Kuca Harkonnen - Brian Herbert

glavu. "Ti moraš u zaklon, prijatelju moj. Tvoj je." Liet odbije. "Nemoguüe. Ti si moj brat po krvi. Imaš ženu i dijete. Moraš im se vratiti." Warrick se zagleda u njega hladnim i dalekim pogledom. "A ti si sin Umma Kynesa. Tvoj život vrijedi više od moga. Sakrij se prije nego nas oluja obojicu ubije." "Neüu dopustiti da se žrtvuješ zbog mene." "Neüu ti pružiti moguünost biranja." Warrick se okrenu u želji da siÿe sa stijene, ali ga Liet šþepa za ruku i povuþe natrag. "Ne! Kako Slobodnjaci donose odluke u ovakvim situacijama? Kako odluþujemo koji je najbolji naþin da saþuvamo vodu za naše pleme? Ja kažem da tvoj život vrijedi više, jer imaš obitelj. Ti kažeš da ja vrijedim više samo zato što mi je Umma otac. Nemamo vremena za raspravljanje." "Onda Bog mora izabrati", reþe Warrick. "U redu." Liet izvadi izrezbarene štapiüe iz torbice na boku. "Moraš poštovati ishod." Kada se Warrick namrštio, Liet proguta slinu i doda: "Isto kao i ja." Obojica uzeše štapiüe i okrenuše se prema mekoj dini leÿima zaklonivši mjesto gdje üe ih baciti. Olujna zvijer bila je sve bliža i sve glasnija. Kotrljajuüi svemir vjeþne tame. Warrick je bacio prvi. Zašiljeni vrh njegove strelice od kosti zario se u meku površinu. Sedam. Kada je Liet bacio svoj štapiü od kosti, pomislio je: ako pobijedi, njegov prijatelj üe umrijeti. A ako izgubi, on üe umrijeti. Ali nikakvo drugo rješenje mu nije padalo na pamet. Warrick ode do mjesta gdje su se zaboli štapiüi i kleknu. Liet pohita vidjeti. Njegov prijatelj sigurno ne bi varao, jer je to bila anatema za Slobodnjake. Ali nije vjerovao Warrickovim suznim oþima. Znao je da ga peku od prašine koju je donosio vjetar. Njegov izrezbareni štapiü zario se u pijesak pod kutom do broja devet. "Pobijedio si." Warrick se okrenu prema njemu. "Moraš se uvuüi u zaklon, prijatelju moj. Nemamo vremena za gubljenje, nemamo vremena za raspravu." Liet je treptao od Suza koje su mu navirale na nadražene oþi. A onda se stresao. Osjetio je slabost u koljenima i umalo se nije srušio od oþajanja. "Nemoguüe. Odbijam to prihvatiti." "Nemaš izbora." Warrick ga gurne prema stijeni. "To su hirovi prirode. Cesto si slušao oca kako govori o njima. Okolina nije uvijek sigurna, a ti i ja... mi danas nismo imali sreüe. "Ne mogu", zastenja Liet ukopavši se u pijesak, ali ga Warrick grubo gurne, tako da je leÿima udario o stijenu. "Idi! Ne dopusti umrijeti uzalud!" Liet se sav tresao dok je kao u bunilu išao prema pukotini u stijeni. "Uvuci se sa mnom. Podijelit üemo zaklon. Nekako üemo se stisnuti." "Nema dovoljno mjesta. Pogledaj i sam." Zavijanje oluje dostiglo je vrhunac. Zemlja i pijesak pogaÿali su ih poput metaka. Dovikivali su se iako su bili jedan uz drugoga. "Moraš voditi raþuna o Faruoli", reþe Warrick. "Ako se budeš prepirao sa mnom i obojica umremo ovdje, tko üe paziti na nju? I na mog sina." Shvativši da je poražen i da ništa više ne može uþiniti, Liet zagrli prijatelja. Zatim ga Warrick gurne u pukotinu. Liet se uvijao i meškoljio, pokušavajuüi se zavuüi što dublje, u nadi da üe biti dovoljno mjesta da se i Warrick bar djelomiþno zaštiti. "Uzmi moj ogrtaþ! Prekri se. Možda te zaštiti." "Zadrži ga, Liete. ýak üe i tebi biti teško ovo preživjeti." Warrick ga pogleda odozgo. Pobješnjeli vjetar mu je þupao ogrtaþ i pustinjsko odijelo. "Razmišljaj ovako — bit üu žrtvovan Shai-Huludu. Možda üu svojim životom zadobiti njegovu milost za tebe." Liet je sa svih strana bio pritisnut stijenjem, jedva se mogao pomaknuti. Osjeüao je miris atmosferskog pražnjenja iz pješþane oluje, vidio pucketanje u nadolazeüem pješþanom zidu. Dina

nije mogla poslati na njih ništa žešüe, ova oluja bila je gora od bilo þega na Salusi Secundus ili bilo gdje drugdje u svemiru. Liet ispruži ruku; Warrick je bez rijeþi stegne. Liet je veü mogao osjetiti grebanje po koži. Vjetar ga je grickao svojim sitnim zubima. Želio je privuüi Warricka što bliže, da ga bar malo zaštiti, ali je njegov prijatelj odbio zavuüi se u pukþtinu; veü je bio rašþistio sam sa sobom da nema nikakvih izgleda preživjeti. Vjetar je puhao sve jaþe, zavijao je, urlao. Liet je morao zatvoriti oþi. Pokušao se uvuüi još dublje. U jednom strašnom naletu oluje njihove ruke su se razdvojile. Liet se pokušao podiüi, da ga uhvati i povuþe natrag, ali stijenje ga je prikovalo, a vjetar pritiskao odozgo. Vidio je samo pomahnitalu silu Coriolisa. Pijesak ga je zaslijepio. Warrickov vrisak se nije ni þuo od huke vjetra. * * * Liet je izašao poslije nekoliko sati pakla. Tijelo mu je bilo prašnjavo, oþi crvene tako da je jedva gledao kroz njih, odjeüa pokidana od zavlaþenja meÿu stijenje i opipavanja vjetra. ýelo ga je peklo. Bilo mu je muka i jecao je obuzet oþajanjem. Pustinja oko njega bila je þista i obnovljena. Liet u bijesu i bolu poþne udarati uokolo. Udarao je temagþizmama po stijenju u želji da ga uništi. A onda se okrenuo. Nemoguüe, ugledao je tamnu priliku þovjeka, obris, visoko na pješþanoj dini, oko koje se vijorio poderani ogrtaþ. Na pustinjskom odijelu vidjele su se poderotine. Liet se sledi, pitajuüi se da li ga to oþi varaju. Fatamorgana? Ili se duh njegovog prijatelja vratio da ga progoni? Ne, ovo je stvarno bio þovjek, živo biüe koje je stajalo njemu okrenuto leÿima. Warrick! DahþXüi i viþXüi, Liet se posrüXüi uputio preko mekog pijeska, ostavljajuüi duboke tragove. Peo se, osmjehujuüi se i plaþXüi istovremeno, ne vjerujuüi vlastitim oþima. "Warrick!" Drugi Slobodnjak je nepokretno stajao. Nije pohitao pozdraviti prijatelja, veü je ostao zagledan prema sjeveru, put njihovog doma. Lietu nije bilo jasno kako je Warrick uspio preživjeti. Coriolis oluja je uništavala sve na svom putu — ali ovaj þovjek je nekako uspio ostati na nogama. Liet ponovo vikne i popne se na vrh dine. Vratio je ravnotežu i pojurio prema prijatelju, uhvativši ga za ruku. "Warrick! Živ si!" Warrick se polako okrenu prema njemu. Vjetar i pijesak su mu odnijeli pola mesa. Warrickovo lice bilo je mjestimiþno oglodano. Više nije imao obraze koji bi sakrili dugaþke zube. Ostao je i bez kapaka i sada je slijepo zurio, ne trepüXüi na suncu. Na nadlakticama su mu se vidjele kosti, a mišiüi na vratu pokrenuli su se gore dole podsjeüajuüi na kolovrate i konopce kada je pomaknuo þeljust i progovorio þudovišnim glasom. "Preživio sam i vidio sam. Ali možda bi bilo bolje da sam jednostavno umro."

75. Ako je þovjek u stanju prihvatiti svoj grijeh, onda može i živjeti s njim. Ako þovjek nije u stanju prihvatiti osobni grijeh, on trpi nepodnošljive posljedice. Meditacije iz Bifrosta, budislamski tekst * * * Tijekom mjeseci koji su uslijedili poslije otmice njegovog malog sina, Abulurd Harkonnen zamalo nije poludio. ýovjek je bio potpuno slomljen i još jednom se povukao iz svijeta. Sve sluge je otpustio. On i žena natovarili su jedan jedini ornitopter najvažnijim stvarima. Zatim su spalili glavnu brvnaru do temelja i sva sjeüanja pretvorili u žar i dim. Zidovi, krov i potporne grede jarko su plamtjeli. Kostur kuüe je glasno gorio i pucketao poput posmrtne lomaþe osvjetljavajuüi tmurno nebo Lankiveila. Ta velika drvena zgrada bila je desetljeüima Abulurdov i Emmin dom, mjesto gdje su bili sretni i za koje su ih vezale lijepe uspomene. Napustili su ga ni ne osvrnuvši se. Uputili su se prema planinama i na kraju se spustili u jedan tihi planinski gradiü, mjesto po imenu Veritas, što znaþi "istina". Zgrada ove budislamske zajednice podsjeüala je na tvrÿavu i izgraÿena je ispod granitnog ispusta, stjenovite police koja je stršila iz glavnog planinskog masiva. Tijekom stoljeüa, redovnici su produbili udubljenje te napravili mnoštvo tunela i privatnih üelija u kojima su posveüeni sljedbenici mogli sjediti i razmišljati. Abulurd Harkonnen je o mnogo þemu morao razmisliti, i redovnici su ga prihvatili bez pitanja. Iako nisu bili duboko religiozni niti su bili sljedbenici budislama, Abulurd i Emmi su provodili dosta vremena zajedno u tišini. Pružali su jedno drugom utjehu poslije svog proživljenog bola i tuge. Pokušavali su shvatiti zašto ih svemir neprestano kažnjava. Ali nijedno od njih nije uspijevalo naüi odgovor. Abulurd je vjerovao da ima dobro srce, da je u biti dobra osoba. Trudio se sve uraditi kako treba. Pa opet se na neki neobjašnjiv naþin našao u jami s demonima. Jednog je dana sjedio u svojoj kamenoj üeliji koju su prigušeno i treperavo osvjetljavale mirisne svijeüe. Pomoüni termalni grijaþi skriveni u stjenovitim nišama zagrijevali su zrak. Bio je umotan u široku, obiþnu odjeüu. Nije se molio, veü je samo bio duboko zadubljen u misli. Emmi je kleþala pokraj njega i milovala rukav njegove tunike. Pisala je poeziju, prema ustrojstvu stihova pronaÿenih u budislamskim sutrama, ali su njene rijeþi i metafore bile tako oštre i bolne da bi Abulurda uvijek pekle oþi od suza kada bi ih þitao. Odložila je pergament i pera za kaligrafiju, ne završivši strofu. Sada su oboje zurili u treperave svijeüe. U nekoj od dvorana Veritasa redovnici su pjevali. Titranje njihovih napjeva putovalo je kroz kamen. Prigušeni zvuci prerasli su u hipnotiþke jednoliþne tonove. Abulurd je razmišljao o svome ocu, þovjeku koji je dosta sliþio na njega. Imao je dugu kosu, mišiüav vrat i vitko tijelo. Barun Dmitri Harkonnen je uvijek nosio široku odjeüu kako bi izgledao krupniji nego što je zapravo bio. Bio je neumoljiv þovjek, voljan da se suoþi s teškim

odlukama kada je trebalo poveüati obiteljsko bogatstvo. Smatrao je da bi iz dana u dan trebalo uveüavati bogatstvo Kuüe Harkonnen i poboljšavati položaj svoje obitelji u Landsraadu. Kada je primio siridar-dobro Arrakis, izdigao je ime Harkonnena meÿu plemiükim obiteljima. Tijekom milenija od Korinske bitke, harkonennska loza postala je poznata po okrutnosti — meÿutim, Dmitri je bio manje grub od veüine svojih prethodnika. Njegova druga žena Daphne uspjela ga je dosta smekšati. U kasnim godinama, Dmitri se potpuno promijenilo, puno i glasno se smijao, javno pokazivao ljubav prema novoj ženi i provodio dosta vremena sa svojim najmlaÿim sinom, Abulurdom. ýak se brinuo i za vrlo retardiranog Marotina, dok bi prethodna generacije Harkonnena jednostavno pogubila dijete pod izgovorom milosrÿa. Na nesreüu, što je Dmitri postajao mekši, to je njegov najstariji sin Vladimir postajao grublji. Vladimirova majka Victoria dala je sve od sebe da svom sinu usadi žudnju za moüi. Koliko smo samo razliþiti. Dok je meditirao u svojoj kamenoj odaji, usredotoþeno prateüi promjene u boji plamena svijeüa, Abulurd nije žalio što nije krenuo stopama svoga polubrata. Nije bio ni dovoljno srþan niti je imao želudac za djela koja su u toliko oduševljavala baruna. Dok je osluškivao udaljeno treperenje redovniþkog napjeva, Abulurd je razmišljao o svom obiteljskom stablu. Nikada nije shvatio zašto mu je otac dao ime Abulurd, ime na koje se gledalo s prezirom i koje je smatrano za neþasno još od vremena Butlerijanskog Džihada. Taj raniji Abulurd Harkonnen prognan je zbog kukaviþluka poslije Corrino bitke, i zauvijek je osramoüen. U toj bitci su ljudska biüa izvojevala konaþnu pobjedu nad misleüim strojevima. Na posljednjem uporištu, legendarnom mostu Hrethgir, Abulurdov odavno mrtav imenjak uþinio je nešto zbog þega su ga ukorile sve pobjedniþke stranke. To je dovelo do raskola izmeÿu Harkonnena i Atreida, krvne svaÿe koja traje veü jedno tisuüljeüe. Pojedinosti nisu bile poznate, a dokaza nije bilo. Što li je to moj otac znao? Što je zapravo uþinio taj drugi Abulurd u Corrino bitci? Kakvu je odluku donio na mostu? Možda Dmitri nije smatrao da je to bilo nešto sramno. Možda su pobjedniþki Atreidi, jednostavno prekrojili povijest, promijenili priþu poslije toliko stoljeüa ne bi li ocrnili ugled Harkonennna. Još od Velike Pobune, mitovi su se lijepili za povijest poput þLþaka skrivajuüi istinu. Abulurd se strese i duboko udahne miris svijeüa u njihovoj maloj prostoriji. Osjetivši muževljevu nelagodu, Emmi ga pomilova po vratu. Zatim mu uputi gorko-slatki osmijeh. "Bit üe potrebno izvjesno vrijeme", reþe ona, "ali mislim da bismo na ovom svetom mjestu mogli pronaüi malo mira." Abulurd kimne i proguta slinu. Poklopio je Emminu ruku i prinio je usnama, poljubivši grubu kožu na njenim zglobovima. "Možda sam izgubio cijelo bogatstvo i moü, najdraža. Možda sam izgubio i oba sina... ali još imam tebe. A ti vrijediš više od sveg blaga Carstva." Sklopio je svoje blijede plave Rþi. "Samo bih volio da možemo uþiniti nešto za Lankiveil, za sve one ljude koji su toliko pretrpjeli zbog mog porijekla." Bijesno je stisnuo usne i oþi mu zasvjetlucaše od suza koje ipak nisu uspjele prikriti prizore: Glossu Rabban sav krvav trepüe obasjan snopom baterijske svjetiljke na kraju mola... Rabbanove trupe razaraju Bifrost... izraz nevjerice na licu Onira Rauthe-Rabbana trenutak prije nego što üe ga stražari gurnuti sa stijene... þak i jadna ribarica — Abulurd se sjeüao mirisa njenog spaljenog mesa, lupe prevrnute zdjele, vode prolivene po drvenom podu koju je upila pregaþa mrtve žene kada se stropoštala preko nje. Djeteta koje plaþe... Zar je toliko prošlo od vremena kada se lijepo i mirno živjelo? Koliko je godina prošlo od

prijateljskog lova na kitove u kome je bio s domorocima ribarima, kada su ulovili albino kita... Iznenada se sjetio umjetnog ledenog brijega i ilegalne ogromne zalihe zaþina u arktiþkim vodama. Harkonennsko blago veüe od bogatstva koje su ovi ljudi bili u stanju uopüe zamisliti. Nema sumnje da je tu zalihu smjestio Abulurdu pod nos njegov polubrat. Hitro je ustao u svojoj üeliji kamenih zidova i nasmiješio se. Abulurd nije mogao potisnuti oduševljenje. Pogledao je ženu kojoj nije bilo jasno njegovo uzbuÿenje. "Znam što možemo uþiniti, Emmi!" Pljesnuo je rukama sav sretan. Konaþno je našao naþina da se oduži vrijednim ljudima kojima je njegova obitelj priþinila toliko zla. * * * Abulurd je na ledolomcu za prijenos tereta koji nije ponio nikakav plan puta niti je imao lokator signala, poveo skupinu budislamskih redovnika, posadu za lov na kitove i bivše sluge iz svoga domaüinstva. Krstarili su vodama posutim ledom i slušali kako se komadi taru jedni o druge poput plutajuüeg kamenja. Preko vode je lebdjela noüna izmaglica od ledenih kristala, rastaþXüi svjetlost brodskih reflektora dok je brod tragao za usidrenim umjetnim ledenim brijegom. Pretraživali su vodu sonarima i skenerima, unoseüi u kartu plutajuüe gromade. Kada su saznali što traže, nije bilo teško uüi u trag varalici. Neposredno pred svitanje, brod je bio privezan za polimersku skulpturu koja je toliko sliþila na kristalni led. Uplašeni radnici, ribari i redovnici šuljali su se poput provalnika hodnicima koji su se protezali ispod vode. A unutra su i poslije toliko godina stajali nizovi kontejnera s dragocjenim zaþinom melangeom, tajno prenijeti s Arrakisa i skriveni ovdje. Carev otkup. Na poþetku svoje duge vladavine, Elrood IX je ustanovio stroge kazne za posjedovanje ilegalnih zaliha kao što je bila ova. Ako bi skrovište ikada bilo otkriveno, baruna bi to i te kako koštalo, a možda bi þak i izgubio mjesto direktora u CHOAM-u ili þak Arrakis. Abulurd je þak nekoliko trenutaka razmišljao i o tome da ucjeni polubrata, da traži da mu ovaj vrati sina pod prijetnjom da üe otkriti ilegalnu zalihu zaþina. Buduüi da više nije bio Harkonnen, Abulurd nije imao što izgubiti. Ali dobro je znao da to neüe zauvijek riješiti stvar. Ne, jedino na ovaj naþin je mogao sve završiti, izvuüi neko dobro iz te noüne more. Posada je provela sate prebacujuüi melange, uz pomoü suspenzorskih paleta i lanþanim dodavanjem, na teretni brod koji su napunili sve do najgornje palube. Iako osramoüen, Abulurd je zadržao titulu guvernera. Poslat üe probne prijedloge svojim bivšim vezama. Pronaüi üe krijumþare i trgovce koji üe mu pomoüi osloboditi se ove zalihe. Za to üe mu biti potrebni mjeseci, ali Abulurd je namjeravao sve rasprodati za þvrste solarise koje üe podijeliti onako kako bude smatrao za shodno. Za dobrobit svoga naroda. On i Emmi su razmišljali o tome da potroše dosta novca na vojni obrambeni sustav Lankiveila, ali su odustali od te zamisli. Shvatili su da þak ni sa svim ovim zaþinom ne bi mogli stvoriti ništa þime bi se mogli oduprijeti moünoj Kuüi Harkonnena. Ne, imali su bolju zamisao. Dok su sjedili u svojoj toploj samostanskoj üeliji, on i Emmi su razradili složeni plan. Neüe im biti lako razdijeliti tako ogromno bogatstvo, ali Abulurd je imao povjerljive pomoünike i znao je da üe uspjeti. Novac od zaþina bit üe poslan gradovima i selima, podijeljen stotinama planinskih utvrÿenja i ribarskih gradiüa. Ljudi üe ponovo izgraditi svoje budislamske hramove. Kupit üe novu opremu za obradu kitovog krzna, proširit üe ulice i dokove. Svaki ribar uroÿenik dobit üe

novi þamac. Novac üe biti podijeljen na tisuüe mjesta, tako da ga nitko više neüe moüi vratiti. Zaliha zaþina poboljšat üe standard života siromašnih ljudi na ovom planetu — njegovih graÿana — pružit üe im blagodati koje nisu ni zamišljali da mogu steüi tijekom svog teškog rada. ýak i kada barun otkrije što je njegov polubrat uþinio, neüe moüi vratiti bogatstvo steþeno na nepošten naþin. Bit üe to kao da netko pokuša uhvatiti more pipetom... Dok je ledolomac jurio natrag prema selima u stjenovitom fjordu, Abulurd je stajao na pramcu i osmjehivao se u ledenoj magli drhteüi od oþekivanja. Znao je koliko dobra üe donijeti noüašnji trud. Po prvi put poslije mnogo godina, Abulurd Harkonnen je bio vrlo ponosan.

76. Sposobnost da se uþi je dar; Spretnost u uþenju je vještina; Volja za uþenjem je izbor. Rebec od Ginaza * * * Danas üe kandidati za majstore maþevanja ostati na životu ili üe umrijeti, zavisno od toga što su nauþili. Stojeüi pokraj velikog izbora oružja, legendarni Mord Cour se tihim glasom savjetovao s Jeh-Wuom, majstorom koji je trenirao juniore. Teren za testiranje bio je vlažan i klizav od lake kiše koja je padala ranije toga jutra. Oblaci se još nisu bili razišli. Uskoro üu biti majstor maþevanja, i tijelom i duhom, pomisli Duncan. One koji proÿu — prežive? — ovu fazu, þekaju još naporni usmeni ispiti vezani za povijest i filozofiju borilaþkih umijeüa koje su prouþavali. Zatim üe se pobjednici vratiti na glavni upravni otok, obiüi svete ostatke Jool-Noreta i vratiti se kuüi. Kao majstori maþevanja. "S jedne strane tigar, s druge zmaj", povika Mord Cour. Njegova srebrnasta kosa porasla je punih deset centimetara od kada. ga je Duncan posljednji put vidio na golom vulkanskom otoku. "Veliki ratnici uvijek naÿu naþin da svladaju svaku prepreku. Samo zaista veliki ratnik može preživjeti Hodnik Smrti." Od prvobitnih sto pedeset kandidata, ostalo ih je samo pedeset jedan - i svaki koji je otpao bio je pouka za Duncana. Sada su on i Hiih Resser, vjerojatno najbolji uþenici, stajali jedan pokraj drugoga, isto kao i tijekom svih ovih godina. "Hodnik Smrti?" Resser je izgubio vrh lijevog uha dok su uvježbavali borbu noževima; pošto je smatrao da s ožiljkom izgleda kao veteran oþvrsnuo u bici, crvenokosi je odluþio da se nikada ne podvrgne plastiþnoj operaciji i popravi štetu. "To je samo hiperbola", reþe Duncan. "Misliš?" Duncan je duboko udahnuo da se smiri i usmjerio se na utješno prisustvo maþa starog vojvode u svojoj šaci. Rezbarija na balþaku koja je prikazivala upleteni konop presijavala se na sunþevoj svjetlosti. Ponosno sjeþivo. Zakleo se da üe ga biti dostojan i bilo mu je drago što sada nosi taj maþ. "Kasno je za odustajanje poslije osam godina", primijeti on. Okupljeni uþenici nisu mogli vidjeti vanjski prostor za trening, jer je bio okružen štitogradom. Da bi preživjeli prepreke i stigli na drugi kraj morat üe se braniti od mehova-ubojica, þvrstih holo-iluzija, eksploziva i još mnogo þega. Ovo üe biti posljednja provjera njihovih fiziþkih sposobnosti. "Priÿite i odaberite oružje", pozva ih Jeh-Wu. Duncan je prikopþao dva kratka noža za pojas, zajedno s maþem starog vojvode. Odmjerio je težak buzdovan u ruci, ali ga je zamijenio za dugaþko borbeno koplje.

Jeh-Wu zabaci svoje tamne uvojke i istupi naprijed. Glas mu je bio þvrst, ali s prizvukom suosjeüaja. "Neki od vas üe možda smatrati da je ovaj konaþni test okrutan, gori od bilo koje borbe. Ali borci se moraju prekaliti u pravim opasnostima." Dok je þekao, Duncan je razmišljao o Glossu Rabbanu koji nije pokazao nimalo milosti loveüi ljudsku divljaþ na Giedi Jedan. Prava þudovišta kao Harkonneni u stanju su smisliti sadistiþke vježbe daleko gore od bilo þega što bi Jeh-Wu moglo pasti na pamet. Duboko je udahnuo, pokušao zaustaviti porazni strah i poþeo zamišljati kako je preživio ovo teško iskušenje. "Kada Ginaz isporuþi majstora maþevanja nekoj plemenitoj Kuüi", nastavio je stari Mord Cour, "ta obitelj mu povjerava na þuvanje svoje živote, svoju sigurnost i bogatstvo. Buduüi da üete vi snositi tu odgovornost, nijedan test ne može biti previše težak. Neki od vas üe danas umrijeti. Uopüe ne sumnjajte u to. Naša je obveza da odavde pustimo samo najbolje borce u Carstvo. Povratka nema. Dveri su se otvorile. Pomoünici gromoglasno prozvaše nekoliko kandidata s popisa. Ovi istupiše i nestaše iza þvrstog proþelja prepreke. Resser je bio meÿu prvima koji su prozvani. "Sretno", reþe Resser. On i Duncan se polurukovaše na naþin koji je bio uobiþajen u Carstvu, a onda crvenokosog prozvaše. Skliznuo je kroz zloslutna vrata ni ne osvrnuvši se. Ovo je bio vrhunac osmogodišnjeg rigoroznog vježbanja. Duncan je þekao iza ostalih oþvrslih uþenika od kojih su se neki znojili od nervoze, a neki se naglas hvalisali. Kroz vrata proÿoše novi uþenici. Želudac mu se grþio od išþekivanja. "Duncan Idaho!" konaþno ga je snažnim glasom prozvao jedan od pomoünika. Duncan je kroz otvor mogao vidjeti prethodnog uþenika kako izbjegava oružja koja su nasrtala na njega iz svih pravaca. Mladiü se vrtio, saginjao, zastajkivao i nastavljao dalje sve dok nije nestao s vidika meÿu preprekama i mehovima. "Hajde, hajde. Lako je", zareža krupni pomoünik. "Danas smo veü imali nekolicinu preživjelih." Duncan izgovori u sebi molitvu i jurne u nepoznato. Vrata se sa zloslutnim treskom zatvoriše za njim. Usmjerio se na ono što radi i instinktivno reagirao. U umu je þuo nejasne glasove: Paulus Atreid mu je govorio da može postiüi sve na što se odluþi; vojvoda Leto ga je savjetovao da uvijek ostane moralan i da nikada ne zaboravi na samilost; Thufir Hawat mu je govorio da motri na sve toþke punog hemisfernog oboda oko svog tijela. Na obje strane hodnika pojavio se po jedan meh, metalna þudovišta sa svjetlucavim senzorskim oþima koje su pratile svaki njegov pokret. Duncan odluþno krene, zastane, napravi pokret, sagne se i otkotrlja što dalje od njih. . Ne gubi iz vida nijednu toþku. Duncan u okretu zamahne kopljem i zaþuje kako ono udara u oštri metal; uspio je skrenuti jedno od mehovih oružja, baþeno koplje. Savršeni obod. Oprezno je nastavio dalje, održavajuüi ravnotežu, spreman pojuriti u bilo kojem smjeru. Sjetio se rijeþi svojih instruktora: razbarušenog Mord Coura, Jeh-Wua koji je sliþio na iguanu, strašno debelog Riwy Dinarija, pompoznog Whitmore Bludda, þak i strogog Jamo Reeda, þuvara otoka zatvora. Njegov instruktor tai-þija bila je privlaþna mlada žena þije je tijelo bilo toliko elastiþno da je imao dojam da je sazdano od samih mišiüa. Njezin blagi glas krio je oštrinu. "Oþekujte neoþekivano." Jednostavne rijeþi, ali duboke. Strojevi za borbu imali su ugraÿene mehanizme. Oni su stavljani u pogon pomoüu senzora u oþima koji su pratili njegove brzo oprezne kretnje. Ali, prema butlerijanskim odredbama, mehovi nisu mogli misliti poput njega. Duncan je zabio metalni kraj koplja u jednog meha, zatim se zavrtio i uradio to isto i drugom. Zatim se manevrirajuüi okrenuo i udaljio odatle, jedva

uspjevši izbjeüi noževe. Dok je napredovao dalje, prouþavao je drvenu stazu pod svojim bosim stopalima, tražeüi ploþe koje reagiraju na tlak. Daske poda bile su poprskane krvlju; s jedne strane puta ugledao je izmrcvareno tijelo; nije zastao identificirati ga. Dalje naprijed, oslijepio je mehove baþenim noževima koji su razbili njihove staklene oþi. Neke je srušio jakim udarcima nogu. ýetiri meha bile su samo holoprojekcije koje je otkrio zahvaljujuüi malim razlikama u svjetlosti i odrazu; tom triku ga je nauþio Thufir Hawat. Jedan od instruktora na otoku bio je još djeþak, ali s instinktima ubojice... nindža ratnik koji ih je uþio ubijanju i sabotaži iz potaje, savršenoj vještini stapanja s najmanjom sjenom i napadu u potpunoj tišini. "Ponekad je najdramatiþnije oþitovanje ono koje se obavi nevidljivim dodirom", rekao im je nindža. Sakupivši osam godina treninga, Duncan je povlaþio paralele izmeÿu raznih disciplina, sliþnih metoda — i razlika. Pojedine tehnike oþigledno üe mu trenutno biti od koristi i njegov um je hitao posložiti ih, izabrati odgovarajuüe metode za svaki izazov. Dok je jurio pokraj posljednjih smrtonosnih mehova, srce mu je luÿDþki tuklo u grudima. Duncan se sjurio niz padinu do neravne obale, prateüi oznake; i dalje se nalazio unutar štitograde. Sjajni crveni suspenzori upuüivali su ga preko zapjenušanog plavo-bijelog bazena gejzira i vulkanskih toplih izvora, a akvamarinski valovi prelijevali su se preko oboda kamene zdjele, snizujuüi temperaturu na samo nekoliko stupnjeva ispod toþke vrenja. Duncan je zaronio prema podvodnim cijevima od lave punim gazirane mineralne vode. S posljednjim rezervama zraka uspio je stiüi do sljedeüeg toplog izvora koji se pušio i u koji su se bacili mehovi strašnog izgleda spremni napasti ga. Duncan se borio poput divlje životinje — dok nije shvatio da je njegov zadatak proüi kroz Hodnik Smrti, a ne savladati sve protivnike. Blokirao je udarce, zavlaþio mehove i na kraju oslobodio sebi put prema prašumi u gorju i sljedeüoj fazi... Preko duboke provalije visio je uski most od konopa, ozbiljan izazov za ravnotežu. Duncan je znao da to nije ono najgore što ga þeka. Na sredini luka pojavile su se solidoprojekcije holo-zvijeri, spremne da ga napadnu. Zamahivao je kopljem, udarao ih ukoþenim rukama. Duncan ipak nije pao. Najgori uþenikov neprijatelj je njegov um. Dahtao je i pokušao usmjeriti misli. Kontrola straha bila je izazov. Ni u jednom trenutku ne smijem zaboraviti da ovo nisu pravi protivnici, bez obzira na to kolibo njihovi udarci boljeli. Usmjerivši se na put preko provalije, napredovao je korak po korak. Kopljem je obarao nestvarne protivnike sve dok nije stigao na drugi kraj, oznojen, iscrpljen i pred kolapsom. Ali nastavio je dalje. Prema kraju. Kroz jedan kratak, stjenovit klanac — savršeno mjesto za zasjedu - protrþao je bos duž dašþane staze, postojanim ritmom koraka. Vidio je jame i zamke. Kada je zaþuo pušþanu paljbu, zakotrljao se, a zatim ponovo skoþio na noge. Prema njemu je poletjelo koplje, ali je Duncan upotrijebio svoje kao polugu i preskoþio prepreku u hipu. Kada se doþekao na noge, primijetio je da nešto juri ravno prema njegovom licu. Brzinom svjetlosti zamahnuo je kopljem ispred oþiju i osjetio dva iznenadna oštra udara u drvo. Par siüušnih leteüih mehova zario se u dršku, poput samonavoÿenih strijela. Ugledao je još krvi na daskama i još jedno izmrcvareno tijelo na du. Iako nije htio razmišljati o palim drugovima, bilo mu je žao talentiranih uþenika koji su izdržali tolike treninge da bi izgubili na samome kraju, poklekli kod posljednjeg izazova. Nadomak cilja. Povremeno bi na trenutak ugledao promatraþe Ginaza iza pucketave štit-ograde koji su išli usporedo s njim, majstore maþevanja od kojih se mnogih sjeüao. Duncan se nije usuÿivao

razmišljati o tome kako su prošli njegovi sudruzi. Nije znao ni je li Resser još živ. Do sada je upotrijebio noževe i koplje, ali ne i maþ starog vojvode koji mu je i dalje visio u koricama. Smirivao ga je. Imao je osjeüaj da je Paulus Atreid bio prisutan duhom, da ga je šapatom usput savjetovao. "Svakog mladiüa koji ima muda poput tebe moram imati u svome domaüinstvu!" rekao mu je jednom stari vojvoda. Ostavivši za sobom pobijeÿene mehove, blokirane s obje strane štit-ogradom, Duncan se suoþio s posljednjom preprekom — jednim bazenom zapaljenog ulja koji se protezao preko cijele staze, a s obje njegove strane nalazila se štit-ograda. Kraj Hodnika Smrti. Zakašljao se od jetkog dima, prekrio usta i nos košuljom, ali i dalje nije ništa vidio. Suze su mu navrle na oþi i on zatrepta ne bi li ih obrisao, pokušavajuüi prouþiti ukopani bazen koji je sliþio na usta izgladnjelog demona. Oko bazena je bio uski rub, klizak od prosutog ulja i obavijena nezdravim parama. Posljednja prepreka. Duncan üe je nekako morati savladati. Preko staze iza njega uzdigla se visoka metalna ograda koja mu nije dala da se vrati putem kojim je došao. Bila je obmotana siga žicom uz koju se nikako nije mogao popeti. Ionako se nisam namjeravao vratiti. "Nikada se ne prepiri sa svojim instinktima, djeþDþe", posavjetovao ga je Paulus Atreid. Stari vojvoda je primio u svoje domaüinstvo malog izbjeglicu rukovodeüi se samo instinktima, unatoþ tome što je znao da Duncan dolazi sa svijeta Harkonnena. Duncan se pitao bi li mogao preskoþiti bazen, ali nije mogao vidjeti suprotnu stranu od lelujavih plamenova i dima u zraku. Što ako bazen nije okrugao, veü iskrivljen, zamka za uþenika koji pravi pretpostavke? Trikovi unutar trikova. Je li taj bazen samo holoprojekcija? Ali osjeüao je vrelinu, kašljao je od dima. Izvukao je koplje i udario po metalu. Okrenuo se kada je zaþuo buku koju su poþele stvarati metalne ploþe iza njega i vidio da ogromne dveri klize prema njemu. Ako ne krene, dveri üe ga gurnuti u bazen. Izvukao je maþ starog vojvode i zamahnuo njime kroz zrak. Oružje je izgleda bilo potpuno beskorisno. Razmišljaj! 2þekuj neoþekivano. Prouþavao je štit-ogradu s desne strane. Polje sile je treperilo. I sjetio se treninga sa štitom na Caladanu pod budnim okom Thufira Hawata. Sjeþivo koje se kreüe sporo može prodrijeti kroz tjelesni štitnik, ali mora se kretati toþno odreÿenom brzinom, niti prebrzo niti presporo. Probio je vojvodinim maþem zrak vježbe radi. Bi li mogao probiti treperavu ogradu i baciti se kroz nju? Ako se sporim udarcem oštrice probije štitnik, energija prepreke može se pomaknuti, izmijeniti, premjestiti. Oštar vrh maþa mogao bi iskriviti polje, napraviti otvor. Ali koliko dugo bi štitnik ostao otvoren ako ga probije maþem? Da li bi se mogao provuüi kroz otvor prije nego se štitnik ponovo zatvori? Dveri pod naponom su mu se sve više približavale s leÿa, potiskujuüi ga prema zapaljenom bazenu. Ali on nije želio krenuti. Duncan je razmišljao kako izvesti ono što je imao na umu. Moguünosti su mu bile ograniþene. Zakoraþio je prema pulsirajuüoj prepreci i zastao na mjestu s kojeg je mogao osjetiti ozon i pucketanje energije na koži. Pokušao se sjetiti jedne od molitvi koje mu je majka pjevala prije nego što ju je Rabban ubio. Ali sjeüao se samo djeliüa koji nisu imali smisla. ývrsto stegnuvši teški maþ starog vojvode, Duncan se nagnuo prema štit-ogradi i probio je kao da je vodeni zid. Povukao je oštricu naviše i osjetio mreškanje polja. To ga je podsjetilo na þišüenje ribe.

Zatim se odbacio naprijed za vrhom maþa i proletio. Pao je sav ošamuüen na grubu crnu lavu. Zakotrljao se i doþekao na noge. I dalje je stezao maþ spreman suprotstaviti se i majstorima maþevanja ako ga izazovu zbog toga što je prekršio pravila. Više nije bilo ni bazenu ni dveri koja se kreüu. Bio je siguran. "Odliþno! Imamo još jednog preživjelog." Kovrþavi Jamo Reed, osloboÿen dužnosti þuvara zatvora, pohita privuüi Duncana u svoj medvjeÿi zagrljaj. Za njim nisu mnogo zaostali ni majstori maþevanja Mord Cour i Jeh-Wu. Duncanu je bilo neobiþno što ih sve vidi toliko oduševljene, toliko zadovoljne. "Je li to bio jedini naþin da se izaÿe?" upita on, pokušavajuüi doüi do daha dok je gledao u majstora maþevanja Coura. Starac se od srca nasmije. "Pronašao si jedan od dvadeset dva naþina, Idaho." Umiješao se još jedan glas. "Želiš li se vratiti i potražiti i druge moguünosti?" Bio je to Resser koji je razvukao usta od zdravog uha do onog s ožiljkom. Duncan gurne maþ starog vojvode u korice i potapša prijatelja po leÿima.

77. Kako definirati Kwisatz Hederacha? To je muškarac koji se nalazi svuda u isto vrijeme, jedini muškarac koji zaista može postati najveüe ljudsko biüe, jer je u sebi pomiješao muške i ženske pretke zahvaljujuüi nerazdvojivoj moüi. Benegesseritska Azhar knjiga * * * Ispod carske palaþe, kroz mrežu vodenih staza i spojenih središnjih bazena, plivale su dvije žene u crnim kostimima u kojima su liþile na foke. Mlaÿa od njih zamahivala je lagano, zastajuüi da pomogne starijoj svaki put kada bi ova posustala. Njihova nepromoþiva odijela, glatka poput ulja i topla kao maternica, omoguüavala su im lako kretanje i þedno su pokrivala grudi, stomak i butine. Osim što su neke Benegesseritkinje nosile svakodnevnu odjeüu, þak i skupocjene haljine u posebnim prilikama kao što su carski balovi i gala dogaÿaji, savjetovano im je da pokrivaju tijela u svakodnevnom životu. To je doprinosilo tajanstvenosti Sestara. "Ne mogu više... sve ono... što sam nekada mogla", zašištala je ýasna Majka Lobia dok joj je Anirul pomagala uüi u najveüi od sedam središnjih bazena, vodenu oazu koja se pušila, namirisanu solima i travama. Ne tako davno, Istinozborka Lobia bila je u stanju sasvim lako pobijedi Anirul u plivanju, ali sada je imala preko sto sedamdeset godina i zdravlje joj je poþelo popuštati. Kondezirane tople kapi cijedile su se s luþnog kamenog stropa iznad njihovih glava poput tropske kiše. "Odliþno vam ide, ýasna Majko." Anirul je podupirala staricu i pomagala joj popeti se uz kameno stubište. "Nikada ne laži Istinozborca", reþe joj Lobia razvukavši naborano lice u osmijeh. Žuükaste oþi su joj poigravale iako se borila da doÿe do daha. "A naroþito ne Carevu Istinozborku." "Careva žena svakako zaslužuje mali popust?" Starica se nasmiješi. Anirul joj pomogne da se smjesti u stolicu koja se oblikovala prema njenom tijelu i doda joj ruþnik od kartana. Lobia se zavali s ruþnikom prebaþenim preko tijela i pritisne dugme kojim se ukljuþivala masaža. Uzdahnula je kada su elektriþna polja zagolicala njene mišiüe i živþane završetke. "Obavljene su pripreme za moju zamjenu", reþe Lobia pospanim glasom, nadjaþavši zujanje stolice. "Vidjela sam imena kandidatkinja. Bit üe lijepo vratiti se u Školu Majki, premda sumnjam da üu je ikada više vidjeti. Klima na Kaitainu je savršena, ali ja þeznem za hladnoüom i vlagom Wallacha IX. ýudno, zar ne?" Anirul se smjestila na rub stolice. Primijetila je koliko je Istinozborka ostarjela. Trenutno je osluškivala uvijek prisutni šapat bezbroj života u sebi. Kao tajna Kwisatz Majka, Anirul je živjela s Drugim Sjeüanjima u glavi. Njihova nazoþnost je bila sasvim jasna i ona su joj vrištala u ušima. Svi životi iz njenog nasljeÿa govorili su u njoj, priþali su joj stvari koje ni veüina Benegesseritkinja nije znala. Lobia ni pokraj svih svojih godina, nije znala toliko o starosti kao

Anirul. Previše sam mudra za svoje godine. To nije bila oholost veü bi se prije moglo reüi da je ona osjeüala težinu povijesti i dogaÿaja koje je nosila u sebi. "Što üe Car bez vas, ýasna Majko? On oþekuje od vas da mu govorite tko laže, a tko govori istinu. Vi niste obiþna Istinozborka ni po kojim povijesnim mjerilima." Lobiu je masaža veü bila uspavala. Dok se opuštala, Anirul je razmišljala o raznim slojevima tajanstvenosti unutar sestrinstva, o strogom rasporeÿivanju obavijesti. Istinozborka koja je drijemala pokraj nje bila je jedna od najmoünijih žena u Carstvu, ali þak ni Lobia nije znala pravu prirodu Anirulinih zaduženja — zapravo je jako malo znala o programu Kwisatz Hederach. Anirul je promatrala kako njezin muž Shaddam izlazi iz saune na drugoj strani podzemnih soba s bazenima; s njega se cijedio znoj i bio je umotan u kartanski ruþnik. Prije nego što su se vrata zatvorila, uspjela je vidjeti dvije priležnice iz carskog harema koje su mu pravile društvo. Sve te žene poþele su joj sliþiti jedna na drugu, þak i pokraj njenih benegesseritskih moüi zapažanja. Shaddam nije imao neke naroþite seksualne želje što se tiþe Anirul, premda je ona sasvim sigurno poznavala tehnike kojima ga je mogla zadovoljiti. Držeüi se naredbe Vrhovne Majke, nedavno mu je rodila þetvrtu küer, Josifu. Postajao je sve ljuüi s roÿenjem svake nove küeri i sada se okrenuo priležnicama i poþeo je zanemarivati. Shvativši da je Shaddam optereüen Elroodovom dugom vladavinom, Anirul se pitala da se njezin muž možda ljubaka s toliko priležnica, jer se pokušava nadmetati s duhom svoga oca. Da li se on to trudi održati korak s njim? Car je sveþano izašao iz saune i uputio se prema jednom od bazena s hladnom vodom. Okrenuo je ženi leÿa i zaronio uz jedva primjetni pljusak. Kada je ponovo izronio, snažno je zaplivao prema vodenim stazama. Volio je oplivati oko Palaþe bar deset puta dnevno. Zalila je što Shaddam posveüuje više pozornosti provodu nego upravljanju Carstvom. Povremeno ga je Anirul okolišno ispitivala i otkrila je da on mnogo manje od nje zna o meÿuobiteljskim savezima i spletkama oko sebe. To je bio ozbiljan propust. Shaddam je doduše poveüavao broj Sardaukara, ali to nije bilo dovoljno, jer je sve to radio bez nekog opüeg plana. Volio je se ponašati kao vojnik, þak je oblaþio i odoru — ali nije posjedovao oštrinu, vojniþku viziju, kao ni talent da bi mogao svrsishodno pomicati svoje vojnike igraþke po svemiru. Kada je þula prodorni pisak, Anirul podiže pogled i ugleda siüušno crno obliþje izmeÿu kamenih greda iznad vodenih staza. Distrans slijepi miš je klepeüXüi krilima zaronio prema njoj da joj donese još jednu poruku s Wallacha IX. To siüušno stvorenje je prebaþeno na Kaitain i ovdje osloboÿeno da je pronaÿe. Stara Lobia se nije ni pomaknula, a Anirul je znala da se Shaddam neüe vratiti bar sljedeüih pola sata. Bila je sama. Podesivši glas, Kwisatz Majka poþne oponašati glasanje slijepog miša. On se sjuri i spusti na njene vlažne, nagore okrenute dlanove. Ona se zagleda u njegovu ružnu gubicu, oštre zubiüe, Rþi nalik na siüušne crne bisere. Anirul se usmjerila i ponovo skviknula, a slijepi miš joj je odgovorio brzim cijukanjem, navalom sabijenih signala unijetih pod šifrom u živþani sustav glodavaca-glasnika. Kada je saslušala poruku, Anirul ju je usporila u svom umu; þak ni Istinozborka Lobia nije znala šifru. Prodorno piskutanje pretvorilo se u niz štektanja i rafala koje je ona prevela i sredila. Bio je to izvješüe od Vrhovne Majke Harishke, koja ju je obavještavala o najnovijim pojedinostima vezanim za devedeset generacija dugo pažljivo genetsko planiranje. Sestra Jessica, tajna küer Gaius Helen Mohiam i baruna Vladimira Harkonnena, još nije uspjela u svojoj svetoj misiji da rodi atreidsku küer. Je li to ona odbijala napraviti, namjerno odlagala? Mohiam je rekla

da je djevojka üudljiva. Odana, ali povremeno tvrdoglava. Anirul je oþekivala da üe do sada veü biti zaþeta sljedeüa küer na genetskoj stazi — pretposljednje dijete koje üe biti majka tajnog oružja. Jessica je veü neko vrijeme spavala s vojvodom Letom Atreidom - ali još nije zatrudnjela. Da li je to bilo namjerno s njene strane? Privlaþna mlada žena je bila testirana i utvrÿeno je da je plodna, a bila je i sposobna zavodnica; vojvoda Leto Atreid veü je imao jednog sina. Zašto joj toliko treba? To nisu bile dobre vijesti. Ako tako dugo oþekivana küer Harkonnena-Atreida ne bude uskoro roÿena, Vrhovna Majka üe pozvati Jessicu da se vrati na Wallach IX i saznat üe razlog. Anirul je razmišljala da li da pusti slijepog miša da odleti, ali je ipak odluþila ne ulaziti u rizik. Jednim pokretom je slomila nježni vrat stvorenjca i bacila krilati leš u posudu za recikliranje tvari iza odaje s bazenom. Ostavivši Lobiu da spava u stolici za masažu, Anirul je pohitala natrag gore, u Palaþu.

78. Urezuješ rane po mom tijelu i po njima pišeš solju! Slobodnjaþka tužbalica * * * I unatoþ tome što Lyet-Kynes nije imao nikakve druge lijekove osim osnovne prve pomoüi u svome fremkitu, Warrick je preživio. Zasljepljen tugom i krivnjom, Liet je izvukao polumrtvog þovjeka visoko na leÿa crva. Tijekom dugog putovanja do sieþa, Liet je s njim dijelio svoju vodu i trudio se koliko je mogao zakrpati Warrickovo pustinjsko odijelo. Kroz sieþ Crveni Zid razlijegali su se naricanje i plaþ. Faruola je znala dosta o ljekovitim travama i nijednog trenutka nije napuštala muža. Brinula se o njemu iz sata u sat dok je on ležao potpuno ošamuüen, držeüi se za život samo tankim nitima. Previli su mu lice, ali Warrickova koža se nikada neüe obnoviti. Liet je þuo da su genetski þarobnjaci Bene Tleilaxa u stanju stvoriti nove oþi, nove udove, novo meso, meÿutim, Slobodnjaci nikada ne bi prihvatili takvo jedno iscjeliteljsko þudo, þak ni za jednog od svojih. Starci i strašljiva djeca iz sieþa veü su poþeli praviti znakove protiv uroka, kao da tjeraju ružnog demona, prolazeüi pokraj zavjese koja je odvajala Warrickove sobe. Heinar, stari jednooki naib, došao je obiüi svog unakaženog zeta. Faruola je sva oþajna kleþala pokraj ležaja svoga muža; njeno vilinsko lice koje se nekada znalo u tren oka razvuüi u osmijeh sada je bilo upalo; prestala je i šaljivo odgovarati, po þemu je nekada bila poznata. Njene prodorne i znatiželjne oþi bile su razrogaþene i bespomoüne. Iako Warrick nije umro, nosila je žutu nezboni ešarpu; žuto je bila boja žalosti. Ponosan i žalostan naib sazva Vijeüe sieþkih staraca kojima Liet-Kynes ispriþa toþno što se dogodilo kako bi Slobodnjaci mogli shvatiti i ispoštovati veliku Warrickovu žrtvu. Mladiüa je trebalo proglasiti za junaka. Pjesme bi trebalo napisati i spjevati hvalospjeve u njegovu þast. Samo što je Warrick napravio jednu užasnu pogrešku. Nije umro kada je trebao to uþiniti. Heinar i Vijeüe smrknuto obaviše pripreme za slobodnjaþku sahranu. Pitanje je trenutka, rekoše. Unakaženi þovjek nikako nije mogao preživjeti. Ipak je preživio. Prekrivene mastima, Warrickove rane prestadoše krvariti. Faruola ga je hranila, þesto i u prisustvu Lieta koji je oþajniþki želio nekako pomoüi. Ali þak ni sin Umme Kynesa nije mogao izvesti þudo koje je bilo potrebno njegovom prijatelju. Warrickov sin Liet-chih, koji je bio previše mali da bi bilo što shvatio, dan je na staranje baku i djedi. I premda je Warrick izgledao poput napola istrulog leša, oko njega se nije širio zadah infekcije, nikakva žuükasta tekuüina nije mu tekla iz rana, nije se javila gangrena. Poþeo je ozdravljati na þudan naþin; dijelovi kostiju mjestimiþno su ostali ogoljeli. Oþi nije mogao zatvoriti niti spokojno zaspati. Kako nije imao kapke, stalno je zurio, premda je tama sljepila stalno bila uz njega. Dok je s Faruolom stražario pokraj njega, Liet je šaputao svom prijatelju, priþao mu o

Salusi Secundus, prisjeüao se vremena kada su njih dvojica napadali harkonennske trupe, kada su izigravali mamac za neprijateljske izviÿDþe koji su zatrovali izvore vode Bilar kampa. No Warrick je samo nepomiþno ležao, dan za danom, sat za satom. Faruola je pognula glavu i jedva procijedivši rijeþi upitala: "ýime smo to uvrijedili ShaiHuluda? Zašto nas ovako kažnjava?" Tijekom gluhe tišine u kojoj je Liet pokušavao pronaüi odgovor, Warrick se promeškoljio na ležaju. Faruola je zadržala dah i povukla se za pola koraka. Njezin muž zatim sjedne. Oþi bez kapaka mu zasvjetlucaše kao da se usmjeravaju na suprotni zid. Progovorio je miþXüi mišiüe koji su mu držali þeljust spojene. Zubi i nabrani jezik se pokrenuše, oblikujuüi grube rijeþi. "Imao sam viziju. Sada shvaüam što moram uþiniti." * * * Danima se Warrick lagano, ali odluþno vukao sieþkim prolazima. Pijesak ga je oslijepio, ali on se kretao pipajuüi, gledajuüi unutrašnjim mistiþnim oþima. Dok se tako držao sjena, podsjeüao je na lakrdiju leša. Govorio je tihim glasom, ali rijeþi kao da su mu bile iznuÿene. Ljudi su imali želju pobjeüi, ali nisu se mogli odvojiti od njega dok je zapjevao. "Kada me je zahvatila oluja, u trenutku kada sam se trebala susresti sa smrüu, iz vjetra optereüenog pijeskom obratio mi se neki glas. Bio je to osobno Shai-Hulud koji mi je rekao zašto moram izdržati ovaj jad." Faruola, koja je i dalje nosila žuto, pokušavala je odvuüi muža natrag u njihove odaje. Iako su Slobodnjaci izbjegavali razgovarati s njim, privlaþilo ih je da ga slušaju. Ako uopüe postoji þovjek koji bi mogao imati svetu viziju, zašto to ne bi bio Warrick poslije svega što je preživio u þeljustima oluje? Da li je bila samo sluþajnost to što je preživio ono što nijedan drugi þovjek nikada nije preživio? Ili je to dokazivalo da Shai-Hulud ima neke planove s njim, da li je on nit u kozmiþkoj tapiseriji? Ako su ikada vidjeli þovjeka koga je dotaknuo vatreni Božji prst, onda je Warrick bio taj. Zureüi ispred sebe kao da je bio prinuÿen uüi u odaje u kojima je Heinar sjedio na prostiraþu s ostalim þlanovima Vijeüa staraca. Slobodnjaci su zašutjeli, jer nisu znali kako da reagiraju. Warrick je ostao stajati na vratima prostorije. "Morate ugušiti Tvorca", reþe on. "Pozovite Sayyadinu da izvede obred Vode Života. Ja je moram pretvoriti... kako bih mogao nastaviti sa svojim radom." Okrenuo se i udaljio vukuüi noge, ostavivši Heinara i njegove sudruge zaþXÿene i zbunjene. Nijedan muškarac nikada nije progutao Vodu Života i preživio. To je bila tvar za ýasne Majke, þaroban, otrovni napitak koji bi usmrtio svakoga tko nije pripremljen. Warrick se bez zastajkivanja zatim uputio u zajedniþke odaje gdje su odrasli gazili sirovi zaþin u kadama; neudane žene kiselile su melange destiliran tijekom proizvodnje plastike i goriva. Uz zidove su stajali elektriþni razboji koji su zujali i udarali u hipnotiþkom ritmu. Ostali Slobodnjaci pažljivo su popravljali pustinjska odijela i provjeravali složene mehanizme. Na solarnim štednjacima grijali su zdravu kašu koju su pripadnici sieþa obiþno jeli u podne; veüe gozbe prireÿivane su samo poslije zalaska sunca kada bi sumrak rashladio pustinju. Jedan starac promuklog glasa pjevao je tužbalicu koja je govorila o stoljeüima besciljnih putovanja Zensunnija prije njihovog konaþnog dolaska na ovaj pustinjski planet. Liet-Kynes je sjedio ravnodušno s dvojicom Stilgarovih gerilaca, ispijajuüi zaþinsku kavu. Svi poslovi su stali kada je stigao Warrick i poþeo govoriti: "Vidio sam zelenu Dinu, raj.

ýak ni Umma Kynes ne poznaje veliþanstvenost koju je Shai-Hulud meni otkrio." Njegov glas je podsjeüao na hladan vjetar koji puše kroz otvorenu špilju. "ýuo sam Glas sa Stranog Svijeta. Imao sam viziju Lisana al-Gaiba, na koga smo þekali. Vidio sam put obeüan u legendi, put koji nam je obeüala Sayyadina." Slobodnjaci poþeše mrmljati kada þuše ovu drskost. Oni su þuli proroþanstvo, znali su da je predviÿen dolazak takve jedne osobe. ýasne Majke su to propovijedale veü stoljeüima i legenda se prenosila od plemena do plemena, s generacije na generaciju. Slobodnjaci su veü tako dugo þekali da su neki od njih postali skeptiþni, ali su zato drugi vjerovali u to — i plašili se. "Moram ispiti Vodu Života. Vidio sam put." Liet odvede svog prijatelja iz zajedniþkih prostorija natrag u njegove odaje gdje ih je þekala Faruola koja je priþala sa svojim ocem. Kada je podigla pogled prema mužu, na licu joj se vidjelo da se pomirila sa sudbinom. Oþi su joj bile crvene od višetjednog plakanja. Na tepihu pokraj njih, zaplakao je njezin mali sin. Kada je stari naib ugledao Warricka i Lieta, zajedno okrenuo je leÿa küeri. "Tako mora biti, Faruola", reþe Heinar. "Starci su odluþili. To je velika žrtva, ali ako... ako je on taj, ako je on stvarno Lisan al-Gaib, moramo uþiniti onako kako kaže. Dat üemo mu Vodu Života." * * * I Liet i Faruola pokušali su odgovoriti Warricka od onoga što je naumio, ali je unakaženi þovjek ostao uporan. Zurio je oþima bez kapaka u njih, ali ih nije vidio. "To je moj mashad, to je moja mihna. Moj duhovni test i moj religijski test." "Otkud znaš da to nisu samo þudni zvuci koje je donio vjetar? Bio je uporan Liet. "Warrick, kako znaš da se nisi prevario?" "Tako što znam." Primijetivši blaženi izraz na njegovom licu i uvjerenost u ono što govori, nisu imali izbora nego da mu povjeruju. Stara ýasna Majka Ramallo doputovala je iz udaljenog sieþa obaviti pripreme za obred. Slobodnjaci su uhvatili malog crva od svega deset metara, savladali ga i udavili u vodi uzetoj iz kanata. Dok je crv umirao, izbacivao je otrovnu žuþ koju su Slobodnjaci sakupili u mješinu i pripremili za obred. Usred te zbrke, planetolog Kynes se vratio sa sadnje. Potpuno posveüen onome što je njega zanimalo, u prvi tren nije shvatio puni znaþaj dogaÿaja. Do njega je doprlo samo to da se dogaÿa nešto bitno. Nespretno se ispriþavao sinu, izrazio je žaljenje zbog onoga što se dogodilo Warricku... ali Lietu je bilo jasno da u umu i dalje proraþunava i procjenjuje, a to obuhvaüa cijeli planet. Njegov projekt teraformiranja nije smio biti prekinut ni na trenutak, þak ni zbog moguünosti da je Warrick taj odavno najavljeni mesija koji üe ujediniti Slobodnjake u vojnu silu. Stanovnici sieþa Crveni Zid okupili su se u ogromnoj sobi. Heinar se obiþno obraüao plemenu s visoke platforme na kojoj se sada pojavio i Warrick. Obogaljeni þovjek je došao u pratnji naiba i snažne Sayyadine koja je veü nekoliko generacije služila ovom narodu. Stara Ramallo je bila gruba i þvrsta poput pustinjskog guštera koji ne bi ustuknuo ni pred sokolom koji je pošao u lov. Sayyadina je pozvala gospodare vode i pijevnim glasom izgovorila obredne rijeþi; Slobodnjaci su ih ponovili, ali s mnogo više straha nego obiþno. Neki od njih su zaista vjerovali da je Warrick sve ono što je tvrdio da je; ostalima je preostalo samo da se nadaju. Prostoriju je ispunilo šaputanje. Pod normalnim okolnostima, tau orgija je bila radostan dogaÿaj koji se održavao samo u vrlo važnim vremenima: poslije pobjede nad Harkonnenima ili

otkrivanja ogromnog nalazišta zaþina ili kada bi preživjeli neku prirodnu nesreüu. Meÿutim, ovog puta su Slobodnjaci znali što je na kocki. Gledali su unakaženo Warrickovo lice dok je stajao nepomiþan i odluþan. Gledali su ga s nadom i strahom, pitajuüi se hoüe li im on promijeniti živote... ili üe to biti njegova propast kao što je to bio sluþaj i sa svim ostalim muškarcima u prethodnim naraštajima. Liet je stajao u publici blizu Faruole i njenog djeteta u prvim redovima. Usne su joj bile stisnute i bila je namrštena, a oþi sklopljene u strahu od onoga što üe se dogoditi. Liet je osjeüao kako strah zraþi iz nje i želio ju je utješiti. Da li se plašila da üe joj otrov ubiti muža... ili se možda plašila da bi mogao preživjeti i nastaviti sa svojim bolnim svakodnevnim životom? Sayyadina Ramallo je završila s blagoslovom i predala bocu Warricku. "Neka Shai-Hulud procijeni je li tvoja vizija toþna — jesi li Lisam al-Gaib, za kojim veü tako dugo tragamo. " "Vidio sam Lisam al-Gaiba", reþe Warrick, a zatim spusti glas kako bi ga samo starica mogla þuti. "Nisam rekao da sam to ja." Ogoljene kosti i tetive na Warrickovim rukama se pomaknuše kada je dohvatio pokretni grliü i nagnuo ga prema usnama. Ramallo je stisnula mješinu, uštrcavši otrov u Warrickova usta. On ga proguta u nekoliko navrata, jer mu se jednjak grþio. Slobodnjaci utihnuše. Uzgibana masa ljudi pokušavala je shvatiti što se dogaÿa. Lietu se Xþini da þuje kako svima srca tuku kao jedno. Imao je dojam da osjeüa šapat svakog udaha i krv koja mu je lupala u ušima. ýekao je i gledao. "Sokol i miš su jedno te isto", reþe Warrick zureüi u buduünost. Veü poslije nekoliko trenutaka Voda Života poþela je obavljati svoj posao. * * * Sva Warrickova prethodna patnja, sav užasan bol koji je pretrpio tijekom oluje i poslije, bili su samo uvod u užasnu smrt koja ga je þekala. Otrov je prodro u stanice njegovog tijela i zapalio ih. Slobodnjaci su smatrali da je duhovna vizija prevarila unakaženog þovjeka. Buncao je i trzao se. "Ne znaju što su stvorili. Roÿen u vodi, umire u pijesku!" Sayyadina Ramallo se povukla kao ptica grabljivica koja vidi kako se njezin plijen okreüe protiv nje. Što to znaþi? "Misle da ga mogu kontrolirati... ali varaju se." Pažljivo je birala rijeþi, propuštajuüi ih kroz svoj stari, napola zaboravljeni filter Panoplie Propheticus. "Kaže da može vidjeti ono što drugi ne vide. Vidio je put." "Lisan al-Gaib! On üe biti sve ono o þemu smo sanjali." Warrick se tako užasno ispovraüa da su mu rebra popucala kao granþice za potpalu. Iz usta mu je potekla krv. "Ali ni sliþan onome što smo oþekivali." Sayyadina podiže svoje ruke nalik na pandže. "Vidio je Lisan al-Gaiba. On dolazi i bit üe sve ono o þemu smo sanjali." Warrick je poþeo vrištati i vrištao je dok je imao glasa, uvijao se, trzao i bacakao dok je imao kontrolu nad mišiüima, sve dok mu mozak nije bio pojeden. Seljaci iz Bilar kampa pili su vrlo razrijeÿenu Vodu Života, a ipak su umrli u groznim mukama. Za Warricka bi þak i jedna takva besmislena smrt bila milost. "Sokol i miš su isto!" Buduüi da mu nisu mogli pomoüi, Slobodnjaci su ga zaþXÿeno i zbunjeno gledali. Warrickovo samrtniþko grþenje potrajalo je satima... a Ramalli je trebalo mnogo duže da

protumaþi uznemirujuüe vizije koje je imao.

79. Kamen je glomazan, a pijesak, težak, ali bijes budale je teži i od jednog i od drugog. Vojvoda Leto Atreid * * * Kada se smrknuti i uznemireni Dominic Vernius vratio u polarnu bazu na Arrakisu, njegovi ljudi pohitaše pozdraviti ga. Meÿutim, þim su vidjeli izraz njegovog lica, znali su da njihov voÿa ne donosi dobre vijesti. Duboko usaÿene oþi s podoþnjacima nemirno su šarale pod üelom i nabranim obrvama. Nekada je imao kožu boje bakra koja kao da mu je u meÿuvremenu ostarjela. Boja i duh bili su zguljeni s njega; preostala mu je još samo þeliþna volja. Izgubio je svaku nadu i u pogledu mu je sada plamtjela osveta. Veteran Asyuo je stajao na platformi za slijetanje umotan u težak sinfur kaput koji je sprijeda bio otvoren i otkrivao bijele, guste malje na grudima; bio je zabrinut. Poþešao se po þekinjavoj bradi. "Što je bilo, Dome? Što se dogodilo, a?" Dominic Vernius je samo zurio u visoke zidove pukotine koja se poput tvrÿave uzdizala oko njih. "Vidio sam stvari kojima nijedan Ixijanac ne bi trebao biti nazoþan. Moj voljeni svijet je mrtav kao i moja žena." Sav ošamuüen, prešao je iz praznog broda u splet hodnika koje su njegovi ljudi izdubili u smrznutim zidovima. Krijumþari su ga pozdravljali, raspitivali se u novostima... ali je on samo nastavljao dalje ne odgovarajuüi im. Zbunjeni ljudi su se poþeli došaptavati. Dominic je bez ikakvog cilja lutao hodnicima. Prelazio je vrhovima prstiju preko polimerom prekrivenih zidova, zamišljajuüi špilje Ixa. Kada je zastao, duboko je udahnuo zrak i napola zatvorio oþi. Pukom snagom volje pokušao je prizvati slavu Kuüe Verniusa iza kapaka, þuda podzemnog grada Verniija, Veliku Palaþu, izokrenute stalaktitske kristalne zgrade. Iako su im Richesi stoljeüima bili ljuta konkurencija, Ixijanci su bili neprikosnoveni gospodari tehnologije i inovacija. A Tleilaxi su za samo nekoliko godina pokopali ta dostignuüa, zatvorili sve pristupe Ixu, þak otjerali i cehovsku banku, natjeravši ulagaþe da posluju preko predstavništava na drugim svjetovima koje bi Tleilaxi odabrali... U mladosti, za vrijeme pobune na Ecazu, Dominic Vernius bi i život dao za svoga Cara. Borio se i znojio i krvario u obranu þasti Corrina. To je bilo tako davno, kao u nekom drugom životu... U to vrijeme, ekaške separatiste smatrali su zavedenim sanjalicama, žestokim ali naivnim gerilcima koje je trebalo pokoriti kako ne bi postali loš primjer za ostale nemirne svjetove u galaktiþkom Carstvu. Dominic je izgubio mnogo dobrih ljudi u tim borbama. Pokopao je mnoge drugove. Gledao je kako u mukama umiru vojnici koji su slijedili njegove naredbe u bitci. Sjeüao se kako je jurio preko polja punog panjeva zaostalog poslije spaljivanja šume pokraj Johdamovog brata, hrabrog i oštroumnog þovjeka. Deruüi se i držeüi upereno oružje ispred sebe, zapucali su u gnijezdo boraca otpora. Johdamov brat se srušio na tlo. Dominic je pomislio da se sapleo o korijen, ali kada se sagnuo da ga podigne, zatekao je samo batrljak vrata koji se pušio pogoÿen

fotonskim artiljerijskim zrnom... Dominic je toga dana izvojevao pobjedu, izgubivši gotovo treüinu ljudi. Njegovi vojnici uspjeli su zbrisati ekaške pobunjenike i za to je bio odlikovan. Pali vojnici su dobili masovne grobnice na planetu daleko od svojih domova. Corrini nisu zasluživali takve žrtve. Svojim djelima uspio je proširi ovlasti Kuüe Verniusa u CHOAM-u. Za vrijeme pobjedniþke proslave bio je, zajedno s mladim nadvojvodom Ecazom kome je bilo vraüeno Mahagoni Prijestolje, poþasni gost na Kaitainu. Šetao je pokraj Elrooda dvoranama krcatim kristalom, dragocjenim metalima i ulaštenim drvetom. Sjedio je za slavljeniþkim stolovima koji kao da su se protezali u nedogled, dok su gomile ljudi vani uzvikivale njegovo ime. Ponosno je stajao ispod Zlatnog Lavljeg Prijestolja dok ga je Car odlikovao odliþjem za hrabrost, a njegove ljude drugim odliþjima. Dominic je iz tih bitaka izašao kao slavni junak i osigurao je sebi nepresušnu odanost svojih ljudi — koju su mu iskazivali veü godinama na ovom odvratnom mjestu. Ne, Corrini nisu ništa od toga zasluživali. O þemu to razmišljaš, Dominic? Zaþuo je neþiji glas kako mu šapuüe u glavi, tihi glazbeni ton koji mu je bio tako poznat... ali i gotovo zaboravljen. Shando. Ali to je nemoguüe. O þemu to razmišljaš, Dominic? "Ono što sam vidio na Ixu rastjeralo je i posljednje tragove straha," izgovori on naglas, ali tihim glasom tako da ga nitko nije þuo... nitko osim eteriþnog prisustva njegove ljupke gospe. "Odluþio sam nešto poduzeti, ljubavi moja — nešto što sam trebao uþiniti prije dvadeset godina." * * * Tijekom nekoliko mjeseci koliko je trajao antarktiþki dan, Dominic nije pratio prolaženje sati ni dana na svom kronometru. Ubrzo nakon povratka s Ixa, s planovima þvrsto osmišljenim u glavi, ponovo je sam izašao. Odjeven u odjeüu radnika, zatražio je da ga primi trgovac vodom, Rondo Tuek. Krijumþari su debelo svakoga mjeseca plaüali Tueku da šuti i on je ugovarao kod Ceha tajni prijevoz na druge svjetove umjesto njih. Dominica nikada nije zanimala zarada i solarise iz carske riznice trebao je samo s ciljem da sabotira ime Corrino. Zato mu nikada nije ni bilo teško platiti mito. Trošio je ono što je bilo neophodno da bi uradio ono što je morao. Nijedan stranac u tvornici za preradu vode ga nije prepoznao, premda ga je nekolicina odmjerila s neodobravanjem kada je ušao u kompleks i tražio sastanak s trgovcem vodom. Tuek ga je prepoznao i nije uspio prikriti iznenaÿenje. "Prošle su godine od kada se niste ovdje pojavljivali." "Potrebna mi je vaša pomoü", reþe Dominic. "Želim kupiti dodatne usluge." Rondo Tuek se nasmiješio, a široko razmaknute oþi mu zasvjetlucaše. Poþešao se po gustoj kosi s lijeve strane glave. "Uvijek sam sretan kada mogu nešto prodati." Pokazao je prema hodniku. "Ovuda, molim vas." Kada su zaokrenuli za ugao, Dominic ugleda nekog þovjeka koji im se približavao. Debela bijela parka bila mu je sprijeda otvorena i nosio je gomilu pleks-dosjea koje je prelistavao u hodu. Išao je pognute glave. "Lingar Bewt", reþe Tuek veselo. "Pazite da ne naleti na vas." Iako ga je Dominic pokušao izbjeüi, þovjek se ipak oþešao o Dominica, jer je bio zaokupljen samo svojim spisima. Bewt se nagnuo da dohvati ispuštene pleks-dosjee. Obiþno i

okruglo lice bilo mu je dosta preplanulo. Imao je naslage ispod brade i oko trbuha — sasvim sigurno nije za vojnika. Dok se zaposleni þovjek žurno udaljavao, Tuek reþe: "Bewt se brine o svim mojim raþunima i pošiljkama. Ne znam što bih bez njega." Kada su se našli u Tuekovom privatnom uredu, Dominic jedva da je i primijetio blago, tapiserije, umjetniþka djela. "Potreban mi je teretni brod. Bez ikakvih oznaka, teški tegljaþ. Mora biti ukrcan na astrobrod bez spominjanja moga imena." Tuek prekriži ruke i poþne treptati. Zbog blagog peckanja u vratu poþeo je trzati glavu s jedne na drugu stranu. "Pronašli ste, znaþi, veliku zalihu? Koliko zaþina imate?" ýetvrtasti muškarac se nagne naprijed. "Mogu vam pomoüi pri prodaji. Imam veze..." Dominic ga presijeþe. "Nije zaþin. I nema postotka za vas. Ovo je... privatna stvar." Razoþarani Tuek se zavali u stolici opustivši ramena. "Pa dobro. Za dobru cijenu - o kojoj možemo pregovarati - pronaüi üu vam veliki tegljaþ. Osigurat üemo vam sve što vam je potrebno. Moram samo stupiti u vezu s Cehom i ugovoriti mjesto na sljedeüom astrobrodu. Koje je vaše konaþno odredište?" Dominic skrene pogled. "Kaitain, dakako... jazbina Comna." Zatim je zatreptao i uspravio se ukoþeno u stolici. "Ali to se vas ne tiþe, Tuek." "Ne", složio se trgovac vodom, odmahnuvši glavom. "To se mene ne tiþe." Zabrinuti izraz prijeÿe mu preko lica. Da gost to ne primijeti, poþeo je prevrtati po papirima i obavljati neke bespotrebne poslove praveüi buku po uredu. "Vratite se za tjedan dana, Dominic, i dat üu vam svu potrebnu opremu. Hoüemo li sada ugovoriti cijenu? Dominic se okrene od njega. "Naplatite koliko mislite da treba. Zatim se uputio prema vratima jedva þekajuüi da se vrati u bazu. * * * Dominic je pozvao svoje ljude u najveüu prostoriju u bazi i poþeo im natmurenim i mrtvaþkim glasom opisivati užase koje je vidio na Ixu. "Vrlo davno, kada sam vas doveo ovamo, odvojio sam vas od vaših domova i života, i vi ste pristali da mi se pridružite. Udružili smo se protiv Corrina." "Nitko zbog toga ne žali, Dome", prekinu ga Asuyo. Dominic niþim nije pokazao da ga je þuo, veü je samo nastavio jednoliþnim glasom. "Namjera nam je bila da postanemo vukovi, ali umjesto toga bili smo samo komarþi." Položio je svoje krupne ruke na površinu stola i polako i duboko udahnuo zrak. "To üe se promijeniti." Bez ikakvog daljnjeg objašnjenja, odmetnuti erl je napustio prostoriju. Znao je kojim putem mora poüi i što mora uþiniti. Ovi ljudi su bili slobodni odluþiti hoüe li ga slijediti ili ne, jer je ovo bila njegova bitka. Niþija više. Odavno je veü trebao podnijeti raþun Kuüi Corrino. Prodro je duboko u hladnu tvrÿavu* spustivši se mraþnim hodnicima do mjesta gdje je pod bio prekriven šljunkom i zemljom. Malo je ljudi ovamo dolazilo; godine su prošle od kada ni on nije kroþio u oklopljena skladišta. Ne þini to, Dominic. Ponovo mu se u potiljku javio šaputavi glas. Prošla ga je jeza. Taj glas je toliko podsjeüao na Shandoin; to ga je savjest tjerala da o svemu još jednom razmisli. Ne þini to. Meÿutim, veü odavno je prošlo vrijeme kada je o tome trebalo razmišljati. Obitelj Corrino vladala je nekoliko tisuüa godina. Na prijestolje su se popeli odmah nakon Butlerijanskog

Džihada i ostavili su duboki ožiljak na slavnoj bezvremenosti. Carska Kuüa to nije zaslužila. Na razvodu starog Carstva, ona druga odmetnuta obitelj — kako god da su se zvali, kakvi god da su im bili motivi — nije završila posao. Iako je Salusa Secundus bila uništena, ti drugi odmetnici nisu uþinili dovoljno. Dominic üe se bolje osvetiti. Kada je stigao do zapeþDüenih vrata najdubljeg skladišta, unio je odgovarajuüu šifru prije nego što je priljubio ruku uz ploþu skenera. Nitko drugi nije imao pristup u ovaj trezor. Kada su se vrata otvorila, ugledao je zbirku zabranjenog oružja, obiteljske atomike Kuüe Verniusa, njihovo posljednje utoþište koje su tisuüljeüima þuvali. Velika Konvencija apsolutno je zabranila upotrebu takvih sredstava, no, Dominicu je sada bilo svejedno. Nije imao što izgubiti. Apsolutno ništa. Poslije napada Tleilaxa, Dominic i njegovi ljudi povukli su tajne zalihe s jednog mjeseca u ixijanskom sustavu i donijeli ih ovamo. Upravo je prelazio pogledom po svemu tome. U sjajnim metalnim kontejnerima nalazile su se bojeve glave, ubojice-planeta, spaljivaþi kamenja, sredstva koja üe zapaliti atmosferu svijeta i pretvoriti Kaitain u siüušnu zvijezdu kratkog vijeka. Došlo je vrijeme. Dominic üe prvo posjetiti djecu na Caladanu da ih vidi posljednji put i oprosti se od njih. Prije ovoga nije želio ulaziti u rizik da bilo þime skrene pozornost na njih ili da ih ugrozi... Rhombur i Kailea su bili pomilovani dok je on bio bjegunac koga progone. Ali ovog puta üe to uþiniti, vrlo diskretno. A i u redu je, poslije toliko godina. Zatim üe zadati konaþni udarac i ipak biti pobjednik. Cijela korumpirana loza Corrina bit üe zbrisana. Meÿutim, Shandoin glas u njegovoj svijesti bio je tužan i pun žaljenja. I pokraj svega kroz što su prošli, ona to nije odobravala. Oduvijek si bio tvrdoglav þovjek, Dominiþe Verniuse.

80. Promjene i hrabrost stvaraju junake. Uvažavanje zastarjelih pravila stvara samo politiþare. Vikont Hundro Moritani * * * Veþer poslije iskušenja u Hodniku Smrti, okupljeni majstori maþevanja sjedili su u velikoj blagovaonici s þetrdeset tri preživjela þlana od prvobitnih sto pedeset. Prema uþenicima su se sada odnosili kao prema kolegama koji su konaþno zaslužili poštovanje i prijateljstvo boraca. Ali po koju cijenu... Gusto, hladno zaþinsko pivo služeno je u visokim vrþevima. Porculanski tanjuri bili su prepuni raznih predjela s mnogih svjetova. Ponosni stari instruktori raspoloženo su þestitali odrpanim uþenicima koje su oblikovali osam godina. Duncan Idaho je smatrao da je ponašanje Xþenika pomalo histeriþno. Pojedini mladiüi sjedili su kao u šoku, nepokretni, dok su drugi pretjerano pili i jeli. Za manje od tjedan dana ponovo üe se okupiti u glavnoj upravnoj zgradi gdje üe morati polagati posljednji krug usmenih ispita, proüi i tu formalnu provjeru intelektualnog znanja koje su dobili od majstora maþevanja. Meÿutim, poslije smrtonosnih prepreka koje su savladali, nekoliko pitanja im je sliþilo na antiklimaks. Oslobodivši se velike napetosti, Duncan i Resser su previše pili. Tijekom godina strogog treninga, dobivali su tek ponekad koju þašicu, a i to da bi oþvrsnuli. Uopüe nisu bili otporni na alkohol. Zaþinsko pivo ih je srušilo. Duncan je shvatio da postaje sentimentalan dok se prisjeüao borbi, bola i svih palih drugova iz razreda. Kakva šteta... Resser je bio strašno ponosan na svoj uspjeh i htio je to proslaviti. Znao je da otac koji ga je usvojio nije oþekivao da on uspije. Nakon što se odrekao svojih drugova s Grummana i odbio napustiti Akademiju, crvenokosi je izvojevao kako mnoge psihološke tako i mnoge fiziþke bitke. Žuti mjeseci su odavno veü bili prešli preko njihovih glava, ostavivši za sobom trag od iskriþavih zvijezda, kada se slavlje konaþno završilo. Uþenici - puni modrica, ožiljaka i pijani - poþeše se jedan po jedan razilaziti, zaboravljajuüi na daljnja sanjarenja kako bi se suoþili sa skorašnjim mamurlukom. Za sobom su ostavili gomilu razbijenog posuÿa i þaša u glavnim sobama; ali ništa od jela i piüa. Hiih Resser je išao bos s Duncanom kroz otoþnu tamu. Krenuli su krivudajuüi od velike zgrade prema skupini koliba za stanovanje, a zatim su nastavili prema širokoj bijeloj plaži, zapinjuüi po neravnom terenu. Duncan bratski spusti ruku na prijateljevo rame koje mu je bilo potrebno i kao oslonac. Nikako mu nije bilo jasno kako se ogromni majstor maþevanja Riwy Dinari uspijevao onako graciozno kretati. "Hoüeš li poüi sa mnom do vojvode Leta kada sve ovo završi?" Duncan je pažljivo izgovarao rijeþi. "Ne zaboravi da üe Kuüa Atreida raširenih ruku doþekati dva majstora maþevanja, ako te Moritani ne žele."

"Kuüa Moritani me ne želi, jer sam ostao kad su Tim Kronos i ostali napustili školu , reþe Resser. Duncan nije primijetio suze u prijateljevim oþima. ýudno", izjavi Duncan. "I oni su mogli veþeras slaviti s nama, ali su odabrali drukþije." Njih dvojica poþeše se spuštati niz padinu prema plaži. Kolibe za spavanje su im se þinile jako daleko i nisu ih vidjeli baš jasno. "Ali ipak, moram se vratiti tamo, suoþiti se sa svojom obitelji, pokazati im što sam postigao." "Mislim da je to opasno, ako je suditi prema onome što znam o vikontu Moritaniju. ýak ravno samoubojstvu." "Bez obzira na sve, moram to uþiniti." Kada su zašli u sjenu. okrenuo se prema Duncanu i veselije dodao. "Nakon toga üu doüi vojvodi Atreidu." On i Duncan su zapinjali u mraku dok su im se oþi prilagoÿivale. "Gdje li su te kolibe?" Ispred sebe su þuli neke ljude i zveket oružja. Znaci upozorenja oglasiše se u Duncanovom zamagljenom umu. ali presporo da bi reagirao. Pa to su Resser i Idaho." Oþi mu je zabljesnulo jaka svjetlost poput sjajnih ledenih svijeüa i on podiže ruke da se zaštiti od tog sjaja. "Uhvatite ih!" Dezorijentirani i iznenaÿeni, Duncan i Resser naletiše jedan na drugoga kada su se okrenuli uzvratiti. Skupina neprepoznatljivih ratnika odjevenih u tamnu odjeüu navali na njih iz zasjede. Nosili su oružje, štapove, toljage. Kako nije bio naoružan, Duncan je pokušao upotrijebiti vještine koje je nauþio na Ginazu i braniti se zajedno sa svojim prijateljem. U prvi tren se upitao da ovo nije neka vrsta dodatnog testa, posljednje iznenaÿenje koje su im pripremili majstori maþevanja pošto su uljuljkali instinkte svojih uþenika na slavlju. A onda je ugledao oštricu i osjetio da mu je napravila dugaþku plitku ranu na ramenu. Prestao se suzdržavati. Resser vikne, ne zbog bola, veü iz bijesa. Duncan je dijelio udarce šakama i stopalima na sve strane. ýuo je kako puca neþija ruka, osjetio da je noktom palca na nozi rasporio nekome žilu na vratu. Meÿutim, gomila protivnika okomila se na Duncanovu glavu i ramena ošamuþivaüima; jedan od napadaþa udario ga je po lubanji staromodnom toljagom. Zastenjavši, Resser se sruþio na tlo i þetvorica se baciše odmah na njega. Pijan i izluÿujuüe spor, Duncan je pokušao zbaciti svoje napadaþe kako bi pomogao prijatelju, ali ga oni pogodiše u sljepooþnicu ošamuüivaüem i njegov um preplavi tama... * * * Kada se osvijestio, pokušao je izbaciti kiseli þep iz usta. U tom trenutku ugledao je morski skimer izvuþen na tamnu obalu blizu njih. Malo dalje, na valovima se ljuljao mnogo veüi þamac s pogašenim svjetlima. Oni koji su ga zarobili grubo ga ubaciše u skimer. Mlitavo tijelo Hiih Ressera padne pokraj njega. Ne pokušavaj se osloboditi siga žice kojom si vezan ako ne želiš ostati bez ruku", zareža neki dubok glas u njegovom uhu. Veü je osjeüao kako mu se urezuju u kožu. Duncan je zaškrgutao zubima pokušavši pregristi þep. Vidio je mrlje od krvi na plaži i polomljeno oružje baþeno u vodu. Napadaþi su donijeli umotana tijela jedanaestorice muškaraca, Rþigledno mrtvih, na uski skimer. Znaþi, on i Resser su se dobro borili, kao pravi majstori maþevanja. Možda oni nisu bili jedini zatvorenici. Ljudi koji su se držali sjene gurnuše Duncana u prenatrpanu, smrdljivu donju palubu. Tamo je naletio na druge vezane muškarce koji su sjedili na dašþanom podu, nekolicinu drugova

iz razreda. U tami je primijetio strah i bijes u njihovim oþima; mnogi od njih su bili u modricama i prebijeni, a najgore povrede bile su im traljavo previjene. Resser jedva tiho jeknu kada se probudio pokraj njega. Po sijevanju prijateljevih oþiju, Duncan je znao da je i crvenokosi procijenio situaciju. Buduüi su sliþno razmišljali, oni se zajedno otkotrljaše do dna skimera, i sjedoše leÿima okrenuti jedan drugome. Ukoþenim prstima pažljivo su se pokušali osloboditi. Jedan od onih u sjeni opsova i razdvoji ih udarcem noge. Na prednjoj strani skimera, ljudi su tiho razgovarali, imali su jak naglasak. Grumanski naglasak. Resser se nastavio migoljiti i jedan od ljudi ga ponovo udari nogom. Netko je pokrenuo motor, zaþulo se tiho brujanje i brodiü krene ususret valovima. Dalje na puþini þekao ih je tamni þamac prijeteüeg izgleda.

81. Kako brzo jad preraste u bijes, i odmah se naÿu razlozi za osvetu. Padišah Car Hassik III, Tužbalica za Salusu Secundus * * * U odaji pod kupolom u Rezidenciji na Arrakeenu, Hasimir Fenring bio je zadubljen u tešku zagonetku, pravi izazov za um: geometrijski oblici bili su predstavljeni kao holoi. Valjci, stošci i kugle uklapali su se jedni u druge i bili u savršenoj ravnoteži... ali samo kada su svi njihovi elektropotencijali bili ravnomjerno rasporeÿeni. Dok je bio mlad, igrao je sliþne igre na carskom dvoru na Kaitainu; Fenrig je obiþno pobjeÿivao. Tih godina je mnogo nauþio o politici i sukobljenim silama - nauþio je zapravo mnogo više nego što üe Shaddam ikada nauþiti. I krunski princ je to dobro znao. "Hasimire, mnogo mi više vrijediš kada nisi na Carskom dvoru", rekao je Shaddam i poslao ga ovamo. "Potreban si mi na Arrakisu da motriš na one Harkonnene kojima se ne može vjerovati i da se staraš o tome da moj prihod u zaþinu nitko ne dira — bar dok prokleti Tleilaxi ne završe svoja istraživanja amala." Bogata žuta sunþeva svjetlost prodirala je kroz prozore na kupoli, izobliþena kuünim štitnicima koji su odbijali dnevnu žegu i štitili zdanje od moguüeg napada svjetine. Fenring se jednostavno nije mogao priviknuti na visoke temperature na Arrakisu. Veü osamnaest godina Fenring je utvrÿivao svoju moü u Arrakeenu. U Rezidenciji je živio udobno i na raspolaganju su mu stajala sva zadovoljstva koja je uspio iscijediti iz ove zemljane zdjele. Bio je takoreüi zadovoljan svojim položajem. Postavio je jedan valjak slagalice iznad tetraedra. Veü ga je htio pustiti, ali se ipak predomislio i još ga malo pomaknuo tako da je sada zauzimao pravilan položaj. Willowbrook, zapovjednik njegove straže s opuštenim þeljustima, izabrao je baš taj trenutak da uÿe i proþisti grlo, i na taj naþin uzdrma Fenringovu koncentraciju. "Trgovac vodom Rondo Tuek zatražio je audijenciju, moj gospodaru grofe." Grof s gaÿenjem iskljuþi pulsirajuüu slagalicu prije nego što su se razdvojeni dijelovi stigli rasuti po stolu. "Što li on želi, hmmm?" "Privatni posao, tako je to nazvao. Ali je naglasio da je važno." Fenrig je zabubnjao dugaþkim prstima po površini stola gdje je prije samo nekoliko trenutaka sjajila složena slagalica. Trgovac vodom nikada do sada nije zatražio privatnu audijenciju. Zašto lije Tuek, sada došao ovamo? Sigurno nešto želi. Ili nešto zna. Trgovac þudnog izgleda pohaÿao je bankete i ispunjavao sve društvene obveze. Dobro je znao da je pravo sjedište moüi na Arrakisu Fenringovo domaüinstvo i opskrbljivao ga je ekstravagantnim koliþinama vode; mnogo manje su dobivali Harkonneni u Carthagu. "Ahhh, probudio je moju znatiželju. Uvedi ga i pobrini se da nas nitko ne uznemirava petnaest minuta." Grof napuüi usne. "Hmmm-mm, poslije tog vremena, odluþit üu želim li da ga

odvedeš ili ne." Nekoliko trenutaka kasnije, u odaju pod kupolom uÿe Tuek, opuštenih ramena, gegajuüi se i mlatarajuüi rukama u hodu. Prešao je rukom preko kose boje hrÿe prošarane sijedima, zalizavši je znojem i poklonio se. Zapuhao se dok se popeo uz tolike stube; Fenring se nasmiješio shvativši da je Willobrook natjerao þovjeka da se popne stubama umjesto da mu je ponudio privatni lift koji bi ga dovezao ravno na ovu razinu. Fenring je ostao sjediti za stolom, ali nije dao znak posjetitelju da sjedne: trgovac vodom je ostao stajati u svojoj službenoj srebrnoj odjeüi s dreþavom ogrlicom od platinskih karika oko vrata koja je oþigledno bila isprana u pješþanoj oluji u neuspjelom pokušaju da se doþara arrakiška umjetnost. "Imate li nešto za mene?" poþne raspitivati Ferning. šireüi nosnice. "Ili želite nešto od mene, hmmmm-ah?" Mogu vam dati jedno ime, grofe Fenring", odgovori Tuek bez uvijanja. "A što se tiþe onoga što želim zauzvrat..." On slegne ramenima. "Oþekujem da mi platite koliko mislite da vrijedi." Samo ako zadovoljite moja oþekivanja. Kakvo je to ime... i zašto bi mi trebalo biti stalo do njega?" Tuek se nagne naprijed poput drveta koje samo što nije palo. "U pitanju je ime koje niste þuli godinama. Pretpostavljam da üe vas zanimati. Znam da Cara hoüe." Fenring je þekao, primjeüivalo se da je nestrpljiv. Tuek konaþno nastavi. "Taj þovjek se trudio da što manje pozornosti skreüe na sebe ovdje na Arrakisu, þak i kada je þinio sve što je bilo u njegovoj moüi da omete vaše ovdašnje aktivnosti. Želi se osvetiti cijeloj carskoj Kuüi, premda se zapravo posvaÿao s Elroodom IX." "Oh, nema osobe koja se nije zakaþila s Elroodom", primijeti Fenring. "Svi su mrzili tog starog lešinara. Tko je taj þovjek?" "Dominic Vernius", reþe Tuek. Fenring se ispravi na stolici, još više razrogaþivši svoje inaþe prevelike oþi. "Erl od Ixa? Mislio sam da je mrtav." "Vaši lovci na nagrade i Sardaukari nikada ga nisu uhvatili. Krio se ovdje na Arrakisu s nekolicinom drugih krijumþara. S vremena na vrijeme poslujem s njima." Fenring šmrkne. "I niste me odmah o tome obavijestili? Koliko dugo to veü znate?" "Gospodaru moj Fenring", poþne Tuek razložno, "Elrood je potpisao smrtnu kaznu za þlanove odmetnute Kuüe, ali on je veü odavno mrtav. Koliko sam mogao procijeniti, Dominic nije pravio neku veüu štetu. On je ionako veü sve izgubio... a ja sam imao i drugih problema." Trgovac vodom duboko uzdahne. "Meÿutim, stvari su se sada promijenile. Smatram da je moja dužnost da vas obavijestim o tome, jer znam da Car sluša vaše savjete." "A što se to toþno promijenilo, hmmm?" Fenringov mozak je ubrzano radio. Kuüa Vernius je odavno nestala. Sardaukarski lovci su ubili gospu Shando. Verniusova djeca su bila prognana na Caladan i nisu smatrana za bilo kakvu prijetnju. Ali ljutiti i osvetoljubivi Dominic Vernius mogao je prouzroþiti štetu, naroþito ako se nalazi ovdje, tako blizu dragocjenom zaþinskom pijesku. Fenring je morao o ovome dobro razmisliti. "Erl Vernius je zatražio težak transporter. Izgleda da je... strašno uznemiren, i možda planira neku vrstu udara. Prema mome mišljenju, u pitanju bi mogla biti i urota za ubojstvo Cara. To je bio razlog zbog koga sam došao kod vas." Fenring izvije obrve i nabra þelo. "Mislili ste da üu vam ja platiti više nego što bi Dominic ikada mogao?"

Tuek raširi ruke i prezrivo se nasmiješi, ali nije porekao optužbu. Fenring ga je zbog toga poštovao. Sada su bar motivi i jednog i drugog bili jasni. On zamišljeno prevuþe prstom preko svojih tankih usana. "U redu, Tuek. Recite mi gdje je skrovište tog odmetnutog erla. Toþne pojedinosti, molim. A prije nego što odete, posjetite moju riznicu. Napravite spisak svega što tražite, navedite svaku želju ili nagradu koju možete zamisliti — a ja üu onda odabrati. Odobrit üu da vam se da onoliko koliko budem smatrao da vaša obavijest vrijedi." Tuek nije imao nikakav prigovor, samo se naklonio. "Hvala vam, grofe Fenring. Drago mi je što sam vam mogao biti od koristi." Pošto mu je otkrio pojedinosti koje je znao o krijumþarskom skrovištu na Antarktiku, Tuek se poþeo povlaþiti prema vratima upravo u trenutku kada se Willowbrook vratio, toþno nakon isteka petnaest minuta. "Wiloobrook, povedi mog prijatelja do riznice. On zna što treba uþiniti, hmmm? Ne želim da me itko uznemirava do kraja dana. Moram mnogo razmišljati." Pošto su ova dvojica otišli i vrata sobe se zatvorila, Fenring se ushodao; pjevušio je, naizmjeniþno se osmjehivao i mrštio. Na kraju je ponovo ukljuþio slagalicu koja je bila pravi izazov za njegov um. Pomoþi üe mu da se opusti i usmjeri misli. Fenring je uživao u zavjerama unutar zavjera, kotaþima unutar kotaþa. Dominic Vernius je bio inteligentan i vrlo domišljat protivnik. Godinama je izbjegavao carske potjere i Fenring je smatrao da bi bila prava šteta ne dopustiti odmetnutom erlu da sudjeluje u vlastitom uništenju. Grof Fenring üe držati oþi otvorene, raširit üe svoju paukovu mrežu, ali üe pustiti Verniusa da povuþe sljedeüi potez. Fenring üe udariti tek kada odmetnik obavi sve pripreme za sprovoÿenje svoga plana. Uživat üe da plemiüu odmetniku ostavi dovoljno dugaþak konop da se sam objesi...

82. Raj s desne strane, Pakao s lijeve, a Anÿeo Smrti iza mene. Slobodnjaþka zagonetka * * * Trgovac vodom je održao rijeþ i nabavio neobilježeni tegljaþ Dominicu Verniusu. Posilni Lingar Bewt ga je dovezao iz Carthaga do postrojenja za vaÿenje leda na Antarktiku i sa zbunjenim osmjehom predao brodsku kontrolnu karticu. Dominic, u pratnji svog poruþnika Johdama, odveze ulupljenu letjelicu prema tajnom sletištu u pukotini. Bivši erl od Ixa je šutio gotovo cijelim putem. Teški tegljaþ je bio star i ispuštao je þudne zvuke dok su nisko kružili kroz atmosferu. Johdam opsova i lupi po kontrolnoj ploþi. Prokletstvo. Vjerojatno neüe izdržati više od godinu dana, Dome. Ovo je pravi krš." Dominic ga odsutno pogleda. "Poslužit üe, Johdame." Prije mnogo godina je bio pokraj Johdama kada mu je plamen spržio lice. Veteran je tada spasio Dominicu život za vrijeme prvog neuspjelog upada na Ix. Izvukao ga je s linije sardaukarske vatre. Znao je da üe mu Johdam ostati vjeran do kraja, ali sada je došao trenutak da ga Dominic oslobodi, da mu vrati život. Kada bi se Johdam zajapurio od bijesa, ožiljak bi poblijedio i liþio na vosak. "Jesi li þuo koliko solarisa nam je Tuek zaraþunao ovu olupinu? Da smo na Ecazu imali ovakvu opremu, pobunjenici bi nas mogli poraziti kamenicama." Godinama su zajedno kršili carski zakon - ali ovo je Dominic morao sam obaviti. Osjeüao je neko þudno zadovoljstvo Što je donio tu odluku. Zato mu je ravnodušno i smireno rekao: "Rondo Tuek zna da mu više neüemo plaüati uobiþajeni mito. Želi zaraditi što više može." "Ali on te vara, Dome!" "Saslušaj me." Nagnuo se bliže svom poruþniku na susjednom sjedalu. Teški tegljaþ je podrhtavao dok se spuštao. "Nije bitno. Ništa više nije bitno. Potrebno mi je samo... što üe mi omoguüiti uþiniti ono što moram." Znoj je orosio Johdamovo lice puno ožiljaka kada se letjelica spustila na dno pukotine. Poruþnik je sišao niz rampu ukoþenim i trzavim hodom. Dominic je primijetio nesigurnost i bespomoünost na þovjekovom licu. Znao je da Johdam nije bijesan samo zbog onoga što je uradio trgovac vodom, veü i zbog onoga što je Dominic Vernius planirao uþiniti... Dominic je žudio osloboditi Ix i svoj narod, uþiniti nešto dobro i nadoknadi im sva zla koja su poþinili tleilaxaški osvajaþi i njihovi saveznici Sardaukari. Ali on to nije mogao postiüi. Ne sada. Mogao je samo uništavati. Bivši ixijanski ambasador, Cammar Pilru, bez prestanka je upuüivao molbe Landsraadu, ali je samo uspio postati svaþiji predmet sprdnje. ýak ni Rhombur — vjerojatno uz tajnu atreidsku pomoü - za sada ništa znaþajnije nije postigao. Trebalo je uništiti srce problema. Dominic Vernius, bivši erl od Ixa, uputit üe poruku koju cijelo Carstvo nikada neüe zaboraviti.

* * * Kad je donio odluku, Dominic je odveo svoje ljude duboko u utvrdu i otvorio skladište. Krijumþari su se sledili kada su ugledali atomike; svi su se pribojavali ovog dana. Služili su odmetnutom erlu dovoljno dugo da im nije bilo potrebno mnogo objašnjavati. Ljudi su stajali u hladnim hodnicima, oslonjeni o zidove obložene polimerom. "Prvo üu poüi na Caladan, a zatim üu sam nastaviti na Kaitain , objavio je Dominic. "Napisao sam poruku za svoju djecu i namjeravam ih ponovo vidjeti. Prošlo je previše vremena i moram ovo obaviti." Pogledao je svakog krijumþara posebno. "Vi slobodno þinite što vam je volja. Predlažem da likvidirate zalihe i napustite ovu bazu. Vratite se Gurney Hallecku na Salusi ili svojim obiteljima. Promijenite imena, izbrišite sve zapise o tome što smo ovdje radili. Ako uspijem u svojoj nakani, neüe više biti potrebe da naša banda postoji." "I cijeli Landsraad üe poželjeti da se napije naše krvi", zareza Johdam. Asuyo je pokušao odgovoriti Dominica od njegove namjere. Upustio se u raspravu sa svojim zapovjednikom — ali on ga nije htio slušati. Erl Vernius nije imao što izgubiti, ali je imao mnogo razloga za osvetu. Možda üe, ako zbriše i posljednjeg Corrina, njegov duh, isto kao i Shandoin, moüi poþivati u miru. "Natovarite ovo oružje u teretnjak", reþe on. "Sam üu njime upravljati. Cehovski astrobrod stiže za dva dana." Sve ih je pogledao, ravnodušno i bez ikakvih osjeüaja. Pojedinci su bili oþajni. Suze su im navirale na oþi, ali znali su da nema smisla prepirati se s þovjekom koji im je zapovijedao u bezbrojnim bitkama, þovjekom koji je nekada upravljao cijelom industrijom Ixa. Bez prijateljskog zadirkivanja i razgovora, ljudi dohvatiše suspenzorske hvataljke i poþeše izvlaþiti atomike, tovar po tovar. Nisu se žurili, strepeüi od onoga što üe se dogoditi kada obave taj zadatak. Dominic nije ni jeo ni pio dok je pratio kako napreduje posao na koji su utrošili cijeli dan. Bojeve glave u metalnim sanducima iznijeli su na paletama koje su zatim hodnicima sproveli kroz tunele do sletišta u pukotini. Sanjario je o tome da vidi Rhombura i porazgovara s njim o upravljanju državom; želio je þuti þemu teži Kailea. Baš üe mu prijati da ih oboje ponovo vidi. Pokušao je zamisliti kako njegova djeca sada izgledaju, njihova lica, koliko su visoki. Jesu li osnovali obitelji, ima li unuke? Zar je zaista prošlo više od dvadeset godina od kada nije vidio sina i küer, zar je toliko prošlo od pada Ixa? Rizik je postojao, ali Dominic je morao pokušati. Oni bi željeli da on to uþini. Obavit üe sve potrebne mjere opreza. Znao je koliko üe ga to emocionalno iscrpiti, ali je obeüao sam sebi da üe biti snažan. Ako bi Rhombur otkrio što je naumio - bi li trebao reüi sinu? - princ bi sigurno poželio da mu se pridruži i bori u ime Ixa. Kako bi Kailea reagirala? Bi li pokušala odgovoriti brata? Vjerojatno. Dominic je zakljuþio da üe biti najbolje da djeci ne otkriva svoje planove, jer bi to moglo samo izazvati probleme. Samo üe se vidjeti sa sinom i küerkom i neüe im ništa reüi. Možda je postojalo još jedno dijete i Dominic je žalio što ga ne može pronaüi. Dominicova voljena Shando rodila je sina prije nego što se udala za njega. To dijete je roÿeno u potaji dok je bila priležnica u Carskoj Palaþi. Bio je to sin Elrooda Corrina, ali joj je oduzet ubrzo po roÿenju. Shando nije smjela zadržati svog sina i unatoþ upornim zahtjevima da joj nešto kažu o njemu, nikada nije saznala što se s njim dogodilo. Jednostavno je nestao.

* * * Buduüi da nisu mogli podnijeti gledanje priprema, Asuyo i Johdam su se prihvatili zadatka raspodjele blaga i zaliha meÿu suborcima. Stari Asuyo je skinuo odliþja i oznake ranga i bacio ih na pod; to je bio njegov naþin kako reüi što misli o svemu ovome. Bazu üe morati odmah svi napustiti i raštrkati se po zabitima Carstva. Mrmljajuüi sebi u bradu, Johdam je obavio inventar zaliha zaþina i s još dvojicom se uputio natrag u industrijsko postrojenje trgovca vodom. Namjera im je bila da zamijene preostalu robu u novac koji üe im biti potreban za kupovinu prolaza, isprava i domova. U tim posljednjim satima, Dominic je iznio svoje stvari iz soba i razdijelio beznaþajna blaga, zadržavši svega nekoliko predmeta koje je želio imati pokraj sebe. Shandoini holo-portreti i uspomene na djecu znaþili su mu mnogo više nego bilo kakvo bogatstvo. Vratit üe ih Rhomburu i Kailei, kako bi imali barem neku uspomenu na roditelje. Ove prostorije koje su mu toliko godina bile dom sada su djelovale nekako hladno i krhko i Dominic je poþeo uoþavati pojedinosti koje nije vidio od vremena kada su sagradili ovu tvrÿavu. Prouþavao je pukotine u zidu, neravnine na podu i stropu... ali je osjeüao samo neuspjeh i prazninu. Znao je samo jedan naþin da ispuni tu prazninu - krvlju. Natjerat üe Corrine da plate. Tada üe se njegova djeca i cijeli narod Ixa, ponositi njime. Kada su sve osim još tri lebdeüe bojeve glave i para sagorjevaþa kamena bili prebaþeni na teški tegljaþ, Dominic je izašao na blijedo antarktiþko sunce, djeliü svjetlosti koja se probila u duboku pukotinu. Isplanirao je svaki korak napada na carsku prijestolnicu. Bit üe to potpuno iznenaÿenje - Shaddam neüe imati vremena ni da se sakrije pod Zlatno Lavlje Prijestolje. Dominic neüe održati nikakav grandiozni govor, neüe se naslaÿivali svojom pobjedom. Nitko neüe znati da je stigao. Sve do kraja. Elrood IX je bio mrtav, a novi Padišah Car je imao samo Benegesseritkinju za ženu i þetiri male küeri. Neüe mu biti teško iskorijeniti lozu Corrino. Dominic Vernius üe žrtvovati vlastiti život da bi uništio carsku Kuüu koja je vladala tisuüama godina, još od Corrino bitke - i smatrat üe da je jeftino prošao. Duboko je uvukao zrak u svoja široka prsa. Okrenuo je glavu i zagledao se u uspravne zidove kanjona. Ugledao je Johdamov šatl koji se upravo bio vratio sa zadatka koji je imao obaviti u Tuekovoi tvornici vode. Nije znao koliko dugo je stajao poput kipa dok su se njegovi ljudi motali oko njega, vršeüi popis zaliha atomika. Jedan glas ga vrati u stvarnost. Johdam je sav zajapuren jurio prema njemu, zabaþene kapuljaþe na parki. "Izdani smo, Dome! Otišao sam do postrojenja trgovca vode — napušteno je. Nema nijednog stranca. Tvornica je zatvorena. Spakirali su se i otišli na brzinu." Asuyo dahþXüi doda: "Ne žele biti u blizini, gospodine, jer üe se nešto dogoditi." Njegovo cjelokupno držanje se promijenilo: þak i bez odliþja, Asuvo je ponovo izgledao kao vojni þasnik spreman poüi u krvavi boj. Pojedini krijumþari su bijesno vikali. Dominic se ukoþi i smrkne. Trebao je to oþekivati. I poslije tolikih godina suradnje i pomaganja, Rondu Tueku nije se moglo vjerovati. "Pokupite ono što možete. Idite u Arsunt, Carthag ili Arrakeen, ali morate poüi prije kraja dana. Promijenite identitet." Dominic pokaže prema starom teškom tegljaþu. "Želim da i posljednje bojeve glave budu ukrcane da mogu poletjeti. I dalje namjeravam obaviti svoju misiju. Djeca me þekaju."

* * * Manje od jednog sata kasnije, za vrijeme posljednjih priprema za evakuaciju i odlazak, stigoše vojni brodovi — cijeli puk Sardaukara u borbenim topterima, koji su nisko kružili. Ispustili su bombe koje su napravile pukotine u zaleÿenim zidovima. Laserske puške podešene na široki snop pretvarale su stijenje u paru i prah. Osloboÿeni led prouzrokovao je da se gromade skotrljaju u istopljene kratere. Sardaukarske laÿe su nakrenule krila i obrušile su poput ptica grabljivica u provaliju. Izbacile su dodatni eksploziv i uništile þetiri transportera parkirana na šljunku. Odluþni Asuyo potrþao je prema najbližem topteru i uskoþio u njega. Ukljuþio je motore kao da je želio dobiti još jedno odliþje za hrabrost. Dok se dizao u visinu, topterovi tornjiüi za oružje se zarumeniše. Asuyo je žrtvovao nekoliko trenutaka da preko komsustava prokune Tueka koji ih je izdao i Sardaukare. Prije nego što je i stigao opaliti, dva carska broda pretvoriše ga u plamenu i masnu mrlju dima na nebu. Nosaþi trupa spustiše se na ravno tlo i iz njih pokuljaše naoružani borci poput pobješnjelih kukaca s ruþnim oružjem i noževima. Sardaukarske trupe precizno istopiše motore Dominicovog natovarenog teškog tegljaþa. Sumnjali su da se na njemu nalaze obiteljski atomici i nasukali su ih. Prognani erl više neüe moüi poletjeti, neüe moüi stiüi do Kaitaina. Kada je vidio najezdu carskih trupa, Dominicu je bilo jasno da se on i njegova skupina neüe uspjeti izvuüi. Johdam je opet urlao kao pravi vojni zapovjednik dok je vodio ljude u posljednji napad. Jurišali su nesmotreno, pucajuüi iz raznolikog oružja u nadolazeüe trupe Sardaukara. Carevi borci ubijali su svakog krijumþara na koga bi naišli, nožem ili golim rukama. Za njih je ovo bilo tek nešto više od vježbe, i imao se dojam da to rade iz þistog zadovoljstva. Johdam se povlaþio s nekolicinom preživjelih natrag u tunele gdje su se mogli zabarikadirati i braniti. U zastrašujuüem deja vu bljesku iz pobune na Ecazu, Dominic je gledao kako laserski hitac otkida Johdamu glavu, isto kao što se onda dogodilo njegovom bratu... Dominic je imao samo jednu moguünost. To neüe biti pobjeda koju je zamislio, i Rhombur i Kailea nikada neüe saznati za nju... ali u usporedbi s potpunim promašajem, ova druga Rþajniþka mjera mu se uþinila kao bolji izbor. On i njegovi ljudi üe i ovako i onako umrijeti. Želio je postupiti þasno i ostati pokraj svojih vojnika, boriti se do posljednjeg daha sa svima njima - ali to bi ionako bilo uzaludno. Oni su to znali isto tako dobro kao i on. Sardaukari su bili Carevi predstavnici — to je Dominicu Verniusu pružalo moguünost da zada smrtonosan, simboliþan udarac. U ime Ixa, njegove djece i sebe samog. Kada su zidovi provalije poþeli popuštati pod usmjerenom vatrom i rušiti stvarajuüi gomile blata i kamena, Dominic pogne glavu i uÿe u bazu. Neki od ljudi krenuše za njim, vjerujuüi da ih vodi u zaklon. Nijem i smrknut on ih nije razuvjerio. Sardaukari su prodrli unutra i napredovali kroz hodnike, ubijajuüi svakoga na koga bi naišli. Nije bilo potrebe da uzimaju zatvorenike radi ispitivanja. Dominic se sve više povlaþio prema unutrašnjim hodnicima, prema podrumima. Taj hodnik je bio slijepi. Uplašeni ljudi iza njega shvatiše što je naumio. "Zadržat üemo ih koliko budemo mogli, Dome", obeüa jedan od njih. On j njegov sudrug zauzeše položaje na obje strane hodnika, pripremivši svoje jadno oružje. "Osigurat üemo ti dovoljno vremena." Dominic je zastao samo na trenutak. "Hvala. Neüu vas iznevjeriti." Nikada nas niste iznevjerili, gospodine. Svi smo bili svjesni opasnosti kada smo vam se

pridružili." Stigao je do otvorenih vrata oklopljenog skladišta upravo u trenutku kada je iza njega odjeknula snažna eksplozija. Zidovi su se srušili, probivši oplatu od polimera i zarobivši njega i njegove ljude tamo dolje. Ali on ionako nije namjeravao izaüi odatle. Sardaukari üe se veü za nekoliko minuta uspjeti probiti kroz prepreku. Namirisali su krv Dominica Verniusa i neüe se zaustaviti dok ga se ne doþepaju. Dopustio je sebi da se kiselo nasmiješi. Shaddamove ljude þeka iznenaÿenje. Dominic je zapeþatio vrata skladišta spustivši dlan na bravu u trenutku kada je vidio da popuštaju zidovi prepreke plamteüi unutrašnjom toplinom. ývrsti zidovi prigušivali su zvuke iza njega. Zaštiüen teškim vratima skladišta, Dominic se okrenuo da pogleda ono što je u njemu ostalo od njegovih atomika. Izabrao je sagorjevaþ kamena i poþeo prouþavati kontrole. Nikada mu nije palo na pamet da üe mu biti potrebno da razumije ta oružja. Ona su bila namijenjena za sudnji dan, nikada da se ne upotrijebe - samo njihovo prisustvo trebalo je biti dovoljno zastrašujuüe i da sprijeþi svaku agresiju. Prema odredbama Velike Konvencije, svaka upotreba atomika uvjetovala bi intervenciju udruženih vojnih snaga Landsraada i uništenje dotiþne obitelji. Oni vani u hodniku veü su bili mrtvi. Dominic više nije imao što izgubiti. Zaþepio je dotok goriva u sagorjevaþu kamena i podesio mehanizam tako da samo okolina baze bude pretvorena u paru. Zašto bi zbrisao sve nevine na Arrakisu? Tako nešto bi uþinio samo jedan Corrino. Osjeüao se poput drevnog pomorskog kapetana koji se spremao potonuti zajedno sa svojim brodom. Dominic je žalio samo zbog jedne stvari: što se nije oprostio od Rhombura i Kaileae, rekao im koliko ih je volio. Morat üe nastaviti bez njega. 8þinilo mu se da kroz suze opet vidi treperavu Shandoinu sliku, sliku njenog duha... ili je to bila samo njegova pusta želja. Pomicala je usta, ali nije bio siguran da li ga grdi zbog nepažnje - ili mu želi dobrodošlicu. Sardaukari su uspjeli prosjeüi put kroz sam smrznuti zid, zaobišavši debela vrata. Kada su pobjedniþki ušli u skladište, zadovoljni sobom, Dominic nije zapucao na njih. Samo je pogledao koliko je još vremena preostalo na sagorjevaþu plamena. I Sardaukari su vidjeli. A onda se sve pretvorilo u bijelu vrelinu.

83. Ako Bog želi da nestaneš, On te navede da poÿeš putem uništenja. Uzreþica Sarijata * * * C'tair Pilru je u potaji uradio mnoge stvari za ovih dvadeset godina gerilskog ratovanja na Ixu, ali nikada se nije usudio prerušiti u Gospodara Tleilaxa. Do sada. Bio je oþajan i sam i ništa drugo mu nije padalo na pamet. Miral Alechem je nestala. Ostali pobunjenici bili su mrtvi, a on je izgubio svaku vezu s pomoünicima izvana, krijumþarima i þasnicima za prijevoz spremnim da prime mito. Mlade žene su i dalje nestajale, a Tleilaxi su prolazili nekažnjeno. Sve ih je mrzio. C'tair je hladnokrvno i sraþunato þekao u napuštenom hodniku na razini s uredima i ubio najvišeg Gospodara u odori kojega je uspio naüi. Nije volio ubijati da bi postigao cilj, ali se nije ni ustezao od toga. Neke stvari su se morale obaviti. U usporedbi s tim koliko su ruke Tleilaxa bile okrvavljene, njemu su i srce i savjest bili mirni. Ukrao je patuljku odjeüu i kartice za identifikaciju i spremio se otkriti tajnu koju je krio istraživaþki paviljon Bene Tleilaxa. Zašto je Ix bio tako važan da je Car poslao ovamo svoje Sardaukare da pomognu osvajaþima? Kuda su odvoÿene sve te uhvaüene žene? Vjerojatno je u pitanju nešto više od obiþne politike, više od nevažne osvete Shaddamovog oca protiv erla Verniusa. Odgovor na to vjerojatno se nalazi u laboratoriju pod jakim osiguranjem. Miral je odavno naslutila da je rijeþ o nekom nelegalnom biološkom projektu — možda þak i o neþemu što je u suprotnosti s odredbama Butlerijanskog Džihada. Zašto bi inaþe Corrini bili spremni toliko riskirati i to na duge staze? Zašto bi inaþe toliko investirali u sve ovo i dopustiti da se ixijanski profit toliko smanji? Odluþivši otkriti odgovore na ta pitanja, on odjene odoru ubijenog Gospodara Tleilaxa. Podesio je nabore i privezao smeÿi pojas kako bi prikrio tamnu mrlju sasušene krvi. Zatim se oslobodio tijela. Bacio ga je u ponovo otvorena okna na poljima koja su se protezala u dubinu sve do istopljenog jezgra planeta. Ionako su služila za bacanje smeüa. U tajnom skladištu stavio je kemikalije na lice i ruke i izblijedio i ono malo boje što je ostalo u njegovom tijelu. Razmazao je tvari koje üe mu naborati kožu i dati njegovom licu izgled kakav imaju tleilaxaški gospodari. Na nogama je imao papuþe tankih potplata kako bi bio što niži i još se malo i pogrbio. On nije bio krupan þovjek, a u prilog mu je išla i þinjenica da Tleilaxi nisu imali razvijen dar opažanja. C'tair je više trebao brinuti zbog Sardaukara. Provjerio je zapise, upamtio lozinke i najvažnije naredbe koje je sakupljao godinama. Kartice za identifikaciju i iskljuþivaþi signala trebali bi mu omoguüiti da proÿe svaku provjeru. ýak i tamo. Prerušavanje ja završio navukavši nadmeni izraz na lice i izašao iz skrivene odaje u prostranu špilju. Uputio se na þelo gomile i ukrcao na vezni prijevoz. Pošto je provukao karticu

kroz skener, ukucao je lokaciju: istraživaþki paviljon koji je bio pod jakim osiguranjem. Privatni mjehur se zatvorio oko njega i odvojio od ostalog djela prijevoznog sustava. Brod je plovio kroz zrak iznad staza sondi za nadzor. Nijedno transoko nije se okrenulo prema njemu. Prijevozni mjehur mu je priznao pravo uüi u kompleks laboratorija. Nije se oglasio nijedan alarm, nitko na njega nije obratio pozornost. Radnici ispod njega obavljali su svoja zaduženja pod stražom poveüanog broja Sardaukara. Oni se nisu trudili da na oku drže i brodove koji su plovili preko zatvorenog neba špilje. C'tair je prošao kroz þitav niz þuvanih dveri i sigurnosnih polja, i konaþno se našao u industrijskom postrojenju koje je podsjeüalo na košnicu. Prozori su bili zatamnjeni, a hodnici osvijetljeni naranþastom svjetlošüu. Zagušljiv zrak je bio topao i vlažan i mirisao na meso koje truli i neugodne ljudske izluþevine. Uvio se u odoru što je najbolje znao i umio kako ga ne bi otkrili i nastavio dalje, pokušavši prikriti þinjenicu da se izgubio i da ne zna kuda se uputio. C'tair nije znao gdje bi mogao naüi odgovore, ali se nije usuÿivao þesto zastajkivati niti djelovati zbunjeno. Nije želio da bilo tko obrati pozornost na njega. Tleilaxi u odorama išli su iz jedne prostorije u drugu, udubljeni u svoj posao. Preko ušiju i glava nosili su navuþene kapuljaþe te i C'tair uþini isto, zahvalan na dodatnoj kamuflaži. Izvukao je list od ridulijanskog kristala s izvještajima ispisan nekom þudnom šifrom koju nije znao dešifrirati i pretvarao se da ga prouþava. Mijenjao je hodnike nasumice uvijek kada bi þuo da se netko približava. Nekoliko patuljaka je prošlo pokraj njega. Razgovarali su uzbuÿeno na svom privatnom tleilaxaškom jeziku, gestikulirajuüi rukama s dugaþkim prstima. Uopüe nisu obratili pozornost na C'taira. Uspio je pronaüi biološke laboratorije, istraživaþka postrojenja sa stolovima od plazkroma i s kirurškim skenerima vidljivim kroz otvorena vrata koja su izgleda bila zaštiüena posebnim ureÿajima za skeniranje i kroz koja nije želio pokušati uüi. Nigdje, meÿutim, nije uspio dobiti odgovore koji su ga zanimali. Teško dišuüi i znojeüi se zbog napetosti, išao je glavnim hodnicima koji su vodili prema središtu istraživaþkog paviljona. Konaþno je C'tair uspio pronaüi višu razinu, jednu galeriju za promatranje s otvorenim prozorima. Hodnik iza njega je bio prazan. U zraku se osjeüao metalni miris kemikalija i sredstava za dezinfekciju, bio je to oriban, sterilni prostor. Osjetio je i slabi, ali karakteristiþan miris koji je podsjeüao na cimet. Provirio je kroz široki prozor u ogromnu središnju galeriju laboratorijskog kompleksa. Prostorija je bila toliko velika da je mogla poslužiti i kao hangar za neku svemirsku letjelicu. U njoj su bili smješteni stolovi i kontejneri veliþine kovþega... niz za nizom "uzoraka". Užasnut je zurio u cijevi i cjevþice za uzimanje uzoraka u tijelima. Sve su bile žene. Iako je znao koliko su Tleilaxi zli, nikada nije pretpostavio da rade nešto ovako gnusno. Od šoka su mu presušile suze, ali su ga oþi ipak pekle. Otvarao je i zatvarao usta, ali nije mogao izgovoriti nijednu rijeþ. Došlo mu je da povraüa. U divovskom kompleksu ispod sebe konaþno je vidio što su to tleilaxaški kriminalci radili ženama s Ixa .Jedna od njih, jedva ju je prepoznao, bila je Miral Alechem! Teškom mukom se uspio odvojiti od prozora i posrüXüi krenuti dalje. Morao je pobjeüi. Ono što je vidio umalo ga nije slomilo. To je bilo nemoguüe, nemoguüe; nemoguüe! Želudac mu se zgrþio; imao je potrebu da se zgrþi, a nije smio pokazati bilo kakvu slabost. Sasvim neoþekivano, jedan stražar i dvojica tleilaxaških istraživaþa pojaviše se iza ugla i poÿoše prema njemu. Jedan od istraživaþa reþe nešto na neprepoznatljivom guturalnom jeziku. C'tair nije odgovorio. PosrüXüi je nastavio dalje.

Stražar poviþe za njim. C'tair se uputi boþnim hodnikom. ýuo je povik i potreba preživljavanja ulije mu snagu da savlada ošamuüenost. Nakon što je uspio prodrijeti ovako daleko, morao je i izaüi. Nijedan stranac nije ni sumnjao ono što je on vidio vlastitim oþima. Istina je bila mnogo gora od bilo þega što je mogao i zamisliti. Zapanjen i oþajan, C'tair se uputio prema nižim razinama, prema vanjskim rešetkama osiguranja. Iza sebe je þuo stražare kako hitaju prema galerijama za promatranje koje je upravo ostavio za sobom. Meÿutim, Tleilaxi još nisu ukljuþili sveopüi alarm. Možda nisu htjeli narušiti dnevnu rutinu... ili jednostavno nisu mogli povjerovati da je jedan glupavi ixijanski rob uspio prodrijeti kroz njihovo najjaþe osiguranje. Krilo istraživaþkog paviljona koje je uništio bombama-hostijama prije tri godine bilo je potpuno obnovljeno. Samohodna traka za zalihe bila je premještena i sada je prolazila kroz druga vrata. Potrþao je do njih u nadi da üe se uspjeti provuüi tamo gdje je osiguranje slabije. Pozvao je prijevozni mjehur, ušao unutra, upotrijebio ukradenu karticu za identifikaciju i oholim pokretom ruke otpustio stražara koji ga je pokušao ispitati. C'tair je zatim odlebdio prema najbližem radnom kompleksu, gdje je mogao odbaciti masku i pomiješati se opet s ostalim radnicima. Ubrzo je zaþuo prodorni alarm iza sebe. Sreüom, on je veü bio napustio to mjesto i pobjegao tleilaxaškoj tajnoj policiji. Jedini je on nasluüivao što to osvajaþi zapravo rade, zašto su došli na Ix. Spoznaja ga nije utješila. Osjetio je tako duboki oþaj kakav nije iskusio od poþetka svoje borbe.

84. Izdaja i brzo razmišljanje uvijek üe pobijediti kruta pravila. Zašto da se plašimo iskoristiti moguünosti koje nam se ukažu? Vikont Hundro Moritani, Odgovor na poziv landsradskog suda * * * Na palubi neobilježenog broda koja se podizala i spuštala, jedan div divljeg pogleda s visine je zurio u svoje zatvorenike. "Pogledaj ti te nazovi majstore maþevanja!" Tako se gromoglasno nasmijao da su osjetili njegov smrdljivi dah. "Slabiüi i kukavice, nakljukani pravilima. Niste dorasli ni þeti poluobuþenih vojnika s nekoliko ošamuþivaüa." Duncan je stajao na palubi pokraj Hiih Ressera i þetvorice drugih uþenika s Ginaza. ýistili su posjekotine i odmjeravali modrice; mamurluk od koga im je glava pucala ne vrijedi ni spominjati. Oslobodili su ih spona od siga žice, ali je zato odred teško naoružanih vojnika u žutim odorama obitelji Moritani þekao u blizini. Nebo je bilo tmurno i sivo tako da se mrak spustio jedan sat ranije. Paluba ovog tamnog broda bila je široka i þista, nalik na pod za vježbanje, ali klizava od kiše i valova koji su se prelijevali preko ograde. Uþenici su se trudili održati ravnotežu, kao da je u pitanju samo još jedna vježba, dok su se njihovi grumanski otmiþari držali za konope i potpornu ogradu; na nekima od njih se vidjelo da pate od morske bolesti. Duncan se osjeüao sasvim udobno na brodu, jer je proveo više od deset godina na Caladanu. Pokretna oprema se na nemirnom moru uvijek vezala. U blizini nije vidio ništa što bi zatvorenicima moglo poslužiti kao oružje. Zloslutni brod se zaputio prema puþini kroz kanale arhipelaga. Duncan se pitao kako su se þak i Grumanci usudili na ovako nešto. Kuüa Moritani se veü oglušila o pravila kanlija i neoprostivo pokvareno je napadala na Ecaz. Nema sumnje da se njihov bijes još više rasplamsao kada je Škola Ginaz osramotila i istjerala grumanske uþenike. Nakon što je jedini od njih ostao u školi, Hiih Resser je mogao oþekivati da üe prema njemu postupati mnogo gore nego prema ostalima. Kada je pogledao u naduto lice crvenokosog puno modrica, Duncanu je bilo jasno da je Resser toga i te kako svjestan. Ogromni þovjek koji je stajao pred njima imao je upletenu bradu i tamnu kosu koja mu se valovito spuštala niz ramena. Iz ušiju su mu visjeli vatreni dragulji u obliku suze. U bradu su mu bile upletene svijetlo-zelene granþice. Njihovi krajevi su bili zapaljeni i tinjali su. Oko lica mu se vrtložio smrdljivi sivi dim. Za pojasom je nosio zadjenute sjajne maula pištolje. Predstavio se samo kao Grieu. ýemu vam služi sva ta obuka za uobraženke? Napijete se, jer ste zadovoljni sami sobom i više niste supermeni. Drago mi je što je moj sin odustao i nije nastavio gubiti vrijeme." Još jedan vitki mladiü u žutoj tunici Moritanijevih izaÿe iz glavne kabine. Duncan prepozna Trina Kronosa kada je stao pokraj þovjeka crne brade. Srce mu se steglo. "Vratili smo se da vam pomognemo proslaviti kraj obuke i da vam pokažemo da nije svakome potrebno osam

godina da bi postao dobar borac." Grieu kome se brada i dalje pušila, reþe: "Pa da vidimo koliko se dobro borite. Mojim ljudima je potrebna vježba." Muškarci i žene u odorama Moritanijevih kretali su se životinjskom gracioznošüu. Nosili su maþeve, noževe, koplja, lukove, þak i pištolje. Neki od njih su na sebi imali odjeüu borilaþkih umijeüa, dok su se drugi odjenuli kiüenije, kao teranski mušketiri ili razmetljivi gusari, kao da su željeli narugati se otocima za obuku u sastavu Ginaza. Zatvorenicima su dobacili dva tupa drvena maþa; još jedna njihova šala. Jednog je uhvatio Resser, a drugog Klaen, uþenik s Chusuka koji je naginjao misticizmu. Te igraþke su bile smiješne u usporedbi s maula pištoljima, flešetnim puškama i strijelama. Na znak kosmatog Grieua, Trin Kronos stupi pred isprebijane uþenike s Ginaza i prezrivo ih pogleda. Zastao je ispred Ressera, zatim ispred Duncana, i konaþno prešao na sljedeüeg Xþenika, Iss Oprua, tamnoputog uroÿenika s Al Dhanaba. "Prvo ovaj. Da se zagrijemo." Grieu progunÿa nešto u znak slaganja. Kronos izgura Oprua iz reda u središte palube. Ostali borci su bili napeti od išþekivanja. "Dajte mi maþ", reþe Kronos ni ne osvrnuvši se. Nije skidao pogled s Oprua. Duncan je primijetio da je uþenik automatski zauzeo savršeni položaj za borbu i da je spreman. Grumanci su Rþigledno mislili da su u prednosti. Kada mu se dugaþka oštrica našla u ruci, Tim Kronos poþne izazivati tamnoputog zatvorenika mašuüi mu oštrim vrhom pred nosem, i znalaþki zamahujuüi maþem tik iznad njegove glave tako da su dlake letjele na sve strane. "I što üeš sad, djeþDþe od maþa? Ja imam oružje, a ti ne." Opru se nije trgnuo. "Ja sam oružje." Kronos je nastavio napredovati i ismijavati ga sve dok se Opru iznenada nije sagnuo ispod oštrice i bridom dlana udario protivnika po zglobu; podrugljiv mladiü krikne i ispusti maþ. Opru je uspio uhvatiti balþak maþa prije nego što je ovaj pao na pod, zatim se otkotrljao i ponovo skoþio na noge. "Bravo", reþe div, dok je Kronos urlao i trljao zglob. "Sine, moraš još mnogo uþiti." Grieu odgurne mladiüa. "Skloni se da ne bi bio ozbiljnije povrijeÿen." Opru je þvrsto stezao ukradeni maþ. Stajao je povijenih koljena, spreman za borbu. Duncan je sav napet stajao pokraj Ressera i þekao da vidi kako üe se ova igra završiti. Ostali zatvorenici su bili spremni uzvratiti. Opru je kružio po središtu palube s uperenim maþem, vrebajuüi pravi trenutak. Podigao se na prste i nije ispuštao iz vida crnobradog diva. "Zar to nije slatko?" Grieu se šetkao uokolo i pogledao ga. Kiseli dim izvijao se oko njegovog lica iz ugaraka u bradi. "Pogledajte to savršeno držanje, kao u udžbeniku. Trebali biste ostati u školi vi koji ste je napustili, jer biste i vi onda izgledali lijepo." Trin Kronos potegne nepovrijedenom rukom maula pištolj iz oþevog pojasa. "Zašto cijeniti formu više od sadržaja?" Uperio je pištolj. "Ja više volim pobjeÿivati." I opali. Zatvorenici su u trenutku šoka shvatili da üe svi biti pogubljeni. Bez oklijevanja i prije nego što se tijelo Issa Oprua srušilo na palubu, uþenici nasrnuše bez milosti. Dvojica kiüenih Grumanaca umrli su prije nego što su i shvatili da su zatvorenici prešli u napad. Resser se otkotrljao udesno, tako da je nasumice ispaljen projektil udario u palubu i odbio se u visoke valove. Duncan se bacio u suprotnom pravcu kada su vojnici Moritania potegli svoje oružje. Grumanski borci su se zbili prvo iza diva Grieua, a zatim se raširili i opkolili preostale zatvorenike. Pojedini od njih su se zalijetali i napadali uþenike u sredini i povlaþili se pod kišom

udaraca. Div zviznu podrugljivo. "To je stil." Klaen, uþenik s Chusuka, jurnu naprijed s krikom na usnama od koga se ledila krv. Bacio se na najbližu dvojicu koji su držali napete lukove. Podigao je drveni maþ u koji su se zabole kratke teške strelice, a zatim je zamahnuo postrance i istjerao oþi neprijatelju koji se nije na vrijeme povukao; osljepljeni Grumanac je urlajuüi pao na palubu. Hiddi Aran s Baluta, koji se nalazio iza Klaena, iskoristio je mladiüa s Chusuka kao štit odluþivši da ponovi vježbu koju su izvodili prije godinu dana. Klaen je znao da üe biti žrtvovan. Dvojica s lukovima nisu prestajali ispaljivati strelice. Sedam hitaca se zabolo u Klaenova ramena, grudi, želudac i vrat. Ali ni to ga nije zaustavilo. Kada je konaþno pao, Hiddi Aran je preskoþio svog palog druga i zabio se u najbližeg strijelca. Brzinom od koje su pucale kosti, istrgnuo je luk iz ruku napadaþa. U luku je ostala još jedna strelica i on se poput vihora okrenuo i pogodio drugog strijelca njome u vrat. Odbacio je prazni luk i istrgnuo drugi umiruüem strijelcu prije nego što je ovaj stigao udariti o palubu - ali tada ga je pogodio projektil koji je krupni, bradati Grieu ispalio iz drugog maula pištolja u þelo uþenika s Baluta. Svuda oko njih odjeknuše pucnji, a Grieu zaurla glasom sliþnim lavini. "Ne pucajte jedni u druge, idioti!" Zapovijed je zakasnila: jedan Grumanac se srušio s projektilom u grudima. Prije nego što se Hiddi Aran prestao kretati, Duncan se pognuo i zaletio preko klizave palube prema tijelu uþenika s Chusuka izrešetanog strelicama i išþupao jednu iz grudi leša. Zatim se bacio na najbližeg Moritanijevca. Neprijatelj je zamahnuo prema njemu dugaþkim maþem, ali Duncan je u djeliüu sekunde prošao kroz njegov gard, ispravio se i vrh okrvavljene strelice zabio neprijatelju ispod brade. Zatim ju je trznuo naviše i probio mu meko nepce. Osjetivši neko kretanje, šþepao je þovjeka koji se grþio i okrenuo ga tako da su tri hica namijenjena Duncanu završila u njegovim leÿima. Hiih Resser je zastrašujuüe urlao i vitlao tupim drvenim maþem. Zahvaljujuüi svojim snažnim, žilavim mišiüima tako je snažno tresnuo najbližeg Grumanca po glavi da je þuo kako mu puca lubanja dok se njegova drvena oštrica raspala u komadiüe. Dok je Grumanac padao, Resser se okrenuo i zabio puknuti kraj maþa igraþke u oko novog napadaþa, probivši mu tanku kost i prodrijevši sve do mozga. Preostali uþenik — Wod Sedir, roÿak kralja od Niushe — snažno udari maula pištolj koji se još pušio i ovaj odleti u zrak. Wod Sedir je istim udarcem zakvaþio Grumanca petom po þeljusti, polomivši mu vrat i uhvatio pištolj u padu poslije þega se okrenuo prema ostalim Grumancima — ali pištolj je bio prazan. U sljedeüih nekoliko sekundi postao je jastuþLü za igle iz flešeta. "Pokazat üemo vam da je pištolj uvijek jaþi od mišiüa", reþe Grieu Kronos. Za manje od trideset sekunda, Duncan i Resser su se našli jedan pokraj drugoga na rubu broda. Jedino su oni preostali. Moritanijeve ubojice krenuše prema preživjelima, vitlajuüi þitavim arsenalom oružja. Kolebali su i þekali da im voÿa pošalje znak. "Kakav si plivaþ, Ressere?" upita Duncan, pogledavši preko ramena u uzburkanu tamnu vodu. "Neüu se utopiti", reþe crvenokosi. Vidio je da ljudi izvlaþe pištolje s projektilima. Palo mu je na pamet da šþepa jednog od neprijatelja i povuþe ga preko ruba broda u vodu. Ali je odustao od te moguünosti. Grumanci su naciljali sa sigurne udaljenosti. Jednim iznenadnim pokretom ruke, Duncan je gurnuo Ressera na ogradu i poletio za njim. Obojica su se prevrnula u uzburkano more, daleko

od bilo kakvog kopna, u trenutku kada su se oglasili pucnji. Igle flešeta i projektili iz maula pištolja razniješe ogradu brodiüa i podigoše kišu iverja. Srebrne iglice su zacvrþale u vodi napavši poput roja osa, ali obojica mladiüa su veü bila duboko pod vodom i više se nisu vidjeli. Naoružani napadaþi pohitaše prema uništenom boku þamca i zagledaše se u valove. Nije im bilo ni traga. Podvodne struje vjerojatno su bile strašne. "Ta dvojica su izgubljeni", izjavi mršteüi se Trin Kronos, koji je i dalje trljao zglob. "Aha", složi se krupni, bradati Gieu. "Tijela ostalih üemo izbaciti negdje gdje üe ih pronaüi."

85. Sva tehnologija je sumnjiva i prema njoj se treba odnositi kao prema potencijalnoj opasnosti. Butlerijanski Džihad, Poþetnica za naše unuke * * * Kada su užasne vijesti stigle do baze krijumþara na Salusi Secundus, Gurney Halleck je jedan cijeli dan proveo sam vani u razrušenom gradu zatvoru. Radio je na baladi o ovom opustošenom planetu sjedeüi na vrhu drevnog zida i prebiruüi po žicama baliseta. Opeke oko njega su se davno još istopile u staklaste nabore pod naletom davnog atomskog vala. Zurio je preko uzvišice, zamišljajuüi raskošne carske graÿevine koje su se možda nekada ovdje uzdizale. Njegov grub i snažan glas dopirao je daleko preko grmlja i sasušenog da praüen glazbom baliseta. Zastao je da prijeÿe u mol koji je bio primjereniji njegovom raspoloženju i probao ponovo. Oblaci bolesne boje i zrak pun izmaglice dovedoše ga u pravo raspoloženje. Na svojoj melankoliþnoj glazbi mogao je zapravo zahvaliti vremenu, premda su se ostali u podzemnoj tvrÿavi žalili na svojeglave oluje. Ova paklena rupa bila je uvijek bolja od jama za robove na Giedi Jedan. Sivi ornitopter se približavao s juga; bila je to neobilježena letjelica koja je pripadala krijumþarima. Lepetao je krilima preko nepomiþnog neba. Gurney ga je pratio krajiþkom oka dok se spuštao u slani bazen s druge strane drevnih ruševina. Usredotoþio se na slike koje je želio oživjeti u svojoj baladi, pompu i ceremonije na kraljevskom dvoru, egzotiþne ljude koji su dolazili ovamo s udaljenih planeta, njihovu lijepu odjeüu i fine obiþaje. Niþeg više nije bilo. Povukavši se u sebe, odsutno se poþešao po ožiljku koji mu je ostavio inkvine biþ preko þeljusti. Odjeci prošlih vremena prošarali su svojim nepojmljivim bojama suho podruþje Saluse. U daljini je zaþuo povike i ugledao þovjeka koji je trþao uz padinu prema njemu. Bio je to Bork Qazon, njihov kuhar. Mahao je rukama i vikao. Mrlje hrane prekrivale su mu prednji dio pregaþe. "Gurney! Dominic je mrtav!" Gurney je ostao zapanjen, prebacio je baliset preko ramena i skoþio na tlo. Zateturao se kada mu je Qazon javio tragiþne vijesti koje im je donio topter - da su Dominic Vernius i svi njihovi drugovi umrli u eksploziji atomika na Arrakisu, oþigledno za vrijeme napada Sardaukara. Gurney nije mogao povjerovati. "Sardaukari su upotrijebili... atomike?" Kada vijest stigne do Kaitaina, carski glasnici üe je proširiti u obliku u kome Shaddam bude želio da dogaÿaj bude zapamüen. Car üe napisati vlastitu iskrivljenu povijest, lažno prikazavši Dominica kao gnusnog kriminalca koji je desetljeüima bio na slobodi. Kuhar odmahnu glavom. Oþi su mu bile crvene, a usta širom otvorena. "Ja mislim da je to uradio Dom. Planirao je upotrijebiti obiteljsku zalihu u samoubilaþkom napadu na Kaitain." "To je ludost." "Bio je oþajan." "Atomicima je krenuo na carske Sardaukare." Gurney odmahne glavom i shvati da mora

donijeti neke odluke. "Nešto mi govori da ovo nije gotovo, Qazone. Moramo brzo rašþistiti ovaj logor. Moramo se raštrkati. Sada üe nas sve progoniti ne bi li se osvetili." * * * Vijest o smrti njihovog voÿe teško je pogodila ljude. Isto kao što ovaj ranjeni svijet nikada neüe moüi vratiti svoju nekadašnju slavu, tako ni desetkovana banda krijumþara ništa nije mogla uþiniti. Nisu mogli nastaviti bez Dominica. Odmetnuti erl je bio njihova pokretaþka sila. Dok se spuštao mrak, sjedili su oko stola za kovanje strategije i razmatrali kamo poüi. Nekolicina je predložila Gurneya Hallecka za novog voÿu, pošto su Dominic, Johdam i Asuyo bili mrtvi. "Ovdje više nismo sigurni", reþe Qazon. "Ne znamo što su sve imperijalisti saznali o našim akcijama. Što ako su se dokopali zatvorenika i ispitali ih?" "Moramo osnovati novu bazu i nastaviti s našim radom", primijeti netko. "Kakvim radom?" upita jedan od najstarijih veterana. "Udružili smo se, jer nas je Dom pozvao. Živjeli smo zajedno zbog njega. A njega više nema." Dok su krijumþari razmatrali što poduzeti, Gurney je razmišljao o djeci njihovog palog voÿe koja su živjela kao gosti Kuüe Atreida. Kada se nasmiješio, ožiljak od inkvine biþa se naborao i zabolio ga kao i uvijek. Prestao je misliti na bol i poþeo razmišljati o ironiji: vojvoda Atreid je ne znajuüi spasio i njega iz harkonennske jame za robove, naruþivši tovar plavog opsidijana u pravom trenutku... Tada je donio odluku. "Neüu vam se pridružiti u vašoj novoj bazi. Idem na Caladan. Namjeravam ponuditi svoje usluge vojvodi Letu Atreidu. Tamo su Rhombur i Kailea Vernius." "Lud si, Halleck", primijeti Scien Traf opuštenih ramena dok je žvakao iver smolastog drveta. "Dom je uvijek tražio da se držimo podalje od njegove djece, kako ih ne bismo ugrozili." "Opasnost je nestala s njim", reþe Gurney. "Prošlo je dvadeset godina od kada se obitelj odmetnula." Zaškiljio je svojim plavim oþima. "Možda još i stignem do to dvoje prije nego što þuju iskrivljenu verziju dogaÿaja. Sve zavisi od toga kojom üe brzinom Car vuüi poteze. Dominicovi nasljednici moraju saznati što se stvarno dogodilo s njihovim ocem, a ne tamo neku prljavu verziju koju üe širiti službeni glasnici." "Oni nisu više djeca", istaknu Bork Qazon. "Rhombur ima veü oko trideset pet godina." "Aha", složi se Pen Barlow. Povukao je dim iz cigare i izdahnuo tamni kolut. "Sjeüam ih se iz vremena kada su sezali jedva do koljena stolice-psa. Bili su pravi mali ÿavoli koji su jurili po Velikoj Palaþi." Gurney stane i prebaci baliset preko ramena. "Otiüi üu na Caladan i sve im objasniti." Kimnuo je ostalima. "Neki od vas üe sigurno htjeti nastaviti s trgovinom. Imate moj blagoslov da uzmete preostalu opremu. Ja... ja više ne želim biti krijumþar." * * * Kada je stigao u svemirsku luku u Cala gradu, Gurney Halleck je nosio samo jednu torbu s nešto malo odjeüe, zavežljaj sqlarisa, svoj dio zaraÿen krijumþarenjem, i voljeni baliset. Takoÿer je donio vijesti i sjeüanja na Dominica Verniusa. Valjda üe mu to biti dovoljno da ga puste u vojvodin Zamak. Tijekom putovanja kroz nabrani svemir previše je pio i kockao u kockarnici na astrobrodu gdje su mu ugaÿali Wayku pomoünici. Upoznao je privlaþnu ženu s Poritrina koja je smatrala da

njegove pjesme i humor uveliko nadoknaÿuju ožiljke na licu. Ostala je s njim nekoliko dana dok astrobrod nije ušao u stazu oko Caladana. Poljubio ju je na rastanku i uputio se prema raketoplanu. Na hladnom i vlažnom Caladanu brzo je potrošio novac da bi se upristojio. Buduþi da nije imao ni zemlju ni obitelj, nije imao razloga da štedi. "Novac je izmišljen da bi se trošio", uvijek je govorio. Njegovi roditelji ne bi to mogli shvatiti. Prošao je kroz þitav niz provjera i konaþno se našao u prijamnoj dvorani Zamka. U susret su mu dolazili jedan zdepasti muškarac i prelijepa mlada žena s tamnom bakrenom kosom. Primijetio je izvjesnu sliþnost s Dominicom. "Vi ste Rhombur i Kailea Vernius?" "Jesmo." Muškarac je imao razbarušenu plavu kosu i široko lice. "Stražari su nam rekli da poznajete našeg oca?" upita Kailea. "Gdje je bio sve ove godine? Zašto nam nikada nije poslao nijednu poruku?" Gurney stegnu baliset kao da üe mu on dati snage. "Ubijen je na Arrakisu u napadu Sardaukara. Dominic je tamo vodio bazu krijumþara; imao je još jednu na Salusi Secundus." Uzmuvao se, sluþajno je dodirnuo jednu žicu, a zatim palcem nervozno još jednu. Rhombur se sruši u stolicu. Umalo je nije promašio, ali je uspio nekako vratiti ravnotežu. Zureüi ravno ispred sebe i trepüXüi bez prestanka, ispružio je ruku tražeüi Kaileinu. Ona ju je þvrsto stegla. Gurneyu je bilo neugodno, ali je ipak nastavio. "Radio sam za vašeg oca i... i sada nemam kamo poüi. Mislio sam da bi vas trebao posjetiti i objasniti vam gdje je bio i što je radio posljednjih dvadeset godina - i zašto je izbjegavao posjeüivati vas. Samo je želio zaštititi vas. Suze su se slijevale niz lica Verniusove djece. Poslije ubojstva majke, prije mnogo godina, ova vijest se uklopila u poznato ustrojstvo. Rhombur je namjeravao nešto reüi, ali iz njegovog grla ne potekoše rijeþi i on zatvori usta. "Spreman sam odmjeriti se u baratanju maþem sa svakim þlanom atreidske Kuüne straže", izjavi Gurney. "Tamo vani imate jake neprijatelje, ali ja neüu dopustiti da vam itko naudi. To je ono što bi Dominic sigurno želio uþiniti." "Budite malo odreÿeniji, molim vas." Kroz sporedni prolaz s Gurneyeve desne strane ušao je još jedan muškarac, visok i vitak, tamne kose i sivih oþiju. Na sebi je imao crnu vojniþku jaknu s grbom crvenog sokola. "Želimo þuti sve pojedinosti bez obzira na to koliku one bile bolne." "Gurney Halleck, ovo je vojvoda Leto Atreid", tupo ih upozna Rhombur, pošto je otro suze iz oþiju. "I on je poznavao moga oca." Posjetitelj s upalim licem u ožiljcima kolebajuüi se rukuje s Letom. "Žao mi je što donosim tako užasne vijesti", reþe Gurney. Pogledao je Rhombura i Kaileu. "Dominic je nedavno uspio ponovo posjetiti Ix, nakon što je primio neke uznemirujuüe vijesti. A ono što je tamo zatekao... toliko ga je užasnulo da se vratio kao slomljen þovjek." "Postoji mnogo naþina da se uÿe", primijeti Rhombur. "Kroz ulaze za sluþaj opasnosti za koje zna samo obitelj Vernius. I ja ih se sjeüam." Opet se okrenuo prema Gurneyu. "Ali što je on to pokušavao napraviti?" "Koliko je meni poznato, htio je napasti atomicima obitelji Vernius Kaitain. Ali carski Sardaukari su saznali za njegov plan i prvi napali našu bazu. Dominic je ukljuþio sagorjevaþ kamena i sve ih uništio." "Naš je otac sve ovo vrijeme bio živ", izusti Rhombur, a onda pogleda Leta. Pogledom je pretraživao luþne ulaze, dugaþke hodnike Zamka, kao da se nadao da üe ugledati Tessiu. "Bio je živ, ali nam to nije rekao. Volio bih da sam se borio rame uz rame s njim, bar jednom. Trebao sam i ja biti tamo."

"Prinþe Rhombure — ako vas smijem tako zvati", obrati mu se Gurney, "svi koji su bili tamo sada su mrtvi." * * * Istim transporterom kojim je stigao Gurney Halleck, došao je i službeni diplomatski glasnik nadvojvode Armanda Ecaza. Žena je imala kratko podšišanu smeÿu kosu i nosila je cijenjenu, stoljeüe staru odoru ukrašenu trakama i s nekoliko desetaka džepova. Zatekla je Leta kako razgovara u dvorani za bankete s poslugom koja je glaþala skupi zid od plavog opsidijana. Zahvaljujuüi Gurney Hallecku, Leto je saznao da plavi opsidijan ne dolazi s Hagala veü iz harkonennskih jama za robove. Gurney ga je zamolio da ga ipak ostavi. Leto se okrenuo i pozdravio glasnika. Poslovno i otresito, pokazala mu je isprave, predala zapeþDüeni valjak s porukom, a zatim priþekala da vojvoda ostavi otisak prsta na priznanici. Vrlo malo je govorila. Strepeüi od još loših vijesti - kada je glasnik donio bilo što drugo? - Thufir Hawat i Rhombur priÿoše Letu sa suprotnih strana. Leto srete njihove upitne poglede držeüi neotvoren valjak. Vojvoda Leto povuþe jednu od teških boþnih stolica od blagovaonskog stola, zaparavši pod. Uzdahnuo je i srušio se na nju i tek onda otvorio valjak. Sivim oþima je prelazio preko ispisanih rijeþi dok su princ i mentat þekali u tišini. Kada je završio, Leto podiže pogled prema portretu starog vojvode koji je visio na zidu naspram preparirane glave salusanskog bika koji ga je ubio na Plazi de Toros. "O ovome treba razmisliti." Nije im dao nikakvo daljnje objašnjenje; stekli su dojam da bi više volio da ga posavjetuje odavno mrtav Paulus. Rhombur se uzvrpolji. "Što je bilo, Leto?" Oþi su mu još bile crvene. Vojvoda spusti valjak na stol i uspije ga uhvatiti prije nego što se ovaj skotrljao s njega. "Kuüa Ecaz je službeno predložila braþni savez s Atreidima. Nadvojvoda Armand mi nudi ruku svoje druge küeri Ilese." Bubnjao je prstom s vojvodskim peþatnjakom po valjku. Nadvojvodinu najstariju küer ubili su Moritanijevi Grumanci. "Takoÿer je priložio spisak posjeda obitelji Ecaz i predložio miraz." "Ali nije poslao küerinu sliku", primijeti Rhombur. "Veü sam je vidio. Ilesa je dovoljno lijepa." Govorio je odsutno, kao da takve stvari neüe utjecati na njegovu odluku. Dvojica kuünih slugu prestadoše glaþati, zapanjeni vijestima, a onda još ornije prionuše na posao. Hawat nabra vjeÿe. "Nema sumnje da je nadvojvoda takoÿer zabrinut zbog obnovljenih neprijateljstava. Savez s Atreidima dobro bi došao Ecazu, postali bi manje ranjivi. Vikont bi morao dva puta razmisliti prije nego što pošalje grumanske trupe." Rhombur odmahne glavom. Uh, rekao sam vam da Car ne može riješiti problem koji postoji izmeÿu te dvije kuüe slanjem Sardaukara." Leto se zagledao u daljinu, dok je na brzinu razmišljao. "Nitko ti nikada nije proturjeþio, Rhombure. Ipak mislim da su se Grumanci mnogo više uznemirili zbog Škole Ginaz. Posljednje što sam þuo bilo je da je Akademija javno isprovocirala vikonta Moritanija u Landsraadu nazvavši ga kukavicom i bijesnim psom." Hawat se smrkne. "Moj vojvodo, zar se ne bismo trebali ograditi od svega toga? Ta svaÿa traje veü godinama - tko zna što sljedeüi put mogu uþiniti?" "Previše smo se upetljah, Thufire, i pri tom ne mislim samo na naše prijateljstvo s

Ecazom veü i na Ginaz. Ne mogu i dalje biti neutralan. Pošto sam ispitao izvješüa o grumanskim zlodjelima, dao sam u Landsraadu glas onima koji su izglasali nepovjerenje Grummanu." Dopustio je sebi da se nasmiješi. "U tom trenutku sam mislio na Duncana." "Moramo pažljivo razmotriti tu braþnu ponudu", primijeti Mentat. "Mojoj sestri se to neüe sviÿati", promrmlja Rhombur. Leto uzdahne. "Kailei se veü godinama ne sviÿa ništa što ja uþinim. Ja sam vojvoda. Moram þiniti ono što je najbolje za Kuüu Atreida." * * * Leto je te veþeri pozvao Gurneya Hallecka da veþera s njima. Drski krijumþar-izbjeglica je satima tog popodneva odmjeravao snage s nekolicinom najboljih atreidskih boraca - i veüinu je pobijedio. U smiraj dana se Gurney pak pokazao kao sjajan pripovjedaþ, nizao je priþu za priþom o pothvatima Dominica Verniusa pred željnim slušateljima. Sjedio je za dugaþkim blagovaonskim stolom izmeÿu glave salusanskog bika i slike starog vojvode na kojoj je bio prikazan kao matador. Smrknutim glasom, krijumþar s ožiljcima je priþao o svojoj dubokoj mržnji prema Harkonnenima. Ponovo im je ispriþao i o tovaru plavog opsidijana koji je krasio dvoranu za bankete, a njemu omoguüio bijeg iz jama za robove. Kasnije je Gurney upotrijebio jedan od maþeva starog vojvode da im ponovo pokaže koliko je vješt u baratanju tim oružjem. Borio se protiv zamišljenog protivnika. Nije posjedovao rafiniranost, ali je zato imao veliku energiju i bio precizan. Leto kimne i pogleda Thufira Hawata koji napuüi usne u znak pristanka. "Gurney Halleck", oslovi ga Leto, "ako želiš ostati ovdje kao þlan Kuüne straže Atreida, bila bi mi þast." "Prvo moraš proüi provjeru, dakako", doda Hawat. "Naš majstor od oružja Duncan Idaho je u školi na Ginazu i oþekujemo da se uskoro vrati. Možeš biti njegov pomoünik." "Obuþava se za majstora maþevanja? Ne bih mu se miješao u posao." Gurney se nasmiješi, nabravši ožiljak od inkvine biþa na þeljusti. Ispružio je mesnatu ruku prema Letu. "Zbog sjeüanja na Dominica, volio bih služiti ovdje, gdje su Verniusova djeca." I Rhombur i Leto se rukovaše s njim, poželjevši Gurneyu Hallecku dobrodošlicu u Kuüu Atreida.

86. Sjedišta moüi uvijek pokušavaju prilagoditi svako novo znanje vlastitim željama. Meÿutim, znanje se ne može rukovoditi strogo utvrÿenim željama — ni u prošlosti ni u buduünosti. Dmitri Harkonnen, Lekcije za moje sinove * * * Barun Vladimir Harkonnen cijelog života je tragao za novim iskustvima. Prepuštao se hedonistiþkim uživanjima - bogatom stolu, egzotiþnim drogama, nastranom seksu — otkrivajuüi stvari koje nikada ranije nije radio. Ali dijete u Tvrÿavi Harkonnena... kako üe s tim izaüi na kraj? Ostale Kuüe Landsraada obožavale su djecu. Prije jedne generacije, grof Ilban Richese oženio se Carevom küeri i imao jedanaestoro djece. Jedanaestoro! Barun je imao prilike þuti neukusne pjesme i emotivne priþe koje su stvarale lažni dojam o tome koliko radosti pruža djeþji smijeh. On to nikako nije mogao shvatiti, ali zbog obveza prema svojoj Kuüi, i zbog buduünosti harkonennskih poslova, zakleo se da üe dati sve od sebe. Bit üe pravi uzor za mladog FeydRauthu. Djeþak je imao tek nešto više od godinu dana i veü je samouvjereno posrtao po sobama i trþkarao uokolo iako nije bio još sasvim siguran na nogama, uporno nastavljajuüi þak i kada bi udario o nešto. Svjetlooki Feyd bio je nezasitno znatiželjan, i zavirivao je u sva skladišta, u sve ormare. Uzimao bi sve þega bi se dokopao i trpao u usta. Svega se plašio i neprekidno je plakao. Barun bi ponekad zavikao na njega, pokušavajuüi izvuüi bar nekakav odgovor osim gugutavih besmislica. Bez uspjeha. Jednoga dana barun je poslije doruþka izveo dijete na balkon visokog tornja harkonennske Tvrÿave. Mali Feyd se zagledao preko prenaseljenog industrijskog grada u rumeno jutarnje sunce koje se naziralo kroz maglu od dima. Izvan granica Harko grada, rudarska i poljoprivredna sela proizvodila su sirovine na kojima je poþivala snaga Giedi Jedan. Stanovništvo je, meÿutim, bilo svojeglavo i Barun ga je morao držati u pokornosti, kažnjavati zbog primjera i osiguravati potrebnu disciplinu kako potlaþeni ne bi zaboravili gdje im je mjesto. Dok su barunove misli lutale, zaboravio je na dijete. Feyd je iznenaÿujuüe brzo, posrüXüi na vrhovima prstiju, stigao do ruba balkona i nagnuo se izmeÿu rešetki. Barun je zamucao u šoku i jurnuo naprijed. Zahvaljujuüi suspenzorskom pojasu kretao se dosta iako, ali i nespretno. Ipak je u posljednjem trenutku uspio uhvatiti dijete prije nego što se Feyd previše nagnuo. Poþeo je zasipati dijete pogrdama, držeüi ga u visini oþiju. "Kako ti može jedna ovakva glupost pasti na pamet, idiote mali? Zar ne razumiješ? Ako padneš, od tebe üe ostati samo mrlja na ulici ispod!" Sva ta brižljivo uzgojena harkonennska krv bila bi utrošena... Feyd-Rautha ga je gledao razrogaþenih oþiju, a onda je pustio vjetar. Barun ugura djeþaka natrag unutra. Osiguranja radi, skinuo je jednu suspenzorsku kuglu s

pojasa i priþvrstio je djetetu za leÿa. Iako se sada kretao nešto teže, i osjeüao pritisak u degeneriranim mišiüima i debelim rukama i nogama, bar je Feyd bio pod nadzorom. Djetetu je izgleda bilo zabavno da se odbacuje i po pola metra u zrak pri hodu. "Poÿi sa mnom, Feyde", reþe barun. "Da ti pokažem životinje. Uživat üeš." Stric je morao voditi raþuna i o Feydu dok je teškom mukom, dahüXüi i šišteüi, silazio niz stube prema razini na kojem se nalazila arena. Dijete se smijalo lebdeüi ispred njega. Svakih nekoliko minuta barun bi ga malo pogurao da nastavi dalje. Feyd je mlatarao bucmastim ruþicama i nožicama kao da pliva u zraku. Na razinama s kavezima koji su okružavali gladijatorsku arenu, barun Harkonnen je vukao dijete kroz niske tunele s kosim stropovima napravljenim od šiblja i žbuke, primitivnu konstrukciju izgraÿenu od pruüa i blata u kojoj ste imali dojam kao da se nalazite u životinjskoj jazbini. Sve je vonjalo na divljinu u tim zatvorenim tunelima. U prostorijama sa šipkama umjesto vrata nalazilo se trulo sijeno i gnojivo koje su za sobom ostavljala stvorenja odgajana i trenirana da se bore protiv žrtava koje bi barun odabrao. Rika i frktanje muþenih životinja odbijali su se o zidove. Pandže su greble po kamenim podovima. Razdražene zvijeri nasrtale su na šipke. Barun se nasmiješio. Grabljivice je uvijek trebalo držati na rubu. Bilo je pravo zadovoljstvo promatrati te zvijeri; svojim zubima, rogovima i pandžama mogle su rastrgati þovjeka na krvave komadiüe. Pa ipak, najzanimljivije su bile bitke izmeÿu ljudi, profesionalnih vojnika i oþajnih robova kojima je obeüana sloboda, iako nijedan nikada nije bio osloboÿen. Vrijedilo je zadržati svakog roba koji bi uspio pobijediti obuþenog harkonennskog ubojicu kako bi se stalno ispoþetka borio. Dok je sve dublje zalazio u te slabo osvijetljene tunele, barun je promatrao zadivljeno lice malog Feyda. U tom djetetu je nazirao buduünost punu raznih moguünosti, vidio je u njemu još jednog nasljednika Kuüe Harkonnena koji bi mogao nadmašiti tupoglavog brata Rabbana. Iako je bio snažan i zao, Rabban nije posjedovao ÿavolski um, što bi barun mnogo više volio. Kršan neüak mu je još bio koristan. Rabban je obavio mnoge brutalne zadatke koji su se gadili þak i barunu. Premda se previše þesto ponašao kao... glupavi nasilnik. Neskladni par se zaustavio kod kaveza po kojem se ushodao Laza tigar s maþkastim zjenicama skupljenim u proreze, i trokutastim nozdrvama koje su se širile i skupljale namirisavši nježno meso i toplu krv. Te gladne zvijeri su veü stoljeüima najradije korištene u gladiatorskim borbama. Tigar je bio jedan mišiü, svako tkivo bilo je ispunjeno ubitaþnom energijom. ýuvari su ga hranili tek toliko da ostane u najboljoj formi... ali i spreman da se pogosti mesom svježih žrtava. Zvijer se iznenada zaletjela na šipke kaveza i iskesila. Maltretirani tigar se ponovo bacio na rešetke, provukavši kroz njih šapu s oštrim pandžama. Zapanjeni barun je zakoraþio unatrag i povukao Feyda sa sobom. Dijete je nastavilo poskakivati zahvaljujuüi suspenzorskoj kugli, dok na kraju nije udarilo u zid. To ga je mnogo više iznenadilo od rike grabljivca. Feyd je poþeo tako zavijati da mu je lice postalo tamno crveno od naprezanja. Barun uhvati dijete za ramena. "Hajde, hajde", izusti on odluþnim, ali i utješnim glasom. "Ušuti. Sve je u redu." Feyd se, meÿutim, nastavio derati, što je razbjesnilo njegovog strica. "Rekoh ti da ušutiš! Nemaš zbog þega plakati." Djetešce je mislilo drukþije i nastavilo urlati. Tigar je riknuo i bacio se na šipke, zaparavši zrak. "Tišina, zapovijedam ti!" Barun nije znao što uþiniti. Nitko mu nikada nije objasnio kako treba postupati s djecom. "Oh, prestani!" Feyd je, meÿutim, samo još jaþe zaplakao. ýudno, ali na pamet mu padoše one dvije küeri koje je izrodio s benegesseritskom

vješticom Mohiam. Tijekom neuspjelog suprotstavljanja vješticama na Wallachu IX, ima tome veü sedam godina, zahtijevao je da mu vrate djecu, ali sada je shvatio koliko je imao sreüe što su ýasne Majke odgojile ta... nezrela stvorenja. "Pitere!" povikao je što najglasnije što je mogao i uputio se prema komtabli na zidu. Udario je po njoj nateþenom šakom. "Piter de Vries! Gdje je moj Mentat?" Derao se dok mu kroz zvuþnik nije odgovorio Mentatov nazalni glas. "Dolazim, moj barune." Feyd je i dalje plakao. Kada ga je barun ponovo dohvatio, otkrio je da je djetešce i napunilo i namoþilo pelene. "Pitere!" Nekoliko trenutaka kasnije Mentat se pojavio u tunelu. Vjerojatno je bio u blizini. Pratio je baruna poput sjene kao i uvijek. "Izvolite, moj barune?" Buduüi da dijete nije prestajalo urlati þak ni da bi došlo do zraka, barun gurne Feyda de Vriesu u ruke. "Ti se pobrini za njega. Neka prestane plakati." Zateþeni Mentat poþne treptati izbezumljeno na malog Harkonnena. "Ali moj barune, ja..." "Izvrši naredbu! Ti si moj Mentat. Trebao bi imati odgovor na sve." Barun stisne þeljust i potisne osmijeh, vidjevši da se de Vries našao u škripcu. Mentat je držao smrdljivog Feyd-Rauthu koji se uvijao što je mogao dalje od sebe kao da je neki þudan primjerak. Izraz lica ovog mršavka vrijedio je nelagodnosti kroz koju je barun upravo prošao. "Nemoj me iznevjeriti, Pitere." Barun se udaljio nešto sporije nego obiþno, jer je ostao bez jedne suspenzorske kugle. U tunelima sa životinjama ostavio je Pitera de Vriesa koji je držao zaplakano i usrano dijete, ne znajuüi što uþiniti s njim.

87. Oholi samo podižu zidove zamka iza kojih pokušavaju sakriti svoje sumnje i strahove. Aksiom Bene Gesserita * * * Kailea je žalila mrtvoga oca u svojim sobama u Zamku Caladan, gdje je Leto nije mogao vidjeti. Stojeüi pokraj uskog prozora kule, spustila je prste na hladan kameni ispust i zurila u sivo, uzburkano more. Dominic Vernius je za nju bio zagonetka. Hrabar i inteligentan voÿa krio se dvadeset godina. Da li je pobjegao kada je izbila pobuna, ostavio ženu koju su zatim ubili, predao drugima ono što je po pravu roÿenja pripadalo njegovoj djeci? Ili je djelovao iz potaje svih ovih godina bezuspješno pokušavajuüi vratiti moü Kuüe Vernius? A sada je bio mrtav. Njezin otac. Jedan tako snažan þovjek. Teško joj je bilo u to povjerovati. Kailea je s tugom shvatila da nikada više neüe moüi na Ix, da nikada neüe vratiti ono što joj je pripadalo. A usred svega toga, Leto je razmišljao o ženidbi s drugom Ecazovom küerkom, mlaÿom sestrom one koju su oteli i ubili Grumanci. Leto joj nije htio odgovoriti ni na jedno pitanje koje bi mu postavila o tome. To je bila "državniþka stvar", rekao joj je veþer prije toga arogantnim tonom — to nije bilo nešto o þemu je trebalo razgovara s obiþnom priležnicom. Njegova sam ljubavnica više od šest godina. Ja sam majka njegovog sina -jedina koja zaslužuje da mu bude žena. Njeno srce je bilo prazno, crna jama koju su naseljavali još samo oþajanje i uzdrmani snovi. Zar tome nikada neüe doüi kraj. Nakon što je ubijena najstarija Ecazova küer, Kailea se ponadala da bi se Leto konaþno mogao okrenuti njoj. Ali on je i dalje sanjao o tome da braþnim savezom ojaþa politiþku, vojnu i gospodarsku moü Kuüe Atreida. Daleko ispod, crno stijenje bilo je vlažno od magle koju su valovi bacali u visinu. Promicale su morske ptice hvatajuüi kukce u letu i zaranjajuüi u potrazi za ribom ispod valova. Zelene alge i morski korov þvrsto su se hvatale za pukotine u kamenju; valovi su se pjeneüi razbijali o greben pri obali. Moj život je proklet, pomisli Kailea. Ukradeno mi je sve što je bilo moje. Okrenula se kada je ostarjela Chiara ušla u njezin privatni apartman bez kucanja. Kailea je þula kvrcanje šalica i kontejnera na ukrašenom poslužavniku i osjetila miris kave sa zaþinom koju je starica za nju skuhala. Dvorska dama se kretala brzo i lako unatoþ svojim poodmaklim godinama. Chiara je spustila poslužavnik, pokušavši to uþiniti što neþujnije, a zatim je uzela posudu s kavom i sipala gustu smeÿu tekuüinu u dvije šalice. U svoju je dodala šeüer, u Kaileinu šlag. Bolna srca, ixijanska princeza prihvati ponuÿenu šalicu i malo otpije iz nje, trudeüi se ne pokazati koliko joj kava godi. Chiara je otpila poveüi gutljaj i sjela na jednu od stolica, kao da je ravnopravna s vojvodinom prvom priležnicom. Kailea raširi nosnice. "Previše sebi dopuštaš, Chiara." Dvorska dama pogleda preko ruba šalice mladu ženu o koju bi se trebale otimati sve Velike kuüe. "Volite li više imati družbenicu, gospo Kailea, ili mehaniþku sluškinju? Od prvog