Pobjeüi üe i ponovo smisliti naþin kako napustiti planet, ako to bude potrebno. Nakon što je uspio opstati na Giedi Jedan tolike godine, sumnjao je da u cijelom Carstvu postoji neko gore mjesto. Gurney je zamišljao lik svog nesvjesnog dobrotvora, vojvode Kuüe Atreida. Osjetio je da mu se lice poþinje razvlaþiti u osmijeh prije nego što je zapao u stanje hibernacije.
62. Nebesa mora da su zvuk vode koja teþe. Slobodnjaþka poslovica * * * Liet-Kynes se vratio u bazu krijumþara na Antarktiku tri godine nakon što su on i Warrick naletjeli na nju. Pošto je izgubio svaku nadu da þe zadobiti ženu koju je volio, bilo mu je sve svejedno. Liet je konaþno odluþio zatražiti od Dominica Verniusa da mu uzvrati uslugu. Zamolit üe voÿu krijumþara da ga odvede s Dine na neki drugi svijet, daleko odavde. Dok se ponosni i nasmijani Warrick nije vratio iz Špilje Ptica sa svojom prelijepom ženom, Liet je oþajniþki želio þestitati paru. Ali kada su izviÿDþi na grebenu iznad sieþa najavili dolazak crva koji je nosio dva jahaþa, Liet se povukao u vlastite odaje da meditira i da se moli. Volio je svog brata po krvi, kao i Faruolu, i nije namjeravao izazivati nikakve nevolje niti netrpeljivost. Slobodnjaci su imali izreku; "Svaka zla misao mora odmah biti odagnana kako ne bi uhvatila korijena." Zagrlio je Warricka kod ulaza koji je spreþavao oticanje vlage, ne obaziruüi se na prašinu, jak miris zaþina i znoj poslije mnogo sati provedenih na leÿima crva. Primijetio je da njegov prijatelj naprosto blista od sreüe. Faruola je oþigledno bila zadovoljna. Službeno je pozdravila Lieta kao što je to i priliþilo tek udatoj ženi. Liet im se nasmiješio, ali njegov gorko-sladak pozdrav utopio se u bujici þestitara, meÿu kojima je bio i Heinar, Faruolin otac i naib sieþa, koji ih je pozdravio svojim hrapavim glasom. Rijetko kada se Liet-Kynes pozivao na slavu svoga oca, ali za proslavu vjenþanja nabavio je košaru punu svježeg voüa iz špilje-staklenika u Flaster Bazenu: naranþe, datulje, smokve i gomilicu oporih li bobica koje su rasle na Beli Tegeuse. Ostavio je poklon u praznoj odaji koju üe Warrick i Faruola dijeliti, i ona ih je doþekala kada su se povukli na poþinak. Zahvaljujuüi svemu tome, Liet-Kynes je oþvrsnuo. Tijekom sljedeüih mjeseci ipak se nije mogao pretvarati kako se ništa nije promijenilo. Njegov najbolji prijatelj je sada imao druge obveze. Imao je ženu i uskoro - ako Shai-Hulud bude milostiv imat üe obitelj. Warrick nije više mogao provoditi onoliko vremena u komandoskim akcijama kao ranije. Bol koji je osjeüao u srcu nije se smanjio ni poslije godinu dana. Liet je i dalje želio Faruolu više nego bilo koju drugu ženu i poþeo je sumnjati da üe se ikada oženiti, nakon što je nju izgubio. Ako još malo ostane u sieþu Crveni Zid, njegova tuga bi mogla prerasti u ogorþenost - a on nije želio zavidjeti svome prijatelju. Frieth je shvaüala kako se njezin sin osjeüa. "Liete, jasno mi je da na neko vrijeme moraš napustiti ovo mjesto." Mladiü je kimnuo, razmišljajuüi o dugom putu do južnih polarnih krajeva. "Bit üe najbolje da se posvetim... nekom drugom poslu." Dobrovoljno se prijavio isporuþiti novi mito u zaþinu Rondo Tueku, poüi na taj mukotrpan put na koji je malo njih rado išlo. "Kažu da jeke ne þujemo samo ušima", reþe Frieth. "Jeke sjeüanja þujemo srcem."
Smiješeüi se, majka mu spusti vitku ruku na rame. "Poÿi tamo kamo moraš. Ja üu sve objasniti tvome ocu." Liet se oprostio od sieþa, Warricka i Faruole. Ostali Slobodnjaci nisu nasluüivali njegov nemir. "Sin Umme Kynesa želi poüi na hadž" govorili su, odnoseüi se prema tom putovanju kao prema svetom hodoþašüu. A možda je to i bila neka vrsta potrage za vizijom, za unutrašnjim mirom i ciljem. Morao je zamijeniti Faruolu nekom drugom opsesijom koja üe ga pokretati. Cijelog života živio je u sjeni Pardota Kynesa. Planetolog je poduþavao Lieta da postane njegov nasljednik, ali mladiü se nikada nije upitao da li je to put kojim želi krenuti. Mladi Slobodnjaci su þesto nastavljali stazama svojih oþeva, ali to nije bilo obvezno. San o ponovnom buÿenju Dine je nadahnjivao i tražio veliku strast. Umma Kynes je imao odane pomagaþe Stilgara, Turoka i Ommuna, kao i njima podreÿene voÿe, osim svog devetnaestogodišnjeg sina. San neüe umrijeti, bez obzira na to što Liet odluþi. Jednoga dana bi mogao svima njima zapovijedati... ali samo ako se tom problemu posveti svim svojim srcem. Otiüi üu odavde i pokušati shvatiti cilj za kojim izgara oþevo srce. Odluþio je poüi Dominicu Verniusu. * * * Slobodnjaci su znali vratiti se istim putem preko neravnog ili bezbojnog tla; Liet-Kynes je zurio u antarktiþku divljinu. Veü je bio predao destiliranu esenciju zaþina za nedopuštenu pošiljku namijenjenu cehovskim agentima. Ali umjesto da se vrati u svoj sieþ, umjesto da ode u obilazak gajeva palmi kao što se od njega oþekivalo, Liet se uputio dublje u polarne predjele u potragu za krijumþarima. Dok je pokušavao otkriti bilo kakvu neravninu u zidu gleþera koji se nadnosio nad njim koja bi mu pokazala gdje se nalaze špilje, svjetlost je oslabila i sada je koso padala na tlo. Bio je zadovoljan kada je vidio da su krijumþari poduzeli sve korake da poboljšaju kamuflažu, kako su im on i Warrick predložili. Iza visoke linije ledom okovane stijene, pronaüi üe duboki ponor na þijem dnu se nalaze Dominicovi krijumþarski brodovi. Uputio se prema podnožju stijene. Ruke su mu se ukoþile, a obrazi su mu bridjeli od hladnoüe. Buduüi da nije znao kako uüi u bazu, tragao je za prolazom s nadom da üe ga primijetiti i uvesti unutra ali nitko se nije pojavio. Liet se þitav sat trudio da ga netko ugleda, þak je i vikao i mahao rukama. Na kraju se pokraj njega ukazao mali otvor kroz koji je izašlo nekoliko muškaraca koji su sijevali oþima i držali uperene laserske puške. Mladi Liet-Kynes je smireno podigao glavu uvis. "Vidim da ste na oprezu kao i uvijek", primijeti on sarkastiþno. "Izgleda da vam je moja pomoü potrebnija nego što sam pretpostavljao." Pošto ljudi nisu spuštali upereno oružje, Liet se namrštio i upro prst u koziþavog muškarca bez jednoga oka, a zatim u još jednog veterana s pramenom oštre sivo-bijele kose. "Johdame, Asuyo - zar me ne prepoznajete? Malo sam stariji i viši, i pomalo mi raste brada, ali nisam se baš mnogo promijenio." "Svi Slobodnjaci su sliþni", zareži koziþavi Johdam. "Onda su svi krijumþari slabovidni. Došao sam Dominicu Verniusu." Sada üe ga morati ili ubiti ili uvesti unutra. Liet se uputio odluþnim korakom u tunele, a krijumþari zapeþatiše otvor za njim. Dok su prolazili pokraj zida za promatranje unutar stjenovitog utvrÿenja, on se zagleda u provaliju koja je zaklanjala njihovo uzletište. Skupine ljudi su žurile uokolo poput mrava,
utovarujuüi brodove. "Pripremate se za ekspediciju", primijeti Liet. Obojica veterana ga ledeno pogledaše. Asuyo, þija je sivo-bijela kosa bila još kuštravija nego ranije, isprsi se pokazujuüi nekoliko novih odliþja i oznaka þina koje je pridodao starima na svom jednodijelnom odijelu... meÿutim, ni na koga nije uspio ostaviti bilo kakav dojam. Johdam je i dalje djelovao ogorþeno i nepovjerljivo, kao da je veü mnogo toga izgubio i da uskoro Rþekuje da üe izgubiti i ostatak. Liftom su se spustili do osnovice pukotine i izašli u šljunkoviti bazen. Liet je prepoznao nadnoseþu priliku Dominica Verniusa, þiji je obrijani skalp sijao na slaboj polarnoj svjetlosti. Voÿi krijumþara je zapalo za oko pustinjsko odijelo posjetitelja i odmah ga je prepoznao. Mahnuo mu je i krenuo prema njemu. "Što je bilo momþe, jesi li se ponovo izgubio? Da li ti je ovog puta bilo teže pronaüi nas, nakon što smo se bolje sakrili?" "Bilo je teže privuüi pozornost vaših ljudi", reþe Liet. "Vaši stražari sigurno spavaju na dužnosti." Dominic se nasmije. "Moji þuvari imaju pune ruke posla oko utovara. Moramo uhvatiti astrobrod, veü smo rezervirali i platili mjesto na njemu. Što mogu uþiniti za tebe? Trenutno smo u gužvi." Liet duboko udahnu. "Obeüali ste mi uslugu. Došao sam vam reüi što želim." Iako je bio zateþen, Dominicove oþi zasvjetlucaše. "Odliþno. Veüina ljudi koja može nešto dobiti ne þeka tri godine da odluþi što želi." "Vrlo sam vješt i mogao bih vam biti od koristi", reþe Liet. "Povedite me sa sobom." Dominic se u prvom trenutku zaprepastio, a onda je razvukao usta u osmijeh. Lupio je Lieta po ramenu tako jako da je tim udarcem mogao srušiti i životinju. "Popni se na moj zapovjedniþki brod da porazgovaramo o tome." Pokazao je uz rampu prema izgrebenoj fregati. Dominic je svoju privatnu kabinu opremio tepisima i raznim drugim stvarima da sliþi na dom. Izbjegli vojvoda da Lietu znak da sjedne na jednu od suspenzorskih stolica. Jastuk od tkanine bio je ofucan i umrljan, kao da je veü desecima godina redovno korišten, ali Lietu to nije smetalo. S jedne strane Dominicovog pisaüeg stola svjetlucala je holofotografija neke prelijepe žene. "Reci što ti je na umu, momak." "Rekli ste da biste mogli iskoristiti umijeüe Slobodnjaka u vašoj bazi na Salusi Secundus." Dominicovo glatko þelo se nabra. "Slobodnjak bi nam dobro došao." Okrene se prema slici lijepe žene koja je svjetlucala i kao da mu se osmjehivala bez obzira na to gdje on stajao. "Što ti misliš, Shando, ljubavi moja? Da dopustimo ovom momku poüi s nama?" Dominic je zurio u holo kao da oþekuje odgovor. Liet se naježio. Ixijanski vojvoda se okrenuo prema njemu i nasmiješio. "Svakako da hoüemo. Pogodba je pogodba, i tvoj zahtjev je sasvim razuman... premda bi se þovjek mogao upitati jesi li pri zdravoj pameti." Dominic razmaže kap znoja po sljepooþnici. "Svakome tko želi poüi na Carev planet-zatvor oþito je potrebno malo više sreüe u životu." Liet stisne usne, ali ništa ne reþe. "Imam neke svoje razloge." Dominic nije navaljivao. Prije mnogo godina, na njegovoga oca je ostavilo dubok dojam ono što je vidio na Salusi Secundus. Ožiljci na planetu nisu zarasli þak ni poslije mnogo stoljeüa od holokausta. I Liet je morao posjetiti taj planet ako je želio shvatiti vlastite motive, odrediti put kojim üe iüi u životu. Možda üe, ako provede izvjesno vrijeme na Salusi, meÿu tim neravnim stijenjem i nezaraslim ranama, uspjeti shvatiti kakva je to iskra zapalila oþevo doživotno zanimanje za ekologiju.
Krupni krijumþar þvrsto stegne Lietu ruku. "Dobro, to smo obavili. Kako je ono tvoje ime?" "Za nepoznate sam Weichih." "U redu, Weichih, ako üeš biti þlan moga tima, morat üeš i odraditi svoj dio posla." Dominic ga je izveo iz kapetanovih soba i odveo do rampe, zatim su izašli van. Svuda oko njih krijumþari su se znojili i stenjali od napora. "Prije mraka polijeüemo za Salusu Secundus."
63. Pogledaj u svoju unutrašnjost i vidjet üeš svemir. Zensunni aforizam * * * Arrakis. Treüi planet u sustavu Canopus. Vrlo zanimljivo mjesto. Cehovski navigator D'murr zurio je kroz prozore od plaža iz svoje sobe koja je bila þestica u odnosu na ogromni astrobrod. Daleko ispod njegovog broda, iza prljavog smeÿeg vela prašine koju je podigao vjetar, nalazio se Arrakis, jedini izvor melangea koji mu je omoguüavao shvatiti složene staze svemira. Kakvo mi samo zadovoljstvo pruža zaþin. Jedan mali raketoplan probijao se kroz atmosferu planeta s južnog pola, oslobodio se i stigao do velikog broda na stazi. Kada se raketoplan smjestio na svoje mjesto, kamera osiguranja prikazala je D'murru malu skupinu putnika koji su se upravo iskrcavali u zajedniþko podruþje astrobroda s kontroliranom atmosferom. Unatoþ tome što je brod imao veliku posadu sastavljenu od radnika Svemirskog Ceha, D'murr je morao sve nadzirati i to u svakom trenutku. On je bio Navigator. Ovo je bio njegov brod, njegov dom i njegovo radno mjesto. On je za njega bio odgovoran. Poznato šištanje naranþastog plina melangea jedva se þulo u njegovoj zatvorenoj prostoriji. D'murr nikada ne bi mogao prošetati tim pustinjskim planetom, jer mu se tijelo jako deformiralo, zapravo, nikada više neüe moüi napustiti sigurnost svog spremnika. Ali veü i to što se nalazio blizu Arrakisa ga je smirivalo. Uposlio je svoj mozak višeg reda da razvije matematiþku analogiju za taj svoj osjeüaj, ali nikako nije postizao potrebnu oštrinu. D'murr Pilru je trebao postiüi nešto više u životu dok je još bio ljudsko biüe i prije nego što je stupio u službu Ceha. Sada je bilo kasno. Ceh ga je uzeo tako brzo - tako neoþekivano - odmah nakon što je položio pristupni test. Nije bilo vremena da se oprosti kako treba, da dovede u red sve svoje ljudske poslove. Ljudsko biþe. Kako široku definiciju je obuhvaüala ta rijeþ? Red Bene Gesserit je veü naraštajima pokušavao izaüi na kraj s tim pitanjem, sa svim nijansama, rasponima intelekta i osjeüaja, uzvišenim dostignuüima, kobnim neuspjesima. D'murrov fiziþki izgled znaþajno se promijenio od kada se pridružio Cehu... ali koliko je to bilo važno? Jesu li on i svi ostali Navigatori nadmašili ljudskost da bi postali nešto sasvim drugo? Ja sam i dalje ljudsko biüe. Ja više nisam ljudsko biüe. Slušao je vlastite zabrinute, kolebljive misli. D'murr je promatrao nove putnike, razbarušene muškarce u tamnoj odjeüi koji su upravo ulazili u glavni salon za putnike. Iza njih su lebdjele putne torbe na suspenzorima. Jedan od njih, rumen, s bujnim brkovima i glatko izbrijanom glavom, djelovao mu je neobiþno poznato... Još se sjeüam nekih stvari. Dominic Vernius. Gdje li je on bio svih ovih godina? Navigator izda naredbu u sjajnu mikrofon-kuglu pokraj svojih siüušnih V-usta. Na ekranu
se pojaviše imena putnika, ali nijedno od njih nije mu bilo poznato. Prognani erl Vernius putovao je pod lažnim imenom, i unatoþ svih cehovskih uvjeravanja o tajnosti podataka. On i njegovi ljudi uputili su se na Salusu Secundus. U navigacionoj odaji oglasilo se zvono. Svi raketoplani su bili usidreni na svojim mjestima. Cehovska posada je zatvorila sve ulaze i nadzirala Holtzmanove motore; vojska struþnjaka pripremala je astrobrod za napuštanje polarne staze. D’mur to jedva da je i primijetio. Razmišljao je o spokojnim danima na Ixu, o idiliþnom vremenu koje je tamo proveo sa svojim roditeljima i bratom blizancem u Velikoj Palaþi erla Verniusa. Nepotrebne ruševine uma. U svojstvu Navigatora obavljao je izraþunavanja višeg reda i uživao u dimenzijskoj matematici. Prebacivao je astrobrodove pune putnika i tereta preko neizmjernih daljina... Ali iznenada je osjetio blokadu, nešto mu je odvuklo pozornost i prestao je funkcionirati. Njegov složeni mozak više nije bio usmjeren, i to mu se dogodilo usred važnih izraþunavanja. Zašto je njegov um, ostatak onog ja koje je izgubio, tražio da prepozna ovog þovjeka? Odgovor je izbio na površinu poput nekog stvorenja koje se pojavilo iz dubina mraþnog mora: Dominic Vernius je bio važan dio D'murrove prošlosti. Njegove prošlosti kao ljudskog biþa... Želim nabrati svemir. Ali umjesto toga, kroz um su mu promicale slike nekadašnjeg Ixa; prizori raskoši na Verniusovom dvoru na kojem je živio sa svojim bratom C'tairom. Lijepe djevojke u skupim haljinama koje su se osmjehivale; þak i ljupka erlova mlada küer, Kailea. Njegov mozak, dovoljno veliki da obuhvati svemir, bio je i skladište svega onoga što je on nekada bio kao i svega onoga što üe postati. Još se nisam razvio do kraja. Lica ixijanskih djevojaka zamijenila su namrštena lica njegovih instruktora u Školi na Navigatore na Raskršüu. Njihove zapeþDüene odaje su ga okružile, a njihove siüušne oþice su ga probadale zbog neuspjeha. Moram nabrati svemir! Za D'murra, ovo je bilo najveüe senzualno iskustvo uma i tijela i umnoženih dimenzija koje su mu bile dostupne. Posvetio se Cehu, otprilike na isti naþin na koji su se primitivni sveüenici i opatice nekada posveüivali svome Bogu, suzdržavajuüi se od spolnih odnosa. Konaþno je uspio otrgnuti se od ljudskih sjeüanja koja su ga zadržavala od posla, raširiti i obuhvatiti zvjezdane sustave, protegnuti kako bi stigao do njih pa i dalje. Dok je D'murr vodio astrobrod kroz nabrani svemir. Galaktika je postala njegova žena... i on je s njom vodio ljubav.
64. Stalni rat stvara posebne društvene uvjete koji se nisu mnogo promijenili tijekom stoljeüa. Jedan od uvjeta je stalni oprez kako bi se odbio moguüi napad. Drugi je pravilo autokrata. Cammar Pilru, ixijanski ambasador u progonstvu Traktat o padu nepravednih vlada * * * C'tair nije dugo uživao u zadovoljstvima zajedniþkog života s Miral Alechem. Poslije Rhomburove holoprojekcije, oni su se razdvojili zbog sigurnosnih razloga i pronašli svatko svoju zaštiüenu nišu u kojoj üe živjeti. Nadali su se da üe na taj naþin bar jedno od njih imati veüe izglede preživjeti i nastaviti važan posao. Držeüi se dogovora, redovno su se sastajali u menzi u kojoj je ona radila, razmijenili bi na brzinu poglede i promrmljali po koju rijeþ. Meÿutim, kada je jednom došao u dogovoreno vrijeme, neka druga žena nezainteresiranog pogleda stajala je na Miralinom mjestu i dijelila hranu. Uzeo je tanjur s isjeckanim povrüem i sjeo za stol za kojim su obiþno zajedno sjedili. C'tair je promatrao red, ali se Miral nije pojavila. Nastavio ga je promatrati i dok je zabrinut jeo. Kada je odnio prazne sudove do mjesta gdje su ih ribali za sljedeüu smjenu, upitao je jednu od radnica: "Gdje je žena koja je ovdje radila prije tri dana?" "Otišla", zlovoljno mu je odgovorila. Jedna starija žena þetvrtastog lica se namrštila. "Što se to tebe tiþe?" "Nisam mislio ništa loše." Stražar Tleilaxa pogleda u njihovom pravcu i primijeti da razgovaraju. Odmah je suzio svoje oþice kao u glodavca. C'tair se udaljio odmjerenim korakom, potpuno usmjeren na to da svojim držanjem ne skrene još više pozornost na sebe. Miral se nešto dogodilo, ali on se nije smio više raspitivati. Nije imao koga pitati. Kada se stražar uputio prema staroj konobarici da s njom porazgovara, C'tair je ubrzao korak i uspio se izgubiti u gomili koja je milila uokolo i nestane u jednom boþnom oknu. Spustio se u tunele suboida u kojima se izgubio. Osjeüao je da ga sa svih strana salijeüe zla kob. Nešto je pošlo strašno naopako. Uhvatili su Miral, i sada je C'tair ponovo ostao sam - bez organiziranog otpora, bez ikoga tko bi ga pokrivao i pomagao mu u njegovoj privatnoj pobuni. Kakve je izglede imao,? Ostao je bez svake pomoüi izvana. Zar se je svih ovih godina samo zavaravao? I ranije je radio sam, nije pokazivao što osjeüa, ali sada mu je srce strašno þeznulo za njom. Ponekad je žalio što se upustio u vezu s Miral, jer je sada stalno brinuo za nju. Ali u gluho doba, dok je ležao sam u krevetu, bio je zahvalan na trenucima ljubavi koje su zajedno doživjeli. Nikada više je nije vidio živu. * * * Poput razjarenih osa koje štite košnicu, Tleilaxi su sproveli brutalnu raciju mnogo žešüu nego ikada do tada. Pogubili su na tisuüe radnika koji su im se samo uþinili sumnjivi, ne bi li
ojaþali svoju vladavinu terora. Ubrzo je postalo jasno da je osvajaþima svejedno hoüe li istrijebiti sve ixijansko stanovništvo. Mogli su sve pobiti i dovesti vlastite ljude: gole, Liceigraþe, koga god žele. Nije prošlo dugo, i pobunjeniþki duh Ixijanaca ponovo je bio slomljen. C'tair nije zadao nijedan udarac veü šest mjeseci. Jedva je uspio pobjeüi iz zamke koju su postavili Sardaukari. Iznenadio ih je ruþnim pištoljem sa strelicama. Strepio je da mu Tleilaxi ne uÿu u trag na temelju otisaka prstiju ili genetskog ustrojstva i živio je u neprestanom strahu da üe ga uhititi. Stanje se uopüe nije popravljalo. Nakon što je projektirao prokrijumþarenu poruku princa Rhombura, veza s vanjskim svijetom bila je potpuno prekinuta. Nije bio dopušten pristup nikakvim promatraþima niti isporuka bilo kakvih poruka. Svi nezavisni kapetani i prijevozni radnici bili su otjerani. Nije imao naþina da pošalje þak ni najkraüu moguüu poruku Rhomburu koji je bio u progonstvu na Caladanu. Ix se pretvorio u crnu kutiju koja je proizvodila tehnologiju za CHOAM-ove mušterije. Pod nadzorom Tleilaxa obavljani su samo manje zahtjevni poslovi. Oni su sami otkazivali narudžbe, što se štetno odražavalo na dohodak od prodaje. C'tairu je to bila mala utjeha. Ponovo je bio odsjeþen i nije mogao naüi saveznike niti je bio u stanju ukrasti potrebnu opremu. Ostalo mu je još svega nekoliko dijelova u njegovoj novoj zaštiüenoj rupi što üe možda biti dovoljno da još jedanput ili dvaput upotrijebi Rogo odašiljaþ. Uputit üe oþajniþku molbu za pomoü svom eteriþnom bratu Navigatoru. Ako ništa drugo, C'tair se zakleo da netko mora saznati što se ovdje dogaÿa. Miral Alechem je bila njegov jedini prijatelj, jedino mu je ona pružala toplinu koja mu je toliko nedostajala, a sada je i ona nestala iz njegovog života. Strahovao je od najgoreg... Morao je poslati poruku, morao je naüi nekog tko üe ga saslušati. I pokraj svog entuzijazma, Rhombur nije bio u stanju uþiniti mnogo. Možda bi D'murr, pomoüu svojih navigatorskih sposobnosti, mogao pronaüi davno izgubljenog erla od Ixa, Dominica Verniusa... C'tairova prljava odjeüa zaudarala je na znoj i masnoüu. Previše dugo se nije pristojno odmorio niti jeo. Gladan se sklupþao u stražnjem dijelu oklopljenog kontejnera-skladišta u kome su bili smješteni zapeþDüeni sanduci odbaþenih ixijanskih kronometara, ureÿaja za mjerenje vremena koji su se mogli programirati da odgovaraju svakom planetu u Carstvu. Ti ureÿaji su odloženi na stranu zbog ponovnog podešavanja i veü godinama su skupljali prašinu. Tleilaxi nisu znali iskoristiti bezvrijedne tehnološke igraþke. Radeüi pod prigušenom svjetlošüu kugle na dlanu koja je sve više gubila snagu, C'tair je ponovo sastavio saþuvane dijelove svog rogoodašiljaþa. Krv mu se ledila od straha, ne zato što se plašio da bi ga mogli otkriti tleilaxaški njuškaþi, veü zato što se bojao da njegov rogo možda neüe proraditi. Prošlo je godinu dana od kada nije pokušao upotrijebiti to komunikacijsko sredstvo, i ovo mu je bio posljednji komplet novih silicijskih kristalnih šipki. Obrisao je kap znoja iz kuštrave kose i stavio šipke u spremnik. Ulupljeni odašiljaþ je veü toliko puta bio popravljan. Svakom upotrebom, C'tair je naprezao sklepani sustav - isto kao i svoj mozak - do krajnjih granica. U mladosti su on i njegov brat blizanac bili u stanju jedan drugome završavati reþenice, toliko su bili bliski, samo bi pogledali preko sobe i veü bi znali što onaj drugi misli. Ponekad je þežnja za ponovnim uspostavljanjem takve empatije bila gotovo nepodnošljiva. Od kada je D'murr postao Navigator, braüa su se sve više i više udaljavala jedan od drugoga. C'tair je davao sve od sebe da održi tu krhku nit, i rogo-odašiljaþ je omoguüio njihovim umovima da pronaÿu zajedniþko tlo. Ali rogo je tijekom godina postajao sve nepouzdaniji i mogao je svakog trena potpuno otkazati... isto kao i C'tair. Umetnuo je i posljednju šipku, odluþno stegnuo zube i ukljuþio izvor energije. Nadao se
da üe oklopljeni zidovi teretnog kontejnera sprijeþiti bilo kakvo zraþenje koje bi tleilaxaški skeneri mogli otkriti. Poslije postavljanja eksplozivnih hostija prije dvije godine, ostao je bez svoje odaje koja je bila zaštiüena od skenera. Zbog toga je iz dana u dan rizik postajao sve veüi. Zapovjednik Garon i njegovi Sardaukari su tražili i njega i ostale sliþne njemu, sve više sužavajuüi krug, približavajuüi im se. C'tair je priljubio receptore uz lubanju preko gela koji je razmazao zbog boljeg kontakta. U umu je pokušao uspostaviti vezu s D'murrom, tragajuüi za ustrojstvima misli koja su nekada bila tako sliþna njegovima. Iako su i dalje vodili porijeklo od istih roditelja, D'murr se strašno promijenio... toliko da su blizanci sada gotovo pripadali razliþitim vrstama. Osjetio je golicanje u svijesti, a zatim sporo prepoznavanje. "D'murre, moraš saslušati. Moraš þuti ono što ti imam reüi." Osjetio je da je prijem uspostavljen, i u umu je ugledao bratovo lice, tamnokosog, kruponookog djeþaka, plosnatog nosa i prijatnog osmijeha. Bio je upravo onakav kakvog ga se C'tair sjeüao iz dana koje su proveli u Velikoj Palaþi, kada su prisustvovali diplomatskim sastancima i obojica oþijukali s Kaileom Vernius. Ali iza te poznate slike, zaþXÿeni C'tair je ugledao nekakvo þudno i iskrivljeno obliþje, ogromnu sjenu svoga brata s poveüanom lubanjom i zakržljalim udovima, osuÿenu da zauvijek ostane u spremniku s obogaüenim plinom melangea. C'tair je potisnuo tu sliku i ponovo se usmjerio na ljudsko lice svog brata blizanca, ne obaziruüi se na to je li ono stvarno ili ne. "D'murre, ovo bi mogao biti posljednji put da razgovaramo." Htio je zamoliti brata da mu prenese nešto od onoga što se dogaÿalo u Carstvu. Što je s njihovim ocem, ambasadorom Pilruom, prognanikom na Kaitainu. Ako je živ, ambasador se sigurno i dalje trudio da osigura podršku, teoretizirao je C'tair, ali poslije toliko godina to više nema smisla, patetiþno je. C'tair nije imao vremena za prazne priþe. Morao je prenijeti svom bratu oþaj Ixijanaca, njihovu potrebu da im netko pomogne. Svi ostali oblici komunikacije bili su prekinuti - ali je D'murr, preko svojih cehovskih veza imao prolaz, tanku nit koja se protezala kroz svemir. Netko mora shvatiti u kakvoj smo oþajnoj situaciji! C'tair je kao u groznici nadugaþko i naširoko poþeo priþati o svemu što su Tleilaxi uþinili, nabrojao je užase kroz koje su prošli uhvaüeni Ixijanci, a za koje su bili odgovorni sardaukarski stražari i fanatici. "Moraš mi pomoüi, D'murre. Pronaÿi nekoga tko üe se založiti za nas u Carstvu." Rhombur Vernius je znao kakva je situacija, i premda je princ uþinio sve što je mogao uz potajnu pomoü Atreida, to nije bilo dovoljno. "Pronaÿi Dominica Verniusa - možda je on naša jedina šansa. Ako me se još sjeüaš, ako se sjeüaš svoje ljudske obitelji i prijatelja... svog naroda... molim te pomozi nam. Ti si nam još jedina nada." Pošto mu je umom posegnuo preko staza nabranog svemira da bi stigao do brata, C'tair je samo djelomiþno vidio oþima, ali je sada ispred sebe primijetio pramenove dima koji su se izvijali iz rogo-odašiljaþa. Silicijske kristalne šipke poþele su se tresti i pucati. "Molim te, D'murre!" Nekoliko sekundi kasnije, štapiüi su popucali. Iz pukotina na odašiljaþu poþele su izbijati iskre, i C'tair strgne konektore sa sljepooþnica. Gurnuo je šaku u usta kako ne bi zaurlao od bola. Oþi su mu ispunile suze koje je istisnuo pritisak u mozgu. Dodirnuo je nos, zatim uši i osjetio da mu krv curi iz napuklima u sinusima. Zajecao je i poþeo snažno udarati zglobovima prstiju, ali agonija je dosta dugo potrajala. Konaþno, poslije višesatne ošamuüenosti zbog bola, pogledao je pocrnjele kristale u svom odašiljaþu i obrisao krv s lica. Uspravio se i priþekao da bubnjanje boli prestane. Na kraju je
uhvatio sebe kako se osmjehuje unatoþ bolu i þinjenice da je njegov rogo bio ošteüen. Bio je uvjeren da se ovog puta probio. Buduünost Ixa je ovisila o tome što D'murr može Xþiniti s tom obavijesti.
65. Ispod svijeta - u stijenju, zemlji i nataloženim slojevima - tamo üete naüi sjeüanje planeta, oni svjedoþe o njegovom postojanju, njegovom ekološkom sjeüanju. Pardot Kynes, Arrakiška poþetnica * * * Naoružani carski zatvorski brodovi ispali su iz spremišta astrobroda u gustoj formaciji i nastavili padati prema gnojnom planetu poput leteüe posmrtne povorke. ýak i iz svemira, površina Saluse Secundus djelovala je gangrenozno, prekrivena tamnim krastama i tankim slojem oblaka nalik na pokidani mrtvaþki pokrov. Prema službenim izvještajima koji su objavljeni u tisku, smrtnost novih zatvorenika poslanih na Salusu iznosila je šezdeset posto u prvoj standardnoj godini. Pošto je novi tovar zatvorenika i zaliha krenuo prema osiguranim mjestima za istovar, posada Svemirskog Ceha ostavila je vrata spremišta otvorena dovoljno dugo da izaÿu jedna ulupljena fregata i dva brza tegljaþa. Ne ostavivši za sobom nikakav zapis o ovom putovanju, Dominic Vernius i njegovi ljudi nastavili su prema planetu kroz pukotinu u satelitskoj mreži za nadzor. Liet-Kynes je sjedio na sjedištu namijenjenom putnicima u fregati i prstima pritiskao hladnu ploþu prozirnog plaza. Oþi su mu bile širom otvorene kao u malog Slobodnjaka koji prvi put jaše crva. Salusa Secundus! Nebo je bilo bolesno-naranþaste boje, prošarano blijedim oblacima þak i u podne kada je najsvjetlije. Loptaste munje poskakivale su po nebesima, kao da su se nevidljivi Titani kuglali elektriþnim loptama. Izbjegavajuüi carske detektore, Dominicova fregata letjela je preko smežurane i ispucane pustopoljine na putu do svojega mjesta za slijetanje. Prešli su preko prostranstava od staklastih stijena koja su svjetlucala poput jezera, ali su zapravo bile skupinice granitnog stakla. ýak i poslije toliko stoljeüa, samo je rijetka smeÿa trava stremila uvis po atomicima uništenim poljima, podsjeüajuüi na zgrþene prste ljudi koji su živi pokopani. Liet je izmeÿu dva otkucaja srca shvatio zašto su njegovog oca toliko duboko dirnule nezarasle rane ovog i od Boga zaboravljenog mjesta. Zastenjao je. Kada se Dominic okrenuo prema njemu i þudno ga pogledao, Liet objasni: "U drevna vremena narod Zensunni - Slobodnjaci — robovali su ovdje devet generacija." Zureüi u podruþje posuto þirevima, dodao je tišim glasom: "Neki kažu da se još može vidjeti njihova krv koja natapa tlo i da se mogu þuti njihovi krici nošeni vjetrom." Dominic opusti široka ramena. "Weichihe, Salusa je pretrpjela mnogo više bola i bijede nego što je to zaslužila." Približili su se obodu nekadašnjeg grada koji je sada djelovao poput arhitektonskog ožiljka. Batrljci zgrada i pocrnjeli stupovi od mlijeþno-bijelog mramora svjedoþili su o nekadašnjem sjaju. U prljavim brdima, novopodignuti zid je krivudao oko nedirnutih struktura, ostataka napuštenog grada koji je preživio holokaust. "Unutar tog zida nalazili su se zatvorenici", reþe Dominic, "ali kako Je on srušen a
zatvorenici pobjegli, službenici i administratori su obnovili prepreke i ostali živjeti unutar njih, jer su se tamo osjeüali zaštiüeni." Zakašljao se i zagrcnuo od smijeha. "Kada su zatvorenici shvatili da im je bilo bolje tamo gdje su ih barem hranili, pokušali su provaliti natrag unutra." Odmahnuo je svojom izbrijanom glavom. "Oni najþvršüi nauþili su se snalaziti ovdje vani. Ostali su jednostavno pomrli. Corrini su uvezli opasne životinje - Laza tigrove, salusanske bikove, i njima sliþne - kako bi držali preživjele na razmaku. Osuÿeni kriminalci jednostavno su... napušteni ovdje. Nitko ne oþekuje da bilo kamo odu." Liet je prouþavao podruþje okom planetologa, pokušavajuüi se sjetiti svega þemu ga je otac nauþio. Mogao je namirisati kiselkastu vlagu u zraku, þak i na ovom opustošenom mjestu. "Izgleda da ima dovoljno potencijala, dovoljno vlage. Kad bi zemljište bilo obnovljeno, mogli bi uspijevati usjevi, stoka. Netko bi mogao promijeniti ovo mjesto." "Prokleti Corrini neüe to dopustiti." Dominirovo lice se smrklo. "Oni žele da planet ostane ovakav, da na njega mogu uputiti svakoga tko se usudi suprotstaviti Carstvu. Kada se zatvorenici jednom naÿu ovdje, poþinje okrutna igra. Cara zanima tko üe ovdje uspjeti oþvrsnuti, tko üe najduže preživjeti. ýlanovi kraljevskog dvora se u Palaþi klade na nove zatvorenike: tko üe preživjeti, a tko neüe." "Otac mi to nije rekao", primijeti Liet. "On je ovdje živio godinama u mlaÿim danima." Dominic se neodreÿeno nasmiješio, ali su mu oþi ostale smrknute i zabrinute. "Tko god da je tvoj otac, momþe, on sigurno ne zna sve." Umorni prognanik je poveo fregatu iznad ostataka vanjskog grada do uništenog hangara na kojem je krov uleknuo pretvorivši se u pauþinu od zarhÿalih greda. "Buduüi da sam ja erl od Ixa više volim da živim ispod površine. Tamo dolje ne moraš brinuti o aurora olujama." "Otac mi je takoÿer priþao o aurora olujama." Fregata se spustila u mraþnu rupu hangara — i nastavila se spuštati kroz špilje-skladišta. "Ovo je nekada bilo carsko sklonište, pojaþano za dugoroþno skladištenje." Dominic ukljuþi brodska svjetla i ona prošaraše zrak žutim zrakama. Oblak prašine koji se slegao sliþio je na sivu kišu. Dvije lake letjelice doletješe za fregatom i prve se spustiše. Iz skrivene baze izmilješe krijumþari da ih privežu. Istovarili su teret, oruÿa i zalihe. Piloti malih brodova pohitaše do rampe fregate, þekajuüi da se pojavi Dominic. Dok je silazio iza üelavog voÿe, Liet onjuši zrak. Kao da je bio gol bez pustinjskog odijela i þepova za nos. Zrak je bio suh i spržen, s primjesama razrjeÿivaþa i ozona. Liet je þeznuo za toplinom prirodnog stijenja u kakvom udobnom sieþu; bio je okružen zidovima koji su bili prekriveni umjetnim metalnim ploþama ili vapnencem i skrivali prostorije s druge strane. Na rampi koja je obilazila oko zone za slijetanje, pojavio se jedan mišiüav muškarac. Sjurio se niz stube na tlo brzo i elegantno poput kakve zvijeri, iako je djelovao nezgrapno i nespretno. Grozan ožiljak od inkvine biþa boje cikle nagrÿivao mu je þetvrtasto lice, a sljepljena plava kosa mu je pod þudnim kutom padala preko lijevog oka. Djelovao je poput þovjeka koga je netko prvo rastavio, a zatim sastavio bez uputa. "Gurney Halleck!" Dominicov glas je odzvanjao kroz sobu za slijetanje. "Doÿi upoznati našeg novog druga, roÿenog i odgojenog meÿu Slobodnjacima." ýovjek pokaže zube i priÿe im nevjerojatnom brzinom. Ispružio je široki dlan i pokušao zgnjeþiti Lietovu ruku. Naveo je citat iz Naranþaste Katoliþke Biblije koji je Liet prepoznao: "Pozdravi sve one koji üe ti biti prijatelji, poželi im dobrodošlicu od sveg srca i þvrstim stiskom ruke." Liet mu uzvrati na tradicionalni slobodnjaþki naþin na drevnom jeziku þakobsa. "Gurney je došao kod nas s Giedi Jedan", reþe Dominic. "Sakrio se u pošiljci namenjenoj
mome starom prijatelju vojvodi Letu Atreidu, zatim je promijenio brod na Hagalu i prošao kroz razna trgovaþka sjedišta i svemirske luke, dok na kraju nije naletio na prave drugove." Gurney nekako þudno slegne ramenima. Bio je oznojen, a odjeüa mu je bila u neredu od napornog vježbanja maþem. "Pakla mu, nastavio sam se zakopavati sve dublje. Krio sam se na sve jadnijim mjestima pola godine dok na kraju nisam naletio na ove protuhe... na samom dnu." Liet zaškilji sumnjiþavo, ne obaziruüi se na dobroüudne šale. "Dolaziš s Giedi Jedan? S harkonennskog svijeta?" Prsti mu krenuše prema pojasu i kris nožu u koricama. "Pobio sam stotinu harkonennskih vragova." Gurney uoþi njegovu kretnju, ali ipak zadrži pogled na bradatom mladom Slobodnjaku. "Ti i ja üemo onda postati odliþni prijatelji." * * * Kasnije je Liet sjedio s krijumþarima u dvorani podzemne baze u kojoj se pilo, slušao razgovore, smijeh, mrzovoljno razmjenjivane priþe, hvalisanja i oþigledne laži. Otvarali su skupe boce rijetkih vina i uokolo su kružile þašice jake jantarske tekuüine. "To je carska rakija, momþe", reþe Gurney, pruživši þašu Lietu koji se muþio progutati gusto piþe. "Iz Shaddamove privatne zalihe, vrijedi desetostruko više nego što je težak u melangeu." ýovjek s ožiljkom mu urotniþki namigne. "Zamijenili smo jednu pošiljku s Kirana. Uzeli smo za sebe sanduke namijenjene osobno Caru, a njemu poslali boce smrdljivog octa. Oþekujem da üemo uskoro nešto þuti o tome." Dominic Vernius uÿe u dvoranu i svi ga krijumþari pozdraviše. Presvukao se u haljetak bez rukava od smeÿe mer-svile obrubljen crnim kitovim krznom. Pokraj njega je poput duhova lebdjelo nekoliko holo-slika njegove voljene žene, tako da mu je u svakom trenutku bila pred Rþima. U uporištu je bilo toplo i udobno, ali Liet se nadao da üe vrijeme provoditi vani, istražujuüi salusanski kraj kao što je to nekada þinio njegov otac. Ali prvo je obeüao da üe prouþiti skrivenu bazu i pomoüi da je zakamufliraju i zaštite od promatraþa - premda se složio s Dominicom da nema mnogo onih koji bi se muþili ovdje tražiti sklonište. Nitko nije svojevoljno dolazio na Salusu Secundus. Na zidu najveüe dvorane u skloništu, Dominic je držao stoljeüima staru kartu koja je prikazivala ovaj svijet u slavnim danima dok je još bio veliþanstvena prijestolnica meÿuzvjezdanog carstva. Linije su bile izvuþene u zlatu, palaþe i gradovi oznaþeni dragim kamenjem, ledene kape napravljene od opala Tigrov dah, a mora od okamenjenog plavog drveta s Elaccana. Dominic je tvrdio (oslanjajuüi se više na svoju maštu nego na bilo kakav dokumentirani dokaz) da je ta karta pripadala krunskom princu Raphaelu Corrinu, legendarnom državniku i filozofu od prije mnogo tisuüa godina. Dominic je izjavio da mu je drago što Raphael "jedini dobar Corrino od svih", bar po njemu - nije doživio vidjeti što se dogodilo s njegovom voljenom prijestolnicom. Sva ta bajkovita veliþanstvenost, svi snovi i vizije i dobra djela, zbrisani su u nuklearnoj eksploziji. Gurney Halleck poþne prebirati po žicama svog novog baliseta i pjevati neku tužnu pjesmu. Liet je slušao rijeþi i zakljuþio da su osjeüajne i prožimajuüe, da prizivaju slike ljudi i mjesta kojih više nema.
Zbog dana iz vremena koje je davno prošlo, Prinesi slatki nektar još jednom do mojih usana. Draga sjeüanja da okusim i osjetim... Osmijehe i poljupce zadovoljstva Nevinosti i nade. Ali sve što vidim su vela i suze I mraþne dubine Bola i patnje i bespomoünosti. Mudrije je, prijatelju moj, skrenuti pogled, I gledati u svjetlo, a ne u tamu. Svatko od njih je na vlastiti naþin protumaþio pjesmu. Liet je primijetio suze u kutovima Dominicovih oþiju dok mu je pogled poþivao na holo-portretima Shando. Liet se trgnu zbog tako Rþiglednog izljeva osjeüaja, što je bila vrlo rijetka pojava meÿu Slobodnjacima. Dominicov odsutan pogled samo je djelomiþno poþivao na karti posutoj draguljima na zidu. "Negdje u carskim zapisima, sasvim sigurno prekrivenim prašinom, nalazi se ime odmetnute obitelji koja je upotrijebila zabranjene atomike da opustoši cijeli jedan kontinent ovdje." Liet se stresao. "Na što su mislili? Zašto bi þak i jedan odmetnik uradio jednu tako užasnu stvar?" "Uradili su ono što su morali uraditi, Weichihe", odbrusi mu Johdam, trljajuüi ožiljak na sljepooþnici. "Mi ne znamo koliki je bio njihovo oþaj." Dominic utone još više u svoju stolicu. "Neki Corrini - neka su prokleti i oni i njihovi nasljednici - su preživjeli. Preživjeli car, Hassik II, premjestio je prijestolnicu na Kaitain... i Carstvo je nastavilo dalje. Corrini nastavljaju dalje. I na ironiþan naþin su uživali u tome da pretvore ovu paklenu rupu od Saluse Secundus u svoj privatni svijet-zatvor. Svi þlanovi odmetnute obitelji bili su pohvatani i dovedeni ovamo da umru na užasan naþin." Veteran Asuo nakostriješene kose smrknuto kimne. "Priþa se da njihovi duhovi i dalje pohode ovo mjesto, a?" ZaþXÿeni Liet je shvatio da se prognani erl Vernius poistovjeüuje s tom oþajnom, davno zaboravljenom obitelji. Iako je Dominic djelovao dobroüudno, Liet je otkrio dubinu bola koji je trpio ovaj þovjek: žena mu je bila ubijena, podanike su mu podjarmili Tleilaxi, sin i küer bili su primorani živjeti u progonstvu na Caladanu. "Ti davnašnji odmetnici..." poþne Dominic sa þudnom vatrom u oþima, "nisu bili dovoljno temeljiti kada su ubijali, kao što bih ja to bio." JU
66. Vojvoda uvijek vjerojatno ima glavnu rijeþ u svome domaüinstvu, jer ako ne vlada onima koji su mu najbliži, kako üe onda upravljati planetom? Vojvoda Paulus Atreid * * * Ubrzo poslije obroka u podne, Leto je sjeo na tepih u sobi za igru, i poþeo cupkati svog sina od þetiri i po godine na koljenu. Iako je veü bio previše veliki za tu igru, Victor je i dalje oduševljeno ciþao. Kroz prozore od oklopljenog plaža vojvoda je mogao vidjeti kako plavo kalandaško nebo ljubi more na obzoru i bijele oblake koji su jurili u visinama. Kailea ih je gledala s praga sobe. "Previše je star za to, Leto. Prestani se odnositi prema njemu kao da je dijete." "Izgleda da se Victor ne slaže s tobom." Odbacio je tamnokosog djeþaka još više, izazvavši glasnije kikotanje. Letov odnos s Kaileom se poboljšao tijekom šest mjeseci od kada je obložio zidove preskupim plavim opsidijanom. Sada su blagovaonica i Kaileine privatne odaje u kuli podsjeüale na ljepote u Velikoj Palaþi. Ali proteklih tjedana se njeno raspoloženje ponovo pogoršalo. Poþela je razmišljati o tome koliko vremena Leto provodi s Jessicom (na to ju je sigurno potakla Chiara). Leto više nije obraüao pozornost na njene žalbe; slijevale su se niz njega poput proljetne kiše. Za razliku od nje, Jessica ništa nije tražila od njega. Njena ljubaznost i povremeni prijedlozi davali su mu snagu i omoguüavali su mu obavljati svoje dužnosti samilosno i pravedno. Leto nije želio ugroziti Kailein ugled na Caladanu, kako zbog nje same, tako i zbog Victora. Narod je volio svoga vojvodu, i on ga je puštao da se i dalje zanosi priþama o tome kako u njegovom Zamku svi žive sretno kao u kakvoj bajci - na sliþan naþin je i Paulus glumio da uživa u braku s Helenom. Stari vojvoda je to nazivao "politika spavaüe sobe", jad i bijeda voÿa u cijelom Carstvu. "Zašto se uopüe trudim razgovarati s tobom, Leto?" upita Kailea i dalje stojeüi na vratima sobe za igru. "Kao da se prepirem s kamenom." Leto poþne cupkati Victora na koljenu i pogleda je hladnim sivim oþima. Trudio se da mu glas ostane ravnodušan. "Nisam primijetio da se trudiš." Promrmljavši nešto, Kailea se okrene i udalji niz hodnik. Leto se pravio da ne primjeüuje da je ona otišla. Kailea ugleda svog plavokosog brata koji je nosio baliset prebaþen preko ramena i pohita za njim. Ali þim ju je vidio, Rhombur samo odmahne glavom. Podigao je široku ruku da preduhitri bujicu pritužbi. "Što je sada posrijedi, Kailea?" Rukom je dodirnuo žice baliseta. Thufir Hawat ga je nastavio poduþavati na devetožiþanom instrumentu. "Jesi li našla nešto novo zbog þega se moraš ljutiti ili je posrijedi nešto što sam veü imao priliku þuti?" Zaprepastio ju je njegov ton. "Zar se tako pozdravlja sestra? Veü danima me izbjegavaš." Sijevala je svojim smaragdnim oþima. "Zato što se uvijek samo žališ. Leto te ne želi oženiti... previše grubo se igra s Victorom...
uh, previše vremena provodi s Jessicom... trebao bi te þešüe voditi na Kaitain... ne koristi salvetu kako treba. Umorio sam se od izigravanja posrednika izmeÿu vas dvoje." Odmahnuo je glavom. "A kao vrhunac svega, izgleda da te nervira i to što sam potpuno zadovoljan s Tessiom. Prestani kriviti sve druge, Kailea - sama si odgovorna za svoju sreüu." "Previše toga sam izgubila u životu da bih mogla biti sretna." Podigla je bradu. Sada se Rhombur izgleda stvarno naljutio. "Da li si zaista toliko egocentriþna da ne shvaüaš da sam i ja izgubio isto onoliko koliko i ti ? Samo što ja ne dopuštam da me to izjeda iz dana u dan." "Ali mi to nismo morali izgubiti. Ti još možeš uþiniti nešto za Kuüu Vernius." Sramila se njegove neuþinkovitosti. "Sretna sam što naši roditelji nisu ovdje da vide ovo. Jadan si mi ti princ, brate." "Sada pomalo zvuþiš kao Tessia, samo ona to ne kaže tako uvredljivo." Ušutjela je kada je primijetila. Jessicu kako izlazi iz prolaza i kreüe prema sobi za igru. Kailea je ošinula ubojitim pogledom drugu priležnicu, ali joj se Jessica primjereno nasmiješila. Zatvorila je za sobom vrata kad je ušla u sobu za igru da se pridruži Letu i Victoru. Pogledavši ponovo Rhombura, Kailea odbrusi. "Moj sin Victor je buduünost i nada nove Kuüe Verniusa, ali ti nisi u stanju shvatiti tu jednostavnu þinjenicu." Ixijanski princ je samo tužno odmahnuo glavom. * * * "Pokušavam biti ljubazna s njom, ali ne vrijedi", rekla je Jessica kada je ušla u sobu za igru. "Jedva da progovori koju rijeþ sa mnom, a naþin na koji me gleda..." "Nije valjda opet." Leto uznemireno uzdahne. "Svjestan sam toga da Kailea nanosi štetu mojoj obitelji, ali srce mi ne dopušta da je udaljim." Sjedio je na podu pokraj sina koji se igrao terenskim vozilima i ornitopterima. "Da nema Victora..." "Chiara joj stalno nešto šapüe. Rezultati su oþigledni. Kailea je poput baþve baruta, samo što nije eksplodirala." Držeüi u ruci model toptera, vojvoda Leto bespomoüno podiže pogled prema Jessici. "Sada se i ti ponašaš kao ona, Jessica. Razoþarala si me." Izraz lica mu postane tvrÿi. "Priležnice ne vladaju ovom Kuüom." Buduüi je znao da je Jessica prošla benegesseritsku obuku, Leto se iznenadio kada je primijetio da je problijedila. "Moj gospodaru, ja... nisam tako mislila. Oprostite." Naklonila se i iduüi unatrag napustila sobu. Leto je tupo zurio u igraþku, a onda je pogledao Victora. Bio je potpuno izgubljen. Malo kasnije, Jessica je iz sjene promatrala Kaileu kako šapüe nešto Swainu Goiru u predvorju Zamka. Goir je bio kuüni þuvar koji je najveüi dio vremena provodio motreüi na Victora. Goirova odanost i posveüenost vojvodi nisu nikada dovedeni u pitanje, a i sama Jessica se uvjerila da obožava svog malog štiüenika. Goiru je izgleda bilo neugodno što mu vojvodina priležnica posveüuje toliku pažnju; tobože sluþajno, Kailea se grudima oþešala o njegovu ruku, ali on se povukao. Buduüi da ju je Bene Gesserit uputio u složenosti ljudske prirode, Jessica je bila samo iznenaÿena što je Kailei trebalo toliko dugo da se pokuša osvetiti Letu.
* * * Dvije noüi zatim, Kailea je tiho ušla u Goirovu spavaüu sobu; þak je nije primijetio ni Thufir Hawat.
67. Sami stvaramo vlastitu buduünost svojim vjerovanjima koja nadziru naš rad. Dovoljno snažan sustav vjerovanja, dovoljno jako uvjerenje, i sve je moguüe. Na taj naþin stvaramo svoju jedinstvenu stvarnost, ukljuþujuüi tu i naše bogove. ýasna Majka Ramallo, Sayyadina Slobodnjaka * * * Dvorana .. poduþavanje majstora maþevanja na novom Ginaz otoku bila je tako luksuzna da je se ne bi posramio nijedan þlan Lansraada, kao ni carska Palaþa na Kaitainu. Kada je Duncan Idaho zakoraþio na sjajni pod od tvrdog drveta s ruþno umetnutim i ulaštenim svijetlim i tamnim prugama, poþeo se u þudu osvrtati oko sebe. Pogled mu je uzvraüalo desetak odraza iz kosih ogledala u izrezbarenim zlatnim okvirima koja su se protezala od poda do stropa. Prošlo je sedam godina od kada nije vidio nešto ovako lijepo. Posljednji put je bio u raskošnoj dvorani kada ga je Thufir Hawat trenirao u dvorani Atreida u Zamku Caladan. Ovu veliþanstvenu zgradu za vježbanje s tri strane su okruživali þempresi koji su se povijali na vjetru, a na þetvrtoj se nalazila kamenita plaža. Za razliku od ove raskošne zgrade, barake uþenika bile su primitivne. Ovdje je glavni bio majstor maþevanja Whitmore Bludd, proüelavi muškarac s tamnocrvenim znakom na þelu s kojim se i rodio. Raskoš ove dvorane za vježbanje izazvala bi smijeh kuštravog Mord Coura. Uobraženi Bludd bio je vješt u dvobojima, ali je za razliku od drugih sebe smatrao plemiüem i volio je živjeti okružen lijepim stvarima, þak i na svom udaljenom Ginaz otoku. Blagoslovljen neiscrpnim obiteljskim bogatstvom, Bludd je trošio vlastiti novac i od ovog ograÿenog imanja napravio je "najciviliziranije" mjesto u cijelom arhipelagu. Majstor maþevanje bio je izravni potomak Porce Bludda koji se junaþki borio u Batlerijanskom Džihadu. Prije bitaka koje su mu donijele slavu i stajale ga života, Porce Bludd je prevozio ratnu siroþad na planete-utoþišta, plaüajuüi velike troškove novcem od svog ogromnog nasljedstva. Whitmore Bludd ni ovdje na Ginazu nije zaboravljao svoje podrijetlo - niti je drugima dopuštao da to smetnu s uma. Dok je Duncan zajedno s ostalima stajao u dvorani punoj odjeka udišuüi ulja od limuna i karnaube i gledajuüi krhotine svjetlosti koja se širila iz sveünjaka i ogledala - sve to bogatstvo mu je nekako bilo strano. Slike ozbiljnih plemiüa iz obitelji Bludd nizale su se duž zidova; ogromno ognjište koje bi pristajalo kakvoj kraljevskoj lovaþkoj kuüi sezalo je do stropa. U dobro opremljenoj oružarnici nalazili su se nizovi maþeva i ostali pribor za maþevanje. Sav taj dekor dostojan kakve palaþe podrazumijevao je mnogobrojnu poslugu, ali Duncan nije vidio nikoga osim uþenika, pomoünih instruktora i Whitmora Bludda osobno. Pošto je pustio uþenike da se malo þude i osjete izvjesnu nesigurnost na jednom ovakvom mjestu, majstor maþevanja Bludd izaÿe i stane pred njih. Na sebi je imao nabrane hlaþe boje lavande s nogavicama do koljena, sive duge þarape i plitke crne þizmice. Pojas mu je bio širok sa þetvrtastom kopþom veliþine njegove ruke. Ovratnik na košulji visok i stegnut uz vrat, rukavi dugaþki i vrlo široki, orukvice uske s obrubom od þipke. "Ja üu vas nauþiti maþevati, gospodo", reþe on. "Ovdje se ne uþe nikakve grube gluposti s tjelesnim oklopima, kindžal bodežima i energetskim naprtnjaþama. Ne, nipošto!" Izvukao je
oštricu tanku poput biþa sa štitnikom za ruku u obliku zvona i trokutnim prijelazom. Zafijukao je njome kroz zrak. "Maþevanje je šport - ne, to je umjetnost, borilaþka vještina u kojoj koristimo tupu oštricu. To je ples mentalnih refleksa, isto kao i tijela." Gurnuo je savitljivi rapir u korice na boku, a zatim je naredio svim uþenicima da se presvuku u raskošnu odjeüu; drevne kostime mušketira s kitnjastim dugmadima, þipkanim orukvicama i naborima koji su smetali - "kako bi što bolje prikazao svu ljepotu maþevanja", kako reþe Bludd. Duncan je do tada veþ bio nauþio bez kolebanja izvršavati zapovjedi. Navukao je þizme od teleüe kože do koljena s viteškim mamuzama i odjenuo kratki kaputiü od plavog baršuna s þipkanim ovratnikom i ogromnim bijelim rukavima. Stavio je šešir širokog oboda s ružiþastim perom Parella pauna u više nijansi zataknutim u vrpcu. Razmijenio je posprdne poglede s Hiih Resserom koji se nalazio na drugom kraju prostorije; sve ih je ovo zabavljalo. Ova odjeüa je prije bila za maskenbal nego za borbu. "Nauþit üete se boriti rafinirano i graciozno, gospodo." Whitmore Bludd je išao naprijed natrag, vrlo zadovoljan cijelom tom raskoši koja ga je okruživala. "Shvatit üete da je dobar dvoboj zapravo umjetnost. Svaku kretnju pretvorit üete u umjetniþki oblik." Ohol, ali snažan majstor maþevanja ukloni nekakvu mrvicu sa svoje nabrane košulje. "Preostalo vam je samo još godinu dana školovanja. Pretpostavljam da ste sada veü u stanju uzdiüi se iznad životinjskih napada i tuþnjava? Ovdje se neüemo spuštati na razinu barbara." Jutarnje sunce prodrlo je kroz visoke, uske prozore i odbilo se o Duncanovu dugmad od kositra. Osjeüao se glupo, pogledao se u ogledalu i na kraju zauzeo svoje mjesto u vrsti. Kada su se i ostali uþenici postrojili na tvrdom podu za vježbanje, majstor maþevanja Bludd je obavio nadzor njihovih odora uz mnogobrojne uzdahe i neodobravajuüe frktanje. Poravnavao je nabore, grdio mladiüe što su pogrešno zakopþali orukvice i kritizirao njihovu odjeüu s iznenaÿujuüom ozbiljnošüu. "Maþevanje teranskih mušketira je petnaesta borilaþka disciplina koju üete nauþiti. Ali znati pokrete ne znaþi i razumjeti stil. Danas üete se natjecati jedan protiv drugoga, sa svom gracioznošüu i viteštvom koje maþevanje zahtjeva. Vaši rapiri neüe imati tupe vrhove, i neüete nositi zaštitne maske." Pokazao je na maþeve smještene izmeÿu zrcala na zidu i uþenici poÿoše po njih; sve oštrice bile su iste, dugaþke devedeset centimetara, savitljive i oštre. Uþenici se poþeše igrati njima. Duncanu je bilo žao što ne može upotrijebiti maþ starog vojvode, ali slavno oružje bilo je namijenjeno drukþijoj vrsti borbe. Nije bilo za maþevanje. Bludd frkne i fijukne svojim tankim rapirom kroz zrak kako bi im ponovo privukao pozornost. "Morate se boriti kako najbolje znate i umijete - ali tražim da ne bude povreda niti prolijevanja krvi. ýak ni ogrebotine - ne, nipošto! I dakako, odjeüa ne smije biti ošteüena. Nauþite izvesti savršeni napad i savršenu obranu. Napad, pariranje, protunapad. Uvježbajte savršenu kontrolu. Odgovorni ste jedni za druge." Ošinuo je svojim ledeno plavim oþima uþenike, a crveni znak na þelu mu je još više potamnio. "Svako tko me iznevjeri, svako tko rani protivnika ili dopusti da bude ranjen, bit üe diskvalificiran iz sljedeüih natjecanja." Duncanu je obiþno duboko disanje pomagalo da se smiri i usmjeri na sljedeüi izazov. Primijenio ga je i sada. "Ovo je ispit na kome morate pokazati svu svoju vještinu, gospodo", reþe Bludd, koraþajuüi po ulaštenom podu u svojim crnim þizmicama. "Ovo je profinjeni ples borbe prsa u prsa. Vaš cilj je zadati što više tušea protivniku, a da ga pritom ne ranite." Majstor maþevanja na kome je sve bilo besprijekorno þisto, dohvati svoj šešir s perom i natuþe ga na glavu. Zatim pokaže na obilježene þetverokute za borbu umetnute u prelijepi parket.
"Pripremite se za borbu." * * * Duncan je brzo pobijedio trojicu lakših protivnika, ali þetvrti, Iss Opru - veliki stilist s AJ Dhanaba - zadao mu je dosta muke. Ali unatoþ tome, Opru, mladiü tamne kože, nije bio dovoljno vješt u napadu koliko u obrani, i Duncan ga je uspio pobijediti za jedan jedini poen. U obližnjem ograÿenom prostoru za borbu, jedan uþenik je bio na koljenima i krvario iz rane na boku. Pomoüni instruktori dojuriše i iznesoše ga na nosilima. Njegov protivnik, Terazijanac s kosom do ramena, mrštio se gledajuüi svoju okrvavljenu oštricu i þekajuüi kaznu. Whitmore Bludd otme uþeniku s Vage maþ i pakosno ga ošine njime po leÿima kao da je metalni biþ. "Obojica ste nas osramotili - on, jer je dopustio da bude ranjen, a ti jer se nisi znao obuzdati." Bez rijeþi protesta, Terazijanac posrüXþi ode do klupe za gubitnike. Dvojica livriranih slugu - prvi koje je Duncan vidio - dotrþaše da operu krv i ulašte parket za sljedeüu borbu. Nadmetanje se nastavilo. U središtu dvorane stajali su dahþXüi Duncan Idaho i Ressers još dvojicom oznojenih finalista. Bili su razoþarani i osjeüali su se nelagodno. Poþeli su mrziti svoje ekstravagantne kostime, iako do sada nijedan finalist nije bio ni ogreben, niti je bilo koji odjevni predmet od teške tkanine bio poderan. "Idaho i Resser ovamo! Eddin i al-Kaba, tamo!" Prozvao ih je majstor maþevanja Bludd, odredivši im mjesta za borbu na podu. 8þenici poslušno zauzeše stav. Resser je ocijenjivao Duncana kao neprijatelja umjesto kao prijatelja. Duncan je þXþnuo da razgiba koljena i nastavio balansirati na papuþicama. Zatim se ispravio i nagnuo naprijed savivši ruku u laktu; ispružio je rapir prema Resseru, i odmah ga povukao u znak pozdrava. Crvenokosi Grummanac je samouvjereno uþinio to isto. Mnogo puta do sada su se njih dvojica borili jedan protiv drugog u punoj zaštitnoj opremi, koristeüi druga oružja. Vitki Resser je bio u prednosti što se tiþe visine i dosega, ali Duncan je to obiþno nadoknaÿivao brzinom. Sada su se, meÿutim, morali držati Bluddovih pravila maþevanju. Nisu smjeli ni zadati niti primiti ijednu ogrebotinu, pa þak ni oštetiti skupu, zastarjelu odjeüu. Duncan je šutio i poskakivao da razgiba mišiüe. Savitljivi maþüe priþati umjesto njega. Svrbila ga je znojna kosa ispod pustenog šešira i paunovog pera koje mu je samo smetalo. Zagledao se u svog pjegavog protivnika. "En garde", naredi Bludd. Plave oþi su mu sijevale kada je podigao maþ. ýim je dan znak za poþetak, Resser krenu naprijed. Duncan mu je parirao; odbio je protivnikovu oštricu proizvevši zvuk sliþan zvonjavi praporaca, zatim je napravio pola koraka udesno i izveo precizan protunapad koji je visoki Grummanac vješto odbio. Maþevi su zveketali, þelik je udarao o þelik, dok su njih dvojica odmjeravali snage. Obojica su se znojili, dahtali, izrazi lica su im postajali sve bezizražajniji dok su se kretali naprijed-natrag unutar jasno oznaþenih granica na parketu. Do sada Resser nije uþinio ništa nepredviÿeno, kao i obiþno. Duncan se nadao da üe moüi to iskoristiti i poraziti protivnika. Kao da je osjetio pravac misli svog prijatelja, crvenokosi kao da je pomahnitao. Poþeo se boriti poput opsjednutog ratnika. Prvo je zaradio poene jednim tušeom, a zatim s još dva, pazeüi da ne povrijedi protivnika, ali i oslanjajuüi se na to da üe Duncan primijeniti savršenu obranu. Duncan nikada do tada nije vidio svog prijatelja da napada s toliko energije, i s mukom je izbjegao þitav niz teških napada. Povlaþio se, þekajuüi da žar njegovog prijatelja zgasne. Niz obraz mu se slijevao znoj.
Meÿutim, Resser je nastavio navaljivati bez predaha, kao da je pod utjecajem nekakvog stimulansa. Njihovi maþevi su glasno zveketali. Duncan je morao usmjeriti svu svoju pozornost na protivnika, ali je ipak þuo povike i zakljuþne udarce maþeva na temelju þega je zakljuþio da je drugi par završio borbu. Majstor maþevanja Bludd je sada svu svoju pozornost usmjerio na borbu u kojoj je sudjelovao Duncan. Crvenokosi ga je prvo vrškom maþa dodirnuo po podstavljenoj košulji, a poslije nekoliko sekundi po þelu. Resser je skupljao bodove, ne ostavljajuüi ogrebotine, držeüi se pravila. Sakupio je veüþetiri boda, bio mu je potreban još samo jedan za pobjedu. Da je ovo bila borba na život i smrt, ja bih do sada veü bio mrtav. Bludd je poput lešinara pratio svaki njihov pokret. Duncanovi mišiüi kao da su usporavali pod Resserovim nasrtajima. Nikako nije uspijevao upotrijebiti svoju uobiþajenu vještinu. Pogledao je rapir u desnoj šaci i oslonio se na zalihe snage i sve ono što je nauþio tijekom sedam godina na Ginazu. Borim se za Kuüu Atreida. Mogu pobijediti. Resser je okretno poigravao oko njega držeüi u ruci rapir; pravio je od njega budalu. Duncan uspori disanje i brzinu otkucaja srca. Maksimalno poveüaj þi, pomisli on, zamislivši energiju koja protjeþe toþno odreÿenim stazama u njegovom tijelu. Moram završiti obuku za majstora maþevanja kako bih mogao braniti moga vojvodu - moj cilj nije lijepa predstava koja üe zadovoljiti ove instruktore. Resser je prestao postizati bodove kada se Duncan udaljio plesnim korakom. ýi u njemu se poveüavao isto kao i tlak; þekao je pravi trenutak da bude osloboÿen. Duncan je usmjerio energiju, usmjerio je... Sada je on napadao. Zbunio je vitkog crvenokosog pokretima pokupljenim iz raznih borilaþkih umijeüa. Vrtio se, izbacivao se, koristio slobodnu ruku kao oružje. Obojica su prekoraþili granice podruþja za maþevanje, a zatim se u nju vratili. Duncan je ponovo napao. Pogodio je šakom Ressera u glavu i ovome je odleteo šešir s perjanicom, udarac u želudac - sve bez prolijevanja krvi. ZaþXÿeni Resser tresne o pod. Duncan izbije protivniku maþ i skoþi na njega, prinijevši vrh svoga maþa Grummancu uz grlo.Pobjeda! "Svih mu podzemnih Bogova! Što to radiš." majstor maþevanja Bludd odgurne Duncana s Ressera. "Seljaþino jedna!" Oduzeo mu je savitljivi maþ i dva puta pljusnuo Duncana. "Ovo nije uliþna tuþa, budalo. Danas se uþite maþevati kao mušketiri. Jesi li ti životinja." Duncan protrlja obraz koji mu je bridjeo od pljuske. U žaru bitke borio se za opstanak, zanemario je smiješna ograniþenja koja im je nametnuo instruktor. Bludd pljusne Duncana još nekoliko puta. Svaki sljedeüi udarac bio je sve jaþi, kao da je Xþenik osobno njega uvrijedio. Resser je iz pozadine ponavljao bez prestanka: "Sve je u redu - nisam povrijeÿen. Bio je bolji od mene i ja se nisam uspio obraniti." Duncan se povukao; bio je ponižen. Bluddov bijes nije splašnjavao. "Ti možda misliš da si najbolji uþenik u ovoj klasi, Idaho - ali u mojim oþima ti si promašaj." Duncan se osjeüao poput malog djeteta kojeg je neka odrasla osoba s porukom u ruci poslala u kut. Želio je odgovoriti, želio se suprotstaviti ovom smiješnom þovjeku, ali nije se usuÿivao. Sjetio se naprasitog Trina Kronosa koji je na isti naþin razmišljao u raspravi s debelim majstorom maþevanja Riwyjem Dinarijem. Ako te obvezuju besmislena ograniþenja, porazit üe te svaki protivnik koji je spreman da ih pogazi. Njegov glavni cilj bio je obraniti svoga vojvodu od
svake moguüe prijetnje, a ne maþevati u kostimu kao na pozornici. "Razmisli o tome zašto si promašaj", grmio je Whitmore Bludd, "poslije üeš mi objasniti." Recite to mrtvim vojnicima strane koja gubi. Duncan je dosta razmišljao. Nije želio da kao odjek ponovi sramotne misli pokvarenog Kronosa, premda je u njima sada nalazio više smisla nego ranije. Pravila se mogu razliþito tumaþiti u zavisnosti od cilja kome služe. U pojedinim situacijama nije postojalo apsolutno dobro ili zlo, veü samo toþke gledanja. U svakom sluþaju, znao je što je njegov instruktor želio þuti. "Ja sam promašaj, jer moj um nije savršen." Njegov je odgovor izgleda iznenadio mišiüavog þovjeka. Bluddovim licem se ipak lagano razlije zbunjeni osmijeh. "Priliþno toþno, Idaho", reþe on. "A sada se prikljuþi ostalim gubitnicima."
68. Izazov: Vrijeme? Odgovor: Briljant, dragi kamen s puno faceta. Izazov: Vrijeme? Odgovor: Tamni kamen, koji ne odbija vidljivu svjetlost. Slobodnjaþka mudrost, iz Zagonetki * * * S balisetom na kožnom pojasu prebaþenom preko ramena, Rhombur Vernius se spuštao strmom krivudavom stazom prema dnu crne stijene. Zamak Caladan se nadnosio visoko iznad proþelja stijene, pružajuüi se prema kumulusnim oblacima koji su se valjali preko plavetnog neba. Lice mu je milovao jak ranopopodnevni povjetarac. U jednoj od tih kula u Zamku koje su se nalazile nebu pod oblacima, njegova je sestra provodila previše vremena razmišljajuüi. Kada je zastao i osvrnuo se, ugledao je Kaileu tamo gore, na njenom balkonu. Primorao je sebe da joj tobože veselo mahne, ali mu ona nije odgovorila. Veü mjesecima jedva da su razgovarali. Ovog puta je zavrtio glavom i odluþio ne dopustiti da mu njeno uobiþajeno odbijanje pokvari raspoloženje. Oþekivanja njegove sestre nadilazila su stvarnost u kojoj je živjela. Bio je topao proljetni dan i sivi galebovi su jezdili na toplim strujama povrh pjene na valovima. Rhombur je na sebi imao košulju kratkih rukava na plavo-bijele pruge, ribarske hlaþe od grube pamuþne tkanine i plavu kapu nataknutu preko svijetle kose; ni po þemu se nije razlikovao od nekog ubogog seoskog ribara. Ponekad je Tessia šetala duž obale s njim, dok ga je opet u drugim prilikama ostavljala samog. Zaokupljen Kaileinim mraþnim raspoloženjem, ixijanski princ je sišao niz drvene stube koje su se protezale preko stijene. Pazio je gdje staje na neravnim, mahovinom pokrivenim dijelovima staze. ýak i po lijepom vremenu put je bio opasan. Bio je dovoljan jedan nepažljiv korak da se skotrlja niz stijenje ispod. Otporna zelena šikara stršila je iz pukotina na proþelju stijene, zajedno s naranþastim i žutim soþnim listovima. I vojvoda Leto, kao i njegov otac prije njega, više je volio da staza ostane ovako prirodna. Održavali su je tek koliko je bilo neophodno. "Život voÿe ne smije biti previše udoban", voljeli su govoriti muškarci iz obitelji Atreid. Rhombur nije bio raspoložen da o svojim brigama razgovara s Tessiom i odluþio je pokušati naüi mir na malom þamcu, svirajuüi baliset. Ne baš uvjeren u svoju glazbenost, više je volio vježbati što dalje od Zamka, gdje ga nije moglo þuti nijedno kritiþko uho. Prešao je preko padine od i stigao na glavni dok. Zatim se spustio strmim drvenim stubištem do mola za koji je bio privezan brod koji se ljuljuškao nježno na valovima. Grimiznobakreni ixijanski grb nalazio se na pramcu iznad naziva broda: Dominic. Svaki put kada bi Rhombur ugledao to ime, pomislio bi na to da je njegov otac još živ i da se nalazi negdje u Carstvu. Erl Kuüe Vernius je nestao — i što je vrijeme više prolazilo sve nade
da üe ga pronaüi su izblijedile. Dominic nikada nije poslao ni jednu jedinu rijeþ, niti je stupio u vezu s njim. Sigurno je mrtav. Rhombur skine baliset i položi instrument na dok. Na obruþu na stražnjem dijelu þamca nedostajao je jedan vijak. Popeo se na þamac, ušao u kabinu i otvorio kutiju s alatom u kojoj je pronašao vijak i kljuþ pomoüu kojeg üe ga pritegnuti. Volio je sam brinuti o svome brodu i ponekad je satima radio na njemu, brusio, bojao ga, lakirao, zamjenjivao dijelove, instalirao novu elektroniku i pribor za ribolov. Sve se to uveliko razlikovalo od bogataškog života kojim je živio na Ixu. Kada se vratio na dok obaviti taj sitni popravak, Rhombur je poželio biti voÿa kakav je njegov otac nekada bio. Izgledi za to bili su nikakvi. Iako se Rhombur trudio pomoüi tajanstvenim pobunjenicima na Ixu, nije imao vijesti o njima veü više od godinu dana. Nešto od oružja i eksploziva koje im je poslao vratilo se iako su bogato podmitili prijevoznike. ýak ni najbolje plaüeni krijumþari nisu više bili u stanju ubaciti robu u podzemni grad s mnogo špilja. Nitko nije znao što se tamo dogaÿa. C'tair Pilru, njegova ranija veza s borcima za slobodu, više se nije javljao. Isto kao i Dominic, i C'tair je mogao biti mrtav, mogao je poginuti u junaþkoj borbi. Rhombur nije imao naþina bilo što saznati, niti sredstava da probije jako osiguranje Tleilaxa. Rhombur se iznenadio kada je zaþuo korake na doku i ugledao svoju sestru. Kailea je na sebi imala elegantnu haljinu od srebra i zlata; kopþom od rubina pokupila je tamnu bakrenu kosu. Primijetio je da su joj obje potkoljenice crvene i u modricama te da je porub haljine isprljan. "Saplela sam se na stazi", prizna ona. Vjerojatno je trþala za njim da joj ne pobjegne. "Ne silaziš þesto na dokove." Na silu se nasmiješio. "Bi li se voljela provozati sa mnom?" Kada je Kailea odmahnula glavom, kovrþe joj se odbiše od obraze. "Došla sam ti se ispriþati, Rhombure. Žao mi je Što sam bila tako zla prema tebi, što sam te izbjegavala i nisam s tobom htjela razgovarati." "I šibala me pogledima", doda on. Smaragdne oþi joj sijevnuše. Uspjela se nekako suzdržati i smekšati. "I to." "Isprika prihvaüena." Završio je s pritezanjem obruþa, i vratio se u kabinu Dominica da odloži alat. Ona je ostala na doku nakon što se on ukrcao. "Rhombure", zapoþne Kailea plaþnim glasom koji mu je bio tako poznat. Nešto je željela, premda joj je izraz lica bio nevin. "Ti i Tessia ste tako bliski baš bih željela i ja biti u takvom odnosu s Letom." "Odnose treba održavati", primijeti on. "Uh, isto kao i ovaj brod. Vremenom i brižnošüu mogla bi popraviti stvari meÿu vama." Ona izvije usne u znak neslaganja. "Zar ti ne možeš baš ništa uþiniti povodom Leta? Ne možemo ovako nastaviti dovijeka." "Da uþinim povodom Leta? Zvuþiš kao da ga se želiš riješiti." Sestra mu nije izravno odgovorila. "Victor bi trebao biti njegov legalni nasljednik, a ne kopile bez imena, titule, imanja. Vjerojatno postoji nešto Što bi mogao reüi Letu, što bi mogao pokušati." "Žarkog mu pakla, Kailea! Pokušao sam veü pedeset puta na pedeset raznih naþina i on me je uvijek odbio. To nas je veü poþelo razdvajati. Zbog tebe bih mogao izgubiti najboljeg prijatelja." Sjaj sunca na njenoj koži djelovao je poput udaljene vatre. "Kakve veze ima obiþno prijateljstvo kada razgovaramo o buduünosti Kuüe Vernius - Velike Kuüe naših predaka? Razmišljaj o važnim stvarima, Rhombure."
On se smrkne. "Ti si ovo pretvorila u problem, a to uopüe nije bilo neophodno. Samo ti, Kailea. Ako nisi u stanju prihvatiti ograniþenja, zašto si pristala postati Letova priležnica? Vas dvoje ste u poþetku djelovali tako sretno. Zašto se njemu ne ispriþaš? Zašto jednostavno ne prihvatiš stvarnost? Zašto se ne potrudiš?" Rhombur zavrti glavom i zagleda se u prsten s vatrenim dragim kamenom na svojoj desnoj ruci. "Neüu dovoditi u sumnju Letove odluke. Možda se ne slažem s njegovim razlozima, ali ih razumijem. On je vojvoda Atreid, i dugujemo mu bar toliko da se prilagodimo njegovim željama." Do tog trenutka se Kailea nekako uspijevala kontrolirati, ali sada je prezirno zarežala: "Ti nisi nikakav princ. Chiara kaže da nisi þak ni muško." Podigla je nogu da zgazi baliset, ali je u bijesu izgubila ravnotežu i samo ga malo odgurnula. Instrument je sletio s doka u vodu, gdje je ostao plutati iza þamca. Rhombur se psujuüi nagnuo preko ruba doka da ga dohvati, a Kailea se okrenula i otišla. Dok je brisao instrument ruþnikom, promatrao ju je kako se penje strmom stazom natrag do Zamka, napola trþHüi, a napola hodajuüi, spotakla se, podigla i nastavila dalje, pokušavajuüi saþuvati dostojanstvo. Nije þudo što se Letu više sviÿala mirna, inteligentna Jessica. Nekada slatka i ljubazna Kailea postala je teška i okrutna. Više je nije poznavao. Uzdahnuo je. Ja je volim, ali mi se ne sviÿa.
69. Potrebna je oþajniþka i usamljeniþka vrsta hrabrosti da bi se dovela u sumnju prihvaüena mudrost na kojoj poþiva društveni umni mir. Krunski princ Raphael Corrino, Obrana promjene nasuprot tradiciji * * * Visoka zgrada vlade u Corrinthu, glavnom gradu Kaitaina, uzdizala se oko Abulurda Harkonnena poput fantazije izazvane drogom. Ni u najluÿim snovima nikada nije zamišljao toliko visokih zgrada, intarzija od dragog kamenja i uglaþanih ploþa od skupocjenog kamena. Na Giedi Jedan, gdje je odrastao pod budnim okom oca Dmitrija, gradovi su bili prenatrpani, a prljava naselja služila su ili za stanovanje ili su to bili industrijski kompleksi koji nisu podizani ljepote radi. Ovdje je, meÿutim, sve bilo sasvim drukþije. Raznobojni zmajevi koji su zvonili poput zvonþLüa bili su privezani za visoke zgrade i previjali su se na povjetarcu naspram uvijek plavog neba. Trake u obliku prizmi lebdjele su preko neba i stvarale duge na kamenu za poploþavanje ispod. Kaitain je oþigledno bio zainteresiraniji za formu nego za sadržaj. Veü poslije jednog sata Abulurdu se zavrtjelo u glavi i poþeo je osjeüati bol u potiljku od zasljepljujuüeg sunca na savršenom nebu. ýeznuo je za tmurnim nebom Lankiveila, vlažnim povjetarcima koji su prodirali do kostiju, i za Emminim toplim zagrljajem. Meÿutim, Abulurda je þekao važan zadatak, trebao se pojaviti na današnjem sastanku vijeüa Landsraada. To je možda bila puka formalnost, ali on je þvrsto bio odluþio to obaviti, zbog svoje obitelji i svog malog sina, i zbog toga što üe mu to zauvijek promijeniti život. Abulurd je jedva þekao dane koje üe mu donijeti buduünost. Išao je duž šetališta ispod stjegova Velikih i Malih Kuüa koji su se vijorili baš onoliko koliko treba na blagom povjetarcu. Impozantna zgrada djelovala je masivnije i silnije od stijena koje su obrubljivale fjordove Lankiveila. Pobrinuo se da odjene svoj najbolji ogrtaþ od kitovog krzna ukrašen dragim kamenjem i ruþno izraÿenim amuletima od školjki. Abulurd je došao u Corrinth kao legalni predstavnik Kuüe Harkonnena zatražiti titulu podguvernera Rabban-Lankiveila na koju je imao pravo. Oduvijek je na nju imao pravo, ali mu do sada to nije bilo važno. Službenici i dužnosnici nisu obraüali pozornost na Abulurda, jer je došao bez pratnje i jer ga nisu napadale horde ulizica. Gledali bi kroz prozor, sjedili na balkonima ili bi ulazili i izlazili s važnim dokumentima ispisanim na listovima od ridulijanskog kristala. Za njih je on bio nevidljiv. Na putu do lankiveilške svemirske luke, Emmi ga je poduþavala i tjerala da proba pred njom. Prema pravilniku Landsraada, Abulurd je imao pravo zatražiti audijenciju i predati svoje dokumente. Ostali plemiüi üe smatrati da njegov zahtjev nije naroþito važan... da je þak trivijalan. Ali njemu je on bio vrlo važan, a i dosta dugo je veü odgaÿao obaviti to. Tijekom Emmine trudnoüe koja ih je vrlo usreüila, ponovo su otvorili glavnu brvnaru i pokušali ponovo živjeti punim životom. Abulurd je potpomagao industriju, þak je i posijao vode ribom kako bi se ribari mogli prehraniti dok se Bjondax kitovi ne odluþe vratiti. Prije pet mjeseci Emmi je tiho donijela na svijet zdravog djeþDþLüa. Dali su mu ime FeydRautha, djelomiþno u þast njegovog djeda Onira Rautha-Rabbana, ubijenog gradonaþelnika
Bifrosta. Abulurd je primjeüivao da dijete ima hitre, inteligentne oþi u kojima se nazirala nezasitna znatiželja, lijepe crte lica i snažan glas dok ga je držao u naruþju. U srcu je osjeüao da je ovo sada njegov jedini sin. Zajedno s Emmi potražio je staru budislamsku redovnicu koja im je pomogla da dobiju potomka. Željeli su joj zahvaliti i zamoliti je da blagoslovi zdravo dijete, ali nisu mogli uüi u trag mudroj ženi u plavoj odori boje neba sa zlatnim vezom. Abulurd je namjeravao ovdje na Kaitainu uþiniti nešto od þega üe njegov mali sin imati više koristi od bilo kakvog blagoslova redovnice. Ako sve proÿe dobro, mali Feyd-Rautha imat üe drukþiju buduünost, neukaljanu zloþinima koje je Kuüa Harkonnen poþinila tijekom stoljeüa. Izrast üe u dobrog þovjeka. Abulurd se isprsi i ude u landsradšku Dvoranu govornika. Prošao je ispod pjegavog koraljnog luka koji se uzdizao iznad njegove glave poput mosta preko planinskog ponora. Odmah po dolasku na glavni svijet, zakazao je sastanak kod carskog pisara koji je trebao staviti njegovo ime na spisak. Kada ga je Abulurd odbio podmititi, pisar je uspio naüi slobodan termin tek na kraju jednog dugog zasjedanja, tri dana od tada. Abulurd je þekao. Prezirao je podmitljive birokrate i više je volio malo se pomuþiti nego se pokoriti nesretnim standardima koji su vladali na dvoru Shaddama IV. Nije volio daleka putovanja i više bi mu prijalo da je ostao kod kuüe obavljati svakodnevne poslove ili igrati razne igre na tabli s Emmi i kuünom poslugom, ali zahtjevi koje mu je nametao status plemiüa primoravali su ga da þini mnoge stvari zbog kojih bi kasnije zažalio. Možda üe danas sve to uspjeti promijeniti nabolje. U Dvorani govorništva držani su sastanci predstavnika Velikih i Malih Kuüa, CHOAMovih direktora i ostalih važnih dužnosnika bez plemiükih titula. Poslovi u Carstvu morali su se svakodnevno obavljati. Abulurd nije oþekivao da üe njegovo prisustvo izazvati veliku pozornost. Nije unaprijed upozorio svoga polubrata, premda je znao da üe se barun uznemiriti kada sazna što je uþinio. Nastavio je kroz ogromnu dvoranu, ponosno i samouvjereno - iako nikada do tada u životu nije bio toliko nervozan. Vladimir üe jednostavno morati to prihvatiti. Barun je imao druge probleme i obveze. Zdravlje mu je tijekom godina bilo ozbiljno narušeno i toliko se ugojio da se sada kretao uz pomoü suspenzora. Kako je barun unatoþ svemu tome i dalje ustrajavao, Abulurd nije znao; nije baš najbolje razumio porive koji su gonili njegovog polubrata. Abulurd je tiho zauzeo mjesto na galeriji i pozvao dnevni red. Utvrdio je da je sastanak zaostajao veü jedan sat za dnevnim redom što se i moglo oþekivati, pretpostavljao je. Ostao je þekati uspravno sjedeüi na klupi od plaskamena. Slušao je dosadne poslovne analize i manja podešavanja zakona do kojih njemu nije bilo ni najmanje stalo niti ih je razumio. I pokraj sve svjetlosti koja je dopirala kroz prozore od obojenog stakla i grijaþa ispod hladnog kamena, ogromna dvorana djelovala je sterilno. Imao je samo jednu želju: vratiti se kuüi. Kada su konaþno prozvali njegovo ime, Abulurd se trgnuo i krenuo prema govornici. Koljena su mu klecala ali se on trudio da to ne pokaže. ýlanovi Vijeüa sjedili su na izdignutoj klupi u svojim službenim sivim odorama. Pogledavši preko ramena, Abulard ugleda prazna mjesta u odjelu kojem su se trebali nalaziti službeni predstavnici Harkonnena. Nitko se nije potrudio biti nazoþan na ovom nevažnom današnjem sastanku, þak ni Kalo Whylls, dugogodišnji ambasador s Giedi Jedan. Nitko se nije sjetio obavijestiti Whyllsa da üe toga dana biti rijeþi i o Kuüi Harkonnen. Savršeno. Spotaknuo se kad se sjetio što se dogodilo posljednji put kada se namjeravao obratiti nekoj skupini ljudi — svojim sugraÿanima koji su radili na obnovi Bifrosta. Prisjetio se užasa
koji ih je pogodio prije nego što je stigao održati govor. Abulurd duboko udahne zrak spreman da se obrati Predsjedavatelju, nekom mršavom þovjeku s dugaþkom upletenom kosom koji je oþi zaklonio kapom. Nije se mogao sjetiti iz koje Kuüe dolazi predsjedavatelj. Meÿutim, prije nego što je Abulurd stigao i rijeþ reüi, Gospodar Oružja odrecitira monotonim glasom njegovo ime i þitav niz titula. Abulurd nije znao da tolike rijeþi stoje iza njegovog imena, jer je on bio relativno nevažna osoba u hijerarhiji Carstva. Ali zvuþalo je impresivno. Nijedan od pospanih þlanova Vijeüa nije djelovao nimalo zainteresirano. Razmjenjivali su papire meÿusobno. "Vaše Visosti", poþne on, "gospodo, došao sam podnijeti formalni zahtjev. Popunio sam potrebne papire za dodjelu titule koja mi pripada kao nižem guverneru Rabban-Lankiveila. Djelatno obavljam svoju dužnost veü godinama, ali nikada nisam... podnio odgovarajuüe dokumente." Kada je poþeo iznositi razloge i pravdati svoju nemarnost sve strastvenijim glasom, predsjedavatelj Vijeüa podiže ruku. "Ispoštovali ste formalnu proceduru koja prethodi saslušanju. Poslane su i potrebne obavijesti." Poþeo je prelistavati dokumente pred sobom. "Vidim da je i Car obaviješten." "Tako je", reþe Abulurd, svjestan da je poruka njegovom polubratu bila poslana astrobrodom koji je išao kružnim putem — taj trik je bio neophodan. Predsjedavatelj podiže jedan jedini list pergamenta. "U ovom dokumentu se navodi da vas je s položaja na Arrakisu smijenio barun Harkonnen." "Nisam se tome protivio, vaša Visosti. A ni moj polubrat nije uložio nikakvu primjedbu na moju današnju molbu." I to je bilo donekle toþno. Obavijest mu još nije bila uruþena. "Sve je obavljeno kako treba, Abulurde Harkonnenu." Predsjedavatelj spusti pogled. "Koliko vidim, ni Car nema primjedbi." Abulurdov puls se ubrzao dok je promatrao predsedavajuüeg kako prouþava papire, pravna priopüenja. Jesam li nešto zaboravio? Predsjedavatelj konaþno podiže pogled. "Sve je u redu. Odobreno." "Ja... imam još jedan zahtjev", objavi Abulurd, pomalo zbunjen što je sve prošlo tako brzo i glatko. "Želim se službeno odreüi svoga prezimena." To je izazvalo kratak smijeh meÿu prisutnima. Prisjetio se rijeþi koje je toliko puta uvježbavao pred Emmi i zamislio da ona stoji pokraj njega. "Ne slažem se s mnogim stvarima koje su poþinili þlanovi moje obitelji", reþe on, ali ih nije imenovao. "Nedavno sam dobio još jednog sina, Feyd-Rauthu, i želim da on bude odgajan bez crne mrlje koja blati ime Harkonennna." Predsjedavatelj se nagne naprijed kao da sada prvi put vidi Abulurda. "Jeste li potpuno svjesni što þinite, gospodine?" "Oh, apsolutno", reþe on, i sam iznenaÿen jaþinom svog glasa. "Odrastao sam na Giedi Jedan. Ja sam drugi preživjeli sin Dmitrija Harkonnena. Moj polubrat, barun, upravlja svim harkonennskim dobrima i þini što mu je volja. Ja samo tražim da zadržim Lankiveil kojeg smatram svojim domom." Glas mu je smekšao, kao da je htio na taj naþin dirnuti ljude kojima je zapravo bilo dosadno, a morali su saslušati njegov govor. "Ne želim sudjelovati u galaktiþkoj politici niti vladati svjetovima. Odslužio sam svoje na Arrakisu i zakljuþio da mi se to ne sviÿa. Ne znam Što bih s bogatstvom, moþi ili slavom. Neka te stvari ostanu onima koji ih priželjkuju." Zagrcnuo se. "Ne želim više nikada okrvaviti ruke, niti želim da se to ikada dogodi mome sinu." Predsjedavatelj sveþano ustane u svojoj sivoj odori. "Odriþete se zauvijek svih rodbinskih
veza s Kuþom Harkonnen, ukljuþujuüi tu i prava i privilegije." Abulurd kimne, ne obaziruüi se na mrmljanje koje se poþne širiti prostorijom. "Apsolutno i nepovratno." Ovi ljudi üe imati o þemu razgovarati sljedeüih dana, ali njemu je to bilo svejedno. Tada üe on veü biti na povratku kuüi; jedva je þekao da se vrati Emmi i njihovom djetetu. Nije želio ništa, samo normalan, tihi život i osobnu sreüu. Ostatak Landsraada mogao je nastaviti bez njega. "Uzet üu þasno ime svoje žene: Rabban." Predsjedavatelj udari svojim zvuþnim þekiüem i dvoranom se razlegne zvuk udarca koji je oznaþio donošenje konaþne odluke. "Neka bude. Vijeüe odobrava vaš zahtjev. Obavijest üe odmah biti poslana na Giedi Jedan i Caru." Abulurd nije mogao doüi k sebi. Zar je moguüe da ga je poslužila takva sreüa? Gospodar od Oružja veü je prozivao sljedeüeg predstavnika i njega na brzinu izguraše s govornice. Žurno je napustio zgradu i za sobom ostavio Dvoranu govorništva. Vani mu je sunce ponovo obasjalo lice i on zaþuje žubor fontana i glazbu zmajeva. U koraku mu se primjeüivala nova lakoüa, a na licu je imao budalasti osmijeh. Netko drugi bi možda zadrhtao donoseüi jednu takvu nepromišljenu odluku, ali Abulurd nije osjeüao strah. Postigao je sve što je želio i Emmi üe biti jako zadovoljna. Požurio je pokupiti ono malo stvari koje je donio sa sobom i uputio se u svemirsku luku, jedva þekajuüi da se vrati na tihi osamljeni Lankiveil, gdje je sada mogao otpoþeti novi i bolji život.
70. Ne postoji nešto takvo kao zakon prirode. Postoji samo niz zakona koji se odnose na praktiþno iskustvo koje je þovjek stekao u vezi s prirodom. To su zakoni þovjekovih djelatnosti. Oni se i mijenjaju kako se þovjekova djelatnost mijenja. Pardot Kynes, Arakiška poþetnica * * * I poslije šest mjeseci provedenih na Salusi Secundus, Liet-Kynes se i dalje divio divljem i nemirnom podruþju, drevnim ruševinama i dubokim ekološkim ranama. Kao što reþe njegov otac, bila je... oþaravajuüa. Dominic Vernius je u meÿuvremenu u svom podzemnom skloništu prouþavao zapise i mozgao nad ukradenim izvještajima o CHOAM-ovim aktivnostima. On i Gurney Halleck pažljivo su pregledavali dokumentaciju Svemirskog Ceha kako bi pronašli najbolji naþin za sabotažu poslovnih dogovora kojim üe nanijeti najveüu štetu Caru. Njegovi povremeni kontakti i uhode koji su mu donosili šture vijesti o onome što se dogaÿalo na Ixu, nestali su. Nekada je dobivao s vremena na vrijeme obavijesti iz izgubljenog doma svojih predaka, ali je na kraju i taj izvor presušio. Po Dominicovim zakrvavljenim oþima i naboranom þelu moglo se zakljuþiti koliko je malo spavao. Što se Lieta, pak, tiþe, on je konaþno upoznao nešto novo nešto što je nadmašivalo intrige pustinjskog naroda i meÿuklansko suparništvo vezano za nadzor nad zaþinskim pijeskom. Uputio se u politiku Velikih i Malih kuüa, nauþio ponešto o magnatima koji su se bavili prijevozom i o jakim obiteljima. Carstvo je bilo mnogo prostranije nego što je on to zamišljao. Takoÿer je poþeo shvaüati veliþinu onoga što je njegov otac uspio postiüi na Dini i osjeüati sve veüe poštovanje prema Pardotu Kynesu. U trenucima sjete, Liet je zamišljao što bi sve bilo potrebno da se Salusi vrati nekadašnja slava središta Carstva. Ovdje je toliko toga još trebalo shvatiti, još je bilo toliko pitanja na koja nije dobio odgovor. Ako bi postavili klimatske ureÿaje na prava mjesta i doveli snažne koloniste spremne obnoviti prerije i šume, Salusa Secundus bi mogla ponovo oživjeti i disati. Kuüa Corrino je, meÿutim, odbijala uložiti sredstva u takav jedan pothvat, bez obzira na kasnije nagrade. Zapravo, izgleda da su se oni trudili da Salusu održe u istom stanju u kakvom je bila svih ovih stoljeüa. Zašto? Bijuüi stranac na ovome svijetu, Liet je glavninu slobodnog vremena provodio s naprtnjaþom na leÿima i opremom za preživljavanje, lutajuüi po uništenom podruþju i izbjegavajuüi ruševine davno uništenih gradova u kojima su zatvorenici koristili carske vladine zgrade: muzeje, ogromne dvorane, velike sobe s polusrušenim stropovima. Tijekom svih tih stoljeüa Salusa je bila sveti zatvor Corrina kojeg nitko nije pokušao obnoviti. Zidovi su se naslanjali jedni na druge ili su bili srušeni: na krovovima su bile ogromne rupe. Liet je prvi tjedan posvetio prouþavanju podzemne krijumþarske baze. Poduþavao je Rþvrsle veterane kako da izbrišu tragove svog prisustva, kako da obnove srušeni hangar tako da
izgleda kao da u njemu živi svega nekoliko divljih izbjeglica i da ne privlaþi pozornost. Kada su krijumþari bili sigurno skriveni i Dominic zadovoljan, mladi Slobodnjak je izašao van da istraživati sam za sebe, isto kao što je to nekada uþinio njegov otac... Liet se pažljivo kretao, pazio je da ne pomakne nijedan kamenþLü, da ne izdrobi ni grumen zemlje, jer bi na taj naþin ostavio trag o svom prisustvu. Popeo se na greben da odozgo promotri kraj. Kroz dalekozor je vidio ljude koji su se kretali na žarkom suncu: vojnici u maskirnim smeÿe-oker pustinjskim odorama kakve su koristili Carevi Sardaukari. Ponovo te ekstravagantne ratne igre. Prije tjedan dana je gledao kako Sardaukari uništavaju gnijezdo zabarikadiranih zatvorenika u jednoj usamljenoj ruševini. Liet je prolazio ovuda i vidio kako carski vojnici u tjelesnim štitnicima i s bacaþima plamena napadaju osuÿenike. Jednostrana bitka potrajala je satima. Dobro uvježbani Sardaukari borili su se prsa o prsa s oþvrsnulim zatvorenicima koji su pokuljali iz utvrÿenja. Carevi ljudi su pogubili mnoge zatvorenike, ali neki od njih su im se i te kako dobro suprotstavili, pa su þak i sredili nekoliko Sardaukara, oduzeli im oružje i pomoüu njega uspjeli produžiti borbu. Kada je ostalo svega nekoliko desetaka zabarikadiranih najboljih boraca spremnih da umru, jedan Sardaukar je postavio bombu-ošamuüivaþ. Vojnici su se sklonili iza barikada, a pulsirajuüi mamac žarke svjetlosti i Holtzmanovo polje onesvijestili su preostale zatvorenike... omoguüivši Sardaukarima da ulete unutra. Liet se pitao zašto carski vojnici nisu odmah postavili ošamuüivaþ. Kasnije se poþeo pitati da Sardaukari možda na taj naþin ne provode odabir zatvorenika, nalazeüi najbolje kandidate... Sada, nekoliko dana kasnije, nekolicina tih preživjelih zatvorenika stajala je na sprženom tlu u pokidanoj odjeüi, ostacima zatvoreniþkih odori. Oko njih su se postrojili Sardaukari po satnijama, napravivši rešetku od ljudskih tijela. Na strateškim mjestima oko oboda ostavljeno je oružje i teška oprema, povezano metalnim pijucima i lancima. Izgledalo je kao da svi oni, i zatvorenici i Sardaukari, treniraju. Liet je þXþao na vrhu grebena. Osjeüao se nelagodno bez svog pustinjskog odijela. Bio je žedan i greblo ga je u ustima. To ga je podsjetilo na pustinju, na njegov dom, ali nije imao cjevþicu na vratu da otpije gutljaj vode... Ranije tog dana razdijelili su još jedan tovar melangea prokrijumþaren s Dine, prodavši ga odbjeglim zatvorenicima koji su mrzili Corrine isto onoliko koliko i Dominic. Gurney Halleck je podigao šalicu kave sa zaþinom i nazdravio svome voÿi u zajedniþkoj prostoriji. Dodirnuo je Fdur žicu na svom balisetu i dodao molski akord te zapjevao svojim jakim, hrapavim glasom (koji nije bio melodiþan, ali je barem bio raskošan)... Oh, šalica zaþina Da me ponese Izvan tijela, Do udaljene zvijezde. Melange, tako ga zovu... Melange! Melange! Ljudi povikaše, a Bork Qazon, kuhar sa Saluse, natoþi Gurneyu svježu šalicu kave sa zaþinom. Scien Traf širokih ramena, koji je nekada bio inženjer na Ixu, potapša Gurneya po leÿima, a nekadašnji trgovac Pen Barlow sa cigarom koju nije vadio iz usta, gromoglasno se
nasmije. Liet je saslušavši pjesmu poželio da se nade na zaþinskom pijesku, da udiše oštri miris cimeta što ga ispušta crv koga jaše. Možda üe Warrick doüi da ga otprati natrag do sieþa Crveni Zid kada se vrate sa Saluse. Nadao se da hoüe. Prošlo je dosta vremena od kada nije vidio svog prijatelja i brata po krvi. Warrick i Faruola su bili u braku veü skoro godinu i po. Možda je veü zatrudnjela, Lietov život bi bio mnogo drukþiji da je on osvojio njenu ruku umjesto... Sada je, meÿutim, þXþao na grebenu drugog planeta i uhodio carske trupe. Liet je izoštrio uljane leüe dvogleda da bolje vidi. Dok su Sardaukari vježbali na ogoljelom tlu nizine, on je prouþavao brzinu i preciznost njihovih pokreta. 2þajna skupina dobro naoružanih Slobodnjaka mogla ih je pobijediti, pomisli Liet... Konaþno su na polje za obuku ispred novih sardaukarskih baraka skupljenih na otvorenom poput bunkera, þije su metalne stranice odbijale sunþeve zrake, bili izvedeni i preživjeli zatvorenici. Vojnici su izgleda provjeravali zatvorenike, izazivali su ih da im se pridruže u vježbama. Kada ih jedan od njih nije želio slijediti, Sardaukar ga je ubio grimiznom zrakom iz laspuške; ostali nisu odustali. Liet-Kynes je maknuo pogled od vojnih vježbi i zagledao se put žuükastog neba na kome je primijetio prijeteüe znakove koje je nauþio prepoznavati. Zrak je bio gust, zamuüen, tamno naranþast sa zelenim prugama, kao kod probavnih smetnji. Preko neba su plovile skupine loptastih munja. Grozdovi statike nalik na ogromne snježne pahulje usmjeravale su vjetar prema ravnici. Iz priþa koje je þuo od Gurneyja Hallecka i ostalih krijumþara, Liet je znao da je vrlo opasno biti vani za vrijeme oluje aurora. Ali jedan njegov dio - onaj znatiželjni dio kojeg je naslijedio od oca zadivljeno i sa strahopoštovanjem je gledao približavanje elektriþnih i radioaktivnih poremeüaja. Buru su pratili pipci egzotiþnih boja, ionizirani zrak i lijevci poznati kao þekiü-vjetar. Osjeüao se nelagodno na otvorenom i potražio je pukotinu u stijeni koja se nadnosila nad njim. Špilje su pružale dovoljan zaklon svakom vještom Slobodnjaku po nevremenu, ali su zato vojnici tamo dolje bili nezaštiüeni. Zar su toliko drski da misle kako mogu preživjeti jednu takvu sirovu, elementarnu silu? Kada su primijetili da se oblaci i pražnjenja približavaju, odrpani zatvorenici poþeše napuštati vrstu. Vojnici su ostali stajati u stavu mirno. Zapovjednik je oštrim glasom izdavao zapovijedi, oþito tražeüi da se vrate na svoja mjesta. Nekoliko sekundi kasnije, snažan nalet vjetra-prethodnika umalo nije srušio jednog þovjeka s nesigurne, lebdeüe platforme. Visoki voÿa izda nareÿenje da se svi povuku u svoje metalne šatore. Sardaukari se udaljiše borbenim korakom u savršenom poretku. Neki od zatvorenika pokušaše oponašati vojnike, dok su ostali pobjegli u pojaþane zaklone. Oluja aurora udarila je samo nekoliko trenutaka nakon što je i posljednji šator bilo zatvoren. Poput neþeg živog, harala je po dolini, sijevajuüi raznobojnim munjama. Velika šaka þekiü-vjetra udarila je po tlu; dok je druga udarila jedan od šatora, sravnivši sa tlom zaklon metalnih zidova i zgnjeþivši sve unutra. Zrak koji je kljuþao i pucketao jurio je prema grebenu. Iako ovo nije bio njegov planet, Liet je shvaüao potencijalno smrtonosnu prirodu oluja još od djetinjstva. Sklonio se sa svog promatraþkog, izloženog mjesta i nastavio kliziti duž stijenja dok nije našao dovoljno širok prolaz izmeÿu dvije gromade u koji se cijeli uvukao. Veü poslije nekoliko trenutaka, zaþuo je demonsko urlanje, pucketanje zraka, pražnjenje loptastih munja, udare þekiü-vjetra. Liet je kroz uski prorez promatrao nebo na kome se smjenjivao kaleidoskop boja koje su
bljeskale takvim sjajem da je u oþima osjetio vatru. Povukao se i sklupþao, svjestan da sigurnije mjesto nije mogao naüi. Smireno dišuüi i strpljivo þekajuüi da proÿe, zurio je u pomahnitalu aurora oluju. Salusa je po mnogo þemu bila sliþna Dini. Bili su to grubi svjetovi, s prkosnim tlom i isto takvim nebom. Divlje oluje na Dini mogle su preoblikovati podruþje, sabiti þovjeka u tlo ili mu oglodati meso s kostiju. Meÿutim, za razliku od ovog mjesta, ti užasni vjetrovi imali su za njega smisla, jer su bili vezani za tajnu Dine i njenu veliþanstvenost. Liet je poželio napustiti Salusu Secundus, vratiti se na svoj rodni svijet s Dominicom Verniusom. Želio je opet živjeti u pustinji — gdje mu je i bilo mjesto. * * * Kada je došlo vrijeme, Dominic Vernius je vratio dio svojih krijumþara u fregatu u þijoj pratnji su bila dva mala raketoplana. Dominic je osobno odvezao svoj zapovjedniþki brod do dodijeljenog mu mjesta u spremištu cehovskog astrobroda. Odmetnuti erl otišao je do luksuzne brodske kabine odmoriti se i razmisliti. Iako je veü godinama tajno djelovao diljem Carstva, poput obada dosaÿujuüi Shaddamu IV, nikada nije zadao nijedan jasan i odluþan udarac. Da, ukrao je pošiljku carskih komemorativnih novþLüa, i pustio je smiješan balon karikaturu iznad piramidalnog stadija na Harmonthepu. Da, nažvrljao je podmuklu poruku visoku sto metara na granitnom zidu kanjona ("Shaddame, da li ti kruna þvrsto stoji na toj tvojoj šiljastoj glavi?"), i oštetio je na desetke kipova i spomenika. Ali s kojim ciljem? Ix nije vratio, a više nije dobivao ni obavijesti o tamošnjem stanju. Na poþetku samonametnutog progonstva, Dominic je okupio svoje trupe, ljude koji su mu dokazali svoju odanost tijekom ranijih pohoda. Sjetivši se kako su zajedno porazili pobunjenike na Ecazu prije mnogo godina, poveo je svoju malu silu, naoružanu do zuba i dobro uvježbanu, u napad na novo tleilaxaško utvrÿenje. Dominic se nadao da üe zahvaljujuüi oružju i elementu iznenaÿenja uspjeti probiti se i zbaciti osvajaþe. U kanjonu-luci, on i njegovi ljudi pokuljali su iz brodova pucajuüi iz laserskih pušaka. Ali naišli su na zaþXÿujuüe jaku posadu Carevih Sardaukara. Prokleti Corrini! Što su njihove trupe još radile ovdje? Dominic je to iznenaÿenje doživio prije mnogo godina. Tom prigodom su mu carski vojnici pobili treüinu ljudi. I on sam bio je ranjen u leÿa. Pogodili su ga otpaci poslije pucnja iz laserske puške i svi su mislili da je poginuo, osim Johdama koji ga je odvukao natrag na jedan od njihovih brodova u kojem su se oþajni povukli. U tajnom utvrÿenju na južnom polu Arrakisa, Dominica su njegovali njegovi ljudi dok nije ozdravio. Nakon što je bio poduzeo sve mjere opreza i prikrio identitet osvetniþke sile koja je izvela napad - kako bi izbjegao odmazdu protiv Ixijanaca u sluþaju da napad ne uspije, ili protiv njegove djece na Caladanu — Tleilaxi nikada nisu saznali tko se to okomio na njih. Zbog tog neuspjeha, Dominic se zakleo svojim ljudima, da nikada više neüe pokušati vratiti svijet koji mu je pripadao po naslijeÿu vojnom akcijom koja je mogla loše po njih završiti. Dominic je bio primoran poslužiti se drugim sredstvima. Meÿutim, njegove sabotaže i vandalizmi nisu bili baš mnogo uþinkoviti, i samo neznatno su ugrožavali Kuüu Corrino. Uglavnom su bili samo sramota za Carstvo. Shaddam IV þak nije ni znao da je u to bio umiješan odbaþeni erl Vernius. Iako se nastavio boriti, Dominicu ne bi bilo gore ni da je poginuo — bio je nevažan.
Ležao je na leÿima u svojoj kabini na fregati, procjenjujuüi što je sve postigao... i što je izgubio. Shandoin holo-portret stajao je na postolju u blizini; mogao je gledati, pa þak i zamišljati da je ona još tu, da je još s njim. Njihova küer Kailea vjerojatno je do sada izrasla u privlaþnu mladu ženu. Pitao se da li se udala, možda za nekoga na dvoru Leta Atreida... sasvim sigurno nije za vojvodu. Atreidsko inzistiranje na politiþkim brakovima bilo je svima poznato, a princeza odmetnute Kuüe nije imala miraz. Isti sluþaj bio je i s Rhomburom; iako je bio dovoljno star ponijeti titulu erla Kuüe Vernius, ta titula je bila bezvrijedna. Strašno se rastužio i pogrbio, zagledavši se u Shandoinu holo-sliku na postolju. Obratio joj se u svom bolu. "Dominic... Dominic Vernius. Znam tko si." Zaprepastio se i sjeo, upitavši se nije li zapao u labirint ludila. Usta su joj se mehaniþki pokretala. Holo njenog lica se okrenuo, ali joj se izraz nije promijenio. Pogled nije usmjerila na njega. Rijeþi su nastavile teüi. "Koristim ovu sliku da stupim u vezu s tobom. Moram ti prenijeti poruku s Ixa." Dominic je drhtao dok je prilazio slici. "Shando?" "Ne, ja sam Navigator ovog astrobroda. Odluþio sam iskoristiti ovu holo-sliku, jer mi je teško komunicirati na neki drugi naþin." Dominic nije bio voljan povjerovati u ovo i morao je potisnuti praznovjerni strah. Dovoljno je bilo to što se Shandoin lik pomaknuo, što je vidio da je njeno lice ponovo oživjelo, pa da zadrhti od straha kakav veü dugo nije iskusio. "Da, tko god da si. Što želiš od mene?" "Moj brat, C'tair Pilru, šalje ove rijeþi s Ixa. Preklinje me da ti prenesem ovu obavijest. Mogu samo to." PokreüXüi usne sve brže, i koristeüi se drukþijim glasom, Shandoin holo-lik ponovi rijeþi koje je C'tair uputio u svojoj oþajniþkoj poruci bratu Navigatoru. Dominica je obuzimao sve veüi užas dok je slušao i otkrivao razmjere štete koju su okupatori Tleilaxi nanijeli njegovom voljenom svijetu i njegovom narodu. Obuzeo ga je bijes. Kada je molio za pomoü na poþetku tleilaxaškog napada, prokleti stari Car Elrood IX je odluþio odugovlaþiti i na taj naþin je osigurao poraz Kuüe Vernius. Ogorþen zbog gubitka, Dominicu je samo bilo žao što je starac umro prije nego što je on smislio naþin da ga ubije. Meÿutim, sada je Dominic shvatio da je carski plan bio mnogo obuhvatniji, podmukliji. Tleilaxaški prevrat je zapravo bio posljedica carske zavjere koju i poslije dvadeset godina potpomažu Sardaukari. Cijela ideja potekla je od Elrooda, a njegov sin Shaddam samo je nastavio u istom stilu ugnjetavati preostale podanike Kuüe Vernius. Ubrzo se glas koji je dopirao kroz usta Shandoine slike ponovo promijenio, i on zaþuje zamišljenije i nepovezanije rijeþi Navigatora. "Mogu vas ovom letjelicom odvesti na Xuttuh, ranije poznat kao Ix." "Uþini tako", reþe Dominic s neopisivom mržnjom. "Želim osobno vidjeti sve te užase, a onda üu" - prinio je ruku grudima, kao da se zaklinje Shando — "ja, gospodar Dominic, erl Kuüe Vernius, osvetiti patnju moga naroda." Kada se astrobrod našao na stazi, Dominic se sastao s Asuyom, Johdamom i ostalima. "Vratite se na Arrakis. Idite u bazu i nastavite s našim radom. Ja üu uzeti jedan brod." Zagledao se u pijadestal kao da na njemu još može vidjeti svoju ženu. "Moram nešto obaviti." Dvojica veterana izraziše glasno svoje iznenaÿenje i zbunjenost, ali Dominic udari šakom po stolu. "Bez daljnje rasprave! Odluþio sam." Sijevajuüi oþima motrio je svoje ljude, a oni su zaþXÿeno promatrali promjenu koja je kod njega nastupila.
"Ali kuda üete?" upita Liet. "Što planirate napraviti." "Idem na Ix."
71. Moü treba koristiti umjereno. Ako se pretjera, onda moü preuzima nadzor i postajete njena žrtva. Aksiom Bene Gesserita * * * Barun nije s oduševljenjem primio vijesti o svome polubratu. U svemirskoj luci Harko-grada u tijeku je bio utovar zaliha, luksuznih potrepština i ljudstva u njegovu privatnu fregatu, svega što üe mu biti potrebno za putovanje na Arrakis. Da bi vaÿenje zaþina i dalje teklo glatko, morao je mjesece i mjesece provoditi u toj pustinjskoj paklenoj rupi, spreþavajuüi krijumþare i proklete Slobodnjake da ojaþaju. Poslije štete koju je Abulurd poþinio prije dosta godina, barun je od gospodarski najvažnijeg planeta u Carstvu ponovo stvorio ogromnu tvornicu novca. Zarada koju je Kuüa ostvarivala postojano se poveüavala. I upravo sada, kada je mislio da mu sve ide na ruku, morao se pozabaviti ovim! Glupavi Abulurd je bio pravi genij da uvijek uþini pogrešnu stvar. Piter de Vries je osjetio da njegov naredbodavac nije zadovoljan i prišao mu je sitnim koracima sa željom da pomogne - ili barem da se pravi da to þini. Dobro je znao da mu ne smije priüi preblizu. Uspio je preživjeti tolike godine zato što je izbjegavao barunove ispade bijesa. To mu je polazilo za rukom duže nego bilo kojem prethodnom Mentatu njegovog gospodara. Kao mlad i mršav, Vladimir Harkonnen je bio u stanju zaletjeti se poput kobre, udariti þovjeka po grkljanu i prekinuti mu disanje. Ali sada je postao tako mekan, tako krupan, i de Vries je mogao lako umaknuti. Pušeüi se od bijesa, barun je sjedio u raþunovodstvu Tvrÿave, sobi kamenih zidova. Njegov ovalni stol od crnog plaža bio je toliko uglaþan da ste mogli po njemu klizati. U jednom kutu se nalazila ogromna kugla koja je prikazivala Arrakis, umjetniþki predmet kakvog bi svaka plemiüka obitelj poželjela. Umjesto da se razmeüe njome na okupljanjima Landsraada ili društvenim dogaÿajima na koje su pozivani oni plave krvi, Barun ju je držao u privatnoj odaji gdje je mogao sam u njoj uživati. "Pitere, što da radim?" Pokazao je rukom prema gomili valjaka s porukama koje je netom uruþio zakleti Glasnik. "Korporacija CHOAM traži objašnjenje. Upozoravaju me, i to sasvim otvoreno, da oþekuju i dalje redovitu opskrbu kitovim krznom i unatoþ 'promjene vladara'." Frknuo je. "Kao da bih ja smanjio kvotu! Podsjeüaju me da zaþin s Arrakisa nije jedina roba od velikog znaþaja koju nadzire Kuüa Harkonnen. Priprijetili su mi da üe opozvati moju punomoü kao direktora CHOAM-a ne budem li ispunjavao svoje obaveze." Zamahom zgloba zavitlao je bakreni valjak za poruke u zid. Ovaj je pri udaru zazvonio i nastavio zvoncati pavši na pod. Na kamenu je napravio bijeli urez. Dohvatio je drugi valjak. "Cara Shaddama zanima zašto se moj polubrat želi odreüi obiteljskog imena i preuzeti odgovornost za samo jednoplanetnu upravu." I drugi valjak je zavitlan na zid. Ovaj je još jaþe udario i napravio novi bijeli urez pokraj onog prvog. Podigao je i treüi. "Kuüa Moritani s Grummana mi nudi tajnu vojnu podršku u
sluþaju da se odluþim na izravnu akciju." I treüi valjak je pogodio zid. "Kuüa Richese, Kuüa Muteli — svi su znatiželjni, svi mi se smiju iza leÿa!" Nastavio je bacati valjke dok nije rašþistio stol. Jedan od njih otkotrljao se prema Piteru, i on ga podigne. "Ovaj niste otvorili, moj gospodaru." "Otvori ga ti. Sigurno i u njemu piše isto što i u ostalima." "Svakako." Mentat se poslužio svojim dugim noktom da presijeþe peþat i skine þep. Izvadio je list instroj papira i preleti pogledom preko nje oblizujuüi se. "Ah, ova je od našeg operativca na Caladanu." Barun živne. "Nadam se da su vijesti dobre?" De Vries se osmjehivao dok je dekodirao poruku. "Chiara se ispriþava što ranije nije mogla poslati poruku, ali napreduje sa priležnicom, Kaileom Vernius koju polako okreüe protiv vojvode." "Barem nešto." Barun protrlja debelu bradu. "Više bih volio da je javila da je Leto ubijen. To bi bila zaista dobra vijest!" "Chiara voli raditi na svoj naþin, svojim tempom." Instroj poruka je izblijedila. De Vries ju je smotao u lopticu i bacio zajedno s valjkom. "Nismo sigurni koliko daleko üe iüi, gospodaru moj, jer se drži odreÿenih... standarda... kada su kraljevske stvari u pitanju. Uhoÿenje je jedno; ubojstvo nešto sasvim drugo, a ona je jedina koju smo mogli podmetnuti Thufiru Hawatu." "Dobro, dobro." Njih dvojica su veü i ranije o tome razgovarali. Barun se odgurnuo sa sjedala. "Barem smo bacili malo pijeska vojvodi u oþi." "Možda bi i više od toga trebalo uþiniti Abulurdu?" Debeljko je pogrešno procijenio snagu svojih mlitavih ruku i gotovo je odletio uvis zahvaljujuüi suspenzorima oko pojasa. De Vries je bio dovoljno mudar da ništa ne kaže, samo je upijao podatke kako bi mogao obaviti odgovarajuüu mentatsku analizu þim to njegov gospodar zatraži. "Možda." Barunovo lice se zarumeni. "Abulurdov stariji brat Marotin bio je idiot, znaš. I to mislim doslovno idiot. Smiješan moron ošteüenog mozga koji se nije znao ni sam odjenuti. Majka je bdjela nad njim kao da je Marotin bio vrijedan sredstava trošenih na njegovo održavanje u životu." Po licu i podvaljku su mu izbile pjege od ljutnje. "Izgleda da ni Abulurdu nisu sve daske na broju, ali na malo suptilniji naþin." Tresnuo je dlanom po nauljenoj površini od crnog plaža, ostavivši otisak ruke koji üe se postupno razložiti zahvaljujuüi sustavu za samoþišüenje u namještaju. "Nisam þak ni znao da je ona njegova kuþka Emmi trudna. Sad ima još jednog sina, slatko dijete — i Abulurd je djetetu uskratio ono što mu roÿenjem pripada." Barun odmahne glavom. "Shvaüaš li, taj djeþak bi mogao biti voÿa, još jedan nasljednik Harkonnena... a njegov budalasti otac mu je sve to oduzeo." Što je njegov gospodar postajao razjareniji to je de Vries više pazio da ostane izvan njegovog dosega, s druge strane ovalnog stola. "Gospodaru moj, koliko mogu procijeniti, Abulurd se slijepo držao zakona. Prema pravilima Landsraada, on ima pravo zahtijevati i dobiti koncesiju o kojoj veüina nas ne bi ni htjela razmišljati. Možda mi ne mislimo da je mudro postupio, ali Abulurd nije prekoraþio svoja prava kao þlan Kuüe Harkonnena.." "Ja sam Kuüa Harkonnen!" zagrmi barun. "On nema nikakva prava dok mu ih ja ne odobrim." Obišao je oko stola. Mentat se sledio, uplašivši se da bi ga korpulentni muškarac ipak mogao napasti. Umjesto toga, barun poskakujuüi krene prema vratima odaje. "Poÿimo do Rabbana." Išli su odzvanjajuüim hodnicima Tvrÿave do vanjskog oklopljenog lifta koji ih je spustio iz zašiljenih tornjiüa u zatvorenu arenu. Glossu Rabban je pripremao kuünu gardu za
gladijatorske borbe koje su bile na programu za tu veþer. One su se tradicionalno održavale pred svako barunovo duže putovanje na Arrakis. Robovi su šutke þistili nizove sjedala u areni, glaþali ih i uklanjali smeüe. Barunova velika takmiþenja uvijek bi privukla znatan broj ljudi, a on je te spektakle koristio da ostavi dojam na goste iz drugih Velikih Kuüa. Teška vrata od duraþelika na jami za gladijatore ostala su zatvorena, iza njih su se nalazile zvijeri u kavezima koje üe sudjelovati u borbama. Dlakavi radnici bez košulja crijevima su prali prazne odjeljke pogubljenih stvorenja ili robova, a zatim su ih prskali potiskivaþima mirisa. Rabban je stajao okružen ljudima i znojio, se premda na prvi pogled nije ništa radio. Na sebi je imao kožni prsluk s metalnim zakovicama. Podboþio se, napuüio debele usne i sijevao uokolo oþima. Ostali radnici prevrtali su pijesak u areni, vadeüi komade kostiju i okrnjenog oružja. Kryubi, kapetan kuüne garde, izdavao je upute svojim vojnicima. On je odluþivao gdje üe stajati naoružani ljudi koje üe svi moüi vidjeti na skorašnjoj zabavi. Uz pomoü svog suspenzorskog pojasa, barun je skliznuo niz vodopad stuba, prošao kroz metalnu ogradu sa šiljcima, i pojavio se na krvlju umrljanom podu arene. Stopalima jedva da je dodirivao tlo, kretao se poput baletana. Piter de Vries je išao za njim sliþnim plesnim korakom. Kryubi istupi i pozdravi. "Moj barune", progovori on," sve je spremno za veþerašnji spektakl." "Kao i uvijek", primijeti de Vries, dok mu je osmijeh krivio usne zaprljane safo sokom. Koliko životinja imamo?" upita barun. "Dva laza tigra, moj gospodaru, jednog deka-medvjeda, i jednog salusanskog bika." Barun je prouþio arenu sjajnim crnim oþima prije nego što je kimnuo. "Umoran sam veþeras. Ne želim dugotrajnu borbu. Pustite odjednom sve zvijeri i svih pet odabranih robova. Imat üemo tko-voli-nek-izvoli." Kryubi oštro pozdravi. "Kako želite, gospodaru moj." Barun se okrene preme svom mentatu. "Veþeras üe teüi krv, Pitere. Možda üe mi to skrenuti misli s onoga što želim uþiniti Abulurdu." "Da li želite samo da vam nešto skrene misli, moj barune?" upita mentat. "Ili biste više voljeli da budete... zadovoljni? Zašto se ne osvetite Abulurdu ?" Barun se trenutak kolebao, a zatim potvrdi: "Osveta bi mi baš godila, Pitere. Rabbane!" Neüak s okrene i ugleda baruna i mentata. Rabban se uputi na svojim stupastim nogama vojniþkim korakom preko arene prema dvojici muškaraca. "Da li ti je Piter rekao što je tvoj budalasti otac uþinio?" Rabban se namrštio. "Da, striþe. Ponekad ne mogu shvatiti kako je taj glupan uspio poživjeti toliko dugo." "Toþno je da ne razumijemo Abulurda", reþe de Vries. "Ali jedan od važnih zakona u voÿenju države kaže da neprijatelja možemo poraziti samo ako ga razumijemo, ako otkrijemo njegove slabosti. Ako znamo što üe ga najviše zaboljeti." "Abuiurdova najveüa slabost je cijeli njegov mozak", promrmlja barun smrknuto. "Ili možda njegovo dobro srce." Rabban se zahihotao, preglasno. Mentat podiže jedan dugi prst. "Razmislite o ovome. Sada mu je najslabija toþka njegov mali sin, Feyd-Rautha Rabban. Abulurd se odluþio na neobiþan korak da bi se — kako on kaže — 'pobrinuo da dijete bude dobro odgojeno.' To mu je oþigledno vrlo važno." Barun se zagleda u svog neüaka širokih ramena. "Mi ne bismo voljeli da se Rabbanov mali brat ugleda na Abulurda, zar ne?"
Rabban se smrkne kada þu tu moguünost. De Vries nastavi glasom glatkim poput nauljenog leda. "Te zato, koja je najgora stvar koju bismo mogli uþiniti Abulurdu? Na koji naþin bismo mu mogli nanijeti najviše bola i baciti ga u oþaj?" Hladan osmijeh preÿe barunovim licem. "Odliþno pitanje, Pitere. Omoguüilo ti je da doþekaš sutrašnji dan. U stvari, dobit üeš dva dana. Danas sam velikodušan." Rabban ih je i dalje tupo gledao; i dalje nije shvaüao. Konaþno je poþeo kikotati. "Što üemo uþiniti, striþe?" Barunov glas postane bolesno sladunjav. "Moramo dati sve od sebe da tvoj mali brat bude dobro odgojen. Pošto znamo da je tvoj otac u posljednje vrijeme donosio sve same loše odluke, ne možemo mirne savjesti dopustiti Abulurdu Rabbanu da iskvari djeþaka." Pogledao je Mentata. "Zato ga moramo sami odgajati." "Odmah üu pripremiti dokumente, moj gospodaru barune", izjavi de Vries s osmijehom. Barun pozva Kryubija, a onda se okrene prema svom neüaku. Uzmi koliko god ti je ljudi potrebno, Rabbane. Uopüe ne moraš skrivati svoje namjere. Abulurd mora shvatiti kakvu nevolju je sam sebi navukao na vrat."
72 Nitko do sada nije odredio moü ljudske vrste... što ona može izvesti instinktivno, a što može postiüi zahvaljujuüi racionalnoj odluþnosti. Mentatska objektivna analiza ljudskih sposobnosti * * * Dominic Vernius je proveo raketoplan ispod ixijanske rešetke za detekciju, krijuüi se iza oblaka. Letio je nisko iznad nedirnute površine rodnog svijeta bez kojeg je ostao, napajajuüi oþi prizorom planina i vodopada, tamnih borovih šuma koje su se þvrsto držale granitnih padina. Buduüi da je bio bivši gospodar Ixa, Dominic je znao tisuüu naþina kako uüi unutra. Nadao se da je barem jedan od njih još u operativnom stanju. Potiskujuüi suze strahopoštovanja, nastavio je dalje prema izabranom odredištu. Ix je u Carstvu bio poznat po svojoj industriji i tehnologiji, po veliþanstvenim proizvodima koje je izvozio preko CHOAM-ovih trgovaca. Vrlo davno, Kuüa Verniusa odluþila je da površina ostane nedirnuta i zakopala je postrojenja za proizvodnju duboko ispod površine. Na taj naþin su poveüali sigurnost i zaštitili vrijedne ixijanske tajne. Dominic se sjeüao sustava za obranu koje je sam projektirao i izgradio, kao i onih koji su postavljeni prije više generacije. Opasnost da üe konkurenti kao što su Richesi špijunirati njihova tehnološka dostignuüa oduvijek je bio dovoljan razlog za Ixijance da budu na oprezu. Nema sumnje da su tleilaxaški okupatori postavili vlastito osiguranje, ali sigurno nisu pronašli sve Dominicove osobne trikove. Predobro ih je sakrio. Organizirani napad možda bi bio osuÿen na neuspjeh, ali erl Vernius je bio uvjeren da sam može uüi u vlastiti svijet. Morao ga je vidjeti vlastitim oþima. Iako je svaki od skrivenih otvora koji je vodio u podzemno kraljevstvo bio slaba toþka osiguranja, Dominic je shvaüao da mora imati izlaze za sluþaju nužde kao i tajne putove za koje su znali samo on i njegova obitelj. Duboko u kristalnom gradu Verniiju — njegovoj voljenoj prijestolnici — postojale su mnoge zaštiüene prostorije, tajni tuneli i vrata za bijeg. Dominicova djeca, zajedno s mladim Letom Atreidom, koristili su neke od njih za vrijeme krvavog prevrata. Sada üe Dominic iskoristiti jedna od mnogih davno skrivenih stražnjih vrata da se uvuþe unutra. Preletio je iznad niza slabo prikrivenih otvora za ventilaciju iz kojih je izbijala para kao iz termalnih gejzira. U ravnicama su takoÿer postojala velika okna i platforme za teret kroz koje je iznošen materijal namijenjen izvozu. U ovom dubokom, pošumljenom kanjonu, rijetki brodovi mogli su sletiti na uske osigurane ispuste i u za to predviÿena udubljenja. Dominic je prelijeüXüi pretraživao teren dok nije uoþio teško vidljive oznake, oboreno drveüe, mrlje na neravnim stjenovitim zidovima. Prva zakamuflirana vrata bila su zapeþDüena, a tunel izgleda ispunjen metrima þvrstog plasbetona. Druga vrata bila su minirana, ali je Dominic uspio primijetiti eksploziv prije nego što je unio lozinku. Nije ni pokušao onesposobiti ureÿaj. Ponovo je uzletio. Dominic je strahovao od onoga što ga je þekalo ispod, u njegovom nekada lijepom gradu. Osim užasne poruke C'taira Pilrua koja je stigla do njega, i podmiüeni istražitelji donijeli su mu loše glasine o stanju na Ixu. Bez obzira na sve morao je saznati što su Tleilaxi i prokleti Corrini
Xþinili njegovom voljenom planetu. A onda üe mu svi oni platiti. Sljedeüi put je Dominic prizemljio letjelicu u jednom malom udubljenju okruženom tamnim jelama. S nadom da je i dalje unutar mrtvog kuta mreže za nadzor, izašao je van i ostao nepokretno stajati udišuüi hladan þisti zrak protkan mirisom iglica jela i vlažnosti tekuüe vode. U špiljama ispod njega, pod kilometarskim slojem stijenja, zrak üe biti topao i težak, mirisat üe na kemikalije i mnoštvo ljudi. Gotovo da je veü mogao þuti i osjetiti poznate zvukove, tihu užurbanost, jedva prepoznatljive vibracije pod nogama. Pronašao je vrata okna za bijeg prekrivena grmljem i pozabavio se kontrolama nakon što je prethodno pažljivo sve pregledao tražeüi zamke i eksploziv. Ako su Tleilaxi i ovog pronašli, onda su zaista bili temeljiti. Meÿutim, nije pronašao nikakav trag. ýekao je s nadom da su sustavi i dalje u operativnom stanju. Prije nego što se podigla na površinu kabina lifta spremna da ga ponese duboko u mrežu špilja do tajnog osobnog skladišta u þijem stražnjem dijelu se nekada nalazila Velika Palaþa, Dominic se veü bio naježio od oštrog vjetra. Bila je to jedna od nekoliko soba koje je opremio u svojim mlaÿim danima za "ne daj bože". To je bilo prije pobune na Ecazu, prije nego što se oženio... mnogo prije tleilaxaškog preuzimanja. Bila je sigurna. Prošaptao je Shandoino ime i zatvorio oþi. Kabina lifta se spuštala zastrašujuüom brzinom. Samo se nadao da C'tair svojim sabotažama nije oštetio ove skrivene sustave. Duboko je disao, prizivajuüi slike iz prošlosti na projekcionom platnu svojih kapaka. Žudio je vratiti se u þarobni podzemni grad — ali je i strepio od nemilosrdne stvarnosti koja ga je tamo þekala. Kad se lift zaustavio, Dominic je izašao stežuüi laserski pištolj. U futroli za rame imao je takoÿer flešetni pištolj. Mraþno skladište vonjalo se na prašinu i trulež. Nitko nije ovdje bio veü duže vrijeme. Oprezno je krenuo do skrivenog ormariüa u kojem je ostavio par jednodijelnih odijela neodreÿenog kroja kakve su nosili radnici sa srednje razine. Presvukao se u nadi da Tleilaxi nisu izvršili neke drastiþnije promjene u izgledu radnih odora i gurnuo je laserski pištolj u futrolu priþvršüenu za kožu ispod odjeüe. Tako prerušen i nadajuüi se najboljem, svjestan da mu nema povratka, Dominic se vukao slabo osvijetljenim hodnicima dok nije naišao na palubu za promatranje sa zidovima od plaža. Poslije dva desetljeüa, prvi put je pogledao izmijenjeni grad ispod površine. Zatreptao je u nevjerici. Veliþanstvena Velika Palaþa bila je ogoljena, sav sjajni mramor odnešen, cijelo jedno krilo bilo je uništeno u eksploziji. Ta ogromna zagrada sada je izgledala poput skladišta koje je tek mjestimiþno svjedoþilo o nekadašnjoj veliþini. Služila je kao administrativno središte. Kroz prozore od plaža vidio je odvratne Tleilaxe kako obavljaju poslove mileüi uokolo poput žohara. Vidio je kako preko projektiranog neba sluþajno jezde þetvrtasti ureÿaji puni trepüXüih svjetiljki prateüi sveukupno kretanje. Sonde za nadzor. Vojna oprema koju su projektirali Ixijanci za ratne zone. Sada su Tleilaxi koristili tu istu tehnologiju da uhode njegov narod, da ih drže u strahu. Dominicu je od svega toga bila muka i on ode do druge palube za promatranje u stropu špilje, miješajuüi se u prolazu s ljudima. Zurio je u njihove izgubljene oþi i ispijena lica, pokušavajuüi se podsjetiti da je to njegov narod. Želio je razgovarati s njima, uvjeriti ih da üe nešto poduzeti, i to ubrzo. Ali nije im smio otkriti svoj identitet. Nije dovoljno znao o tome što se sve dogodilo od kada su se on i njegova obitelj odmetnuli. Ti odani Ixijanci zavisili su od Dominica Verniusa, njihovog pravog erla, ali on ih je razoþarao. Pobjegao je, prepustivši ih njihovim sudbinama. Obuzme ga osjeüaj nepodnošljive
krivnje; grlo mu se stegnulo. Dominic je s hladnom metodiþnošüu prelazio pogledom preko grada špilje, tražeüi najbolje promatraþke toþke, pamteüi raspored industrijskih postrojenja pod jakom stražom. Neka su bila zatvorena i napuštena, ostala ograÿena zujeüim sigurnosnim poljima. Na tlu špilje, suboidi i stanovnici Ixa radili su zajedno poput potlaþenih robova. Svjetla su gorjela na balkonima sablasno izmijenjene Velike Palaþe. Javni razglas je bio ukljuþen i iz zvuþnika su odjekivale rijeþi koje su se razlijegale gore-dole po špilji. "Narode Xuttuha", javi glas s jakim naglaskom na galahu, "i dalje pronalazimo parazite u našoj sredini. Uþinit üemo ono što moramo kako bismo uklonili taj rak urotnika i izdajica. Mi Bene Tleilaxi velikodušno se brinemo o svim vašim potrebama i dodijelili smo vam ulogu u našem svetom zadatku. Zato üemo kazniti sve one koji üe vas ometati u vašim svetim zadacima. Morate shvatiti i prihvatiti svoje novo mjesto u svemiru." Dominic je na tlu špilje mogao vidjeti þete vojnika kako obilaze radne ekipe. Vojnici su na sebi imali lako prepoznatljive sivo-crne odore Sardaukara i nosili su smrtonosno carsko oružje. Tako znaþi, Shaddam više ni ne pokušava sakriti da je umiješan u sve ovo. Dominic je kljuþao od bijesa. Na jednom balkonu Velike Palaþe, Gospodari Tleilaxa u svojim odorama tjerali su pred sobom par oþajnih ljudi na koje su pazili Sardaukari. Iz zvuþnika je ponovo zatutnjalo. "Ovo dvoje je uhvaüeno prilikom sabotaže važnih industrijskih pogona. Tijekom ispitivanja otkrili su imena i drugih urotnika." Uslijedila je prijeteüa stanka. "Sljedeüa pogubljenja možete oþekivati za tjedan dana." Svega nekoliko usamljenih glasova u gomili usudilo se izraziti svoj protest. Visoko iznad njih, stražari Sardaukari dogurali su zatvorenike koji su se otimali do ruba balkona. "Smrt onima koji nam se suprotstavljaju!" Stražari - carski stražari - gurnuše ih preko ruba i gomila ispod balkona se rasprši. Žrtve su padale kroz zrak užasno vrišteüi, a onda su krici naglo okonþani. Dominic je sav užasnut nastavio zuriti ispred sebe. Mnogo puta je stajao na tom istom balkonu i držao govore. Odatle se obraüao svojim podanicima, hvaleüi njihov rad, obeüavajuüi veüe nagrade ako poveüaju produktivnost. Balkon Velike Palaþe trebao bi biti mjesto s kojeg se voÿe prikazuju svome narodu u najboljem moguüem svjetlu - a ne platforma za pogubljenja. Dolje su se þuli pucnji i šištanje paljbe iz laserskih pušaka. Sardaukari su uspostavljali red meÿu ljutitim i uznemirenim graÿanima. Glas iz zvuþnika je uz krþanje izrekao konaþnu kaznu. "Sljedeüa tri tjedna, obroci üe biti smanjeni za dvadeset postotaka. Produktivnost mora ostati ista ili üe doüi nova ograniþenja. Dobrovoljci koji se jave da dobrovoljno otkriju nove urotnike, velikodušno üe biti nagraÿeni." Samozadovoljni Gospodari Tleilaxa zašuštaše odorama, okrenuše se i krenuše za stražarima Sardaukarima natrag u Palaþu. Kipteüi od bijesa, Dominic je imao želju jurnuti u grad i otvoriti vatru na Sardaukare i Tleilaxe. Ali bio je sam i bio je uhoda. Nije imao oružje potrebno da postigne išta više od napada koji üe se pamtiti — niti se usuÿivao otkriti svoj identitet u jednom tako beskorisnom pokušaju. ýeljust ga je veü boljela od škrgutanja zubima. ývrsto stežuüi ogradu, shvatio je da je stajao na ovoj istoj platformi za promatranje prije vrlo mnogo vremena sa svojom nevjestom, Shando. Držali su se za ruke i gledali ogromnu špilju i Verniijeva zgrade iz bajke. Pogled joj je bio pun nade. Na sebi je imala elegantnu odjeüu sa carskog dvora na Kaitainu. Ali Car nikada nije zaboravio uvredu koju mu je nanijela napustivši njegovu službu. Elrood je þekao mnogo godina na osvetu, i cijeli Ix je platio za to... Dominic osjeti stezanje u grudima. Imao je sve: bogatstvo, moü, napredni svijet, savršenu ženu, divnu porodicu. Sada je grad-špilja bio teško ranjen i samo su još rijetka mjesta svjedoþila
o njegovoj nekadašnjoj raskoši. "Pogledaj što su uþinili, Shando", prošaputao je mrzovoljnim glasom, kao da je i sam duh. "Pogledaj što su uþinili." Ostao je u gradu Verniiju onoliko dugo koliko se usudio, razmišljajuüi o osveti. Kada je bio spreman poüi, Dominic Vernius je toþno znao kako üe uzvratiti udarac. Povijest nikada neüe zaboraviti njegovu osvetu.
73. Moü i prijevara su oruÿa koja se koriste u upravljanju državom, da. Ali nemojte zaboraviti da moü može navesti one koji je koriste da pomisle kako pomoüu nje mogu zanemariti svoje neznanje. Grof Flambert Mutelli, rani govor u Landsraadovoj Dvorani govorništva * * * Abulurd je ponovo uživao u spokojnim noüima na Lankiveilu. Uopüe nije žalio što je prekinuo veze sa svojom jakom obitelji. Bio je zadovoljan. Pucketave vatre u ognjištima velikih soba grijale su obnovljenu i preureÿenu glavnu brvnaru u Tula fjordu. On i Emmi su zadovoljni ljenþarili u zajedniþkoj prostoriji odmah pokraj velike kuhinje. Želuci su im bili puni. Pogostili su se gruper paeljom koju su podijelili sa slugama, proslavivši što su ponovo zajedno. Uspjeli su pronaüi i vratiti najveüi broj þlanova prethodnog domaüinstva. Konaþno se i Abulurd poþeo radovati buduünosti. Upravo toga jutra viÿena su dva Bjondax kita na ulazu u fjord. Ispitivali su vodu. Ribari su javljali da su im nedavni ulovi najbolji u godinu dana. Vrijeme je veü dugo bilo turobno, ali sada je naglo zahladnjelo i stijenje je prekrio svježi snijeg; þak i za vrijeme oblaþne noüi, ta bjelina je davala bisernu nijansu sjenama. Djetešce Feyd-Rautha sjedilo je na ruþno istkanom tepihu pokraj Emmi. Bilo je dobroüudno, sklono kikotanju i rado se kreveljilo. ývrsto se držao za majþine prste kada ga je podigla na noge i poþelo praviti prve nesigurne korake, provjeravajuüi ravnotežu. Bistro djetešce veü je znalo izgovoriti neke rijeþi koje je þesto upotrebljavalo. Abulurd je upravo razmišljao o tome kako da zapovijedi da donesu nekoliko starih instrumenata i da slavlje nastave uz malo narodne glazbe, ali prije nego što je stigao to uþiniti þuo je neku buku vani, brundanje motora. "Jesu li to þamci?" Kada su sluge ušutjele, uspio je zaista razabrati zvuk motora za vodu. Ribarica, koja je bila i njihova kuharica, donijela je veliku zdjelu u salon koji se nalazio odmah do zajedniþke prostorije, tupim nožem otvarala kamenice i ubacivala meso u lonac sa slanom juhom. Kada je þula komešanje vani, obrisala je ruke o ruþnik i pogledala preko ramena kroz prozor od plaža. "Svjetla. ýamci ulaze u fjord. Idu prebrzo, ako mene pitate. Vani je mrak — mogli bi udariti u nešto." "Ukljuþite sjajne kugle u cijeloj kuüi", naredi Abulurd. "Moramo lijepo doþekati naše posjetitelje." Aureola svjetlosti obasjala je drvenu graÿevinu, okupavši dokove toplim sjajem. Tri broda grmjele su duž stjenovite obale. U uputili su se ravno prema glavnoj brvnari. Emmi je šþepala maloga Feyda. Na njenom širokom, obiþno smirenom licu pojavio se nemir i ona pogleda muža tražeüi od njega mišljenje. Abulurd odmahne rukom u želji da odagna njezin strah, premda je i sam osjetio grþ u želucu. Otvorio je velika drvena vrata u trenutku kada su oklopljeni brodovi stigli do dokova. Harkonennski vojnici u odorama iskrcaše se na mol po kome je bat njihovih koraka odjekivao
poput topovske paljbe. Abulurd napravi korak natrag kada su se vojnici poþeli penjati strmim stubištem prema njemu, s oružjem preko ramena, ali spremnim za upotrebu. Abulurd osjeti da je spokoju došao kraj. Glossu Rabban zakoraþi na daske mola; grubim korakom krenuo je za prethodnicom naoružanih ljudi. "Emmi, to je... to je on." Abulurd nije bio u stanju izgovoriti sinovljevo ime. Više od þetiri desetljeüa dijelilo je Glossu Rabbana od njegovog malog brata u koga su roditelji sada polagali sve svoje nade. Dijete je bilo silno ranjivo — Abulurdovo domaüinstvo nije imalo nikakav obrambeni sustav. Abulurd je postupio instinktivno i budalasto. Zatvorio je teška vrata i zakraþunao ih izazvavši vojnike. Otvorili su vatru i raznijeli þitavo stoljeüe stara vrata. Abulurd se posrüXüi povlaþio da zaštiti ženu i dijete. Staro drvo se poþelo pušiti, a onda se raspolovilo i tresnulo o pod uz užasni tresak koji ga je podsjetio na udar krvnikove sjekire. "Zar me tako doþekuješ, oþe?" Rabban se grubo nasmijao kada je zakoraþio kroz dim i olupinu. Sluge se uzvrpoljiše. Iza zdjele s usoljenom juhom, ribarica je držala svoj mali nož za otvaranje školjki kao neko patetiþno oružje. Dvojica slugu se pojaviše iz stražnjih soba s kopljima i ribarskim noževima, ali Abulurd podiže ruke da ih umiri. Harkonennski vojnici üe ih sve pogubiti kao u Bifrostu, ako ne bude reagirao kako treba. "Zar ti ovako tražiš dobrodošlicu, sine?" Abulurd pokaže na uništena vrata. "Dolaziš s naoružanim vojnicima u ratnim þamcima usred noþi." "Stric me je nauþio kako da ostavim dojam." Ljudi u plavim harkonennskim odorama stajali su u stavu mirno, ne krijuüi oružje. Abulurd nije znao što poduzeti. Pogledao je ženu, ali ona je sjedila pokraj vatre, þvrsto stežuüi dijete. Po njenom izbezumljenom pogledu, Abulurd je znao da žali što nije dijete sakrila negdje u glavnoj brvnari. "Je li to moj novi mali brat, Feyd-Rautha? Ima smiješno ime." Rabban slegne ramenima. "Ali ako je moja krv i meso... pretpostavljam da ga moram voljeti." Prigrlivši dijete þvršüe na grudi, Emmi zabaci svoju ravnu kosu na leÿa. Kosa joj je ostala crna i pokraj poodmakle dobi. Smrknuto se zagledala Rabbanu u oþi, bijesna zbog onoga što je vidjela. Borila se s ostacima ljubavi prema sinu koga nije mogla napustiti. "Nadajmo se da je krv jedino što je vama dvojici zajedniþko. U ovoj kuüi te nismo uþili da budeš okrutan, Glossu. Ni ja ni otac. Oduvijek smo te voljeli, þak i nakon što si nam zadao toliko bola." Na iznenaÿenje svih, ona stane i zakoraþi prema njemu. Rabbana oblije rumenilo zbog bijesa koji je rastao u njemu dok se nesvjesno povlaþio. "Kako je moguüe da si postao ovakav?" Sijevao je oþima na nju. Emmi spusti glas kao da razgovara sama sa sobom, a ne da se obraüa njemu. "Strašno si nas razoþarao. Gdje smo to pogriješili? Ne razumijem." Njeno široko, obiþno lice smekšalo se od ljubavi i sažaljenja, ali se ponovo smrklo kada se Rabban poþeo grohotom smijati ne bi li prikrio nelagodu. "Oh? I vas dvoje ste mene razoþarali. Roditelji ste mi, a niste me þak ni pozvali na krštenje moga malog brata." Krenuo je naprijed. "Daj mi da malo držim to derište." Emmi se povukla. Htjela je zaštititi svog dobrog sina od lošeg. Rabban je odglumio da ga je njeno odbijanje rastužilo, a onda je zakoraþio bliže njoj. Harkonennski stražari podigoše oružje i krenuše naprijed. "Ostavi majku na miru!" naredi Abulurd. Jedan od stražara samo podigne ruku i zaustavi ga.
Rabban se okrene prema njemu. "Ne mogu dopustiti da mi brata iskvari jedan slabiü kao što si ti, oþe. Barun Vladimir Harkonnen, tvoj polubrat i poglavar Velike Kuüe, veü je ispunio dokumente i dobio punu podršku Landsraada da odgoji Feyd-Rauthu u svom domaüinstvu na Giedi Jedan." Jedan od stražara izvadi kitnjasto ispisan sarti pergament i baci ga Abulurdu pred noge. Abulurd se samo zagleda u njega. "Usvojio je djeþaka službeno i pravno." Rabban se nasmiješi kada ugleda užasnute izraze na licima svojih roditelja i reþe: "Na isti naþin kao što je veü usvojio mene. Ja sam njegov predodreÿeni nasljednik, na-barun. Ja sam þistokrvni i pravi Harkonnen kao što je to i barun osobno." On zatim ispruži svoje debele ruke. Vojnici su držali oružje na gotovs, a Emmi se poþne povlaþiti prema vatri. "Kao što vidite, nemate zbog þega brinuti." Rabban dade glavom znak dvojici najbližih ljudi i oni otvoriše vatru na ribaricu koja je i dalje držala u ruci mali zakrivljeni nož. Za vrijeme Rabbanovog kratkotrajnog boravka u glavnoj brvnari, ta snažna žena mu je skuhala mnoge obroke. A sada su je laserski zraci posjekli prije nego što je stigla i vrisnuti; ribarica ispusti nož i padne u zdjelu. Školjke i voda kiselog mirisa prosuše se po drvenom podu. "Koliko üu još morati da ih ubijem, majko?" upita on gotovo žalosno, i dalje držeüi ispružene ruke debelih prstiju. "Dobro znaš da neüu prezati to uþiniti. Daj mi brata." Emmi je oþima obuhvatila Rabbana, užasnute sluge, dijete i na kraju Abulurda koji nije imao hrabrosti da sretne njezin pogled. Uspio je samo prigušiti krik. Iako mu niþim nije pokazala da se predala, Rabban je grubo izvukao dijete iz njenih ukoþenih ruku. Nije se opirala iz straha da harkonennske trupe ne pogube i sve ostale ukuüane isto onako kao što su pogubile nedužne radnike u Bifrostu. Buduüi da joj je bila nepodnošljiva pomisao na to da se odvoji od svoga djeteta, Emmi je zadahtala kao da su sidra koja su joj oduvijek davala snagu i stabilnost bila presjeþena. Dijete je zaplakalo kada je ugledalo kameno lice svog mnogo starijeg brata. "Ne možeš to uþiniti!" reþe Abulurd, ni ne pokušavši se progurati pokraj naoružanih stražara. "Ja sam guverner ovog planeta. Osporit üu ovo kod Landsraada." "Ti nemaš nikakva prava. Nismo osporili tvoju beznaþajnu titulu guvernera planeta, ali kada si se odrekao imena Harkonnen, zapeþatio si svoju sudbinu." Rabban je držao dijete koje se otimalo daleko od sebe, kao da ne zna što üe s njim. Pergament je ostao ležati na podu. "Ti nisi nitko i ništa, oþe. Baš ništa." Zatim se s djeþakom u naruþju uputio prema uništenim vratima koja su se još pušila. Abulurd i Emmi, oboje poludjeli od bola, poþeše vrištati za njim, ali se stražari okrenuše i uperiše oružje u njih. "Oh, nemojte nikoga više ubiti", reþe im Rabban. "Više bih volio þuti cijelo domaüinstvo kako zavija od bola dok budemo odlazili." Vojnici se strojevim korakom spustiše niz stube na dok š kojeg se ukrcaše u ratne brodove. Abulurd þvrsto stegne Emmi, ljuljajuüi je naprijed natrag. Pridržavali su jedno drugo kao dva posjeþena drveta. I jednom i drugom su lica bila izbrazdana suzama, a oþi širom otvorene i staklaste. Sluge su zavijale od bola. Rabbanovi vojni þamci udaljiše se preko crne vode Tula zaljeva. Abulurd zadahta ostavši bez zraka. Emmi je drhtala u njegovom naruþju i on je pokuša utješiti, ali osjeüao se potpuno bespomoüan i slomljen. Ona je zurila u svoje prazne, žuljevite ruke kao da je oþekivala da üe u njima vidjeti svoje dijete. Iako je znao da to samo umišlja, Abulurdu se þinilo da u daljini þuje plaþ djeteta koji je bio jaþi i od buke motora þamaca koji su se udaljavali.
74. Nikada nemoj biti u društvu osobe s kojom ne bi želio da umreš. Slobodnjaþka izreka * * * Kada se Liet-Kynes vra tio sa Saluse Secundus u bazu krijumþara na južnom polu Dine, našao je tamo svoga prijatelja Warricka koji ga je þekao. "Vidi ti njega!" poþne viši Slobodnjak osmjehujuüi se. Warrick zabaci kapuljaþu dok je hitao preko šljunka na dnu skrivenog ponora. Zagrlio je Lieta i oštro ga potapšao po leÿima. "Napuhnut si od vode i þist." "Nikada neüu uspjeti izbaciti pustinju iz krvi", Liet potapša prijatelja. "A ti... ti si još porastao." Braþna sreüa, prijatelju moj. Faruola i ja imamo sina; zove se Liet-chih u tvoju þast." On udari šakom o dlan. "Nastavio sam svakodnevnu borbu protiv Harkonnena dok si se ti kljukao i smekšavao meÿu tim strancima." Sin. Liet se na trenutak rastužio, ali to ga je brzo prošlo. Iskreno se radovao sreüi svoga prijatelja i bio mu je zahvalan na ukazanoj þasti. Krijumþari su istovarili teret bez puno razgovora ili bockanja. Nisu bili raspoloženi, jer se Dominic Vernius nije vratio s njima na Arrakis. Johdam i Asuyo su izvikivali naredbe oko odlaganja materijala donijetog sa Saluse Secundus. Gurney Halleck je ostao na Salusi nadzirati tamošnje krijumþarske operacije. Warrick je proveo u bazi na Antarktiku pet dana, jeo je hranu krijumþara i poduþavao ih kako da prežive u pustinjama Dine. "Mislim da nikada neüe nauþiti, Liete", prošaputa on frknuvši. "Koliko god dugo da ovdje žive, ostat üe stranci." Dok su se vraüali prema glavnim tunelima, Warrick mu je ispriþao novosti. Dva puta za redom donio je mito Rondo Tueku, pokušavajuüi saznati kada üe se njegov prijatelj vratiti. ýinilo mu se da je prošlo dosta vremena. "Što te je nagnalo da odeš na jedno takvo mjesto kao što je Salusa Secundus?" "To je putovanje na koje sam morao poüi", reþe Liet. "Otac mi je tamo odrastao i þesto je o njoj govorio. Ali sada sam se vratio i namjeravam ostati. Dina je moj dom. Salusa je bila samo... zanimljiva epizoda." Warrick zastane i poþeša se po glavi; kosa mu je bila dugaþka i zamršena od kapuljaþe pustinjskog odijela koju dugo nije skidao. Faruola je sigurno þuvala njegove vodene prstenove kao što i priliþi supruzi. Liet se upitao kako li sada izgleda mlada žena vilinskog lika. "Hoüeš li se vratiti u sieþ Crveni Zid, Liete — kamo pripadaš? Nedostaješ Faruoli i meni. Tužni smo što si osjeüao potrebu da se odvojiš od nas." Progutavši slinu, Liet prizna: "Bio sam glup. Htio sam neko vrijeme biti sam kako bih razmislio o svojoj buduünosti. Toliko toga se promijenilo i ja sam mnogo nauþio." S mukom se nasmiješio. "Mislim da sada bolje razumijem oca." Warrickove tamno plave oþi se raširiše. "Zar si sumnjao u Umma Kynesa? Mi jednostavno radimo ono što nam on naloži."
"Da, ali on je moj otac i htio sam da ga shvatim." Zastali su na jednom zgodnom mjestu unutar zaleÿenih zidina i zagledali se preko terasastih slojeva sabijene zemlje ledene kape. "ýim budeš spreman, prijatelju moj, možemo pozvati crva i vratiti se u sieþ." Warrick napuüi usne i veselo dodade: "Ako se još sjeüaš kako se oblaþi pustinjsko odijelo." Liet frkne i ode do svog ormariüa u kome je ostavio opremu za pustinju. "Pobijedio me jesi u trci do Špilje Ptica" — postrance je odmjerio svog višeg prijatelja — "ali ja i dalje mogu dozvati veüeg crva." Oprostili su se od ostalih krijumþara. Iako su ti oþvrsli ljudi pravili Lietu društvo gotovo godinu dana, nije se s njima zbližio. Oni su bili vojnici, odani svome voÿi i navikli na vojniþki život. Stalno su samo priþali o davno prošlim danima i bitkama na dalekim svjetovima. Ali njihova strast se pretvorila u ogorþenost. Sav njihov sadašnji trud svodio se na to da živciraju Shaddama... Liet i Warrick krenuše stazom preko antarktiþke pustoši, izbjegavajuüi zemlju i šljunak koje je za sobom ostavljalo postrojenje za vaÿenje vode. Warrick se osvrne da još jednom promotri hladan, neobilježeni teren. "Vidim da si ih nauþio nekim stvarima, osim onih koje smo im pokazali prvi put. Njihova baza nije više onako uoþljiva. "Primijetio si, a?" zadovoljno reþe Liet. "Uz dobrog slobodnjaþkog uþitelja, þak i oni mogu nauþiti oþigledno." Kada su konaþno stigli do granice pustinje, postavili su udaraþ i pozvali crva. Uskoro su veü jezdili put sjevera prema divljim ravnicama u koje harkonennske ophodnje nisu zalazile, jer su ih oduvijek plašili pijesak i oluje i svojeglavo vrijeme. Dok je njihov crv orao pijesak, noseüi ih prema ekvatorskim podruþjima, Warrick nije zatvarao usta. Djelovao je sretnije i imao mu je ispriþati više priþa i veselih anegdota nego ikada prije.. Liet je i dalje osjeüao tupi bol u srcu dok je slušao prijatelja koji mu je priþao o Faruoli i njihovom sinu, o zajedniþkom životu, o putovanju do sieþa Tabr, o tome kako su jedan dan proveli u Arrakeenu, i kako su jednom htjeli iüi na demonstraciju u staklenik Plaster bazena... Sve to vrijeme, Liet je sanjao na javi. Da je samo pozvao veüeg crva ili ga jaþe tjerao, da se manje odmarao, mogao je stiüi prvi. Obojica mladiüa su davno na Biyanu, neotkrivenom bijelom koritu jezera, poželjela da im se ostvari ista želja — da se ožene istom djevojkom — i samo se Warricku želja ispunila. Bila je to volja Shai-Huluda, kao što bi rekli Slobodnjaci; Liet je to morao prihvatiti. Kada je pala noü, podigli su kamp, a zatim sjeli na prijevoj dine i bacali izrezbarene štapiüe u pijesak. Prije nego što su se zatvorili u pješþane šatore, promatrali su zvijezde koje su nijemo klizile iznad njihovih glava. Osjeüajuüi pod sobom meku pustinju, Liet je spavao mnogo bolje nego tijekom mnogih mjeseci... Putovali su naporno i brzo. Dva dana kasnije, Liet uhvati sebe da þezne za sieþom Crveni Zid. Želio ga je vidjeti, pozdraviti majku Frieth, ispriþati ocu što je vidio i što je sve radio na Salusi Secundus. Meÿutim, tog popodneva Liet se zagledao preko pijeska u žuþkasto-smeÿu mrlju na obzoru. Izvadio je þepove pustinjskog odijela i duboko udahnuo osjetivši u zraku miris ozona, a na koži peckanje statiþkog elektriciteta. Warrick se namrštio. "To je velika oluja, Liete, i brzo nam se približava." Tobože nonšalantno je slegnuo ramenima. "Možda je samo heinali vjetar. Možemo mu odoljeti." Liet je svoje misli zadržao za sebe, ne želeüi naglas izreüi neugodne sumnje. Glasno izražene zle slutnje u stanju su privuüi samo zlo.
Ali kako im je loše vrijeme bilo sve bliže i glasnije, a oblak na nebu rastao i tamnio, Liet je samo potvrdio ono što je bilo oþigledno. "Ne, prijatelju moj, to je Coriolis oluja." Smrknuto je ušutio. Sjetio se svog iskustva od prije dosta godina u meteorološkoj sondi s ocem i nedavne aurora oluje na Salusi Secundus. Ali ovo je bilo mnogo, mnogo gore. Warrick ga pogleda i þvrsto se uhvati za izboþinu na leÿima crva. "Hulasikali Vala. Demonski vjetar u otvorenoj pustinji." Liet je prouþavao oblak koji im se približavao. Tamu u najvišim slojevima stvarale su siüušne þestice pijeska podignute u velike visine, dok su bliže tlu vjetrovi podizali teži pijesak koji je ispirao sve pred sobom. Hulasikali Vala, pomisli on. To je bio slobodnjaþki izraz za najjaþu Coriolis oluju. Vjetar koji jede meso. Crv pod njima postao je nemiran, nije ih želio dalje nositi. Kada se smrtonosna oluja približi, to stvorenje üe zaroniti bez obzira na to kolikim brojem rastezaþa i Tvorþevih kuka mu razdvojili segmente. Liet prijeÿe pogledom preko vjetrom zamagljenih dina koje su se prostirale poput nepreglednog oceana u svim pravcima. Otvorena, potpuno ravna pustinja. "Nema planina, nema zaklona." Warrick nije ništa odgovorio, veü je nastavio tragati za bilo kakvom nepravilnošüu u blizini. "Tamo!" Ispravio se na leÿima crva i upro prst. "Malo izdignuüe. Ono nam je jedini spas." Liet zaškilji. Vjetar mu je veü zasipao lice pijeskom. Ugledao je samo jednu smeÿe-crnu mrljicu, uzdignuti kamen kome tu nije bilo mjesto i koji je stršio iz pijeska. "Nije nešto." "To je sve što imamo, prijatelju." Warrick okrene crva pomoüu štapova za navoÿenje prema malom nasipu do koga je želio stiüi prije nego što oluja udari. Vrtlog pijeska koji se kretao velikom brzinom šibao ih je po licima i štipao za oþi. Gurnuli su þepove duboko u nosnice, þvrsto zatvorili usta i navukli kapuljaþe kako bi zaštitili lica. I uz sve to, Liet je osjeüao kako mu þestice pijeska prodiru kroz pore na koži. Promukli vjetar mu je šaptao na uši. U jednom trenutku postao je glasniji i podsjetio ga na dah zmaja. Od sve jaþih elektriþnih polja uhvatila ga je muka i dobio je strašnu glavobolju koja üe se smanjiti samo ako se ukopa duboko u pijesak. Ovdje je to bilo nemoguüe. Dok su se približavali maloj gomili kamenja, Liet osjeti veliko razoþarenje. Sada ju je dobro vidio, bilo je to samo malo ispupþenje oþvrsle lave koje su ogolili jaki vjetrovi, veliþine pješþanog šatora i sva u oštrim rubovima, pukotinama i udubinama. Sasvim sigurno nije bilo dovoljno da se sakriju obojica. "Warrick, ovo neüe uspjeti. Moramo smisliti nešto drugo." Warrick se okrene prema njemu. "Ne postoji drugo." Pješþani crv se propeo i zatresao, odbivši nastaviti u pravcu u kojem ga je Warrick tjerao. Dok su se približavali njihovom tobožnjem utoþištu, oluja se nadnijela nad njima poput velikog smeÿeg zida na nebu. Warrick oslobodi kuke. "Sada, Liete! Moramo se pouzdati u svoje þizme i vještinu... i u Shai-Huluda." Pustivši konope, Liet otkvaþi svoje Tvorþeve kuke i skoþi. Crv je zaronio u pijesak. Ukopavao se takvom žestinom kao da se nekome osveüuje; Liet se spusti s njegovih grubih leÿa i skoþi što dalje od lijevka mekoga pijeska. Coriolis oluja je jurnula prema njima šibajuüi ih suhim pijeskom, pržeüi tlo i zavijajuüi poput bijesnog stvorenja. Liet više nije znao gdje završava pustinja, a gdje poþinje nebo. KreüXüi se protiv vjetra uspjeli su se nekako domaüi stijene. Samo jedna pukotina bila je dovoljno duboka da se u nju uvuþe þovjek s navuþenom kapuljaþom i nadom da üe ga kamenje zaštititi od proždrljivog naleta pijeska. Warrick se zagleda u nju, a zatim se okrenu prema nadolazeüoj oluji. Visoko je podigao