I ovdje u rezidenciji, Slobodnjaci su uvijek slušali. Margot zabaci plavu kosu preko ramena, olabavi hladnu odoru koja se vijorila kao da je od svile i zakoraþi u hodnik ispred svoje sobe. U toj ogromnoj palaþi, þak i u svježe rano jutro, uokolo su se kretali ljudi koji su þistili, brisali prašinu, glancali. Margot je stala u središnji atrij i zagledala se uvis prema visokoj luþnoj tavanici. Progovorila je tihim, usmjerenim glasom, znajuüi da je arhitektura stare rezidencije stvarala galeriju šapata. Netko üe je þuti, i to na nasumiþnim mjestima. Nije znala tko üe to biti, niti da li je potrebno prepoznati ih. "Sestre Bene Gesserita, koje ja ovdje predstavljam, vrlo poštuju slobodnjaþki naþin života i dive mu se. Osobno sam zainteresirana za vašu stvar." Priþekala je da tihi odjeci zamru. "Ako me itko þuje, poruþujem vam da možda imam obavijest u vezi Lisanal-Gaiba, obavijest koje vi još ne znate." Lisan al-Gaib ili "Glas iz stranog svijeta", bio je slobodnjaþki mit o mesiji, proroku koji je imao nevjerojatne sliþnosti s planovima Sestrinstva. Bilo je oþigledno da je neka prethodna predstavnica Missionarie Protective posijala sjeme legende kao prethodnicu dolaska benegesseritskog Kwisatz Hederacha. Sliþne pripreme izvršene su na mnogim svjetovima u Carstvu; njena poruka üe sigurno zainteresirati Slobodnjake. Primijetila je jednu sjenu koja je brzo promakla, smeÿe-siva odora, uštavljena koža. Kasnije toga dana, dok je promatrala Slobodnjake kako obavljaju svoja zaduženja, Margot se uþinilo da je gledaju nekako drukþije, da je procjenjuju ne skreüXüi više poglede svojih potpuno plavih oþiju. Preostalo joj je samo da þeka, s krajnjom strpljivošüu jedne Benegesseritkinje.
25. Poniženje je stvar koja se nikada ne zaboravlja. Rebec od Ginaza * * * Sljedeüi otok Škole Ginaz bio je ostatak drevnog vulkana, ogoljena krasta koja se izdigla iz vode i bila ostavljena da se osuši na suncu. Naselje smješteno u posudi presahlog kratera sliþilo je na još jednu kažnjeniþku koloniju. Duncan je stajao u stroju na kamenitom polju za vježbanje sa sto i deset drugih mladiüa, ukljuþujuüi tu i crvenokosog Grumanca Hiiha Ressera. Od prvobitnih sto pedeset polaznika, njih trideset devetorica nisu prošla prvi test. Duncanova kovrþava crna kosa bila je obrijana, a na sebi je imao komotni crni gi kakav se nosio u školi. Svaki uþenik držao je oružje koje je sa sobom donio na Ginaz. Duncan je u ruci držao maþ starog vojvode, premda üe ubrzo nauþiti da se prvenstveno oslanja na vlastite sposobnosti i reakcije, a ne na amajliju koja ga je podsjeüala na dom. Mladiüu je sada ovdje bilo ugodno, osjeüao je da je jak i spreman. Jedva je þekao konaþno poþeti s obukom. Unutar logora u krateru, majstor koji je bio zadužen za obuku juniora predstavio se kao Jeh-Wu. Bio je to mišiüav muškarac paprikastog nosa i slabe brade; liþio je na iguanu. Dugaþka kosa bila mu je upredena u zmijolike uvojke. "Zakletva", izgovori on. "Uglas, molim vas!" "U znak sjeüanja na majstore maþevanja", izgovarao je Duncan zajedno s ostalim Xþenicima, "srcem, dušom i umom, bezuvjetno se zaklinjemo, u ime Jool-Noreta. ýast je bit našeg biüa." Uslijedio je trenutak tišine tijekom koga su razmišljali o velikom þovjeku koji je ustanovio naþela na kojima se temeljio Ginaz, i þiji su sveti ostaci poþivali u visokoj upravnoj zgradi na glavnom otoku škole. Dok su stajali u stavu mirno, novi instruktor je koraþao gore dolje duž svakog reda, obavljajuüi inspekciju kandidata. Jeh-Wu ispruži glavu naprijed i zastane ispred Duncana. "Pokaži oružje." Govorio je ginaški, a njegove rijeþi prevedene na galah dopirale su iz grimizne ogrlice koju je nosio oko vrata. Duncan posluša, ispruživši maþ starog vojvode, okrenut drškom prema instruktoru. Obrve Jeh-Wua se izviše ispod šume uvojaka koji su mu visjeli poput oblaka munja s glave. "Odliþna oštrica. Veliþanstveno obraÿen metal. ýisti Damaþelik." Struþno je savio oštricu, vratio je natrag i pustio tako da je zatreperila poput glazbene viljuške. "Priþa se da je svaki novoiskovani Damaþelik maþ ohlaÿen u tijelu roba." Jeh-Wu je zastao; njegovi uvojci sliþili su na zmije spremne za napad. "Jesi li dovoljno glupav da povjeruješ u tako nešto, Idaho?" "To zavisi od toga je li priþa toþna ili ne, gospodine." Strogi instruktor se konaþno kratko nasmiješi, ali ne odgovori Duncanu. "Koliko sam shvatio, ovo je maþ vojvode Paulusa Atreida?" Zaškiljio je i progovorio toplijim glasom. "Potrudi se biti ga dostojan." Zatim je vratio maþ u Duncanove korice. "Nauþit üeš se boriti s drugim oružjima dok ne budeš spreman za ovo. Idi u oružarnicu i
uzmi težak široki maþ, i navuci tjelesni oklop - onaj drevni, srednjovjekovni." Ovog puta se JehWu nasmiješio nekako zlobnije tim svojim iguana licem. "Bit üe ti potrebni za poslijepodnevnu vježbu. Poslužit üeš mi kao primjer za današnju poduku. * * * Na polju od plavca i šljunka unutar kratera, okružen odbojnim stijenjem, Duncan Idaho je zvekeüXüi napredovao stegnut oklop od glave do pete. Kaciga s vezirom je zaklanjala pogled na strane tako da je morao gledati samo naprijed kroz prorez. Metal ga je pritiskao kao da je težio pedeset kilograma. Preko tunike od oklopa nosio je metalne naramenice, ogrlicu za vrat, oklop za prsa, štitnike za potkoljenice. Objema rukama držao je ogroman široki maþ. "Stani tamo." Jeh-Wu pokaza na utabani šljunak. "Razmisli kako üeš se boriti tako odjeven. To nije nimalo lako." Nije dugo prošlo, a otoþko sunce pretvorilo je njegov oklop u klaustrofobiþnu peünicu. Još dok je prelazio preko neravnog terena, Duncan se poþeo znojiti. Jedva je pokretao ruke i noge. On je jedini od uþenika na sebi imao ovakav oklop, ali Duncan zbog toga nije bio nimalo sretan. "Radije bih nosio samo štitnik za lice", primijeti on prigušenim glasom koji je poþeo odzvanjati kroz kacigu. "Podigni oružje", zapovjedi majstor koji je trenirao juniore. Poput sputanog zatvorenika, Duncan nespretno podiže široki maþ. Zatim je uložio veliki napor da namjesti gvozdene rukavice preko drške. "Upamti, Duncane Idaho, ti imaš najbolji oklop... što bi trebalo predstavljati veliku prednost. Brani se sad." Zaþuo je povik koji je dopro izvan njegovog ograniþenog vidnog polja i našao se okružen ostalim uþenicima. Navalili su na njega obiþnim maþevima, udarajuüi po metalnim ploþama. Zvuþalo je poput grozne oluje koja bubnja po tankom metalnom krovu. Duncan se okrenuo i zamahnuo maþem, ali kretao se presporo. Zadobio je udarac po kacigi od koga mu je zazvonilo u ušima. Uspio se ponovo okrenuti, ali jedva da je vidio svoje protivnike kroz prorez u kacigi, tako da su ostali lako izbjegli napad. Zatim ga je netko lupio oštricom po ploþi na ramenu. Pao je na koljena i pokušao se ponovo uspraviti. "Uzvrati, Idaho", reþe Jeh-Wu, podigavši nestrpljivo obrve. "Nemoj samo stajati." Duncan nije želio povrijediti nekog od uþenika svojim ogromnim širokim maþem, premda nijednom nije þak uspio ni dodirnuti cilj. Uþenici krenuše u novi napad. Znoj mu se slijevao niz kožu, a pred oþima su mu poigravale crne toþkice. Zrak u kacigi postao je zagušljiv. Mogu se ja boriti bolje od toga! Duncan je uzvratio mnogo energiþnije, ali su uþenici lako izmicali pred njegovim naletima i zamasima, jer je njemu teški oklop spreþavao kretanje. Zaglušili su ga vlastito disanje i lupanje srca. Napad se nastavio sve dok se nije srušio na neravni šljunak. Instruktor mu priÿe i strgne tešku kacigu. Duncan zatrepüe zaslijepljen jarkom sunþevom svjetlošüu. Gutao je zrak, otresajuüi slani znoj iz oþiju. Teški oklop ga je prikovao za tlo poput noge diva. Nad njim je stajao Jeh-Wu. "Ti si imao najbolji oklop od svih nas, Duncane Idaho. Kao i najveüi maþ." Trener spusti pogled na njegovo bespomoüno tijelo i priþeka da on razmisli o tome. "A ipak si doživio potpuni neuspjeh. Bi li bio ljubazan pa objasnio zašto? Duncan je i dalje šutio; nije se ispriþavao zbog zlostavljanja i poniženja koje je doživio za
vrijeme vježbe. Oþigledno su u životu postojali i teški trenuci s kojima se þovjek morao suoþiti i prebroditi ih. Prihvatit üe zlu kob da bi ojaþao. Život nije uvijek bio fer. Jeh-Wu se okrene prema ostalim uþenicima. "Recite mi što ste iz ovoga nauþili." Nizak, tamnoputi pitomac s umjetnog svijeta Al-Dhanab istog trena odgovori. "Savršena obrana nije uvijek prednost. Potpuna zaštita može postati smetnja, jer ograniþava þovjeka na drugi naþin." "Dobro." Jeh-Wu preÿe prstom preko ožiljka na bradi. "Još?" "Sloboda pokreta je bolja obrana od nezgrapnog oklopa , reþe Hiih Resser. "Manja opasnost od napada prijeti sokolu nego kornjaþi." Duncan na jedvite jade sjedne i s gaÿenjem odgurnu teški maþ. Glas mu je bio promukao. "A najveüe oružje nije uvijek i najsmrtonosnije." Trener spusti pogled na njega, uvojci mu padoše preko lica i on mu se iskreno nasmiješi. "Odliþno, Idaho. Možda üeš ovdje nešto i nauþiti."
26. Nauþi prepoznavati buduünost isto kao što Navigator prepoznaje zvijezde vodilje i ispravlja kurs svoga broda. Uþi od prošlosti; nikada je nemoj koristiti kao sidro. Sigan Visee, prvi glavni instruktor Cehovske škole za Navigatore * * * Duboko ispod gradskih špilja na Ixu, podzemni tuneli su plamtjeli crvenim i naranþastim sjajem. Prije više generacije ixijanski arhitekti izdubili su niz jama duž polja u rastaljenoj kori planeta, otvore bez dna koji su služili kao gladna usta za industrijski otpad. Gusti zrak smrdio je na jetke kemikalije i sumpor. Radnici suboidi znojili su se tijekom dvanaestsatnih smjena pokraj automatiziranih transportera koji su bacali otpatke preko ruba u sumporne vatre. Tleilaxaški stražari u odorama znojili su se, dosaÿivali i bili nepažljivi na straži. Nezainteresirani radnici uklanjali su s transportera predmete od vrijednosti, sjajne djeliüe dragocjenog metala, žice, i komponente iz olupina ogoljenih tvornica. C'tair Pilru je krao sve što je stigao tijekom smjene. Neprimjeüen meÿu ostalima, mladiü je uspio doüi do nekoliko vrijednih kristala, ponekog siüušnog izvora energije, þak i jedne mikrosenzorske rešetke. Poslije racije Sardaukara od prije dva mjeseca, mreža boraca za slobodu je razbijena i njega više nije imao tko opskrbljivati dijelovima koji su mu bili nužno potrebni. Ostao je sasvim sam u svojoj borbi, ali je odbijao priznati poraz. Dva mjeseca je živio obuzet paranojom. Iako je saþuvao nekoliko manje važnih kontakata u špiljama luke za ulazak i na dokovima za preradu zaliha, svi pobunjenici koje je C'tair poznavao, svi crnoburzijanci s kojima je poslovao, bili su pogubljeni. Trudio se što manje upadati u oþi, izbjegavao je sva mjesta koja je ranije þesto posjeüivao, u strahu da neki od zarobljenih pobunjenika nije tijekom ispitivanja možda rekao nešto što bi im omoguüilo da otkriju njegov identitet. Nije þak bio u vezi ni s Miral Alechem, povukao se još dublje u ilegalu, i to doslovno, mnogo dublje nego ikada prije. Išao je þak dotle da je radio na izbacivanju smeüa. Jedan od radnika pokraj njega bio je previše nervozan, preþesto se osvrtao uokolo. Taj þovjek je osjetio da je C'tair inteligentan iako ga je tamnokosi muškarac uporno izbjegavao. Nije ga gledao u oþi, nije zapoþinjao razgovor, iako je njegov partner na poslu oþigledno želio ostvariti kontakt. C'tair je pretpostavljao da je on bio samo još jedan od izbjeglica koji se pretvarao da je gluplji nego što je zapravo bio. Meÿutim, C'tair nije smio nikome vjerovati. Zadržao je svoje tupavo držanje i poþeo razmišljati o tome da promijeni posao. Znatiželjni partner na poslu mogao bi postati opasan, možda je þak i Liceigraþ. C'tair üe možda morati bježati prije nego što mu se itko ikada previše približi. Tleilaxi su sustavno istrebljivali ixijansku srednju klasu i plemstvo, i neüe se smiriti dok ne zatru i posljednjeg pripadnika. Jednog popodneva, usred smjene, priÿoše im stražari u odorama u pratnji jednog
Gospodara. C'tair je bio sav u znoju, a kosa mu je visjela preko umornih oþiju. Njegov znatiželjni sudrug s posla se ukoþio, a veü u sljedeüem trenutku sav se posvetio radu. C'taira obli ledeni znoj i osjeti muþninu u želucu. Ako su Tleilaxi došli po njega, ako su znali tko je, muþit üe ga danima prije nego što ga pogube. Napeo je mišiüe, spreman na borbu. Možda bi mogao baciti nekolicinu u jednosmjernu jamu s magmom prije nego što ga ubiju. Meÿutim, stražari priÿoše þovjeku pokraj C'taira. Predvodio ih je Gospodar Tleilaxa koji protrlja svoje paukovske prste jedne o druge i nasmiješi se. Imao je dugaþak nos i usku bradu; njegova sivkasta koža ostavljala je dojam beživotnosti. "Ti, graÿanine-suboidu... ili što god da si. Otkrili smo tvoj pravi identitet." ýovjek hitro pogleda u C'taira kao da preklinje za pomoü, ali C'tair se namjerno zagleda u drugu stranu. "Nema više potrebe da se kriješ", nastavio je Gospodar ljigavim glasom. "Pronašli smo zapise. Znamo da si bio raþunovoÿa, jedan od onih koji je obavljao popis ixijanskih proizvoda." Stražar spusti ruku na þovjekovo rame. Radnik se uspaniþeno uvijao. Prestao se pretvarati. Gospodar Tleilaxa priÿe bliže, više oþinski nego prijeteüi. "Pogrešno nas procjenjuješ, graÿanine. Uložili smo veliki trud da ti uÿemo u trag, jer su nam potrebne tvoje usluge. Nama Bene Tleilaxima, vašim novim gospodarima, neophodni su inteligentni radnici koji þe nam pomagati u upravljanju. Mogli bismo iskoristiti nekoga s tvojim znanjem matematike." Gospodar pokaže po zagrijanoj, smrdljivoj prostoriji. Automatizirani transporter je i dalje kloparao, izbacujuüi kamenje i iskrivljene otpatke metala preko ruba u plamenu jamu. "Ovaj posao je daleko ispod tvojih moguünosti. Poÿi s nama da ti damo neki mnogo zanimljiviji i vredniji posao." ýovjek jedva primjetno kimne. Poþeo je polako gajiti nadu. "Ja sam vrlo dobar raþunovoÿa. Mogu vam pomoüi. Mogu vam biti od velike koristi. Svim ovim morate upravljati kao da je posao u pitanju, znate." C'tair ga je želio upozoriti, viknuti. Kako je mogao biti tako glup? Ako je preživio više od deset godina pod Tleilaxima, kako mu nije jasno da je u pitanju oþigledni trik? "Eto vidiš", primijeti Gospodar. "Održat üemo sastanak vijeüa na kojem üeš dobiti priliku izložiti nam sve svoje zamisli." Stražar oštro pogleda C'taira, a srce Ixijanca se ponovo sledi. "Tiþu li te se naši poslovi, graÿanine?" C'tair je uložio nadþovjeþni napor da mu izraz lica ostane nezainteresiran, da mu u oþima ne primijete strah, da odgovori polako i monotono. "Sada üe biti vise posla za mene." Zagledao se bespomoüno u pokretnu traku. "Prioni onda, što þekaš?" Stražar i Gospodar Tleilaxa odvedoše svog zatvorenika. C'tair se vratio svome poslu. Nije dizao pogled s otpadaka i prevrnuo je svaki djeliü prije nego što bi ovaj pao u duboki otvor... Dva dana kasnije, C'tairu i njegovoj smjeni bilo je nareÿeno da se okupe u glavnoj špilji kako bi bili nazoþni pogubljenju raþunovoÿe "špijuna". * * * Kada je sasvim sluþajno naletio na Miral Alechem obavljajuüi dosadne dnevne rutinske poslove, C'tair je dobro uspio prikriti iznenaÿenje. Ponovo je promijenio posao. Postao je nervozan zbog uhiüenja prikrivenog raþunovoÿe. Nikada nije koristio istu identifikacijsku karticu više od dva dana zaredom. Mijenjao je stalno
poslove, ne obaziruüi se na rijetke znatiželjne poglede; ixijanski radnici znali su da ne treba postavljati pitanja. Svaki stranac mogao je biti Liceigraþ koji se ubacio u radne skupine da bi možda ýuo kakav razgovor o pobuni ili kovanju tajnih planova za sabotažu. C'tair je kupovao vrijeme dok ne skuje kakav novi plan. Odlazio je jesti na razna mjesta gdje su dijelili hranu, stajao je u dugaþkim redovima þekajuüi bljutavi obrok namijenjen radnicima. Tleilaxi su uposlili svoju biološku tehnologiju za stvaranje neprepoznatljive hrane u tajnim baþvama. Gajili su povrüe i korijenje diobom stanica tako da su biljke proizvodile samo bezobliþne tumore jestive tvari. Obroci su prestali biti ukusni užitak i pretvorili su se u proces unošenja hrane, nalik na rutinske poslove koje su obavljali tijekom smjene. C'tair se sjeüao vremena koje je provodio u Velikoj Palaþi s ocem, ambasadorom na Kaitainu, i majkom, važnim predstavnikom cehovske banke. Probali su poslastice s drugih svjetova, najfinija predjela i salate, najbolja uvezena vina. Ta sjeüanja su mu sada sliþila na fantazije. Nije se mogao više sjetiti okusa te hrane. Motao se na kraju reda kako se ne bi morao gurati s ostalima. Kada je dobio svoj obrok, pozornost su mu privukle krupne oþi poslužiteljice, njena neravna, kratko podšišana kosa, usko, ali privlaþno lice Miral Alechem. Pogledi su im se sreli i oni prepoznadoše jedno drugo, ali oboje su dobro znali da ne treba izustiti ni rijeþ. C'tair pogleda prema stolovima, a Miral podiže žlicu. "Sjedni za stol, radniþe. Upravo je ispražnjen." C'tair je bez rijeþi sjeo za naznaþeni stol i poþeo jesti. Usredotoþio se na svoj obrok, kako bi joj dao dovoljno vremena. Nije dugo prošlo i više nikoga nije bilo u redu, smjena je završila posao. Miral je konaþno došla, noseüi poslužavnik s hranom. Sjela je, zagledala se u svoju zdjelu i poþela jesti. Iako C'tair nije gledao u nju, uskoro su zapoþeli prigušeni razgovor, pokreüXüi usne što su manje mogli. "Radim ovdje na raspodjeli hrane", reþe Miral. "Plašila sam se mijenjati poslove kako ne bih privukla pozornost na sebe." "Imam više identifikacijskih kartica" reþe C'tair. Nikada joj nije rekao svoje pravo ime, a nije namjeravao to uþiniti ni sada. "Samo smo nas dvoje preostali", reþe Miral. "Od cijele skupine." "Bit üe drugih. Još imam nekoliko veza. Za sada radim sam." "Na taj naþin ne možeš postiüi mnogo." "Ne bih mogao postiüi ništa da sam mrtav." Kada je završila s jelom, a nije mu odgovorila, on nastavi. "Borim se sam veü dvanaest godina." "I nisi postigao dovoljno." "Dovoljno üe biti tek kada Tleilaxi odu i Ix bude vraüen našim ljudima." Stisnuo je usne uplašivši se da je to izrekao previše vatreno. Nastavio je sporo jesti. "Nikada mi nisi rekla na þemu si to radila, zašto si skupljala one dijelove. Imaš li neki plah?" Mirai ga je samo na trenutak pogledala. "Pravim ureÿaj za detekciju. Moram saznati na þemu to Tleilaxi rade u istraživaþkoj zgradi koja je tako dobro þuvana." "Zaštiüena je protiv skeniranja", promrmlja C'tair. "Veü sam pokušao." "Zato mi je potreban novi ureÿaj. Mislim... da je to postrojenje razlog zbog kojeg su dobili Ix." C'tair je bio zaprepašten. "Kako to misliš?" "Jesi Ii primijetio da su tleilaxaški pokusi ušli u novu fazu? Dogaÿa se nešto vrlo mraþno i neugodno."
C'tair zadrži žlicu na pola puta do usta, zagleda se u nju, a onda spusti pogled na gotovo praznu zdjelu. Morat üe jesti mnogo sporije ako želi završiti ovaj razgovor, a da to nitko ne primijeti. "Nestaju naše žene", ljutito primijeti Miral jedva þujnim glasom. "Mlade, plodne i zdrave. Pratim njihov nestanak iz radnih smjena." C'tair nikada nije boravio dovoljno dugo na jednom radnom mjestu da bi uoþio takve pojedinosti. Jedva je progutao zalogaj. "Da li ih uzimaju za hareme Tleilaxa? Ali zašto bi uzimali 'neþiste' ixijanske žene?" Priþalo se da nijedan stranac nikada nije vidio nijednu ženu Tleilaxa; þuo je da je Bene Tleilax fanatiþno þuvao svoje žene, štitio ih da se ne zaraze perverzijama Carstva. Možda su Tleilaxi skrivali svoje žene, jer su i one bile patuljaste i ružne kao i muškarci. Sigurno nije sluþajnost to što su sve nestale žene bile zdrave i u dobi za raÿanje. Takve žene su najbolje priležnice... ali zlobni Tleilaxi nisu ostavljali utisak osoba koje uživaju u ekstravagantnim seksualnim zadovoljstvima. "Mislim da odgovor na to ima neke veze s onim što se dogaÿa u þuvanoj zgradi", napomene Miral. C'tair odloži žlicu. U zdjeli mu je ostao samo jedan zalogaj. "Znam samo da su porobljivaþi došli ovamo s nekim užasnim ciljem, a ne samo zato da preuzmu naša postrojenja ili da pokore ovaj svijet. Nešto drugo imaju u planu. Da su htjeli samo preuzeti Ix radi zarade, ne bi razmontirali toliko tvornica. Ne bi prekinuli proizvodnju astrobrodova po novom nacrtu, osjetljivih mehova za borbu, i ostalih proizvoda koji su donijeli bogatstvo Kuüi Vernius." Ona kimne i reþe: "Slažem se. Žele postiüi nešto drugo - i na tome rade iza štitnika i zatvorenih vrata. Možda üu uspjeti saznati o þemu je rijeþ." Miral završi s jelom i ostane. "Ako uspijem, obavijestit üu te." Nakon što je otišla, C'tair osjeti treptaj nade po prvi put poslije mnogo mjeseci. Bar nije bio jedini koji se borio protiv Tleilaxa. Ako postoji još jedna osoba, to znaþi da i drugi tu i tamo rade na tome. Ali veü mjesecima nije þuo da se bilo što sliþno dogaÿa. Ponovo je klonuo. Teško mu je bilo þekati na pravu priliku, dan za danom, tjedan za tjednom. Možda je mislio na sitno. Da, morat þe promijeniti taktiku i stupiti u vezu s nekim izvana tko üe mu pomoüi. Morat üe doprijeti do nekoga izvan ovog svijeta, bez obzira na rizik. Mora potražiti jake saveznike koji üe mu pomoüi zbaciti Tleilaxe. Znao je nekoga kome je do toga sigurno više stalo nego njemu.
27. Nepoznato nas okružuje u svakom danom trenutku. To je mjesto na kojem tragamo za znanjem. Vrhovna Majka Raouella Berto-Anirul Molitva protiv straha * * * U ukrašenom Mumerovom trijemu Carske Palaþe, gospa Anirul Corrino stajala je s delegacijom sa Shaddamovog dvora. Svi predstavnici bili su odjeveni u najekstravagantniju i najfiniju odjeüu. Neki od njih bili su þak smiješno nakiüeni, dok su þekali na još jednog velikodostojnika. Sve je to spadalo u dnevnu rutinu, ali ovaj gost je bio drukþiji... Grof Hasimir Fenring oduvijek je bio opasan. Škiljila je na uvijek besprijekornom kaitanskom jutarnjem suncu i promatrala uvježbane kolibriüe koji su lepršali iznad cvijeüa. Uvijek budni sateliti za nadzor vremena na stazi podešavali su protok toplih i hladnih zraþnih masa kako bi oko Palaþe klima uvijek bila optimalna. Anirul je osjetila kako je po obrazu miluje topao povjetarac koji je upotpunjavao ovaj i inaþe savršeni dan. Sve je bilo savršeno... osim dolaska grofa Fenringa. Iako se oženio benegesseritkinjom koja mu je bila ravna po bistrini, Anirul se i dalje ježila od Fenringa; okruživala ga je uznemirujuüa oreola prolivene krvi. Kao Kwisatz Majka, Anirul je bila upoznata sa svim pojedinostima benegesseritske sheme odgajanja, znala je da je taj þovjek bio potencijalni Kwisatz Hederach u jednom od ogranaka dotiþnog programa - ali roÿen je s nedostatcima i bio je biološka slijepa ulica. Fenring je, meÿutim, imao neobiþno oštar um i opasne ambicije. Iako je najveüi dio vremena provodio u Arrakeenu kao Carski ministar za zaþin, i dalje je držao svoga druga iz djetinjstva, Shaddama, u šaci. Anirul se protivila tom utjecaju, kakvog þak ni ona, kao Careva žena, nije imala. Otvorena koþija koju su vukla dva zlatna lava s Harmonthepa približila se vratima palaþe uz pompoznu buku. Stražari pokretom ruke propustiše grofa i koþija krene kružnim prilazom u vrtlogu kotaþa i ogromnih pozlaüenih šapa. Lakeji priÿoše otvoriti emajlirana vrata koþije. Anirul je þekala sa svojom svitom, smiješeüi se poput kipa. Fenring zakoraþi na škriljcem poploþan trijem. Za prijem je odjenuo crni kaput i stavio na glavu cilindar, prebacio grimizno-zlatnu lentu i nakitio se odliþjima. Grof je znao da Car obožava takve stvari i zabavljalo ga je da mu udovoljava. Skinuo je šešir i naklonio se, a zatim se zagledao u nju velikim, sjajnim oþima. "Gospo moja Anirul, baš mi je drago što vas vidim, hmmmm?" "Grofe Fenring", izgovori ona uz jednostavan naklon i prijatan osmijeh. "Dobro došli ponovo na Kaitain." Bez ijedne daljnje rijeþi ili uljudnosti, on vrati cilindar na svoju kvrgavu glavu i proÿe pokraj nje uputivši se ravno kod Cara. Slijedila ga je na razmaku, okružena ostalim nakiüenim
dvorjanima. Fenring je bez najave ušao kod Shaddama i Anirul je bilo sasvim jasno da on uopüe ne mari što se njoj ne sviÿa; niti ga je zanimalo zašto je stekla takvo mišljenje o njemu. Nije ništa znao o tome da je bio promašaj u shemi odgajanja, niti o potencijalima koji su mu promakli. U dosluhu sa Sestrom Margot Rashino-Zeom, kojom se kasnije i oženio, Fenring je pomogao da se Shaddam oženi benegesseritkinjom tajnog ranga - osobno gospom Anirul. U to vrijeme, novi Car je morao osigurati suptilni, ali moüni savez, jer je prijelazno razdoblje poslije smrti starog Elrooda bilo vrlo nesigurno po njega. Budalasti Shaddam ni onda ni sada nije uviÿao koliko je njegov položaj nestabilan. Nevolje s Grummanom bile su samo jedan oblik nemira koji su izbijali u cijelom carstvu, kao što su neprestani prkos, vandalizam i oskvrnjivanje Corrino spomenika. Ljudi ga se vise nisu plašili niti su ga poštovali. Anirul je brinulo to što je Car smatrao da mu više nije bio potreban utjecaj reda benegesserit, i vrlo rijetko se savjetovao sa svojom ostarjelom Istinozborkom, ýasnom Majkom Lobiom. Sve se više ljutio i na Anirul što mu ne raÿa sinove, ne znajuüi da ona slijedi tajne naredbe koje je dobila od Sestrinstva. Carstva se uzdižu i padaju, razmišljala je Anirul, ali Bene Gesserit opstaje. Dok je slijedila Fenringa, promatrala je njegov gipki korak kojim je grabio prema prijestolnoj dvorani njenog muža. Ni Shaddam ni Fenring nisu shvaüali svu suptilnost i aktivnosti iza scene koje su osiguravale opstanak Carstva. Red Bene Gesserit se usavršio u areni povijesti gdje sjaj nije važan. U usporedbi s Kwisatz Majkom Anirul, i Padišah Car i Hasimir Fenring bili su puki amateri — a da to þak nisu ni znali. Nasmiješila se u sebi, podijelivši svoju radost s gomilom Sestara iz Drugog Sjeüanja, njezinim stalnim suputnicama iz mnogo tisuüa prošlih života. Program odgajanja dug cijeli milenij dostiüi üe vrlo brzo vrhunac roÿenjem muškarca Bene Gesserita koji üe posjedovati nevjerojatne moüi. To üe se dogoditi za dvije generacije... ako se svi planovi ostvare. Dok je ovdje izigravala odanu suprugu Caru, Anirul je vukla sve konce, nadgledala svaki napor. Nareÿivala je Mohiam, koja se nalazila na Wallachu IX i koja je uvježbavala svoju tajnu Nüer þiji je otac bio Vladimir Harkonnen. Nadgledala je i druge Sestre koje su radile na planovima unutar planova kako bi spojile Jessicu s Kuüom Atreida... Fenring je samouvjereno koraþao ispred nje, jer je bolje od bilo koga poznavao Carsku palaþu koja je bila veliþine nekog grada, poznavao ju je bolje i od samog Cara Shaddama. Prošao je kroz veliþanstveni ulaz poploþen dragim kamenjem i zakoraþio u carsku odaju za audijencije. U toj ogromnoj prostoriji nalazila su se neprocjenjiva umjetniþka blaga kojima nije bilo ravnih na milijun svjetova, ali on je veü imao prilike vidjeti ih. U prolazu je dobacio cilindar lakeju i krenuo preko glatkog kamenog poda prema prijestolju. Bio je to dobar komad za hodanje. Anirul je zastala kod jednog masivnog potpornog stuba. Dvorjani su se motali uokolo praveüi se da imaju neka važna posla, a u stvari su samo ogovarali jedni druge. Obilazila je kipove bez cijene dok se približavala najakustiþnijoj niši u kojoj je þesto stajala kada je htjela nešto þuti. Na prozirnom plavo-zelenom Zlatnom Lavljem Prijestolju sjedio je Padišah Car Shaddam IV osamdeset prvi Corrino koji vlada Carstvom. Na sebi je imao višeslojnu vojnu odoru na kojoj su se isticala odliþja, lente i trake. Podlegao je zamkama svog položaja. Od silnih ukrasa jedva se kretao. Njegova oronula Istinozborka Lobia, stajala je u niši s jedne strane kristalna prijestolja. Lobia je bila treüa noga Shaddamovog tronošca savjetnika, dok su druge dvije bile dvorski komornik visokog þela Ridondo, i Hasimir Fenring (premda ga je Car rijetko javno pitao za
savjet od kada ga je na sva zvona prognao). Shaddam se pravio da ne primjeüuje svoju ženu. Petnaest Sestara Bene Gesserita koje su boravile u Palaþi podsjeüale su na sjene koje tiho klize izmeÿu prostorija... bile su tu, a i nisu. Upravo to je on od njih i htio. Njihova odanost Shaddamu nije se dovodila u pitanje, naroþito poslije njegovog vjenþanja s Anirul. Neke od njih su služile kao dvorske dame, dok su se ostale starale o Carevim küerima Irulan, Chalice i Wensicia, a jednog dana üe biti i njihove uþiteljice. Carski promatraþ lasiþjeg lica pocupkujuüi je stigao do kocke duž crvene rijeke tepiha i popeo se uz široke, plitke stube do podnožja prijestolja. Shaddam se nagnuo naprijed na svom izdignutom položaju, a Fenring je stao, duboko se naklonio i podigao pogled dok su mu usne podrhtavale od smiješka. ýak ni Anirul nije znala zašto je grof pohitao ovamo s Arrakisa. Car, meÿutim, nije djelovao zadovoljno. "Oþekujem, Hasimire, da me, u svojstvu mog sluge, izvještavaš o dogaÿajima u svojoj nadležnosti. Tvoje posljednje izvješüe nije potpuno." "Hmmmm-ahh, primite moju ispriku Vaša Visosti ako sam izostavio nešto važno." Dok je govorio Fenring je slijedio tijek svojih misli, razmatrao moguünosti i pokušavao odgonetnuti razlog Shaddamovog bijesa. "Ne želim vas zamarati sitnicama koje mogu najbolje sam riješiti." Sijevao je oþima s jedne na drugu stranu, razmišljajuüi. "Ahhh, što vas je to zabrinulo, sire?" "Do mene su doprle glasine da Harkonneni trpe velike gubitke u ljudstvu i u opremi na Arrakisu od strane gerilaca. Proizvodnja zaþina ponovo je poþela opadati, i primio sam mnoge pritužbe od strane Svemirskog Ceha. Koliko je to toþno?" "Hmmmm-ah, moj Care, Harkonneni se stalno žale. Možda im je cilj poveüati cijenu zaþina na otvorenom tržištu ili opravdati zahtjev za niže poreze? Što vam je barun rekao?" "Nisam ga mogao pitati", reþe Shaddam, postavivši zamku. "Prema izvještajima s astrobroda koji je upravo stigao, on je otišao na Wallach IX u fregati pod punim naoružanjem. Zbog þega?" Fenring se uznemirio i izvio obrve, a zatim se poþešao po dugaþkom nosu. "U školu benegesseritskih Majki? Ja, hmmm, da budem iskren, nisam imao pojma o tome. Barun mi ne sliþi na þovjeka koji üe se savjetovati sa Sestrinstvom." Ništa manje zaþXÿena nije bila ni Anirul koja se nagnula naprijed na mjestu s kojeg je slušala. Zašto Ii je barun Harkonnen otišao na Wallach IX? Sigurno ne zato da nabavi sebi savjetnike, jer uopüe nije krio da ne voli Sestrinstvo od kada su ga primorale da im osigura zdravu küer za program odgajanja. Zašto bi onda krenuo s ratnim brodom? Uspjela je smiriti ubrzani puls. Ovo nije mirisalo na dobro. Car frkne. "I nisi neki promatraþ, zar ne, Hasimire? Zašto je netko onako bizarno nagrdio moj najskuplji kip u Arsuntu, kad smo veü kod toga? To se dogodilo u tvom susjedstvu." Fenring zatrepta velikim, tamnim oþima. "Nisam þuo ni za kakav vandalizam u Arsuntu, sire. Kada se to dogodilo?" "Netko je bio tako slobodan dodati anatomski toþne genitalije s prednje strane mog carskog lika - ali kako je poþinitelj drastiþno smanjio veliþinu organa, nitko ga nije donedavno ni primijetio." Fenring se jedva suzdržao da se ne nasmije. "To baš, hmmm, nije zgodno, sire." "Meni nije bilo toliko zabavno, naroþito kada se uzmu u obzir i sva ostala oskvrnuüa i uvrede. To se dogaÿa veü godinama. Tko to radi? Shaddam naglo ustane sa svog prijestolja i prijeÿe rukom preko prednjeg djela odore, zveckajuüi po svojim odliþjima. "Doÿi u moju privatnu jazbinu, Hasimire. Moramo o ovome potanko porazgovarati." Kad je oholo podigao glavu, onako baš carski Fenring je reagirao previše spremno. Anirul
je shvatila da je razgovor o uvredama koje je Shaddam spomenuo i koje sigurno nisu bile izmišljene, bio samo izgovor da dovede grofa ovamo po nekom drugom pitanju. Zbog neþega o þemu nisu htjeli razgovarati pred ostalima. Muškarci su tako nespretni kad pokušavaju nešto zatajiti. Iako bi je te tajne i te kako mogle zanimati, Anirul je trenutno bila mnogo zabrinutija i uznemirenija zbog onoga što je barun namjeravao napraviti na Wallachu IX. Ona i Istinozborka Lobia, koja je stajala s druge strane prijestolja, stupiše u razgovor služeüi se neprimjetnim govorom prstiju. Poruka üe istog trena biti poslana u Školu Majki. Prepredena stara Harishka imat üe dovoljno vremena da isplanira odgovarajuüi odgovor.
28. Razmišljanje i metode pomoüu kojih se misli priopüavaju, neizbježno stvaraju sustav prožet iluzijama. 8þenje Zensunni * * * Arogantna vještica po imenu Cristane povela je baruna Harkonnena kroz labirint prolaza pun sjena; udarci njegovog štapa po hladnom poploþanom podu odjekivali su poput pucnjeva iz pištolja. Hramao je u pratnji šestorice stražara, pokušavajuüi ne zaostajati. "Vaša Vrhovna Majka nema izbora, morat üe poslušati", reþe barun kreštavim glasom. "Ako ne dobijem lijek koji mi je potreban. Car üe saznati za zloþine koje je Sestrinstvo poþinilo!" Cristane nije obraüala pozornost na njega; zabacila je kratku, kestenjastu kosu i nijednom se nije okrenula. Bila je to vlažna noü na Wallachu IX, vanjsku tišinu narušavao je jedino hladni povjetarac. Žute kugle osvjetljavale su hodnike kompleksa školskih zgrada. Nijedna Sestra nije bila na vidiku, samo su se sjene kretale. Barun je imao dojam da ulazi u grobnicu - u što üe se ovo mjesto i pretvoriti ako on ikada iznese svoj sluþaj pred Landsraad. Kršenje Velike Konvencije bio je najozbiljniji grijeh koji su vještice mogle uþiniti. On je u rukama imao najbolje karte. Pulsirajuüa svjetlost iz slabo podešenih sjajnih kugli stvarala je oreolu oko Cristane koja je hodala ispred njih, dok jednostavno nije izblijedjela. Mlada vještica se na tren osvrnula, ali ga nije priþekala. Kada je jedan od stražara pokušao pomoüi barunu, ovaj je odgurnuo njegovu ruku i nastavio sam kako je najbolje znao i umio. Osjetio je jezu duž kralježnice, kao da mu je netko prošaputao kletvu u uho. Bene Gesserit je poduþavao tajne borbene vještine, a u ovoj jazbini vjerojatno ih je bilo strašno mnogo. Što ako Vrhovna Majka ne daje ni pet para na njegove optužbe? Što ako je ta babetina mislila da on blefira? ýak ni njegovi naoružani harkonennski vojnici ne bi mogli sprijeþiti vještice da ga ubiju u njihovom vlastitom gnijezdu, ako bi ga odluþile napasti. Barun je, meÿutim, znao da se neüe usuditi. Gdje li se sve te vještice kriju? A onda mu se licem razli pakostan osmijeh. Sigurno me se plaše. Ljutito frknuvši, barun ponovi u sebi zahtjeve koje üe im postaviti. Ako ispune tri sitnice koje üe od njih zatražiti, neüe podnijeti službenu prijavu Landsraadu: moraju mu dati lijek protiv ove njegove bolesti, zatim isporuþiti Gaius Helen Mohiam nedirnutu i spremnu za daljnja poniženja... i vratiti mu obje küeri koje je bio primoran napraviti. Baruna je zanimalo kako se njegov potomak uklapa u planove vještica, ali pretpostavljao je da bi mogao odustati od treüeg zahtjeva, bude li neophodno. Ionako nije želio pokraj sebe te dvije pišulje, ali mogao se posluži njima u pregovorima. Sestra Cristane je nastavila dalje, a stražari su morali uskladiti svoj korak s barunovim bolnim i mukotrpnim kretanjem. Zavila je za ugao i nestala u sjenama ispred njega. Pulsirajuüe sjajne kugle kao da su bile previše žute, previše ispunjene statiþkim elektricitetom. Od njih ga je veü poþela boljeti glava, i više nije jasno vidio.
Kada je barunova svita zavila za ugao, zatekli su samo prazan hodnik. Cristane nije bilo. Hladni kameni zidovi odzvanjali su zbunjenim dahtanjem Harkonnenove pratnje. Slabi povjetarac, nalik na dah lesa, probijao se kroz zrak i na kraju zavukao barunu pod odjeüu. Stresao se i protiv svoje volje. Zaþuo je tihi šapat koji je podsjeüao na užurbani hod glodavaca, ali nije primijetio nikakvo kretanje. "Pohitajte naprijed i provjerite!" Gurnuo je laktom voÿu odreda. "Kuda li je otišla?" Jedan od vojnika skine s ramena lasersku pušku i potrþa duž hodnika osvijetljenog sjajnim kuglama. Nekoliko trenutaka kasnije on im dovikne: "Ovdje nema niþega, gospodaru moj barune." Glas mu je zvuþao sablasno i prazno, kao da je ovo mjesto usisavalo zvuk i svjetlost iz zraka. "Nigdje nikoga na vidiku." Barun je þekao budnih osjetila. Hladni znoj mu se slijevao niz leÿa. Zaškiljio je svojim crnim oþima kao u pauka, prije iznenaÿen nego užasnut. "Provjerite sve prolaze i prostorije u blizini i podnesite mi izvješüe." Barun pogleda niz hodnik, odbivši zaüi dublje u zamku. I pazite da ne pobijete jedni druge." Njegovi ljudi nestadoše s vidika, više nije þuo ni njihove povike ni korake. Ovo mjesto je bilo poput mauzoleja. I u njemu je bilo prokleto hladno. Odšepao je u jednu nišu gdje je ostao stajati leÿima okrenut zidu, spreman braniti se. Izvadio je svoj tanak i dugaþak pištolj, provjerio otrovne iglice u punjenju... i zadržao dah. Iznad njegove glave zatreperi jedna sjajna kugla i zamuti se. Djelovalo je hipnotiþki. Zaþuo je bat þizama i ugledao jednog od svojih ljudi koji se vratio po njega dašüXüi. "Molim vas poÿite sa mnom, gospodaru moj barune. Ovo morate vidjeti." Uzbuÿeni þovjek ga povede niz kratko stubište, pokraj biblioteke u kojoj su se filmske knjige i dalje vrtjele, a šaputavi glasovi koji su ih þitali brujali u praznom zraku, jer slušatelja nije bilo. Na nekim stolicama jastuci su još bili udubljeni od sjedenja. Nestale su sve do jedne ni ne potrudivši se da iskljuþe programe. Prigušeni govornici zvuþali su kao glasovi duhova koji blijede. Barun je postajao sve iscrpljeniji dok je šepao iz prostorije u prostoriju zajedno s vojnicima, a zatim iz jedne zgrade u drugu. Nisu pronašli nikoga, þak ni kada su njegovi ljudi upotrijebili primitivne skenere za otkrivanje života. Gdje su se skrile vještice? U katakombe? Kuda li je otišla njegova pratilja Cristane? Barun se zarumenio od bijesa. Kako da iznese svoje zahtjeve vještici majki ako je ne može pronaüi? Pokušava li to Harishka dobiti na vremenu? Izbjegavajuüi suoþiti se s njim, samo ga je razjarila. Zar je mislila da üe on jednostavno otiüi? Mrzio je osjeüaj bespomoünosti. Zamahnuvši štapom barun je smrskao najbliži þitaþ u biblioteci, a onda je nastavio zamahivati, lomeüi sve na što bi naišao. Stražari su se oraspoložili i poþeli prevrtati stolove, rušiti police, bacati teške sveske kroz staklene prozore. Time ništa nisu postigli. "Dosta", reþe on i povede ih dalje niz hodnik. Ubrzo se našao u jednom velikom uredu; zlatna slova na vratima priopüila su mu da je to radna soba Vrhovne Majke. Na tamnom, vrlo ulaštenom radnom stolu nije bilo niþega, ni predmeta, ni dosjea ni zapisa; stolica je stajala pod kutom, kao da je naglo bila odgurnuta. U keramiþkoj posudi još je gorio tamjan i kroz prostoriju se širio miris karanfiliüa. Tresnuo ju je o pod. U zrak se podigao aromatiþni pepeo. Proklete vještice. Barun se stresao. On i njegovi ljudi natraške izaÿoše iz sobe. Kada su bili vani, bio je dezorijentiran, uzbudio ga je neobiþan osjeüaj izgubljenosti. Ni on ni njegovi stražari nisu se mogli složiti koji je put vodio natrag do šatla. Barun prijeÿe preko vanjskog parka i zaÿe u prolaz koji je vodio pokraj velike zgrade u kojoj su bila upaljena svjetla. U velikoj blagovaonici, na dugaþkim dašþanim stolovima pokraj kojih su uredno bile
poredane klupe, zatekli su na stotine obroka koji su se još pušili. U prostoriji nije bilo nikoga. Nikoga. Jedan od vojnika je prstom gurnuo komadiü mesa u posudi s gulašom. "Ne diraj to", zalaje barun. "Možda je zaþinjeno potkožnim otrovom." Bilo bi primjereno vješticama da pokušaju tako nešto. Vojnik se povukao. Blijede oþi voÿe odreda sijevale su uokolo; odora mu je bila vlažna od znoja. "Vjerojatno su bile ovdje još prije samo nekoliko minuta. Osjeüa se miris hrane." Barun je opsovao i zamahnuo štapom s glavom crva po stolu, bacivši tanjure, šalice i hranu na pod. Zveket se odbio o zidove i strop blagovaonice. Ali to je i dalje bio jedini zvuk. Njegovi ljudi su opremom za otkrivanje bezuspješno provjeravali podove, zidove i tavanicu. "Provjeri kalibar tih tragaþa za životom. Vještice su tu negdje, proklete da su!" Dok je pratio užurbani rad svojih ljudi, barun se pušio. Koža mu se naježila. Uþinilo mu se da þuje tihi, prigušeni smijeh, ali on se stopio s tišinom punom duhova. "Želite li i da spalimo ovo mjesto, barune moj?" priupita voÿa odreda, kome bi se to neobiþno sviÿalo. Barun je zamišljao cijelu Školu Majki u plamenu, smotuljke mudrosti i povijesti i zapise o odgajanju kako nestaju u paklu. Možda bi se vještice odjevene u crno uhvatile u zamku, ostale u svojim skrivenim, zakljuþanim rupama i ispekle se žive. To bi vrijedilo vidjeti. Ali on odmahne glavom, bijesan zbog odgovora koji je morao dati. Dok mu vještice ne daju lijek koji mu je oþajniþki bio potreban, barun Harkonnen se nije usuÿivao udariti na Bene Gesserit. Poslije, tko zna... nadoknadit üe on veü izgubljeno vrijeme.
29. Stvarnost ne postoji — samo naš vlastiti red koji svemu nameüemo. Osnovno benegesseritsko naþelo * * * Za Jessicu je to bilo poput djeþje igra... samo što je ova bila smrtno ozbiljna. Šuškajuüi poput slijepih miševa, stotine Sestara ispunilo je blagovaonicu; zabavljalo ih je gledati barunove lakrdijaše i izmicati im kao da se igraju skrivaþa. Neke od njih su þXþale ispod stolova; Jessica i Mohiam su se priljubile uza zid. Sve žene su bešumno disale, i bile su usredotoþene na iluziju. Nijedna ni rijeþ nije prozborila. Uopþe se nisu krile, ali omamljeni Harkonneni nisu ih mogli ni vidjeti ni osjetiti. Barun je vidio samo ono što su one željele da on vidi. Na glavnom stolu stajala je tajanstvena, ostarjela Vrhovna Majka, smiješeüi se poput Xþenice koja je smislila neku psinu. Harishka je prekrižila svoje tanke ruke na grudi dok su razoþarani progonitelji postajali primjetno uznemireni. Jedan vojnik prošao je na svega nekoliko centimetara od Jessice. Mahao je tragaþem i zamalo je nije udario po licu. Stražar je, meÿutim, dobivao samo lažna oþitavanja i ništa nije vidio. Preko brojþanika skenera promicali su treperavi podaci dok je vojnik prolazio pokraj Jessice - ali što se njega tiþe, ureÿaj ništa nije registrirao. Instrumente nije lako zavarati... ali s ljudima su stvari stajale sasvim drukþije. Život je iluzija, koju treba skrojiti prema našim potrebama, pomisli ona, citirajuüi pouku koju je nauþila od svoje uþiteljice Mohiam. Svaka akilotkinja je znala kako zavarati oko, najranjivije od svih ljudskih osjetila. Sestre su ispuštale jedva þujne zvuke, smanjile kretnje na minimum. Znajuüi da im hvalisavi barun dolazi u posjet, Vrhovna Majka je pozvala Sestre u veliku blagovaonicu. "Barun Harkonnen vjeruje da nas drži u šaci", rekla je svojim hrapavim glasom. "Namjerava nas zaplašiti i mi ga moramo oslabiti, natjerati ga da osjetiti nemoü. Takoÿer kupujemo vrijeme potrebno da razmotrimo ovu stvar... i dajemo barunu moguünost da pravi pogreške. Harkonneni su poznati po nestrpljenju." Na drugom kraju prostorije nespretni barun umalo se nije oþešao o Sestru Cristane koja se povukla. "Do vraga, što to bi?" okrenuo se osjetivši pokretanje zraka, kratkotrajni miris tkanine. ýuo sam da je nešto zašuštalo, nešto sliþno odori." Stražari podigoše oružje, ali nisu vidjeli metu. Debeli muškarac zadrhta. Jessica razmijeni osmijeh sa svojom uþiteljicom. Obiþno ravnodušne oþi ýasne Majke sada su likovale. Vrhovna Majka je sa svog uzdignutog položaja na stolu zurila u smušenog þovjeka kao da je lovina. Dok su tekle pripreme za masovnu hipnozu koja je trenutno obavijala baruna i njegove ljude, Sestra Cristane im je dopustila da je vide, kako bi ih mogla odvesti u zamku. Ali kada su se Sestre poþele sve jaþe koncentrirati i usmjeravati svoja nastojanja na ove povodljive žrtve, vodiþ je postupno izblijedio.
Barun došepa bliže; lice mu je bilo maska neobuzdanog bijesa. Jessica je bila u napasti da mu podmetne nogu, ali to ipak nije uþinila. Mohiam je skliznula pokraj njega i rekla mu nešto jedva þujno i sablasno. "Izjedat üe te strah, barune." Izgovorila je to izravnim šapatom koji je dopro jedino do ušiju debeljka, tog þovjeka koga je toliko prezirala. Mohiam se poslužila jedva primjetnim šapatom da iskrivi rijeþi iz Litanije Protiv Straha u nešto potpuno suprotno: Izjedat üe te strah. Strah je ubojica uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno uništenje." Obišla je oko njega i nastavila kada se našla iza njega. "Nisi u stanju suoþiti se sa svojim strahom. Uvuüi üe se u tebe i zaraziti te." Zamahnuo je rukom kao da želi otjerati dosadnog kukca. Na licu mu se vidjelo da ga nešto muþi. "Kada pogledamo na stazu kojom je prošao tvoj strah, tebe tamo neüemo zateüi." Mohiam se neþujno udaljila od njega. "Samo üe Sestrinstvo ostati." Barun se ukopao u mjestu. Bio je blijed i zubi su mu cvokotali. Njegove crne oþi pogledale ulijevo, gdje je Mohiam stajala još prije samo nekoliko sekundi. Zamahnuo je štapom u tom pravcu tako snažno da je izgubio ravnotežu i pao na pod. "Vodite me odavde!" zaurlao je na svoje stražare. Dvojica vojnika pohitaše podiüi ga. Voÿa odreda ih povede prema glavnim vratima koja su vodila u prolaz, dok su ostali stražari nastavili tragati, zamahujuüi lijevo desno zatupastim nosevima svojih laserskih pušaka. Barun je na pragu zastao. "Proklete vještice." Osvrnuo se unaokolo. "Znate li put natrag?" "Moramo skrenuti desno, gospodaru moj barune", voÿa odreda izjavi otresitim glasom. Iako on to nije znao, nevidljiva Cristane je lebdjela pokraj njega, šapüXüi mu upute u uho. Kada stignu do sada, vidjet üe da je podešen na automatskog pilota i spreman da baruna vrati kroz složenu obranu planeta do njihove fregate na stazi. Neuspješan, razoþaran, bespomoüan. Barun nije bio navikao osjeüati se tako. "Neüe se usuditi da mi naude", promrmljao je. Nekoliko obližnjih Sestara se zasmijuljilo. Dok su Harkonneni bježali podvijenih repova, pratio ih je neþujni smijeh iz blagovaonice.
30. Nepokretnost se þesto pogrešno shvaüa kao mir. Car Elrood Corrine IX * * * Dobro raspoložena, Rhomburova nova priležnica Tessia šetala je s njim oko Zamka Caladan. Zabavljalo ju je to što je prognani princ prije sliþio na uzbuÿeno, nespretno dijete nego na nasljednika jedne odmetnute Kuüe. Jutro je bilo sunþano i nad glavama su im promicali samo þipkasti oblaci. "Teško te je upoznati kada mi stalno laskaš, moj prinþe." Šetali su duž terasaste staze koja se spuštala niz padinu brda. Osjeüao je da joj nije dorastao. "Uh, kao prvo morat üeš me zvati Rhombur." Izvila je obrve, a oþi boje sepie joj se zacakliše. "Pretpostavljam da je i to neki poþetak." Rhombur pocrvene i oni nastaviše dalje. "Vjerojatno si me oþarala, Tessia." Ubrao je ivanþicu s travnatog nasipa posutog raznolikim cvijeüem i pružio joj je. "Kako sam ja sin jednog velikog eria, pretpostavljam da to ne bih smio þiniti, je li tako?" Tessia je prihvatila ponuÿeni cvijet i poþela ga stidljivo vrtjeti ispred svog neuglednog, ali inteligentnog lica. Virila je izmeÿu latica u njega; izraz joj je postajao sve topliji i prijateljskiji. "Život u progonstvu donosi i neke prednosti, pretpostavljam. Nitko ne primjeüuje tko te je Rþarao." Ona uperi strogo prst u njega. "Premda bih te više poštovala da si nešto poduzeo da spereš ljagu koja je pala na tvoju obitelj. To što si optimist nije donijelo neke rezultate svih ovih godina, je li tako? Kao ni to što vjeruješ da üe se na kraju sve dobro završiti i što misliš da li ne preostaje ništa drugo nego sjediti ovdje i žaliti se? Prazne rijeþi ne mogu zamijeniti djela." Zateþen ovom primjedbom, Rhombur promuca; "Ali, ovaj, tražio sam od veleposlanika Pilrua da podnosi jednu peticiju za drugom. Zar moj ugnjeteni narod neüe zbaciti osvajaþe dok þeka na moj povratak? Oþekujem se vratiti i zatražiti natrag obiteljsko ime... u najskorijoj buduünosti." "Budeš ti sjedio ovdje na sigurnom i þekao da tvoj narod obavi posao umjesto tebe, onda ne zaslužuješ vladati takvim narodom. Zar ništa nisi nauþio od Leta Atreida?" Tessia se podboþi. "Ako ikada namjeravaš postati erl, Rhombure, moraš slijediti svoje strasti. I pribaviti bolje obavijesti." Bilo mu je neugodno, pogodile su ga njene rijeþi, jer je u njima bilo istine. "Kako, Tessia? Nemam vojsku. Car Shaddam odbija intervenirati... isto kao i Landsraad. Dobio sam samo ograniþenu amnestiju kada se moja obitelj odmetnula. Uh, što još mogu uþiniti?" Ona ga odluþno uhvati za lakat i oni nastaviše brzo hodati. "Ako mi dopustiš, možda bih ti mogla dati nekoliko prijedloga. Na Wallachu IX nas uþe mnoge stvari, ukljuþujuüi tu i politiku, psihologiju, strategiju... Nikada nemoj zaboraviti da sam ja iz reda Bene Gesserit, a ne bludnica na usluzi. Inteligentna sam i odliþno izobražena te primjeüujem mnoge stvari koje tebi promiþu." Rhombur je posrtao pokraj nje, pokušavajuüi vratiti mentalnu ravnotežu. Sumnjiþavo je upitao: "To je zadatak koji ti je Sestrinstvo dodijelilo? Jesi li mi dodijeljena za priležnicu kako bi
mi pomogla vratiti Ix?" "Ne, moj prinþe. Premda ti mogu otkriti da bi Bene Gesseritu više odgovaralo da se stabilna Kuüa Vernius vrati na svoj položaj. Mnogo je teže poslovati s Bene Tleilaxom... i mnogo više zbunjuje." Tessia proÿe prstima kroz kratko podšišanu smeÿu kosu, tako da je njena frizura sada podsjeüala na prinþevu stalno zamršenu kosu. "Što se mene tiþe, i ja bih više voljela da sam priležnica velikog erla u slavnoj Velikoj Palaþi na Ixu, nego priležnica prognanog princa koji živi od milosti jednog velikodušnog vojvode." Progutao je slinu i ubrao još jedan cvijet koji je zatim pomirisao. "I ja bih više volio da budem ta osoba, Tessia." * * * S balkona Zamka, Leto je promatrao Rhombura i Tessiu koji su šetali držeüi se za ruke preko polja samoniklog cvijeüa što se povijalo na povjetarcu s oceana. Lcio je osjeüao snažnu bol u grudima, þak zavist prema prijatelju; ixijanski princ je gotovo lebdio, kao da je zaboravio na sve nevolje vezane za okupirani rodni svijet. Osjetio je Kaileain parfem iza sebe, sladak, cvjetni miris koji je podsjeüao na zumbul i ljiljane iz doline, ali je nije þuo kada je došla. Osvrnuo se i upitao je koliko dugo veü stoji tu i promatra njega koji je gledao nerazdvojne ljubavnike. "Ona je dobra za njega", primijeti Kailea. "Ranije nisam gajila naroþitu naklonost prema redu Bene Gesserit, ali Tessia je izuzetak." Leto se nasmiješio. "Izgleda da ga je potpuno osvojila. Svaka þast Sestrinstvu, prave odliþne zavodnice." Kailea nakrivi glavu; u kosi je imala þešljiü ukrašen dragim kamenjem, i veliku pozornost je poklonila šminkanju. Oduvijek ju je smatrao lijepom, ali ovog trenutka djelovala je... uzbuÿeno. "Nisu dovoljni vježbanje, parade i ribarenje da moj brat bude sretan... a to vrijedi za svakog þovjeka." Kailea izaÿe na suncem obasjani balkon s Letom i on postane neugodno svjestan þinjenice da su sasvim sami. Prije pada Ixa, kada je ona bila küer moüne Velike Kuüe, Kailea Vernius je bila savršena suputnica za Leta. Da su imali vremena, i da su se stvari normalno razvijale, stari vojvoda Paulus i erl Dominic Vernius vjerojatno bi ugovorili brak. Ali stvari su sada bile sasvim drukþije... Nije smio sebi dopustiti da se spetlja s mladom ženom iz Kuüe koja se odmetnula, osobom koja je - u teoriji - osuÿena na smrt ako ikada pokuša sudjelovati u politici Carstva. Zbog toga što je bila küer plemiüa, Kailea nikada neüe moüi postati samo neþija ljubavnica, poput djevojke iz sela podno Zamka Caladan. Meÿutim, nije mogao poreüi što osjeüa prema njoj. Zar vojvoda nije imao prava uzeti priležnicu ako to želi? Kailea u tome ne bi trebala vidjeti nikakvu sramotu, jer ionako ništa bolje nije mogla oþekivati. "Pa, Leto, što þekaš?" Prišla mu je sasvim blizu, tako da je jednom dojkom dodirivala njegovu ruku. Od njenog mirisa mu se zavrtjelo "Ti si vojvoda. Možeš imati sve što poželiš." Posljednju rijeþ je razvukla. "A zašto misliš da postoji bilo što što... želim?" I njemu samom je vlastiti glas zvuþao þudno šuplje. Izvila je obrve i zavodniþki mu se nasmiješila. "Do sada si veü sigurno navikao donositi
teške odluke, zar ne?" Kolebao se, sav se sledio. Zaista, pomisli on. zašto þekam? Oboje su krenuli u istom trenutku i on je strastveno uzme u zagrljaj, ispustivši uzdah olakšanja. * * * Leto se sjeüao da je kao mali promatrao oca kako provodi sunþane dane u dvorištu Zamka Caladan slušajuüi peticije, brige i dobre želje naroda. Nezgrapni, bradati otac starog Paulusa nazvao je to "poslom za vojvodu". Leto je nastavio tu tradiciju. Povorka ljudi penjala se polako strmom stazom do otvorenih dveri da priopüi vojvodi što je muþi i da s njim podijeli svoje radosti. Na taj drevni naþin vojvoda je rješavao prepirke. Iako je u svim veüim gradovima postojao uþinkovit pravni sustav, Leto je ovo radio kako bi održao vezu sa svojim narodom. Volio je osobno odgovarati na njihove žalbe i prijedloge. Smatrao je da je taj naþin bolji od bilo kakvih anketa, mišljenja i izvještaja takozvanih struþnjaka. Dok je sjedio na toplom jutarnjem suncu, saslušao je bezbroj ljudi koji su pristigli u povorci. Jedna starica, þiji je muž isplovio po oluji i nikada se nije vratio, željela je da on bude proglašen mrtvim, a zatim je od Leta zatražila blagoslov i odobrenje da se uda za muževljevog brata. Mladi vojvoda joj je rekao da priþeka mjesec dana što se obje stvari tiþe, a nakon tog roka obeüao je da üe joj dati odobrenje. Leto se volio baviti sitnim problemima ovdje kod kuüe, gdje je mogao i vidjeti kako njegove odluke utjeþu na život naroda. Ogromno Carstvo, koje je navodno obuhvaüalo "milijun svjetova", djelovalo je previše apstraktno, bilo je previše prostrano da bi ovdje bilo tko mnogo mario za njega. Pa ipak, krvavi sukobi na drugim svjetovima kao što je onaj izmeÿu Ecaza i Grummana, ili stoljeüima staro neprijateljstvo izmeÿu Kuüe Atreida i Kuüe Harkonnena - utjecali su na njihove podanike isto kao i bilo što što je ovdje vidio. Leto je veü odavno bio stasao za ženidbu - i te kako stasao - i bilo je dosta þlanova Landsraada koji su željeli uüi u savez s Kuüom Atreida i s njom uüi u srodstvo. Da H üe to biti jedna od küeri Armanda Ecaza, ili üe mu neka druga obitelj iznijeti bolju ponudu? Morao je igrati dinastiþke igre kojima ga je otac nauþio. Veü je godinama žudio za Kaileom Vernius, ali njena obitelj je propala, njena Kuüa se odmetnula. Jedan vojvoda Atreid nikada se ne bi mogao oženiti takvom ženom. To bi bilo politiþko samoubojstvo. Ali Kailea zbog toga nije bila ništa manje lijepa ili poželjna. Rhombur, koga je Tessia usreüila, predložio je da Leto uzme Kaileu za priležnicu. Za Kaileu sigurno ne bi bila sramota da je za svoju ljubavnicu izabere jedan vojvoda. Zapravo, to bi Xþvrstilo njezin nesiguran položaj ovdje na Caladanu, gdje je živjela pod privremenom amnestijom, bez ikakvih garancija... Pred Leta je sada izašao jedan üelavi muškarac. Žmirkao je na suncu. Otvorio je košaru iz koje je smrdjelo. Dvojica kuünih stražara krenuše prema njemu, ali se povukoše kada je izvadio toplu, smrdljivu ribu koja je vjerojatno veü danima bila mrtva. Oko nje su zujale muhe. Kada se Leto namrštio, pitajuüi ga þemu ova uvreda, ribar problijede shvativši kakav je utisak izazvao. "Oh ne, ne moj gospodaru vojvodo! Nisu ovo ponude. Ne - gledaj. Ova riba ima ranice. Sav moj ulov iz južnog mora ima ranice." Zaista, trbuh ribe bio je neravan i kao krastav. "Morski kelp koji otpluta donde umire i smrdi do nebesa. Nešto nije u redu, i ja pomislih da bi ti trebao biti upoznat s time." Leto pogleda u Thufira Hawata, pozvavši starog ratnika da upotrijebi svoje mentatske
sposobnosti. "Cvjetanje planktona, Thufire, što ti misliš?" Hawat se namršti, dok mu je um radio velikom brzinom, a onda kimne. "Vjerojatno je potamanio morski korov koji sada trune. Širi bolest meÿu ribom." Leto pogleda ribara koji je žurno pokrio košaru i sakrio je iza leÿa kako smrad ne bi dopro do vojvodine stolice. "Hvala vam, gospodine, što ste nam na ovo skrenuli pozornost. Morat üemo spaliti otoke mrtvog kelpa i možda dodati neke hranljive tvari u vodu kako bi se ponovo uspostavila pravilna ravnoteža izmeÿu planktona i algi." "Izvinite zbog smrada, gospodaru moj vojvodo." Ribar je bio zbunjen. Jedan od Letovih stražara uzme košaru i držeüi je što dalje od sebe, iznese je kroz ulazna vrata do mjesta gdje üe morski povjetarac otjerati miris. Da nije bilo vas, možda još tjednima ne bih saznao za taj problem. Zaslužili ste našu zahvalnost." Iako je Caladan imao odliþne satelite i klimatske postaje, Leto je þesto dobivao obavijesti - preciznije i brže - od ljudi nego od tih strojeva. Sljedeüa žena željela mu je pokloniti svoju pobjedniþku kokoš. Zatim su na red došla dvojica koji su se raspravljali oko granica pundi rižinih polja i cjenkali se oko nekog voünjaka koji je poplavljen kada je popustio nasip i voda se izlila u nizinu. Jedna starica je poklonila Letu debeli džemper kojeg je isplela. Zatim je jedan ponosni otac želio da Leto dodirne ýelo njegove tek roÿene küeri... Tako je to kada si vojvoda. * * * Tessia je prisluškivala razgovor koji su vodili Leto i princ o politici u Carstvu u salonu apartmana koji je dijelila s Rhomburom u Zamku: oskrvnjivanje Corrino spomenika, sve lošije zdravlje baruna Harkonnena, neugodni sukob koji se sve više rasplamsavao izmeÿu Moritanija i Ecaza unatoþ sardaukarskih mirovnih trupa poslanih na Grumman i stalnih nastojanja Letovih diplomata da unese trunku razuma u dotiþnu situaciju. Razgovor je na kraju skrenuo na tragediju koja je pogodila Kuüu Vernius i na to koliko je vremena prošlo od preuzimanja Ixa. Rhombur je veü rutinski negodovao zbog svega toga, premda nikad nije skupio dovoljno hrabrosti uþiniti sljedeüi korak prema vraüanju onoga što mu je pripadalo po pravu roÿenja. Siguran i zadovoljan na Caladanu, prestao je i razmišljati o osveti ili ju je bar odgodio za neke druge, neodreÿene dane u buduünosti. Ali Tessiji je veü bilo dosta. Još dok je boravila u Školi Majki, proþitala je sve o Kuüi Vernius. Kao i Rhombura, i nju su vrlo zanimale povijest i politika vezane za tehnologiju. Iako je bila upoznata sa sestrinskim planovima unutar planova, osjeüala je da je kao stvorena za njega - te zato i obavezna da ga potakne na akciju. Bilo joj je mrsko gledati ga... zaglavljenog. Odjevena u crno-žutu pamuþnu haljinu do poda, Tessia spusti srebrni poslužavnik s peharima tamnog piva na stol izmeÿu muškaraca. Zatim progovori, iznenadivši ih svojom upadicom. "Obeüala sam ti svoju pomoü, Rhombure. Ako veü ne namjeravaš ništa poduzeti glede nepravde koja je poþinjena tvojoj kuüi, bar se nemoj žaliti zbog toga još deset sljedeüih godina." Arogantno podigavši bradu, Tessia se okrene. "Bar ja to više ne želim slušati." Leto je uhvatio sijevanje njenih prodornih, široko razmaknutih oþiju. Zapanjeno ju je gledao dok je izlazila iz prostorije jedva primjetno šuškajuüi haljinom. "E pa Rhombure, Rþekivao sam da jedna Benegesseritkinja bude... obzirnija. Je li ona uvijek ovako otvorena?" Rhombur je bio zaprepašten. Dohvatio je pivo i ispio gutljaj.
Kako je Tessia za samo nekoliko tjedana uspjela shvatiti što mi je toþno bilo potrebno þuti?" U oþima mu je sada gorjela vatra. Priležnica je izgleda samo osigurala iskru za kresivo koje se u njemu gomilalo tako dugo. Možda si ti svih ovih godina bio previše ljubazan, Leto. 8þinio si sve da mi ovdje bude previše udobno dok se moj otac krio, a moji ljudi bili porobljeni." Trepnuo je. "Samo od sebe se ništa neüe riješiti, zar ne?" Leto je dugo zurio u njega. "Ne, moj prijatelju. Neüe." Rhombur nije mogao od Leta tražiti da pošalje veliku vojnu silu u njegovo ime, jer bi to izazvalo otvoreni rat izmeÿu Kuüe Atreida i Bene Tleilaxa. Leto je veü mnogo riskirao kako bi to sprijeþio. Trenutno je on bio samo komad naplavine, bez ikakvog cilja. Prinþevo lice potamne od odluþnosti. "Možda bih se trebao vratiti na rodni svijet, povesti sa sobom službenu diplomatsku fregatu i pratnju - mogao bih je iznajmiti, pretpostavljam - i spustiti se u kanjon luku na Ixu. Javno üu objaviti svoje ime i tražiti da se Tleilaxi odreknu ilegalne vlasti na našem planetu." Uspuhao se. "Što misliš, što bi na to rekli?" "Ne budi blesav, Rhombure." Leto zavrti glavom, pitajuüi se hoüe Ii njegov prijatelj ozbiljno razmišljati ili ne. "Zarobili bi te i upotrijebili tvoje tijelo za medicinske pokuse. Završio bi isjeckan na desetak komada ubaþenih u desetak axelotl spremnika." "Žarkog mu pakla, Leto, što drugo mogu uþiniti?" Uznemiren i zbunjen, princ stane. "Ispriþaj me, molim te. Moram razmisliti." Odvukao se uz blagi nagib prema svojoj privatnoj spavaüoj sobi i zatvorio vrata. Leto je gledao za svojim prijateljem dosta dugo i pijuckao prije nego što se vratio u svoju radnu sobu s nagomilanim dokumentima o inventaru koji su þekali da budu provjereni i potpisani... Tessia je sve to gledala s gornjem balkona. Sada je pohitala niz zavojito stubište i otvorila vrata spavaüe sobe. Tamo je zatekla Rhombura u krevetu zagledanog u sliku roditelja na zidu. Naslikala ju je Kaiiea, dok je žudjela za danima provedenim u Velikoj Palaþi. Na toj slici su Dominic i Shando Vernius bili sveþano odjeveni, üelavi erl bio je u bijeloj odori s grimiznobakrenim ixijanskim spiralama koje su mu ukrašavale ovratnik, a ona u lepršavoj haljini od mer svile boje lavande. Tessia mu je izmasirala ramena. "Nisam te smjela dovesti u neugodan položaj pred vojvodom. Oprosti." Primijetio je nježnost i sažaljenje u njenim sepia oþima. "Zašto se ispriþavaš? U pravu si, Tessia, premda je meni teško to priznati. Možda se sramim. Trebao sam veü nekako osvetiti roditelje. "Osvetiti cijeli svoj narod i osloboditi ga." Oþajno je uzdahnula. "Rhombure, istinski moj prinþe, želiš li biti pasivan, poražen i zadovoljan samim sobom... ili želiš biti pobjednik? Pokušavam ti pomoüi." Rhombur je osjetio kako svojim iznenaÿujuüe snažnim rukama struþno gnjeþi njegove zgrþene mišiüe, opušta ih, zagrijava. Njezin je dodir bio poput umirujuüe droge i on umalo nije zaspao i zaboravio svoje nevolje. Zavrtio je glavom. "Predao sam se bez borbe, zar ne?" Prsti njegove ljubavnice skliznuše duž njegove kralježnice, uzbuÿujuüi ga. "To ne znaþi da ne možeš sada krenuti u borbu." * * * Zbunjenog izraza lica. Kailea Vernius je bratu donijela sjajni crni paket. "Na njemu je naš obiteljski grb, Rhombure. Upravo je stigao po kuriru iz grada Cala."
Njegova je sestra imala zelene oþi i bakreno tamnu kosu koju je sklanjala od lica pocakljenim þešljevima od školjki. Postala je prava ljepotica; podsjeüala je Rhombura na njihovu majku Shando, koja je nekada bila priležnica Cara Elrooda. Zbunjeni princ zurio je u spiralu na paketu, ali nije vidio nikakve druge oznake. Odjevena u jednostavnu, udobnu odjeüu, Tessia je prišla Rhomburu s leÿa dok je on malim ribarskim nožem otvarao paket. ýelo mu se nabralo kada je izvadio list ridulijanskog papira s crtama, trokutima i toþkicama. A onda je zadržao dah. "Ovo mi sliþi na subrosa poruku, geometrijsku ixijansku borbenu šifru." Kailea je napuüila usne. "Otac me je poduþavao u poslovima, ali malo što mi je rekao o vojnim stvarima. Nisam smatrala da üe mi to biti potrebno." "Možeš li je dešifrirati, moj prinþe?" upitala je Tessia glasom koji je natjerao Rhombura da se upita da njegova benegesseritska priležnica nije možda i školovani prevoditelj. Poþešao se po zamršenoj plavoj kosi, a onda posegnuo za bilježnicom. "Uh, da vidimo. 8þitelj se trudio da mi utuvi šifre u glavu, ali prošle su godine od kada nisam ni pomislio na njih." Rhombur je sjeo prekriženih nogu na pod i poþeo ispisivati galašku abecedu nasumiþnim redom kakvog je upamtio. Izbrisao je redove i brižljivije prekopirao ustrojstvo. Sjeüanje mu se polako vraüalo, a puls ubrzavao dok je zurio u papir. Ovo je pripremio netko tko je mnogo toga o njemu znao. Ali tko? Zatim je Rhombur uzeo ravnalo, i brižljivo mjereüi, iscrtao rešetku na novom listu papira. Zatim je u svaku kockicu upisao po jedno slovo abecede te dodao ustroj šifriranih toþaka. Stavivši tajanstvenu poruku pokraj lista za dešifriranje, povezao je toþkice sa slovima i poþeo prevoditi rijeþ po rijeþ. "Žarkog mu pakla!" Prinþe Rhombure Vernius, punopravni erle od Ixa. Tleilaxaški osvajaþi muþe i ubijaju naš narod zbog najmanjeg prekršaja, a zatim koriste leševe u užasnim eksperimentima. Naše mlade žene nestaju u mraku. Našom industrijom upravljaju porobljivaþi. Nema pravde za Ix - samo sjeüanja, nade i ropstvo. ýeznemo za danom kada üe Kuüa Vernius poraziti osvajaþe i ponovo nas osloboditi. Uz dužno poštovanje, tražimo vašu pomoü. Pomozite nam, molim vas. Poruku je potpisao C'tair Pilru u ime Boraca za slobodu s Ixa. Rhombur je skoþio na noge i zagrlio sestru. "To je ambasadorov sin, Kailea, sjeüaš li se?" 2þi joj se zacakliše kad se prisjetila kako su joj se tamnokosi blizanci udvarali. "Zgodan mladiü. Njegov brat je postao Navigator Ceha, zar ne?" Rhombur je zašutio. Godinama je veü znao da se takve stvari dogaÿaju na njegovom svijetu, ali je izbjegavao razmišljati o tome u nadi da üe problemi nestati sami od sebe. Kako bi mogao stupiti u vezu s pobunjenicima na Ixu? Kao prognani princ bez Kuüe, kakav stav bi mogao zauzeti prema toj tragediji? Nije bio voljan razmotriti sve moguünosti. "Upamtite moje rijeþi", zakleo se Rhombur. "Poduzet üu nešto tim povodom. Moj je narod predugo þekao." Odvojio se od sestre i pogledom potražio Tessiu koja ga je promatrala. "Voljela bih pomoüi", reþe ona. "Ti to znaš." Rhombur privuþe k sebi priležnicu i sestru i þvrsto ih zagrli. Konaþno je pronašao cilj.
31. Da bi saznao nešto o ovom svemiru, þovjek mora krenuti putem otkriüa koji u sebi skriva prave opasnosti. Obrazovanje ne može dati takovu vrstu otkrivanja; to nije stvar koja se uþi i koristi ili odlaže na stranu. Ona nema ciljeve. U našem svemiru, smatramo da su ciljevi krajnji proizvodi, a oni su smrtonosni ako zaokupe þovjeka. Friedre Ginaz, Filozofija majstora maþevanja * * * Transportni ornitopteri prenosili su Ginaz uþenike u skupinama; polako su se spuštali uz rub novog otoka odbojnog izgleda, pokraj stijenja od crne lave koje su tijekom stoljeüa izravnali vodopadi što su se kaskadno spuštali. Gomila oštrog kamenja izdizala se iz vode podsjeüajuüi na pokvareni zub, nije bilo prašuma, zelenila, vidljivih naselja. Ovaj bezimeni, planinski otok, koji je imao samo vojnu svrhu, bio je okružen dubokim, opasnim vodama i ležao je na istoþnom kraju arhipelaga. "Pogledaj, još jedan tropski raj", primijeti Hiih Resser suhim glasom. Zureüi kroz mali okrugli prozor, zajedno s ostalim uþenicima, Duncanu Idahu je bilo jasno da ovo mjesto krije samo nova iskušenja za sve njih. Ali on je bio spreman. Topter se podigao na veüu visinu i uputio se uz strmu padinu kratera šibanu vjetrom do njegovih zakrivljenih usta. Dim i pepeo i dalje su na mahove izlazili iz otvora, dodajuüi težak, topao pokrov vlažnom zraku. Pilot je kružio kako bi svi mogu vidjeti jedan jedini sjajni topter na obodu kratera; ta mala letjelica üe sasvim sigurno biti upotrijebljena tijekom obuke. Duncan nije mogao naslutiti što im se sprema. Topter se zatim spustio do podnožja vulkana gdje se nalazio njihov kamp meÿu ispupþenim laktovima naprslih grebenova i vulkanskim rupama. Raznobojni šatori, koji su se sami postavljali, nalazili su se na ravnoj površini stijenja od lave oko veüeg prostora sa zgradama. Nimalo privlaþno mjesto. Rada su se spustili, mnogi uþenici su požurili izabrati šatore; Duncanu, meÿutim, nije bilo jasno zbog þega bi bilo koji od njih bio pogodniji od ostalih. Visoki majstor maþevanja koji ih je priþekao imao je uštavljenu kožu, grivu guste sijede kose što mu je dopirala do pola leÿa, i prodorne oþi duboko usaÿene u košþate oþne jabuþice. S izvjesnim strahopoštovanjem, Duncan je prepoznao legendarnog ratnika Mord Coura. Cour je kao dijete jedini preživio masakr u svom rodnom rudarskom selu na Hagalu; živio je kao mali divljak u pošumljenim stijenama, gdje je sam nauþio boriti se i zatim se ubacio u bandu koja je uništila njegovo selo. Kada je zadobio njihovo povjerenje, sam je ubio voÿu i sve bandite te se pridružio Carevim Sardaukarima. Godinama je bio Elroodov osobni majstor maþevanja prije nego što se povukao u akademiju Ginaz. Nakon što ih je natjerao da u zboru odrecitiraju prisegu majstora maþevanja, legendarni ratnik reþe; "Ubio sam više ljudi nego što je ijedan od vas štenaca uopüe sreo. Molite se da i vas ne snaÿe ista sudbina. Ako budete uþili od mene, neüu imati izgovor da vas pogubim.
"Nije mi potreban poticaj da bih uþio od njega", Resser reþe Duncanu krajiþkom usana. Starac je þuo promrmljane rijeþi i ošinuo pogledom crvenokosog uþenika. Trin Cronos, jedan od Xþenika s Grummana koji je stajao u stražnjim redovima, nasmiješio se (ne baš prijateljski), ali se brzo obuzdao. Mord Cour nije skidao svoj prodorni pogled s Ressera, þekao je; Duncan zato proþisti grlo i istupi za jedan korak. "Majstore maþevanja Coure, moj mi je prijatelj rekao da nikom od nas nije potreban nikakav j)oticaj da bismo uþili od velikog þovjeka kakav ste vi, gospodine." ývrsto je držao balþak maþa starog vojvode. "Nikome nije potreban izgovor da bi uþio od velikog þovjeka." Cour se okrenu da pogleda i sve ostale uþenike. "Znate li zašto ste ovdje. Ovdje, na Ginazu, mislim?" "Zato što je ovdje Jool-Noret sve zapoþeo", istog trena reþe tamnoputi uþenik s AlDhanaba. "Jool-Noret nije ništa uþinio", izjavi Cour i izazva opüe zaprepaštenje. "Bio je strašan majstor maþevanja, vješt u dvadeset tri borilaþke metode. Razumio se u oružje, štitnike, taktike i u borbu prsa u prsa. Slijedilo ga je desetak nadarenih ratnika, htjeli su da uþe od Noreta, preklinjali su ga da ih nauþi naprednim vještinama, ali veliki borac je to uvijek odbijao, stalno je to odlagao s obeüanjem da üe ih poduþiti kada za to doÿe vrijeme. I nikada to nije uradio! Jedne noüi meteor je pao u ocean nedaleko od obale i podigao val koji je udario o otok na kojem je živio Jool-Noret. Voda je sravnila njegovu kolibu sa zemljom i ubila ga u snu. Njegovim sljedbenicima preostalo je samo da spase njegovo tijelo, tu mumificiranu relikviju koju üe vam s ponosom pokazati kada se vratite na upravni otok." "Ali gospodine, ako Jool-Noret nikoga niþemu nije nauþio, zašto je onda Škola Ginaz osnovana u njegovo ime?" upita Resser. "Zato što su se njegovi uþenici zakleli da neüe poþiniti istu pogrešku. Imajuüi u vidu vještine koje su željeli nauþiti od Noreta, osnovali su akademiju u kojoj su mogli poduþavati najbolje kandidate svim borilaþkim tehnikama koje bi im mogle zatrebati." Povjetarac koji se davio od pepela mrsio mu je kosu. "Spremni ste, znaþi, nauþiti kako da postanete majstori maþevanja?" 8þenici odvratiše jednim odjekujuüim "Da!". Cour zatrese svojom dugom sijedom grivom i nasmiješi se. Naleti vjetra s oceana zvuþali su kao grebanje oštrih noktiju po stijenju od lave. "Dobro. Poþet üemo s dva tjedna uþenja poezije." * * * U najmanjem moguüem zaklonu koji su im pružali šareni šatori, uþenici su spavali na stijenju - hladnom noüu, vrelom danju. Sivi oblaci ispljunutog pepela zaklanjali su sunce. Nisu imali stolice za sjedenje, jeli su sušenu i usoljenu hranu, pili mlaku vodu koja se þuvala u starim baþvama. Sve je imalo okus sumpora. Nitko se nije žalio na teške uvjete. Oni koji su uþili za majstora maþevanja znali su da nema svrhe žaliti se. U teškom okruženju uþili su o metaforama i stihovima. ýak i na drevnoj Teri, ratnici samuraji kojima je na prvom mjestu bila þast, cijenili su svoje uspjehe u sastavljanju haiku stihova isto onoliko koliko i svoju vještinu u baratanju maþem. Mord Cour je slao na stijenu pokraj toplog izvora iz koga se pušilo i poþeo recitirati
drevne epske pjesme; svojim strastvenim glasom izazvao je nemir u srcima svojih uþenika. Kada je konaþno primijetio da su im svima suzne oþi, nasmiješio se i pljesnuo rukama. Skoþio je sa stijene i objavio; "Uspjeh. Odliþno, došlo je vrijeme da uþimo i kako se bori." * * * Odjeven u savitljivi oklop od legure zlata i srebra, Duncan je jahao na ogromnoj oklopljenoj kornjaþi koja nije prestajala škljocati zubima želeüi dohvatiti stremen ili jahaþa. Sjedio je privezan u sedlu raskreþenih nogu, jer drukþije nije mogao obuhvatiti široki poploþani oklop te balansirao drvenim kopljem s tupim metalnim vrhom. Držao je dršku koplja preko zgloba i zurio u trojicu sliþno naoružanih protivnika. Kornjaþe za borbu izlegle su se iz ukradenih jaja i odgajah su ih na farmama u malom zaljevu. Troma þudovišta podsjetiše Duncana na vrijeme kada se morao boriti u oklopu od debelih ploþa. Ali kornjaþe su mogle zatvoriti svoje ýeljusti s rogovima kao da su oklopna vrata, a kada bi im se to prohtjelo mogle su i pojuriti paklenom brzinom. Na temelju ošteüenih ploþa na oklopima, Duncan je zakljuþio da su te zvijeri bile veterani, da su sudjelovale u više bitaka nego što ih je on ikada vidio. Duncan lupnu kopljem po kornjaþinom debelom oklopu kao da je bubanj. Njegova zvijer krene prema Hiihu Resseru i njegovoj kornjaþi, tresuüi þudovišnom glavom s jedne na drugu stranu i škljocajuüi þeljustima prema svemu što joj se našlo nadohvat. "Dolazim izbaciti te iz sedla, Resseru!" Meÿutim, Duncanova kornjaþa je upravo u tom trenutku odluþila stati i nije bilo te sile koja bi je mogla pokrenuti. Ni ostale kornjaþe nisu htjele suraÿivati. Dvoboj na kornjaþama bio je deveta disciplina u desetoboju koji su uþenici morali proüi prije nego što im bude odobren prijelaz na novu razinu uþenja. Tijekom pet napornih dana tijekom kojih su udisali zrak zagaÿen pepelom, Duncan se nikada nije plasirao niže od treüeg mjesta — u plivaþkim borbama, skoku u dalj, gaÿanju iz luka, gaÿanju iz praüke, bacanju koplja, aerobiku, podizanju utega, bacanju noževa i puzanju kroz tunel. Stojeüi stalno na svojoj izdignutoj stijeni, Mord Cour je pratio nadmetanja. Resser, koji je postao Duncanov prijatelj i protivnik, takoÿer je postigao zavidan rezultat. Ostali uþenici s Grummana osnovali su vlastitu kliku þiji je predvodnik bio nasilnik Trin Kronos. Ovaj Grumanac bio je pun sebe i ponosio se svojim porijeklom (premda se pokazanim borilaþkim umijeüem nije mnogo isticao). Kronos je na sva usta ponosno priþao o svom životu u službi Kuüe Moritani dok je Resser rijetko spominjao dom i obitelj. Njega je više zanimalo da što više izvuþe iz svog boravka na Ginazu. Svake noüi, kada bi veü odavno pao mrak, Duncan i Resser bi prionuli na posao u baznom šatoru-biblioteci, meÿu gomilom filmskih knjiga. Od uþenika Škole Ginaz oþekivalo se da upoznaju vojnu povijest, ratne strategije i tehniku borbe jedan na jednog. Mord Cour im je takoÿer utuvio u glavu da moraju prouþiti etiku, književnost, filozofiju i meditaciju... sve one stvari koje on nije mogao nauþiti dok je živio kao mali divljak u pošumljenom stijenju na Hagalu. Tijekom veþernjih sati s majstorom maþevanja, Duncan je napamet nauþio sve o Velikoj Konvenciji na þijim se pravilima vezanim za oružane sukobe zasnivala civilizacija Carstva poslije Butlerijanskog Džihada. Na temelju takvog moralnog i etiþkog razmišljanja, Ginaz je formulirao Kod Ratnika. Duncan je pokušavao uspostaviti nadzor nad svojom svojeglavom kornjaþom, trljao crvene oþi i kašljao. Nosnice su ga pekle od pepela u zraku, a grlo ga je greblo. Oko njega je
tutnjio ocean nasrüXüi na stijenje; iz vulkanskih otvora je šištalo i zagaÿivali su zrak smradom koji je podsjeüao na pokvarena jaja. Poslije upornog, bezuspješnog bockanja, Resserova kornjaþa je konaþno krenula, i crvenokosom nije preostalo ništa drugo nego potruditi se da ostane u sedlu i drži zatupljeno koplje okrenuto u dobrom pravcu. Ubrzo su sve kornjaþe krenule, sporo trupkajuþi sve zajedno u usporenom ludilu. Duncan je istovremeno izbjegao napad dvojice protivnika, Ressera i još jednog, i napao treüeg debljim krajem svog oružja. Deblji kraj koplja pogodio je uþenika toþno u grudi i izbacio ga iz sedla. Oboreni uþenik tresnuo je o neravno tlo, a zatim se otkotrljao u stranu kako ga ne bi zahvatila neka od kornjaþa koje su škljocale þeljustima. Duncan je polegao po oklopu svoje kornjaþe i na taj naþin izbjegao još jedan Resserov napad. A onda se Duncanova kornjaþa ukopala u mjestu da obavi veliku nuždu - što je potrajalo. OsvrüXüi se uokolo, bespomoüan u svom sedlu, Duncan je vidio kako preostali protivnik kreüe na Ressera koji se odliþno branio. Dok je njegova kornjaþa završavala posao, Duncan je þekao pravi trenutak. Nagnuo se najviše što je mogao na jednu stranu na tvrdom oklopu kako bi bio što bliže borcima. Resser je uzvratio udarac i spustio svog protivnika. Zatim je podigao koplje u znak pobjede - kao što je Duncan i oþekivao da üe uþiniti. Upravo u tom trenutku, Duncan je zabio svoje kopije u bok crvenokosog i spustio Ressera s kornjaþe. Ostao je samo Duncan Idaho, pobjednik. Sjahao je, pomogao Resseru da ustane i oþetkao mu pijesak s prsa i nogu. Trenutak kasnije Duncanova kornjaþa se konaþno pomaknula i krenula u potragu za hranom. * * * "Vaše tijelo je vaše najveüe oružje", rekao je Mord Cour. "Prije nego što vam bude povjeren maþ u borbi, morate nauþiti vjerovati svome tijelu." "Ali majstore, uþili ste nas da je um naše najveüe oružje", prekine ga Duncan. "Tijelo i um su jedno", reþe Cour, glasom oštrim poput svog maþa. "Što je jedno bez drugog? Um upravlja tijelom, tijelo upravlja umom." Išao je neravnom plažom, drobeüi oštro kamenje pod žuljevitim tabanima. "Skinite svu odjeüu, svi do jednog — sve do gaüa! Izujte cipele. Ostavite sve oružje na tlu." Bez ijednog pitanja, uþenici poskidaše odjeüu. Sivi pepeo je i dalje padao oko njih, a sumporni plinovi izbijali su iz vulkanskih rupa kao dah pakla. "Poslije ovog konaþnog testa, oslobodit üete se mene i ovog otoka." Mord Cour napuüi usne strogog izraza lica. "Vaše novo odredište je nešto cvjetnije i udobnije." Nekolicina uþenika zaklikta, ali ne baš oduševljeno, jer nisu znali s kakvim üe se zadatkom uskoro suoþiti. "Buduüi da ste svi položili test za pilota toptera prije nego što ste došli na Ginaz, bit üu kratak." Cour pokaza uz strmu padinu prema najvišem obodu kratera koji se nije vidio od magliþaste sive tame. "Na vrhu vas þeka letjelica. Vidjeli ste je kad ste dolazili ovamo. Onaj tko prvi stigne do nje može odletjeti do vaših novih þistih i udobnih baraka. Koordinate su veü unijete u konzolu za pilotiranje. Ostali üe... siüi pješice niz planinu i kampirati ponovo na stijenju, bez šatora i hrane." Oþi su mu se suzile u proreze na ostarjelom licu kada je rekao: "Kreüi!" 8þenici pojuriše, koristeüi rezerve snage kako bi veü u poþetku isprednjaþili. Duncan nije bio najbrži meÿu uþenicima, ali je zato pažljivije od drugih odabrao put kojim üe se penjati. Oštri slojevi stijenja blokirali su neke od staza na pola puta uz uspravni stožac, dok su se drugi prolazi sužavali u slijepe ulice prije vrha. Pojedini klanci djelovali su izazovno, uski potoci i vodopadi
obeüavah su klizav, nesiguran uspon. Pošto je vidio topter visoko na obodu kratera pri dolasku, zainteresirano je prouþio padinu i pripremio se. Sada je prizvao u sjeüanje sve što je primijetio. I krenuo uzbrdo. Kada je teren postao strmiji, Duncan je sustigao one ispred sebe, jer je vješto birao klance ili usjeke, veruüi se uz razvedenu, þvornatu gromadu dok su ostale privlaþili naizgled lako savladivi šljunþani žljebovi u kojima se tlo krunilo pod njihovim nogama. Kada bi im se to dogodilo, poletjeli bi natrag prevrüXüi se preko glave. Trþao je duž spojnih ispusta i obilazio ispupþenja koja nisu vodila izravno prema vrhu, ali je teren bio lakši i omoguüavao mu brže uspinjanje. Prije mnogo godina, kada je bježao da bi saþuvao goli Život kroz pošumljeni rezervat stražarske stanice na Giedi Jedan. Rabban je pokušao uloviti ga. U usporedbi s tim, ovo je bio maþji kašalj. Duncan je bosonog trþao po grubom stijenju od lave, ali bio je u prednosti u odnosu na ostale uþenike: imao je na stopalima žuljeve koje je zaradio iduüi godinama bez cipela po plažama Caladana. Zaobišao je jedan topli izvor i popeo se uz pukotinu s nesigurnim uporištima za ruke i stopala. Morao se uvuüi u pukotinu i potražiti izboþine i usjeke koje üe iskoristiti kao oslonce pri penjanju. Krušljivo kamenje se odvajalo i otpadalo. Uopüe nije sumnjao u to da su Tim Cronos i neki od ostalih egoistiþnih kandidata davali sve od sebe da sabotiraju konkurenciju. To im je bilo važnije nego da stignu prvi do cilja. U sumrak je stigao do oboda vulkana - kao prvi u klasi. Trþao je bez prestanka, penjao se opasnim padinama pod šljunkom, put je birao pažljivo, ali bez kolebanja. Ostali nisu mnogo zaostajali za njim, dolazili su sa svih strana stošca. On preskoþi jednu vulkansku rupu i potrþi prema ornitopteru koji je þekao. ýim je ugledao letjelicu, osvrnuo se preko ramena i vidio Hiih Ressera kako posrüe za njim. Koža crvenokosog bila je izgrebena i prekrivena pepelom. "Zdravo, Duncane!" Zrak je bio pun isparenja, a krater je bljuvao prašinu. Vulkan je tutnjio. Duncan je bio nadomak pobjede i još je vise ubrzao. Još malo pa üe stiüi do toptera. Kada je Resser shvatio da nema izgleda da pobijedi, usporio je teško dišuüi. Velikodušno je priznao prijatelju da je pobijedio. Tim Cronos je pristigao potpuno drugim putem sa suprotne strane kratera. Bio je rumen i bijesan kada je vidio da je Duncan tako blizu toptera koji je þekao. A kada je ugledao Ressera, svog sunarodnjaka s Grummana koji je ostao bez daha i poslije malog posrtanja stao i priznao drugom pobjedu, Kronos se još više razbjesnio. Iako su potjecali s istog svijeta, Kronos je þesto izražavao prezir prema Resseru, ponižavao je crvenokosog i zagorþavao mu život. U ovom razredu preživljavali su najsposobniji. To je bio razlog da se mnogi uþenici meÿusobno zamrzne. Promatrajuüi Kronosa kako maltretira svog sunarodnjaka s Grummana, Duncan je dobio vrlo loš dojam o tom razmaženom plemiükom sinu. Kada Duncan odleti u topteru, Kronos üe vjerojatno priþekati svoje prijatelje s Grummana i izmlatit üe Ressera iz þista mira, da bi iskalio bijes. Kada je Duncan kroþio jednom nogom u praznu letjelicu, donio je odluku. "Hiih Resseru! Ako stigneš prije nego što se vežem i uzletim, siguran sam da üe nas topter obojicu ponijeti." Trin Kronos koji je bio mnogo dalje, pojuri iz sve snage. Duncan prikopþa sigurnosne pojaseve i dodirne polugu za skraüivanje krila kako bi pri uzlijetanju mogao upotrijebiti mlazne potisnike. Resser je zurio u nevjerici. "Hajde!" Razvukavši usta u osmijeh, crvenokosi dobije novu snagu. Pojurio je naprijed dok je Duncan podešavao starter. Tijekom godina koje je proveo u vojvodinoj službi, poduþavali su ga
letu neki od najboljih pilota u Carstvu. Sve pripremne radnje obavio je bez problema. Podsmjehujuüi se Duncanovoj odluci da prekrši pravila, Kronos je potrþao koliko su ga noge nosile, razbacujuüi odvaljeno kamenje na sve strane. Instrumentalna ploþa toptera je zasvijetlila. Osvijetljena naranþasta kutija govorila je Duncanu da je mlazni pogon ukljuþen i on zaþuje tiho ali snažno zujanje turbina. Resser skoþi na potpornje toptera upravo u trenutku kada je Duncan poþeo dizati vozilo uz pomoü mlaznika. Teško dašüXüi, crvenokosi se uhvatio za rub vrata pilotske kabine i ostao visjeti držeüi se za nju. Željno je udisao zrak. Shvativši da neüe stiüi do letjelice, Trin Kronos stane i dohvati kamen. Zavitlao ga je i pogodio Ressera u kuk. Duncan iskljuþi sjajno dugme za polijetanje i krila zalepetaše gore-dole, dižuüi ih sve više iznad vulkana s kapom od lave. Ukljuþiše se i mlaznici, a krila zauzeše položaj za podizanje. Pojaþao je snagu. Resser se prebacio unutra naglavaþke. Sišteüi, jer nikako nije mogao da doÿe do daha, ugurao se pokraj Duncana u mali prostor u pilotskoj kabini i poþeo se smijati. Vjetar koji su podigla krila ornitoptera zapahne razoþaranog Kronosa. Mladiü je zavitlao još jedan kamen koji se odbio o prozor od plaza. Duncan veselo mahne Kronosu i dobaci mu baterijsku svjetiljku iz opreme u topteru. Grumanac ju je uhvatio, ali mu se nije zahvalio na pomoüi, iako je tama oko njega bivala sve gušüa. Ostali uþenici, umorni i bolni, vratit üe se u kamp pješke, da provedu jadnu, hladnu noü vani na otvorenom. Duncan poveüa brzinu i izduži krila do kraja. Sunce je zašlo za obzor, ostavivši za sobom crveno-naranþasti sjaj preko vode. Tama se poþela spuštati poput teške zavjese preko niza otoka na zapadu. "Zašto si to uþinio za mene?" upita Resser, otiruüi znoj s þela. "Ovaj test je trebao svatko raditi za sebe. majstori maþevanja nas sigurno nisu uþili da pomažemo jedni drugima." "Nisu", reþe Duncan s osmijehom. "To sam nauþio od Atreida." Prigušio je osvjetljenje na instrumentalnoj ploþi i nastavio letjeti pri svjetlosti zvijezda slijedeüi koordinate koje üe ih odvesti do njihovog novog otoka.
32. Nikada nemoj podcijeniti moü ljudskog uma, povjerovati u ono u što želi povjerovati, bez obzira na proturjeþne dokaze. Caedmon Erb, Politika i stvarnost * * * Trudeüi se da shvate kako ih je Sestrinstvo uspjelo sprijeþiti da iznesu svoje zahtjeve, barun i Piter de Vries su se zatvorili u sobi za sastanke metalnih zidova na harkonennskoj vojnoj fregati. Brod je kružio na stazi oko Wallacha IX, sa spremnim oružjem... ali bez cilja. Veü dva dana, slali su preko komlinka poruke Bene Gesseritu svaki sat, ali odgovora nije bilo. Ovog puta Mentat nije znao odgovoriti ni gdje ni kako su se te vještice sakrile; nije bila vjerojatnost projekcija ili interferencije. Nije uspio. Barun nije prihvaüao izgovore poslije neuspjeha (a de Vries ga je iznevjerio) i bio je spreman ubiti nekoga na vrlo neugodan naþin. Glossu Rabban je osjeüao da je višak dok je sjedio zaokupljen crnim mislima s jedne strane stola. Promatrao ih je i žalio što ne može ponuditi nikakvo rješenje. "Konaþno, one su vještice, zar ne?" prokomentira on, ali nikoga izgleda nije zanimalo njegovo mišljenje. Nitko nikada nije htio saslušati njegove ideje. Zgaÿeni Rabban napustio je sobu za sastanke, svjestan da je njegovom stricu drago što je otišao. Zašlo uopüe razgovaraju o ovoj situaciji? Rabban nije podnosio pasivnost. Smatrao je da ih ona prikazuje kao slabiüe. Kao barunov vjerojatni nasljednik, Rabban je smatrao da je dobro služio Kuüu Harkonnena. Nadgledao je operacije sa zaþinom na Arrakisu, izveo je þak i prvi tajni napad u sukobu koji je trebao prerasti u sveopüi rat izmeÿu Atreida i Tleilaxa. Toliko puta se veü dokazao, a barun se i dalje odnosio prema njemu kao prema kakvom glupanu. Da su mene pustili da odem u tu školu vještica, ja bih ih sigurno namirisao. Rabban je toþno znao što treba napraviti. Takoÿer je znao da ne treba tražiti odobrenje za to. Barun bi sigurno rekao ne... i pogriješio bi ako bi ga odbio. Rabban üe sam da riješi taj problem, i pokupi nagradu. Konaþno üe njegov stric shvatiti koliko je sposoban. Hodao je u teškim crnim þizmama hodnicima fregate, odluþan obaviti ono što je namislio. Svuda oko njega, naoružani brod je brujao u nijemom zagrljaju gravitacije. ýuo je dijelove razgovora dok je prolazio pokraj kabina i dežurnih postaja. Pokraj njega su žurno promicali ljudi u plavim odorama, obavljajuüi svoje dužnosti. Oduvijek su bili ravnodušni prema njemu. Kada je izdao naredbu, prekinuli su ono što su radili i pohitali otvoriti pregradni zid. Rabban se podboþio, zadovoljan što vidi skrivenu odaju u kojoj se nalazila sjajna, vrlo dotjerana letjelica, ratni brod jednosjed. Eksperimentalni ne-brod. Upravljao je ovim nevidljivim borcem unutar cehovskog astrobroda prije više od deset godina, i brod je besprijekorno obavio svoju dužnost... bio je potpuno neþujan i nevidljiv. I on se odliþno snašao na zadatku, iako je plan na kraju propao. Tada se uvjerio da ne treba previše planirati. Meÿutim, Leto Atreid, proklet da je, nije pristao ponašati se onako kako su to oni od njega oþekivali.
Rabbanov plan je bio jednostavan. Brod i sve u njemu bilo je nevidljivo. Mogao je poüi bilo kamo, promatrati bilo što - i nitko neüe posumnjati. Uhodit üe vještice da vidi što su to naumile, a zatim üe, ako to poželi, zbrisati cijelu Školu Majki. Ukljuþio je tihe motore broda za napad i otvorio dno fregate kroz koje je zatim ispao. Dok je ubrzavao, Rabban ukljuþi generator ne-polja i brod nestane u otvorenom svemiru. Za vrijeme spuštanja na planet, svi brodski sustavi su funkcionirali kako treba. Nepravilnosti primijeüene tijekom nedavnih probnih letova bile su ispravljene. Dok je još bio visoko iznad travom prekrivenih brda, skrenuo je prema zgradama Škole Majki koje su imale krovove od siena crjepova. Vještice su znaþi mislile da mogu tek tako nestati kada im barun zatraži audijenciju? Jesu li se sada smijuljile misleüi da su jako pametne? Odbijale su da doüi na sastanak s barunom. Koliko dugo su mislile da mogu izbjegavati neizbježno? Dodirno je senzorsko dugme i napunio oružje. Jednim neoþekivanim i snažnim napadom spalit þe i sravniti sa zemljom biblioteke, rektorate i muzeje. To üe im privuüi pozornost. Upitao se je ii barun veü otkrio njegov odlazak. Dok je neþujna letjelica napredovala prema kompleksu škole, primijetio je gomile žena koje su se kretale ispred zgrada i u svojoj blesavoj samouvjerenosti smatrale da se više ne moraju sakrivati. Vještice su mislile da mogu zabosti prst u oko Kuüi Harkonnena. Rabban se spuštao u krugovima. Sustav za upravljanje oružjem mu se zagrijao, ekrani na kojima su se vidjeli ciljevi su sjajili. Prije nego što uništi glavne zgrade, može srediti nekoliko tih vještica, jednu po jednu, špona radi. Buduüi da üe to obaviti pomoüu ovog neþujnog i nevidljivog broda, imat üe dojam da ih Bog kažnjava zbog arogancije gaÿajuüi ih munjama iz svoga prsta. Ne-brod je bio u dometu. Iznenada su sve vještice podigle poglede prema njemu. Osjetio je kako mu nešto pritišüe um. Njemu na oþigled, žene su zatreperile i nestale. Vid mu se zatim zamutio i osjetio je pulsiranje u glavi... bol. Rukom je pritisnuo sljepooþnicu, pokušavši se koncentrirati. Meÿutim, tlak u lubanji postajao je sve jaþi kao da mu na þelo nasrüe bik-slon. Ispod njega, prilike opet zatreperiše. U jednom trenutku su se gomile Benegesseritkinja ponovo pojavile, a u sljedeüem su se rastoþile. Zgrade, orijentiri, površina planeta, sve se ljuljalo. Rabban jedva da je vidio ureÿaje za upravljanje. Bio je dezorijentiran, a glava mu je pucala od bola. Rabban šþepa konzolu za pilotiranje. Ne-brod se uvio poput neþeg živog pod njim i letjelica se poþela vrtjeti. Rabban ispusti grgljavi, prigušeni krik. Nije shvatio u kakvoj je opasnosti dok ga nisu obavile pjena za ublažavanje udarca i pauþina za spašavanje. Ne-brod se srušio u voünjak napravivši dugaþku smeÿu brazdu preko da. Završio je na krovu. Poslije malog zastoja, uništena letjelica je skliznula niz nasip u plitak potok. Slupane motore zahvatila je vatra i gusti plavi dim je ispunio pilotsku kabinu. Rabban je þuo šuštanje brodskih sustava za suzbijanje požara dok se oslobaÿao pjene i zaštitnih remena. Gorki dim ga je gušio, a kisele suze su ga tjerale da žmirka. Aktivirao je otvaranje vrata za sluþaj nužde na donjem dijelu broda i puzeüi izašao iz olupine. Skotrljao se niz topli, klizavi metal i završio na rukama i koljenima u vodi potoka koja se pušila. Sav omamljen, zavrtio je glavom. Kada se osvrnuo prema brodu, primijetio je da njegov trup treperi, na trenutak se vidio, na trenutak iza njega su niz nasip poþele u gomilama silaziti žene koje su podsjeüale na skakavce u crnim odorama...
* * * Kada je barun Harkonnen primio putem komveze neoþekivanu poruku od Vrhovne Majke Harishke, poželio je da je zadavi. Danima nije odgovarala na njegovu viku i prijetnje. A sada je ta babuskara sama uspostavila vezu dok se on ushodao po komandnom mostu fregate. Pojavila se na ovalnom ekranu sustava. "Žao mi je što sam bila sprijeþena da vas primim kada ste došli u posjet, barune, takoÿer se ispriþavam što nam je komveza bila u kvaru. Znam da želite o neþemu razgovarati sa mnom." Glas joj je bio izluÿujuüe prijazan. "Ali pitam se da ne biste prvo željeli da vam vratimo neüaka?" Primijetivši kako se osmjehuje svojim tankim usnama ispod zlih bademastih oþiju, shvatio je da njegovo masivno lice izražava potpunu zbunjenost. Okrenuo se da pogleda kapetana i Pitera de Vriesa. "Gdje je Rabban." Obojica odmahnuše glavama, ništa manje iznenaÿeni od njega. "Dovedite mi Rabbana!" Vrhovna Majka dade znak, i nekoliko Sestara privede krupnog muškarca tako da ga je mogao vidjeti na ekranu. Rabban je bio prkosan iako je zadobio nekoliko krvavih ogrebotina i brazgotina po licu. Jedna ruka mu je mlitavo visjela; hlaþe su mu bile poderane na koljenima i otkrivale su neravne rane. Barun tiho opsova. Što li je taj idiot sada uþinio? "Doživio je neku vrstu mehaniþkog kvara na letjelici. Da li nam je pošao u posjet, pitam se? Možda nas je htio uhoditi... ili þak napasti?" Zatim se na ekranu pojavila slika slupanog nebroda koji se još pušio na rubu uništenog voünjaka. "Doletio je u vrlo zanimljivoj letjelici. Obratite pozornost na to kako se na tren vidi, a na tren ne. Da nije u pitanju neka vrsta ošteüenog mehanizma za stvaranje nevidljivosti? Genijalno." Barunu samo što oþi nisu ispale. Blagi Bože, izgubili smo i ne-brod! Ne samo da je njegov glupi neüak dopustio da ga uhvati Sestrinstvo, veü je ne-brod - najmoünije tajno oružje Harkonnena - pao u ruke tih vještica. Piter de Vries mu je neþujno prišao i prošaputao na uho, pokušavajuüi ga smiriti. "Polako i duboko dišite, moj barune. Da li biste željeli da ja nastavim pregovore s Vrhovnom Majkom?" Barun se uspio uz nadljudske napore pribrati. Okrenuo se od ekrana, pa se vratio. Za Rabbana üe se kasnije pobrinuti. "Moj neüak je prava budala. Nije imao moju dozvolu da uzme brod." "Zgodno objašnjenje." "Uvjeravam vas da üe biti strogo kažnjen zbog svoje drske akcije. Takoÿer üemo platiti štetu koju je zadao vašoj školi, to se podrazumijeva." Napravio je grimasu. Zabrinuo se kako je lako priznao poraz. "Nekoliko jabuka. Nema razloga za podnošenje žalbe... niti izvještaja Landsraadu - ako budete suraÿivali. "Suraÿivao!" Nosnice mu se raširiše i on krene unatrag, umalo ne izgubivši ravnotežu. On ima dokaze protiv njih. "Da li bi se u vašem izvještaju našao i opis toga kako je vaša ýasna Majka upotrijebila biološko oružje protiv moje liþnosti i tijela, narušivši time odredbe Velike Konvencije?" "Naše bi izvješüe zapravo sadržavalo izvjesna nagaÿanja", reþe Harishka prepredeno se smiješeüi. "Možda se sjeüate zanimljivog nesretnog sluþaja od prije nekoliko godina kada su dvije tleilaxaške laÿe bile tajanstveno pogoÿene u cehovskom astrobrodu. Vojvoda Leto Atreid bio je optužen za tu grozotu, ali je porekao sve optužbe - što je u tom trenutku djelovalo besmisleno, jer se u blizini nije nalazio nijedan drugi brod. Bar ne vidljiv brod. Utvrdili smo da se
nedaleko nalazila i harkonennška fregata koja se uputila na krunidbu cara Shaddama." Barun se natjerao ostati nepokretan. "Nemate dokaza." "Imamo brod barune." Na ekranu se ponovo pojavila slika olupine koja je treperila. "Svaki nadležan sud došao bi do istog zakljuþka. Tleilaxe i Atreide i te kako bi zanimao ovaj razvoj dogaÿaja. Da i ne spominjem Svemirski Ceh." Piter de Vries je prelazio pogledom s baruna na komekran, dok su se kotaþLüi okretali u njegovom složenom umu, ali nikako nije mogao pronaüi prihvatljivo rješenje. "Taj tvoj pogani jezik üe ti doüi glave, vještice", tiho zareža barun. "Imamo dokaz da je Bene Gesserit upotrijebio štetan biološki agens. Dovoljna üe biti jedna moja rijeþ, i..." "A mi imamo dokaz za nešto drugo, nije li tako?" primijeti Harishka. "Što mislite, barune - da li se ta dva dokaza potiru? Ili je naš dokaz mnogo zanimljiviji?" "Osigurajte mi lijek za moju bolest pa üu razmotriti hoüu li povuüi svoje optužbe." Harishka ga nekako þudno pogleda s ekrana. "Dragi moj barune, lijek ne postoji. Bene Gesserit koristi trajne mjere. Ništa ne može biti kao što je nekad bilo." Tobože je suosjeüala s njim, a u stvari mu se rugala. "S druge strane, ako vi budete þuvali naše tajne, mi üemo þuvati vaše. I možete dobiti natrag svog problematiþnog neüaka — prije nego što uþinimo još nešto nepovratno. U tom trenutku se umiješao de Vries kome je bilo jasno da barun samo što nije eksplodirao. "Takoÿer tražimo da nam vratite slupanu letjelicu." Nisu smjeli dopustiti Sestrinstvu pristup tehnologiji ne-polja, premda je ni Harkonneni nisu razumjeli. "Nemoguüe. Nijedna civilizirana osoba ne bi željela da jedna takva borbena letjelica bude popravljena. Zbog dobrobiti Carstva, moramo poduzeti korake kako bi sprijeþili razvoj te smrtonosne tehnologije." "Imamo mi još brodova!" reþe barun. "Ona je Istinozborka, moj barune", prošaputa de Vries. Stara Benegesseritkinja ih smjerno pogleda dok se barun preznojavao trudeüi se smisliti bolji odgovor. "Što üete napraviti s olupinom?" barun je stezao šake tako snažno da su mu zglobovi pucali. "Potrudit üemo se da nestane, dakako." * * * Kada se Rabban vratio, barun ga je izbiþevao štapom i zakljuþao u luksuznu brodsku kabinu u kojoj je ostao do povratka na Giedi jedan. I pokraj sve svoje glupe nepažnje, taj grubijan je ostao vjerojatni nasljednik Kuüe Harkonnena. Za sada. Barun je koraþao gore dolje i udarao po zidovima, pokušavajuüi smisliti najgoru moguüu kaznu za svoga neüaka koja üe odgovarati nevjerojatnoj šteti koju je prouzroþio svojim nespretnim napadom. Konaþno mu je sinulo i on se kiselo nasmiješio. ýim su stigli kuüi, Glossu Rabban je poslan na udaljeni planet Lankiveil, gdje üe živjeti sa svojim ocem, slabiüem Abulurdom.
33. Obiþaji Atreida moraju biti primjeri þasti za našu djecu kojih üe se oni pridržavati i koje üe prenijeti svojim potomcima. Vojvoda Leto Atreid Prvi govor pred kaladanskom skupštinom * * * Prošlo je osamnaest mjeseci. Zamak Caladan kupao se u srebrnastom sjaju punog mjeseca, bacajuüi sjene tornjiüa duž ruba stijene koja se nadnosila nad uzburkanim morem. Sa svog diskretnog mjesta za promatranje u ukrasnom vrtu, Thufir Hawat je ugledao vojvodu Leta i Kaileau Vernius kako šetaju duž ruba provalije, zvjezdani ljubavnici. Ona je veü više od godinu dana bila njegova službena priležnica, meÿutim, on se ni na što nije obavezao. Ponekad su njih dvoje uživali u tihim, romantiþnim trenucima kao što je bio ovaj. Leto nije uopüe žurio da prihvati bilo koju od brojnih ponuda za sklapanje braþnog saveza koje je dobivao od drugih Kuüa iz Landsraada. Hawatov stalni nadzor živcirao je vojvodu koji je tražio izvjesnu privatnost. Meÿutim, Mentat se na to nije obazirao, on je bio zapovjednik osiguranja Kuüe Atreida. Leto je bio zabrinjavajuüe sklon tome da sam sebe dovede u opasne situacije, jer je previše vjerovao ljudima oko sebe. Hawat je više volio pasti u nemilost kod vojvode zbog svoje pretjerane brižnosti, nego dopustiti da mu promakne kakva pogubna pogreška. Vojvoda Paulus je poginuo u borbi s bikom, jer Hawat nije bio na oprezu. Zakleo se da nikada vise neüe poþiniti takvu pogrešku. Dok su se Leto i Kailea šetali po svježoj noüi, Hawat je brinuo što je staza preuska i što se nalazi preblizu smrtonosne stjenovite provalije. Leto nije dopuštao da postave sigurnosnu ogradu. Želio je da ta Staza ostane upravo onakva kakvu ju je ostavio njegov otac. Stari vojvoda je takoÿer volio ovdje šetati i rješavati državniþke probleme. U pitanju je bila tradicija, a i Atreidi su bili hrabri muškarci. Hawat je pogledom pretraživao tamu infracrvenim naoþalama, ali nije primijetio nikakvo kretanje meÿu sjenama osim kretanja svojih ljudi smještenih duž staze i duž podnožja stijene. Pomoüu uskog snopa crne svjetlosti naložio je dvojici svojih ljudi da promijene položaje. Morao je stalno biti na oprezu. Leto je držao Kaileu za ruku i promatrao njene profinjene crte lica i njenu tamnu bakrenu kosu koja se vijorila na noünom povjetarcu. Podigla je ovratnik kaputa oko vitkog vrata. Po ljepoti nije zaostajala ni za jednom gospom iz Carstva. Rhomburova sestra imala je držanje carice. Ali Leto se nikada neüe moüi oženiti njome. Mora ispoštovati tradiciju kao što su to Xþinili njegov otac i djed prije njega. ýast... i politiþka korist. Meÿutim, nitko, þak ni duh Paulusa Atreida, ne bi se usprotivio takvoj jednoj vezi ako bi Kuüa Verniusa jednog dana vratila svoje bogatstvo. Veü mjesecima je Rhombur, uz Letovu iskrenu pomoü, potajno slao skromna sredstva i ostale potrepštine C'tairu Pilruu i borcima za slobodu s Ixa ilegalnim kanalima, a zauzvrat je dobivao obavijesti, rasporede, slike osiguranja.
Kako je konaþno nešto poduzeo Rhombur je postao živahniji nego što je to dugo prije toga bio. Zastavši na vrhu staze koja je vodila dolje do plaže, Leto se nasmiješio, sretan da je Hawat negdje u blizini, kao i uvijek. Okrenuo se prema ženi pokraj sebe. "Caladan je moj dom od roÿenja, Kailea, i za mene je on uvijek divan. Ali vidim da ti nisi ovdje baš sretna." Noüni galeb se vine u zrak prepavši ih svojim piskutavim glasanjem. "Nisi ti za to kriv, Leto. Veü si zaista mnogo uþinio za moga brata i mene." Kailea nije gledala u njega. "Jednostavno... nisam zamišljala da üu ovdje živjeti." Znajuüi o þemu je maštala, on reþe: "Volio bih da te mogu þešüe voditi na Kaitain da uživaš na carskom dvoru. Primijetio sam da sva zablistaš na gala prijemima. Jednostavno zraþiš tako da mi je žao što te poslije moram vratiti na Caladan. Ovdje nema niþeg glamuroznog, i to nije život na kakav si navikla." Te rijeþi bile su isprike za sve one stvari koje joj nije mogao ponuditi - luksuz, ugled, zakonsku pripadnost nekoj Velikoj Kuüi. Pitao se razumije li osjeüaj dužnosti koji ga je sputavao. Kailein tihi glas bio je nesiguran; bila je nervozna cijelo poslijepodne. Zastala je na stazi: "Ix više ne postoji, Leto, a s njim je nestao i sav sjaj. Pomirila sam se s tim." Okrenuli su se i u tišini zagledali u mraþni ocean prije nego što je ona nastavila. "Rhomburovi pobunjenici nikada neüe uspjeti zbaciti Tleilaxe, je li tako?" "Previše malo znamo o onome što se tamo zapravo zbiva. Izvještaji su nepotpuni. Misliš da bi bilo bolje da ni ne pokušava ništa?" Leto se prodorno zagledao u nju svojim oþima sivim poput dima, pokušavajuüi razumjeti njenu uznemirenost. "ýuda su moguüa." Iskoristila je priliku na koju je þekala. "ýuda, da. Imam i ja jedno za tebe, moj vojvodo." Zagledao se blijedo u nju. Kaileine usne se izviše u nedokuþiv osmijeh. "Rodit üu ti dijete." Sledio se u mjestu od zapanjenosti. Daleko na puþini jato murmona pjevalo je dubokim glasovima kao kontrapunkt pulsiranju zvuþnih bova koje su obilježavale opasne grebene. Leto se zatim polako sagnuo i poljubio Kaileu, osjetivši poznatu vlažnost njenih usana. "Jesi li zadovoljan?" djelovala je tako krhko. "Nisam pokušavala zaþeti. Jednostavno se dogodilo." Odvojio se od Kailee i zagledao se u njeno lice. "Svakako!" Nježno joj je dodirnuo trbuh. "Uvijek sam zamišljao da imam sina." "Možda je sada pogodan trenutak da razmislim o još jednoj dvorskoj dami?" Zabrinuto je upitala Kailea. "Bit üe mi potrebna pomoü da se pripremim za poroÿaj - a da i ne spominjem pomoü oko djeteta kada se rodi." Zagrlio ju je svojim snažnim rukama. "Ako želiš još jednu dvorsku damu, dobit üeš je." Thufir Hawat üe provjeriti sve kandidatkinje za ulazak u domaüinstvo Atreida pažljivo kao i uvijek. "Dobit üeš ih deset ako želiš!" "Hvala ti, Leto." Podigla se na prste da ga poljubi u obraz. "Jedna üe biti dovoljna." * * * Prašina i vruüina prekrivale su sve. Nadajuüi se da bi mu suha klima mogla prijati zdravlju, barun Harkonnen je sada provodio više vremena na Arrakisu. Ali i dalje se osjeüao jadno. U radionici u Carthagu, barun je pregledavao izvješüa o žetvi zaþina i pokušavao smisliti nove naþine da prikrije zaradu od Cara, CHOAM-a, Svemirskog Ceha. Kako je barun bivao sve deblji, morali su napraviti udubljenje u stolu u koje bi mogao smjestiti trbuh. Mlitave ruke su mu poþivale na hrapavoj površini stola.
Prije godinu i po, Bene Gesserit ga je stjerao u kut prijetnjama i protuprijetnjama, dvosmjernim ucjenama. Rabban je izgubio njihov ne-brod. On i vještice ostali su na sigurnom, ali nesigurnom razmaku. Rane su mu se i dalje gnojile i on je postajao sve slabiji i deblji iz dana u dan. Njegovi znanstvenici su pokušavali sagraditi novi ne-brod bez pomoüi richesejanskog genija Chobyna koga je Rabban pogubio. Barunu bi se smrklo pred oþima svaki put kada bi se prisjetio brojnih idiotarija svoga neüaka. Planovi i holozapisi originalnog procesa konstrukcije nisu bili potpuni, bar su tako tvrdili barunovi znanstvenici. Njihov prvi novi prototip zabio se u opsidijanske padine Ebonyia, pri þemu je nastradala cijela posada. Tako im i treba. Barun se upitao bi li više volio umrijeti iznenada ili se muþiti polako gubeüi snagu i propadajuüi. Uložio je ogromnu sumu solarisa u medicinski istraživaþki centar na Giedi Jedan koji je ujedno bilo i pravo umjetniþko djelo. Iako nevoljko, u istraživanjima je povremeno sudjelovao i richesejanski Suk lijeþnik Wellington Yueh koga su i dalje više zanimala istraživanja vezana za kiborge nego pronalaženje naþina da pomogne barunu. Richesejanski premijer mu još nije bio poslao raþun, ali barunu je to bila posljednja briga. I pokraj sveg zalaganja, rezultata nije bilo, a izgleda da ni stalne prijetnje nisu pomagale. Za baruna je sada i sam þin hodanja predstavljao pravi podvig. Kad samo pomisli da se nekada kretao bez muke i graciozno. Uskoro mu štap s drškom u obliku glave crva više neüe biti dovoljan. "Imam neke zanimljive vijesti, moj barune", reþe Piter de Vries, dolebdjevši u prašnjavi ured u Carthagu. Namrštio se zbog ovog prekida. Kvrgavi Mentat u blijedo-plavoj odori prikrio je osmijeh koji mu se pojavio na usnama umrljanim safo sokom. "Priležnica vojvode Leta Atreida raspituje se na carskom dvoru o raspoloživim dvorskim damama. Došao sam vas obavijestiti þim sam mogao. Ali zbog kratkog vremena koje nam je na raspolaganju, ja sam... bio tako slobodan da poradim na tome." Barun izvi obrve. "Oh? O kakvom je to zanimljivom planu rijeþ za koji si smatrao da ti nije potrebno moje odobrenje?" "Postoji izvjesna matrona koja živi u domaüinstvu Suuwoka Hesbana, sina Elroodovog bivšeg dvorskog komornika Akena Hesbana. Veü duže vrijeme ona nas opskrbljuje odliþnim obavijestima o obitelji Hesban. Na moj poticaj ta je doliþna matrona, Chiara Rash-Olin, obznanila da je zainteresirana za namještenje kod Atreida, tako da üe biti pozvana na razgovor na Caladan." "U domaüinstvo Atreida?" upita debeljko. Primijetio je kako se na mršavom mentatovom licu pojavljuje prepredeni osmijeh koji je oslikavao i barunove oduševljenje. "To pruža odreÿene... zanimljive moguünosti." * * * Kailea je þekala u predvorju Cala gradske svemirske luke, šetajuüi amo-tamo po podu od umetnutih morskih školjki i kreþnjaþkih fosila. Iza nje je stajao hrabri kapetan Swain Goire koga je Leto odredio za njenog osobnog tjelohranitelja. Stražareva tamna kosa i mršavo lice podsjeüali su je na Leta. Poranila je da doþeka šatl s putnicom s Kaitaina. Veü je bila upoznala Chiaru kada je postarija žena došla na razgovor na Caladan. Nova dvorska dama imala je besprijekorne
preporuke, þak je radila za obitelj osobnog komornika Cara Elrooda. Znala je bezbroj priþa o veliþanstvenom životu na dvoru. Kailea ju je istog trena primila. Nikako nije mogla shvatiti zašto bi jedna inteligentna gospoÿa poželjela napustiti carsku prijestolnicu zbog života u ovoj zabiti na Caladanu. "Oh, ali ja jako volim more. Volim i mir", odgovorila je Chiara. "Kada ostarite, mila moja, možda üete i vi isto to osjeüati." Kailea je sumnjala u to, i jedva je uspijevala obuzdati uzbuÿenje što je imala toliko sreüe da naleti na ovu ženu. Nestrpljivo je þekala dok je Thufir Hawat provjeravao prošlost Chiare Rash-Olin i ispitivao je o godinama koje je provela u prethodnoj službi. ýak ni stari Mentat nije joj uspio pronaüi bilo kakvu zamjerku. Kailea je brojala dane do trenutka kada üe Chiara poþeti obavljati svoje dužnosti, jer je njena trudnoüa sve više odmicala. Onog dana kada je trebala stiüi, Leto je u Zamku Caladan slušao žalbe i rasprave svojih sunarodnjaka, ali je zato Kailea rano otišla do obližnjeg sletišta na kome je bilo bezbroj neboklipera, toptera i ostalih letjelica. Jedva obuzdavajuüi nestrpljenje, Kailea je prouþavala prostranu zgradu svemirske luke i uoþavala pojedinosti koje su joj ranije promicale. Prvobitni okrugli oblik bio je promijenjen unutrašnjim ukrasnim reljefima, modernim prozorima i ukrasima. Ipak je i dalje djelovala starinski i jednostavno za razliku od veliþanstvene arhitekture na Kaitainu. ýula je probijanje atmosfere, ýak ga je i osjetila kroz pod. Munja plavo-naranþaste svjetlosti prošla je kroz pokrov od oblaka pri nadzvuþnom spuštanju šatla u obliku metka. Mala letjelica je naglo usporila na snažnim suspenzorima, a zatim se lagano spustila na sletište. Omotaþi zatreperiše, ugasiše se. "Toþno na vrijeme", primijeti Swain Goire koji je stajao pokraj nje. Zgodni kapetan je bio visok i imao je uspravno držanje junaka iz kakve filmske knjige. "Ceh se hvali da nikada ne kasni." "Meni se þekanje oteglo." Kailea je pohitala doþekati putnike koji su se iskrcavali. Chiara je odluþila da se ne odjene kao sluškinja. Svoju bucmastu priliku odjenula je u odjeüu za putovanje od udobnog zitvila, a þeliþno-sivu kosu pokupila je u elegantnu pundu na koju je stavila beretku s dragim kamenjem. Rumeni obrazi su joj se sijali. "Kakvo zadovoljstvo što vas ponovo vidim, draga", prela je Chiara. Duboko je udisala vlažni, slani zrak. Iza nje se vuklo na suspenzorima osam kovþega koji samo što se nisu rasprsnuli. Pogledala je prvo Kailein zaokruženi trbuh, a zatim joj se zagledala u zelene oþi i prokomentirala: "Izgleda da je do sada trudnoüa tekla rutinski. Odliþno izgledate, draga moja. Možda ste malo mršavi, ali imam ja i za to lijeka." Kailea je sva sjajila. Konaþno je dobila inteligentnu družicu, nekoga tko je posjedovao carsku profinjenost, osobu koja üe joj pomagati oko muþnih pojedinosti — problema vezanih za domaüinstvo i poslovnih odluka koje je morao donositi njezin zahtjevni, ali pun ljubavi, vojvoda. Hodajuüi pokraj dvorske dame, Kailea je postavila pitanje koje ju je najviše zanimalo. "Kakve su najsvježije vijesti s carskog dvora?" "Oh, draga moja! Imam vam toliko toga ispriþati."
34. Toþno je da se þovjek može obogatiti koristeüi zlo, ali moü Istine i Pravde je u tome što su one trajne... i þovjek, za njih može reüi: "Naslijedio sam ih od oca." Peta dinastija (Stara Tera) kalendar Mudrost Ptahhotepa * * * Što se Rabbana tiþe, njegov stric nije mogao smisliti okrutniju kaznu zbog debakla s nebrodom. Na Arrakisu je barem bilo toplo i nebo je bilo vedro, a Giedi Jedan je nudio sve udobnosti civilizacije. Lankiveil je bio... bijedan. Vrijeme je tako sporo protjecalo da je Rabban poþeo uživati u gerijatrijskim prednostima melangea. Morat üe poživjeti duže nego što je to bilo uobiþajeno samo da bi nadoknadio sve ovo izgubljeno vrijeme... Izolirana utvrÿenja redovnika duboko u planinama nimalo ga nisu zanimala. Isto tako je odbio iüi u sela koja su bila podignuta u vijugavim fjordovima. U njima nije bilo niþeg osim smrdljivih ribara, lovaca uroÿenika i nekolicine uzgajivaþa povrüa koji su pronalazili plodnu zemlju u pukotinama strmih crnih planina. Rabban je najveüi dio vremena provodio na najveüem otoku na sjeveru, blizu ploþe gleþera i daleko od staze krznenih kitova. To mjesto teško da se moglo nazvati civiliziranim, ali tamo su se barem nalazile tvornice, postrojenja za preradu i svemirska luka iz koje su krzno kitova slali na stazu. Tu je barem boravio meÿu ljudima koji su razumjeli da resursi i sirovine postoje zbog dobrobiti one Kuüe koja ih ima. Stanovao je u barakama CHOAM-ove kompanije gdje je imao na raspolaganju nekoliko velikih soba. Iako se povremeno kockao s ostalim radnicima pod ugovorom, najveüi dio vremena provodio je razmišljajuüi i maštajuüi o tome kako da promijeni svoj život þim se vrati na Giedi Jedan. U drugim okolnostima, Rabban je koristio inkvine biþ koji je dobio od jednog harkonennskog službenika i zabavljao se udarajuüi vijugavim crnim nitima po stijenju, komadima leda ili tromim ra-fokama koje su se sunþale na metalnim dokovima. Ali i to mu je ubrzo dosadilo. Tijekom svog dvogodišnjeg progonstva, klonio se Abulurda i Emmi Rabban-Harkonnen, nadajuüi se da oni nikada neüe ni saznati da je kažnjen. Kad Rabban više nije mogao sakrivati svoje prisustvo, njegov otac je otputovao do CHOAM-ovog središta za preradu, navodno u inspekcijski obilazak. Abulurd je doþekao sina u barakama s optimistiþkim izrazom na svom opuštenom pseüem licu kao da se nadao da üe sa suzama u oþima jedan drugom pasti u zagrljaj. Zagrlio je svog sina jedinca, ali se Rabban žurno udaljio od njega. Glossu Rabban imao je þetvrtasta ramena i masivno lice, debele usne i krestu na þelu. Više je liþio na majku nego na oca koji je imao tanke ruke, košþate laktove i velike zglobove. Abulurdova kosa boje pepela djelovala je iskrzano i prljavo, a lice mu je bilo izbrazdano od
pretjeranog boravka na otvorenom. Jedini naþin da Rabban natjera oca da ode, poslije mnogo sati ispraznog blebetanja, bio je da mu obeüa da üe uskoro doüi u Tula Fjord i ostati s roditeljima. Tjedan dana kasnije stigao je u glavnu zgradu. Udisao je težak zrak i imao osjeüaj da mu vlaga prodire u kosti. Rabban je podnosio njihovo tetošenje gušeüi se od odvratnosti i brojao dane do ukrcavanja na astrobrod koji üe ga odvesti kuüi. U glavnoj brvnari jeli su savršena jela od dimljene ribe, kuhanih klabsera, paelju od morskih plodova, snježne dagnje i morske školjke, ukiseljene lignje i usoljeni ruh-kavijar s gorkim, vretenastim povrüem koje je raslo na škrtom tlu Lankiveila. Ribarica, žena širokog lica, crvenih i snažnih ruku, pripremala je jedno jelo za drugim, ponosno služeüi Rabbana. Znala ga je još iz vremena kad je bio dijete. Tada ga je pokušala razmaziti, a sada se ponašala isto kao i onda, samo ga nije štipala za obraze. Rabban ju je mrzio zbog toga. Nikako se nije mogao osloboditi odvratnog okusa u ustima niti smrada s prstiju i odjeüe. Samo je jaki miris dima iz velikog ognjišta uspijevao olakšati patnje njegovom nosu. Njegov otac je smatrao da je prava vatra zanimljivija od termalnih grijaþa ili kugli koje su zraþile... Jedne noüi dok se dosaÿivao i razmišljao, Rabbanu padne napamet jedna ideja, prva iskrica za dvije godine. Bjondax kitovi su bili pitomi i nije ih bilo teško ubiti - te je Rabban pomislio da bi mogao privuüi bogate plemiüe iz Velikih i Manjih Kuüa da doÿu na Lankiveil. Sjetio se koliko mu je zadovoljstvo priþinjavao lov na divlju djecu u Rezervatu šumske postaje i s koliko uzbuÿenja je ubio velikog pješþanog crva na Arrakisu. Možda bi mogao osnovati novu industrijsku granu - lov na kitove, progon ogromnih vodenih zvijeri športa radi. To bi bio dodatni profit za harkonennsku riznicu i pretvorilo bi Lankiveil u nešto mnogo bolje od primitivne paklene rupe kakav je bio sada. ýak bi i barun bio zadovoljan. Dvije noüi prije nego što je trebao otputovati kuüi, iznio je tu zamisao svojim roditeljima. Poput svake idealne obitelji, sjedili su zajedno za stolom i jeli još jedno morsko jelo. Abulurd i Emmi su se stalno gledali i patetiþno uzdisali od zadovoljstva. Njegova majka, oþiju crnih kao ebanovina, nije mnogo govorila, ali je u svemu bespogovorno podržavala muža. Dodirivali su se s puno ljubavi, prelazili rukom od ramena do lakta jedno drugom. "Planiram dovesti neke velike lovce na Lankiveil", Rabban je pijuckao vodnjikavo slatko planinsko vino. "Iüi üemo u lov na krznene kitove - vaši ribari uroÿenici mogu nam biti vodiþi. Mnogi iz Landsraada bi bogato platili za takav jedan trofej. To üe biti pun pogodak za sve nas." Emmi zatrepta oþima i pogleda u Abulurda koji je u þudu zinuo. Pustila ga je reüi ono što su oboje mislili. "To neüe biti moguüe, sine." Rabban se trgnuo kada ga je ovaj slabiü neuljudno nazvao sinom. Abulurd objasni. "Ti si samo vidio dokove za obradu na sjeveru, konaþnu fazu u poslu s kitovim krznom. Ali lov na odgovarajuüe primjerke je težak zadatak i treba ga obaviti pažljivo i vješto. Mnogo puta sam izlazio s ribarima, i vjeruj mi, to nije nimalo veseo posao! Bjondax kitove ne treba ubijati... športa radi." Rabban iskrivi svoje debele usne. "A zašto ne. Ti si ovdje guverner, morao bi se razumjeti u ekonomiju." Njegova majka odmahne glavom. "Tvoj otac mnogo bolje razumije ovaj planet od tebe. Mi to jednostavno ne možemo dopustiti. Kao da je bila okružena neprobojnim velom samouvjerenosti, kao da je ništa nije moglo uzdrmati. Rabban je kljuþao na svojoj stolici, premda više od zgaÿenosti nego od bijesa. Ovi ljudi nisu imali prava zabraniti mu bilo što. On je bio neüak baruna Vladimira Harkonnena, vjerojatni nasljednik jedne Velike Kuüe. Abulurd je veü dokazao da ne može izaüi na kraj s
odgovornostima. Nitko neüe saslušati žalbe jednog promašenog þovjeka. Rabban se odgurne od stola i ode u svoj stan. Tamo je našao zdjelu od školjke Petrovo uho u kojoj je posluga napravila tipiþan aranžman za Lankiveil od komadiüa lišajeva slatkastog mirisa skinutih s kore drveta. Rabban ga je jednim zamahom spustio na izblijedjeli dašþani pod razbivši školjku. * * * Reski zvuci pjesme Bjondax kitova probudili su ga iz nemirnog sna. Kitovi su trubili i pištali atonalno u dubokom kanalu s druge strane prozora, od þega je Rabbanu buþalo u glavi. Njegov otac se sjetno osmjehivao prethodne veþeri dok je slušao te životinje. Stajao je sa sinom na popucalom balkonu od brvana koji je bio klizav od uvijek prisutne magle. Pokazavši rukom u pravcu uskih Aordova u kojima su plivala tamna obliþja, Abulurd je rekao: "Pjesma parenja. Oni su zaljubljeni." Rabban je dobio želju da nešto ubije. Nikako mu iz glave nije izlazilo to da ga je otac odbio i nikako nije mogao shvatiti da je potomak tih ljudi. Previše dugo je veü podnosio ovaj dosadni svijet; trpio je sitne pozornosti oca i majke; prezirao je naþin na koji su odbacili veliþinu i sjaj koje su mogli imati i pristali da ovdje budu zadovoljni. U Rabbanu je sve kljuþalo. Svjestan da mu više nema spavanja pokraj buke koju su vani pravili kitovi, odjenuo se i sišao u utihlu veliku prostoriju. Naranþasti žar u ognjištu nalik na špilju obasjavao je sobu kao da je ispunjeno lavom. Trebalo bi da je budno nekoliko slugu, þistaþi u stražnjim sobama, kuharica u kuhinji koja se priprema za sljedeüi dan. Abulurd nikada nije imao stražare. Meÿutim, stanari glavne brvnare su spavali i hrkali snom neambicioznih. Rabban je sve to mrzio. Uvio se u topli ogrtaþ, þak se udostojao uzeti i rukavice, i tiho izašao. Uputio se neravnim stubama do vode, dokova i ribarske kuüice. Na hladnoüi se kondenzirao mraz iz magle u zraku. U neugodno vlažnoj i smrdljivoj kuüici, pronašao je sve što je želio: pohabana, vibrokoplja s nazupþenim vrhovima za lov na ribe. To mu je sasvim sigurno bilo dovoljno da ubije nekoliko krznenih kitova. Mogao je ponijeti i teže naoružanje, ali to onda ne bi bio lov zbog športa. Plutajuüi po mirnom fjordu, Bjondax kitovi su tiho pjevušili u koru; njihova pjesma se odbijala poput podrigivanja o stijenje. Mraþni oblaci su zaklanjali svjetlost zvijezda, ali se kroz njih ipak probijalo nekakvo sablasno osvjetljenje tako da je Rabban mogao vidjeti što radi. Odvezao je jedan od þamaca srednje veliþine s doka - bio je dovoljno malen da je mogao sam njime upravljati, ali je imao dovoljno debeli trup i masu da je mogao izdržati udare zaljubljenih krznenih kitova. Odgurnuo se i upalio motor, krenuvši prema dubokoj vodi u kanalu gdje su zvijeri pljuskale i igrale se, budalasto pjevajuüi jedne drugima. Glatka obliþja su sjekla vodu, iskakala na površinu, riþXüi svojim treperavim glasovnim membranama. Uhvativši þvrsto upravljaþ rukom u rukavici, poveo je þamac u dublju vodu i približio se jatu kitova. Plivali su uokolo ne obaziruüi se na njegovo prisustvo. Neki su þak, željni igre, lagano udarali u njegov þamac. Zagledao se u tamnu vodu i vidio da su odrasle životinje toþkaste poput leoparda - neke su imale šarene mrlje, a neke su bile kremasto zlatne. Pratio ih je veliki broj mladunþadi. Da li sa sobom vode i djecu kada dolaze u fjordove na parenje? Rabban frkne i podiže punu ruku vibro-
koplja s nazubljenim vrhovima. Zaustavio je motor i ostao plutati, održavajuüi ravnotežu dok su Bjondax zvijeri nastavljale svoj drevni obred ni ne sluteüi što im se sprema. ýudovišta su ušutjela. Oþigledno su primijetila njegov þamac, a onda su ponovo zatrubila. Glupe životinje! Rabban hitne prvo od mnogih vibro-kopalja za kojim su uslijedila i druga u brzom nizu snažnih zamaha. Kada je pokolj poþeo, pjesma kitova se istog trena promijenila. * * * Navukavši debelu odjeüu i papuþe, Abulurd i Emmi pojuriše prema dokovima. Zbunjene sluge poþeše paliti svjetla u glavnoj brvnari, sjajne kugle razbiše tamu, otjeravši sjene. Smirujuüa pjesma kitova pretvorila se u promuklu kakofoniju životinjskih krikova. Emmi je þvrsto uhvatila muža za ruku, pomogavši mu vratiti ravnotežu kada je posrnuo na stubama koje su vodile do obale, naprežuüi se da prodre pogledom kroz tamu, ali svjetlost iz kuüe iza njih bila je prejaka. Konaþno su se sjetili ukljuþiti sjajni mamac na kraju doka koji je svojom svjetlošüu obasjao fjord. Emmi je potišteno kriknula, kao da je željela zatomiti bol. Iza sebe su zaþuli topot slugu koje su silazile stubama; neki od njih nosili su štapove ili primitivna oružja, jer nisu znali da Ii üe morati braniti glavnu brvnaru. Preko vode im se približavao motorni þamac þiji je motor brundao dok je vukao teški teret prema doku. Kada ga je Emmi udarila u rebra, Abulurd se uputio prema dašþanom doku da ustanovi tko upravlja þamcem. Nije želio priznati ono što je u dubini srca veü znao. Do njega dopre glas Glossu Rabbana: "Dobaci mi taj konopac da se privežem." Izbio je na svjetlost. Bio je sav uznojen od napora iako je bilo dosta hladno i skinuo je kaput. Krv mu je prekrivala ruke, grudi i lice. "Ubio sam osam, mislim. Imam ovdje zavezana dva manja krznena kita, ali bit þe mi potrebna pomoü oko izvlaþenja ostalih lešina. Da li ih derete odmah tu na doku ili ih nosite u neku vrstu objekta za to?" Abulurd je samo paralizirano zurio. Konop mu je ispao iz ruke poput udavljene zmije. Nagnuvši se preko ruba broda, Rabban dohvati konop i sam ga privezao za alku na doku. "Ti si ih... pobio?" upita Abulurd. "Ti si ih sve pobio?" Spustio je pogled i ugledao trupla dva mlada Bjondaxa koja su plutala. Krzno im je bilo zamršeno i natopljeno krvlju koja je curila iz brojnih rana. Koža razderana. Oþi su im slijepo zurile poput posudica iz vode. "Dakako da sam ih pobio." Rabban nabra vjeÿe. "To i je cilj lova." Izašao je iz þamca koji se ljuljao i zastao na doku kao da je oþekivao þestitke zbog onoga što je uradio. Abulurd je stezao i opuštao ruke dok su ga razdirali nepoznati osjeüaji bijesa i gaÿenja. Cijelog života ih je potiskivao, ali možda je ipak imao legendarnu harkonennsku narav. Iz dugogodišnjeg iskustva je znao da Bjondax kitove treba loviti u odreÿeno vrijeme i na odreÿenim lokacijama, inaþe üe velika jata izbjegavati mjesto. Rabban se nikada nije potrudio nauþiti ono što je trebalo znati o poslu s kitovim krznom, nije primjeüivao tehnike koje su koristili, jedva da je znao upravljati þamcem. "Pobio si ih na terenu za parenje, idiote jedan!" Povika Abulurd, a preko Rabbanovog lica prijeÿe uvrijeÿen i zapanjen izraz. Otac mu se nikada do sada nije ovako obratio. "Naraštajima veü dolaze u Tula Fjord da odgoje svoju mladunþad i da se pare prije povratka u duboko arktiþko more. Ne zaboravljaju tako lako, imaju generacijsko sjeüanje. Kada
krv jednom zamrlja vodu izbjegavaju to mjesto sve dok im sjeüanje ne izblijedi." Abulurdu izbiše pjege po licu od užasa i ljutnje. Njegov roÿeni sin je prokleo ovo tlo za parenje, prolivši u fjordu toliko krvi da se nijedan Bjondax kit neüe ovamo vratiti desecima godina. Rabban pogleda svoj ulov koji je plutao pokraj þamca, a zatim obuhvati pogledom i fjord iza sebe, uopüe se ne obaziruüi na ono što mu je otac upravo rekao: "Hoüe li mi netko pomoüi ili üu ostale morati sam izvuüi?" Abulurd ga snažno üušne, a onda se u užasu i nevjerici zagleda u svoju ruku, zapanjen što je udario sina. Rabban zareži na njega. Dovoljan je bio još neki mali izazov pa da pobije sve prisutne. Njegov otac nastavi bespomoünim glasom. "Kitovi se više neüe vratiti ovamo na parenje. Zar ne shvaüaš. Sva ta sela u fjordu, svi ljudi koji ovdje žive, zavise od trgovine kitovim krznom. Bez kitova üe ta sela propasti. Sve zgrade uzvodno i nizvodno bit üe napuštene. Sela üe preko noüi opustjeti. Kitovi se neüe vratiti." Rabban je samo zavrtio glavom ne želeüi shvatiti ozbiljnost situacije. "Zašto ti je toliko stalo do tih ljudi? Pogledao je sluge koje su stajale iza njegovih roditelja, muškarce i žene roÿene na Lankiveilu koji nisu bili plemenite krvi i nisu imali buduünost: bili su to samo seljaci, samo radnici. "Nisu oni ništa naroþito. Ti vladaš njima. Ako naiÿu teška vremena, oni üe se prilagoditi. Takvi su njihovi životi." Emmi ga je ošinula pogledom. Konaþno je dopustila snažnim osjeüanjima koje je potiskivala u sebi da izbiju na površinu. "Kako se usuÿuješ tako govoriti. Teško mi je bilo oprostiti ti mnoge stvari, Glossu - ali ova je najgora." Rabban i dalje nije pokazivao da se srami zbog onoga što je uþinio. "Kako oboje možete biti toliko slijepi i blesavi? Zar nemate predodžbu o tome tko ste? O tome tko sam ja? Mi smo Kuüa Harkonnen!" zagrmi on, a zatim ponovo spusti glas. "Sramim se što sam vaš sin." Prošao je pokraj njih bez ijedne daljnje rijeci i otišao u glavnu brvnaru, gdje se oprao i spremio ono malo stvari koje je ponio i zatim otišao. Morao je ovdje provesti još jedan dan, a onda üe imati barunovo dopuštenje da napusti planet. To üe vrijeme provesti u svemirskoj luci. Jedva je þekao da se vrati tamo gdje üe život za njega ponovo imati smisla.
35. ýovjek koji se uporno želi prišuljati divljaþi tamo gdje je nema može to þiniti dovijeka bez uspjeha. Nije dovoljno biti uporan u potrazi. Mudrost Zensunni s lutanja * * * Gurney Halleck þetiri godine nije otkrio nikakav trag koji bi ga odveo do sestre, ali ni u jednom trenutku nije se prestao nadati. Njegovi roditelji više nisu željeli ni spominjati Bheth. Tijekom mirnih, bezbojnih veþeri nastavili su prouþavati Naranþastu Katoliþku Bibliju, nalazeüi smirenje u navodima koji su im proricali sudbinu... Gurney je ostao sam sa svojim bolom. One noüi kada je pretuþen, i kada mu nitko od mještana iz Dmitrija nije pomogao, roditelji su ipak na kraju odvukli Gurneyovo slomljeno i izubijano tijelo natrag u kuüicu. Imali su nešto lijekova, a težak život ih je natjerao da nauþe ponešto o ukazivanju prve pomoüi. Majka ga je smjestila na krevet i njegovala ga je što je najbolje znala i umjela, dok je otac stajao pokraj zavjese nijemo þekajuüi da se Harkonneni vrate. Sada, þetiri godine kasnije, Gurneyov profil je bio mnogo grublji nego prije, zahvaljujuüi ožiljcima koje je zadobio te noüi; njegovo rumeno lice djelovalo je nemirno. Pri svakom pokretu osjeüao je oštar bol duboko u kostima. ýim je smogao snage, ispuzao je iz kreveta i vratio se na posao. Odraÿivao je svoj dio. Mještani su prihvatili njegovo prisustvo bez ijedne rijeþi. Nisu þak ni pokazali da im je drago što üe im pomoüi ispuniti kvotu. Gurney Hallecku je postalo jasno da mu više nije mjesto meÿu njima. Prestao je uživati u veþerima provedenim u krþmi i više je nije posjeüivao. Poslije nekoliko mjeseci truda, Gurney je uspio popraviti baliset tek toliko da je ovaj proizvodio glazbu, premda mu je opseg bio još manji, a zvuk iskrivljen. Rijeþi kapetana Kryubija nisu mu izlazile iz glave, ali ipak nije prestao komponirati pjesme i pjevati ih u svojoj sobi. Ostali su se mogli pretvarati da ih ne þuju. Gorka satira je, meÿutim, nestala iz njegovih stihova; sada je u svojim pjesmama prizivao uspomene na Bheth. Roditelji su mu bili tako blijedi i isprani da nije mogao da im se sjeti lica, iako su sjedili u susjednoj sobi. Ali se zato, i poslije svih tih godina, živo sjeüao svake crte sestrinog lica, svakog gracioznog pokreta, kose boje lana, izraza, nježnog osmijeha. Posadio je novo cvijeüe vani i brinuo se o ljiljanima i ružama. Želio je da biljke žive, kako bi sjeüanje na Bheth ostalo jasno i snažno. Dok je radio, pjevušio je njene omiljene pjesme - i imao osjeüaj da je ona tu pokraj njega. ýak je zamišljao da možda misle jedno na drugo u istom trenutku. Ako je još bila živa... Kasno jedne noüi, Gurney je þuo kretanje ispred prozora i vidio neku sjenu kako se šulja kroz tamu. Mislio je da sanja dok nije zaþuo glasnije komešanje i duboko disanje. Brzo je sjeo u krevetu, i þuo kako nešto bježi. Na simsu je našao cvijet, svježe ubran ljiljan nalik na kakav totem. Poruka je bila jasna.
Medu kremastim laticama našao je komad papira. Gurney šþepa ljiljan, bijesan što mu se netko ruga tim cvijetom koji je Bheth najviše voljela. Ali kada ga je pomirisao, primijetio je poruku. Bila je pola stranice dugaþka, napisana na brzinu, ali oþigledno ženskim rukopisom. Tako ju je brzo proþitao da je shvatio samo dijelove poruke. Prvih nekoliko rijeþi je glasilo: "Reci majci i ocu da sam živa!" ývrsto stegnuvši poruku, Gurney se prebaci preko simsa otvorenog prozora i bos potrþa prljavim ulicama. Osvrtao se lijevo i desno dok nije ugledao sjenu koja je pojurila izmeÿu dvije zgrade. Prilika je žurno nastavila prema glavnom putu koji je vodio do tranzitne podstanice i do Harko Grada. Gurney nije pozvao priliku. To bi stranca samo natjeralo da ubrza. Nastavio je dugaþkim koracima, ne obaziruüi se na bol koji je probadao njegovo skrpljeno i samo donekle izlijeþeno tijelo. Bheth još bila živa! Stopala je vukao po neravnom, suhom tlu. Stranac je ostavio selo za sobom i uputio se prema rubnim poljima; Gurney je nagaÿao da je parkirao neko malo vozilo u blizini usjeva. Kada se þovjek okrenuo i vidio nejasnu priliku kako trþi prema njemu, on pojuri. Gurney je veü bio zadihan, ali je nastavio da trþi. "Stani! Samo želim s tobom razgovarati." ýovjek se nije zaustavio. Na mjeseþini je Gurney primijetio da nosi þizme i priliþno finu odjeüu... sasvim sigurno nije bio seljak Gurney je vodio težak život od koga mu je tijelo bilo napeto poput opruge ure, tako da je brzo smanjivao razmak. Stranac se sapleo na neravnom terenu, omoguüivši Gurney da se pogne i zaleti u njega poput D-vuka koji u jurišu obara plijen. ýovjek se ispružio u prašini. Uspio je ustati i pojuriti prema poljima, ali ga je Gurney ponovo spustio. Otkotrljali su se preko ruba jarka dubokog dva metra u kojem su seljaci posadili zakržljale stabljike krala. Gurney šþepa þovjeka za prednji dio fine košulje i podiže ga u polusjedeüi položaj oslonivši ga o prljavi zid jarka. Oko njih je pljuštalo kamenje, Šljunak i prašina. "Tko ste vi? Jeste li vidjeli moju sestru? Je li dobro?" Gurney osvijetli þovjekovo lice svojim kromo svjetlom. Bilo je blijedo, a široko razmaknute oþi sijevale su mu uokolo. Glatke crte lica. ýovjek poþne pljuvati prašinu kroz zube i pokuša se suprotstaviti. Kosa mu je bila uredno podšišana. Odjeüa mnogo skuplja od bilo þega što je Gurney ikada vidio. "Gdje je ona?" Gurney mu se unio u lice i izvadio poruku kao dokaz što ga optužuje. "Odakle ovo? Što ti je rekla? Kako si znao za ljiljan?" ýovjek šmrkne i oslobodi jednu ruku da protrlja povrijeÿeni þlanak. "Ja... ja sam harkonennski popisivaþ stanovništva za ovaj kraj. Putujem od sela do sela. Moj je zadatak popisati sve ljude koji služe baruna." Progutao je slinu. Gurney ga još više privuþe. "Viÿam mnoge ljude. Ja..." nervozno se nakašljao. "Vidio sam tvoju sestru. U kuüi zadovoljstva blizu jedne od vojarni. Platila mi je novcem koji je uspjela uštedjeti rijekom godina." Gurney je duboko disao i pratio svaku njegovu rijeþ. "Rekao sam joj da üe me moji obilasci dovesti i do sela Dmitri. Dala mi je sve svoje solarise i napisala tu poruku. Rekla mi je što uþiniti i ja sam to uþinio." Odgurnuo je Gurneyovu ruku i ljutito se uspravio. "Zašto si me napao? Donio sam ti vijesti od sestre." Gurney zareža na njega. "Želim saznati više. Kako da je pronaÿem?" ýovjek zavrti glavom. "Platila mi je samo da prokrijumþarim ovu poruku. Mnogo sam
riskirao þineüi to, a zbog tebe üe m uhvatiti. Ništa više ne mogu uþiniti ni za tebe ni za nju. Gurneyove ruke krenuše prema þovjekovom grlu. "Da, možeš. Reci mi u kojoj je kuüi zadovoljstva, blizu koje vojarne. Da li više voliš uüi u rizik da Harkonneni saznaju... ili da te ja ubijem ovdje i sada?" Snažno je stegao þovjekov grkljan. "Reci mi!" Ovo je bila prva vijest u þetiri godine koju je Gurney primio i nije mogao propustiti priliku. Bheth je bila živa. Osjetio je da mu je srce živnulo zbog toga. Popisivaþ stanovništva poþne govoriti. "Vojarna je u blizini Ebonija i jezera Vladimir. Harkonneni u blizini imaju jame za robove i rudnike opsidijana. Vojnici nadgledaju zatvorenike. Kuüa zadovoljstva..." Teškom mukom je progutao slinu, plašeüi se da otkrije novu obavijest. "Ta kuüa zadovoljstva služi za sve vojnike. Tvoja sestra radi u njoj." Gurney je sav drhtao dok je razmišljao kako stiüi na drugu stranu kontinenta. Njegovo znanje geografije bilo je vrlo oskudno, ali mogao je otkriti još pojedinosti. Zagledao se u mjesec koji je nestajao iza dimnih oblaka, veü smišljajuüi neodrživi plan kako da oslobodi Bheth. Gurney kimne i spusti ruke. Popisivaþ stanovništva þetvoronoške izaÿe iz jarka i potrþa preko polja šepajuüi i pocupkujuüi, jer ga je bolio izvrnuti þlanak. Za sobom je podizao prašinu i zemlju. Uputio se prema zaklonu od grmlja u kojem je vjerojatno ostavio vozilo. Otupio i iscrpljen, Gurney je skliznuo niz zid jarka. Duboko je i odluþno uzdahnuo. Bilo mu je svejedno što je þovjek pobjegao. Konaþno je saznao nešto o boravištu svoje sestre.
36. Uspješan vladar kažnjava opoziciju i nagraÿuje pomoü; pomiþe svoje snage nasumiþno; skriva one stvari koje ga þine moünim; smišlja kontra poteze kojima izbacuje protivnike iz ravnoteže. Westheimer Atreid, Elementi Upravljanja * * * Letu je vrijeme protjecalo još brže od kada je postao otac. Odjeven u oklop igraþku i noseüi štitnik od papirnatih ploþa, djeþDþLü se gegajuüi uputio naprijed, napao iz sve snage punjenog salusanskog bika svojim vara kopljem ukrašenim perjem, i povukao se. Victor, vojvodin dvogodišnji sin, nosio je kapu opšivenu zelenim paspulom i crvenim grbom Atreida. Leto je bio na koljenima i smijao se dok je pomicao igraþku s glavom naþLþkanom rogovima s jedne na drugu stranu, tako da crnokosi djeþak, koji se još kretao s djetinjom nespretnošüu, nije imao laki cilj. "Uþini onako kako sam ti pokazao, Victore." Pokušao je prikriti osmijeh pretvarajuüi se da je ozbiljan. "Pažljivo s varom" Podigao je ruke i pokazao mu. "Drži ga ovako, i zabij ga, postrance u mozak tog þudovišta." Djeþak je poslušno ponovo probao, jedva podigavši oružje. Tupi vrh vare odbio se o napunjenu glavu, sasvim blizu znaka koji je Leto kredom na njoj iscrtao. "Mnogo bolje!" Odgurnuo je u stranu bika igraþku, dohvatio djeþaka i podigao ga visoko iznad glave. Victor se kikotao dok ga je Leto golicao. "Zar opet." upita Kailea s neodobravanjem. "Leto, što to radiš," Stajala je na vratima sa svojom dvorskom damom, Chiarom. "Ne uþi ga da uživa u toj gluposti. Želiš da umre kao njegov djed?" Leto se istog trena uozbiljio i okrenuo prema svojoj priležnici. "Bik nije bio odgovoran za to, Kailea. Izdajnici su ga drogirali." Vojvoda nije spomenuo da je osobno Letova majka bila umiješana u zavjeru. To je bila tajna koju je od svih skrivao. Leto je prognao gospu Helenu meÿu Sestre u Izolaciji. Kailea ga pogleda, nije je uvjerio. Pokušao je zvuþati razumnije. "Moj je otac vjerovao da su te zvijeri plemenite i veliþanstvene. Da bi se jedna od njih pobijedila u ringu, potrebni su velika vještina i þast. "Ipak... da li je to prava stvar za našeg sina?" Kailea je pogledala u Chiaru kao da traži podršku od postarije žene. "Ima samo dvije godine." Leto promrsi djeþakovu kosu. "Nikada nije prerano za uþenje borilaþke vještine - þak se i Tufir slaže s tim. Mene otac nikada nije tetošio, i ni ja neþu razmaziti Victora." "Sigurna sam da ti znaš najbolje", primijeti ona rezignirano uzdahnuvši, ali nervozno šaranje njenih oþiju govorilo je drukþije. "Konaþno, ti si vojvoda." "Vrijeme je da Victor poÿe na sat, draga", Chiara je pogledala na ruþni kron optoþen draguljima, antiknu richesejansku bižuteriju koju je donijela s Kaitaina. Victor je razoþarano podigao pogled prema nadnoseüoj prilici svoga oca. "Hajde, poÿi." Leto ga potapša po leÿima. "Vojvoda mora nauþiti mnoge stvari, a nisu sve toliko zabavne kao
ovo." Djeþak je još trenutak ostao tvrdoglavo na mjestu, a onda se uputio na svojim kratkim nožicama preko sobe. Chiara ga je, smiješeüi se kao da mu je ona baka, podigla i odnijela u privatnu uþionicu u sjevernom krilu Zamka. Swain Goire, stražar koji je bio odreÿen da nadzire Victora, krene za dvorskom damom. Kailea je ostala u sobi za igru. Leto je uspravio napunjenog bika uza zid, obrisao vrat ruþnikom i utalio žeÿ hladnom vodom iz vrþa. "Zašto se moj brat uvijek prvo provjeri tebi prije nego što meni išta kaže?" Uoþio je da je uznemirena i nesigurna. "Je li istina da on i ona žena razmišljaju o vjenþanju?" "Ne ozbiljno - mislim da mu je to tek tako palo na pamet. Znaš i sama koliko je Rhomburu potrebno da bilo što poduzme. Jednog dana, možda." Pogledala ga je s neodobravanjem i stisnula usne. "Ali ona je samo... Benegesseritkinja. Nema nimalo plemenite krvi." "Moj roÿak Car nije imao ništa protiv jedne Benegesseritkinje." Leto nije spomenuo koliki bol osjeüa u srcu. "Na njemu je da odluþi, Kailea. Nema sumnje da se njih dvoje vole." On i Kailea poþeli su se udaljavati jedno od drugog þim se rodio njegov sin. Ili je to možda poþelo onog trenutka kada je Chiara stigla sa svim svojim ogovaranjima i velikim priþama o Carskom dvoru. "Ljubav? Zar je to jedini sastojak potreban za brak?" Lice joj se smrklo. "Što bi tvoj otac, veliki vojvoda Paulus Atreid, rekao na toliko licemerje?" Pokušavši ostati miran, uputio se do vrata sobe za igru i zatvorio ih kako ih nitko ne bi mogao þuti. "Vrlo dobro znaš zašto te ne mogu uzeti za suprugu." Sjetio se užasnih svaÿa vlastitih roditelja iza debelih vrata njihove spavaüe sobe. Nije želio da se to dogodi njemu i Kailei. Njenu profinjenu ljepotu poružnilo je nezadovoljstvo. Kailea je zabacila glavu, tako da su joj bakreni uvojci zaigrali meÿu lopaticama. "Naš sin bi trebao jednoga dana postati vojvoda Atreid. Nadala sam se da üeš promijeniti mišljenje kada ga bolje upoznaš." "U pitanju je politika, Kailea." Leto se zarumenio. "Mnogo volim Victora. Ali ja sam vojvoda jedne Velike Kuüe. Moram prvo misliti na Kuüu Atreida." Ostale Kuüe paradirale su sa svojim küerima stasalim za udaju pred Letom na vijeüima Landsraada u nadi da üe ga namamiti. Kuüa Atreida nije bila ni najbogatija niti najjaþa, ali Leta su uglavnom svi voljeli i poštovali, naroþito poslije hrabrosti izražene za vrijeme suÿenja po konfiskaciji. Ponosio se onim što je postigao na Caladanu... i bilo mu je žao što ga Kailea nije više cijenila zbog toga. "A Victor üe ostati kopile." "Kailea..." "Ponekad mrzim tvog oca što ti je utuvio te budalaste ideje u glavu. Zbog toga što ti ja ne mogu osigurati politiþki savez ni s kim, jer nemam miraz ni položaj, nisam prihvatljiva za suprugu. Ali zato jer si ti vojvoda, možeš mi zapovjediti da doÿem u tvoju postelju kada god to poželiš." ZaþXÿen naþinom na koji je izrazila svoje nezadovoljstvo, zamišljao je stvari koje je Chiara vjerojatno govorila Kailei u privatnosti njezinih soba. Nije postojalo drugo objašnjenje. Letu se nije naroþito sviÿala ta strankinja, ali ako bi otpustio dvorsku damu vjerojatno bi spalio ono malo mostova što ga je još vezivalo za Kaileu. Njih dvije su se odliþno slagale, uživale su u razgovorima i oponašanju dvorskog stila života. Zagledao se kroz isprugani plaz prozora, razmišljajuüi o tome koliko su on i Kailea bili sretni prije samo nekoliko godina. "Ja to ne zaslužujem, naroþito poslije svega što je moja obitelj Xþinila za tebe i tvoga brata."
"Oh, baš ti hvala. Ali nije ti ni ugrozilo ugled, zar ne? Pomogao si jadnim izbjeglicama s Ixa kako bi svoj narod uvjerio da si blagonaklon vladar. Plemeniti vojvoda Atreid. Meÿutim, mi koji živimo s tobom znamo da si samo þovjek, a ne legenda u kakvu želiš da se pretvoriš. Ti zapravo nisi junak obiþnog naroda, premda zamišljaš da jesi. Da jesi, složio bi se..." "Dosta! Rhombur ima sva prava oženiti Tessiu ako to želi. Ako tako odluþi. Kuüa Vernius je uništena i on se neüe morati ženiti iz politiþkih razloga." "Osim ako njegovi pobunjenici ne pobjede na Ixu", uzvrati ona. "Leto, kaži mi istinu - da li se potajno nadaš da njegovi borci za slobodu neüe pobijediti kako bi dovijeka imao razlog da me ne oženiš?" Leto je bio zaþXÿen. "Dakako da ne!" Oþigledno smatrajuüi da je pobijedila, Kailea izaÿe iz sobe. Kada je ostao sam, poþeo je razmišljati o tome koliko se ona promijenila. Godinama je bio oþaran njome. Sve je poþelo mnogo prije nego što ju je uzeo za priležnicu. Dopustio joj je da mu se sasvim približi, premda ne onoliko koliko je ona to željela. U poþetku mu je bila od velike pomoüi, podržavala ga je, ali njene ambicije su postale prevelike i strašno mu je zakomplicirala život. U posljednje vrijeme ju je previše þesto hvatao kako se šepuri pred zrcalom, udešavajuüi se poput kakve kraljice - a to nikada nije mogla postati. On nije mogao promijeniti ono što je ona bila. Meÿutim, radost koju mu je pružao sin nadmašivala je sve probleme. Ljubav koju je osjeüao prema djeþaku iznenaÿivala je i njega samog. Želio je sve najbolje za Victora, da izraste u dobrog i þasnog þovjeka po ugledu na Atreide. Iako službeno nije mogao proglasiti djeþaka svojim nasljednikom, Leto je namjeravao pružiti mu sve što je mogao. Jednoga dana, Victor üe shvatiti stvari koje nisu išle u glavu njegovoj majci. * * * Dok je djeþak sjedio za strojem za uþenje, prepoznavajuüi oblike i boje, Kailea i Chiara su tiho razgovarale. Victor je dosta brzo pritiskao dugmad, postižuüi vrlo visoke rezultate za svoje godine. "Moja gospo, moramo nekako zaobiüi vojvodu. On je tvrdoglav þovjek i namjerava sklopiti braþni savez s nekom velikom obitelji. Nadvojvoda Ecaz se nabrusio na njega, nudi mu jednu od svojih küeri. Sumnjam da je svrha njegovih diplomatskih nastojanja u sukobu izmeÿu Moritanija i Ecaza samo dimna zavjesa kojom želi prikriti svoje stvarne namjere." Keileine oþi se suziše u proreze dok je razmatrala ovo. "Leto sljedeüeg tjedna putuje na Grumman razgovarati s vikontom Moritanijem. Oni nemaju küeri za udaju." "On kaže da ide tamo, draga. Ali svemir je prostran i ako Leto malo skrene, kako üeš ti to saznati? Poslije toliko godina provedenih na Carskom dvoru, odliþno se razumijem u te stvari. Ako Leto napravi službenog nasljednika, gurnut üe tvog Victora pod otiraþ kao pravo kopile... i uništiti tvoj položaj." Kailea spusti pogled. "Rekla sam sve onako kako si me poduþila, Chiara, ali bojim se da ga previše tlaþim..." Ovdje, gdje je Leto nije mogao vidjeti, dopuštala je da na površinu izbiju nesigurnost i strah. "Oþajna sam. Izgleda da ništa ne mogu uþiniti. On i ja smo nekada bili bliski, ali sve je pošlo naopako. Nadala sam se da üe nas sin ponovo zbližiti." Chiara napuüi izborane usne. "Ah, draga moja, u drevna vremena takvu djecu su nazivali 'ljudska žbuka' koja održava obitelj na okupu." Kailea zavrte glavom. "Naprotiv, Victor je samo svima skrenuo pozornost na problem.
Ponekad mislim da me Leto mrzi." "Ipak nešto se može još uþiniti, samo morate imati u mene povjerenja, moja gospo." Chiara spusti ruku na rame mlade žene. "Kao prvo, razgovarati s bratom. Zamolite Rhombura da vidi što on može napraviti." Glas joj je bio umilan, a rijeþi razumne. Vojvoda ga sluša." Kailea živne. "To bi moglo uspjeti. Vrijedi pokušati." * * * Razgovarala je s Rhomburom u njegovom stanu u Zamku. Motao se po kuhinji s Tessiom, pomažuüi joj da pripremi salatu od ovdašnjeg povrüa. S izluÿujuüe zbunjujuüim osmjehom na licu, Rhombur ju je pažljivo slušao dok je sjekao grimizno morsko zelje na dasci za sjeþenje. Njemu izgleda nije bilo jasno u kako ozbiljnoj situaciji se nalazi njegova sestra. "Nemaš se pravo ni na što žaliti, Kailea. Leto se prema nama ponašao kraljevski - uh, naroþito prema tebi." Ona oþajno frkne. "Kako možeš to reüi. Sada kada imam Victora, još više ulazim u rizik." Lomila se da li da pobjesni ili da se prepusti oþajanju. Tessia trepne svojim oþima boje sepie. "Rhombure, najbolje bi za oboje bilo da zbacite Tleilaxe. Kad vratite Kuüu Vernius, svi vaši ostali problemi postat üe nevažni." Rhombur se nagnuo da poljubi svoju priležnicu u þelo. "Tako je, ljubavi moja - zar misliš da ne pokušavam? Potajno šaljemo C'tairu veü godinama novac, ali i dalje ne znam kako napreduju ti pobunjenici. Hawat je poslao još jednog uhodu, ali je i on nestao. Ix je tvrd orah, takvim smo ga mi stvorili." Tessia i Kailea iznenadiše jedna drugu kada uglas odgovoriše: "Moraš se više truditi."
37. Svemir se temelji na osnovnom naþelu ekonomije: sve ima svoju cijenu. Plaüamo da bismo ostvarili svoju buduünost, plaüamo za pogreške prošlosti. Plaüamo za svaku izvedenu promjenu... a skupo plaüamo i ako odbijemo izvesti promjenu. Anali cehovske banke, Filozofski registar * * * Slobodnjaci su meÿu sobom govorili da Shai-Huluda treba poštovati i da ga se treba plašiti. Liet Kynes je, meÿutim, i prije navršene šesnaeste veü mnogo puta jahao crve. Na svom prvom putovanju u južne polarne krajeve, on i njegov brat po krvi Warrick pozivali su jednog crva za drugim, jašuüi ih do iscrpljenosti. ýim bi jednog pustili, zabijali su udaraþ u pijesak, pripremili kuke za Tvorca, i pozivali sljedeüeg. Svi Slobodnjaci su raþunali na njih. Satima bez kraja, dvojica mladiüa u pustinjskim odijelima preko kojih su nosili ogrtaþe s kapuljaþama, trpjeli su dnevnu žegu pod prašnjavo plavim nebom. Slušali su kako pijesak tutnji ispod njih, plamteüi zbog trenja koje je stvarao crv svojim prolaskom. Uputili su se mnogo dalje od šezdesetog stupnja geografske širine do kojeg su se protezala naseljena podruþja, prešli su Veliku Ravnicu i otvorene erge, mora pijeska bez ikakve staze, stigli do samog ekvatora i nastavili na jug prema zabranjenim gajevima palmi u blizrni antarktiþke kape. Ove biljke posadio je i njegovao Pardot Kynes i one su bile dio velikog sna o novom buÿenju Dine. Liet je pogledom prelazio preko te ogromnosti. Zimski vjetrovi oþistili su površinu Velike Ravnice tako da je ona sada bila glatka poput površine stola. Ovo je, nema sumnje, obzor vjeþnosti. Prouþavao je odbojno zemljište, neprimjetne prelaze i stjenovita ispupþenja. Otac ga je poduþavao o pustinji od kada zna za sebe. Planetolog ju je nazivao podruþjem koje ne podnosi žaljenje, bez stanke... u njoj nije bilo nikakvog kolebanja. Dok se sumrak spuštao na šesti dan njihovog putovanja, crv je poþeo pokazivati znakove uznemirenosti i umora i bio je spreman zaroniti u pijesak, iako su mu glavni prstenasti segmenti bili otvoreni kukama, Liet dade znak Warricku i pokaže prema niskom grebenu stijena i zaklonjenim pukotinama. "Tamo možemo provesti noü. Warrick svojim štapovima za navoÿenje natjera crva da stane, oslobodile kuke i spremiše se za silaženje. Kada je Liet bio dozvao ovu neman, dao je znak svom prijatelju da potrþi niz grubu kožu u segmentima. "Tko se prvi popne, posljednji silazi", reþe Liet. Waarick se spusti do pješþane brazde odakle je mogao izbjeüi udare repa. Odvezao je sanduke sa sirovim melangeom i odvukao ih izvan dohvata þudovišta. Zatim se uputi prema vrhu jedne dine. Tamo je ostao nepokretan, razmišljajuüi kao pijesak, nepokretan poput pustinje. Liet je dopustio crvu da se ukapa u tlo i odskoþio u posljednjem trenutku. Nastavio se probijati kroz pijesak u koji je propadao, kao da je moþvara. Njegov je otac volio priþati priþe o baruštinama s kužnim isparenjima na Beli Tegeuse i Salusi Secundus, ali Liet je sumnjao da ti drugi svjetovi imaju makar djeliü one ljupkosti kakvu je imao Arrakis... Zato jer je bio sin Umma Kynesa, Liet je uživao u izvjesnim prednostima i