moguünostima. Dok se zabavljao na ovom važnom putovanju na Antarktik, bio je svjestan da njegovi izgledi na uspjeh nisu ništa veüi zbog toga što je Kynesov sin. Svi mladi Slobodnjaci dobivali su takve zadatke. Svemirskom Cehu je trebalo isplatiti redoviti mito u zaþinu. Za kraljevsku koliþinu nepreraÿenog zaþina, cehovski sateliti zažmiriti üe na tajnu tera oblikovanja i neüe obratiti pozornost na kretanje Slobodnjaka. Harkonneni nikako nisu mogli shvatiti zašto je bilo tako teško dobiti vremenske projekcije i podrobne kartografske prikaze, ali Ceh je uvijek uspijevao smisliti neki izgovor... jer Slobodnjaci nikada nisu propustili da im za to plate. Kada su Liet i Warrick pronašli zaštiüeni ugao u grebenu od lave u kome su mogli razapeti svoj šator za pustinju, Liet je izvadio medenjake sa zaþinom koje je spremila njegova majka. Dvojica mladiüa voljeli su se družiti. Sada su poþeli razgovor o mladim ženama Slobodnjaka iz sieþa koje su posjetili. Braüa po krvi su tijekom godina izveli mnoga hrabra djela - ali su sudjelovali i u raznim glupostima. Neke od njih su se izrodile u prave nesreüe, ponekad su jedva uspijevali umaknuti, ali Liet i Warrick su sve to preživjeli. Obojica su se mogli podiþiti mnogim harkonennskim trofejima pri þijem osvajanju su zaradili gomilu ožiljaka. Duboko u noü su se smijali tome kako su sabotirali harkonennske toptere, kako su provaljivali u skladišta bogatih trgovaca i krali dragocjene poslastice (koje su imale grozan okus), kako su jurili fatamorganu preko otvorenih bazena u potrazi za nepostojeüom bijelom plažom od soli. Ono što bi poželjeli na takvom jednom mjestu sigurno bi im se ostvarilo. Konaþno zadovoljni, zaspali su pod svjetlošüu dvostrukog mjeseca, spremni da se probude još prije svitanja. Preostalo im je još nekoliko dana putovanja. * * * S druge strane južne granice za crve, preko koje nisu mogli putovati zbog vlage u tlu i velikih stijena, Liet Kynes i Warrick nastaviše pješice. Rukovodeüi se svojim instinktima, napredovali su kroz klance i hladne ravnice. U stjenovitim klancima visokih priljubljenih stjenovitih zidova, vidjeli su drevna, suha korita rijeka. Njihovi osjetljivi slobodnjaþki nosovi mogli su osjetiti pojaþanu vlagu u ledenom zraku. Dvojica mladiüa provela su noü u sieþu Deset Plemena u kome su solarna ogledala otapala vjeþni led na tlu, osiguravajuüi dovoljno slobodne vode za brižljivo uzgajane biljke. Tamo su bili posaÿeni voünjaci, zajedno s patuljastim palminim stablima. Warrick je stajao sa širokim osmijehom na licu. Izvadio je þepove pustinjskog odijela iz nosnica i usisao prirodni zrak. "Pomiriši samo te biljke, Liete! I sam zrak je živ." Spustio je glas i sveþano se zagledao u prijatelja. "Tvoj otac je veliki þovjek." Nadzornici su sa strahopoštovanjem i zanosom na licima, ispunjeni religijskim žarom, promatrali plodove svoga rada. Za njih san Ume Kynesa nije bio samo apstraktna zamisao, veü stvarna buduünost koja se raÿa pred njihovim oþima. Slobodnjaci su poštovali planetolovog sina. Neki su prilazili da mu dodirnu ruku i pustinjsko odijelo, smatrajuüi da üe se na taj naþin približiti samom proroku. "I pustinja üe se radovati, i procvjetati poput ruže", povikao je jedan starac, navodeüi rijeþi iz zensunnske Mudrosti s Lutanja. Ostali zapoþeše obredni napjev. "Što je dragocjenije od sjemena?" "Ova voda koja pomaže da sjeme proklija."
"Što je dragocjenije od stijene?" "Plodna zemlja koja je prekriva." Ljudi nastaviše u istom stilu, iako je Lietu bilo neugodno zbog njihovog obožavanja. On i Warrick odluþiše krenuti þim zadovolje osnovne zahtjeve gostoprimstva, nakon što popiju kavu s Naibom i prespavaju hladnu noü. Ljudi iz sieþa Deset Plemena dadoše im toplu odjeüu koja im do sada nije bila potrebna. Liet i Warrick nastaviše put sa svojim dragocjenim teretom koncentriranog zaþina. * * * Kada su dvojica mladiüa stigli do legendarne tvrÿave trgovca vodom Rondo Tueka, pomisliše da graÿevina više sliþi na prljavo industrijsko skladište nego na slavnu palaþu smještenu meÿu svjetlucavim planinama bijelog leda. Zgrada je bila þetvrtasta i povezana mnogobrojnim cijevima i jarcima. Mašinerija koja je žvakala sve pred sobom nagrizala je tlo tvrdo poput kamena ne bi li izvukla ono malo leda zakopanog u zemlji, ostavljajuüi za sobom ružne gomile otpada. Prvobitni snijeg odavno je veü bio zatrpan slojevima debele zemlje i kamenþLüa koje je nanio vjetar, a sleÿena voda sve zacementirala. Vaÿenje vode bilo je jednostavna operacija. Trebalo je iskopati ogromne koliþine zemlje i kuhanjem izdvojiti zarobljenu vodenu paru. Liet otkine komadiü smrznutog tla i lizne ga, imao je okus soli i leda pomiješanog s prljavštinom. Znao je da tu ima vode, ali ona mu je bila nedostupna kao da se nalazi na nekom jako dalekom planetu. Uputiše se sa svojim sanducima destiliranog zaþina prema velikom postrojenju. Zgrada je bila podignuto od pseudokretskih blokova napravljenih od otpadaka nastalih pri vaÿenju leda. Zidovi ove tvrÿave bili su prazni i bez ikakvih ukrasa, naþLþkani prozorima i uveüani zrcalima i skupljaþima energije koji su upijali sunþevu svjetlost koja je na njih padala pod malim kutom. Peþi za izdvajanje mraza ispuštale su smeÿe pramenove dima, zasipajuüi zrak prašinom i pijeskom. Rondo Tuek je bio vlasnik jedne luksuzne zgrade u Carthagu, ali govorkalo se da trgovac vodom rijetko posjeüuje svoje spektakularno prebivalište u gradu. Tuek se obogatio iskopavajuüi vodu na jugu i prodavajuüi je u gradovima na sjeveru i u selima u uleknuüima i bazenima. Užasni klimatski uvjeti na južnoj polulopti, naroþito nepredvidive pješþane oluje, odnosili su Tueku jednu od þetiri pošiljke, takoÿer je morao stalno obnavljati postrojenja i unajmljivati nove posade. Sreüom po njega, jedan tovar antarktiþke vode bio je dovoljan da nadoknadi gubitke. Malo poduzetnika je bilo spremno izložiti se takvom riziku, ali Tuek je održavao tajne veze s krijumþarima, Cehom i Slobodnjacima. Naširoko se priþalo da je vaÿenje vode samo paravan, legitimni posao koji je bio pokriüe za stjecanje pravog novca: Tuek je bio posrednik krijumþara. Rame uz rame, Warrick i Liet prolazili su pokraj postrojenja i zaposlenih stranaca prema ulaznim dverima. Tuek je uglavnom uzimao najamne radnike koji nikada nisu bili na sjeveru i provodili su vrijeme u sprženoj stvarnosti Dine. Trgovac vodom je tako više volio, zato jer su ti ljudi bolje znali bolje þuvati tajne. Iako je Liet bio sitniji po stasu od Warricka, isprsio se i preuzeo na sebe da bude voÿa. Pokraj njih je upravo prolazio neki þovjek u radniþkom odijelu i s podstavljenim rukavicama. Odmjerio ih je ispod oka.
Liet ga zaustavi: "Mi smo predstavnici Slobodnjaka, došli smo da vidimo Ronda Tueka. Ja sam Liet Kynes, sin Pardota Kynesa, a ovo je Warrick..." Radnik ga prekine pokazavši iza sebe: "On je tamo negdje unutra. Naÿite ga sami." Zatim je krenuo prema nekom stroju koji je tutnjao i žvakao ledenu stijenu omotanu zemljom. Liet pogleda svog prijatelja, jer nije oþekivao da üe ga ovako otkaþiti. Warrick se nasmiješi i potapša ga po ramenu, "Ionako nemamo vremena za formalnosti. Poÿimo naüi Tueka." Uputiše se u zgradu oblika špilje. Trudili su se ponašati kao da im je tu mjesto. Zrak je bio hladan, iako su po kutovima i na zidovima zujale kugle za zagrijavanje. Liet je dobio neodreÿene upute od drugih radnika koji su ga prvo uputili niz jedan, pa niz drugi hodnik - dok se konaþno njih dvojica nisu potpuno izgubila u labirintu ureda s inventarom, kontrolnih terminala i skladišta. Kroz vrata izaÿe nizak þovjek širokih ramena, razmahujuüi objema rukama. "Lako je uoþiti dvojicu Slobodnjaka ovdje", reþe on. "Ja sam Rondo Tuek. Poÿite sa mnom u moju privatnu sobu." ýetvrtasti þovjek pogleda preko ramena. "I ponesite svoje zalihe. Ne ostavljajte ih da leže uokolo." Liet je vidio ovog þovjeka samo nakratko, prije nekoliko godina, na banketu u Fenringovoj rezidenciji u Arrakeenu. Tuek je imao široko razmaknute sive oþi, neizražene jagodice i gotovo da nije uopüe imao bradu, tako da mu je lice bilo savršeno þetvrtasto. Kosa boje hrÿe poþela mu se prorjeÿivati na tjemenu, ali su mu zato obrve stršile poput pernatih þetki na sljepooþnicama. ýudno je izgledao i neobiþno se gegao u hodu. Bio je antiteza gracioznosti koja je bila uobiþajena kod Slobodnjaka. Tuek je vukao noge pred njima. Liet i Warrick su teglili kontejnere za sobom, trudeüi se da ne zaostanu. Sve je na ovom mjestu djelovalo monotono i jednostavno, što je vrlo razoþaralo Lieta. ýak i u najbjednijem sieþu, Slobodnjaci su prostirali šarene tepihe i draperije, ili su rezbarili ukrasne figurice od pješþanika. Tavanice su bile obrubljene geometrijskim uzorcima, a poneke od njih bile su ukrašene i mozaicima. Tuek ih je odveo do širokog zida. I ovaj je bio prazan kao i svi ostali. Pogledao je lijevo i desno da vidi da li su se radnici izgubili iz ovog podruþja, a onda je spustio dlan na oþitavaþ. Brava je škljocnula i pred njima se pojavila topla soba; takav luksuz Liet nije mogao ni zamisliti. U nišama su stajale kristalne boce sa skupom kirana rakijom i vinima s Caladana. Svijeünjak ukrašen draguljima obasjavao je grimizne zavjese izlomljenom svjetlošüu koja je zidovima davala nekakvu prigušenu mekoüu. Ovdje je bilo udobno kao u majþinoj utrobi. "Ah, evo skrivenog blaga trgovca vodom", primijeti Warrick. Stolice su bile ogromne i plišane. Holoi za zabavu ležali su poredani na ulaštenoj ploþi stola. Prošarana zrcala na stropu odbijala su svjetlost sjajnih korintskih stubova napravljenih od opalnog Hagal alabastera i iznutra osvijetljenih molekularnim vatrama. "Ceh rijetko donese na Arrakis nešto što omoguüava udobnost. Harkonneni ne cijene profinjene stvari, a malo tko drugi može ih sebi priuštiti." Tuek slegnu svojim širokim ramenima. "I nitko ih ne želi prevoziti kroz pakao južne polulopte samo zato da bi stigle do moje tvornice." Podigao je paperjaste obrve. Ali zahvaljujuüi dogovoru s vašim narodom..." pritisnuo je kontrolni ureÿaj i zatvorio vrata za sobom, "Ceh šalje povremeno brodove izravno u polarnu stazu. Tegljaþi tada donose ovamo sve što zatražim." Potapšao je teške kontejnere koje je Warrick donio. "U zamjenu za vašu mjeseþnu isplatu u... zaþinu." "Mi to zovemo zaþinski mito", primijeti Liet. Tuek se nije uvrijedio. "U pitanju je samo semantika, djeþDþe moj. Cisti melange kojeg vi Slobodnjaci uzimate iz duboke pustinje vredniji je od svega što harkonennske ekipe uspijevaju paljetkovati na sjeveru. Ceh zadržava te isporuke za vlastitu upotrebu, ali tko zna za što ih sve
Navigatori koriste?" On ponovo slegne ramenima. Poþeo je udarati prstima po podmetaþu na stolu od škriljca. "Bilježim da smo primili vašu isplatu za ovaj mjesec. Dao sam upute svom intendantu da vas prije odlaska opskrbi zalihama koje üe vam biti dovoljne da se vratite kuüi." Liet nije oþekivao da se Tuek istopi od ljubaznosti, i zato mu nije mu bilo teško prihvatiti jednostavan, poslovni naþin razgovora. Nije imao želju produžiti svoj boravak ovdje, premda su se stanovnici grada ili sela sigurno zadržavali da se dive egzotiþnim ukrasima i opremi. Liet nije bio navikao na takve stvari. Isto kao i njegov otac, on bi radije proveo dan vani u pustinji, gdje mu je i bilo mjesto. * * * Ako pritisnu crva, nagaÿao je Liet, mogli su stiüi do sieþa Deset Plemena sutra u sumrak. ýeznuo je za toplinom sunca koja üe mu otkraviti ruke. Meÿutim, Warricka je baš oþarala hladnoüa. Stajao je široko raširenih ruku, i þvrsto ukopanih pustinjskih þizama na tlu. "Jesi li ikada osjetio ovako nešto, Liete?" Protrljao je obraze. "Bridi mi koža." Duboko je udahnuo i pogledao u þizme. "I vodu možeš osjetiti. Ovdje je... samo je zarobljena." Zagledao se u smeÿe planine, zemljom obložene gleþere. Warrick je bio znatiželjan i doviknuo je prijatelju da priþeka. "Obavili smo svoju dužnost, Liete. Zašto žuriti s povratkom?" Liet stane. "Što si smislio?" "Ovdje smo, u legendarnim planinama leda. Vidjeli smo gajeve s palmama i zasade tvoga oca. Želim malo istraživati, osjetiti þvrsti led pod nogama. Popeti se na te terasaste gleþere bilo bi ravno penjanju na planine od zlata." "Neüeš vidjeti þisti led. Sva vlaga je zaleÿena u zemlji i prljavštini." Primijetivši na prijateljevom licu koliko mu je stalo do toga, Liet popusti. "U pravu si, Warrick. Zašto da žurimo?" Za šesnaestogodišnjake je ovo mogla biti veüa i sigurnija pustolovina od uništavanja harkonennskih uporišta. "Poÿimo se popeti na gleþer." Krenuli su uzbrdo pod stalnom prigušenom svjetlošüu južnog pola. Tundra je bila nekako þudovišno lijepa, naroþito nekome tko je bio navikao na pustinju. Kada su ostavili za sobom Tuekova industrijska iskopavanja, pramen ispljunute prašine i otpadaka prekrio je smeÿom izmaglicom obzor. Liet i Warrick nastaviše se penjati, otkidajuüi usput stijene i pronalazeþi ledenu pokoricu. Sisali su odlomljene komadiüe smrznutog tla. Imali su gorak okus alkalnih kemikalija. Pljuvali su prašinu i pijesak. Warrick pohita naprijed, oduševljen ovom slobodom. Slobodnjake su od malih nogu uþili da uvijek budu na oprezu, ali harkonennski lovci nisu zalazili do južnog pola. Ovdje su vjerojatno bili sigurni. Vjerojatno. Liet je nastavio promatrati tlo i stijenje koje se poþelo mjestimiþno pojavljivati. Tu se skrivala velika koliþina smrznute smeÿe zemlje. Sagnuo se ispitati otisak stopala, djelomiþno udubljenje. "Warrick, pogledaj ovo." Prouþavali su jedan jedini otisak stopala utisnut u spužvasto tlo koje je smekšalo za vrijeme tople sezone. Kada su malo bolje pogledali, pronašli su i druge jedva primetne znake, pažljivo i namjerno izbrisane tragove. "Tko li je bio ovdje?" Warrick ga pogleda i dodade: "I zašto se kriju. Daleko smo od Tuekove tvornice vode." Liet onjuši zrak. Zatim je zaškiljio i zagledao se u pravcu stijena i formacija kamenja i
ugledao odsjaj mraza. "Možda su u pitanju istraživaþi koji su se uputili prema polu u potrazi za þišüim ledom za iskopavanje." "U tom sluþaju, zašto bi se trudili izbrisati tragove?" Liet se zagleda u pravcu u kome je vodio trag, uz proþelje stijene s kojih su visjeli raznoliki oblici smrznutog blata. Bio je navikao uoþavati pojedinosti oko sebe. Dugo je zurio prouþavajuüi svaku sjenu, svaku pukotinu. "Nešto ne izgleda kako treba." Postao je oprezniji i dao Warricku znak da se pritaji. Nisu þuli nikakav drugi zvuk niti su primijetili bilo kakvo kretanje pa su nastavili puzati naprijed. Još u djetinjstvu su Liet i Warrick nauþili kako se kretati bešumno, i ne ostavljajuüi za sobom tragove u pustinji. Liet i dalje nije mogao shvatiti što to ovdje nije bilo u redu, ali dok su se približavali, osjeüaj da je nešto pogrešno postajalo je sve jaþe. Kako su im zbog hladnoüe otupjela izvježbana osjetila, napredovali su oprezno. Birajuüi pažljivo put uz stvrdnutu zemlju, uoþili su stazicu; konaþno, oni su bili Slobodnjaci. Ljudi su se ovuda penjali uz padinu. Dvojica mladiüa su pokušala biti nevidljivi. Priljubili su se uz stijenu i stopili s okolinom. Kretali su se poput sastojaka prirode. Kada su bili na pola puta uz padinu, Liet je uoþio nešto svjetliju mrlju na zidu. Bila je previše pravilna, þak umjetna. Nije bila loše prikrivena, ali je napravljeno i nekoliko nespretnih pogrešaka. Bila su to skrivena vrata, dovoljno velika da kroz njih proÿe svemirska letjelica. Tuekovo tajno skladište? Još jedna operacija Ceha ili skrovište krijumþara? Liet se ukoþio. Prije nego što je stigao bilo što reüi, pokraj staze se otvorilo još nekoliko mrlja, nestadoše dijelovi stijene i leda koji su bili brižljivo zamaskirani da ih þak ni on nije primijetio. Kroz njih izaÿoše þetvorica grubijana. Bili su mišiüavi i odjeveni u obiþne odore skrpljene s brda s dola. Nosili su oružje. "Kreüete se dobro i neþujno, momci", primijeti jedan od njih. Bio je visok i mišiüav, imao je svijetle oþi i sjajnu üelu. Brkovi su mu bili tamni i protezali su se preko gornje usne i spuštali do brade. "Ali zaboravili ste da vas na ovakvoj hladnoüi odaje para vašeg daha. Na to niste mislili, zar ne." Dvojica sjedokosih muškaraca pokazaše oružjem zatvorenicima da uÿu u tunele u planini. Warrick spusti ruku na korice kris noža za pojasom i pogleda svog sudruga. Bili su voljni umrijeti leÿa uz leÿa ako bude potrebno. Liet, meÿutim, odmahne glavom. Ovi ljudi nisu nosili boje Harkonnena. Oznake su bile skinute s vrpca oko njihovih ruku i s epoleta. Vjerojatno su krijumþari. ûelavko pogleda jednog od svojih ljudi. "Oþito üemo morati malo dotjerati svoje prikrivanje." "Jesmo li vaši zatvorenici," upita Liet, znaþajno pogledavši puške. "Zanima me gdje smo pogriješili kada ste tako lako pronašli naše skrovište." Mišiüavi üelavko spusti oružje. "Zovem se Dominic Vernius, i vi ste moji gosti... za sada."
38. Sve veüa raznovrsnost i obilje života umnožavaju broj niša pogodnih za život. Na kraju dobivamo sustav satkan od mreže stvaratelja i korisnika, onih koji jedu i onih pojedenih, onih koji suraÿuju i onih koji se nadmeüu. Pardot Kynes Iz izvještaja podnijetog Caru Shaddamu IV * * * I pokraj svih psina i shema koje je smišljao, i unatoþ tome što su mu ruke bile krvave do lakata, Hasimir Fenring je znao biti tako divan prema njoj. Nedostajao je gospi Margot. Otišao je s barunom Harkonnenom duboko u pustinju u inspekciju mjesta na kojima se obavljala žetva, jer je primio ljutitu poruku od Shaddama u kojoj se ovaj žalio na smanjenu proizvodnju melangea. Nemilosrdno se držeüi zacrtanih ciljeva, njezin muž je poþinio brojne grozote u Carevo ime; ona je þak nagaÿala da je imao svoje prste i u tajanstvenoj smrti Elrooda IX. Meÿutim, benegesseritski odgoj ju je nauþio cijeniti rezultate i posljedice. Hasimir Fenring je znao kako dobiti ono što je želio i Margot ga je zbog toga obožavala. Uzdahnula bi svaki put kada bi ušla u bujni staklenik koji je njezin muž napravio za nju. U udobnoj, ali i prelijepoj svjetlucavoj pripijenoj kuünoj haljini koja je mijenjala boju svakog sata u tijeku dana, Margot je pritisnula ruku na dlan-bravu vrata koja su spreþavala da izaÿe vlaga. ýim je stupila ispod luka ukrašenog mozaikom u zelenu odaju, poþela je duboko udisati bogati zrak. Istog trena se oglasila prijatna glazba baliseta i klavira. Zidovi su zraþili žutom popodnevnom sunþevom svjetlošüu na mjestima gdje je bijelo sunce Arrakisa prodiralo kroz filter-staklo i poprimalo boju koja ju je podsjeüala na dane provedene na Kaitainu. Debeli listovi vijorili su se na umjetnom vjetru nalik na zastavice kojima mašu veseli graÿani dok kliþu. Tijekom protekle þetiri godine, biljke u ovoj prostoriji uspijevale su izvan svih njenih oþekivanja. Na svijetu gdje je svaka kap vlage bila dragocjena i prosjaci lutali ulicama moleüi za koju iscijeÿenu kapljicu, gdje su prodavaþi vode u šarenoj odjeüi zvonili zvonþLüima i neumjereno naplaüivali za svaki gutljaj, njezino privatno utoþište bilo je ekstravagantno rasipanje. Ali vrijedilo je svake kapi! Kao što je njezin muž uvijek govorio, Carski ministar za zaþin može to sebi priuštiti. Margot se sjetila žene iz davne prošlosti koju su krili u strogom islamskom domaüinstvu, žene koja je dobila ime Fatima po jedinoj küeri Muhamedovoj, a o kojoj su joj priþala Druga Sjeüanja. Njezin muž je bio dovoljno bogat da je mogao izdržavati tri žene, držao ih je u kuüi i svaka je imala svoje dvorište s biljkama i cvijeüem i komadom otvorenog neba. Žubor vode u središnjoj fontani osiguravao je glazbenu pratnju njezinim žicanim instrumentima. Ponekad bi se leptirovi ili kolibri spustili na cvjetove i gostili nektarom... Sada, mnogo generacije kasnije, na planetu koji je kružio oko sunca koje je bilo udaljenije nego što je ta drevna žena mogla i zamisliti, Margot Fenring se našla na jednom sliþnom mjestu, zaklonjenom, divnom i punom biljaka.
Servok sa satnim mehanizmom koji je imao dugaþke ruke napravljene od cijevi i šmrkova stvarao je izmaglicu u zraku, prskao potkresano drveüe, paprati i cvijeüe. Margotina koža se rashladila i ona napuni pluüa vlažnim zrakom. Kakav luksuz, poslije toliko godina! Podigla je vlažni lepezasti list i gurnula prste u humusno tlo oko biljke. Nije bilo ni traga afidnim mutantima koji su joj isisavali sok, a koje je donijela ovamo sa svog rodnog tropskog svijeta Ginaza. Dok je pregledavala korijenje, iz Drugog Sjeüanja joj se obrati glas ýasne Majke Biane. Odavno mrtva Sestra, koja je bila Tloþuvateljica u Školi Majki prije dva stoljeüa, davala je Margot savjete iz hortikulture. Bianina omiljena pjesma koju je upravo slušala, ta trubadurska melodija žonglera što se nije lako zaboravljala, dozvala je unutrašnjeg duha. Margot se ponosila svojim znanjem o biljkama, premda su joj od velike pomoüi bila i Bianina sjeüanja. U stakleniku su dobro napredovali primjerci iz cijelog Carstva; gledala je na njih kao na djecu koju nije mogla imati sa svojim mužem, genetskim eunuhom. Uživala je pratiti rast i sazrijevanje biljaka na ovako neprijateljskom svijetu. Njezin muž je takoÿer znao preživjeti neugodne situacije. Pomilovala je dugaþak, svilenasti list. Ja üu vas zaštititi. Margot je izgubila pojam o vremenu, nije se þak sjetila ni jesti. Jedna Sestra Bene Gesserita mogla je ne jesti tjedan dana, ako je potrebno. Bila je sama sa svojim biljkama i svojim mislima i s Drugim Sjeüanjima odavno mrtvih Sestara. Zadovoljno je sjedila na klupi pokraj raspjevane fontane u središtu prostorije. Spustila je filaružu kojoj je izvirilo korijenje na klupu pokraj sebe i sklopila oþi; odmarala se, meditirala... Kada je došla k sebi, sunce na zalasku je veü bilo zapalilo obzor i bacalo dugaþke sjene sa stjenovitih strmina na zapadu. U stakleniku se upalilo svjetlo. Tako se divno odmorila. Odnijela je filaružu do klupe za presaÿivanje i izvadila biljku iz posude koju je prerasla. Pjevušila je melodiju Žonglera onako za sebe dok je dodavala zemlju oko korijenja u novoj posudi; bila je savršeno smirena. A onda se okrenula i zaprepastila. Na manje od dva metra udaljenosti ugledala je muškarca uštavljenog lica. Zurio je u nju svojim tamno-plavim oþima... bio joj je strašno poznat. Na sebi je imao džaba ogrtaþ sa spuštenom kapuljaþom. Slobodnjak! Kako je taj þovjek ušao ovamo unatoþ svim sigurnosnim mjerama i alarmima u stakleniku, unatoþ dlan-bravi podešenoj samo za njenu ruku? A najgore od svega bilo je to što ga nije þula da se približava ni pokraj svih svojih izoštrenih benegesseritskih osjetila. Iz ruku joj je ispala tegla s filaružom i razbila se. Istog trena je zauzela benegesseritski položaj za borbu; tijelo joj je bilo opušteno i u ravnoteži, izvježbani mišiüi spremni. Udarcem nožnog prsta mogla je protivniku prosuti utrobu. ýuli smo za vaše nadnaravne naþine borbe", primijeti þovjek ni ne pomakavši se. "Ali uvježbane ste da ne prenagljujete s njihovom upotrebom." Margot je polako udahnula hladan zrak. Otkud je on to mogao znati. "Primili smo vašu poruku. Željeli ste razgovarati sa Slobodnjacima." Konaþno se sjetila odakle joj je ovaj þovjek poznat. Vidjela ga je u Rutiju, obližnjem selu, za vrijeme jednog od svojih obilazaka. Bio je samozvani pustinjski sveüenik koji je dijelio ljudima blagoslove. Margot se sjetila sveüenikove nelagodnosti kada je primijetio da ga promatra, sjetila se da je prekinuo obavljati svoj posao i udaljio se... ýula je neko šuškanje u grmlju. Pojavila se skvrþena starica, Slobodnjak, koja joj je takoÿer bila poznata. Bila je to Shadout Mapes, domaüica, koja je prerano osijedila i izborala se od pustinjskog sunca i vjetra. I Mapes je svoju uobiþajenu odjeüu zamijenila žuükasto-smeÿim ogrtaþem za putovanje u pustinju. Mapesova reþe grlenim glasom: "Ovdje se baca mnogo vode, moja gospo. Razmeüete se
bogatstvom drugih svjetova. Tako ne rade Slobodnjaci." "Ja nisam Slobodnjak", oštro reþe Margot. Meÿutim, još nije bila spremna izdati paralizirajuüu zapovijed benegesseritskim glasom. Ovi primitivci nisu mogli ni zamisliti kakva je sve smrtonosna oružja imala na raspolaganju. "Što želite od mene?" "Veü ste me ranije vidjeli", reþe muškarac. "Ti si sveüenik." "Ja sam akilot, jedan od Sayyadininih pomoünika", reþe on ne primakavši se ni za jedan korak. Sayyadina, pomisli Margot. Puls joj brže zakuca. Tu titulu je veü bila þula, oznaþavala je ženu koja je sablasno podsjeüala na ýasnu Majku. To ime spominjalo se u Missionaria Protectiva. Odjednom joj je sve postalo jasno. Ali toliko je vremena prošlo od kada je iznijela svoj zahtjev Slobodnjacima da je veü bila izgubila svaku nadu. "ûuli ste moje priopüenje, moju prošaputanu poruku." Sveüenik spusti glavu. "Kažete da imate obavijest o Lisanu al-Gaibu." Izgovorio je to dubokim glasom punim poštovanja. "Tako je. Moram razgovarati s vašom ýasnom Majkom." Sasvim mirno, kako bi dobila na vremenu koje joj je bilo potrebno da sredi misli, Margot podiže biljku koju je ispustila. Ostavivši komadiüe tegle i zemlju na podu, stavila je filaružu u novu posudu s nadom da üe preživjeti. "Sayyadino, s drugog svijeta, morate poüi s nama", reþe Mapes. Margot otrese zemlju s ruku. Iako nije dopustila da joj na licu zatreperi ijedan mišiü, srce joj je uzbuÿeno lupalo od nestrpljenja. Možda üe, konaþno, dobiti obavijesti koja je od nje Rþekivala Vrhovna Majka Harishka. Možda üe saznati što se dogodilo s nestalim Sestrama koje su se, prije sto godina, izgubile u pustinjama Arrakisa. Krenula je za dvoje Slobodnjaka u noü.
39. Nije dovoljno znati što treba uraditi. Princ Rhombur Verntus * * * Valovi su svirao laganu uspavanku pod koraklom od pruüa, stvarajuüi lažni osjeüaj mira koji je prevladavalo nad uzburkanim mislima. Vojvoda Leto je posegnuo preko ruba i dohvatio kuglu koja je plutala meÿu gustim prepletenim lišüem. Izvukao je nož s draguljima iz zlatnih korica na boku i odsjekao zrelu paradan dinju odvojivši je od podvodnog biljnog spleta. "Izvoli, Rhombure, uzmi dinju." Rhombur iznenaÿeno zatrepta. "Uh, nije li to Carev nož? Onaj koji ti je Shaddam dao poslije suÿenja o konfiskaciji?" Leto slegne ramenima. "Više se volim poslužiti njime nego se hvalisati njime. Uvjeren sam da moj roÿak ne bi imao ništa protiv." Rhombur prihvati dinju koja se cjedila i okrene je u rukama razgledavajuüi grubu koru na sunþevoj izmaglici. "Kailea bi se užasnula, znaš. Više bi voljela da þuvaš Carev nož na suspenzorskoj ploþi ispod ukrasnog štitnika." "Ona ne ide baš þesto u ribolov sa mnom." Pošto Rhombur nije pokazivao namjeru da oljušti dinju, Leto mu je uzme i vrhom Shaddamovog noža ukrašenog dragim kamenjem oguli ývrstu koru i razbije ljusku. "Dinja se bar neüe zapaliti ako je ostaviš na suncu", poþne ga zadirkivati Leto, sjetivši se debakla s koraljnim draguljima u kome su uništili jedan od njegovih omiljenih þamaca i nasukali se na udaljeni greben. Nije smiješno", reþe Rhombur, jer je on za to bio kriv. Leto podiže nož i zagleda se u svjetlost odbijenu s ruba. "Znaš, nosio sam ga kao dio službene odjeüe kada sam išao na sastanak s vikontom Moritanijem. Mislim da mu je privukao pozornost." "Na tog þovjeka je dosta teško ostaviti dojam", primijeti Rhombur. "Car je konaþno povukao svoje Sardaukare i za sad je sve mirno. Uh, misliš li da je time završen sukob izmeÿu Moritanija i Ecaza?" "Ne, mislim da nije. Stalno dok sam boravio na Grummanu, bio sam napet. Mislim da vikont samo kupuje vrijeme." "A ti si se našao usred toga." Rhombur svojim nožem odsijeþe komad dinje i zagrize. Trgnuo se i ispljunuo je u vodu. "Nije još sasvim zrela." Leto se nasmije kada ugleda njegov izraz lica i dohvati mali ruþnik iz kabine. Obrisao je ruke i obredni nož. Zatim je ušao u kabinu, sklonivši se s jarkog sunca, i pokrenuo motore. "Sva sreüa da sve moje dužnosti nisu toliko neugodne. Bit üe bolje krenuti u pravcu delte. Obeüao sam da üu biti u luci za tegljaþe do podneva. Treba pozdraviti prve tovare ovogodišnje žetve pundiriže." "Ah, opasnosti i zahtjevi koji idu uz upravljanje", prokomentira Rhombur sišavši za njim u kabinu. "Pogledaj u rashladivaþ, ponio sam iznenaÿenje za tebe. Znaš ono tamno pivo koje
toliko voliš?" "Ne misliš valjda na harkonennsko pivo?" "Morat üeš ga popiti ovdje, gdje nas nitko ne može vidjeti. Dobio sam ga od krijumþara. Nisam se poslužio tvojim imenom, dakako." "Rhombure Verniuse s Ixa, zaþXÿen sam što se družiš s krijumþarima i crnoburzijancima. "Kako drukþije misliš da dostavljam zalihe pobunjenicima na Ixu? Do sada nisam bio baš mnogo djelotvoran, ali sam stupio u vezu s izvjesnim tipovima u þijem društvu nije poželjno biti viÿen. "Otvorio je hladnjak i potražio neobilježene boce. "Njih nekoliko se pokazalo vrlo korisnim." Vojvoda je doveo korakl do struje, slijedeüi razvedenu liniju obale. Thufir Hawat üe mu sigurno održati predavanje što je otišao tako daleko bez atreidske poþasne straže. "Pretpostavljam da bih mogao popiti bocu ili dvije. Pod uvjetom da Harkonneni ništa ne zarade." Rhombur izvadi dvije boce i pritisnu ih odozgo da izaÿu slamke. "Sigurno neüe. 2þigledno su ukradene za vrijeme racije na neku pivovaru. Prekid struje izazvao je zbrku u tvornici gdje ga pune, i uh, i nekoliko grla stoke s Gidi Jedan nekako se uspjelo osloboditi unutar nje. Došlo je do velike zbrke i velika koliþina piva je izgubljena. Bilo je toliko polupanih boca da ih nisu mogli prebrojati. Stojeüi za upravljaþkim ureÿajima korakla, Leto onjuši tamnu tekuüinu, ali se suzdrži. "Kako da znamo da nije otrovano? Nemam obiþaj da nosim njuškaþa otrova kada idem vlastitim brodom." "Ove su punjene osobno za baruna. Dovoljno ti je da vidiš njegovu mješinu, pa da ti bude jasno koliko ovoga mora popiti." "Ako je dovoljno dobro za baruna Harkonnena - salud. Leto gucne malo gorkog crnog piva, profiltriranog kroz kristale melangea radi boljeg okusa. Rhombur sklizne na klupu iza Leta. Promatrao je vojvodu koji je upravo zaobilazio jedan stjenoviti vrh poslije koga se uputio prema širokoj delti gdje su se skupljali tegljaþi napunjeni pundi rižom. Ixijanski princ još nije kušao pivo. "Ovo je mito", prizna on. "Potrebna mi je usluga. U stvari, dvije usluge, može?" Vojvoda se nasmiješi. "Za jednu bocu piva?" "Uh, ima ih još u hladnjaku. Bit üu otvoren s tobom. Leto, smatram te svojim najbližim prijateljem. Razumjet üu i ako me odbiješ." "Ostat üeš mi prijatelj i ako odbijem obje molbe?" Leto je nastavio piti na slamku. Rhombur je prebacivao svoju bocu iz jedne ruke u drugu na stolu ispred sebe. "Želim Xþiniti nešto znaþajnije za Ix, nešto ozbiljnije." "Potrebno ti je još novca? Kako ti drukþije mogu pomoüi?" "Nije u pitanju novac, ne baš. Šaljem sredstva i hrabrim C'taira Pilrua od kada je stupio u vezu sa mnom prije þetiri godine." Podigao je pogled i nabrao þelo. "Do mene je stigao glas da su borci za slobodu desetkovani, da je preživjela svega nekolicina. Mislim da je gore nego što on to prijavljuje. Došlo je vrijeme da se prestanem zavaravati." Rhomburov pogled postane tvrÿi i njegov izraz lica podsjeti Leta na Dominica Verniusa za vrijeme pobune. "Hajde da im ozbiljnije zaprijetimo kako bi shvatili što im se sprema." Leto otpije još jedan poveüi gutljaj iz boce. "Uþinit üu sve što je u razumnim granicama da vratiš ono što ti roÿenjem pripada, i mislim da sam uvijek bio jasan povodom toga. Što toþno imaš na umu? "Htio bih im poslati eksploziv, nešto od plaz-hostija iz tvojih ratnih zaliha. One su male i lake, neüe ih biti teško sakriti i poslati." "Koliko?
Rhombur nije oklijevao. "Tisuüu." Leto zvizne. "To üe prouzrokovati i te kakvu štetu." "Uh, to i je cilj, Leto." Nastavio je upravljati brodom preko uzburkane vode gdje su se struje križale vodeüi ih prema ušüu rijeke. U visini su mogli vidjeti brodove s pilotima i morske zmajeve koji su letjeli iznad dokova za tegljaþe. "Kako predlažeš da ih prebacimo na Ix? Mogu li tvoji prijatelji krijumþari dostaviti pošiljku do mjesta gdje je C'tair može podiüi?" "Tleilaxi su preuzeli upravu prije šesnaest godina. Ponovo su poþeli s redovnim isporukama. Koriste vlastiti transport i posebne cehovske olakšice. Morali su malo olabaviti restrikcije, jer zavise od vanjskih opskrbljivaþa koji im dobavljaju sirovine i posebne dijelove. Izdubili su špilje koje su dovoljno velike da se u njih smjeste fregate skladišta, i tunele koji povezuju podzemne gradove. Neki od kapetana fregata služili su pod mojim ocem prije mnogo vremena, i oni su se, uh, ponudili da pomognu." Leto se sjetio üelavog erla od Ixa koji se borio rame uz rame s Paulusom Atreidom za vrijeme pobune na Ecazu. Rhombur je vjerojatno imao više tajnih saveznika nego što je i sam to shvaüao, zahvaljujuüi ugledu svoga oca, ratnog heroja. "Možemo napraviti posebno obilježene kontejnere i obavijestiti C'taira. Mislim... mislim da možemo proüi sve provjere." Razbjesnjevši se odjednom, on lupi šakom po drvenoj klupi na kojoj je sjedio. "Žarkog mu pakla, Leto, moram nešto poduzeti! Gotovo polovinu svog života nisam mogao kroþiti na svoj rodni planet!" "Da je bilo tko drugi to od mene zatražio..." Leto se zaustavi na vrijeme, i reþe; "Možda, ako uspiješ to izvesti da ne otkriješ umiješanost Kuüe Atreida." Uzdahnuo je. "Prije nego što donesem odluku, kaži mi koja je bila tvoja druga molba?" Sada se princ zaista uzvrpoljio. "Razbijao sam glavu kako da ti to zatražim, ali ipak nisam našao prave rijeþi. Sve mi se þinilo, uh, lažno... ali moram ti reüi." Duboko je udahnuo. "Rijeþ je o mojoj sestri." Leto se upravo spremao otvoriti i drugu bocu. Sada to nije uþinio. Lice mu se smrklo. "Neke stvari su privatne, i þak se ni tebe ne tiþu, Rhombure." Princ mu uputi sažalni pogled. Od kada je uzeo Benegesseritkinju za priležnicu i s njom se sprijateljio, postao je mudriji. "Vas dvoje ste se razišli, premda to nije niþija krivnja. Jednostavno se dogodilo. Znam da ti je i dalje vrlo stalo do Kailee - nemoj ni pokušati to poreüi. Ona je mnogo uþinila za Kuüu Atreida, pomagala je oko raþuna i oko trgovaþkih pitanja. Otac je uvijek govorio da ona ima najbolji instinkt za posao u našoj obitelji." Tužno odmahnuvši glavom, Leto reþe: "Nekad je dijelila zaista odliþne savjete. Ali od kada je Chiara došla, samo joj je stalo do raskoši i lijepih stvari. ýak i kada joj priuštim nešto od toga, Kailea nije zadovoljna. Ona je... to više nije ista ona žena u koju sam se zaljubio." Rhombur otpije malo piva i mljacne usnama tjerajuüi gorþinu. "To je možda zato što si joj prestao davati priliku da koristi svoju nadarenost za poslove. Neka bude odgovorna za jednu tvoju industrijsku granu, paradan dinje, pundi rižu, koraljne dragulje, bilo što, i vidjet üeš kako üe proizvodnja porasti. Ne mogu zamisliti dokle bi dogurala da nije došlo do pobune, uh, na Ixu." Leto odgurne bocu. "Je li te ona na ovo nagovorila?" "Leto, moja sestra je izuzetna žena. Tražim to kao prijatelj i kao njezin brat." Rhombur proÿe rukom kroz zamršenu plavu kosu. "Pruži Kailei moguünost da bude nešto više od priležnice." Zagledavši se u prognanog princa, Leto postane hladan i krut poput kipa. "Znaþi, želiš da je oženim?" Rhombur nikada nije koristio njihovo prijateljstvo da nešto postigne i Leto nikada nije ni sanjao da bi mogao svome prijatelju bilo što odbiti. Ali ovo...
Grizuüi donju usnu, Rhombur kimne: "Da, uh, pretpostavljam da je to ono što tražim od tebe." Obojica dugo nisu ni rijeþ progovorila dok se korakl ljuljuškao. Veliki brod je rezao preko delte prema dokovima. Leto je razmišljao i na kraju je donio tešku odluku. Duboko je udahnuo raširivši nosnice. "Odgovorit üu potvrdno na jednu tvoju molbu - ali ti moraš odabrati na koju." Rhombur je progutao slinu i primijetio strah na Letovom licu. Poslije jednog dugog trenutka, skrenuo je pogled. Kada je ispravio ramena, Letu baš nije bilo svejedno što üe reüi. Sve je stavio na kocku. Konaþno je prognani princ s Ixa odgovorio drhtavim glasom: "Onda biram buduünost svog naroda. Ti si me nauþio koliko je to važno. Potreban mi je taj eksploziv. Nadam se da üe ga C'tair Pilru znati dobro iskoristiti." Nagnuo se naprijed i otpio dobar gutljaj prokrijumþarenog harkonennškog piva, a zatim ispružio ruku i potapšao Leta po mišici. "Ako sam išta nauþio od Atreida, onda je to da je narod na prvom mjestu, a osobne želje na drugom. Kailea üe to morati shvatiti." Vojvoda je poveo njihov korakl oko pješþanih sprudova do kanala rijeke i prema natovarenim tegljaþima ukrašenim zelenim trakama koje su se vijorile na povjetarcu. Ljudi su se okupili na dokovima. Utovarivali su vreüu za vreüom kaladanške najbolje riže za izvoz. Duž obale su pristizali vagoni, dok su s poplavljenih polja doplovljavali þamci s niskim gazom. Netko je ispalio vatromet kuüne izrade u zrak, koji se raspraskavao i cvrþao u raznim bojama na oblaþnom nebu. Leto je doveo njihov þamac do glavnih dokova i stao uz jedan natovareni tegljaþ spreman za pokret. ýekao ga je veliki ukrašeni podij okružen zeleno-bijelim zastavama. Potisnuvši muþan razgovor koji je malo prije vodio s Rhomburom, Leto namjesti prigodan izraz na lice i prepusti se uživanju u svetkovini. Bila je to jedna od njegovih tradicionalnih dužnosti kao vojvode Atreida.
40. ýinjenice ništa ne znaþe kada se o njima sudi na temelju izgleda. Ne podcjenjujte moü dojma nad stvarnošüu. Krunski princ Raphael Corinno Zaþeci moüi * * * Barun Harkonnen je vukao noge po najvišem balkonu obiteljske Tvrÿave koja je gledala na moþvare Harko Grada. Oslanjao se na štap s glavom pješþanog crva, a to je mrzio iz dna duše. Meÿutim, bez štapa se nije mogao kretati. Proklete vještice i ono što su mi uþinile! Ni u jednom trenutku nije prestao sanjati o osveti, ali pošto su Sestrinstvo i Kuüa Harkonnen držali jedni druge u šaci, nijedno od njih nije moglo otvoreno krenuti u napad. Moram smisliti neki suptilniji naþin. "Piter de Vries!" zaurlao je obraüajuüi se svakome tko ga je mogao þuti. "Pošaljite mi moga Mentata!" De Vries se stalno motao oko njega, uhodio i spletkario. Barun je trebao samo viknuti i Mentat bi ga þuo. Kada bi ga još netko tako slušao - Rabban, Vrhovna Majka ili onaj samozadovoljni Suk lijeþnik Yueh... Kao što je i oþekivao, taj neukrotivi þovjek doskakutao je na vrhovima prstiju kao da je od gume. Nosio je zapeþDüeni paket, bilo je veü vrijeme. Barunovi inženjeri obeüali su da üe uspjeti, i svi odreda su znali da üe ih žive oderati ako ga iznevjere. "Vaši novi suspenzori, moj barune." De Vries se poklonio i pružio kontejner prema nezgrapnom gospodaru. "Ako ih privežete oko struka, smanjit üe vam tjelesnu težinu i omoguüiti vam potpuno slobodno kretanje." Barun je ispružio debele ruke i otvorio paket. "Kao nekada?" Unutra su se nalazile male kugle suspenzora s vlastitim izvorom energije povezane lancem koji je služio i kao pojas. Nije se zavaravao da može ikoga prevariti, ali üe mu bar suspenzorski pojas pomoüi da prikrije veliþinu svoje nesigurnosti. I natjerat üe ostale da se upitaju... "Možda üe vam biti potrebno malo vježbe..." "Vratit üe me u dobru formu i zahvaljujuüi njima üu ozdraviti." Barun se iscerio držeüi suspenzorske kugle ispred sebe. Priþvrstio je pojas oko svog groteskno nadutog trbuha - kako je samo uspio da mu toliko naraste? Stavljao je suspenzorske kugle, jednu po jednu. Svaki put kada bi koja od njih zazujala, osjetio je da se pritisak na stopala, zglobove i ramena smanjuje. "Ahhh!" Barun napravi jedan dugaþki korak i odskoþi preko prostorije poput istraživaþa na svijetu s niskom gravitacijom. "Pitere, pogledaj me! Ha, ha!" Doþekao se na jedno stopalo i ponovo odskoþio u zrak gotovo dodirnuvši strop. Nastavio se smijati i kada je napravio novi skok, i okrenuo se na lijevom stopalu poput akrobata. "Ovo je veliko poboljšanje." Mentat se nije odvajao od vrata, i sve je to promatrao samozadovoljno se smiješeüi. Barun se ponovo prizemio i zamahnuo štapom s jedne na drugu stranu kao maþevalac.
"Upravo sam se ovome nadao." Snažno je udario štapom po tvrdoj ploþi stola. "Možda üe vam biti potrebno kraüe vrijeme da se naviknete, moj barune. Nemojte pretjerivati", upozorio ga je Mentat, dobro znajuüi da üe barun uþiniti upravo suprotno. Poput debelog baletana, barun Harkonnen prijeÿe preko prostorije i potapša zaþXÿenog Pitera de Vriesa oþinski po obrazima, a onda se uputi prema visokom, otvorenom balkonu. Dok je de Vries promatrao budalasto i previše samouvjereno kretanje tog krupnog þovjeka, zamišljao je kako barun pogrešno procjenjuje kuda üe ga odnijeti njegovi skakutavi koraci i odletit üe s ruba kule Tvrÿave prema nebu. Pusta nada. Suspenzori bi mu donekle ublažili pad, ali oni su mogli samo smanjiti ogromnu težinu. Barun bi tresnuo o udaljeni ploþnik tek nešto smanjenom brzinom - ali bi se ipak prosuo po ulici. Neoþekivani bonus. Pošto je de Vries bio zadužen da vodi raþuna o raznim obiteljskim dobrima, ukljuþujuüi tu i skrivene zalihe zaþina kao što je bila ona na Lankiveilu, barunova smrt bi mu omoguüila da ih prisvoji. Tupavi Rabban ne bi ni shvatio što se dogaÿa. Možda bi mali poticaj u dobrom pravcu... Debeljko se, meÿutim, uhvatio za ogradu balkona i odbio o nju, poslije þega se malo primirio. Zurio je preko ulica punih dima i zgrada koje su se protezale u nedogled. Metropola je bila crna i Sumorna, sastojala se od industrijskih zgrada i administrativnih kula koje su pustile korijenje u Giedi Jedan. Izvan grada nalazila su se još prljavija poljoprivredna i rudarska sela, bijedna mjesta koja jedva da je uopüe vrijedilo održavati. Daleko ispod, nalik na uši koje mile ulicama, kretali su se radnici izmeÿu smjena. Barun podiže štap. "Više mi nije potreban." Još jednom je pogledao srebrno ždrijelo simboliþkog pješþanog crva, prešao nadutim prstima preko glatkog drveta, a zatim ga zavitlao. Nagnuo se preko ograde da isprati pogledom njegovo zavojito padanje na ulicu koja se nalazila ispod Tvrÿave. Poput djeteta, ponadao se da üe pasti nekome na glavu. S kuglama kao plutaþama oko pasa, barun se vrati u glavnu prostoriju. Razoþarani Piter de Vries i dalje je gledao u pravcu ruba balkona. Mentat je dobro znao da ne smije spletkariti protiv baruna, jer üe ovaj to otkriti i pogubiti ga. Barun u svakom trenutku može nabavi novog Mentata kod Bene Tleilaxa, možda þak i novog de Vries golu nastalog iz njegovih vlastitih mrtvih stanica. Svu nadu je polagao u kakav neoþekivani nesretni sluþaj... ili ubrzano napredovanje benegesseritske bolesti. "Sada me ništa ne može zaustaviti, Pitere", izjavi oduševljeni barun. "Carstvo neka se þuva baruna Vladimira Harkonnena." "Da, pretpostavljam da je tako", složi se Mentat.
41. Ako se predate, veü ste izgubili. Meÿutim, ako odbijete da odustanete, bez obzira na to koliko sve bilo protiv vas, bar ste pokušali. Vojvoda Paulus Atreid * * * Ako je želio spasiti sestru, Gurney Halleck je znao da to mora sam uþiniti. Dva mjeseca je pažljivo kovao planove jedva þekajuüi da krene, jer je znao da Bheth pati svakog trenutka, svake noüi. Ali njegov plan üe biti osuÿen na propast ako ne uzme u obzir svaku moguünost. Nabavio je provizorne karte Giedi Jedan i utvrdio kojim putem može stiüi do Ebonija. ýinilo mu se da je jako daleko, mnogo dalje nego što je on ikada u životu putovao. Bio je napet, jer se plašio da üe seljaci primijetiti þime se zanima. Oni su, meÿutim, posrtali kroz život oborenih pogleda. ýak mu ni roditelji nisu mnogo što govorili, pravili su se da ne primjeüuju promjene raspoloženja kod njega. Pretvarali su se da je i sin nestao zajedno s Nüerkom. Konaþno, spreman da spremniji nije mogao biti, Gurney priþeka da padne mrak. A onda jednostavno... ode. S vreüom kral stabljika i povrüa prebaþenom preko ramena i nožem za žetvu zataknutim za pojas, napredovao je preko polja. Klonio se putova i ophodnja, spavao danju i putovao pod blijedom mjeseþinom. Sumnjao je da üe itko krenuti u potragu za njim. Mještani Dmitrija üe pretpostaviti da su harkonennski muþitelji odveli izazivaþa nereda tijekom noüi; ako bude imao malo sreüe, plašit üe se prijaviti njegov nestanak. Nekoliko noüi za redom, Gurney je uspio ukrcati se na transportere bez ljudske posade koji su puzili prema zapadu, u pravcu koji je njega zanimao. Onako ogromni, lebdjeli su bez stajanja preko cijele noüi. Transporteri su mu uštedjeli stotine kilometara hoda. Dok se vozio, mogao se odmoriti, sanjariti i ýekati dok ne naÿe vojnu postaju. Tijekom dugih sati, slušao je bubnjanje suspenzorskih strojeva koji su vukli proizvode ili minerale do centara za preradu. ýeznuo je za svojim balisetom koji je morao ostaviti kod kuüe, jer je bio previše glomazan da bi ga ponio. Dok je imao instrument, mogao je stvarati glazbu bez obzira na to što bi gospodari oduzeli njegovoj obitelji. Nedostajali su mu ti dani. Preostalo mu je samo da pjevuši dok je ovako sam putovao. Konaþno je ugledao visoki stožac Ebonia, ukoþen i pocrnio ostatak vulkana þije su se strane završavale pod oštrim kutovima. Sama stijena bila je crna, kao da je prekrivena katranom. Vojni logor sliþio je na slagalicu od ravnomjerno rasporeÿenih þetvrtastih zgrada bez ikakvih ukrasa. Na prebivalište kukaca smješteno na brdu i okrenuto uz vjetar u odnosu na robovske jame i rudnike opsidijana. Izmeÿu ograÿenih robovskih jama i vojarne nalazile su se neuredno poredane zgrade, prateüi objekti, krþme... i mala kuüa zadovoljstva u kojoj su se zabavljali harkonennški vojnici. Gurney je do sada prošao nezamijeüen. Harkonennskim gospodarima nije ni padalo na pamet da bi se jedan potlaþeni, potpuno neuki radnik bez ikakvih sredstava mogao uputiti preko Giedi Jedan potpuno sam da uhodi njihove trupe zbog osobnog cilja.
Preostalo mu je još samo nekako uüi na to mjesto na kome su vjerojatno držali Bheth. Gurney se sakrio i þekao, promatrao je vojni logor i pokušavao osmisliti plan. Na kraju je shvatio da nema veliki izbor. Ipak, nije dopustio da ga to zaustavi. * * * Gurney je bio niskog porijekla i neuk i nije se mogao nadati da üe proüi kao netko kome je tu mjesto, tako da nije ni pokušao uüi u kuüu zadovoljstva kao mušterija. Odluþio je jednostavno upasti unutra. ývrsto je stezao metalnu cijev uzetu s gomile smeüa u jednoj šaci dok je u drugoj držao nož za žetvu. Odrekao se neprimjetnog ulaska radi brzine. Projurio je kroz sporedna vrata kuüe zadovoljstva i dotrþao do upravitelja, jednog starog bogalja žicama priþvršüenog za stolicu kod recepcijskog stola. "Gdje je Bheth?" povikao je upadaþ, zaþudivši se kada je poslije toliko vremena þuo vlastiti glas. Gurnuo je vrh noža pod starþevu snažnu bradu. "Bheth Halleck, gdje je ona?" Gurney se trgne. Što ako u harkonennskim kuüama zadovoljstva nisu marili za imena žena? Starac je zadrhtao kada je ugledao smrt u zažarenim Gurneyevim oþima i ožiljke na njegovom licu. "Soba dvadeset jedan", zakrešti on. Gurney odvuþe upravitelja zajedno sa stolicom u ormar i zakljuþa ga unutra. Zatim potrþa hodnikom. Nekoliko mušterija, napola odjevenih u harkonenneske odore zurilo je u njega. Iza zatvorenih vrata do njega su stizali krici i udarci, ali on nije imao vremena ispitati što se to tamo dogaÿa. Usmjerio se samo na jednu stvar. Soba dvadeset jedan. Bheth. Pogled mu je bio usmjeren samo na brojeve, sve dok nije pronašao tražena vrata. Zahvaljujuüi svojoj drskosti stekao je izvjesnu prednost, ali neüe dugo proüi i netko üe pozvati harkonennske vojnike. Nije znao koliko üe mu vremena biti potrebno izvuüi i sakriti Bheth. Mogli bi zajedno pobjeüi, nestati u divljini. Poslije toga nije znao kamo bi mogli poüi. Nije mogao razmišljati. Znao je samo da mora pokušati. Broj je bio nažvrljan na boþnoj gredi na carskom galahu. ýuo je neko komešanje iznutra. Upotrijebivši svoja mišiüava ramena, Gurney je provalio vrata. Raspukla su se na mjestu udara i pala unutra uz tresak. "Bheth!" Zagrmio je kao lud i uletio u slabo osvijetljenu sobu, držeüi nož u jednoj ruci, a metalnu šipku u drugoj. Ležala je na krevetu privezana tankim metalnim kablovima; prigušeno je kriknula. Debeo sloj masti bio joj je razmazan preko grudi i donjeg djela tijela, što ga je podsjetilo na ratne boje, a dvojica golih harkonennskih vojnika odskoþiše od nje poput preplašenih zmija. Obojica su držala neka þudno oblikovana oruÿa, jedno od njih je þudno svjetlucalo i cvrþalo. Gurney nije htio ni pomisliti na to što su radili, natjerao je sebe da ne razmišlja o sadistiþkim muþenjima koja je Bheth svakodnevno podnosila. Njeno stenjanje je preraslo u zatomljeni krik u grlu. Sledio se zbog doživljenog šoka. Kada je vidio na kakav tragiþan naþin su ponižavali njegovu sestru tijekom protekle þetiri godine, oduzeo se. Njegov pokušaj spašavanja bio je osuÿen na neuspjeh. Oklijevao je samo trenutak, opuštenih þeljusti. Bheth se toliko promijenila. Lice joj je bilo upalo i ostarjelo, tijelo postalo žilavo i bilo cijelo u modricama... tako razliþito od svilene puti sedamnaestogodišnjakinje koju je poznavao. U tom djeliüu sekunde u kome se ukoþio, Gurney je izgubio.
Harkonennskim vojnicima je to bilo dovoljno da skoþe s kreveta i bace se na njega. I bez željeznih rukavica, þizama i tjelesnih štitnika, uspjeli su ga prikovati za pod. Toþno su znali gdje trebaju udariti. Jedan od njih mu je prislonio ureÿaj koji je svjetlucao uz grlo i cijela lijeva strana mu se oduzela. Nekontrolirano se poþeo trzati. Bheth je uspijevala ispustiti samo nesuvisle, dahtave zvuke dok se pokušavala osloboditi žica koje su je držale prikovanu za krevet. Primijetio je dugaþak, tanak ožiljak duž njenog grla. Nije imala grkljan. Gurney je nije više mogao vidjeti, pred oþima mu se zacrvenjelo. ýuo je teške korake i povike u hodniku. Pojaþanje. Nije mogao ustati. Shvatio je da nije uspio i klonuo. Vjerojatno üe ubiti i njega i Bheth. Samo da nisam zastao. Taj trenutak nesigurnosti ga je skupo stajao. Jedan od one dvojice spusti pogled i iskrivi usta u bijesu. Iz lijevog ugla usta mu je curila pljuvaþka. Zurio je u njega svojim plavim oþima koje su mogle biti lijepe u nekom drugom trenutku i da su pripadale nekom drugom. Stražar istrgne nož za žetvu i metalnu cijev iz Gurneyovih mlitavih ruka i podiže ih. Cereüi se, harkonennski vojnik odbaci nož, ali zadrži cijev. "Znamo kamo üemo te poslati, momak", reþe on. Ponovo je zaþuo Bhethino þudno šaputanje. Ona više nije mogla izgovarati rijeþi. Stražar zatim mlatne Gurneya metalnom šipkom po glavi.
42. Snovi su jednostavni ili složeni kao onaj tko ih sanja. Liet Kynes, Stopama moga oca * * * Dok su naoružani ljudi sprovodili dvojicu mladih Slobodnjaka dublje u jazbinu u gleþerskoj planini, Liet Kynes je držao jezik za zubima. Prouþavao je pojedinosti i pokušavao shvatiti tko su i bjegunci. Njihove grimizno-bakrene odore bez oznaka sliþile su na vojniþke. Tuneli su bili izbušeni u zidovima od zemlje zacementirane starim ledom i obloženi prozirnim polimerom. Zrak je bio dovoljno hladan da je Liet vidio vlastiti dah, dramatiþni podsjetnik na to koliko vlage izlazi iz njegovih pluüa svaki put kada izdahne. "Jeste li vi krijumþari?" upita Warrick. U poþetku je držao oboren pogled, jer se stidio što su ga tako lako uhvatili, ali uskoro ga je sve ovo zainteresiralo i poþeo se osvrtati uokolo. Dominic Vernius se okrene prema njima ne zastavši. "Krijumþari... i još mnogo više od toga, momci. Cilj naše misije nije samo stjecanje dobiti i zadovoljavanje osobnih interesa." Pitanje ga nije naljutilo. Iskreno se nasmiješio pokazavši bijele zube ispod brkova. Imao je otvoreni izraz lica, a üela mu se sijala poput glatkog drveta. U oþima mu se još nazirala nekadašnja iskriþavost, ali dobroüudnost je zamijenila praznina, kao da je veliki dio tog þovjeka bio ukraden i zamijenjen neþim daleko nevažnijim. "Misliš li da im nisi veü previše pokazao. Dome?" priupita muškarac þija je desna obrva bila pretvorena u voštani sprženi ožiljak. Oduvijek smo bili samo mi koji smo svoju odanost dokazali krvlju - nije bilo stranaca. Je li tako, Asyuo?" "Ništa manje ne vjerujem Slobodnjacima nego onom Tueku, a s njim poslujemo, zar ne?" primijeti jedan od ostalih muškaraca - mršavi veteran s kuštravom sivo-bijelom kosom. Na svoje jednodijelno odijelo-odoru brižljivo je zakvaþio stare oznake ranga i nekoliko odliþja. "Tuek prodaje vodu, ali je nekako... ljigav." ûelavi krijumþar je nastavio još dublje u kompleks bez zastajkivanja. "Johdame, ovi momci su pronašli nas, ja im ništa nisam pokazao. Bili smo nemarni - budi sretan da su nas pronašli Slobodnjaci, a ne Sardaukari. Ni Slobodnjaci ne vole Cara kao ni mi, zar ne, momci?" Liet i Warrick se zgledaše. "Car Shaddam je jako daleko i on ne zna ništa o Dini." "Kao što ne zna ništa ni o þasti." Preko Dominicovog lica protutnji oluja. Uspio je da se smiri promijenivši temu. "ýuo sam da je Carski planetolog postao uroÿenik, da je i sam postao Slobodnjak i priþa o obnovi planeta. Je li to toþno? Da li Shaddam podržava te aktivnosti?" "Car nema pojma ni o kakvim ekološkim planovima." Liet nije obznanio svoj pravi slobodnjaþki identitet, nije spomenuo svog oca, i predstavio se svojim drugim imenom: "Ja se zovem... Weichih." "Lijepo je imati velike, neostvarive snove", Dominic se na trenutak zamislio. "Svi ih mi imamo."
Liet nije bio siguran što je taj krupni þovjek htio reüi. "Zašto se krijete ovdje? Tko ste vi?" Ostali se pokoriše Dominicu. "Ovdje smo veü petnaest godina i ovo je samo jedna od naših baza. Imamo jednu mnogo važniju na jednome drugom svijetu, ali ovo naše prvo sklonište na Arrakisu mi je priraslo srcu." Warrick kimne. "Ovdje ste stvorili vlastiti sieþ." Dominic je zastao na jednom proširenju s kojeg su veliki prozori od plaža gledali u duboki ponor izmeÿu stijena. Na ravnom, šljunkovitom dnu pukotine, stajala je parkirana flota raznoraznih brodova. Neki ljudi su užurbano utovarivali teret u šatl, pripremajuüi se za uzlijetanje. "Premda je kod nas malo udobnije nego u kakvom sieþu, momþe i djelujemo kozmopolitski." Prouþavao je dvojicu Slobodnjaka. "Mi moramo þuvati svoje tajne. Što vam je privuklo pozornost, momci? Zašto ste došli ovamo? Kako ste otkrili našu kamuflažu?" Kada je Warrick zaustio da nešto reþe, Liet ga je prekinuo, "Što dobivamo zauzvrat ako vam to kažemo?" "Svoje živote, što kažete na to?" Assav reþe namrgoÿeno. Sivo-bijela kosa mu se nakostriješila. Liet odmahnu glavom, ostavši pri svome. "Mogli biste nas ubiti i nakon što vam ukažemo na sve pogreške koje ste poþinili. Vi ste otpadnici od zakona, niste Slobodnjaci - zašto bih vam vjerovao na rijeþ?" "Otpadnici?" Dominic se gorko nasmijao. "Zakoni Carstva prouzrokovali su više štete od bilo þije izdaje... osim možda osobno Careve. Mislim na starog Elrooda i Shaddama." Pogled mu je bio dalek i mutan, nešto ga je progonilo. "Prokleti Corrini..." Udaljivši se za korak od prozora u stijeni, ponovo je zastao. "Vi momci valjda ne razmišljate o tome da me izruþite Sardaukarima, zar ne? Siguran sam da još daju veliku nagrada za moju glavu." Warrick pogleda u svog prijatelja. Obojica su bili zbunjeni. "Mi þak ni ne znamo tko ste vi, gospodine." Neki od krijumþara se zakikotaše. Dominic odahne, ali bio je i pomalo razoþaran. Napunio je grudi zrakom. "Bio sam junak pobune na Ecazu, oženio sam jednu od Carevih priležnica. Zbacili su me kada su Tleilaxi zauzeli moj svijet." Politika i prostranstvo Carstva daleko su nadmašivali Lietovo slobodnjaþko iskustvo. Povremeno je þeznuo za tim da otputuje s planeta, premda je sumnjao da üe mu se ikada ukazati takva prilika. ûelavko je milovao zidove od polimera. "Boravak u ovim tunelima me uvijek podsjeti na Ix..." Glas mu je bio pun þežnje i nekako prazan. "Zato sam odabrao ovo mjesto, i zato se ovamo vraüam iz druge baze." Dominic se prene iz sanjarenja iznenaÿen što su njegovi sudruzi krijumþari još tu. "Asuyo, Hojdame, odvedite ove momke u moju privatnu kancelariju." S neobiþnim osmijehom na usnama on se osvrne prema dvojici mladiüa. "Napravljena je prema uzoru na odaju u Velikoj Palaþi, trudio sam se da se sjetim svih pojedinosti. Nisam imao vremena ponijeti planove kada smo se i spremali za bijeg." ûelavko krenu naprijed priþajuüi im priþu svog života kao da je kakav suhoparni tekst iz neke povijesne filmske knjige. "Moju ženu su ubili Sardaukari. Moj sin i küer sada žive u progonstvu na Caladanu. U ranim danima progonstva, krenuo sam jednom na Ix i umalo nisam poginuo. Izgubio sam mnogo ljudi i Johdam me je jedva živog izvukao. Od tada se krijem i radim sve što je u mojoj moüi da nanesem štetu tim sligovima, Padišah Carevima i landsradskim prevrtljivcima koji su me izdali." Prošli su pokraj hangara skladišta u kome su krili opremu ispod cerada, radnih stolova i
mehaniþkih pregrada, gdje su strojevi ležali razbacani u ranim fazama rastavljanja ili popravljanja. "Ali sav moj trud svodi se na vandalizam, ošteüivanje Corrino spomenika, uništavanje lica kipova, dodavanje sramnih zakržljalih dijelova... postao sam napast za Shaddama i to je sve. Dakako, buduüi je dobio još jednu küer, sada ih ima ukupno þetiri, ali nijednog sina, to jest nema nasljednika, on ima više problema nego što sam mu ja u stanju napraviti. Hojdam zareži iza njega. "Živimo da bismo prireÿivali sitne pakosti obitelji Corrino." Asuyo se poþeša po svojoj kuštravoj kosi i reþe grubim glasom: "Svi mi dugujemo naše živote erlu Verniusu, i neüemo dopustiti da mu se bilo što dogodi. Odrekao sam se službe, povlastica, þak i pristojnog ranga u carskoj vojsci da bih se pridružio ovoj šarolikoj skupini. Neüemo dopustiti da tu neki slobodnjaþki štenci odaju naše tajne!" "Možete vjerovati rijeþi Slobodnjaka", uvrijeÿeno reþe Warrick. "Ali mi vam nismo dali našu rijeþ", istakne Liet, suzivši oþi i strogo ih pogledavši. "Još nismo." Stigli su do prostorije koja je bila nespretno opremljena skupocjenim stvarima, kao da je netko bez ukusa prikupio predmete kojih se sjeüao, ali koji se nisu meÿusobno uklapali. Lažni zlatnici su se prelijevali iz sanduka, tako da je soba liþila na gusarsku riznicu. Nemaran odnos prema komemorativnim novþLüima - na kojima se s jedne strane nalazio Shaddamov lik, a s druge Zlatno Lavlje Prijestolje - stvarao je utisak da üelavko ne zna što bi sa svim tim novcem što ga je ukrao. Dominic provuþe ruku kroz posudu svjetlucavih smaragdnih kuglica od kojih je svaka bila veliþine nokta na njegovom malom prstu. "Mahovinasti biseri s Harmonthepa. Shando ih je mnogo voljela, govorila je da imaju savršenu nijansu zelene." Za razliku od Rondo Tueka, üelavko izgleda nije uživao u privatnom blagu njega radi veü je nalazio utjehu u sjeüanjima koja je ono pobuÿivalo. Nakon što je otpustio Johdama i Asuya, Dominic Vernius sjedne na podstavljenu grimiznu stolicu i pokaže svojim posjetiteljima na jastuke s druge strane niskog stolþLüa. Boje od ljubiþaste do grimizne protjecale su poput barica preko glatke drvene površine. "Uglaþano krvavo drvo." Dominic kucne zglobovima po niskom stolþLüu, izazvavši eksploziju boje koja se raširila u svim pravcima. "Sok i dalje teþe kada ga zagrije topla svjetlost, þak i poslije toliko godina od kada je drvo porezano." Zagledao se u zidove i draperije. Na njima je visjelo nekoliko skica ljudi u skupim okvirima, kao da ih je Dominic nacrtao na temelju previše jasnih sjeüanja, ali s malo umjetniþkog dara. Moji ljudi su se borili sa mnom u šumama krvavog drveüa na Ecazu. Pobili smo tamo mnogo pobunjenika, spalili njihovu bazu duboko u šumi. Vidjeli ste Johdama i Asuya, bili su moji satnici. Johdam je tamo izgubio brata, u šumama..." Polako i drhtavo je udahnuo zrak. "To je bilo u vrijeme kada sam dobrovoljno prolijevao krv za Cara, kada sam se zakleo na vjernost Elroodu IX i oþekivao da za to budem nagraÿen. Ponudio mi je sve što poželim, a ja sam uzeo jedinu stvar zbog koje se naljutio." Dominic posegne u pocakljeni vrþ ispunjen pozlaüenim komemorativnim novþLüima. "Sada ýinim sve što mogu protiv Cara." Liet se namršti. "Ali Elrood je mrtav veü mnogo godina, umro je dok sam još bio dijete. Sada na Zlatnom Lavljem Prijestolu sjedi Shaddam IV." Warrick je sjedio pokraj svog prijatelja. "Do nas ne dopiru þesto vijesti o Carstvu, ali þak i ja to znam." "Shaddam nije ništa bolji od svoga oca." Dominic je premetao po prstima nekoliko lažnih zlatnika, zveckajuüi njima. Uspravio se na stolici kao da je iznenada shvatio koliko je godina prošlo, koliko se veü dugo krije. "Dobro onda, saslušajte me. Ogorþeni smo i uvrijeÿeni što ste
naletjeli na nas. Dva momþLüa... koliko imate, šesnaest? Osmijeh izbrazda uštavljenu kožu na Dominicovim obrazima. "Mojim ljudima je neugodno što ste nas pronašli. Vrlo bih volio kada biste izašli van i pokazali nam što ste primijetili. Recite cijenu, plaüam." Liet je užurbano razmišljao o sredstvima i vještini koju je ova skupina posjedovala. Blago je ležalo uokolo, ali njima nisu bile ni od kakve koristi kuglice kao što su zeleni biseri. Nešto od oruÿa i opreme moglo bi da se iskoristi... Buduüi da je bio oprezan i razmišljao o posljedicama, Liet je postupio kao pravi Slobodnjak. "Pristat üemo, Dominiþe Verniuse, ali moj je uvjet da ne tražimo naknadu odmah. Kada mi bude potrebna usluga od tebe, zatražit üu, isto kao i Warrick. Za sada üemo samo poduþiti tvoje ljude kako da skrovište uþine nevidljivim." Liet se nasmiješio. "ýak i za Slobodnjake." * * * Krijumþari umotani u toplu odjeüu slijedili su mladiüe koji su im ukazivali na tragove što nisu bili savršeno prikriveni: izblijedelu boju u gleþerskom zidu stijene, previše oþigledne staze koje su vodile uz stjenovitu padinu. ýak i kada su im Slobodnjaci ukazali na te stvari, pojedini krijumþari i dalje nisu shvaüali što je to trebalo da im bude toliko oþigledno. Johdam se namrštio, ali ipak obeüao da þe obaviti predložene promijene. Dominic Vernius je udisao hladni zrak i zaprepašteno vrtio glavom. "Bez obzira na uloženi trud i sredstva da osiguraš svoj dom, uvijek postoji naþin da se u njega provali." Opustio je usne i namrštio se. "Generacije planera pokušavale su stvoriti savršenu izolaciju na Ixu. Samo je naša kraljevska obitelj razumjela cijeli sustav. Kakvo kolosalno traüenje truda i solarisa! Naši podzemni gradovi trebali su biti potpuno neosvojivi. Na kraju smo postali nehajni. Isto kao i ovi ljudi ovdje." Potapšao je Johdama po leÿima. Veteran koziþavog lica se smrkne i vrati na posao. Krupni þelavko ponovo uzdahne. "Bar su moja djeca umakla." Lice mu poprimi izraz gaÿenja. "Neka su prokleti prljavi Tleilaxi i prokleta bila Kuüa Corrino." Pljunuo je na tlo, zaprepastivši Lieta. Kada bi Slobodnjak pljunuo on je to þinio iz poštovanja, nudio je svoju tjelesnu vodu. Takvu þast zasluživali su samo rijetki. A Dominic Vernius je pljunuo u znak prezira. ýudan obiþaj, pomisli Liet. ûelavko se zagledao u dvojicu mladih Slobodnjaka. "I moja glavna baza na drugom planetu sigurno pati od istih nedostataka." Nagnuo se bliže njima. "Ako bilo koji od vas dvojice ikada poželi poüi sa mnom, mogli bismo obaviti inspekciju i ostalih naših objekata. Redovno putujemo na Salusu Secundus." Liet naþuli uši. "Salusu?" Sjetio se oþevih priþa o tome kako je odrastao na tom planetu. ýuo sam da je to jedan nevjerojatan svijet." Johdam, koji je radio u blizini, nasmije se u nevjerici. Poþešao se po ožiljku na obrvi koji ga je zasvrbio od znoja. "Vjeruj mi da vise uopüe ne sliþi na nekadašnju prijestolnicu Carstva." Asuyo to potvrdi kimanjem glave. Dominic slegne ramenima. "Ja sam voÿa Kuüe koja se odmetnula i zakleo sam se da üu napadati Carstvo. Salusa Secundus mi se þinila kao odliþno mjesto za skrivanje. Kome bi palo na pamet da me traži na planetu-zatvoru koji je pod najjaþim carskim osiguranjem?" Pardot Kynes je priþao o strašnoj nesreüi koja se dogodila Salusi kada se pobunila jedna plemiüka obitelj. Oni su se odmetnuli i aktivirali zabranjene atomike na planetu-prijestolnici.
Preživjelo je svega nekoliko þlanova Kuüe Corrino, ukljuþujuüi i Hassika III koji je obnovio dinastiju i uspostavio carsku vladu na novom svijetu, Kaitainu. Pardota Kynesa nisu baš mnogo zanimale povijest i politika, ali je zato veliku pozornost posveüivao prirodnom poretku stvari, tome kako se taj svijet izmetnuo iz raja u pakao zahvaljujuüi holokaustu. Planetolog je tvrdio da bi Salusa Secundus mogla vratiti nekadašnju klimu i slavu, ako bi se osigurala dovoljna sredstva i uložio veliki trud. "Možda jednog dana, volio bih da vidim jedno tako... zanimljivo mjesto." Svijet koji je toliko utjecao na mog oca. Dominic je prasnuo u smijeh i lupio Lieta po leÿima. Bila je to prijateljska gesta, premda su Slobodnjaci rijetko dodirivali jedni druge osim za vrijeme borbi noževima. "Pomoli se da ne moraš, momþe", reþe mu voÿa krijumþara. "Pomoli se da ne moraš."
43. Voda je slika života. Došli smo iz vode, prilagoÿeni smo na njeno sveprisustuo... i nastavljamo se prilagoÿavati. Carski planetolog Pardot Kynes. * * * "Ovdje vani mi Slobodnjaci ne uživamo ni u jednoj pogodnosti koju vi imate, gospo Fenring", primijeti Shadout Mapes dok je grabila naprijed svojim kratkim nogama. Njeni koraci bili su tako odmjereni i pažljivi da nije podizala þak ni prašinu s tvrdog tla bazena. Za razliku od vlažnog staklenika, suha noü nije zadržala mnogo od dnevne vruüine. "Je li vam hladno?" Osvrnula se da pogleda gipku, plavokosu Margot koja je ponosno išla ispred sveüenika Rutija. Mapes je na sebi imala svoj džaba ogrtaþ. Filteri pustinjskog odijela njihali su joj se pokraj lica, a njene tamne oþi odbijale su svjetlost Drugog Mjeseca. "Nije mi hladno", jednostavno reþe Margot. Na sebi je imala samo svjetlucavu pripijenu kuünu haljinu. Morala je namjestiti metabolizam kako bi nadoknadila nedostatak odjeüe. "A što je s tim tankim papuþama koje nosite?" Mrštio se sveüenik iza nje. "Nisu pogodne za putovanje kroz pustinju." "Niste mi dali vremena da se obuþem za putovanje." Poput svih ýasnih Majki, imala je debele žuljeve na tabanima zahvaljujuüi borilaþkim vježbama koje su morale izvoditi svakoga dana. "Ako se cipele pokidaju, iüi üu bosa." Slobodnjaci se osmjehnuše njenoj smirenosti i hrabrosti. "Za sada se dobro drži", prizna Mapes. "Nije poput drugih carskih podanika debelih od popijene vode." "Mogu ja i brže", ponudi Margot, "ako želite." Shvativši to kao izazov, Shadout Mapes nastavi vojniþkim korakom; nimalo se nije zadihala. Margot nije zaostala. Samo se malo oznojila. Iznad njihovih glava promakne noüna ptica prodorno kriknuvši. Nepoploþani put vodio je iz Arrakeena prema Rutijevom selu u daljini koje su ugnijezdilo u podnožju brda Zaštitnog Zida. Izbjegavajuüi gradska svjetla, Mapes je skrenula na jedva primetnu stazu koja se penjala prema stjenovitim brežuljcima. Zapadni Zid uzdizao se ispred njih. Bio je to vrletan megalit koji je obilježavao ovdašnju granicu Zaštitnog Zida. Mala družina se poþela penjati. U poþetku je stjenovita padina bila blaga, zatim je postala dosta strma. Išli su uskom stazom koja je zaobilazila jedno ogromno klizište. Slobodnjaci su brzo i sigurno napredovali držeüi se sjena. I pokraj sve obuke iz ravnoteže i izdržljivosti koju je prošla, Margot se dva puta saplela na nepoznatom terenu i ostali su je morali pridržati. To se izgleda sviÿalo vodiþima. Prošlo je više od dva sata od kada su napustili udobnost i sigurnost rezidencije u Arrakeenu. Margot je poþela trošiti tjelesne rezerve, ali još nije pokazivala znakove slabosti. Da li su i naše izgubljene Sestre isto ovako putovale? Mapes i sveüenik izgovarali su neke þudne rijeþi na jeziku za koji su Margot njena Druga sjeüanja rekla da se zove ýakobsa, i da su Slobodnjaci njime govorili tisuüljeüima, još od svog dolaska na Arrakis. Kada je prepoznala jednu Shadoutinu reþenicu, Margot je odgovorila: "Božja
moü je zaista velika." Njena primjedba je iznervirala sveüenika, ali se njegova niska suputnica samo mudro nasmiješila. "Sayyadina üe razgovarati s njom." Staza se nekoliko puta raþvala, Slobodnjakinja ih je malo vodila naviše, malo naniže ili bi krenula doslovno natrag, prije nego što bi se ponovo poþela penjati. Margot je prepoznala neka mjesta pri ledenoj mjeseþini i shvatila da je vodaju naprijed natrag ne bi li je zbunili i dezorijentirali. Zahvaljujuüi svojim benegesseritskim sposobnostima, Margot neüe imati nikakvih problema s povratkom. Nestrpljiva i znatiželjna, imala je želju izgrditi Slobodnjake što je nepotrebno vodaju uokolo, ali je odluþila da im ne otkrije da to zna. Poslije toliko godina þekanja, poveli su je u svoj skriveni svijet, na mjesto gdje nijedan stranac nikada nije kroþio. Vrhovna Majka Harishka bi tražila od nje da upamti svaku pojedinost. Možda üe Margot konaþno uspjeti da pribavi obavijesti za kojima je tako dugo tragala. Na jednom ispustu, Mapes se grudima prislonila uz stijenu i nastavila lagano uskom stazom iznad provalije, pridržavajuüi se vrhovima prstiju za stijenu. Margot se nije kolebala Xþiniti to isto. Svjetla Arrakeena treperila su u daljini, a ispod njih se sklupþalo selo Ruti. Na nekoliko metara ispred nje, Mapes je nestala u proþelju stijene. Margot je otkrila mali ulaz u špilju, jedva dovoljno velik da kroz njega uÿe jedna osoba. Unutra se prostor širio ulijevo. Pri nejasnoj svjetlosti vidjela je tragove oruÿa na zidovima. Slobodnjaci su oþigledno proširili špilju. Nosnice joj zapahne težak miris neopranih tijela. Shadout koja je išla ispred nje pozvala ju je pokretom ruke da je i dalje slijedi. Kada ih je sveüenik sustigao, Mapes je otvorila zapeþDüena vrata i gurnula ih prema unutra. Sada su mogli þuti glasove, zujanje strojeva i komešanje mnogobrojnih ljudi koje su ranije prigušivali brtve i vrata. Sjajne kugle podešene na mutno žuto poskakivale su na zraþnim strujama. Mapes proÿe kroz prolaz zaklonjen tkaninom i uÿe u prostoriju u kojoj su žene radile za razbojima. Tkale su tkanine od dugaþkih pramenova kose i pustinjskog pamuka. U toplom zraku zadržavao se težak miris ljudi i melangea. Sve oþi bile su uprte u plavokosu posjetiteljicu kraljevskog držanja. Prostorija s razbojima produžavala se u drugu, u kojoj je jedan muškarac poslovao oko metalnog kotla obješenog iznad ognjišta. Svjetlost od vatre poigravala je preko Shadoutinog izboranog lica i davala je njenim tamno plavim oþima divlji izgled. Margot nije ništa promaklo, pohranjivala je pojedinosti koje üe kasnije navesti u izvještaju. Nikada joj nije palo na pamet da Slobodnjaci mogu sakriti toliko stanovništvo, da postoji ovakvo jedno naselje. Konaþno su izbili u veüu odaju sa zemljanim podom ispunjenu pustinjskim biljkama i podijeljenim stazama. Prepoznala je zguaro, divlju alfalfu, creosote i travu siromaštva. Botaniþko tlo za testiranje! "Priþekajte ovdje, gospo Fenring." Mapes nastavi dalje u sveüenikovoj pratnji. Kada je ostala sama, Margot se sagnula pogledati kaktuse, vidjela je sjajno klasje, þvrstu jezgru, bljedunjave nove izdanke. Iz neke druge špilje þula je glasove i rezonantne napjeve. Zaþuvši neki zvuk podigla je pogled i ugledala jednu postariju ženu u crnoj odori. Stajala je sama na stazi s rukama prekriženim na grudima. Na toj þudnoj ženi vidjelo se da je þesto boravila vani, bila je vitka i þvrsta poput siga žice. Nosila je ogrlicu od svjetlucavih metalnih prstenova, a njene tamne oþi podsjeüale su na jame u sjeni izdubljene na njenom licu. Nešto u vezi njenog držanja, njenog prisustva, podsjetilo je Margot na Benegesseritkinju. Vrhovna Majka Harishka, koja je živjela na Wallachu IX, još malo pa üe napuniti dvije stotine godina, ali ova žena je djelovala þak i starije, tijelo joj je bilo zasiüeno zaþinom, koža ostarjela
prije bi se reklo zbog klime nego godina. ýak joj je i glas bio suh. "Ja sam Sayyadina Ramallo. Spremamo se za obred Sjemena. Pridruži nam se, ako si zaista ona za koju se izdaješ." Ramallo! Poznato mi je to ime. Margot stupi naprijed, spremna izrecitirati tajne šifrirane reþenice koje üe potvrditi da zna za rad Missionarije Protective. Žena po imenu Ramallo izgubila se meÿu dinama prije sto godina... ona je bila posljednja u nizu ýasnih Majki koje su nestale. "Nemamo sada vremena za to, dijete", prekinu je starica. "Svi þekaju. Buduüi da si ti meÿu nama i oni su isto tako znatiželjni kao i ja. Margot je slijedila Sayyadinu do ogromne špilje u kojoj je bilo na tisuüe ljudi. Nikada nije ni pomislila da postoji jedan tako veliki prostor unutar visokog stijenja - kako li samo uspijevaju izbjeüi stalne harkonennske ophodnje? Ovo nije bilo bijedno naselje, veü cijeli jedan skriveni grad. Slobodnjaci su imali mnogo više tajni i daleko veüe planove, nego što je to þak i Hasimir Fenring mogao predvidjeti. Naletjela je na zid neugodnih mirisa. Nagurani Slobodnjaci su na sebi imali prašnjave ogrtaþe i pustinjska odijela s otkopþanim ovratnicima u ovoj špilji vlažnoj od tolikih tijela. S jedne strane stajao je sveüenik koji ju je doveo iz Arrakeena. Sigurna sam da nisu ostavili nikakav trag koji bi ukazao na to da smo napustili staklenik. Ako me namjeravaju ubiti, nitko nikada neüe saznati što se dogodilo - bit üe isto kao i s ostalim Sestrama. A onda se Margot nasmiješila samoj sebi. Ne, ako mi naude, Hasimir üe ih pronaüi. Slobodnjaci su možda mislili da su njihove tajne sigurne, ali þak ni oni nisu bili dorasli grofu ako samo odluþi uüi im u trag. Možda Slobodnjaci nisu vjerovali u to, ali Margot je. Kada je i posljednji þovjek pustinje ušao u špilju koja je imala nekoliko ulaza, Ramallo þvrsto šþepa Margot za ruku. "Poÿi sa mnom." Stara Sayyadina ju je povela uz kamene stube do platforme u stijeni, odakle se suoþila s okupljenima. U špilji je zavladala tišina, þulo se još samo šuštanje odjeüe nalik na lepet krila slijepih miševa. Margot je s izvjesnom uznemirenošüu stala pokraj starice. Osjeüam se kao da üu biti žrtvovana. Zapoþela je vježbe disanja da se smiri. Nepregledni redovi slobodnjaþkih oþiju zurili su u nju. "Shai-Hulud bdi nad nama", reþe Ramallo. "Neka pristupe gospodari vode." ýetvorica muškaraca poþeše se probijati kroz gomilu. Po dvojica su nosili malu mješinu. Položili su kontejnere Sayyadini pred noge. "Je li u njima sjeme?" upita Ramallo. "U njima je sjeme", odvratiše njih dvojica uglas. Zatim se okrenuše i udaljiše. Otvorivši jednu mješinu, Ramallo prolije nešto tekuüine na obje ruke. "Neka su blagoslovljeni voda i njeno sjeme." Ispružila je ruke s kojih je kapala plava tekuüina þije su kapljice podsjeüale na tekuüe satire. Te rijeþi i obred zaprepastiše Margot, jer su podsjeüali na benegeseritsko iskušavanje Sestara pomoüu otrova. One su na taj naþin postajale ýasne Majke. Nekoliko kemikalija - sve smrtonosni otrovi - moglo se upotrijebiti za izazivanje užasne agonije i mentalne krize kod jedne Sestre. Da li su to preuzeli iz Missionarije Protective? Jesu li nestale Benegesseritkinje þak i ovu tajnu donijele Slobodnjacima? Ako je tako, što su još ti ljudi pustinje znali o planovima Sestrinstva? Ramallo oslobodi grliü mješine i okrene ga prema Margot. Margot se spusti na koljena bez imalo kolebanja i prihvati grliü, ali onda zastane. "Ako si stvarno ýasna Majka", prošaputa Ramallo," popit üeš ovaj dah Shai-Huluda bez ikakvih posljedica."
"Ja jesam ýasna Majka", reþe Margot. "Ovo sam veü jednom radila." "Nikada nisi ovo radila, dijete", reþe starica. "Shai-Hulud üe ti suditi." Mješina je zaudarala na poznati miris zaþina, ali osjeüala se i izrazita gorþina. Jetku plavu tekuüinu kao da je zamutila smrt. Prošla je kroz Agoniju i postala ýasna Majka, ali Margot umalo tom prilikom nije umrla. Ali mogla je ona to ponoviti. Sayyadina je odmotala grliü i na drugoj mješini. Ispila je gutljaj i prevrnula oþima. Ne smijem se plašiti, pomisli Margot. Strah je ubojica tima... Odrecitirala je u sebi cijelu Litaniju protiv straha, zatim je povukla kroz slamku i progutala tek jednu kap. Najmanja moguüa koliþina vlage pala joj je na vrh jezika. Imala je odvratan okus koji ju je udario poput þekiüa i prodro joj sve do stražnjeg djela lubanje. Otrov! Tijelo je poþelo da joj se uvija, ali natjerala je sebe da se usmjeri na vlastitu kemiju, izmijenila je nekoliko molekula, dodala ili oduzela koji radikal. Za to su joj bile potrebne sve njene vještine. Margot je pustila grliü. Svijest joj je plutala i vrijeme je stalo u svom vjeþnom, kozmiþkom napredovanju. Dopustila je tijelu i benegesseritskim sposobnostima koje je posjedovala da preuzmu stvar u svoje ruke i poþnu mijenjati kemiju ovog smrtonosnog otrova. Margot je shvaüala što mora uþiniti. Irebalo je promijeniti kemijski sastav tako da se on pretvori u nešto korisno, stvoriti katalizator koji üe preobratiti ostatak tekuüine u mješinama... Sada joj je u ustima bio sladak okus. Sve što je ikada do ovog trenutka uradila u svome životu ležalo je poput tapiserije rasprostrto pred njom. Sestra Margot Rashino-Zea, sada gospa Margot Fenring, ispitivala je svaku i najmanju pojedinost vezanu za sebe samu, svaku stanicu svoga tijela, svako nervno vlakno... svaku misao koju je ikada imala. Duboko u svojoj srži, Margot je pronašla ono užasno mraþno mjesto koje nikada neüe moüi vidjeti, mjesto koje je oþaravalo i užasavalo sve od njenog roda. Samo bi dugo oþekivani Kwisatz Hederach mogao u njega zaviriti. Lisan al-Gaib. Preživjet üu ja ovo, reþe ona samoj sebi. U Margotinoj glavi huþalo je kao da je netko tamo udario u gong. Ugledala je iskrivljenu sliku Sayyadine Ramallo koja je podrhtavala pred njom. A onda je jedan od gospodara vode prišao i gurnuo vrh grliüa u Margotina usta, pokupivši kap preobražene tekuüine koja je zatim skliznula u sadržaj u mješini. Drevna žena pokraj nje ispustila je svoj grliü, a drugi gospodar vode je pustio preobraženi otrov da poteþe iz jedne mješine u drugu kao kada se pale vatre prinošenjem zapaljenih baklji od jednog polja sasušene trave do drugog. Ljudi su se poþeli gurati oko mješina da bi primili nekoliko kapi katalizirane droge, vlažeüi usne. Ramallo je progovorila negdje u Margotinoj svijesti. "Pomogla si im da se to ostvari." ýudno. Ovo se toliko razlikovalo od svega što je ikada iskusila... a ipak i nije. Lagano, poput spavaþa u vlastitoj svijesti, Margot je osjetila kako se polako vraüa u odaju kamenih zidova, i da vizija izazvana drogom, prelazi u treperavo sjeüanje. Slobodnjaci su nastavili prstima dodirivati kapi koje su visjele, kušati ih i sklanjati se u stranu kako bi i ostali mogli sudjelovati. Euforija se širila špiljom poput svitanja. "Da, nekada sam bila ýasna Majka", reþe joj Ramallo konaþno. "Prije mnogo godina poznavala sam vašu Vrhovnu Majku." Buduüi da joj je svijest još bila zamagljena ostacima jake droge, Margot se þak nije mogla ni zaprepastiti. Starica kimne. "Sestra Harishka i ja smo išle u isti razred... jako, jako davno, ja sam se pridružila Missionariji Protectivi i poslali su me ovamo s još devet ýasnih Majki. Mnoge iz našeg reda su se veü prije toga izgubile, apsorbirala su ih slobodnjaþka plemena. Ostale su
jednostavno umrle u pustinji. Ja sam posljednja od njih. Težak je život na Dini, þak i za jednu izvježbanu Benegesseritkinju. I pokraj melangea koji smo shvatili i koji cijenimo na novi naþin." Margot se pažljivo zagledala u Ramalline oþi i u njima vidjela razumijevanje. "U svojoj poruci spominješ Lisana al-Gaiba," reþe Ramallo, drhtavim glasom. "On je blizu, zar ne? Poslije toliko tisuüa godina." Margot se trudila govoriti tiho dok su Slobodnjaci oko nje postajali sve euforiþniji. "Nadamo se za dvije generacije." "Ovi ljudi su tako dugo þekali." Sayyadina prijeÿe pogledom po euforiji u prostoriji. "Mogu ti otkriti neke benegesseritske stvari, dijete, ali ja sam se dvostruko obvezala. Ja sam i Slobodnjak, zaklela sam se da üu braniti vrijednosti pustinjskih plemena. Odreÿene stvari ne mogu se otkriti nikome izvana. Jednog dana üu morati izabrati nasljednicu - to üe bez sumnje biti jedna od ovdašnjih žena." Ramallo pogne glavu. Tau orgija u sieþu je toþka u kojoj se miješaju Bene Gesserit i Slobodnjaci. Mnogo prije nego što je ovamo stigla Missionarija Protectiva, ovi ljudi su otkrili kako uživati u narkotiku koji utjeþe na svijest na primitivan, jednostavan naþin." U sjenama ogromne prostorije Slobodnjaci su se razdvajali i spajali, omamljeni drogom; neki su našli unutrašnji mir i ekstazu, a neke su privukli þlanovi suprotnog spola s kojima su se grozniþavo sparivali. Prekrilo ih je platno na kome je površno bila prikazana stvarnost, pretvorivši njihove živote u sliku iz snova. "Stoljeüima su ih Sestre poput mene uþile da slijede nove obrede, tako da smo stare slobodnjaþke obiþaje prilagodile našima." "Mnogo ste postigle ovdje, Majko. Wallach IX üe biti sretan da to þuje." Dok se slobodnjaþka orgija nastavljala, Margot je imala osjeüaj da lebdi otupjelih osjeta i odvojena od svega toga. Drevna žena podiže ruku s prstima nalik na pandže kao da je blagoslavlja, a u stvari joj je naredila da se vrati u vanjski svijet. "Idi i podnesi izvješüe Harishki." Ramallo se nakratko nasmiješi. "I predaj joj ovaj dar." Iz džepa odore izvadila je malu uvezanu knjigu. Kad ju je otvorila, Margot je proþitala na naslovnoj strani: Priruþnik o prijateljskoj pustinji. Ispod je sitnijim slovima pisalo: "Ovo mjesto je puno života. Ovdje su ajat i buran Života. Vjeruj, i al-Lat te nikada neüe spaliti." "Ovo sliþi na Azhar Knjigu!" uzvikne Margot, iznenadivši se što je vidi prilagoÿenu slobodnjaþkom naþinu života. "Našu Knjigu Velikih Tajni." "Daj moj sveti primjerak Harishki. Bit üe zadovoljna." * * * Sveüenik iz Rutija je sada osjeüao strahopoštovanje prema njoj. Vratio je Margot u rezidenciju u Arrakeenu. Stigla je malo prije svitanja, u trenutku kada je nebo poþelo blijediti postajuüi meko naranþasto i uvukla se u krevet. Nitko u domaüinstvu — osim Shadout Mapes nije znao da je bila odsutna. Bila je uzbuÿena, i još satima je ležala budna. Nekoliko dana kasnije, glave pune pitanja, Margot se popela istim putem do špilje, sljedeüi kristalno jasnu kartu u svojoj glavi. Po jarkom suncu prošla je strmom stazom do Zapadnog zida, i prešla preko uskog ispusta do otvora u sieþ. Vruüina ju je usporavala. Skliznuvši u sjene hladne špilje, otkrila je da su zapeþDüena vrata bila uklonjena. Prošla je kroz prazne sobe. Nije bilo strojeva, namještaja, ljudi. Nije ostao nikakav dokaz. Samo su se mirisi zadržali...
"Znaþi, ipak mi ne vjeruješ u potpunosti, Sayyadina", izgovorila je naglas. Margot je dugo ostala u špilji u kojoj se održala tau orgija. Kleknula je na isto ono mjesto na kome je uzela Vodu Života, osjeüajuüi odjeke dugog boravka. Sada je sve to nestalo... Sljedeüeg dana se grof Hasimir Fenring vratio iz inspekcije s barunom Harkonnenom. Tijekom veþere, uživajuüi u njenom prisustvu, upitao je svoju ljupku ženu što je radila u njegovom odsustvu. "Oh ništa, ljubavi", odvratila je ona nonšalantno zabacivši svoju medno-zlatnu kosu. Prešla je usnama preko njegovog obraza nježno ga poljubivši. "Starala sam se o svome vrtu."
44. Stojim u svetom ljudskom prisustvu. Isto kao što ja to þinim sada, trebalo bi i ti jednog dana. Molim se tvom prisustvu da to bude tako. Neka buduünost ostane nesigurna, jer ona je platno koje treba primiti naše želje. Na taj naþin se ljudsko stanje suoþava s uvijek prisutnom tabula rasa. Mi imamo samo ovaj trenutak u kome stalno posveüujemo sebe svetom prisustvu koje dijelimo i stvaramo. Benegesseritski blagoslov * * * "Na taj naþin mi testiramo ljudska biüa, djevojko." Stojeüi iza svog stola koji je liþio na neku prepreku, ýasna Majka Gaius Helen Mohiam podsjeüala je na stranca kamenog lica, crnih i nemilosrdnih oþiju. "To je izazov þija je alternativa smrt." Jessica je istog trena postala napeta. Ta mršava djevojþica duge, bakrene kose, na þijem licu se veü nasluüivala nevjerojatna ljepota koja üe uskoro procvjetati, stajala je ispred Vrhovne Proktorke. Akilotkinja koja joj je predala poziv ýasne Majke, zatvorila je vrata iza nje. Prijeteüi su škijocnula. Kakvu li mi je to provjeru spremila? "Da, ýasna Majko?" Prizvavši svu svoju snagu, Jessica je uspjela da joj glas zvuþi smireno i da ne podrhtava, pri tom je zamišljala plitko jezero zvuka. Nedavno unapreÿenje donijelo je Mohiam dodatnu titulu Vrhovne Proktorke u Školi Majki na Wallachu IX. Mohiam je imala vlastiti privatni ured s drevnim knjigama zapeþDüenim u ormaru od prozirnog plaža koji ih je þuvao od vlage. Na njenom širokom stolu nalazila su se tri srebrna poslužavnika, na svakom od njih po jedan geometrijski predmet: zelena metalna kocka, jarko crvena piramida, zlatna kugla. Zrake svjetlosti odbijale su se od površina predmeta, poskakujuüi izmeÿu njih. Jedan dugi trenutak, Jessica je zurila u taj hipnotiþki ples. "Moraš me pažljivo slušali, djevojko. Obrati pozornost na svaku rijeþ, svaku promjenu u glasu, svaku nijansu. Od toga ti zavisi život." Jessica nabra vede. Uprla je pogled svojih zelenih oþiju u siüušne, pticolike oþi starije žene. Mohiani je bila nervozna i kao da se plašila, ali zašto? "Kakvi su ovo predmeti?" Jessica pokaza na neobiþne artikle na stolu. "Znatiželjna si, zar ne?" Jessica kimne. "Oni su ono što ti smatraš da jesu." Mohiamin glas bio je suh poput pustinjskog vjetra. Predmeti su se ujednaþeno okretali. Na površini svakog od njih primijetila je vrlo tamnu rupu - rupu koja je odgovarala po obliku samom predmetu. Jessica se usmjerila na crvenu piramidu, s trokutastim otvorom. Piramida je lebdeüi krenula prema njoj. Da li se ovo stvarno dogaÿa ili je sve samo iluzija? Trgnula se i otvorila širom oþi. Paralizirano je zurila. I druga dva geometrijska predmeta krenuše za prvim, tako da su sada sva tri lebdjela ispred Jessicinog lica. Briljantne zrake sijevale su i izvijali se. Bile su to spektralne pruge boja
koje su jedva þujno škljocale i prelijevale se. Jessicina radoznalost miješala se sa strahom. Mohiam ju je ostavila da þeka mnogo sekundi prije nego što je upitala željeznim glasom: "Kako glasi prva lekcija? Što su te uþili od malena?" "Ljudi se nikada ne smiju podþiniti životinjama, dakako." Jessica je dopustila da joj se u glasu osjete izvjesna ljutnja i nestrpljenje; Mohiam üe znati da je to bilo namjerno. "Poslije svega ýemu si me nauþila, Vrhovna Proktorko, kako možeš i pomislili da nisam ljudsko biüe? Da li sam ti ikada dala povoda..." "Tišina. Ljudi nisu uvijek ljudska biüa." Obišla je stol graciozno kao maþka koja je pošla u lov i zagledala se u Jessicu kroz svjetlucavu svjetlost izmeÿu kocke i piramide. Djevojþica je osjetila nervozno golicanje u grlu, ali se nije ni zakašljala niti je progovorila. Poznavala je dobro svoju instruktoricu i znala je da slijedi još nešto. I slijedilo je. "Prije mnogo stoljeüa, za vrijeme Butlerijanskog Džihada, veüina ljudi bili su samo organski automati koji su izvršavali naredbe misleüih strojeva. Bili su potlaþeni i nikada ništa nisu pitali, nikada se nisu opirali, nikada nisu razmišljali. Bili su ljudi, ali su izgubili onu iskru koja ih je þinila ljudskim biüima. Jezgra njihove vrste je ipak opstala. Uzvratili su, odbili su da se predaju i na kraju su pobijedili. Samo su se oni sjeüali što to znaþi biti ljudsko biüe. Nikada ne smijemo zaboraviti lekciju koju su nam održala ta opasna vremena." Odora ýasne Majke je zašuštala kada je krenula na jednu stranu, a onda je njena ruka poletjela zapanjujuüom brzinom u vrtlog kretanja. Jessica je ugledala iglu na vrhu njenog prsta koju je prislonila uz njezin obraz, tik ispod desnog oka. Djevojþica se nije trgnula. Na Mohiaminim usnama tankim poput papira pojavi se osmijeh. "Znaš za gom džabara, bahatog neprijatelja koji ubija samo životinje - one koji se ponašaju instinktivno, zaboravljajuüi na disciplinu. Ovaj vrh je prevuþen meta-cijanidom. Najmanji ubod dovoljan je da umreš. Igla je i dalje bila nepokretna, kao da se zaledila u zraku. Mohiam se nagnula bliže njenom uhu. "Od ova tri predmeta pred tobom, jedan predstavlja bol, drugi zadovoljstvo, a treüi vjeþnost, Sestrinstvo koristi te stvari na razne naþine i u velikom broju kombinacija. Za ovaj test, izabrat üeš onaj koji za tebe ima najdublji smisao i iskusit üeš ga, ako se usuÿuješ. Neüe biti nikakvih pitanja. Cijeli test se sastoji samo u tome." Ne miþXüi glavu, Jessica je pogledom prelazila s jednog predmeta na drugi i prouþavala ih. Upotrijebivši svoje benegesseritske moüi opažanja - i još nešto, þiji izvor nije znala - osjetila je zadovoljstvo u piramidi, bol u kutiji, vjeþnost u lopti. Nikada do sada je nisu podvrgli nekom sliþnom testu, i nikada za njega nije þula, premda je znala za gom džabara, legendarnu iglu nastalu u drevnim vremenima. "Ovo je test", reþe ýasna Majka Mohiam. "Ako ga ne proÿeš, ogrepst üu te." Jessica se ukoþila. "I ja üu umrijeti." * * * Uštavljena proktorka je poput lešinara lebdjela pokraj djevojþice, prateüi svaki treptaj njenog oka, svaki trzaj. Mohiam nije smjela dopustiti da Jessica primijeti njezin vlastiti strah i strepnju, ali je znala da mora nastaviti s testom. Ne smiješ pasti, küeri moja. Gaius Helen Mohiam je poduþavala Jessicu od njene najranije mladosti, ali djevojþica nije bila upoznata sa svojim porijeklom, nije znala koliko je važna za sestrinski program odgajanja.
Nije znala da joj je Mohiam majka. Stojeüi pokraj nje, Jessica je posivjela od usredotoþenosti. Kapljice znoja su joj svjetlucale na ýelu. Mohiam je prouþavala ustrojstva na geometrijskim oblicima, vidjela je da djevojþica mora prijeüi još nekoliko razina U svome umu... Molim te, dijete, moraš preživjeti. Ne mogu proüi kroz sve to još jednom. Previše sam stara. Prva küer koju je imala s barunom bila je slaba i defektna. Mohiam je usnula užasan san koji ju je natjerao da osobno ubije to dijete. Mohiam je bila sigurna da je vizija bila istinita; vidjela je svoje mjesto na vrhuncu milenija dugog programa odgajanja koji je sprovodilo Sestrinstvo. Ali takoÿer je saznala, zahvaljujuüi zapanjujuüem predviÿanju da üe Carstvo iskusiti ogromnu bol i mnoge smrti, da üe izgorjeti þitavi planeti, da üe doüi gotovo do potpunog genocida... ako nešto pode naopako s programom odgajanja. Ako se u sljedeüem naraštaju rodi pogrešno dijete. Mohiam je veü bila ubila jednu od svojih küeri i bila je voljna žrtvovati i Jessicu. Ako bude potrebe. Bolje i da je ubije nego dopustiti da izbije još jedan užasan džihad. Otrovna srebrna igla lebdjela je tik uz Jessicinu mlijeþnu kožu. Djevojþica je zadrhtala. * * * Jessica se usmjerila što je najbolje znala i umjela, zurila je ispred sebe, ali vidjela je samo rijeþi u svom umu, Litaniju protiv Straha. Ne smijem se plašiti. Strah je ubojica uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno poništenje. Kada je duboko udahnula da se smiri, upitala se. Što da izaberem? Ako pogriješim, umrijet üu. Shvatila je da mora prodrijeti još dublje. U trenutku ukazanja vidjela je u kakvom su odnosu ta tri geometrijska predmeta s þovjekovim putovanjem kroz život: bol raÿanja, zadovoljstvo života proživljenog kako treba, vjeþnost smrti. Trebalo je izabrati najdublji, tako je rekla Mohiam. Ali samo jedan? Morala je krenuti od poþetka? Prvo bol. "Vidim da si odabrala", primijeti Mohiam, promatrajuüi desnu djevojþLþinu ruku koju je ova podigla. Jessica je oprezno uvukla ruku u zelenu kocku kroz rupu na jednoj strani. Istog trena je osjetila kako joj koža gori, plamti, kako joj kosti ispunjava lava. Nokti su joj jedan za drugim otpadali na okrutnoj toplini. Nikada u životu nije þak ni zamišljala takvu agoniju. ona se sve više poveüavala. Suoþit üu se sa svojim strahom, i dopustit üu mu da prijeÿe preko mene i kroz mene. Uloživši krajnji napor, primorala je sebe da živi bez ruke, blokirala je živce. Uþinila bi ona to, kada bi morala. Ali logika je nadjaþala ýak i agoniju. Nije se mogla sjetiti da je vidjela Sestre s batrljcima u dvoranama Škole Majki. Ako su sve akilotkinje morale proüi ovaj test... Kada strah bude prošao, neüe ostati ništa. Daleki, analitiþki dio njenog mozga shvatio je da nije osjetila ni miris spaljenoga mesa, da nije vidjela pramenove sivog dima, da nije þula pucketanje niti cvrþanje masti. Samo þu ja ostati. Boreüi se da zadrži nadzor nad svojim živcima, Jessica je iskljuþila boi. Od zgloba do lakta, osjeüala je samo utrnulost. Njena ruka više nije postojala; agonija više nije postojala. Dublje, dublje. Nekoliko trenutaka kasnije, ona više nije imala fiziþko obliþje, potpuno se izdvojila iz svog tijela.
Iz rupe na zelenoj kutiji izbila je magla. Poput tamjana. "Dobro, dobro", prošaputala je Mohiam. Ta magla — manifestacija Jessicine svijesti — odlebdjela je do rupe predmeta drugog oblika, do otvora crvene piramide. Preplavilo ju je zadovoljstvo, poticajno, ali tako zaprepašüujuüe da ga je jedva uspijevala podnijeti. Od jedne krajnosti prešla je u drugu. Zadrhtala je, a zatim je potekla i jurnula, poput tsunamija koji se izdizao na nepreglednom moru. Sve više i više rastao je ogromni val, dostigao vrhunac... Nakon što se provozala na snažnom valu, magla njene svijesti iznenada se spustila niz njega, skotrljala... poþela padati... Slika je nestalo i Jessica je osjetila tanke cipele na nogama, ljepljivu, oznojenu kožu koja joj je prianjala uz njih, i tvrdoüu poda ispod. Njena desna ruka... I dalje je nije osjeüala, nije mogla da je vidi. þak ni batrljak, jer je jedino mogla pomicati oþi. Pogledavši udesno, vidjela je iglu s otrovom prislonjenu uz obraz, smrtonosnog gom džabara i zlatnu loptu vjeþnosti u pozadini. Mohiam je stajala nepomiþno, a Jessica je usmjerila pogled na oštar srebrni vrh, sjajnu središnju toþku svemira koji je visio poput udaljene zvijezde. Bio bi dovoljan površni ubod igle i Jessica hi ušla u loptu vjeþnosti, i umom i tijelom. Povratka ne bi bilo. Djevojþica više nije osjeüala ni bol ni zadovoljstvo, samo otupjelu nepokretnost dok je lebdjela nad provalijom odluke. A onda je shvatila: Ja sam ništa. "Bol, zadovoljstvo, vjeþnost... sve me to zanima", konaþno je prošaptala Jessica, kao iz velike daljine, "jer što je jedno bez druga dva." Mohiam je vidjela da je djevojþica prebrodila krizu. da je preživjela test. Životinja ne bi bila u stanju shvatiti nešto tako neopipljivo. Jessica se opustila. Otrovna igla se povukla. Za Jessicu je teško iskušenje završilo sasvim iznenada. Sve je to samo zamišljala, bol, zadovoljstvo, ništavilo. Sve je to postigla zahvaljujuüi benegesseritskoj kontroli uma, nevjerojatnoj sposobnosti Sestrinstva da usmjeri misli i postupke druge osobe. Test. Je li njezina ruka zaista nestala u zelenoj kocki? Da li se pretvorila u maglu? Smatrala je da nije. Ali kada je probala pomaknuti prste bili su ukoþeni i osjetljivi. Odjeüa joj je bila natopljena znojem. Mohiam je zadrhtala, ali se brzo pribraja. Na trenutak je zagrlila Jessicu, a onda je njeno držanje ponovo postalo službeno. "Dobro došla u Sestrinstvo, ljudsko biüe."
45. Borio sam se u velikim ratovima braneüi Carstvo i pogubio sam mnogo ljudi u Carevo ime. Obavljao sam svoju dužnost u Landsraadu. Obilazio sam kontinente na Caladanu. Izvršavao sam sve dosadne poslove vezane za upravljanje jednom Velikom Kuüom. A ipak su mi najljepši bili oni trenuci koje sam proveo sa svojim sinom. Vojvoda Paulus Atreid * * * Kada se vojvodin krilati brod odvojio od dokova i uputio prema otvorenom moru, Leto je stajao na pramcu. Okrenuo se da pogleda drevno zdanje Zamka Caladan iz koga je Kuüa Atreida vladala veü dvadeset šest generacije. Nije mogao prepoznati lica na prozorima gornjih katova, ali je zato primijetio jednu sitnu priliku na balkonu. Kailea. Iako je bila protiv toga da, na ovo putovanje povede malog Victora, koji još nije imao ni dvije i po godine, ipak je došla da ih isprati na svoj nijemi naþin. Leta je to dirnulo u srce. "Mogu li preuzeti kormilo?" na Rhomburovom okruglom licu lebdio je osmijeh pun nade. Njegova nemirna kosa boje slame vijorila se na osvježavajuüem zraku. "Nikada ranije nisam upravljao velikim krilatim brodom." "Priþekaj da izaÿemo na otvoreno more." Leto pogleda prognanog princa obješenjaþki. "Tako üe biti sigurnije. Mislim da se sjeüam da si nas jednom nasukao na greben." Rhombur pocrvene. "Od tada sam mnogo toga nauþio. Postao sam razumniji." "Da znaš da jesi. Tessia je odliþno utjecala na tebe." Benegesseritska priležnica mišje boje kose došla je s Rhomburom do doka, ruku pod ruku. Na rastanku ga je strastveno poljubila. Za razliku od nje, Kailea je odbila napustiti Zamak zbog Leta. U stražnjem dijelu plovila, mali Victor se hihotao, provlaþHüi ruke kroz hladne kapljice vode, dok je uvijek budan kapetan straže, Swain Goire, pazio na njega. Goire je zabavljao djeþaka i istovremeno budno motrio na njega. Osmorica ljudi krenuli su s Letom i Victorom na ovo zabavno putovanje. Osim Rhombura i Goira, poveo je sa sobom i Thufira Hawata, dvojicu stražara, kapetana broda i dva ribara, Giannija i Doma, Letove prijatelje s dokova s kojima se igrao kao djeþak. Lovit üe ribu; vidjet üe šume morskog korova i otoka kelpa. Leto üe pokazati svom sinu þuda Caladana. Kailea je željela držati djeþaka zakljuþanog u Zamku, gdje bi najopasnije stvari kojima bi Victor mogao biti izložen bile obiþna prehlada ili propuh. Leto je bez rijeþi saslušao njene žalbe, svjestan da putovanje brodom nije povod njenog protivljenja, veü samo trenutni razlog. Posrijedi je bio isti stari problem... Možda su komentari koje je Chiara stalno mrmljala konaþno uvjerili Kaileu da je Leto kriv za njenu neprihvatljivu situaciju. "Želim biti nešto više od prognanika!" uzviknula je prethodne veþeri koju su proveli zajedno (kao da je to imalo bilo kakve veze s ovim putovanjem). Leto je izbjegao podsjetiti Kaileu da joj je majka ubijena, da joj je otac i dalje bjegunac koga traže, i da je njezin narod još roblje Tleilaxa - dok je ona gospa jednog vojvode, da živi u zamku s divnim, zdravim sinom i u bogatstvu i raskoši koju može ponuditi jedna Velika Kuüa.
"Ne bi trebalo da se žališ, Kailea", reþe on, jedva prikrivajuüi bijes. Iako je nije mogao umiriti, Leto je ipak želio sve najbolje za njihovog sina. Tako su sada pod oblaþnim nebom udisali svježi oceanski zrak i udaljavali se od kopna. Krilati brod je sjekao vodu kao oštrica noža žele od pundi riže. Thufir Hawat je stajao u pripravnosti u kormilarskoj kabini; nije skidao pogled sa signala i klimatskih prilika. Bio je u stalnoj brizi da neka opasnost ne zaprijeti njegovom voljenom vojvodi. Gospodar Ubojica bio je u savršenoj formi, koža mu je veü odavno bila uštavljena, mišiüi poput kablova. Njegov oštar mentatski um bio je u stanju vidjeti kotaþe unutar kotaþa neprijateljskih urota. Prouþavao je posljedice treüeg i þetvrtog stupnja koje Leto, pa þak ni Kailea sa svojim smislom za poslove, ne bi mogli shvatiti. Ljudi su u rano popodne bacili mreže. Iako je bio cijelog života ribar, Gianni nije krio da više voli lijepi veliki odrezak za veþeru s dobrim kaladanškim vinom. Ali ovdje na puþini, morali su jesti ono što im je more pružalo. Kada su izvukli mreže pune stvorenja koja su se koprcala i uvijala. Victor je odjurio prouþiti prelijepe ribe raznobojnih krljušti. Uvijek na oprezu, Goire je savjesno stajao pokraj djeteta, ne dajuüi mu da dira one s otrovnim bodljama. Leto je izdvojio þetiri debele mastoribe, a Gianni i Dom su ih odnijeli u kuhinjicu da ih Rþiste. Zatim je kleknuo pokraj sina i pomogao znatiželjnom djeþaku da pokupi preostale ribe koje su se bacakale. Zajedno su ih vratili u more, i Victor je pljeskao ruþicama dok su gledali ta glatka obliþja kako nestaju u vodi. Put ih je odnio meÿu plutajuüe kontinente isprepletenog sargaso korova, zelenkastosmeÿu pustinju koja se protezala dokle god je pogled sezao. Široke rijeke protjecale su kroz pukotine u korovu. Uokolo su zujale muhe i polagale jaja u svjetlucave kapljice vode; crno-bijele ptice skakutale su s lista na list, proždiruüi raþLüe koji su se gegali kroz tople površinske slojeve. Zrak je ispunio smrad trule vegetacije. Kada su ljudi bacili sidro meÿu morski korov, posvetili su se razgovoru i pjevanju. Swain Goire je pomogao Victoru da baci najlon preko ruba broda. Udice su mu se zapetljale meÿu morski korov, ali je oduševljeni djeþak ipak uspio izvuüi nekoliko srebrnih morskih zvijezda. Victor je otrþao do kabine noseüi klizavu zvijezdu da je pokaže ocu, koji je nagradio sinovljevo umijeüe aplauzom. Poslije jednog ovako iscrpljujuüeg dana, djeþak se uspuzao na svoj ležaj ubrzo pošto je pao mrak i zaspao. Leto je odigrao nekoliko partija s dvojicom ribara; iako je bio njihov vojvoda, Gianni i Dom ga nisu puštali da pobjeÿuje. Smatrali su ga prijateljem... što je Leto i želio. Kasnije, dok su priþali tužne priþe ili pjevali tragiþne pjesme, Gianni bi se zaplakao pri prvom spomenu osjeüaja. Kada je noü veü odmakla, Leto i Rhombur su sjeli na palubu i u mraku nastavili razgovor. Rhombur je nedavno dobio kratku i jasnu šifriranu poruku da je C'tair Pilru primio eksploziv, ali u njoj nije bilo ni rijeþi o tome kako üe ga upotrijebiti. Princ je žudio za tim da vidi što su pobunjenici radili u ixijanskim špiljama, ali nije tamo mogao otiüi. Takoÿer nije znao što bi njegov otac radio u ovakvoj situaciji. Razgovarali su o Letovim diplomatskim pokušajima da sprijeþi novu eskalaciju sukoba izmeÿu Moritanija i Ecaza. Sve je išlo tako sporo i teško. Nailazili su ne samo na otpor zaraüenih strana veü i na otpor cara Shaddama IV osobno, koji je izgleda bio protiv uplitanja Atreida. Shaddam je vjerovao da je samim tim što je poslao legiju Sardaukara na Grumman na nekoliko godina riješio problem. A zapravo je samo odložio izbijanje neprijateljstava. Nakon što su carske trupe sada bile povuþene, napetost je ponovo poþela rasti... Tijekom jednog dugog trenutka šutnje, Leto je promatrao kapetana Goira, koji ga podsjeti na jednog drugog prijatelja i borca. "Duncan Idaho je veüþetiri godine na Ginazu."
"Postat üe sjajan majstor maþevanja." Rhombur se zagledao preko pustinje morskog korova, prema mjestu gdje su krzneni murmoni složili pjenušavi kor i pjesmom izazivali jedni druge kroz mrak. "Poslije toliko godina teških treninga, bit üe ti tisuüu puta vredniji. Vidjet üeš." "Ipak mi nedostaje." * * * Kada se sljedeüeg jutra Leto probudio, bila je siva, vlažna zora. Duboko dišuüi, osjeüao se svjež i pun snage. Victor je još spavao. U þvrsto stegnutoj šaci držao je ugao pokrivaþa. Rhombur je zijevao i protezao se na svom ležaju, ali nije davao znakove da üe iziüi za Letom na palubu. Ni na Ixu, princ nije bio ranoranilac. Kapetan krilatog broda veü je podigao sidro. Slijedeüi Hawatove upute - je li taj Mentat ikada spavao? - krenuli su jednim širokim kanalom kroz morski korov prema otvorenom moru. Leto je stajao na prednjoj palubi uživajuüi u tišini koju je narušavalo jedino brujanje motora krilatog broda. ýak su i ptice koje su skakutale po korovu bile mirne... Leto je uoþio þudnu boju oblaka na puþini, grudu treperavih svjetala koja se kretala. Ništa sliþno nikada ranije nije vidio. Sa svog mjesta u kormilarskoj kuüici, kapetan je pojaþao rad stroja i krilati brod je pojurio, dobivajuüi na brzini. Leto onjuši zrak, osjetio je metalni miris ozona. Samo što je ovaj bio još kiseliji. Skupio je svoje sive oþi, spreman pozvati kapetana. Gusta elektriþna aktivnost kretala se naspram vjetra, iznad same površine vode... kao da je živa. Približava nam se. Stariji muškarac nije skidao pogled s kormila ili fenomena koji je jurio prema njima. "Gledam je veü deset minuta, gospodaru moj - i za to vrijeme je prepolovila razmak." "Nikada ranije nisam vidio ništa sliþno." Leto je stajao pokraj kapetanove stolice. "Što je to?" "Gajim odreÿene sumnje." Vidjelo se da je kapetan zabrinut i uplašen; povukao je polugu za gas i strojevi zaurlaše glasnije nego ikad. "Mislim da bi trebalo bježati." Pokazao je udesno, što dalje od svjetlosti koja se približavala. Kao pravi vojvoda, Lete naredi, zaboravivši na prijateljski odnos koji je izgradio tijekom juþerašnjeg dana. "Kapetane, objasnite." "To je elekran, gospodine. Ako mene pitate." Leto se kratko nasmijao i zašutio. "Elekran? Zar on nije samo mit?" Njegov otac, stari vojvoda, volio mu je priþati priþe kada su njih dvojica sjedili pokraj logorske vatre na plaži i kada su noü osvjetljavali samo treperavi plamenovi. "Zapanjio bi se kada bi znao þega sve ima u moru, djeþDþe", govorio je Paulus, pokazujuüi prema tamnoj vodi. "Tvojoj majci se ne bi sviÿalo ovo što þu ti ispriþati, ali mislim da bi trebao znati." Povukao bi zamišljeno jedan dugaþak dim iz lule i poþeo priþu... Kapetan krilatog broda je odmahnuo glavom. "Vrlo su rijetki, gospodaru moj, ali postoje." Ako je to stvorenje sazdano od elemenata zaista postojalo, Leto je dobro znao kakvo uništenje i smrt ono može donijeti. "Okreni brod, onda. Idemo što dalje od te stvari i to maksimalnom brzinom." Kapetan je okrenuo brod udesno, prosjekavši uzburkanu bijelu brazdu kroz mirnu vodu. Pri tom je toliko nagnuo brod na bok da su ljudi poispadali s ležajeva. Letu su zglobovi na rukama pobijelili od stezanja ograde u kabini.
Thufir Hawat i Swain Goire uletješe u kabinu tražeüi da im se objasni ovakvo ponašanje. Leto je pokazao prema krmi i njih dvojica se zagledaše kroz poprskani plaz prozora. Goire soþno opsova što mu se nikada nije dogodilo u Victorovom prisustvu. Hawat nabra vjeÿe dok je njegov složeni mentatski um analizirao situaciju i izvlaþio potrebne obavijesti iz uskladištenog znanja. "U nevolji smo, moj vojvodo." Treperava svjetla i olujna pojava tog neobiþnog stvorenja primicala im se odostraga. Pojava se kretala sve brže i pretvarala je vodu u paru pri svom prolazu. Kapetanovo þelo sijalo je od znoja. "Vidio nas je, gospodine." Tako je snažno povukao polugu za gas do kraja da mu zamalo nije ostala u ruci. "Ne možemo mu pobjeüi þak ni ovim krilatim brodom. Bit üe bolje da se pripremimo za napad." Leto je ukljuþio alarm. Veü poslije nekoliko sekundi, pojavili su se i ostali stražari u pratnji dvojice ribara. Rhombur je nosio Victora koji se þvrsto držao za ujaka, uplašen iznenadnom uzbunom. Hawat je gledao prema krmi kroz poluspuštene oþne kapke. "Ne znam kako se boriti protiv mita." Pogledao je u svog vojvodu, kao da ga je na neki naþin iznevjerio. "Ipak üemo pokušati." Goire je pokucao po kabini. "Ovaj brodiü nas neüe zaštititi, je li tako? Stražar je bio spreman boriti se protiv svega što njegov vojvoda proglasi za neprijatelja. "Elekran je skup duhova ljudi koji su umrli u olujama na moru", reþe ribar Dom nesigurnim glasom izvirivši iz kabine dok su ostali izašli na zadnju palubu da se suoþe s tim stvorenjem. Njegov brat Gianni zavrti glavom. "Naša baka je priþala da je to živa osveta prezrene žene. Jako davno, jedna žena je izašla za vrijeme oluje i proklinjala þovjeka koji ju je ostavio. Pogodila ju je munja i tako je roÿen elekran." Leta su veü oþi zaboljele od gledanja u elekran koji se nadnosio nad njima. Sliþio je na sipu od elektriciteta nastalu od vertikalnih elektriþnih munja s plinovitim pipcima od plina. Munje su sijevale po njegovoj površini; magla, para i ozon su ga okruživali poput štita. Kada se to stvorenje približilo krilatom brodiüu, poveüalo je obujam usisavajuüi morsku vodu poput ogromnog gejzira. "Ja sam takoÿer þuo da može saþuvati oblik i ostati u životu samo dok je u dodiru s vodom", doda kapetan broda. "Ta obavijest je barem od neke koristi", primijeti Hawat. "Žarkog mu pakla! Neüemo valjda vaditi tu prokletu stvar iz vode", primijeti Rhombur. "Nadam se da postoji neki drugi naþin da je ubijemo." Hawat žurno izda naredbu i dvojica atreidskih stražara izvukoše laserske puške koje su ponijeli sa sobom na uporno traženje ratnika Mentata. Prije polaska Leto se upitao kako bi im uopüe mogle zatrebati na jednom obiþnom ribarenju; sada mu je bilo drago što su ih ponijeli. Dom i Gianni pogledaše prijeteüi þvor energije i povukoše se pod palubu. Swain Goire pogleda iza sebe i uvjeri se da je Victor s Rhomburom i tek onda podiže svoje oružje. On je prvi otvorio vatru s pramca brodiüa koji je jurio, ispalivši topli, pulsirajuüi snop svjetlosti. Ta energija je pogodila elekran i raspala se ne priþinivši nikakvu štetu. Opalio je i Thufir Hawat, a za njim i drugi atreidski stražar. "Beskorisno je!" zaurla Mentat ne bi li nadjaþao sve jaþe zujanje. "Moj vojvodo, ostanite u kabini." ýak i tamo unutra, Leto je osjeüao vrelinu i miris spaljene soli i hrskavo ispeþenog morskog korova. Munje primarne energije pucketale su kroz tekuüe tijelo elekrana. Taj ciklon sirove sile bio je sve bliži krilatom brodu. Jednim jedinim udarom mogao je uzdrmati brod i
pogubiti strujom sve na njemu. "Nigdje nismo sigurni, Thufire", doviknu Leto. "Neüu dopustiti da se ta stvar doþepa moga sina!" Pogledao je djeþaka koji je þvrsto držao Rhombura oko vrata. Kao da isprobava svoju snagu, jedan pucketavi pipak se savije i dodirne drveni bok broda poput sveüenika koji ga blagoslavlja. Dio metalne brodske opreme uz tresak se rasprsne dok su vrele iskre poigravale duž svih vodljivih dijelova. Brodski strojevi zakrkljaše i zamriješe. Kapetan ih je pokušao ponovo pokrenuti, ali je bio nagraÿen samo struganjem metalnih dijelova. Goire je bio spreman baciti se u pucketavu masu, ako bi im to pomoglo. Kada je brod stao, ljudi su nastavili pucati iz laserskih pušaka u jezgru elekrana, premda bez ikakvog uþinka. Isto bi postigli i da su ga gaÿali kuhinjskim noževima. Leto je, meÿutim, shvatio da ciljaju u pogrešno mjesto. Nepokretni brod poþeo se okretati pramcem prema þudovištu. Uoþivši priliku da nešto poduzme, Leto izaÿe iz kabine i potrþa prema zašiljenom pramcu krilatog brodiüa. Hawat vrisne ne bi li zadržao svog vojvodu, ali Leto podiže ruku i sprijeþi njegovo uplitanje. Hrabrost je oduvijek bila zaštitni znak Atreida. Preostalo mu je samo da se pomoli da se mudrost kapetanove subraüe nije sastojala samo od budalastih priþa. "Leto! Ne þini to!" viknu Rhombur, þvrsto privivši Victora na grudi. Djeþak je vrisnuo i poþeo se migoljiti, pokušavajuüi se osloboditi ujakovog stiska i otrþi kod oca. Leto poþne vikati na þudovište i mlatarati rukama u nadi da üe mu skrenuti pozornost i poslužiti kao mamac. "Ovamo! Evo me!" Morao je spasiti sina i svoje ljude. Kapetan se i dalje trudio pokrenuti strojeve, ali mu to nikako nije polazilo za rukom. Thufir, Goire i dvojica stražara pohitaše da se pridruže Letu na prednjoj palubi. Vojvoda je promatrao kako se elekran nadima. Dok se izdizao u zraku poput nadolazeüeg tsunamija, stvorenje je samo preko jednog tankog pramena ostalo u dodiru sa slanom vodom koja mu je omoguüavala da održi svoj tjelesni oblik. Od pražnjenja statiþkog elektriciteta Letu se kosa podigla na glavi, i imao je dojam da mu po koži mili milijun siüušnih kukaca. Mora odabrati pravi trenutak. "Thufire, Swaine - uperite svoje laspuške u vodu ispod njega. Pretvorite ocean u paru." Leto je podigao obje ruke kao da se nudi. Nije imao nikakvo oružje, ništa þime bi mogao ugroziti to stvorenje. Strašni elekran je još jaþe zasjao. Ta pucketava masa primarne energije izdizala se visoko iznad vode. Nije imao lice ni oþi ni oþnjake - cijelo njegovo tijelo sastojalo se od smrti. Hawat je izdao naredbu u trenutku kada se Leto bacio licem na palubu. Dvije laserske puške pretvorile su vodu u podnožju pucketave munje u pjenu i paru. Svuda uokolo podigoše se oblaci bijele pare. Leto se otkotrljao u stranu pokušavši naüi zaklon ispod visokog ruba broda. Dvojica atreidskih stražara takoÿer otvoriše vatru, pretvorivši u paru valove oko treperavog stvorenja. Elekran se zatresao kao da je iznenaÿen i pokušao se spustiti natrag do morske vode koja je kljuþala pod njim. Ispustio je sablasni krik i dva puta pogodio þamac munjama koje su se grþile. Konaþno, kada je njegova veza s vodom bila potpuno prekinuta, elekran se raspao. Pretvorio se u ništavilo uz sjajno sijevanje i eksploziju iskri i vratio se u kraljevstvo mita. Palubu zapljusne val vode, bockav i pjenušav kao da još sadrži djeliüe elekrana. Tople kapi poþeše bubnjati po Letu. Teško se disalo od mirisa ozona. Zatim se more ponovo smirilo, utihlo...
* * * Leto se iscrpljen, ali zadovoljan što je riješio problem i spasio svoje ljude - a na prvom mjestu, svog sina - vraüao bez žurbe krilatim brodiüem prema dokovima. Gianni i Dom veü su smišljali priþe koje üe priþati za olujnih noüi. Uljuljkan monotonim radom motora, Victor je spavao u oþevom krilu. Leto se zagledao u uzburkanu vodu koja je promicala pokraj njih. Milovao je tamnu djeþakovu kosu i smiješio se tom nevinom licu. U Victorovim crtama nazirao je tragove carske loze koju je Leto naslijedio od majke — uska brada, prodorne, blijedo sive oþi, orlovski nos. Dok je prouþavao uspavanog djeþaka, pitao se voli li više Victora od svoje priležnice. Ponekad nije bio siguran ni da li još uopüe voli Kaileu. Njihov odnos je postao naroþito napet tijekom ove posljednje teške godine... osjeüaji su se gasili polako i neumoljivo. Da li je njegov otac osjeüao to isto prema Heleni P Bio je prisiljen biti u vezi sa ženom þija su se oþekivanja toliko razlikovala od njegovih. Njihov brak je dostigao najnižu moguüu toþku. Svega je nekoliko ljudi znalo da je gospa Helena bila odgovorna za smrt starog vojvode, da je ona sredila da ga ubije salusanski bik. Nježno milujuüi svoga sina kako ga ne bi probudio, Leto se zakleo da nikada više neüe dopustiti da Victor bude izložen ovakvoj jednoj opasnosti. Srce samo što mu se nije raspuklo od ljubavi prema djeþaku. Možda je Kailea bila u pravu. Nije trebao povesti njihovo dijete u ribarenje. Ali onda je vojvoda zaškiljio i ponovo postao þeliþni voÿa. Shvatio je da su takve misli kukaviþne, i ispravio se. Ne mogu ga previše štititi. Napravio bih strasnu pogrešku kada bih razmazio ovo dijete. Mladi ljudi koji treba da jednoga dana postanu voÿe mogu oþvrsnuti samo ako se suoþavaju s opasnostima i izazovima - i Paulus Atreid je tjerao Leta da se suoþava s takvim stvarima. Spustio je pogled i ponovo se nasmiješio gledajuüi Victora. Konaþno, pomisli Leto, ovaj djeþak üe možda jednog dana biti vojvoda. Ugledao je nejasnu sivu obalu kako se pojavljuje iz jutarnje priobalne magle, a zatim i Zamak Caladan i njegove dokove. Bilo mu je drago što se vraüa kuüi.
46. Tijelo i um su dva fenomena, promatrani u razliþitim uvjetima, ali u jednoj te istoj krajnjoj stvarnosti. Tijelo i um su dva oblika živog biüa. Oni djeluju unutar þudnog naþela sinkronosti u kome se stvari dogaÿaju zajedniþki i ponašaju se kao da su iste... ali mogu biti razdvojeno zaþete. Medicinski priruþnik za osoblje, Škola Ginaz * * * Jednog kasnog kišnog jutra Duncan Idaho je þekao sa svojim drugovima iz klase na novom terenu za obuku, na novom otoku u beskrajnom nizu izoliranih uþionica. Tople kišne kapi slijevale su se po njima iz tropskih oblaka što su pritiskali odozgo. Ovdje kao da je uvijek padala kiša. Ovdašnji majstor maþevanja bio je uznojen i debeo, odjeven u sivo-žutu odjeüu. Oko ogromne glave nosio je obmotanu crvenu bandanu tako da mu je kosa boje mahagonija stršila naviše u mokrim šiljcima. Oþi su mu bile poput tvrdih strelica, tamno smeÿe i teško je bilo razlikovati šarenicu od zjenice. Govorio je visokim, kreštavim glasom koji je dopirao iz kutije koja se jedva vidjela od ogromnih þeljusti. Meÿutim, majstor maþevanja Riwy Dinari kretao se graciozno i brzo poput grabljivice pred odluþujuüi skok. Duncanu nije izgledao nimalo dobrodušan i znao je da ga ne treba podcijeniti. Njegova debeljuškasta pojava bila je brižljivo izgraÿena varka. "Ja sam ovdje legenda", rekao im je ogromni instruktor, "i vi üete to ubrzo shvatiti. Do druge polovine školovanja na Ginazu uspjelo je stiüi manje od polovine uþenika od onih koji su bili prisutni prvog dana kada je Duncan bio primoran da stavi na sebe teški oklop. Nekoliko uþenika je umrlo tijekom nemilosrdnih treninga, a mnogo više ih je odustalo i otišlo. "Samo najbolji mogu biti majstori maþevanja", govorili su uþitelji, kao da je to objašnjavalo sve teške zadatke. Duncan je bio bolji od drugih uþenika kako u borbi tako i u vježbama razmišljanja koje su bile vrlo bitne za voÿenje bitke i strategiju. Prije nego što je napustio Caladan bio je jedan od najboljih mladih boraca Kuüe Atreida — ali nije imao predodžbu da zna tako malo. "Borci se ne kale maženjem", monotono je promrmljao majstor maþevanja Mord Cour, davno jednog popodneva. "Kad se naÿu u situaciji da se moraju stvarno boriti, ljudi se kale kroz ekstremne izazove koji ih nagone da daju sve od sebe." Neki od majstora maþevanja predavaþa proveli su dane i dane poduþavajuüi ih vojnim taktikama, povijesti ratovanja, þak i filozofiji i politici. Oni su više voljeli retoriþke bitke nego maþeve. Neki od njih bili su inženjeri i struþnjaci za opremu koji su obuþavali Duncana kako da sastavi i rastavi svako oružje, kako da napravi vlastite ureÿaje za ubijanje iz oskudnih zaliha. 8þio je o upotrebi štitnika i popravljanju istih, o osiguravanju velikih objekata, i o planovima za velike i male bitke. Kiša je neumorno bubnjala po plaži, stijenju i uþenicima. Riwy Dinari kao da je uopüe nije primjeüivao. "Sljedeüih šest mjeseci nauþit üete napamet kodeks samuraja ratnika i integralnu filozofiju bulida. Ako budete uporno pokušavali izigravati sklisko kamenje, ja üu biti
bujica. Izbrisat üu vaš otpor tako da üete na kraju nauþiti sve ono þemu sam vas ja u stanju poduþiti." Šarao je preko njih svojim prodornim pogledom kao da puca iz mitraljeza tako da je svaki uþenik imao dojam da se obraüa upravo njemu. S vrha nosa visjela mu je kap kiše, jedna bi otpala, a veü bi se na njenom mjestu pojavila nova. "Morate nauþiti što je to þast ili ne zaslužujete da bilo što nauþite." Trin Kronos, koji se niþeg nije plašio i imao bolestan smisao za humor, prekine zaobljenog þovjeka. "ýast vam neüe izvojevati pobjedu ni u jednoj bici ako se svi sudionici ne pristanu pridržavati istih uvjeta. Ako se obvežete na besmislena ograniþenja, majstore, može vas pobijediti svaki protivnik koji je spreman prekršiti pravila." Pošto je to þuo, Duncan Idaho pomisli da sada razumije neke od drskih, provokativnih akcija koje je vikont Moritani poduzeo za vrijeme sukoba s Ecazom. Grumanci nisu igrali po istim pravilima. Dinarijevo lice porumeni. "Pobjeda bez þasti nije pobjeda." Kronos zavrti glavom ne bi li se oslobodio kiše. "Recite to mrtvim vojnicima one strane koja je izgubila." Prijatelji koji su stajali pokraj njega mrmljajuüi mu þestitaše na odgovoru. Iako su bili mokri do gole kože i blatnjavi, uspjeli su nekako, svi od reda, da saþuvaju svoj oholi ponos. Dinarijev glas postane još kreštaviji. "Biste li se odrekli cjelokupne ljudske civilizacije. A biste li radije postali divlje životinje?" Ogromni þovjek priÿe Kronosu koji je trenutak oklijevao, a onda se povuþe i zagazi u baru. "Ratnike iz škole Ginaz poštuju u cijelom Carstvu. Mi stvaramo najbolje borce i najveüe taktiþare, bolje þak i od Carevih Sardaukara. Da li nam je potrebna vojna flota na stazi? Da li nam je potrebna stajaüa vojska koja üe odbiti napadaþe? Da li nam je potrebna zaliha oružja kako bismo mogli noüu bezbrižno spavati? Ne! Jer mi se držimo kodeksa þasti i cijelo Carstvo nas poštuje." Kronos ili nije želio vidjeti ubitaþan pogled majstora maþevanja, ili mu je ovaj promaknuo. "Onda imate slijepu mrlju; previše ste samouvjereni." Tišina je dugo potrajala, prekidalo ju je samo dosadno bubnjanje kiše. Dinari je naglasivši svaku rijeþ odvratio: "Ali mi imamo þast. Nauþite je cijeniti." * * * Ponovo je lilo, isto kao i prethodnih mjeseci. Riwy Dinari je kaskao izmeÿu redova svojih Xþenika; ogromno tijelo nimalo nije smetalo tom majstoru maþevanja da se kreüe poput povjetarca po blatnjavom tlu. "Ako žudite za borbom, morate se osloboditi tjeskobe. Ako ste ljuti na svog neprijatelja, morate se osloboditi bijesa. Životinje se bore poput životinja. Ljudska biüa se bore profinjeno." Probio je Duncana svojim oštrim pogledom. "Oþistite um." Duncan nije disao, nije treptao. Sve stanice njegovog tijela su se zaledile u mirovanju, svi živci bili su u mu obamrli. Vlažni povjetarac mu je milovao lice, ali on ga je puštao da nastavi dalje; pljusak koji nikada nije jenjavao natapao mu je odjeüu, kožu, kosti - ali on je zamišljao da teþe kroz njega. "Stojte nepokretno - bez treptanja, nadimanja grudi, grþenja mišiüa. Budite kamen. Odvojite se od svjesnog svemira!" Poslije nekoliko mjeseci Dinarijevih strogih uputa, Duncan je nauþio kako usporiti svoj metabolizam do stanja sliþnog smrti, poznatog kao funestus. majstor maþevanja ga je nazivao proces proþišüavanja kojim pripremaju svoje umove i tijela za nove borilaþke discipline. Kada bi
ga postigao, funestus mu je pružao osjeüaj mira razliþito od svih prethodnih iskustava. Podsjeüao ga je na majþin zagrljaj, na njene slatke, prošaputane rijeþi. Obavijen transom, Duncan je usmjerio svoje misli, svoju maštu, svoj poriv. Oþi mu je ispunio snažan sjaj, ali on je uspio izdržati ga ni ne trepnuvši. Duncan osjeti oštar bol u vratu, ubod igle. "Ah! Još krvariš" , uzvikne Dinari, kao da je njegov zadatak bio da uništi što više kandidata. "Zato üeš krvariti i u bitci. Nisi postigao savršeno stanje funestosa, Duncane Idaho." Trudio se postiüi misaono stanje u kojem je um nareÿivao njegovoj þi energiji i u kojem je bio u stanju mirovanja, ali potpuno spreman za bitku. Tragao je za najvišom razinom koncentracije koju ne smiju zagaÿivati nepotrebne i zbunjujuüe misli. Osjeüao je kako zalazi sve dublje, dok je slušao verbalni pokolj Riwija Dinarija. "Nosiš jedno od najboljih sjeþiva u Carstvu, maþ vojvode Paulusa Atreida." Nadnio se iznad uþenika koji se trudio ostati usmjeren i smiren. "Ali moraš steüi pravo da ga upotrijebiš u bitci. Postao si vješt borac, ali još nisi ovladao vlastitim mislima. Previše razmišljanja usporava i otupljuje reakcije, sputava instinkte ratnika. Um i tijelo su jedno - a ti se moraš boriti i pomoüu jednog i pomoüu drugog." Krupni majstor maþevanja klizio je oko njega. Duncan je gledao ravno ispred sebe. "Ja vidim pukotine kojih þak ni ti sam nisi svjestan. Ako majstor maþevanja zakaže, onda on nije iznevjerio samo sebe - veü je doveo u opasnost i svoje sudrugove, osramotio je svoju Kuüu i obešþastio se." Duncan osjeti još jedan ubod u vrat i zaþuje zadovoljno gunÿanje. "Sad je bolje." Dinarijev glas je poþeo blijediti kada je nastavio obilazak... Dok se neumoljiva kiša slijevala niz njega, Duncan je održavao funestus. Svijet oko njega je utihnuo kao da se sprema oluja. Vrijeme je izgubilo svaki smisao za njega. "Ajaaa... Huuh!" Poslije Dinarijevog uzvika, Duncanova svijest poþela je lebdjeti, kao da je on þamac u rijeþnoj bujici o kojem se brinuo krupni majstor maþevanja. Potonuo je i nastavio dalje, probijajuüi se kroz metaforiþnu vodu prema odredištu koje je ležalo daleko izvan dosega njegovog uma. Veü je mnogo puta bio u tom mentalnom toku... putovanju partus dok je išao prema drugom stupnju meditacije. Sprao je sa sebe sve staro kako bi mogao poþeti iznova, poput djeteta. Svuda oko njega nalazila se svježa, þista i topla voda, maternica. Duncan je ubrzavao kroz tekuüinu, a brod koji je bio njegova duša podigao se. Tama se razrijedila i uskoro je nad sobom ugledao sjaj koji je postajao sve jaþi. Treperava svjetlost prerasla je u tekuüe blještavilo, i on ugleda sebe kao siüušnu þesticu koja pliva naviše. "Ajaaa... Huuh!" Poslije Dinarijevog drugog povika, Duncan izbije na površinu metaforiþke vode i vrati se na tropski pljusak i miomirisni zrak. Pohlepno je udisao zrak i kašljao zajedno s ostalim Xþenicima - a onda je shvatio da je potpuno suh; suha mu je bila odjeüa, suha koža, suha kosa. Prije nego što je stigao izraziti svoju zaþXÿenost, kiša mu je opet poþela natapati odjeüu. Krupni majstor maþevanja je sklopljenih ruka zurio u siva nebesa, dopuštajuüi kišnim kapima da mu se slijevaju niz lice kao na proþišüavajuüem krštenju. Zatim je spustio glavu i poþeo prelaziti s jednog lica na drugo s izrazom najveüeg zadovoljstva. Njegovi uþenici su dostigli novelus - posljednji neophodan stadij organskog ponovnog roÿenja bez koga nisu mogli prijeüi na nova, složena uþenja. "Da biste pobijedili sustav borbe, morate mu dopustiti da on pobjedi vas. Morate mu se potpuno predati." Slobodni, mokri krajevi crvene bandane majstora maþevanja Dinarija, vezani iza glave, padali su mu na vrat. "Vaši umovi su poput meke gline u kojoj je moguüe ostaviti
otiske." "Nauþit üemo sada, majstore", uglas izgovoriše svi. Majstor maþevanja sveþano reþe: "Bušido. Gdje poþinje þast? Drevni majstori samuraji postavljali su zrcala u svakom svom Sinto hramu i tražili od sljedbenika da se zagledaju pažljivo u njih kako bi vidjeli vlastita srca, promijenjene odraze svoga Boga. On je u srcu gdje se njeguje þast i gdje ona cvjeta." Znaþajno odmjerivši Trina Kronosa i ostale uþenike s Grummana, on nastavi: "Ovo nemojte nikada zaboraviti: bešþašüe je poput ureza na deblu stabla - umjesto da vremenom nestane, on se poveüava." Natjerao je razred da to tri puta ponovi prije nego što je nastavio. "Mladi samuraji, prvo üete nauþiti osnovne kretnje praznih ruku. Kada usavršite te tehnike, bit üe dodano i oružje." Sve ih je tako oštro pogledao svojim prodornim crnim oþima da su se uplašili. "Oružje je produžetak ruke." * * * Tjedan dana kasnije, iscrpljeni uþenici popadali su po ležajevima u svojim šatorima na neravnoj sjevernoj obali. Kiša je lupala po njihovim zaklonima, a pasatni vjetrovi puhali su cijele noüi. Umoran od teških borbi, Duncan je zaspao. Držaþi šatora su treperili, a metalne omþe su lupkale po vezanim konopima u postojanom ritmu koji ga je uspavljivao. Povremeno bi pomislio da nikada više neüe biti potpuno suh. Trgnuo ga je prodoran glas. "Svi van!" Prepoznao je Dinarijev glas, ali u njemu je bilo neþeg novog, prijeteüeg. Još jedan trening iznenaÿenja? 8þenici se izvukoše iz šatora na pljusak, neki u kratkim hlaþama, neki potpuno goli. Bez ikakvog kolebanja su se postrojili kao i obiþno. Kišu više nisu ni osjeüali. Sjajne kugle su poskakivale na vjetru, njišuüi se na krajevima suspenzorskih niti. Iznervirani majstor maþevanja, koji nije skinuo svoju kaki odoru, ushodao se ispred razreda. Koraþao je teško i ljutito; nije se obazirao na to što gazi po barama i prska uokolo. Iza njega je zavijao motor ornitoptera koji se prizemljio i nastavio mahati krilima. Crvena stroboskopska svjetiljka na vrhu letjelice osvjetljavala je na trenutke vitku priliku üelave žene Karsty Toper, koja je doþekala Duncana pri njegovom dolasku na Ginaz. Na sebi je imala uobiþajeno crno odijelo borilaþkih umijeüa koje je sada bilo potpuno mokro i stezala je u ruci sjajnu diplomatsku ploþicu otpornu na vlagu. Izraz lica bio joj je ozbiljan i zabrinut, kao da je jedva potiskivala gnušanje i bijes. "Prije þetiri godine, grumanski ambasador ubio je ekaškog diplomatu nakon što ga je ovaj optužio za sabotažu ekaških maglenih šuma, a zatim su grumanske trupe poduzele neoprostivo bombardiranje Ecaza. Ti gnjusni ilegalni napadi bili su narušavanje Velike Konvencije i Car je poslao legiju Sardaukara na Grumman ne bi li sprijeþio nove grozote." Toper je zašutjela dajuüi im vremena da shvate dublji smisao. "Pravila se moraju poštovati!" reþe Dinari. Vidjelo se da je vrlo uvrijeÿen. Karsty Toper istupi naprijed i podiže svoj kristalni dokument kao toljagu. Kiša joj se slijevala niz lubanju, sljepooþnice. "Prije nego što je povukao svoje Sardaukare s Grummana, Car je dobio obeüanja od obje strane da üe prestati svaka agresija." Duncan je na licima ostalih uþenika potražio odgovor. Izgleda da nitko nije znao o þemu ta žena govori niti zašto je majstor maþevanja tako ljut. "Ali Kuüa Moritani je ponovo napala. Vikont se nije držao dogovora", reþe Toperova, "i
Grumman... " "Prekršili su zadanu rijeþ!" prekine je majstor maþevanja Dinari. "Agenti s Grummana kidnapirali su brata i najstariju küer nadvojvode Armanda Ecaza i javno ih pogubili." Okupljeni uþenici potišteno zamumljaše. Duncanu je, meÿutim, bilo jasno da ovo nije samo pouka iz politike Kuüa koju su trebali nauþiti. Strepio je od onoga što üe uslijediti. Hiih Resser koji je stajao desno od Duncana, nelagodno se premještao s noge na nogu. Na sebi je imao hlaþe, ali ne i košulju. Dva reda iza njih, Trin Kronos se oþigledno ponosio onim što je njegova Kuüa uþinila. "U ovom razredu imamo sedmoricu uþenika s Grummana. Trojicu s Ecaza. Iako su te Kuþe zakleti neprijatelji, vi uþenici niste dopustili da to neprijateljstvo ugrozi rad naše škole. To vam služi na þast." Toperova spremi svoju diplomatsku ploþicu u džep. Krajevi bandane šibali su Dinarija po glavi, ali on je i dalje stajao onako krupan poput ogromnog nepokretnog hrasta. "Iako mi nemamo nikakve veze s ovim sukobom, i ne sudjelujemo u politici Carstva, Škola Ginaz ne može tolerirati takvo bešþašüe. Sramota me je þak i izgovoriti ime vaše Kuüe. Svi Grumanci, istupite. Naprijed i u sredinu !" Sedmorica uþenika ga posluša. Dvojica (ukljuþujuüi i Trina Kronosa) bili su goli, ali su stajali u stavu mirno sa svojim sudruzima kao da su potpuno odjeveni. Resser je djelovao uznemireno i vidjelo se da ga je sramota. Kronos je ogorþeno digao nos. "Morate donijeti odluku", reþe Toperova. "Vaša Kuüa je prekršila carski zakon. Sada je obešþašüena. Poslije toliko godina koje ste proveli ovdje na Ginazu, jasno vam je da je posrijedi velika uvreda. Nitko nikada nije bio izbaþen iz ove škole zbog þisto politiþkih razloga. Zato, možete se odreüi sulude politike vikonta Moritanija, ovdje i sada — ili da ovog trena i zauvijek budete izbaþeni iz Akademije." Pokazala je prema ornitopteru koji je þekao. Trin Kronos se namršti. "Poslije svih onih þasti, tražite od nas da se odreknemo svoje Kuüe, naših obitelji? Tek tako?" Bijesno se zagledao u debelog majstora maþevanja. "Nema þasti bez vjernosti. Zauvijek üu ostati vjeran Grummanu i Kuüi Moritani." "Ako si vjeran nepravednoj stvari izopaþuješ þast." "Nepravedna stvar?" Kronos se zacrvenio. Bio je ogorþen iako je pred svima stajao gol. "Nije na meni da dovodim u pitanje odluke svoga gospodara, gospodine - a nije ni na vama." Resser je gledao ravno ispred sebe i nijednom se nije osvrnuo na svoje drugove. "Izabrao sam da budem majstor maþevanja, gospodine. Ostat üu ovdje." Crvenokosi se vrati u red na svoje mjesto pokraj Duncana, dok su ga ostali Grumanci šibali pogledima kao da je izdajica. Potaknuti Kronosovim primjerom i preostala šestorica odbiše popustiti. Lordiü Moritanija zareži: "Obit üe vam se o glavu to što vrijeÿate Grumman. Vikont vam nikada neüe zaboraviti što ste se umiješali." Izgovorio je to kao prijetnju, ali nije ostavio neki naroþiti dojam ni na majstora maþevanja Dinarija ni na Karsty Toper. Grumanci su stajali ponosno i arogantno, premda im baš nije bilo svejedno što su dovedeni u ovakvu situaciju. Duncanu ih je bilo žao, jer je shvaüao da su i oni odabrali put þasti - samo drukþiji oblik þasti - odbili su okrenuti leÿa svojoj Kuüi bez obzira na optužbe. Da je on bio primoran birati izmeÿu Akademije i odanosti Kuüi Atreida, on bi se odluþio bez ikakvog kolebanja za vojvodu Leta... Poslije samo nekoliko minuta koje su dobili da se odjenu i pokupe svoje stvari, uþenici s Grummana su se ukrcali u topter. Krila su se produžila do kraja i poþela snažno mahati odnijevši letjelicu kroz kišu preko tamne vode. Na kraju je i njeno strobosvjetlo izblijedjelo poput umiruüe zvijezde.
47. Svemir je jedno nepristupaþno, neinteligentno, potpuno apsurdno mjesto. .. iz koga je život - osobito racionalan život - otuÿen. Nema sigurnog mjesta, niti osnovnog naþela od kojih svemir ovisi. Postoje samo prijelazni, zamaskirani odnosi, zatvoreni u ograniþenim veliþinama, koji sigurno moraju pretrpjeti promjenu. Meditacije iz Bifrosta, budislamski tekst * * * To što je Rabban desetkovao krznene kitove u Tula Fjordu bila je samo prva u nizu nesreüa koje su se dogodila Abulurdu Harkonnenu. Jednog sunþanog dana kada su se led i snijeg zapoþeli topiti poslije vrlo duge i jake zime, užasna lavina zatrpala je Bifrost, najveüe planinsko utoþište koje su sagradili budislamski redovnici. Tamo se takoÿer nalazio dom predaka Kuüe Rabban. Snijeg se sruþio poput bijelog þekiüa, poþistivši sve na svome putu. Porušio je zgrade i pokopao tisuüe religijskih sljedbenika. Emin otac, Onir Rautha-Rabban, uputio je vapaj za pomoü direktno u Abulurdovu glavnu kolibu. Abulurdu i Emmi se želudac zgrþio kada su þuli što se dogodilo i odmah su sjeli u ornitopter. Sa sobom su poveli i veüe transportere s mjesnim dobrovoljcima. Abulurd je pilotirao jednom rukom, a drugom je þvrsto stezao njene prste. Jedan dugi trenutak prouþavao je snažni profil širokoga lica svoje žene i njenu dugaþku crnu kosu. Iako nije bila klasiþno lijepa, on se nikada nije umorio od gledanja niti boravka u njezinom društvu. Putovali su duž razvedene obale, a zatim zašli duboko meÿu surove planinske lance. Uglavnom nije bilo putova do veüine izoliranih utoþišta i litica na kojima su se ugnijezdila. Sve sirovine vadili su iz planina; sve zalihe i ljudi dovoženi su topterima. Prije þetiri generacije, slaba Kuüa Rabban predala je planetna prava na industriju i financije Harkonnenima, pod uvjetom da im dopuste živjeti u miru. Religijski redovi gradili su samostane i bili su usmjereni na svete spise i sutre. Pokušavali su dokuþiti najtananije nijanse teologije. Kuüa Harkonnen uopüe nije marila za te stvari. Bifrost je jedan od prvih gradova sagraÿen po uzoru na grad iz snova Shangri-La. Uzdizao se na prijevoju lanca. Zgrade od isklesanog kamena bile su podignute na visokim stijenama koje su parale stalne oblake iznad Lankiveila. Gledani s balkona za meditaciju, njihovi vrhovi plutali su poput otoka na moru od bijelih kumulusa. Kule i minareti bili su prekriveni zlatom, s mukom izvaÿenim iz udaljenih rudnika; svaka ravna zidna površina bila je ukrašena frizovima ili izrezbarenim motivima s umetnutim dragim ili poludragim kamenjem. Oni su prikazivali drevne sage i metafore za moralne dvojbe. Abulurd i Emmi su mnogo puta do tada bili u Bifrostu. Dolazili su u posjet njenom ocu ili su se opuštali u nekom od utoþišta. Nakon povratka na Lankiveil poslije sedam godina života na prašnjavom Arrakisu, on i njegova žena morali su provesti mjesec dana u Bifrostu samo da bi proþistili umove. A sada je lavina gotovo potpuno uništila taj veliki spomenik. Abulurd nije znao kako se suoþiti s tim.
Sjedili su napeti u ornitopteru dok ga je on sigurnom rukom vodio kroz visoke i nemirne zraþne struje. Buduüi da nije bilo mnogo oznaka na putu niti putova, oslanjao se na koordinate za navisustav toptera. Letjelica je prešla preko lanca oštrog poput žileta i uletjela u gleþerima ispunjeno udubljenje, a zatim se popela uz neravnu crnu padinu do mjesta na kome se trebalo nalaziti naselje. Sunce je zasljepljuüe blještalo. Emmi je zurila pred sebe svojim jaspis smeÿim oþima, brojeüi vrhove i pokušavajuüi se orijentirati. Zatim je uprla prst, ali njegovu ruku nije puštala. Abulurd je prepoznao nekoliko svjetlucavih zlatnih tornjiüa i mlijeþno bijelo kamenje na kome su poþivale veliþanstvene zgrade. Gotovo treüina Bifrost nastambe bila je zbrisana kao da je neka divovska snježna metla sve pomela. Nije ostavila ništa, ni stijenu, ni zgradu ni redovnike koji se mole. Topter se spustio na nekadašnji gradski trg koji je sada bio rašþišüen za ekipe za spašavanje. Preživjeli redovnici i posjetitelji izmiljeli su na snježno polje; ljudi u odorama su ruþno napravljenim oruÿem, pa ýak i golim rukama, iskopavali preživjele, ali uglavnom su vadili samo smrznuta tijela. Abulurd je izašao iz toptera i okrenuo se da pomogne ženi; plašio se da joj možda koljena ne zaklecaju kao njegova. Hladni naleti vjetra nanosili su im kristale leda poput hrapavog pijeska u lica, ali suze koje su se pojavile u Abulurdovim blijedim oþima nije izazvao vjetar. Kada je primijetio da su stigli, gradonaþelnik širokih leÿa, Onir Rautha-Rabban, izaÿe pred njih. Usta iznad brade su mu se otvarala i zatvarala, ali iz njih nisu izlazile rijeþi. Na kraju je samo privukao küer i dugo zadržao Emmi u zagrljaju. Abulurd zagrli tasta. Bifrost je bio slavan po svojoj arhitekturi, po prizmatiþnim kristalnim prozorima koji su odbijali duge natrag u planinu. U tom gradu prebivali su umjetnici koji su pravili dragocjene predmete. Te predmete su zatim prodavali na drugim svjetovima bogatim kupcima. Najviše su se proþule nenadoknadive knjige izuzetne kaligrafije i ukrašeni manuskripti ogromne Naranþaste Katoliþke Biblije. Samo su najbogatije Velike Kuüe u Landsraadu mogle sebi priuštiti Bibliju koju su svojeruþno ispisali i ukrasili redovnici s Lankiveila. Naroþito velika potražnja bila je za pjevajuüim kristalnim skulpturama, harmonijskim formacijama kvarca izvaÿenim iz dubokih špilja, pažljivo poredanim i podešenim na odreÿene valne dužine, tako da je rezonancija jednog kristala, kada se kucne po njemu, slala vibraciju u sljedeüi i onaj iza njega u harmonijskoj lavini zvuka, stvarajuüi glazbu kakvoj nije bilo ravne u cijelom Carstvu — "Stiže još radnih ekipa i transportera", priopüi Abulurd Oniru Rauthi-Rabbanu. "Oni donose opremu i najnužnije zalihe." "Vidimo samo tugu i tragediju", reþe Emmi. "Znam da je prerano da sada hladno razmišljaš, oþe, ali ako bismo bilo kako još mogli... " Muškarac þetvrtastih ramena i sijede brade kimne. "Da, küeri moja." Onir je pogledao Abulurda ravno u oþi. "Sljedeüega mjeseca moramo isplatiti Kuüi Harkonnena našu desetinu. Prodali smo dovoljno kristala, tapiserija i kaligrafija, i odvojili smo propisanu sumu na stranu. Ali sada... "On pokaže prema ruševinama koje je za sobom ostavila lavina. "Sve je to zakopano tamo negdje, a novac koji imamo potreban nam je da platimo... " Prvobitnim dogovorom izmeÿu Kuüe Rabbana i Harkonnena, svi religijski gradovi na Lankiveilu pristali su plaüati odreÿeni iznos godišnje. Zauzvrat su bili osloboÿeni ostalih obveza i nitko ih nije dirao. Abulurd podiže ruku. "Ništa ne brinite," Iako je potjecao iz obitelji poznate po grubosti, Abulurd se uvijek trudio živjeti pravedno i prema drugima se odnositi s poštovanjem koje zaslužuju. Ali od kada je njegov sin onim lovom na kitove oskrvnuo prostor na kome su se oni parili u Tula Fjordu, imao je osjeüaj da klizi u tamnu, duboku rupu. Održavala ga je samo ljubav koja je postojala izmeÿu njega i Emmi. Ona
mu je davala snagu i ulijevala optimizam. "Imat þete sve potrebno na vrijeme. Sada je najvažnije da pronaÿemo preživjele i da vam pomognemo ponovo sve ovo izgraditi." Onir Rautha-Rabban je bio toliko oþajan da nije mogao ni zaplakati. Zurio je u ljude koji su radili na padini planine. Iznad njihovih glava sijalo je žarko sunce, a nebo je bilo jasno plavo. Lavina je obojila ovaj svijet nestvarnom bjelinom, prekrivši dubinu jada koji je donijela. * * * Na Giedi Jedan, u privatnoj odaji u koju je þesto odlazio sanjariti sa svojim neüakom i Mentatom, barun Harkonnen je bijesno reagirao na vijest o lavini. Usred buke koju je podigao, odskoþio je uvis zahvaljujuüi suspenzorskom mehanizmu. Ostali su i dalje sjedili u stolicamapsima. Nov, uglavnom ukrasni, štap bio je oslonjen o stolicu. Držao ga je na dohvat ruke ako bi mu zatrebao da nekoga udari. Glava ovog štapa bila je u obliku harkonennskog grifina, a ne pješþanog crva kao na onom koji je zavitlao s balkona. Ukrasni stupovi koji su se uzdizali u svim kutovima sobe bili su mješavina arhitektonskih stilova. U jednom kutu bila je fontana koja nije radila. Nije bilo prozora - barunu je ionako rijetko kad padalo na pamet da pogleda kroz neki - a uglaþani poploþani pod bio je hladan pod njegovim bosim nogama. Zahvaljujuüi suspenzorima, dodirivao je pod stopalima kao da ga miluje. U jednom uglu sobe o zid je bila oslonjena motka sa spuštenom zastavom Kuüe Harkonnen, odbaþena i nikada ne ispravljena. Barun je sijevao oþima na Glossu Rabbana. "Tvoj otac ponovo dokazuje da ima meko srce i kašu umjesto mozga." Rabban se trgne, uplašivši se da ga barun ne pošalje natrag da urazumi Abulurda. Na sebi je imao podstavljeni prsluk od smeÿe kože tako da su mu se vidjele gole mišiüave ruke. Kratko podšišana crvenkasta kosa bila mu je priljubljena uz glavu od þestog nošenja kacige. "Volio bih da me prestaneš podsjeüati na to da mi je on otac", primijeti on, pokušavši skrenuti barunov bijes. "Veüþetiri generacije redovno nam je stizao prihod iz samostana na Lankiveilu. Tako smo se dogovorili s Kuüom Rabbana. Oni uvijek plaüaju. Poznati su im uvjeti. A sada, zbog jedne male..." barun frkne, "snježne oborine" žele izbjeüi plaüanje desetine? Kako Abulurd smije tek tako svojim podanicima oprostiti porezne obveze? On je planetarni guverner i ima odreÿene odgovornosti." "Uvijek možemo natjerati ostale gradove da plate više", predloži Piter de Vries. Trgnuo se pri pomisli na ostale moguünosti. Ustao je iz stolice-psa i krenuo preko prostorije prema barunu; Široka odora se uvijala oko njega dok je graciozno i u tišini klizio poput duha osvete. "Ne želim dopustiti presedan kao što je ovaj", izjavi barun. "Više volim da naše financije budu uredne - a Lankiveil je uspijevao sve do sada ostati þist." Posegnuo je prema stoliüu sa strane i sipao sebi kirana rakiju. Pijuckao ju je u nadi da üe tekuüina s okusom dima ublažiti bol u njegovim zglobovima. Od kada je dobio ovaj pojas sa suspenzorskim mehanizmom, barun se još više ugojio, jer se sada manje naprezao nego ranije. Imao je dojam da mu meso poput tereta visi s kostiju. Barunova koža mirisala se na eukaliptus i klinþLü iz ulja koja je dodavao u svoje svakodnevne kupke. Djeþaci koji su ga masirali utrljavali su mu ulja duboko u kožu, ali i unatoþ svemu tome tijelo mu je bilo u sve lošijem stanju. "Budemo li popustljivi prema jednom gradu, to üe izazvati epidemiju nesreüa i izgovora." Napuþio je debele usne i zagledao se paukovskim crnim oþima u Rabbana.
"Jasno mi je zašto si nezadovoljan, striþe. Moj otac je budala." De Vries podiže dugaþak, košþat prst. "Da li bih mogao nešto istaknuti, barune? Lankiveil nam je unosan zbog trgovine kitovim krznom. Praktiþno sav naš prihod dolazi samo od te industrije. Nekoliko sitnica i suvenira iz samostana postižu lijepu cijenu, to je toþno... ali sve u svemu, dohodak od toga je beznaþajan. Držimo se opüeg naþela i tražimo da nam svi plate, ali nam zapravo nisu svi potrebni." Mentat zastane. "Što time hoüeš reüi?" On izvije svoje þupave obrve. "Želim reüi, moj barune, da si u ovom sluþaju možemo dopustiti... da recimo ovaj sluþaj posluži kao primjer drugima." Rabban se poþne smijati, gromoglasno kao i njegov stric. Još nije zaboravio vrijeme provedeno u progonstvu na Lankiveilu. "Kuüa Harkonnena upravlja dobrom Rabban-Lankiveil", barun reþe. "Zbog moguüih poremeüaja na tržištu zaþina, moramo osigurati apsolutnu kontrolu nad svime što donosi zaradu. Možda smo i mi bili popustljivi prema mom polubratu. Možda on misli da se može ponašati kako mu je volja i da üemo mi to trpjeti. Moramo zaustaviti takav naþin razmišljanja." "Što üeš uþiniti, striþe?" Rabban se nagnuo naprijed i zaškiljio svojim mesnatim kapcima. "Trebao si pitati što üeš ti uþiniti. Potreban mi je netko tko poznaje Lankiveil i netko tko shvaüa zahtjeve moüi." Rabban je progutao slinu u velikom oþekivanju; znao je što slijedi. "Vraüaš se tamo", naredi barun. "Ali ovog puta ne podvijenog repa. Ovog puta moraš nešto obaviti."
48. Bene Gesserit ne govori bespotrebne laži. Istina može bolje poslužiti. Kodeks Bene Gesserit * * * Jednog oblaþnog jutra, vojvoda Leto je sjedio sam u dvorištu Zamka Caladan zagledan u dimljenu ribu i jaja, doruþak kojeg nije ni pipnuo. Pokraj desne ruke poþivala mu je magnatabla s metalnim impregniranim papirnim dokumentima. Kailea se izgleda sve manje brinula o dnevnim poslovima. Toliko toga je trebalo uraditi, a ništa od toga nije bilo zanimljivo. S druge strane stola stajali su ostaci Hawatovog obroka; Mentat ga je pojeo na brzinu i otišao da se pobrine osiguravanjem današnjih državniþkih poslova. Letove misli su se stalno vraüale na astrobrod koji je ušao u stazu i šatl koji üe se uskoro spustiti na površinu. Što li to Bene Gesserit hoüe od mene? Zašto šalju delegaciju na Caladan? Nije imao više nikakve veze sa Sestrinstvom od kada je Rhombur uzeo Tessiju za zvaniþnu priležnicu. Njihova predstavnica je željela razgovarati s njim o nekoj "vrlo važnoj stvari", ali je odbila otkriti bilo što više. Želudac mu se stegao i nije baš najbolje spavao prethodne noüi. Ludost sukoba izmeÿu Moritanija i Ecaza nije mu izlazila iz glave. Iako je izašao na dobar glas u Landsraadu zahvaljujuüi svojim odluþnim diplomatskim nastojanjima, nedavna otmica i smaknuüe þlanova nadvojvodine obitelji izazvalo je kod njega muþninu. Leto je upoznao küer Armanda Ecaza, Sanyiu. Zakljuþio je da je privlaþna, þak ju je smatrao za dobru priliku. Ali grumanski probisvijeti ubili su Sanyiu i njenog strica. Znao je da to nije bio kraj krvoproliüu. Leto je promatrao svijetlog, naranþasto-žutog leptira koji je lepršao iznad vaze sa cvijeüem na sredini stola. Zahvaljujuüi lijepom insektu, na trenutak je zaboravio na svoje brige, ali razna pitanja su mu ubrzo poþela ponovo muþiti svijest. Arije dosta godina, za vrijeme njegovog suÿenja po konfiskaciji, red Bene Gesserit mu je ponudio pomoü i on je dobro znao da to ne þini iz puke velikodušnosti. Thufir Hawat ga je upozorio: "Benegesseritkinje ni za koga nikada ne izigravaju potrþke. Ponudile su ti pomoü jer su one to htjele, jer je njima to na neki naþin bilo od koristi." Hawat je, dakako, bio u pravu. Sestrinstvo je bilo vješto u pribavljanju obavijesti, osiguravanju moüi i položaja. Jedna Benegesseritkinja skrivenog ranga bila je udana za Cara; pokraj Shaddama IV stalno je bila jedna prastara Istinozborka; druga jedna Sestra udala se za Shaddamovog ministra za zaþin, grofa Hasimira Fenringa. Zašto su se oduvijek toliko zanimale za mene? pitao se on. Leptir je sletio na magnatablu pokraj njegove ruke, razmeüXüi se predivnom šarom na krilima. I pokraj svih svojih visokih mentatskih sposobnosti, Hawat nije bio u stanju dati bilo kakvu korisnu projekciju vezanu za motive Sestrinstva. Možda bi Leto trebao pitati Tessiju - Rhomburova priležnica obiþno je davala izravne odgovore. Iako je Tessia sada bila þlan atreidskog domaüinstva, mlada žena je ostala odana Sestrinstvu. A nije bilo organizacije koja je
bolje znala þuvati tajne od Bene Gesserita. Leptir je zaplesao u zraku pred njegovim oþima u vrtlogu boja. Ispružio je ruku s dlanom okrenutim naviše - i na njegovo iznenaÿenje stvorenje se spustilo na njegov dlan. Bio je tako lagan da ga je jedva osjeüao. "Znaš li ti odgovore koje tražim? To mi pokušavaš reüi?" Leptir kao da mu je bezuvjetno vjerovao, kao da je bio uvjeren da mu Leto neüe nauditi. Isto tako je bilo i s dobrim ljudima na Caladanu. I oni su mu slijepo vjerovali. Leptir je odletio i spustio se na tlo gdje je potražio kap rose u hladu stola za doruþak. Iznenada je u dvorište izašao jedan od slugu. "Moj vojvodo, delegacija je poranila. Veü su u svemirskoj luci!" Leto je naglo ustao, spustivši magnatablu sa stola. Pala je na hladni kamen kojim je dvorište bilo poploþano. Sluga je pohitao da je podigne, ali ga je Leto sprijeþio kada je vidio da je zgnjeþila leptira. Svojom nepažnjom je ubio to tanašno stvorenjce. Uznemiren, kleknuo je i ostao tako nekoliko sekundi. Je li vam dobro, gospodaru moj?" upita sluga. Leto se ispravio, odgurnuo magnatablu i navukao stoiþki izraz na lice. "Obavijesti delegaciju da þu ih primiti u svojoj radnoj sobi, umjesto u svemirskoj luci." Dok se sluga žurno udaljavao, Leto je podigao mrtvog leptira i položio ga izmeÿu dva lista magnatable. Tijelo mu je bilo zgnjeþeno, ali su prelijepa krila ostala netaknuta. Naredit þe da ovo stvorenje stave u prozirni plaz, kako bi ga zauvijek podsjeüao na to da je dovoljan trenutak nepažnje da se uništi ljepota... * * * Leto je na sebi imao crnu odoru i zeleni ogrtaþ s vojvodskim grbom. Ustao je od svog radnog stola od elaka drveta i poklonio se kada je ušlo pet u crno odjevenih Sestara, predvoÿeno jednom sjedokosom ženom strogog izgleda, upalih obraza i sjajnih oþiju. Pogled mu skrene na mladu ljepoticu bronþane kose pokraj nje, a zatim se ponovo usmjeri na predvodnicu. "Ja sam ýasna Majka Gaius Helen Mohiam." Na ženinom licu se nije oþitavalo neprijateljstvo, premda se nije ni razvuklo u osmijeh. "Hvala vam što ste nam dopustili da razgovaramo s vama, vojvodo Leto Atreidu." "Obiþna ne pristajem na posjete najavljene u posljednji trenutak", reþe on hladno kimnuvši. Hawat ga je posavjetovao da žene izbaci iz ravnoteže, ako može. "Meÿutim, pošto Sestrinstvo ne traži þesto od mene usluge, mogu napraviti izuzetak." Kuþni sluga je zatvorio vrata privatne radne sobe. Leto da znak svom ratniku Mentatu. "ýasna Majko, dopustite mi da vam predstavim Thufira Hawata, zapovjednika mog osiguranja." "Ah, to je slavni majstor ubojica", primijeti ona pogledavši ga ravno u oþi. "To nije moja službena titula." Hawat se gotovo ukoþio od sumnjiþavosti, tako da se tek jedva primjetno naklonio. U zraku se osjeüala velika napetost i Leto nije znao kako je ukloniti. Dok su se žene smještale u duboke stolice s jastucima, Leto shvati da ga je oþarala mlada djevojka bronþane kose koja je ostala stajati. Imala je možda sedamnaest godina, inteligentne, široko razmaknute zelene oþi na ovalnom licu s prüastim nosem i bujnim usnama. Imala je kraljevsko držanje. Da li ju je veü negdje vidio? Nije bio siguran. Mohiam pogleda mladu djevojku koja je stajala uspravno i ukoþeno i njih dvije razmijeniše poglede kao da je meÿu njima postojala nekakva veza. "Ovo je Sestra Jessica, vrlo talentirana akilotkinja, dobar znalac u mnogim stvarima. Željele bismo je darovati vašem
domaüinstvu s najboljim željama." "Da nam je darujete!" Ponovi Hawat oštro. "Kao služavku ili kao vašeg uhodu?" Djevojka ga je oštro pogledala, ali je brzo uspjela prikriti bijes. "Kao suprugu, ili samo kao rezonator ideja. To üe vojvoda odluþiti." Mohiam je smireno zanemarila Mentatov optužujuüi ton. "Sestre Bene Gesserita su se pokazale kao vrijedni savjetodavci u mnogim Kuüama, ukljuþujuüi i Kuüu Corrino." Svu svoju pozornost poklonila je Letu, premda je oþigledno bila svjesna svakog pokreta koji je Hawat napravio. "Jedna Sestra je u stanju zapažati i izvoditi vlastite zakljuþke... ali to ne znaþi da je uhoda. Mnogi plemiüi smatraju da su naše žene odliþne družbenice, lijepe, nadarene u umjetnostima... Leto ju je prekinuo. "Ja veü imam priležnicu koja je ujedno i majka moga sina." Pogledao je u Hawata i primijetio da Mentat analizira nove podatke. Mohiam mu se znalaþki nasmiješila. "Važan þovjek poput vas može imati više od jedne žene, vojvodo Atreidu. Vi još niste odabrali sebi ženu." "Za razliku od Cara, ja ne držim harem." Ostale Sestre su postajale nestrpljive, a ýasna Majka je duboko uzdahnula. "Tradicionalno znaþenje rijeþi 'harem', vojvodo Atreidu, podrazumijevalo je sve žene za koje je jedan muškarac bio odgovoran, a tu su spadale i sestre i majka, kao i priležnice i žene. Rijeþ tada nije sadržavala u sebi seksualno znaþenje." "Igra rijeþima", promrmlja Leto. "Želite li se igrati rijeþima, vojvodo Leto, ili da sklopimo dogovor?" ýasna Majka je pogledala Hawata kao da razmišlja što može reüi pred Mentatom. "Privukla nam je pozornost jedna stvar vezana za Kuüu Atreida. Rijeþ je o izvjesnoj uroti protiv vas od prije mnogo godina." Hawat se jedva primjetno trgnuo i odmah je svu svoju pozornost usmjerio na ovo. Leto se nagnu naprijed. "O kakvoj je uroti rijeþ. ýasna Majko?" Prije nego što vam otkrijemo ovo vrlo važnu obavijest, moramo postiüi dogovor." Leto ni najmanje nije bio iznenaÿen. "Zar mnogo tražimo zauzvrat?" Mohiam pomisli da üe možda morati upotrijebiti Glas, jer je situacija zahtijevala brzi rad, ali Mentat bi to sigurno uoþio. Jessica je ostala stajati sa strane, tako da su je svi mogli vidjeti. Svaki drugi plemiü bio bi sretan da ima ovo ljupko dijete u svojoj sviti... po svaku cijenu." Leto je ubrzano razmišljao. 2þigledno je da žele imati nekoga ovdje na Caladanu. S kojim ciljem? Da bi provodile utjecaj? Zašto bi se muþile oko toga? Tessia je veü ovdje, ako im je toliko neophodan uhoda. Kuüu Atreida su poštovali i imala je utjecaja u Landsraadu, ali ona nije bila neka posebno jaka kuüa. Zašto sam im ja privukao pozornost? I zašto baš nude ovu djevojku ? Leto je obišao radni stol i pozvao Jessicu: "Priÿi." Mlada žena je klizeüi prešla preko male radne sobe. Bila je za glavu niža od vojvode, i imala besprijekornu svježu put. Nametljivo ga je pogledala. ýuo sam da su sve Benegesseritkinje vještice", reþe on provlaþHüi prst kroz njezinu bronþanu svilenkastu kosu. Pogledala ga je u oþi i tihim glasom odgovorila: "Ali imamo srca i tijela." Usne su joj bile meke i senzualne, pozivale su. "Ah, ali za što su vaša srca i tijela poduþena?" Odbacila je njegovo pitanje mirnim glasom. "Poduþena su da budu odana, da nude ljubav... da raÿaju." Leto pogleda Thufira Hawata. Ratnik uštavljene kože više nije bio u mentatskom transu. Kimnuo je, stavivši mu tako do znanja da se ne protivi pogodbi. Njih dvojica su prethodno