Victorove oþi. Bio je spreman uþiniti bilo što samo da djeþak bude sretan. "Drugi odgovor mi nije potreban. Znaþi, odluþili smo." Pogledao je prema svemirskoj luci gdje ih je þekao zrakoplov. "Idem obaviti pripreme." * * * Kailea se plašila da se na neki naþin ne oda. Zatvorila se u jednu od kula Zamka Caladan pod izgovorom da je bolesna. Veü se bila oprostila s prezaposlenim Letom i pobjegla prije nego

što je stigao pogledati je u oþi... premda on ionako nije više obraüao mnogo pozornosti na nju. Gomila je klicala i pratila pripreme za polijetanje sveþane vojvodine povorke u plavo kaladanško nebo. Crveni atreidski sokol bio je nacrtan preko ispupþene strane nebeskog klipera za kojim üe iüi manji, ali sliþno projektirani zraþni brodovi. Svi odreda bili su bogato ukrašeni. Nebeski kliper je razvio krila da uhvati vjetar i zategnuo spone poput mamutske, nadute pþele. Atreidski stjegovi su se vijorili na blagom povjetarcu. Trup zraþnog broda bio je prazan, sastojao se od pojedinaþnih odjeljaka ispunjenih lakim plinom, ali je zato mali odjeljak za putnike u trbuhu bio pun sa zalihama. S obje strane su klepetala jedra za odreÿivanje pravca, sliþna krilima leptira. Thufir Hawat je osobno provjerio predloženi plan puta, obišao rutu i razaslao stražare i inspektore kako bi bio siguran da se nijedan ubojica ne krije duž puta. Grizuüi usnu, Kailea je gledala s visokog prozora okrenutog prema kopnu s koga je mogla vidjeti raznobojnu zraþnu letjelicu. Iako je jedva þula fanfare koje su pozdravljale odlazak Leta, vidjela je prilike koje su stajale na podijima i mahale prije ulaska u nebokliper. Želudac joj se zgrþio. Korila je sebe što nije nabavila dalekozor... ali to bi moglo izazvati sumnju. Baš je budalasta; kuüna posluga bi jednostavno pretpostavila da želi promatrati svog "voljenog" Leta kako kreüe u svoj povijesni obilazak. Narod Caladana nije ništa znao o mraþnoj strani njihovog odnosa; u svojoj naivnosti, izmišljali su samo romantiþne priþe... S bolom u srcu i osjeüajem neizbježnosti, Kailea je gledala kako radnici odvezuju konope. Nebokliper se podigao na suspenzorima i graciozno odlebdio prema zraþnim strujama. Troma letjelica imala je pogonske sustave koji su se mogli upotrijebiti u sluþaju nužde, ali Leto je više volio dopustiti vjetrovima da nose divovski brod kad god je to bilo moguüe. Za njim su krenuli manji brodovi. Iako je bila sama, Kailea Vernius se pobrinula da joj lice bude bezizražajno, a um prazan, ne želeüi se prisjeüati lijepih trenutaka koje je provela sa svojim plemenitim ljubavnikom. ýekala je dovoljno dugo i u duši je znala da nikada neüe biti onako kako je ona to željela. Rhombur do sada ništa nije postigao na Ixu, iako se povezao s nekolicinom pobunjenika. Isto kao ni njihov otac tijekom svih tih godina nazovi suprotstavljanja Kuüi Corrino. Dominic je bio mrtav, a Rhombur se zadovoljavao time da bude Letov anonimni potrþko. I bio je oduševljen svojom neuglednom Benegesseritkinjom. Nije bio nimalo ambiciozan. A Kailea to nije mogla prihvatiti. Stegla je kameni sims promatrajuüi veliþanstvenu povorku zraþnih brodova koji su klizili iznad Cala grada i udaljavali se. Narod üe stajati do koljena u moþvarnim poljima i podizati poglede da vidi svog vojvodu koji þe proüi iznad njih. Kailea stisne odluþno usne. Ti uzgajivaþi pundi riže dobit üe mnogo više nego što oþekuju... Chiara joj je priopüila pojedinosti plana tek kada je on veü bio stavljen u pogon. Ona je nekada bila ljubavnica struþnjaka za streljivo tako da je sada osobno postavila zamku. Upotrijebila je povezani eksploziv ukraden iz atreidske oružarnice. Nema izgleda da itko preživi, nema nade da itko bude spasen. Kaileu obuzme osjeüaj bespomoünosti i straha i ona sklopi oþi. Cijela stvar je pokrenuta i sada vise ništa nije mogla uþiniti kako bi sprijeþila tragediju. Ništa. Uskoro üe njezin sin biti novi vojvoda, a ona üe biti njegov namjesnik. Ah, Victore, ovo þinim zbog tebe. Okrenula se kada je þula korake i vrlo se iznenadila kada je ugledala Jessicu na vratima svoje sobe. Jessica se veü bila vratila s uzletišta. Kailea je zurila u svoju suparnicu kamenog izraza lica. Zašto i ona nije krenula s Letom? To bi joj riješilo još jedan veliki problem. "Što hoüeš?" upita Kailea.

Jessica je bila vitka i nježna - ali Kailea je znala da nijedna mlada žena koja je prošla benegesseritsku obuku nije bespomoüna. Ta vještica je vjerojatno mogla u tren oka ubiti Kaileu na neki od suludih naþina koje je znala. Obeüala je samoj sebi da üe se riješiti ove zavodnice þim težina odgovornosti za Kuüu Atreida padne na njena leÿa. Ja þu biti namjesnica svome sinu. "Buduüi je vojvoda otišao i ostavio nas same, vrijeme je da popriþamo." Jessica je budno motrila da vidi kako üe Kailea reagirati. "Ti i ja smo to predugo izbjegavale." Kailea je imala dojam da analizira svaki živac na njenom licu i u njenim prstima, svaki trzaj i pokret. Govorkalo se da su Benegesseritkinje u stanju þitati misli, premda su vještice to poricale. Kailea se stresla, a Jessica je zakoraþila u sobu. "Ovdje sam jer želim biti sama", primijeti Kailea. "Moj vojvoda je otišao i ja želim biti sama." Jessicine vjeÿe se nabraše. Pažljivo ju je gledala svojim zelenim oþima kao da je veü uoþila da nešto nije u redu. Kailea se okrenula od nje; imala je osjeüaj kao da je gola. Kako je ovoj mladoj ženi uspjelo da je tako lako ogoli? "Mislila sam da üe biti bolje da rašþistimo neke stvari", nastavila je Jessica. "Leto üe možda uskoro odluþiti oženiti se. Neüe uzeti nijednu od nas." Kailea nije željela þuti ništa od toga. Da li to ona želi sklopiti primirje sa mnom? Nasmiješila se na tren na tu pomisao. Prije nego što je Kailea stigla odgovoriti, ponovo je þula korake, bat þizama. Swain Goire je uletio u sobu. Bio je uznemiren, odora mu je bila u neredu. Zastao je na trenutak kada je ugledao Jessicu u sobi. Kao da je ona posljednja osoba koju je oþekivao vidjeti u Kaileinom društvu. "Da, kapetane, što je bilo?" grubo vikne Kailea. Tražio je rijeþi, nesvjesno dodirnuvši debeli pojas, a zatim zavukavši prste u mali džep u kome je obiþno držao šifrirani kljuþ od oružarnice. "Ja... bojim se da sam nešto zagubio." "Kapetane Goire, zašto niste s mojim sinom?" Kailea se obrušila na njega u nadi da üe na taj naþin skrenuti Jessicinu pozornost. "Vi i princ Rhombur ste trebali odavno krenuti u ribarenje." Zgodni stražar je izbjegavao njezin pogled, a Jessica zurila u oboje. Ništa joj nije moglo promaüi. Kaileino srce se sledi. Da li ona sumnja? I ako je tako, što üe poduzeti povodom toga? "Ja... izgleda da sam izgubio nešto jako važno, moja gospo", zamuca on. Vidjelo se da mu je strašno neugodno. "Nisam ga mogao naüi i poþeo sam brinuti. Nema tog mjesta na kojem ga neüu tražiti." Zajapurena Kailea zakoraþi prema njemu. "Niste mi odgovorili na pitanje, kapetane. Vas trojica ste trebali biti u ribolovu. Da li ste odgodili odlazak da bi moj sin ispratio oca?" Prinijela je prst do usana koje su se iskrivile. "Da, Victor je sigurno uživao u prizoru. Ali vrijeme je da poÿete. Ne želim da propusti ribolov s ujakom. Bio je vrlo uzbuÿen zbog toga." "Vaš je brat tražio malu promjenu plana, moja gospo", reþe Goire koji se neugodno osjeüao u Jessicinom prisustvu, kao i zbog þinjenice što su ga uhvatili u pogrešci. "Organizirat üemo ribarenje sljedeüega tjedna, jer je Victor strašno želio poüi s vojvodom Letom. Ovakve sveþane povorke su vrlo rijetke. Nisam imao srca odbiti ga." Kailea se okrenula i zapanjeno zagledala u njega. "Kako to mislite? Gdje je Victor? Gdje je Rhombur?" "Oni su na nebokliperu, moja gospo. Obavijestit üu Thufira Hawata... " Kailea je odjurila do prozora, ali su ogromni zraþni brod i cijela pratnja veü odavno nestali s vidika. Poþela je udarati šakom po prozirnom plažu i kriknula u oþaju.

92. Svi sanjamo o buduünosti, premda je svi neüemo doþekati. Tio Holtzman, Razmišljanja o vremenu i prostoru * * * Leto se opustio u zapovjedniþkom sjedalu na nebokliperu. Brod se podigao visoko iznad grada i sada je lebdio iznad okolnih poljoprivrednih podruþja. Tako smireno, nježno, tiho. Pomicao je kormila, ali je i puštao vjetrovima na volju. U potpunoj tišini i sa savršenom gracioznošþu, plovili su iznad bujnog zemljišta na þelu povorke brodova. Vidio je dolje široke rijeke, guste šume i moþvare u kojima su svjetlucala jezera. Victor je razrogaþenih oþiju gledao kroz panoramske prozore, pokazujuüi prstom i postavljajuüi tisuüe pitanja. Rhombur mu je odgovarao, ali se obraüao za pomoü Letu kada ne bi znao naziv nekog geografskog oblika ili sela. "Drago mi je što si ovdje, Victore", Leto dobroüudno promrsi djeþakovu kosu. Na brodu su se nalazila i trojica stražara, jedan u glavnoj kabini, a druga dvojica na prednjem i zadnjem izlazu. Na sebi su imali crne odore s epoletama u obliku crvenog sokola, oznakama atreidske poþasne garde. Pošto je zamijenio jednog od njih na ovom putovanju, Rhombur je nosio isto takvu odoru; þak je i Victor, zbog þijeg je prisustva i ograniþenja težine na nebokliperu od putovanja morao odustati još jedan stražar, imao epolete na istom onakvom kaputiüu kakav je nosio vojvoda. Djeþaku su epolete bile prevelike, ali je tražio da ih nosi. Rhombur poþne pjevati narodne pjesme, stihove koje je pokupio od mještana. Prethodnih mjeseci su on i Gurney Halleck zajedno pjevah i svirah na balisetima. Trenutno je Rhomburu baš prijalo pjevati svojim grubim glasom, bez pratnje. Kada je zaþuo poznati napjev, jedan od stražara mu se pridružio. ýovjek je odrastao na farmi pundi riže prije nego što je stupio u atreidsku vojsku i još se sjeüao pjesama kojima su ga roditelji nauþili. I Victor im se pokušao pridružiti. Povremeno je dodavao rijeþi u refrenima, premda ne uvijek one prave. Iako je brod bio veliki, nije bilo teško upravljati nebokliperom na jedra; bio je to brod za ugodna putovanja. Leto je obeüao sebi da üe od sada ovo þešüe raditi. Možda üe sa sobom povesti Jessicu... ili þak Kaileu. Da, Kaileu. Victor bi trebao þešüe viÿati roditelje zajedno, bez obzira na njihova politiþka ili dinastiþka neslaganja. Leto je i dalje imao izvjesne osjeüaje prema njoj, premda ga je odbijala na svakom koraku. Prisjeüajuüi se koliko su njegovi vlastiti roditelji bili okrutni jedan prema drugome, nije želio da Victoru ostanu sliþne uspomene. U poþetku je posrijedi bio previd koji se samo pogoršao zbog njegove tvrdoglavosti kad je Kailea poþela nerazumno tražiti da je oženi - meÿutim, shvatio je da ju je trebalo barem proglasiti zakonitom priležnicom i službeno priznati njihovog sina. Leto još nije bio odluþio hoüe li prihvatiti službenu ponudu nadvojvode Ecaza da oženi Ilesu, ali jednoga dana üe sigurno pronaüi

politiþki prihvatljivu suprugu za sebe meÿu kandidatkinjama iz Landsraada. Ali previše je volio Victora da bi mu uskratio status prvoroÿenog sina. Ako proglasi dijete svojim službenim nasljednikom, možda üe Kailea smekšati prema njemu. Kada mu je dosadilo pjevanje i nezanimljivo kretanje neboklipera, Victor je izvio vrat naviše da promatra nabrana jedra vani. Leto mu je dopustio da nekoliko trenutka drži kontrolnu ruþicu i okreüe kormilo. Djeþak se oduševio kada je vidio kako se nos nebeskog klipera spušta slušajuüi njegove zapovjedi. Rhombur se nasmijao. "Jednog dana üeš biti odliþan pilot, djeþDþe, ali nemoj dopustiti ocu da te poduþava. Ja znam više o tome od njega." Victor prijeÿe pogledom s ujaka na oca, a Leto se nasmije vidjevši ga kako ozbiljno razmatra Rhomburovu opasku. "Victore, zamoli ujaka da ti ispriþa kako je jednom zapalio korakl i nasukao ga na greben." "Ti si mi rekao da ga nasuþem", primijeti Rhombur. "Gladan sam", izjavi Victor, nimalo ne iznenadivši Leta. Djeþak je imao odliþan tek i rastao je iz dana u dan. "Potraži nešto u ormarima u stražnjem dijelu palube", posla ga Rhombur. "Tamo držimo grickalice." Jedva þekajuüi da poÿe u neko istraživanje, Victor otrþa u stražnji dio palube. Nebokliper je prolazio preko polja pundi riže, raskvašenih zelenih polja koja su razdvajali blatnjavi kanali. Pod njima su plovile barke, pune vreüa s domorodaþkim žitom. Nebo je bilo vedro, vjetrovi blagi. Leto nije mogao poželjeti ljepši dan za letenje. Victor se popeo na jednu izboþinu kako bi dohvatio ormariüe na vrhu, i poþeo prevrtati po policama. Prouþavao je sliþice na naljepnicama; nije znao proþitati sve galaške rijeþi, ali je znao slova i shvaüao je namjenu odreÿenih stvari. Pronašao je sušeno meso i ulus, umotane kolaþe od bobica s kojima su se trebali zasladiti naveþer. Zgrabio je paketiü ulusa koji mu je trenutno utažio glad, ali je nastavio zabadati nos uokolo. Kao i svako znatiželjno dijete, Victor je prešao na niz pretinaca za skladištenje ugraÿenih u donji dio zida gondole naspram balona dirižabla. Uoþivši crveni simbol, shvatio je da je rijeþ o zalihama za sluþaj nužde, opremi za prvu pomoü, lijekovima. Veü je i ranije imao prilike vidjeti takve stvari, dok je sa strahopoštovanjem gledao kirurge kako previjaju posjekotine i ogrebotine. Otvorio je džep s prvom pomoüi, izvukao medicinske zalihe i poþeo razgledavati gaze i pakovanja tableta. Pozornost mu je privukla ploþa na stražnjem zidu koja nije bila dobro priþvršüena i koja je zazveþala. Izvadio ju je i pronašao novi odjeljak još dublje unutra. U zidu zaklonjenom zalihama za sluþaj nužde, Victor je pronašao neku stvar sa svjetiljþicama koje su treperile, sjajni brojaþ, indukcioni prijenosni mehanizam povezan s gomilom crvenih kontejnera za skladištenje energije koji su bili meÿusobno spojeni. Zadivljeno je i dugo zurio u to. "Ujaþe Rhombure! Doÿi vidjeti što sam pronašao!" Tolerantno se smiješeüi, Rhombur prijeÿe preko palube, spreman djetetu objasniti što najbolje zna i umije ono što je pronašlo. "Tamo, iza opreme za doktora." Victor pokaže prstiüem. "Vidiš kako lijepo svjetluca." Rhombur je stajao iza djeþaka. Pognuo se i zaškiljio. Ponosni Victor, koji je sebe smatrao sretnim nalaznikom, posegne unutra. "Pogledaj kako trepüu ove žaruljice. Izvadit üu ih da bolje vidiš." Djeþak dohvati ureÿaj, a Rhombur iznenada oštro udahne. "Nemoj, Victore! To je..." Sin vojvode Leta nehotice ukljuþi satni mehanizam. Odjeknula je eksplozija.

93. Znanje je nemilosrdno. Naranþasta Katoliþka Biblija * * * Kuja su plamenovi buknuli u stražnjem dijelu kabine neboklipera, udarni val je pogodio Leta poput meteora. Spržen i izmrcvaren komad mesa udario je u prednji prozirni zid pokraj njega i skliznuo na pod. Previše veliki da bi bio dijete, previše mali za þovjeka - cijelog þovjeka - za sobom je ostavio mrlju pocrnjelih tjelesnih tekuüina. Oko njega je zavladala tišina. I sam zrak je pucketao od plamenova. Stražnji dio zrakoplova je planuo zahvaüen vatrom. Leto je bio sav užasnut i zbunjen i bespotrebno je urlao. Borio se s kontrolama kormila dok se ranjeni nebokliper propinjao. Krajiþkom oka je stalno gledao u izobliþenu priliku pokraj sebe. Grþila se. Tko je to bio? Nije želio saznati. Povorka užasnih slika napala je njegovu mrežnicu. Smjenjivale su se jedna za drugom gotovo svake sekunde. Iza sebe je zaþuo vrištanje koje je polako postajalo sve tiše kada je obris þovjeka koji je mlatarao rukama usisala rupa u dnu kabine nastala prilikom eksplozije. Cijelo þovjekovo tijelo bilo je u plamenu. To je vjerojatno bio Rhombur ili jedan od trojice stražara. Victor se nalazio u središtu eksplozije... Nestao zauvijek. Obogaljeni nebokliper poþne se sunovraüati prema tlu. Gubio je visinu jer je zapaljivi plin gorio u unutrašnjosti balona. Tkanina se poderala i žuto-bijela vatra krene naviše. Dim ispuni kabinu. Leto je osjeüao vrelinu u cijelom tijelu i bio je svjestan da üe mu se uskoro zapaliti i lijepa crna odora. Neidentificirano tijelo pokraj njega bolno zajeþi... Djelovalo je kao da ima pogrešan broj ruku i nogu, a umjesto lica krvavu masu izobliþenog, neprepoznatljivog mesa. Nebokliper je padao. Ispod njih su se polja pundi riže nastavljala u krivudave rijeke, bazene nalik na dragulje i mirna sela. Okupljeni ljudi su mahali zastavicama i pozdravljali ih. Ali kada su ugledali vatrenu loptu iznad svojih glava koja ih je podsjetila na Božji þekiü, potražili su zaklon. Nebokliper je umirao u zraku. Manja letjelica iz pratnje oblijetala je oko broda u plamenu. Meÿutim, oni ništa nisu mogli uþiniti, osim pratiti ih. Leto je nekako uspio doüi k sebi iz otupjelosti - Rhombur! Victor! a onda primijeti da se zraþni brod strmoglavljuje prema nekom selu. Past üe usred okupljenih ljudi. Poput životinje se bacio na kontrole kormila u želji da promijeni kut pada, ali plamen je uništio hidrauliþne sustave i pojeo omotaþ letjelice. Veüina seljaka se razbježala poput uspaniþene stoke; ostali su bespomoüno zurili, svjesni da neüe stiüi na vrijeme pobjeüi. Leto uopüe nije sumnjao da je Victor mrtav i bio je u iskušenju dopustiti da i sam nestane u plamenu i eksploziji. Mogao je zatvoriti oþi, zavaliti se na sjedalu i dopusti gravitaciji i toplini

da ga slome i spale. Ništa jednostavnije nego predati se... Ali kada je ugledao sve te ljude tamo dolje - a bilo je i djece Victorovih godina - Leto potisne oþaj, nagnu se naprijed i nastavi borbu s kontrolnim ureÿajima. Mora postojati neki naþin da promijeni pravac i izbjegne selo. "Ne, ne, ne..." zastenjao je. Leto nije osjeüao fiziþki bol, veü samo tugu koja mu je parala srce poput noža. Nije mogao þak ni razmišljati o svemu bez þega je ostao, jer nije smio izgubiti ni trenutak, morao je upotrijebiti sve svoje reflekse i vještinu. Borio se za živote ljudi koji su vjerovali u njega i oslanjali se na njega. Konaþno se jedno kormilo okrenulo i nos neboklipera se podigao tek za nekoliko stupnjeva. Dok je na silu otvarao ploþu za sluþaj nužde ispod kontrola, Leto primijeti da su mu ruke crvene i pune plikova. Svuda oko njega plamenovi su postajali sve topliji i topliji. Ipak je posegnuo unutra i povukao zakrivljene crvene poluge svom snagom, u nadi da su kablovi i kontrole za odvajanje ostali ispravni. Dok se plamen u stražnjem dijelu neboklipera Sirio, metalne spone su popustile. Poderana vreüa balona se oslobodila. Otkvaþila se od kabine za upravljanje. Jedra za navoÿenje su se otkinula i vjetar ih je odnio. Neka od njih su sagorjela, a neka su još bila u plamenu i podsjeüala na zapaljene zmajeve bez konopa. Kabina je otpala, a preostali dio zrakoplova koji se iznenada oslobodio težine putnika i kabine debelih zidova - poletio je uvis poput zapaljenog kometa na nebu. Kabina je nastavila padati pod oštrijim kutom. Izbacila je krila za klizni let koja su usporila pad. Ošteüeni suspenzorski mehanizmi su se muþili u namjeri da prorade. Leto je snažno gurao kontrolne ureÿaje. Imao je osjeüaj da mu vreli zrak topi pluüa svaki put kada bi udahnuo. Išli su prema isprepletenom drveüu koje je okruživalo meke otoke u rižinim moþvarama. Njihovo trnje podsjeüalo je na ukoþene prste sa zašiljenim noktima, šumu pandži. Ispustio je neartikulirani krik... Njegov spektakularni kraj üe zasjeniti þak i pogibiju starog vojvode u areni za borbu s bikovima... Leto je u posljednjem trenutku uspio tek malo podiüi kabinu i dodati plin. To je bilo sve što je uspio izvuüi iz ošteüenih suspenzora i motora. Projurio je pokraj prepunog sela, sprživši rasklimane krovove i srušio se u rižina polja iza njega. Kabina je udarila o raskvašeno tlo poput kakve drevne artiljerijske þahure. Blato, voda, polomljeno drveüe poletješe u zrak. Zidovi su se savili i srušili. Leto je zbog udara izletio iz sjedala, udario u prednju pregradu i skljokao se na pod. Blatnjava voda poþela je ulaziti kroz pukotine u kabinu dok se olupina na kraju nije uz stenjanje i škripu smirila. Leto sklizne u spokojnu tamu...

94. Najveüi i najvažniji životni problemi ne mogu se riješiti. Mogu biti samo prevladani. Sestra Jessica, odlomak iz privatnog dnevnika * * * Preživjeli majstori maþevanja, seniori, koraþali su po blagoj tropskoj kišici preko eksplozijama izrovanog ploþnika negdašnjeg povijesnog centralnog trga Škole Ginaz. Duncan Idaho, koji se veü dokazao u borbi, bio je meÿu njima. Odbacio je poderanu tuniku. Pokraj njega je stupao Hiih Resser. On je zadržao košulju natopljenu krvlju — koja uglavnom nije bila njegova. Obojica su sada bili punopravni majstori maþevanja, ali nisu osjeüali nikakvu želju to proslaviti. Duncan se samo želio vratiti kuüi, na Caladan. Iako je prošlo više od jednog dana od poþetka grumanskog podmuklog napada, vatrogasci i spasiteljske ekipe i dalje su prevrtali ruševine, koristeüi pse sjajne dlake i obuþene tvorove za pronalaženje preživjelih. Meÿutim, malo je onih koji su bili zatrpani preživjelo. Bomba je uništila divnu fontanu koja je nekada krasila centralni trg. Svuda uokolo su se pušili otpaci. Miris smrti i vatre zadržao se u zraku. ýak ni povjetarac s mora nije ga uspio raspršiti. Moritanijevi vojnici planirali su samo jedan brzi napad poslije koga bi se povukli; nisu se pripremili - i nisu imali hrabrosti — za dužu bitku. ýim su se ginaški borci domogli obrambenog oružja, Grumanci su pobjegli ostavivši svoje pale vojnike. Napustili su ošteüenu letjelicu i požurili prema fregati koja ih je þekala. Nema sumnje da je vikont Moritani javno pravdao svoj sramni postupak - a privatno proslavljao podmukli napad, uopüe se ne obaziruüi na vlastite gubitke. "Mi prouþavamo razne naþine borbe i poduþavamo vas kako da se borite, ali Ginaz nije svijet vojnika", reþe Whitmore Bludd. Njegova lijepa odjeüa djelovala je jadno. Bila je sva þDÿava i blatnjava. "Trudimo se biti nezavisni i ne miješati se u politiku." "Pretpostavljali smo da smo sigurni i uhvatili su nas na spavanju", primijeti Jeh-Wu, primijenivši ovog puta svoj sarkazam i na sebe samog. "Svakog novog uþenika bismo ubili zbog takve slijepe arogantnosti. A pokazalo se da i sami bolujemo od nje." Iako se jedva držao na nogama, Duncan je gledao te nekada tako ponosne ljude i u jednom trenutku je shvatio da su poraženi do nogu. "Ginaz nikada nije trebao postati cilj agresije." Riwy Dinari se sagnuo da dohvati iskrivljeni komad metala koji je nekada bio dio ukrasne skulpture sata. "Pretpostavljali smo... " "Vi ste pretpostavljali", prekine ga Duncan. Nisu mu znali odgovoriti. * * * Duncan i njegov crvenokosi prijatelj poniješe tijelo Trina Kronosa i baciše ga u valove u blizini glavnog centra za obuku - na istom onom mjestu na kome su otmiþari bacili leševe svoje þetiri žrtve. Smatrali su da je to pravi simboliþan odgovor na ono što su napadaþi uþinili, iako

nimalo nisu u tome uživali. Okupljeni borci zbunjeno su odmahivali glavama dok su obilazili uništenu upravnu zgradu. Duncan se zakleo da nikada neüe zaboraviti aroganciju majstora maþevanja koja ih je uvalila u jednu ovako veliku nevolju. ýak su i pradavni narodi znali koliko je opasna oholost. Zar ljudi ništa nisu nauþili tijekom svih tih tisuüa godina? I Duncan i njegovi drugovi sada su nosili kaki odore majstora maþevanja i crvene bandane. I crne trake oko lijeve ruke u znak žalosti za više od stotinu majstora maþevanja koji su poginuli u Moritanijevom napadu. "Uzdali smo se u Carski zakon, misleüi da üe nas on zaštititi", rekao je ranjeni Mord Cour, jedva þujnim glasom. Nimalo nije sliþio na onog þovjeka koji ih je poduþavao epskoj poeziji i tjerao uþenike da plaþu dok je recitirao legendarne priþe. Obje ruke su mu bile u zavojima. "Ali Grumanci se na to nisu obazirali. Izvrgnuli su ruglu našu najsvetiju tradiciju, pljunuli su na ono na þemu poþiva Carstvo." "Ne igraju svi prema pravilima", primijeti Duncan, ne mogavši potisnuti ogorþenost. "Trin Kronos nam je to sam rekao. Ali mi ga nismo slušali." Otromboljeno lice Riwya Dinarija bukne. "Kuüa Moritani üe dobiti packu", primijeti Jeh-Wu, objesivši uglove usana. "Bit üe novþano kažnjeni, a možda i stavljeni pod embargo - i nastavit üe nam se smijati." "Nitko više neüe imati poštovanja prema junaštvu Ginaza!" zastenja Bludd. "Škola je osramoüena. Nanijeta je ogromna šteta našem ugledu." Mord Cour se zagleda u magliþasto nebo, a dugaþka sijeda kosa mu je poput pokrova uokvirivala glavu. "Moramo obnoviti školu. Upravo onako kao što su to uþinili sljedbenici JoolNoreta, kad se njihov majstor utopio." Duncan je prouþavao sjedokosog starog majstora maþevanja. Prisjeüao se njegovog burnog života nakon što mu je selo bilo zbrisano, života u divljini na obroncima Hagala i povratka meÿu bandite koje je na kraju pobio, osvetivši susjede i obitelj. Ako je itko bio u stanju izvesti jedno tako dramatiþno uskrsnuüe, onda je to bio Cour. "Nikada više neüemo biti ovako bespomoüni", obeüao je Riwy Dinari drhtavim glasom. "Prvi meÿu nama je obeüao da üe od sada ovdje biti smještene dvije borbene jedinice, a kupit üemo i eskadrilu mini-podmornica koje üe patrolirati ovim vodama. Mi smo majstori maþevanja i pravedni smo u svome junaštvu - a ovaj neprijatelj nas je zatekao potpuno nespremne. Moramo se stidjeti." Jednim gracioznim pokretom udario je iskrivljeni komad metala koji se, praveüi buku, otkotrljao niz ulicu. "Nitko više ne drži do þasti. U što se to Carstvo pretvara?" Duncan je zadubljen u vlastite misli zaobišao lokvu krvi na ploþniku, koja je sijala na toploj kiši. Resser se sagne da je promotri, kao da iz barice boje hrÿe želi doznati da li je pala žrtva bio neprijatelj, saveznik ili prolaznik. "Morat üemo sebi postaviti gomilu pitanja", reþe Bludd sumnjiþavim glasom. "Moramo zahvatiti dovoljno duboko da bismo shvatili što se zapravo dogodilo." Napunio je grudi zrakom. "I mi üemo to uþiniti. Kao prvo, ja sam vojnik, a tek onda uþitelj." Njegovi sudruzi zagunÿaše u znak slaganja. Ugledavši nešto sjajno na gomili otpada, Duncan ode izvuüi predmet. Bila je to srebrna narukvica. Obrisao ju je o rukav. S vrpce je visjela gomila amajlija... siüušni maþevi, cehovski astrobrodovi, ornitopteri. Kada se pridružio ostalima, Duncan je preda Dinariju. "Nadajmo se da nije pripadala nekom djetetu", primijeti krupni muškarac. Duncan je veü vidio kako izvlaþe þetvoro mrtve djece iz ruševina, sinove i küeri službenika škole. Sigurno je bilo na tisuüe mrtvih. Da li je do svega ovoga došlo samo zbog toga što su iz škole izbacili nekoliko uþenika Grumanaca? Njihov postupak je bio potpuno opravdan.

Bio je odgovor na neoprostiv napad Kuüe Moritani u kojem su stradali nevini stanovnici Ecaza... do tog napada je došlo poslije ubojstva ambasadora na banketu na Arrakisu... a ubojstvo je uslijedilo poslije na glas izreþene sumnje da su Grumanci sabotirali usjeve? Ali uþenici Grumanci su sami odabrali odlazak. Sve to nije imalo nikakvog smisla. Trin Kronos je zbog toga izgubio život, kao i mnogo drugi. Gdje je kraj svemu tome? Resser je i dalje namjeravao vratiti se na Grumman, premda su svi smatrali da je to samoubojstvo. Ali on se morao suoþiti s vlastitim demonima. Duncan se nadao da üe preživjeti i na kraju stiüi do vojvode Leta. Konaþno, Resser je bio majstor maþevanja. Nekolicina majstora maþevanja bezvoljno je predložila da ponudi svoje plaüeniþke usluge Ecazu. Pojedini majstori su tražili da prvo vrate þast. Vješti borci bili su potrebni Ginazu. Trebalo je obnoviti desetkovano osoblje škole. Slavna Akademija godinama üe se oporavljati od ovoga. Iako je Duncan duboko žalio zbog gubitaka i bio strašno bijesan zbog onoga što se ovdje dogodilo, on je u prvom redu bio odan vojvodi Letu Atreidu. Osam godina se Duncan kalio u vatri poput višeslojnog þelika maþa. A taj maþ se zakleo Kuüi Atreida. On üe se vratiti na Caladan.

95. ýemu tražiti znaþenje tamo gdje ga nema? Biste li slijedili stazu za koju znate da nikuda ne vodi? Sumnje Škole Mentata * * * Košmari su bili grozni, ali je buÿenje bilo sasvim sigurno još gore. Kada se Leto osvijestio u bolnici, pozdravio ga je bolniþar koji je bio dežuran te noüi i rekao mu da je imao sreüe što je ostao živ. Leto nije smatrao da je baš imao sreüe. Primijetivši njegov žalostan izraz lica, bolniþar s teškim naoþalama primijeti: "Imam za vas i jednu dobru vijest. Princ Rhombur je preživio." Leto duboko i nespokojno udahne. Pluüa su ga boljela kao da je progutao izdrobljeno staklo. Osjetio je krv u pljuvaþki. "A Victor?" Jedva je uspio procijediti te dvije rijeþi. Bolniþar odmahne glavom. "Žao mi je." Poslije tužne stanke, þovjek doda: "Potreban vam je odmor. Ne želim vas gnjaviti pojedinostima oko bombe. Bit üe dovoljno vremena za to kasnije. Thufir Hawat provodi istragu. Dat üu vam tabletu za spavanje." Leto otresito odmahne glavom i podiže ruku u znak zabrane. "Zaspat üu i bez toga." Victor je mrtav!" Iako nije bio baš zadovoljan što je njegov kraljevski pacijent odbio tabletu za spavanje, bolniþar se ipak morao pokoriti njegovoj želji i samo ga je savjetovao da ne ustaje iz kreveta. U zraku iznad kreveta lebdio je ureÿaj koji se aktivirao glasom. Leto je trebao samo progovoriti i netko bi došao. Victor je mrtav. Moj sin! Leto je, dakako, to znao... ali sada se morao suoþiti s užasnom stvarnošüu. Bomba. Tko je mogao uþiniti tako nešto? Ne obaziruüi se na naredbe lijeþnika, tvrdoglavi vojvoda je pogledom pratio noünog bolniþara koji je prešao preko hodnika da se pobrine o drugom pacijentu. Rhombur? Leto je iz svog kreveta mogao samo vidjeti krajiþak otvorenih vrata. Ne obaziruüi se na bol, pridigao se i sjeo. PokreüXüi se poput ošteüenog ixijanskog meha, odvojio se od uštirkanih plahti koji su mirisali na znoj i bjelilo i prebacio noge preko ruba kreveta. Bosim stopalima dodirnuo je pod. Gdje se nalazio Rhombur? Sve ostalo je moglo þekati. Morao je vidjeti svoga prijatelja. Netko je ubio moga sina! Leta poþne obuzimati bijes i u potiljku osjeti oštar bol. Usmjerio je pogled na jednu toþku, a um na cilj pred sobom i tek onda napravio prvi, a zatim i drugi korak... Rebra su mu bila natuþena, u pluüima mu je gorjelo. Lice mu je bilo sapeto od plaskin melema kojim je bilo namazano. Podsjeüalo ga je na meki kamen. Nije se pogledao u zrcalo da vidi kolike su povrede. Nisu ga brinuli ožiljci, uopüe nije mario za njih. Meÿutim, nije postojalo ništa što bi pomoglo njegovoj povrijeÿenoj duši da zacijeli. Victor je bio mrtav. Moj sin, moj sin! Nevjerojatno, Rhombur je preživio, ali gdje je on? Bomba na nebokliperu... Leto napravi još jedan korak, pa još jedan, polako se udaljavajuüi od dijagnostiþkih

aparata pokraj kreveta. Vani je bješnjela hladna oluja, šibajuüi kišnim kapima zatvorene prozore iza njega. Svjetla u bolnici bila su noüu prigušena. PosrüXüi je napustio sobu. Dovukavši se do vrata sobe na suprotnoj strani hodnika, uhvatio se za dovratak da ne padne, zatreptao i posrüXüi nastavio prema svjetlosti sjajnih kugli. Velika soba bila je podijeljena tamnom zavjesom koja se jedva primjetno nabirala u sjenama. Nos su mu zapahnuli oštri mirisi kemikalija i hladan zrak iz sustava za proþišüavanje. Bio je potpuno dezorijentiran, nije razmišljao o posljedicama ili implikacijama. Samo je jedno znao zasigurno; da je Victor bio mrtav. Poginuo je u vatri koja je izbila ili je bio isisan pri eksploziji. Je li to urota Harkonnena protiv Kuüe Atreida? Osvetoljubiv napad Tleilaxa uperen protiv Rhombura? Je li netko pokušao uništiti Letovog nasljednika? Vojvodi je bilo teško razmatrati takve stvari, jer je bio ošamuüen od lijekova i otupio od bola. Jedva je uspijevao živjeti od trenutka do trenutka. Oþaj je bio poput namoþenog pokrivaþa, gušio ga je. Unatoþ svojoj odluþnosti, Leto je bio u iskušenju da se preda. Moram vidjeti Rhombura. Pomaknuo je zavjesu i prošao. Svjetlost je ovdje bila prigušena i on ugleda kontejner za održavanje života u obliku mrtvaþkog kovþega privezan za cijevi. Leto se usmjerio i natjerao sebe da nastavi dalje, proklinjuüi bol koji mu je otežavao kretanje. Mehaniþka pluüa ubacivala su kisik u zapeþDüenu komoru. Unutra je ležao Rhombur. "Vojvodo Leto!" Iznenadio se kada je ugledao ženu koja je stajala pokraj kontejnera za održavanje života, umotana u benegesseritsku odoru, okružena tamnim bojama nalik na sjene. Na Tessijinom upalom licu više nije bilo ni traga nekadašnje prigušene ljupkosti, bilo je takoreüi mrtvo. Upitao se koliko dugo je Rhomburova priležnica veü bdjela nad njim. Jessica mu je priþala o benegesseritskim tehnikama koje su Sestrama omoguüavale da ostanu budne danima. Leto shvati da þak nije znao ni koliko je vremena prošlo od kada su ga izvukli iz olupine kabine. Ako je suditi po Tessijinom izmoždenom licu, ona se od nesreüe uopüe nije odmarala. "Ja... došao sam vidjeti Rhombura", reþe on. Tessia se povuþe za pola koraka i pokaže prema kontejneru. Nije pritekla Letu upomoü, i on na kraju sam stiže do kontejnera od plaz-kroma. Oslonio se o hladne, uglaþane metalne spojeve. Leto je teško disao. Spustio je glavu, ali nije otvorio oþi dok mu nije prošla vrtoglavica i bol malo oslabila... i dok nije smogao snage pogledati što se dogodilo njegovom prijatelju. Otvorio je oþi. I sav užasnut ustuknuo. Od Rhombura Verniusa ostali su samo smrskana glava, dobar dio kralježnice, dio grudnog koša. Ostalo - udovi, koža, pojedini organi raznijeto je u eksploziji ili je izgorjelo. Sreüom, bio je u komi. To je bio onaj komad raskomadanog mesa koji je vidio na palubi neboklipera. Leto se pokušao sjetiti odgovarajuüe molitve iz Naranþaste Katoliþke Biblije. Njegova majka bi toþno znala što reüi - iako je oduvijek bila protiv boravka Verniusove djece na Caladanu. Gospa Helena bi sigurno tvrdila da je posrijedi pravedna Božja kazna, jer se Leto drznuo prihvatiti izbjeglice iz bogohulne Kuüe. Rhombura su u životu održavali razni sustavi i energetske jedinice. Zarobili su njegovu namuþenu dušu u ovim ostacima tijela koji se nisu htjeli predati. "Zašto?" upita Leto sam sebe. "Zašto se ovo dogodilo? Tko mu je to uþinio? Tko je to Xþinio Victoru? Meni?" Podigao je pogled i primijetio da je Tessijino lice postalo tvrdo poput kamena. Vjerojatno je morala upotrijebiti sve znanje koje je stekla tijekom benegesseritske obuke samo da bi

potisnula vlastiti bijes. Iako je bila samo službena priležnica, Rhombur ju je iskreno volio. Njih dvoje su dopustili da njihova veza procvjeta - za razliku od Letovog odnosa s Kaileom i za razliku od braka njegovih roditelja u kome nikada nije bilo nimalo naklonosti. "Thufir Hawat i Gurney Halleck su veü danima na mjestu nesreüe", reþe Tessia. "Ispituju olupinu kako bi pronašli krivca. Znate za bombu?" Leto kimne. "Thufir üe otkriti istinu. Njemu to uvijek poÿe za rukom." Jedva je procijedio, a onda je primorao sebe postaviti pitanje kojeg se najviše plašio. "A Victorovo tijelo ?" Tessia skrene pogled. "Vaš sin je... naÿen. Kapetan straže, Swain Goire, spasio je koliko je mogao... premda ne vidim svrhu. Goire... i on je volio djeþaka." "Znam", reþe Leto. Zurio je u þudno crveno-ružiþasto obliþje u kontejneru za održavanje života, ali nikako u njemu nije mogao prepoznati svog prijatelja. Kontejner je toliko podsjeüao na kovþeg da je Leto gotovo mogao zamisliti sebe kako izvlaþi žice, zatvara poklopac i spušta kovþeg u zemlju. Možda bi to bilo najbolje. "Možemo li išta uþiniti za njega - ili je ovo samo uzaludna muka?" Primijetio je da su se mišiüi na Tessijinim obrazima zategli, i da je pogled njenih oþiju boje sepie postao tvrÿi i vatreniji. Prošaputala je: "Nikada se neüu prestati nadati." "Gospodaru moj, vojvodo!" Uspaniþeni glas noünog bolniþara bio je pun prijekora kada je ušao u sobu. "Ne smijete ustajati, gospodine. Morate vratiti snagu. Ozbiljno ste povrijeÿeni i ne mogu vam dopustiti... " Leto podiže ruku. "Ne govorite mi o ozbiljnim povredama dok stojim ovdje pokraj kontejnera za održavanje života u kome je moj prijatelj." Bolniþar pocrveni i trzavo kimne glavom na dugaþkom, tankom vratu nalik na kakvu moþvarnu pticu. Ipak je dodirnuo Letov rukav tankom, dobro izribanom rukom. "Molim vas, gospodaru moj. Nisam ovdje da bih usporedio rane. Moj je cilj da vojvoda Kuüe Atreida ozdravi što je prije moguüe. A to je i vaša dužnost." Tessia dodirne kontejner za održavanje života i sretne Letov pogled. "Tako je, Leto. Imate obveze. Rhombur vam nikada ne bi dopustio da sve odbacite zbog njegovog stanja." Leto dopusti da ga izvedu iz sobe. Noüni bolniþar ga je vratio u krevet. Dobro je znao da mora vratiti snagu, ako ni zbog þega drugog bar zbog toga da bi shvatio zbog þega je došlo do nesreüe. Moj sin, moj sin! Tko je to uþinio? * * * Kailea je satima cvilila zakljuþana u svojim sobama. Odbijala je razgovarati s bilo kim, nije izašla þak ni da vidi vojvodu, brata ili bilo kog drugog. Istinu govoreüi, nije imala hrabrosti suoþiti se sama sa sobom, þudovišnom krivnjom, nepopravljivom sramotom. Bilo je samo pitanje vremena kada üe Thufir Hawat u svojoj nemilosrdnoj istrazi otkriti krivca. Za sada još nitko nije posumnjao u nju... ali uskoro üe poþeti govorkanja, šaputanja u hladnim kamenim dvoranama Zamka Caladan. Ljudi üe se poþeti pitati zašto izbjegava vojvodu Leta. Prvo se raspitala o tome kada Leto uzima lijekove i utvrdila kada postoji najmanja vjerojatnost da u njezinom pogledu otkrije krivnju, pa je tek onda otvorila vrata svojih soba i

nesigurnim korakom se uputila prema bolniþkim sobama. U sumrak je svjetlost koja je dopirala kroz prozore u kamenu davala oblacima na nebu bakreni sjaj, sliþan njenoj kosi. Ali ona u sumraku nije nalazila nikakvu ljepotu, samo sjene unutar zidova. Medicinski tehniþari i lijeþnik su napustili sobu kako bi joj omoguüili da ostane sama s vojvodom. Naklonost koju je primijetila na njihovim licima duboko ju je zaboljela. "Stanje mu se bilo pogoršalo, gospo Kailea", reþe lijeþnik. "Morali smo pojaþati dozu lijekova protiv bolova, tako da je vjerojatno previše pospan za razgovor." Kailea je pokušala djelovati superiorno. Nadute crvene oþi su joj se osušile dok se pokušavala smiriti. "Nije važno, želim ga vidjeti. Ostat üu pokraj Leta Atreida koliko budem izdržala, uvjerena da on zna da sam tu." Lijeþnik reþe kako ima nekoga posla izvan sobe i udalji se. Teškog koraka, kolebajuüi se, Kailea priÿe krevetu. Soba je mirisala na povrede i bol, na lijekove i oþaj. Pogledala je Letovo izubijano, izgorjelo lice i pokušala se sjetiti bijesa koji je osjeüala prema njemu. Opet je pomislila na sve one užasne stvari koje joj je Chiara rekla, na to kako je Leto Atreid pokopao sve njene nade, uništio njene snove. Još se živo sjeüala prvoga puta kada su vodili ljubav. Do toga je došlo gotovo sluþajno nakon što je vojvoda popio previše kaladanškog piva s Goirom i stražarima. Osmjehujuüi se, Leto je prosuo pun vrþ po sebi i izašao na hodnik. Tamo je sreo Kaileu koja nije mogla zaspati i koja je lutala Zamkom. Shvativši u kakvom je stanju, nježno ga je izgrdila i odvela u njegove privatne odaje. Namjeravala ga je smjestiti u krevet i zatim se udaljiti. Ništa više, premda je mnogo puta fantazirala o tome. Veü je odavno znala da ga privlaþi... Poslije svega što su preživjeli, kako je mogla uvjeriti sebe da ga mrzi? Dok je sada zurila u povrijeÿenog i nepokretnog Leta, sjetila se koliko se volio igrati s njihovim sinom. Odbijala je vidjeti da ga obožava, jer nije željela u to povjerovati. Victor!ývrsto je zatvorila oþi i rukama pritisla lice. Suze su joj potekle preko dlanova. Leto se promeškoljio i napola probudio, zagledavši se u nju, crvenim oþima. Dugo mu je trebalo, ali ju je na kraju ipak prepoznao. Odbacio je sve maske iza kojih se krio kao voÿa. Lice mu je iskazivalo samo gole osjeüaje. "Kailea?" Nije se usudila odgovoriti, samo se ugrizla za usnu. Što je uopüe mogla reüi? Previše ju je dobro poznavao... shvatio bi! "Kailea... "Glas mu je bio pun bola. "Oh, Kailea, ubili su Victora! Netko je ubio našeg prelijepog sina. Oh, Kailea... tko je mogao uþiniti tako nešto? Zašto?" Trudio se držati sive oþi otvorene, borio se protiv izmaglice koje su izazvali lijekovi u njegovom organizmu. Kailea je gurnula šaku u usta, grizuüi zglobove dok nisu prokrvarili. Nije više bila u stanju gledati ga, okrenula se i pobjegla iz sobe. * * * Bijesan, Swain Goire se uspinjao dugim stubištem prema izdvojenim sobama u kuli. Dvojica atreidskih stražara stajali su ispred ulaza u Kaileine privatne odaje. "Odstupi", naredi Goire. Stražari, meÿutim, odbiše pomaknuti se. "Gospa Kailea nam je izdala naredbu", reþe Levenbrech, þasnik koji je stajao s lijeve strane vrata i spusti pogled, jer nije se želio suprotstaviti svome zapovjedniku. "Želi sama tugovati. Ništa nije jela niti prima posjete. Ona..." "Tko ti izdaje naredbe, Levenbreche? Jedna priležnica ili zapovjednik trupa našeg

gospodara vojvode?" "Vi, gospodine", reþe vojnik s desne strane, pogledavši svog sudruga. "Ali dovodite nas u nezgodnu situaciju." "Osloboÿeni ste dužnosti, obojica", zareža Goire. "Odlazite. Ja üu snositi odgovornost." Zatim ponovi sebi u bradu, tišim glasom; "Da, ja üu snositi odgovornost." Otvorio je širom vrata, ušao i zalupio ih za sobom. Kailea je na sebi imala izblijedjelu staru spavaþicu. Bakrena kosa joj je visjela u neredu, a Rþi su joj bile crvene i nadute. Kleþala je na kamenom podu, ne obaziruüi se na stolice, vlagu i propuh. U ognjištu nije gorjela vatra i soba je bila u tami. Na obrazima su joj se vidjele paralelne crvene pruge, kao da je pokušala iskopati sama sebi oþi, ali nije imala hrabrosti. Kada ga je ugledala, kao da je osjetila nadu. Pretpostavila je da üe se on sažaliti na nju. Kailea ustane s poda. Podsjeüala je na duha one nekadašnje žene. "Moj sin je mrtav, brata ne mogu prepoznati." Njeno lice liþilo je na lubanju. "Swaine, moj sin je mrtav" Zakoraþila je prema njemu i ispružila ruke, kao da se nadala da üe je priviti u zagrljaj i utješiti. Izvila je izražajna usta u parodiju preklinjuüeg osmijeha, ali je on ostao nepomiþan. "Ukraden je moj kljuþ od oružarnice", reþe on. "Uzet je iz mog pojasa neposredno nakon što je Leto objavio da namjerava organizirati vojvodsku sveþanu povorku." Zaustavila se na jedva metar od svog ljubavnika. "Kako možeš razmišljati o takvim stvarima kada... " "Thufir Hawat üe otkriti što se dogodilo!" zagrmi Goire. "Znam tko je uzeo kljuþ i znam što to znaþi. Osuÿuju te tvoji postupci, Kailea." Stresao se, jer joj je želio golim rukama išþupati srce. "Ubila si vlastitog sina! Kako si mogla?" "Victor je mrtav", zavapi ona. "Kako ti uopüe pada na pamet da sam ja to isplanirala?" "Htjela si ubiti samo vojvodu, zar ne? Vidio sam kako si se uspaniþila kada si saznala da su mu se Rhombur i Victor pridružili na neboklipera. Veüina ukuüana veü sumnja da si ti u to umiješala svoje prste." 2þi su mu sijevale, mišiüi su mu se zategnuli, ali je ostao nepokretan poput kipa. "Sada sam i ja odgovoran za to, zbog tebe. Bio sam zadužen za osiguranje neboklipera, ali nisam na vrijeme shvatio važnost nestalog kljuþa. Uvjeravao sam se da sam ga zametnuo, odbijao sam razmotriti i druge moguünosti... trebao sam diüi uzbunu. Spustio je glavu i nastavio govoriti zagledan u pod. "Odavno sam veü trebao priznati mome vojvodi našu vezu, a sada su i moje ruke krvave isto kao i tvoje." Nosnice su mu se širile dok ju je gledao s odvratnošüu; pred oþima mu se zamaglilo. Soba se poþela okretati oko njega. "Izdao sam svog vojvodu mnogo puta, ali ne ovako. Mogao sam sprijeþiti Victorovu smrt samo da sam,.. ah, jadno, slatko dijete." Kailea ispruži ruke i šþepa dršku noža za dvoboj koji je bio zataknut Goiru za pojas. Izvukla ga je iz korica i podigla, sijevajuüi oþima. "Ako ne možeš živjeti sa svojom krivnjom, Swaine, padni na nož kao svaki dobar ratnik, icao vjerni vojnik Atreida. Uzmi ga. Probodi njime srce kako više ne bi osjeüao bol." Tupo je gledao u bodež koji mu je pružala, ali je odbio poüi prema njemu. Poslije jednog napetog trenutka, okrenuo se... kao da izaziva Kaileu da mu zarije nož u leÿa. "ýast traži pravdu, gospo moja. Istinsku pravdu - a ne lakši naþin izbavljenja. Suoþit üu se s mojim vojvodom i reüi mu što sam uþinio." Pogledao je preko ramena dok je išao prema vratima. "A vi brinite o vlastitoj krivnji." Goire je otišao, a ona nije ispuštala bodež. ýuo je Kaileu kako urla iza zatvorenih vrata, preklinje ga da se vrati. Kapetan prekrije rukama uši kako ne bi þuo njene krike i ode iz kule.

Kada je Kailea zatražila da vidi svoju dvorsku damu, Chiara žurno uÿe u sobu. Bila je preplašena, ali se nije usudila kolebati se. Vjetar je zviždao kroz otvoreni prozor kule i þuli su se valovi koji su se razbijali o stijenje ispod. Kailea je zurila u daljinu, dok je vjetar šibao njenom blijedom odorom uokolo kao da je pokrov. "Vi... zvali ste me, moja gospo?" Starica je ostala stajati kod vrata, opuštenih ramena kao da se podþinjava. Bilo joj je žao što se nije sjetila donijeti poslužavnik sa zaþinskom kavom ili Kaileine omiljene slatke rolnice, ponude mira kojima bi možda uspjela smiriti životinjsku vatru koja je plamtjela u bolom skrhanoj ženi. "Da popriþamo o tvom blesavom planu, Chiara?" Kailein glas je zvuþao prazno i zastrašujuüe hladno. Okrenula se, a u pogledu joj se vidjela smrt. Instinkti su dvorskoj dami govorili da što prije pobjegne iz Zamka, da se izgubi u Cala gradu i što prije vrati na Giedi Jedan. Mogla bi se prepustiti na milost i nemilost barunu Harkonnenu i hvaliti se time kako je mnogo bola nanijela vojvodi, iako samo s poloviþnim uspjehom. Ali ostala je paralizirana Kaileinim pogledom, gledala ju je poput zmije koja paralizira svoj plijen. "Ja... strašno mi je žao, moja gospo." Chiara se nakloni, a onda poþne puzati. "Žao mi je što je prolivena krv nevinih. Nitko nije mogao predvidjeti da üe se Victor i Rhombur pridružiti povorci. Oni nisu trebali... " "Tišina! Ne želim to slušati. Znam sve što se dogodilo, sve što je pošlo naopako." Chiara proguta ostatak. Bila je strašno nervozna, jer je shvatila da su potpuno same u ovoj sobi. Da su samo stražari ostali na svojim mjestima kao što je bila naredila, da se samo sjetila ponijeti neko oružje prije nego što je došla ovamo. Toliko toga je previdjela. "Kada razmislim malo bolje, Chiara, sjeüam se mnogih tvojih komentara tijekom godina, podmuklih nagovještaja. Sada mi je jasno njihovo znaþenje i težina dokaza srušit üe se na tebe poput lavine." "Što... kako to mislite, moja gospo? Od kada sam došla ovamo, samo sam vam služila... " Kailea je prekide. "Poslana si ovamo da posiješ sjeme razdora, zar ne? Pokušavala si me okrenuti protiv Leta još od našeg prvog susreta. Za koga radiš? Harkonnene? Kuüu Richese? Tleilaxe?" Upale oþi i izbrazdani obrazi dominirali su njenim bezizražajnim licem. "Nije važno, rezultat je isti. Leto je preživio... a moj sin je mrtav." Zakoraþila je prema starici, a Chiara se pokušala sakriti iza sažalnog glasa. "Zbog tuge vam se priþinjavaju i govorite užasne stvari, mila moja. Sve je ovo bila jedna užasna pogreška." Kailea priÿe još bliže. "Budi zahvalna samo zbog jedne stvari, Chiara. Mnogo godina sam te smatrala prijateljicom. Victor je umro brzo i bezbolno, nesvjestan što mu se sprema. Zbog toga üu i ja prema tebi imati milosti!" Izvadila je nož koji je uzela od Swaina Goirea. Chiara se poþne povlaþiti, podigavši prste kao da se brani. "Ne, moja gospo!" Kailea nije oklijevala. Zarila je oštricu duboko u Chiarine grudi. Zatim ga je izvukla i zarila ponovo kako bi bila sigurna da je izdajnici probola srce. Pustila je da nož padne na pod uz zveket. Chiara se grgoljeüi skljokala poput gomile krpa na ploþice. Krv je poprskala predivan zid od plavog opsidijana. Kailea se ispravila i zagledala u vlastiti blijedi odraz u njemu. Dugo je zurila. Nimalo joj se nije sviÿalo ono što je vidjela. Teškim korakom uputila se prema otvorenom prozoru. Od hladnoüe joj se koža umrtvila,

ali je ipak imala osjeüaj da joj je cijelo tijelo mokro, kao da je poliveno krvlju. Držeüi se za kamene rubove simsa, zagledala se u nebo pod oblacima i udaljen obzor koje se stopilo s morima Caladana. Ispod nje su pjenušavi valovi zavijali oko podnožja visoke stijene. U sjeüanju joj je blistao veliþanstveni grad stalaktita ispod površine Ixa. Prošlo je dosta vremena od kada nije plesala u dvoranama Velike Palaþe, u svojim najljepšim haljinama od mersvile. Stajala je s bratom i blizancima Pilru i gledala u nepreglednu špilju u kojoj su se gradili astrobrodovi. Kailea Vernius se prisjeüala svega što je ikada proþitala, svih slika carskog dvora na Kaitainu koje je ikada vidjela, spektakularne palaþe, slojevitih vrtova, zmajeva sa zvonþLüima; ponavljala ih je kao molitvu. Žudjela je provesti život u zasljepljujuüem glamuru koji je odgovarao njenom statusu - bila je princeza Velike Kuüe Landsraada. Ali u cijelom svom životu, Kailea nije dosegla visine niti ýuda koja je priželjkivala. Ostavivši za sobom sva sjeüanja, popela se na sims i raširila krila da poleti...

96. Ljudska biüa nikada se ne smiju pokoriti životinjama. Benegesseritsko uþenje * * * Iako je Abulurd službeno zadržao titulu guvernera Lankiveila, bar u imenu, Glosu Rabban je kontrolirao planet i upravljao njezinom ekonomijom. Dopustio je ocu da zadrži titulu, jer ga je to zabavljao i jer je znao da ovaj ne može ugroziti njegovu moü. Što je mogla uþiniti ta stara budala koja se povukla u samostan na padini stijene? Rabban je prezirao turobno nebo nad planetom, niske temperature i primitivne ljude s njihovom smrdljivom ribom. Mrzio je sve to, jer ga je barun prisilio da ovdje provede nekoliko godina poslije neuspjeha na Wallachu IX. Ali uglavnom je mrzio ovaj svijet zato što ga je njegov otac toliko volio. Kada se konaþno smjestio na Lankiveilu, Rabban je odluþio obiüi udaljenu zalihu zaþina koju su sakrili prije dvadesetak i više godina. Volio je povremeno obilaziti skrivene zalihe i uvjeriti se da su sigurne. Svi zapisi o tome bili su izbrisani, svi svjedoci eliminirani. Nije postojao više nikakav dokaz da je barun sakrio toliko melangea nakon dolaska na Arrakis. Rabban je sastavio ekspediciju i napustivši stazu spustio se na sjeverno kopno na kome je proveo dvije godine u industrijskim gradovima-lukama i tvornicama za preradu kitovog krzna. Zatim je s desetoricom vojnika zaplovio sjevernim morima pretrpanim ledom u brodu kojeg je zaplijenio nekom ribaru. Njegovi skeneri i tehniþari znali su gdje treba potražiti umjetni ledeni brijeg. Rabban ih je pustio da obavljaju svoj posao, dok se on sklupþan u kabini nalijevao kirana rakijom. Izaüi üe na palubu kada ugledaju cilj, jer ga nije veselilo udisati slanu maglu niti da mu se smrzavaju vrhovi prstiju bez potrebe. Sintetiþki ledeni brijeg bio je savršenstvo kada biste ga gledali golim okom, ni po þemu se nije razlikovao od ostalih plutajuüih arktiþkih blokova. Kada se brod usidrio, Rabban se probio na þelo svojih vojnika. Zakoraþio je na ledeni brijeg od polimera, pozabavio se skrivenom bravom i ušao u izdubljene plave tunele. I našao se usred potpuno praznog ogromnog skladišta. Kada je Rabban urliknuo, zvuk je poþeo odzvanjati hladnim tunelima. "Tko je ovo Xþinio." Zatim se brodiü punom brzinom uputio prema jugu, ostavivši za sobom lažni ledeni brijeg. Rabban je stajao na pramcu kipteüi od bijesa. Više nije osjeüao ni vlagu ni hladnoüu. Brod je jurio prema stjenovitim fjordovima. Ubrzo su harkonennski vojnici preplavili patetiþna mala ribarska sela. Naselja su izgledala mnogo bolje nego što se Rabban sjeüao; kuüe su bile nove, oprema sjajna i u dobrom stanju. Ribarski þamci i pribor na njima bili su moderni, skladišta puna uvezenih proizvoda. Stanovnici su se o svemu dobro brinuli. Vojnici nisu gubili vrijeme. Poþeli su hvatati seljake i muþiti jednog za drugim dok ne bi dobili od svakog isti odgovor. Rabban je pretpostavljao o kome je rijeþ i prije nego što je þuo ime koje je kroz krvave usne i slomljene zube procijedio prvi mještanin. Abulurd.

Trebao je znati. * * * Stjenoviti grad Veritas pohodila je zima. Budislamski redovnici koristili su svježu vodu iz dubokih planinskih izvora da bi dogradili i uljepšali svoj izuzetni samostan. Abulurdovo ranjeno srce oporavilo se koliko je to bilo moguüe. Na sebi je imao toplu odjeüu i debele rukavice i držao je savitljivo crijevo sa slavinom koja je prskala svjetlucavu maglu po rubu otvora što je vodio u špilju. Pri disanju je ispuštao oblaþLüe pare i imao je dojam da üe mu koža na licu popucati od hladnoüe. I unatoþ tome, smiješio se dok je pomoüu crijeva stvarao ledeni zid. Barikada je rasla sporo, i podsjeüala je na zavjesu koja zaklanja njihovu viseüu špilju. Prozirna, mlijeþno-bijela prepreka u obliku kupole odbijala je svjetlucave sunþeve zrake, ali je ujedno bila brana protiv vjetrova koji su zviždali oko grebena. Ispred špilje i duž stijenja zvonile su amajlije i vjetrenjaþe, istovremeno skupljajuüi energiju i stvarajuüi glazbu. Abulurd zatvori dotok vode kako bi redovnici mogli pritrþati noseüi polomljene komadiüe raznobojnog stakla. Stavljali su ih u vodu koja se smrzavala i na taj naþin pravili kaleidoskop blistavih boja. Oni se povukoše, a Abulurd ponovo otvori vodu i njome prekrije raznobojne komadiüe stakla. Što je ledena zavjesa više rasla, to je umetnuto drago kamenje stvaralo ljepše duge u gradu ispod izboþine. Kada je ledena prepreka narasla za još pola metra, opat samostana Veritas udari u gong i objavi kraj. Abulurd zatvori vodu i sjedne, iscrpljen ali ponosan onim što je postigao. Skinuo je debele rukavice i poþeo udarati rukama po podstavljenoj jakni kako bi skinuo pokoricu od leda. Zatim se raskopþao da se malo rashladi i ušao u prenosivu blagovaonicu s prozorima od prozirnog plaža. S nekolicinom redovnika koji su došli nahraniti radnike stigla je i Emmi koja mu je donijela kamenu zdjelu tople juhe. Abulurd joj dade znak da sjedne na klupu pokraj njega. Poslušala ga je i podijelila s njim ruþak. Juha je bila izvrsna. Iznenada je kroz prozore blagovaonice vidio kako se zavjesa od leda urušava pogoÿena snopom iz laserske puške. Polomljeni komadiüi zazveketaše po podu špilje, a zatim skliznuše niz stijenu u provaliju. Poslije drugog kruga paljbe, ugledali su harkonennsku napadaþku letjelicu koja je lebdjela ispred ispusta. Oružje se još pušilo dok je rašþišüivala prostor da se podvuþe pod strop ispusta. Redovnici su jurili uokolo, viþXüi. Jedan je ispustio crijevo i voda poteþe preko hladnog kamenog poda. Abulurdu se zgrþi želudac od užasa. Još jedan deja vu. On i Emmi su došli u Veritas živjeti u miru. Nisu željeli da itko zna gdje su. Nisu željeli imati bilo kakve veze s vanjskim svijetom, a naroþito ne s Harkonnenima. Naroþito ne sa svojim starijim sinom. Napadaþka letjelica je zaparala kameni pod pri slijetanju. Vrata su se uz šištanje otvorila i prvi je izašao Glossu Rabban, u pratnji vojnika u punoj ratnoj spremi - iako nijedan od redovnika u Veritasu nikada nije pribjegao nasilju, þak ni da bi obranio nekog od svojih. Rabban je ponio svoj inkvine biþ. "Gdje je moj otac?" upitao je povevši ljude prema blagovaonici. Glas mu je zazvuþao poput sudara dvije stijene. Nametljivci otvoriše vrata od plaža i pustiše unutra hladan vjetar. Abulurd stane, a Emmi ga šþepa za ruku tako naglo da je prevrnula zdjelu s toplom juhom. Pala je na uglaþani pod i razbila se. Para se dizala iz prosute juhe u hladni zrak.

"Ovdje sam, sine", reþe Abulurd i uspravi se. "Nema potrebe da nastaviš s razbijanjem." Usta su mu bila suha od straha, grlo stegnuto. Redovnici su se povukli i njemu je bilo drago što nitko drugi ništa nije pokušao reüi, jer Glosu Rabban - njegov sin-demon - nije prezao ubijati i nevine. Glomazni muškarac se okrenuo kao da mu je struk na kugliþnim ležajima. Nabra guste obrve i njima zakloni lice kao kapuljaþom. Vojniþkim korakom se uputio naprijed stegnutih šaka. "Zaliha zaþina - što si uradio s njom? Muþili smo ljude u tvom ribarskom selu." Oþi mu zaigraše od zadovoljstva. "Svi su nam dali tvoje ime. Muþenja ni tada nismo prekinuli, jer smo htjeli biti sasvim sigurni." Abulurd istupi naprijed, odvojivši se od Emmi i redovnika. Sijedo-plava kosa mu je visjela preko ušiju slijepljena od znoja. "Upotrijebio sam ga da pomognem narodu Lankiveila. Poslije sve štete koju si im ti nanio, dugovao sam im barem toliko." Namjeravao se pripremiti za ovu moguünost, smisliti djelotvornu pasivnu obranu koja üe ih zaštititi od harkonennskog bijesa. Nadao se da Rabban neüe primijetiti da je zaþin nestao prije nego što mu se pruži prilika da pripremi redovnike. Ali nije bio dovoljno brz. Emmi je pohitala k njemu, zajapurena lica, i zabaþene crne ravne kose. "Prestani! Ostavi oca na miru." Rabban se nije þak ni okrenuo, nije skidao pogled s Abulurda. Samo je zamahnuo svojom mišiüavom rukom i udario majku posred lica. Zateturala je unatrag, držeüi se za nos dok joj je krv curila izmeÿu prstiju i niz obraze. "Kako se usuÿuješ udariti majku?" "Udarit üu koga god poželim. Ti izgleda i dalje ne shvaüaš tko ovdje ima moü. Ni ne znaš koliko si patetiþno slab." "Stid me je tebe, þudovišta kakvim si postao." Abulurd pljune na pod s izrazom gaÿenja. To na Rabbana nije ostavilo nikakav dojam. "Što si uradio s našom zalihom zaþina? Kuda si je odnio?" Abulurd sijevne oþima. "Bar je jednom harkonennski novac upotrijebljen za nešto dobro, i nikada ga neüeš dobiti natrag." Rabban je brzinom zmije otrovnice šþepao Abulurdovu ruku s dugaþkim prstima i povukao je prema sebi. "Ne želim gubiti vrijeme s tobom", reþe on dubokim i prijeteüim glasom. Zatim je slomio Abulurdu kažiprst kao da je suha granþica. Zatim mu je slomio palac. Abulurd se previjao od bola. Emmi se nekako podigla na noge i vrisnula. Krv joj je tekla niz usta i bradu. "Što si uradio sa zaþinom?" Brzo i vješto, Rabban je ocu polomio i dva prsta na drugoj šaci, radi simetrije. Abulurd je sasvim mirno pogledao sina, potisnuvši bol koji mu je strujao povrijeÿenim rukama. "Podijelio sam sav novac preko mnogih posrednika. Potrošili smo kredite ovdje na Lankiveilu. Izgradili smo nove zgrade, kupili novu opremu, nabavili hranu i lijekove od trgovaca s drugih svjetova. Odveli smo neke naše ljude odavde na neka bolja mjesta." Rabban nije mogao povjerovati. "Sve si potrošio?" Tamo je bilo dovoljno melangea za plaüanje nekoliko velikih ratova. Abulurd se kreštavo i pomalo histeriþno nasmije. "Sto solarisa ovamo, tisuüu onamo." Rabban je konaþno puknuo, jer je shvatio da je njegov otac bio u stanju uþiniti upravo to što je tvrdio da je uþinio. Ako je to bilo toþno, onda je harkonennska zaliha zaþina bila stvarno izgubljena. Rabban je nikada neüe uspjeti spasiti. Mogao je iscijediti ponešto od seljaka, ali nikada neüe vratiti onoliko koliko su izgubili. Plima bijesa pretila je da zamraþi Rabbanu um. "Ubit þu te zbog ovoga." Glas mu je bio

hladan i ozbiljan. Abulurd se zagleda u sinovljevo široko lice iskrivljeno od mržnje - bio je za njega potpuni stranac. Bez obzira na sve što je Rabban uþinio, svu korupciju i zlo, Abulurd ga se još sjeüao kao nestašnog djeþaka, još se sjeüao dana kada ga je Emmi držala u naruþju. "Neüeš me ubiti." Abulurdov glas bio je jaþi nego što je i on sam zamišljao da može biti. "Koliko god da si zao i kakve god ogavne stvari te je barun nauþio, nisi u stanju uþiniti nešto tako gnusno. Ja sam ti otac. A ti si ljudsko biüe, ne životinja." Ovim je pokrenuo posljednju lavinu nekontroliranih osjeüaja. Rabban šþepa oca objema rukama za vrat. Emmi je vrisnula i bacila se na njihovog poremeüenog sina, ali ju je on otpuhao poput lista. Rabban je nastavio stezati oca svojim snažnim rukama. Abulurd je iskolaþio oþi i podigao ruke da mu se suprotstavi polomljenim prstima. Rabbanove debele usne izviše se naviše u osmijeh. Polomio je Abulurdu grkljan i zavrnuo mu vrat. Na licu mu se zrcalo gaÿenje kada je popustio stisak i pustio da oþev leš padne na stjenoviti pod dok su se redovnici i njegova majka borili da doÿu do zraka i vrištali. "Od sada üe me zvati Zvijer." Zadovoljan novim nadimkom koji je sam odabrao, Rabban dade znak svojim ljudima da poÿu za njim. Zatim se vrati na brod.

97. ýuvati se smrti nije isto što i "živjeti". Izreka Bene Gesserita * * * ýak i najturobnija soba u Zamku Caladan bila je bolja od bolniþke i Leto je bio premješten u Paulusov osobni apartman. Promjena mjesta trebalo mu je pomoüi da se oporavi i potisne bolna sjeüanja koja su ga proganjala. Meÿutim, svaki danje izgledao isti, siv, beskrajan i beznadan. "Stiglo je na tisuüe poruka, moj vojvodo", obavijestila ga je Jessica s lažnom veselošüu, a srce joj se stezalo kada bi ga pogledala. Upotrijebila je tek nagovještaj Glasa. Pokazala je na razglednice, pisma i kocke s porukama na obližnjem stolu. Buketi mirisnog cvijeüa ukrašavali su sobu boreüi se protiv antiseptiþkih mirisa lijekova. Neka djeca su svome vojvodi poslala crteže. "Tvoj narod tuguje s tobom." Leto nije odgovorio. Zurio je pred sebe, sivim oþima bez sjaja. Na þelu je imao bijeli komad nove kože, veü drugi po redu koji mu je trebao ukloniti ožiljak. Stimulatori brzog djelovanja bili su mu prikvaþeni za jedno rame i iz ruke mu je visjela cjevþica za intravenozno hranjenje. On ništa od toga nije primjeüivao. Izgorjelo i unakaženo Rhomburovo tijelo ostalo je u kontejneru za održavanje života u bolnici. Princ se još nije predao, premda bi mu možda bilo bolje u mrtvaþnici. Živjeti u takvom stanju bilo je gore od smrti. Bar je Victor spokojan. I Kailea. Prema njoj je osjeüao samo sažaljenje, i bilo mu je muka od onoga što su je nagovorili da uþini. Leto malo okrene glavu u Jessicinom pravcu. Na licu mu se vidjelo da je neopisivo tužan. "Jesu li lijeþnici poslušali moje naredbe? Sigurna si?" Prema Letovoj izriþitoj naredbi, leš njegovog sina bio je smješten u kriogenski suspenzor u mrtvaþnici. To pitanje postavljao je svakog dana: kao da je zaboravljao odgovor. "Da, moj vojvodo - uþinjeno je." Jessica podiže paket koji mu je poslao netko tko mu je želio brzo ozdravljenje, pokušavši mu skrenuti misli s nepodnošljivog bola. "Ovo je od neke udovice s istoþnog kontinenta, koja piše da je njezin muž bio civilni sluga u tvojoj službi. Pogledaj holofotografiju - drži plaketu koju si joj dao, u znak sjeüanja na muževljevu dugogodišnju službu u Kuüi Atreida. Njeni mladi sinovi bi žarko željeli raditi za tebe." Jessica ga pomilova po ramenu, a zatim dodirne senzor i iskljuþi holofotografiju. "Svi žele da što prije ozdraviš." Duž cijele strme staze i puteva koji su vodili u Zamak Caladan graÿani su zapalili svijeüe i položili cvijeüe. Pod prozorima je imao planinu od cvijeüa i morski povjetarci donosili su u sobu sladunjavi miris od koga mu se vrtjelo u glavi. Neki od okupljenih su mu pjevali, neki svirali na harfama i balisetima. Jessica je žalila što Leto ne može izaüi pred ljude koji su mu željeli dobro. Voljela bi da ponovo sjedne na svoju visoku vojvodsku stolicu u dvorištu i sluša njihove molbe, žalbe, pohvale. Znao je obavljati te svoje dužnosti bolje nego bilo koje ljudsko biüe, jer ga je stari

vojvoda tome nauþio. Letu je bilo potrebno nešto da mu zaokupi pozornost kako bi mogao nastaviti sa svojim životom i možda bi rješavajuüi svakodnevne probleme poþeo lijeþiti i prepuklo srce. Posao voÿe. Bio je potreban svome narodu. Jessica zaþu oštar krik kroz prozor i vidje velikog morskog sokola kome su spone visjele s pandži kako širi crvena krila. Dolje je stajao djeþak držeüi sponu i s puno nade gledao u mali prozor na Zamku. Jessica je vidjela Leta kako ponekad razgovara s ovim mladiüem, jednim od seljaka s kojima se vojvoda sprijateljio. Morski sokol je opet proletio pokraj prozora vojvodine sobe i zavirio unutra, kao da je ptica predstavljala oþi zabrinutog naroda okupljenog ispod. Vojvodu ophrva melankolija i Jessica se zagleda u njega s puno ljubavi. Ne mogu te skloniti od svijeta, Leto. Oduvijek se divila snazi njegovog karaktera: sada ju je brinula krhkost njegovog duha. Iako je bio tvrdoglav i nepopustljiv, vojvoda Leto Atreid nije više imao volje za život. Ovaj þovjek kome se toliko divila bio je zapravo mrtav, bez obzira na to što mu je tijelo polako ozdravljalo. Nije mu mogla dopustiti da se preda i umre — ne samo zbog toga što je dobila naredbu da bude majka njegove küeri potrebne Bene Gesseritu, veü zato što je žudjela vidjeti Leta ponovo sretnog. U sebi je obeüala da üe uþiniti sve što je u njenoj moüi za njega. Promrmljala je benegesseritsku molitvu: "Velika Majka bdije nad onima koji to zaslužuju." * * * U danima koji su uslijedili, sjedila je i razgovarala s Letom bez prestanka. Reagirao je na Jessicinu nenametljivu i nezahtjevnu pozornost i polako je poþeo prizdravljati. Boja se vratila u njegovo usko, lijepo lice. Glas mu je postao jaþi i poþeo je voditi sve duže razgovore s njom. Ali mu je srce i dalje bilo mrtvo. Znao je da ga je Kailea izdala, da je ubila svoju dvorsku damu i da se žena koju je nekada volio bacila kroz prozor kule. Meÿutim, nije mogao biti bijesan na nju, nije bio opsjednut osvetom... muþila ga je samo bolesna tuga. Iskre života i strasti nestale su iz njegovih oþiju. Jessica se, meÿutim, nije htjela predati, niti je to puštala njemu. Postavila je hranilicu za ptice na balkon ispred prozora, tako da je Leto þesto gledao kraljiüe, vrapce i zebe. ýak je i nadjenuo imena pojedinim pticama koje su se vraüale; za þovjek koji nije prošao benegesseritsku obuku odliþno je raspoznavao pojedine ptice iste vrste i ona mu se divila zbog toga. Jednoga jutra, skoro mjesec dana od eksplozije neboklipera, on reþe Jessici. "Želim vidjeti Victora." Glas mu je bio þudan, tih, ali pun emocija. "Sada sam u stanju suoþiti se s tim. Odvedi me, molim te, do njega." Zagledali su se jedno drugom u oþi. U njegovim oþima sivim kao dim od drveta, Jessica je vidjela da ga ništa ne može sprijeþiti od tog nauma. Jessica dodirne njegovu ruku. "On je... u mnogo gorem stanju od Rhombura. Ne moraš to raditi Leto." "Moram, Jessica... da, moram."

* * * Dolje u kripti, Jessica je pomislila da djeþakovo izmrcvareno tijelo djeluje gotovo smireno u kriogenskom kovþegu. Možda zato što je Victor, za razliku od Rhombura bio siguran u kraljevstvu gdje ga bol nije više mogao dosegnuti. Leto je otvorio zapeþDüena vrata i stresao se kada je zavukao ruku kroz ledenu maglu. Spustio je svoju snažnu desnicu na djeþakove umotane grudi. Što god da je rekao svome mrtvom sinu, uradio je to u sebi, jer iz njegovih usta nije potekla ni jedna jedina rijeþ. Usne jedva da su mu se pomicale. Jessica je vidjela kolika je Letova tuga. On i Victor više nikada neüe zajedno provoditi vrijeme; on nikada više neüe moüi biti otac kakvog je taj djeþak zasluživao. Spustila je ruku na Letovo rame da ga utješi. Srce joj je tuklo kao ludo. Pokušala se smiriti pomoüu benegesseritskih tehnika. Nije u tome uspjela; u dubini svoga uma þula je mrmljanje i osjetila nervozu. Što je to bilo? Nemoguüe da su odjeci Drugih Sjeüanja, jer ona još nije bila ýasna Majka. Ali osjeüala je da drevne Sestre muþi nešto strašno važno što je þak premostilo i normalne veze. Što se to ovdje dogaÿa? "Više nema nikakve sumnje", izgovori Leto kao u transu. "Kuüa Atreida je prokleta... i bila je još od Agamemnonovih dana." Jedva je uspjela izvuüi Leta iz mrtvaþnice. Morala ga je razuvjeriti, dokazati mu da griješi. Željela je podsjetiti vojvodu na to koliko je njegova obitelj postigla, koliko su njega poštovali u cijelom Carstvu. Ali rijeþi nisu htjele izaüi. Poznavala je Rhombura, Victora i Kaileu. Nije mogla raspravljati s Letovim strahovima.

98. Mi smo uvijek ljudska biüa i nosimo teret toga što smo ljudska biüa. Vojvoda Leto Atreid * * * Kiša nošena vjetrom lupala je po prozorima Letove sobe, isto kao što su misli bombardirale njegov um. Pljusak je šibao po kamenim zidovima i vjetar je zviždao kroz loše zatvorene okvire. Oluja je odražavala njegovo raspoloženje. Leto je sjedio sam u visokoj stolici u svom apartmanu. Iza spuštenih kapaka zamišljao je Victorovo lice, djeþakovu crnu kosu i obrve, nezasitnu znatiželju, iskreni smijeh... repliku vojvodine jakne u Victorovoj veliþini i prevelike epolete koje je nosio u trenutku smrti. Letove oþi su se privikle na tamu, i on je zamišljao sjenovita obliþja oko sebe. Zašto nisam mogao pomoüi svome sinu? Spustio je glavu i progovorio naglas, zapoþevši razgovor s duhovima. "Da sam mogao bilo što uþiniti za Victora, prodao bih sve atreidske posjede." Bol je prijetila da ga savlada. Omela ga je buka, netko je lupao po zatvorenim vratima tako glasno i snažno da je to sigurno bio Thufir Hawat. Leto se polako pokrenuo, tijelo ga je boljelo, u njemu nije preostalo nimalo energije. Oþi su mu bile crvene i umorne; u bilo kojem drugom trenutku natjerao bi sebe da pristojno pozdravi majstora ubojica... ali ne i sada, ovako kasno. Hawat otvori vrata. "Moj vojvodo", obrati mu se on, prešavši preko sobe i pruživši mu srebrni valjak s porukom. "Ovaj dokument je upravo stigao u svemirsku luku." "Izjava suüuti? Mislio sam da su ga izjavile veü sve Kuüe Landsraada." Leto nikako nije mogao usmjeriti pogled. "Ne smijem se ni ponadati da su u pitanju dobre vijesti." "Ne, moj vojvodo." Hawatovo uštavljeno lice kao da je još više upalo. "Poruka je od Bene Tleilaxa." Spustio je valjak u Letove drhtave ruke. Leto je mršteüi se polomio peþat i zagledao se u poruku; bila je kratka i bezbožna i obeüavala je nešto užasno. ýuo je za dotiþne moguünosti, zlokobnu praksu koja je izazivala odvratnost kod svakog moralnog þovjeka. Kada bi to samo bila istina. Izbjegavao je þak i razmišljati o Tleilaxima - ali su se patuljci drznuli da mu izravno iznesu svoju ponudu. Hawat je þekao. Bio je spreman uslužiti svoga vojvodu, ali je jedva prikrivao zebnju. "Thufire... ponudili su da odgoje Victorovog golu, da ga vrate pomoüu mrtvih stanica, kako bi... kako bi nastavio živjeti." ýak ni Mentat nije uspio sakriti svoje zaprepaštenje. "Gospodaru moj! Ne smijete razmišljati..." "Tleilaxi to mogu napraviti, Thufire. Sin bi mi se mogao vratiti." "Po kojoj cijeni? Jesu li naveli cijenu? Ovo ne miriše na dobro, gospodine, upamtite što vam kažem. Ti odvratni ljudi su uništili Ix. Prijetili su da üe vas ubiti za vrijeme suÿenja po konfiskaciji. Nisu tajili da mrze Kuüu Atreida." Leto je zurio u valjak s porukom. "Oni i dalje vjeruju da sam ja pucao na njihove brodove u astrobrodu. Zahvaljujuüi Bene Gesseritu, znamo pravog krivca. Mogli bismo reüi Tleilaxima za Harkonnene i njihov nevidljivi napadaþki brod... "

Mentat se ukoþi. "Gospodaru moj. Bene Gesserit je odbio dati nam bilo kakav dokaz. Tleilaxi vam nikada neüe povjerovati bez dokaza." Letov glas je bio tih i pun oþaja. "Ali za Victora je to jedina šansa. Kada je u pitanju moj sin, spreman sam poslovati s bilo kim, platiti svaku cijenu." Žudio je ponovo zaþuti djeþakov glas, vidjeti njegov osmijeh, osjetiti njegovu malu ruku u svojoj. "Moram vas podsjetiti da gola može biti vjerna kopija u fiziþkom smislu, ali to novo dijete neüe imati Victorova sjeüanja niti njegovu liþnost." "Zar i to ne bi bilo bolje od pukih sjeüanja i leša koji su mi jedini preostali? Ovog puta bih ga priznao i uþinio svojim zakonitim nasljednikom." Ta misao ga je strašno rastužila. Bi li gola Victor izrastao u normalnog þovjeka ili bi ga proganjalo znanje o tome što je u stvari? Što ako Bene Tleilaxi — toliko vješti u stvaranju suludih Mentata uþine nešto s djeþakovim genetskim ustrojem? Na taj naþin bi se mogli osvetiti vojvodi Atreidu preko osobe koju najviše voli. Ali Leto bi riskirao þak i prokletstvo... zbog Victora. Bio je bespomoüan što se ove odluke tiþe. Nije imao izbora. Hawatov glas je bio opor i napet. "Gospodaru moj, kao vaš Mentat - i kao vaš prijatelj - savjetujem vam da ne donosite prebrze odluke. To je zamka. Svjesni ste da vas Tleilaxi žele namamiti u svoju otrovnu mrežu." Leto se trgnuo kada ga je prostrijelila zaostala bol i prišao bliže starom Gospodaru Ubojica. Hawat se povukao kada je primijetio luÿDþki bijes u vojvodinim zakrvavljenim oþima. Izgleda da nije þuo ništa od onoga što mu je rekao. "Thufire, ovu misiju mogu povjeriti jedino tebi." Duboko je udahnuo; oþaj je kolao njegovim venama poput plamena. "Stupi u vezu s Tleilaxima. Obavijesti ih da želim..." Jedva je uspio izgovoriti "... da me zanimaju njihovi uvjeti." Od osmijeha koji se pojavio na njegovom licu, Hawata proÿoše žmarci. "Razmisli, Hawate. Sin üe mi se vratiti." Stari ratnik spusti mišiüavu ruku na Letovo rame. "Odmorite se, moj vojvodo, i razmislite o posljedicama ovog prijedloga. Ne smijemo se staviti na milost i nemilost Bene Tleilaxu. Zamislite cijenu. Što bi mogli tražiti zauzvrat? Ja sam protiv toga. To je nezamislivo." Leto nije dopustio da ga odgovori, izderao se na njega. "Ja sam vojvoda Kuüe Atreida. Ja sam taj koji odluþuje što je ovdje zamislivo, a što ne." Muke kroz koje je trenutno prolazio uzburkaše mu um, rastrojiše ga. Pod oþima je imao crne podoþnjake. "U pitanju je moj sin, moj mrtvi sin! — nareÿujem ti da me poslušaš. Uputi zahtjev Tleilaxima." * * * Dan kada se se Duncan Idaho vratio trebao je biti povod za veliko slavlje, ali je tragedija koja je snašla nebokliper zavila u crno cijeli Caladan. Duncan se mnogo promijenilo tijekom proteklih godina. Iskrcao se u svemirskoj luci Cala grada i poþeo duboko udisati slani zrak. Osvrtao se uokolo svjetlucavog pogleda i s izrazom išþekivanja na licu. Na þelu atreidske poþasne garde, ugledao je Thufira Hawata u crnoj odori ukrašenoj vojnim odliþjima, kao da doþekuje ambasadora. Sve je bilo tako službeno! Poboþnici u crvenim odorama uputiše se do vrata rampe da provedu putnike do postaja za obradu podataka. Hawat je stajao pokraj rampe. Jedva je prepoznao pridošlicu. Duncanove mladenaþke crne kovrþe postale su guste i krupne, a glatki ten rumen i preplanuo. Bio je mnogo mišiüaviji nego prije i kretao se atletski gipko, oprezno i samouvjereno. Ponosno je nosio ginašku kaki odoru i

crvenu bandanu; maþ starog vojvode visio mu je o boku, nešto izgrebeniji nego prije, ali svježe ulašten i naoštren. "Thufire Hawate, nimalo se nisi promijenilo, stari Mentatu!" Duncan pohita stegnuti ratniku ruku. "Dok si se ti zato i te kako promijenio, mladi Idaho. Ili bi trebalo da te oslovljavam s majstore maþevanja Idaho? Još se sjeüam vještog skitnice koji se prepustio na milost i nemilost vojvode Paulusa. ýini mi se da si nešto viši sada." "I mudriji, nadam se." Mentat pogne glavu. "Ovdašnji dogaÿaji su nas natjerali promijeniti proslavu u þast tvog dolaska. Dopusti da te jedan od mojih ljudi otprati do Zamka. Leta üe razveseliti tvoj dolazak u ovom trenutku. Naredniþe Vitt, biste li bili ljubazni da odvedete Duncana do vojvode?" Hawat proÿe pokraj majstora maþevanja, pope se uz rampu i ukrca se na raketoplan koji se spremao za povratak na astrobrod na stazi. Primijetivši zbunjeni izraz na mladiüevom licu, Hawat shvati da Duncan ne zna za tragediju. On nije upoznao Letovog sina, premda je putem pisma sigurno saznao za njega. Mentat je dodao bezbojnim glasom. "Narednik Vitt üe ti sve objasniti." Narednik je bio snažan muškarac sa smeÿom kozjom bradicom; službeno mu se naklonio. "Bojim se da üe ovo biti najtužnija priþa koju sam ikada ispriþao." Bez ikakvog daljnjeg objašnjenja, Hawat se ukrcao u raketoplan noseüi torbu s dokumentima koja je vojvoda slao Gospodarima Tleilaxa. Prešavši jezikom po unutrašnjosti usta, Mentat napipa bolno mjesto gdje su mu ugradili minijaturni uštrcavaþ; ureÿaj þe ispuštati tanak, ali snažan mlaz antiseptika, antitoksina i antibiotika sa svakim zalogajem hrane. Nareÿeno mu je da se osobno sretne s Tleilaxima. ýak ni Gospodar Ubojica nije mogao zamisliti kakvim su ga sve bolestima i otrovima ti prokleti ljudi mogli pokušati napasti. Hawat je þvrsto bio odluþio da im ne dopusti iskoristiti situaciju, bez obzira na izriþita vojvodina nareÿenja. Uopüe se nije slagao s Letovom oþajniþkom odlukom, ali ga je þast primoravala uþiniti sve što je bilo u njegovoj moüi. * * * Swain Goire je zurio u tamu iza polja koje mu je spreþavalo izlazak iz tamnice Zamka Caladan; razmišljao je o drugim vremenima, drugim mjestima. Na sebi je imao samo tanku zatvorsku odoru i drhtao je na vlažnom zraku. Kada je poþinio kobnu pogrešku u svom životu? Toliko se trudio postati što bolji; zakleo se na vjernost vojvodi; koliko je samo volio Victora... Sjedeüi na ležaju držao je u šaci hipo-ubrizgivaþ i prelazio palcem preko hladnog plaža drške. Nabavio mu ga je krijumþar s ožiljkom, Gurney Halleck, omoguüivši osramoüenom kapetanu straže da sve ovo završi na vrlo lak naþin. Goire je u svakom trenutku mogao ubrizgati otrov u svoj krvotok. Da je samo imao hrabrosti... ili da je bio kukavica. Godine su se topile kao odrezane laserskim snopom. Goire se prisjeüao svog siromašnog djetinjstva u Cala zaljevu; izdržavao je majku i dvije mlaÿe sestre radeüi na ribarskim þamcima; oca nikada nije ni upoznao. S trinaest godina dobio je posao pomoünika kuhara u Zamku Caladan. ýistio je peüi i skladišta, prao podove, strugao masnoüu s tava. Šef je bio strog, ali dobra srca, i pomogao je mladiüu. Kada je Goire napunio šesnaest godina, ubrzo poslije smrti starog vojvode, poþeo je

vježbati s pripadnicima Kuüne Straže i vrlo brzo je napredovao. Na kraju je postao jedan od onih kojima je vojvoda Leto najviše vjerovao. Razlika izmeÿu njega i Leta bila je svega nekoliko mjeseci... i na kraju su obojica zavoljeli istu ženu: Kaileu Vernius. A Kailea ih je uništila obojicu prije nego što se bacila u smrt. Goire se nije ni trudio opravdati dok ga je Thufir Hawat ispitivao. Sve je priznao, þak je tragao i za dodatnim zloþinima ne bi li poveüao svoju krivicu. Sam je sebe optuživao, nadajuüi se da üe ili izdržati najveüi bol... ili na kraju umrijeti. Omoguüio je Kailei da se domogne njegovog kljuþa od oružarnice i Chiari da se domogne eksploziva. Ali nikada nije kovao urotu protiv vojvode, jer ga je volio. Volio ga je i sada. A onda mu je Gurney Halleck donio otrov i bez imalo simpatije rekao: "Preostaje ti da Xþiniš samo jedno, ako želiš postupiti þasno." Ostavio je hipo-ubrizgivaþ u Goireovoj üeliji i otišao. Goire prijeÿe prstom preko otvora smrtonosne igle. Bilo je dovoljno da ga pritisne prstom i okonþa svoj uništeni život. Duboko je udahnuo i sklopio oþi. Suze su mu tekle niz obraze i on osjeti koliko su slane. "Swaine, stani." Sjajne trake zasvijetliše duž stropa. Kada je otvorio oþi, ugledao je oštru iglu. Ruke su mu se tresle. Polako se okrenuo u pravcu iz koga je dopro glas. Polje je izblijedjelo i unutra zakoraþi vojvoda Leto Atreid; Halleck ga je pratio u stopu, bio je uznemiren. Goire se sledi, i dalje držeüi ubrizgavaþ ispred sebe. Umalo se nije srušio mrtav kada je ugledao svoga vojvodu u zavojima. Vojvoda se tek poþeo oporavljati od najgorih povreda. Goire je ostao bespomoüno sjediti, spreman prihvatiti svaku kaznu koju Leto odredi. Vojvoda uþini najgoru moguüu stvar. Oduzme mu ubrizgavaþ. "Sweine Goire, nema jadnijeg þovjeka od tebe", prozbori Leto tihim glasom kao da više nije imao dušu. "Volio si moga sina i zakleo si se da üeš ga štititi, a odgovoran si za Victorovu smrt. Volio si Kaileu, i na taj naþin izdao mene, iako si tvrdio da me voliš. Kailea je mrtva i ti više nikada neüeš uspjeti zadobiti moje povjerenje." "Ni ne zaslužujem ga." Goire se zagleda u Letove sive oþi, veü osjeüajuüi muke najdubljeg pakla. "Gurney bi volio da umreš - ali ja to neüu dopustiti", reþe Leto. Svaka njegova rijeþ bila je kao udarac. "Swaine Goire, osuÿujem te na život... živi s onim što si uþinio." Ostao je zaþXÿen i jedan dugi trenutak ni rijeþ nije uspio prozboriti. Iz oþiju mu potekoše suze. "Ne, moj vojvodo. Molim vas, ne." Gurney Halleck je sijevao oþima na Goirea dok je Leto govorio: "Swaine, ne vjerujem da üeš ikada više izdati Kuüu Atreida - ali tvoj boravak ovdje je okonþan. Poslat üu te u progonstvo. Otiüi üeš bez iþega, ponijevši samo svoje zloþine." Halleck se nije više mogao suzdržati. "Ali, gospodine! Ne možete ovog izdajnika ostaviti u životu, poslije onoga što je uþinio! Je li to pravda?" Leto ga pogleda prodorno i hladno. "Gurney, ovo je pravda u najþišüem moguüem smislu... jednog dana üe ljudi možda shvatiti da nema prikladnije kazne od ove." Goire se osloni leÿima o hladni zid. Duboko je udahnuo, potisnuvši jecaj. "Jednog dana, moj gospodaru, prozvat üe vas Leto Pravedni."

99. Nema te osobe koja može znati što se sve krije u srcu druge. Svi smo mi u duši Liceigraþi. Tajni priruþnik Tleilaxa * * * Bene Tleilaxi su pod suncem Thalima izdvojili svoje svjetove od ostalih, ali su ipak dopuštali odabranim predstavnicima da se spuste u odreÿene dijelove koji su bili pod karantenom i u kojima nije bilo nijednog svetog predmeta. ýim Thufir Hawat ode, Tleilaxi þe dezinficirati svaku površinu koju je dotaknuo. Glavni grad Bandalong nalazio se pedeset kilometara udaljen od kompleksa svemirske luke, s druge strane ravnice kroz koju nisu vodili nikakvi putovi ni traþnice. Dok se raketoplan spuštao, Hawat je prouþavao veliþinu Bandaloga i zakljuþio da u njemu žive milijuni ljudi. Ali Mentat, koji je bio stranac, nije ga mogao posjetiti. On üe svoj posao obaviti u jednoj od odobrenih zgrada u samoj svemirskoj luci. Zatim üe se vratiti na Caladan. Hawat je bio jedan od desetak putnika na letjelici koja se spuštala, polovina su bili Tleilaxi; ostali su izgleda bili poslovni ljudi koji su došli kupiti biološke proizvode kao što su nove oþi, zdravi organi, suludi Mentati ili þak gole, što je i Hawatu nareÿeno uþiniti. Kada je izašao na platformu, u susret mu je pohitao neki þovjek sive kože. "Thufir Hawat, Mentat Atreida?" Patuljku su se vidjeli oštri zubi dok se osmjehivao. Ja sam Wykk. Izvolite ovuda." Wykk mu nije ni pružio ruku niti je priþekao odgovor, samo je poveo Hawata niz spiralno šetalište do podzemnog vodenog puta, gdje su se ukrcali u þamac. Na palubi su se uhvatili za ogradu, a þamac je pojurio preko blatnjave vode ostavljajuüi za sobom poveüu brazdu. Kada su se iskrcali, Hawat je pošao za svojim vodiþem. Pri ulasku u otrcano predvorje jedne od obodnih zgrada u svemirskoj luci morao se sagnuti. Trojica Tleilaxa su stajala i priþala; ostali su bili u prolazu. Nigdje nije vidio nijednu ženu. Jedan robotizirani stroj za dostavu - ixijanske proizvodnje klopotao je preko ofucanog i izgrebenog poda prema njima; zaustavio se ispred Wykka. Tleilax je uzeo metalni valjak s poslužavnika i predao ga Mentatu. "To je kljuþ vaše sobe. Morate ostati u hotelu." Hawat uoþi hijeroglife na valjku koje nije poznavao i broj na carskom galahu. "Za jedan sat üete se ovdje sastati s Gospodarom." Wykk pokaza prema jednim vratima kroz koja se vidjelo mnoštvo stolova. "Ako se ne pojavite na sastanku, poslat üemo lovce da vas pronaÿu." Hawat je stajao ukoþeno i u stavu mirno. Blistao je u svojoj atreidskoj vojnoj odori. "Bit üu toþan." U prostoriji koja mu je bila dodijeljena našao je uleknuti krevet, prljave pokrivaþe i izmet grabljivica na simsu. Thufir je uz pomoü ruþnog ureÿaja provjerio je li prostorija ozvuþena. Nije bila - što je najvjerojatnije znaþilo samo to da njegov skener nije mogao otkriti prislušne ureÿaje, jer su bili previše tanahni ili teško razumljivi. Pojavio se na sastanku deset minuta prije vremena. Restoran je bio još prljaviji od sobe: mokri stolnjaci, prljave stolice, zamrljane þaše. Vodio se glasan razgovor na jeziku kojeg nije

razumio. Ovo mjesto je trebalo obeshrabriti posjetitelje i potaknuti ih da što prije odu. Hawat je namjeravao postupiti upravo tako. Wykk se pojavio iza šanka i poveo ga prema stolu pokraj širokog prozora od plaža. Za njim je veü sjedio neki þovjeþuljak koji je trpao gustu juhu u usta. Na sebi je imao crveni kaput i široke crne hlaþe i sandale. Podigao je pogled, ni ne potrudivši se obrisati hranu koja mu je curila niz bradu. "Gospodar Zaaf, predstavi ga Wykk, pokazavši na stolicu s druge strane malog stola, "ovo je Thufir Hawat, predstavnik Atreida. Došao je u svezi našeg prijedloga." Hawat je uklonio mrvice sa stolice prije nego što je sjeo za stol koji je bio premalen za þovjeka njegove veliþine. Suzdržao se pokazati odvratnost. "Posebno za naše goste s drugih planeta, pripremili smo odliþnu gustu juhu od sliga", reþe Zaaf. Nijemi sluga donese duboku zdjelu i posebnu zdjelu s juhom. Drugi jedan rob ubacio je krvave komade na tanjure ispred obojice. Nitko se nije potrudio prepoznati meso. Buduüi ni na trenutak nije zaboravljao na sigurnost, Hawvat se osvrne uokolo, ali ne uoþi nijednog tragaþa za otrovima. Morat þe se osloniti na vlastitu obranu. "Nisam nešto naroþito gladan, ako se ima u vidu ozbiljnost poruke koju donosim od moga vojvode." Gospodar Zaaf se baci na sirovi odrezak i poþne snažnim rukama gurati komade u usta. Ispuštao je nepristojne zvuke dok je jeo, kao da se trudio uvrijediti Hawata. Zaaf rukavom obriše bradu. Sjajnim, crnim oþicama pogledao je mnogo višeg Mentata. "Obiþaj je da se za vrijeme ovakvih pregovora jede." Zamijenio je svoj tanjur i juhu s Hawatovima i krenuo iz poþetka. "Jedite, jedite!" Hawat je nožem odrezao komadiü mesa. Jeo je tek onoliko koliko je pristojnost tražila. Osjeüao je da ugraÿeni ubrizgivaþ u njegovim ustima obavlja svoj posao pri svakom zalogaju. Vrlo teško je gutao. "Zamjena tanjura je vrlo stari obiþaj", primijeti Zaaf, "naš naþin da provjerimo da li je hrana otrovana. Trebali ste to vi tražiti - kao gost - a ne ja." "Upamtit üu", reþe Hawat, i nastavi onako kako mu je bilo naloženo. "Nedavno smo primili ponudu Tleilaxa da odgoje golu vojvodinog sina koji je stradao u strašnoj nesreüi." Hawat izvadi smotani dokument iz džepa na kaputu i gurne ga preko stola, pri þemu se zamastio i okrvavio. "Vojvoda Atreid me zamolio da se raspitam o uvjetima." Zaaf je tek površno bacio pogled na dokument. Zatim ga je odložio i usmjerio se na odrezak. Pojeo je onoliko koliko je htio, a zatim je obrok zalio tamnom juhom. Zgrabivši dokument Atreida, skoþio je na noge. "Kako smo utvrdili da ste zainteresirani, odredit üemo prihvatljivu cijenu. Ostanite u svojoj sobi, Thufire Hawate, i priþekajte naš odgovor." Nagnuo se prema Mentatu koji je još sjedio, i Hawat uoþi þistu mržnju prema Atreidima u njegovim oþima. "Naše usluge neüe biti jeftine."

100. Mi, ljudska biüa, imamo obiþaj tražiti besmislene stvari od našeg svemira, postavljati besmislena pitanja. Previše þesto se upuštamo u takva ispitivanja jer postanemo struþni u neþemu što nema gotovo nikakve veze s kontekstom u kome je pitanje postavljeno. Zensunni zapažanje * * * Tijekom jednog od rijetkih popodneva kada je ljenþario i sunþao se na patiju svoga imanja na Richesu, um dr. Wellingtona Yueha ipak je bio zaokupljen živþanim sklopovima i dijagramima. Iznad njegove glave je po niskoj stazi klizio umjetni mjesec Korona, zapravo njegov laboratorij. Taj sjajni ukras prolazio je nebom dva puta dnevno. Poslije osam godina, Yueh je gotovo zaboravio na neugodnost koju je doživio postavljajuüi dijagnozu barunu Vladimiru Harkonnenu. Suk lijeþnik je u meÿuvremenu mnogo toga postigao i njegova istraživanja bila su daleko zanimljivija od jedne bolesti. Uloživši pozamašnu sumu koju je dobio od baruna u laboratorijska postrojenja oko svog novog imanja na Richesu, Yueh je napravio veliki napredak u razvoju kiborga. ýim je uspio riješiti biološko-nervni/elektronsko-receptorski problem, ostalo se odigralo vrlo brzo. Nove tehnike, nove tehnologije, i - na oduševljenje Richesa - nove moguünosti za trgovinu. Premijer Ein Calimar je veü poþeo popriliþno zaraÿivati na pokušajima s kiborzima. Bez mnogo buke prodavao je Yuehove nacrte za bioniþke udove, ruke, stopala, uši, þak i optiþkosenzorske oþi. Upravo je tako nešto bilo potrebno propaloj richesejanskoj ekonomiji. Zahvalni premijer darovao je lijeþniku veliþanstvenu vilu i veliko imanje na divnom poluotoku Manha, zajedno sa svim slugama. Yuehova žena Wanna uživala je u novom domu, naroþito u biblioteci i bazenima za meditaciju, dok je lijeþnik najveüi dio vremena provodio u istraživaþkom centru. Lijeþnik s brkovima otpije gutljaj slatkog cvjetnog þaja i zagleda se u bijelo-zlatni ornitopter koji se upravo spuštao na prostrani travnjak pokraj vode. Iz njega je izašao neki þovjek u pristalom bijelom odijelu i krenuo uz blagu padinu prema njemu, iduüi dosta brzo unatoþ svojoj poodmakloj dobu. Sunþeve zrake su mu se odbijali o zlatne epolete. Yueh ustane iz stolice za sunþanje i nakloni se. "ýemu dugujem ovu þast, premijeru Calimar?" Yuehovo ostarjelo tijelo bilo je vitko i mišiüavo, a dugaþku tamnu kosu vezivao je u konjski rep jednim jedinim srebrnim prstenom. Calimar sjedne za obližnji stol u sjeni. Slušao je snimljenu pjesmu ptica koja je dopirala iz zvuþnika u grmlju. Slugu koji je donio poslužavnik s piüima otpustio je pokretom ruke. "Dr. Yueh, volio bih da razmislite o atreidskom problemu i teško ranjenom Rhomburu Verniusu." Yueh je milovao dugaþke brkove. "Kakva nesreüa. Vrlo tužno, žena mi je ispriþala. Priležnica princa Rhombura takoÿer je Benegesseritkinja, kao moja Wanna. Uputila joj je poruku punu oþaja." "Da, možda biste mu mogli pomoüi." Calimarove oþi zasvjetlucaše iza naoþala. "Uvjeren sam da biste tu uslugu mogli dobro naplatiti." Yueh je u prvi mah odbio posvetiti se tome, jer se ovdje, na svom imanju opustio, iako je i

dalje imao veliku želju za istraživanjem i znao da ga þeka još puno posla. Nije imao ni najmanju želju pomicati svoja postrojenja, a naroþito ne prenijeti ih na voÿeni Caladan. Meÿutim, veü mu je pomalo bilo dosadno u ovom poslovnom parku-planetu bez veüih izazova. Samo je dotjerivao svoje prvobitne izume na kojima je poþeo raditi prije mnogo godina. Razmislio je o Rhomburovim ozljedama. "Nikada do sada nisam obavio toliko zamjena na jednom jedinom ljudskom tijelu." Prešao je prstom preko rumenih usana. "Bit üe to golemi zadatak, oduzimat üe mi najveüi dio vremena. Možda üu se þak morati trajno preseliti na Caladan." Da, i vojvoda Leto üe sve to platiti." Calimarove oþi su i dalje sijale iza tankih naoþala. "Ovakvu priliku ne smijemo propustiti." * * * Glavna dvorana Zamka Caladan þinila mu se prevelika, isto kao i drevna stolica u kojoj su sjedile vojvode i iz koje je Paulus Atreid tolike godine brinuo o svome narodu. Letu se þinilo da nije u stanju ispuniti nepregledan prostor oko sebe, kao ni onaj u svome srcu. Barem je izašao iz svoje sobe. I to je veþ bilo nešto. Duncan Idaho mu je skrenuo pozornost na jednu vrlo uznemirujuüu stvar. "Tessia." Leto se zagledao u vitku ženu koja je stajala pred njim, kratko podšišane smeÿkaste kose. "Jesi li ti pozvala suk lijeþnika da doÿe ovamo? Struþnjaka za kiborge?" Tessia je na sebi imala sjajnu haljinu; premjestila je težinu tijela s jedne na drugu nogu i kimnula. Pogled svojih oþiju boje sepije nije skidala s njega. Stavljala mu je do znanja da þvrsto stoji iza svoje odluke, i þak ga je na izvjestan naþin izazivala. "Rekli ste mi da smislim naþin kako da mu pomognem, ako mogu. I ja sam to uþinila. To je Rhomburova jedina šansa." Porumenjela je. "Zar üete mu je uskratiti?" Po strani je stajao i mrštio se novopeþeni majstor maþevanja Duncan Idaho u crno-crvenoj atreidskoj odori. "Govorili ste i davali obeüanja u vojvodino ime, a da prethodno niste s njim o tome razgovarali? Vi ste samo priležnica... " "Moj vojvoda mi je odobrio poduzeti sve potrebne mjere." Tessia se okrene Letu. "Da li biste više voljeli ostaviti Rhombura u stanju u kojem je sada? Ili bi vam više odgovaralo da zamolimo Tleilaxe da odgoje potrebne dijelove za njega? Moj princ bi prije umro, nego što bi to dopusti. Nova postignuüa dr. Yueha vezana za kiborge nude nam još jednu moguünost." Dok se Duncan i dalje mrštio, Leto uhvati sebe kako kima glavom u znak slaganja. Stresao se pri pomisli na to koliki üe dio tijela njegovog prijatelja biti zamijenjen sintetiþkim dijelovima. "Kada treba stiüi taj suk lijeþnik?" "Za mjesec dana. Rhombur može toliko izdržati, a i dr. Yuehu je potrebno vrijeme da napravi komponente koje üe odgovarati dijelovima koje je Rhombur... izgubio." Leto duboko uvuþe zrak. Voÿa ne smije nikada izgubiti kontrolu ili ako je izgubi ne smije to pokazati, bila je to jedna od poduka njegovog oca. Tessia je postupila ambiciozno, govorila je u njegovo ime, i Duncan Idaho je imao pravo biti uznemiren. Meÿutim, nikada se nije ni postavljalo pitanje bi li Leto potrošio i posljednji solarij iz riznice Kuüe Atreida da pomogne Rhomburu. Tessia se ispravi. Vidjelo se da plamen ljubavi u njenim oþima nije lažan. Duncan je ipak i dalje bio oprezan. "Ne smijete zaboraviti na odreÿene politiþke probleme, gospodine. Verniusi i Richesi su veü naraštajima suparnici. Možda je posrijedi urota." "Moja majka je roÿena Richese", istakne Leto, "te sam tako i ja Richese preko nje. Grof