planirala da budu agresivni prema delegaciji. Htjeli su vidjeti kako þe se Bene Gesserit ponašati pod pritiskom, htjeli su ih izbaciti iz ravnoteže kako bi Mentat mogao prouþiti njihove reakcije. Ovo je izgleda bila prilika o kojoj su razgovarali. "Mislim da Bene Gesserit nikada ništa ne daje besplatno", odbrusi Leto u iznenadnom bijesu. "Ali gospodaru moj... "Jessica nije stigla da završi reþenicu, jer je on izvukao nož s drškom ukrašenom dragim kamenjem iz korica za pojasom i prinio joj oštricu tik uz grlo. Pri tom ju je još i þvrsto privio uz sebe kao da je talac. Ostale Benegesseritkinje se nisu ni pomaknule. Zurile su u Leta vedro, kao da su smatrale da ga Jessica može ubiti ako samo odluþi da to uþini. Mohiam je sve to promatrala nedokuþivim pticolikim oþima. Jessica je zabacila glavu još više otkrivši svoj meki, glatki vrat. U Školi Majki su je nauþili da su se tako ponašali D-vukovi: kada izložiš vrat kao da se potpuno predaješ, agresor se povlaþi. Vrh Letovog noža blago joj je pritiskao kožu, ali nedovoljno da joj pusti krv. "Ne vjerujem u vašu ponudu." Jessica se sjetila nareÿenja koje joj je Mohiam prošaputala u uho neposredno prije nego što su izašle iz šatla u Cala Municipal svemirskoj luci. "Ne dopusti da lanac bude prekinut", rekla joj je stroga mentorka. "Moraš nam podariti žensko dijete koje tražimo." Jessici nije bilo reþeno gdje se ona uklapa u program odgajanja Sestrinstva, i nije bila u položaju pitati. Mnoge mlade djevojke bile su dodjeljivane raznim Velikim Kuüama kao priležnice, i ona nije imala razloga smatrati kako je razliþita od ostalih. Poštovala je svoje nadreÿene i trudila se da to pokaže, ali ju je ponekad Mohiam sa svojim nepokolebljivim stavovima dovodila do ludila. Prepirale su se i na putu ovamo i ostaci toga su se još osjeüali u zraku. Leto joj je prošaputao u uho: "Mogao bih te sada ubiti." Ali nije mogao sakriti ni od nje niti od ostalih Sestara da je njegov bijes lažan. Prije mnogo godina, nareÿeno joj je da prouþi ovog tamnokosog muškarca krijuüi se u sjeni balkona na Wallachu IX. Pritisnula je grlo uz sjeþivo. "Vi niste usputni ubojica, Leto Atreidu." Povukao je oštricu, ali je zadržao ruku oko njenog struka dok je ona govorila; "Neüu vam ja ništa nažao uþiniti, nemate se þega bojati." "Jesmo li postigli dogovor, vojvodo Leto?," upitala je Mohiam, nimalo uznemirena njegovim ponašanjem. "Uvjeravam vas da je naša obavijest vrlo... vrijedna." Leto nije volio kada ga stjeraju u kut, ali se ipak odvojio od Jessice. "Kažete da je netko kovao zavjeru protiv mene?" Osmijeh se pojavio u izboranim kutovima usta ýasne Majke. "Prvo morate pristati na dogovor. Jessica ostaje ovdje i prema njoj þe se svi odnositi s dužnim poštovanjem." Leto i njegov ratnik Mentat razmijeniše poglede. "Može živjeti u Zamku Caladan", reþe on konaþno, "ali ne pristajem primiti je u svoju postelju." Mohiam slegne ramenima. "Upotrijebite je kako želite. Jessica je talentirana i korisna, ali nemojte tratiti njene talente." Biologija üe veü uþiniti svoje. ýasna Majko, þujmo tu vašu tako vrijednu obavijest", zatraži Hawat. Mohiam proþisti grlo i odgovori. "Rijeþ je o nesretnom sluþaju koji se dogodio prije nekoliko godina zbog kojeg ste lažno optuženi da ste napali dva broda Tleilaxa. Saznale smo da su u to bili umiješani Harkonneni." I Leto i Hawat se ukoþiše. Mentatove vjeÿe se naboraše, i on odmah zapade u duboku koncentraciju išþekujuüi još podataka.
"Imate li dokaz za to?" upita Leto. "Upotrijebili su nevidljivi ratni brod i pucali na brodove Tleilaxa. Željeli su da vi budete optuženi te da na taj naþin izazovu rat izmeÿu Atreida i Tleilaxa. Kod nas je olupina te letjelice." "Nevidljivi brod? Nikada nisam þuo za tako nešto." On ipak postoji. Imamo prototip, jedini te vrste. Sreüom, Harkonneni su imali tehniþkih problema koji su pridonijeli njegovom... padu... u blizini naše Škole Majki. Takoÿer smo ustanovile da Harkonneni nisu u stanju napraviti još jedan takav brod." Mentat ju je pomno promatrao. "Jeste li prouþili tehnologiju?" "Ono što smo saznale ne možemo vam otkriti. Takvo jedno zastrašujuüe oružje moglo bi izazvati kaos u Carstvu." Leto se kratko i oštro nasmijao, ushiüen što je konaþno dobio odgovor na pitanje koje ga je muþilo petnaest godina. "Thufire, prenijet üemo ovu obavijest u Landsraad, i jednom zauvijek skinuti ljagu s mog imena. ýasna Majko, ustupite nam sve dokaze i dokumentaciju... " Mohiam odmahnu glavom. "To nije bio dio pogodbe. Oluja je prošla, vojvodo Leto. Vaše suÿenje po konfiskaciji se završilo, i vi ste osloboÿeni svih optužbi." "Ali sumnja je ostala. Neke od Velikih Kuüa i dalje misle da sam bio umiješan. Vi mi možete pružiti dokaz da sam nevin." "Da li vam to toliko znaþi, vojvodo Leto?" Izvila je obrve. "Možda biste mogli taj novþLü utrošiti na bolji naþin. Sestrinstvo vas u ovome ne bi podržalo, jer bi na taj naþin samo nahranilo vaš ponos ili vam umirilo savjest." Leto se osjeüao bespomoüan i vrlo mlad pred Mohiam koja je prodorno zurila u njega. "Kako možete doüi s takvim jednim takvim otkriüem i oþekivati da ništa ne poduzmem? Ako mi ne date nikakav dokaz za ono što govorite, onda je vaša informacija bezvrijedna," Mohiam se namršti, a tamne oþi joj zasijaše. "Ma dajte, vojvodo Leto. Da li Kuüu Atreida zanimaju samo raskoš i dokumenti? Mislila sam da vi cijenite istinu radi nje same. Ja sam vam dala istinu." "To vi kažete", reþe hladno Hawat. "Mudri voÿa zna biti strpljiv." Mohiam je bila spremna za pokret i dala je znak svojim pratiljama. "Jednog dana üete otkriti kako da najbolje iskoristite ovo što sam vam rekla. Ohrabrite se. Trebalo bi vam biti od velike vrijednosti veü i to što ste saznali što se stvarno dogodilo u tom astrobrodu, vojvodo Leto Atreidu." Hawat se htio usprotiviti, ali Leto podiže ruku. "Ona je u pravu, Thufire. To mi je zaista vrlo važno." Pogledao je u djevojku bronþane kose. "Jessica može ostati ovdje."
49. ýovjek koji se prepušta adrenalinskoj zavisnosti okreüe se protiv cijelog þovjeþanstva. Okreüe se protiv sebe. Bježi od uspješnih ishoda u životu i priznaje poraz do koga dovodi njegov nasilni rad. Cammar Pilru, ixijanski ambasador u progonstvu Traktat o padu nepravednih vlada * * * Tajna pošiljka eksploziva stigla je netaknuta, donijeli su je podmitljivi þlanovi stranih posada koje su obavljale isporuku. Bila je skrivena meÿu sanducima i isporuþena na odreÿeni dok za istovar u ulaznoj špilji kanjona. C'tair je radio na istovaru. Primijetivši teško uoþljive oznake, skrenuo je kontejner bezazlenog izgleda kao i mnogo puta do tada. Kada je, meÿutim, otkrio da se unutra nalaze brižljivo upakirane eksplozivne hostije, zaprepastio se. Vjerojatno ih je tisuüu! Osim uputa o tome kako se pune, nije bilo nikakve poruke, ni šifrirane niti bilo kakve druge, nikakve obavijesti o pošiljatelju. C'tair je ipak znao njegov identitet. Osjetio je kako mu se vraüa nada, ali je istodobno osjetio i veliki teret odgovornosti. Preostalo je svega još nekoliko opreznih, nezavisnih pobunjenika i svi se radili pojedinaþno, jer nikome nisu vjerovali. I C'tair je bio takav. Poznavao je samo Miral Alechem. Osjeüao je da je sam u ovoj borbi, iako su Rhombur, a oþigledno i Tleilaxi, mislili da postoji mnogo veüi, organiziraniji otpor. Ovaj eksploziv üe to nadoknaditi. Princ Rhombur Vernius je u mladosti bio debeljuškast djeþDþLü; C'tair ga se sjeüao kao dobroüudnog lakrdijaša koji je više vremena provodio skupljajuüi geološke uzorke nego uþHüi o tome kako se upravlja državom ili o ixijanskoj industriji. Mislio je da uvijek ima za to vremena. Ali sve se promijenilo kada su došli Tleilaxi. Sve. Iako je živio u progonstvu, Rhombur je još imao šifre za otvaranje vrata i veze u administraciji koja se bavila prijevozom sirovina u grad gdje su preraÿivane. Bio je u stanju prokrijumþariti zalihe od životne važnosti u podzemlje, kao što je uþinio i s ovim eksplozivnim hostijama. C'tair se zakleo da üe sve do jedne pametno iskoristiti. Trenutno je njegova najveüa briga bila to da sakrije materijal za razaranje prije nego što tromi ixijanski suboidi otkriju pravi sadržaj tih paketa. Odjeven u ukradenu odoru radnika više klase, prebacio je pošiljku eksploziva u stalaktitski grad na suspenzorskim kolima zajedno s ostalim svakodnevnim isporukama. Nije žurio stiüi do svog skrovitog mjesta. Nijednog trenutka nije zaboravljao da treba izgledati nezainteresirano i pasivno, ne zapoþinjati razgovor, ne odgovarati na primjedbe ili uvrede koje su pravili Tleilax Gospodari. Kada je konaþno stigao do odgovarajuüe razine i pognuvši se prošao kroz prikriveni ulaz u svoju sobu zaštiüenu senzorima, C'tair je prvo poslagao crne, hrapave hostije, a zatim legao da se odmori. Teško je disao.
Ovo üe biti prvi veliki udar poslije mnogo godina. Sklopio je oþi. Nekoliko trenutaka kasnije þuo je škljocaj brave, korake i nekakvo šuštanje. Nije se ni pokrenuo niti je otvorio oþi, jer su mu ti zvuci bili poznati, bili su trunke sreüe u ovom nesretnom svijetu. Osjetio je njezin blagi, slatki miris. Veü mjesecima je živio s Miral Alechem. Zalijepili su se jedno za drugo nakon što su vodili ljubav u tamnom tunelu, nijemi i nervozni, dok su se skrivali od sardaukarske ophodnje. Svih ovih godina koje je proveo kao ixijanski patriot, C'tair je odolijevao potrebi stupiti u bilo kakvu vezu, klonio se bliskih susreta s ostalim ljudskim biüima. To je bilo preopasno, previše je odvlaþilo pozornost. Miral je, meÿutim, imala iste goruüe ciljeve, iste potrebe. A bila je i tako lijepa... ýuo je da je nešto spustila na pod uz blagi udar. Poljubila ga je u obraz. "Nabavila sam neke stvari, malo visokoenergetske žice, lasersko punjenje..." ýuo ju je kako uvlaþi zrak. C'tair se nasmiješio i dalje ne otvarajuüi oþi. Primijetila je gomile hostija. "I ja sam nabavio neke stvari." Naglo je sjeo i objasnio joj kako je došao do eksploziva, i kako djeluje. U svaku crnu hostiju veliþine novþLüa bile su utisnute komprimirane kuglice eksploziva. Jedna je bila dovoljna da raznese omanju zgradu. Sa šaþicom hostija, ako ih postave kako treba, mogli su prouzrokovati nevjerojatno veliku štetu. Prsti joj krenuše prema hrpi, ali se zaustavila. Pogledala ga je svojim velikim, tamnim Rþima. U tom trenutku samo je na nju mislio, što mu se i inaþe þesto dogaÿalo. Miral je bila najbolja osoba koju je ikada sreo. Divio joj se, jer nije prezala ulaziti u rizik u istoj mjeri kao i on. Nije ga zavela, nije ga namamila. Jednostavno su se našli. Odgovarali su jedno drugome. Na trenutak se sjetio svoje mladenaþke zaljubljenosti u Kaileu, küer erla Verniusa. To je bila fantazija, igra koja je mogla prerasti u stvarnost da Ix nije pao. Meÿutim, Miral je bila sva stvarnost koju je mogao podnijeti. "Ne brini", poþne je uvjeravati. "Potreban je detonator da bi eksplodirale." Pokazao je na malu crvenu kutiju punu igliþnih tempiranih detonatora. Uzela je po jednu hostiju u svaku ruku, prouþavajuüi ih kao što hagalski draguljar prouþava novi vatreni dragulj. C'tair je mogao zamisliti kakve su joj sve moguünosti u tom trenutku prolazile kroz glavu, vitalne toþke u gradu, mjesta na kojima bi eksploziv izazvao najviše bola i štete osvajaþima. "Veü sam odabrao nekoliko ciljeva", reþe on. "Nadao sam se da üeš mi pomoüi." Pažljivo je vratila hostije, a zatim se spustila s njim na ležaj. "Znaš da hoüu." Osjeüao je njezin topli dah u uhu. Nestrpljivo su poþeli skidati odjeüu. Poslije burnog voÿenja ljubavi potaknutog njihovim velikim planovima, C'tair je spavao duže nego što si je to obiþno dopuštao. Kada se odmorio i bio spreman, on i Miral su mnogo puta ponovili redoslijed uspostavljanja kontakata. Nakon što su montirali nekoliko naboja u zaštiüenoj sobi, uzeli su preostali eksploziv, otišli do zapeþDüenih vrata i pomoüu skenera provjerili da li je vanjski hodnik prazan. S dosta tuge, C'tair i Miral su se nijemo oprostili od zaštiüene sobe koja je C'tairu tako dugo služila kao sklonište. Poslužit üe im još jednom. Omoguüi üe im da zadaju bolni udarac osvajaþima. Bene Tleilax nikada neüe saznati što ih je pogodilo. * * * C'tair je jednu po jednu kutiju stavio meÿu sanduke koji su Tleilaxima bili neophodni za eksperimente koje su provodili u onom svom istraživaþkom paviljonu pod jakim osiguranjem.
Jedna od kutija bila je puna eksplozivnih hostija i ta pošiljka se ni po þemu nije razlikovala od ostalih koje su natovarene na automatski prijenosni sustav. Paket üe biti isporuþen ravno u njihovu tajnu jazbinu. Nije se potrudio ni pogledati minirani sanduk. Jednostavno ga je stavio s ostalima, a onda je kradom podesio tajmer i pohitao natovariti novi kontejner. Jedan od radnika suboida se sapleo. C'tair je podigao njegov sanduk i smjestio ga na kolica da bi izbjegao zastoj. Osigurao je sebi dovoljno vremena, ali mu je ipak bilo teško ne pokazati uzbuÿenje. Miral Alechem se nalazila u prolazu ispod druge jedne zgrade. Ona üe postaviti eksploziv u temelje ogromne strukture u þijim su gornjim katovima bile smještene kancelarije Tleilaxa; do sada je veü trebala napustiti to mjesto. Natovarena paleta je zazujala i zatresla se kada je krenula duž traþnica, ubrzavajuüi prema kompleksu laboratorija. C'tair je žudio saznati što se dogaÿa iza tih mutnih prozora; Miral to nije pošlo za rukom, kao ni njemu. Ali bit üe zadovoljan i ako samo priþini štetu. Tijekom šesnaest godina i svih krvavih odmazdi, Tleilaxi su postali nemarniji. Njihove mjere osiguranja bile su smiješne... i on üe im sada pokazati koliko griješe. Ovaj udar bi trebao biti dovoljan da se zamisle, jer sljedeüi put neüe biti tako lako. Dok je zurio za kolima koja su se udaljavala, C'tair je potisnuo osmijeh. Radnici su iza njega pripremili novu praznu paletu-kola koja üe ponijeti još više zaliha. Podigao je pogled prema stropu špilje i zagledao se u pauþinaste zgrade koje su probijale projektirano nebo poput izokrenutih otoka. Tajming je bio od najveüe važnosti. Sve þetiri bombe morale su eksplodirati otprilike u isto vrijeme. Ovo üe biti isto toliko psihološka pobjeda koliko i materijalna. Osvajaþi Tleilaxi neminovno üe doüi do zakljuþka da je za te napade bio odgovoran veliki i koordinirani pokret otpora, da je pobunjenika mnogo i da ih ima posvuda i da imaju organizirani plan. Ne smiju nikada naslutiti da nas je samo dvoje. Možda üe poslije ovog uspjeha i drugi krenuti njihovim putem. Ako bi dovoljno ljudi stupilo u akciju, onda bi to bila pobuna velikih razmjera, proroþanstvo koje samo sebe ispunjava. Duboko je udahnuo i okrenuo se prema sanducima koji su þekali na utovar. Morao se i dalje ponašati sasvim uobiþajeno. Iznad glava su im stalno prolazili kontejneri za nadzor, svjetla su treperila, kamere su pratile svaki pokret. Iako nije pogledao na kronometar, znao je da je ostalo još sasvim malo vremena. Kada je prva eksplozija uzdrmala pod špilje, tupavi radnici prekinuli su posao i zbunjeno se zagledali. C'tair je znao da je detonacija u jamama za otpad trebala biti dovoljna da se prostorije uruše i da se unište trake prijevoznog sredstva. Možda üe otpaci þak zatrpati otvore dubokih tunela s magmom. Prije nego što je bilo tko mogao primijetiti zadovoljan izraz na njegovom licu, eksplodirale su stalaktitske zgrade na stropu. Gomila eksplozivnih hostija koje je ostavio u svojoj nekadašnjoj senzorski zaštiüenoj odaji na administrativnoj razini raznijela je nekoliko slojeva birokratskog kompleksa. Uništeno je i jedno krilo Velike Palaþe koje je ostalo visjeti na dugaþkim gredama-nosaþima i pokidanim pojaþanim nitima. Krhotine su poþele padati prema središtu špilje i radnici su se razbježali u panici. Žarka svjetlost i vrtlog kamene prašine poþeše se širiti iz uništenih zgrada ispod svoda. Oglasili su se zaglušujuüi alarmi þija se zvonjava odbijala o kamene zidove poput grmljavine. Ovakvu buku nije þuo od ustanka suboida prije mnogo godina. Sve se savršeno odvijalo.
Pretvarajuüi se da je užasnut, poþeo se povlaþiti s ostalim ixijanskim radnicima. Nije se odvajao od njih, jer mu je bila potrebna njihova zaštita, morao se izgubiti u gužvi. Osjetio je miris zgrada koje su se rušile i zadah straha oko sebe. Zaþuo je eksploziju u daljini, iz pravca zgrade u kojoj je Miral radila. Znao je da je ona dovoljno pametna i da je na vrijeme pobjegla. A na kraju, toþno onako kako se nadao da üe biti, natovarena paleta stigla je do doka za istovar u paviljonu za tajna istraživanja. Posljednja gomila hostija eksplodirala je izazvavši požar i crne oblake dima. Zvuci detonacije su odzvanjali kao da se vodi svemirska bitka unutar debelih zidova. Vatra se poþela širiti. Uokolo su jurile naoružane trupe Sardaukara poput pobješnjelog roja pþela, pokušavajuüi pronaüi izvor ovog složnog napada. Bijes su iskaljivali pucajuüi u svod špilje. Zidovi su podrhtavali od zvonjave alarma. Tleilaxi Gospodari su vrištali nerazumljiva nareÿenja na svom privatnom jeziku preko PA sustava, dok su radne posade mrmljale potiskujuüi strah. Ali þak i u tom kaosu, C'tair je uoþio þudne izraze na licima nekih Ixijanaca; neku vrstu zadovoljstva, þXÿenje što se nešto ovakvo dogodilo. Odavno su veü izgubili volju za borbu. Sada bi je mogli možda ponovno zadobiti. Konaþno, pomisli C'tair dok je tobože iznenaÿeno treptao, trudeüi se zatomiti osmijeh. Ispravio je ramena, ali ih je ubrzo opet opustio. Morao je saþuvati držanje poraženog zatvorenika spremnog na suradnju. Konaþno je osvajaþima zadan pravi udarac.
50. Nema naþina da se razmijene obavijesti bez prosuÿivanja. Aksiom Bene Gesserit * * * S balkona privatnog apartmana, Jessica je promatrala svoju mrzovoljnu dvorsku damu rumenih obraza u dvorištu za vježbanje u blizini zapadne stražarske kuüice. Promatrala je tu ženu kako bez daha nešto govori Thufiru Hawatu, koristeüi pritom previše ruke. Oboje su podigli poglede prema njenom prozoru. Zar taj Mentat misli da sam glupa? Jessica je veü mjesec dana živjela na Caladanu. Svim njenim potrebama udovoljavali su s hladnom preciznošüu, tretirajuüi je kao uvaženog gosta, ali ništa više. Osobno se Thufir Hawat pobrinuo da joj bude udobno. Smjestio ju je u bivše odaje gospe Helene Atreid. Odaje su mnogo godina bile zatvorene. Trebalo ih je provjetriti, ali su zato divan namještaj, bazen za kupanje i soba za sunþanje, te cjelokupna garderoba nadilazili njene skromne potrebe. Jednoj Bene Gesseriti nije bilo potrebno mnogo udobnosti i luksuza. Mentat se takoÿer pobrinuo da joj naÿe dvorsku damu koja je obigravala oko nje poput noünog leptira, smišljajuüi sitne dužnosti tako da je stalno mogla ostati u Jessicinoj blizini. 2þigledno je bila jedna od Hawatovih uhoda. Jessica ju je upravo toga jutra iznenada otpustila ne navevši joj razlog za tu odluku. Sada je þekala da vidi što üe se dogoditi. Hoüe li majstor ubojica osobno doüi ili üe poslati predstavnika ? Hoüe li uopüe shvatiti njenu poruku? Ne podcjenjuj me, Thufire Hawate. S balkona je vidjela da je prekinuo razgovor s osramoüenom ženom. KreüXüi se samouvjereno i odluþno uputio se od zapadne stražarske kuüice prema samom Zamku. ýudan þovjek, taj Mentat. Dok je još bila u Školi Majki, Jessica je upamtila Hawatovo porijeklo. Znala je da je pola života proveo u centru za obuku Mentata, prvo kao uþenik, a zatim kao filozofi teorijski taktiþar, prije nego što ga je kupio novonaimenovani vojvoda Paulus Atreid, Letov otac. Jessica je prouþavala uštavljenog, samouvjerenog þovjeka, koristeüi se svojim benegesseritskim moüima opažanja. Hawat se razlikovao od ostalih uþenika koji su završili Školu za Mentate zatvorenog tipa i izbjegavali osobni kontakt. Taj opasan þovjek bio je agresivan, spretan i fanatiþno odan Kuüi Atreida. Po svojoj opasnoj prirodi je na izvjestan naþin podsjeüao na suludog mentata Tleilaxa, Pitera de Vriesa, s tom razlogom što je Hawat bio, što se etike tiþe, þista suprotnost harkonennskom Mentatu. Sve je to bilo vrlo þudno... Takoÿer je primijetila da ju je stari majstor ubojica prouþavao propuštajuüi podatke o njoj kroz svoje mentatske logiþke filtere i da je došao do nekih polu-zakljuþaka. Hawat bi zaista mogao biti vrlo opasan. Sve je njih zanimalo zašto je ona došla ovamo, zašto ju je Bene Gesserit odluþio poslati, i što je namjeravala napraviti. Jessica zaþuje glasno kucanje na vratima i osobno ih otvori. A sada da vidimo što ima reüi. Dosta je bilo igara.
Hawatove usne su bile vlažne od safo soka, a u duboko smještenim smeÿim oþima nazirali su se zabrinutost i nervoza. "Objasnite mi, molim vas, zašto niste bili zadovoljni sluškinjom koju sam vam odabrao, moja gospo." Jessica je na sebi imala jednodijelno odijelo od susatena boje lavande koje je isticalo obline njenog vitkog tijela. Bila je lagano našminkana, malo lavande oko oþiju i odgovarajuüa boja za usne. Izraz lica joj uopüe nije bio blag. "Imajuüi u vidu vaše legendarne sposobnosti, mislila sam da üete biti suptilniji, Thufire Hawate. Ako me namjeravate uhoditi, odaberite nekog sposobnijeg za to." Otvoreni odgovor ga je iznenadio i on pogleda mladu ženu s uvažavanjem. "Ja sam zadužen za vojvodinu sigurnost, moja gospo. Moram poduzeti sve što smatram potrebnim." Jessica je zatvorila vrata. Ostali su stajati u predsoblju, dovoljno blizu da jedan drugome zadaju smrtonosni udarac. "Mentate, što znate o redu Bene Gesserit?" Jedva primjetan osmijeh mu izbrazda uštavljeno lice. "Samo ono što Sestre dopuštaju strancima da saznaju." Odbrusila mu je povišenim glasom. "Kada su me ýasne Majke dovele ovamo, Leto je takoÿer postao gospodar kome sam se zaklela na vjernost. Zar mislite da sam opasnost za njega? Da bi Sestrinstvo poduzelo takvu izravnu akciju protiv jednog vojvode iz Landsraada? Znate li makar za jedan takav sluþaj u cijeloj povijesti Carstva? To bi za Bene Gesserit bilo ravno samoubojstvu." Ljutito je širila i skupljala nosnice. "Razmislite, Mentate! Što kaže vaša projekcija?" Poslije jednog muþnog trenutka, Hawat reþe: "Ne znam ni za jedan takav sluþaj, moja gospo." "A ipak ste postavili onu nespretnu vješticu da me nadzire. Zbog þega me se bojite? U što sumnjate?" Na vrijeme se zaustavila da ne upotrijebi Glas, jer joj Hawat to nikada ne bi oprostio. Umjesto toga je tiho priprijetila: "Upozoravam vas, ne pokušavajte me slagati." Tako! Neka misli da sam Istinozborka. "Ispriþavam se ako sam uþinio išta neuljudno, moja gospo. Možda sam malo... previše brižan u zaštiti vojvode." "Divim se vašoj odanosti prema njemu." Jessica je primijetila da mu je pogled smekšao, ali i da se nimalo nije uplašio njenih rijeþi. Stekla je samo malo više poštovanja kod njega. "Ovdje sam tek kratko, dok ste vi služili tri generacije Atreida. Na nozi imate ožiljak koji vam je zadao salusanski bik za vrijeme jedne od najranijih borbi starog vojvode, zar ne? Nije vam lako naviüi se na novosti." Udaljila se samo za korak od njega dopustivši da joj se u glasu nazre jedva primjetno žaljenje. "Do sada se vaš vojvoda odnosio prema meni kao prema nekoj daljnjoj roÿakinji, ali nadam se da üu mu se u buduünosti jednom i sviÿati." "Nije da mu se ne sviÿate, moja gospo. Ali on je veü odabrao Kaileu Vernius za priležnicu. Ona je majka njegovog sina." Jessici nije dugo trebalo da otkrije kako taj odnos nije savršen. "Mentate, ona nije njegova službena priležnica, a nije mu ni žena. Bilo kako bilo, on djeþaka nije proglasio za nasljednika. Kakvu poruku treba iz toga izvuüi?" Hawat se ukoþio kao da su ga njene rijeþi uvrijedile. "Leta je otac nauþio da sklapanje braka iskoristi za dobivanje politiþkih prednosti za Kuüu Atreida. Dobiva mnogo ponuda iz Landsraada. Još nije odluþio koja bi udavaþa za njega bila najbolja... premda radi na tome." Samo neka nastavi." Jessica mu je stavila do znanja da je razgovor završen. Priþekala je da se okrene, a onda je dodala; "Ubuduüe bih više voljela da sama biram svoje dvorske dame." "Kako god želite." Pošto je Mentat otišao, Jessica je procijenila svoju situaciju. Više joj se sviÿalo razmišljati
o dugoroþnim planovima nego o zadatku koji je morala obaviti za sestrinstvo. Osim svoje prirodne ljepote, mogla se poslužiti i benegesseritskim tehnikama zavoÿenja. Ali Leto je bio ponosan i individualist; vojvoda bi mogao naslutiti njene namjere i ne pristati na njene manipulacije. Bez obzira na sve to, Jessicu je þekao posao koji je morala obaviti. S vremena na vrijeme bi ga uhvatila kako je promatra s osjeüajem krivnje - naroþito poslije svaÿa s Kaileom. Uvijek kada bi Jessica pokušala iskoristiti te trenutke, on bi postao hladan i povukao se. To što je živjela u bivšim sobama gospe Helene nimalo joj nije pomagalo, naprotiv. Leto nije želio uüi u njih. Poslije smrti Paulusa Atreida, neprijateljstvo izmeÿu Leta i njegove majke se produbilo i Helena je otišla na "odmor i meditacije" u jedno udaljeno religijskom utoþište. Jessici je to mirisalo na protjerivanje, ali u atreidskim zapisima nije našla ništa što bi to potvrdilo. To što je smještena u ove sobe mogla je biti emocionalna prepreka izmeÿu njih. Leto Atreid je, nema sumnje, bio vatren i zgodan, i Jessici ne bi bilo nimalo teško prihvatiti njegovo društvo. U stvari, ona je željela biti s njim. Korila je sebe þim bi je obuzeo taj osjeüaj - što se i previše þesto dogaÿalo. Nije smjela dopustiti osjeüajima da je pokolebaju; red Bene Gesserit nije imao koristi od ljubavi. ýeka me posao koji moram obaviti, podsjetila je samu sebe. Jessica üe kupovati vrijeme i þekati pravi trenutak.
51. Beskonaþnost nas privlaþi poput reflektora u noüi, zasljepljuje nas toliko snažno da može utjecati na konaþnost. Meditacije iz Bifrosta, budislamski tekst * * * ýetiri mjeseca poslije lavine, Abulurd Harkonnen i njegova žena krenuše u dobro reklamirani posjet planinskom gradu koji se oporavljao. Tragedija Bifrosta strašno je pogodila Lankiveil i ujedinila narod. Postojani supružnici, on i Emmi, pokazali su koliko su jaki kada udruže svoje snage. Veü godinama je Abulurd više volio biti vladar iz sjene, tako da þak nije ni zatražio odreÿenu titulu koja mu je pripadala. Želio je da narod Lankiveila sam vlada, da pomažu jedni drugima rukovodeüi se svojim srcima. Gledao je na stanovnike razliþitih sela, lovce i ribare kao na jednu veliku obitelj sa zajedniþkim interesima. Emmi je uspjela uvjeriti muža, rekavši mu smireno i s puno samopouzdanja da bi, ako bi pošao na javno hodoþašüe u svojstvu planetarnog guvernera, skrenuo pozornost svih na stanje u planinskom naselju. Gradonaþelnik, Onir Rautha-Rabban, doþekat üe ih raširenih ruku. Abulurd i Emmi krenuli su u službeni posjet u pratnji slugu i vazala, od kojih se mnogi nikada nisu mnogo udaljili od svojih sela. Tri ornitoptera uputiše se lagano prema unutrašnjosti kopna preko gleþera i snijegom pokrivenih planina, prema nizu litica na kojima se ugnijezdio grad-samostan. Snijeg je svjetlucao obasjan suncem kao i kristali leda na vrhovima planina koji su stršili; svijet je djelovao nedirnuto i spokojno. Abulurd, vjeþni optimist, nadao se da stanovnici Bifrosta sada mogu oþekivati još bolju buduünost. Napisao je govor s istom porukom. Iako nije imao puno iskustva u obraüanju velikom broju ljudi, Abulurd se ovome radovao. Veü je dva puta probao pred Emmi. Guvernerova procesija spustila se na zaravan ispred strmih stijena Bifrosta, i Abulurd se iskrcao sa svojom svitom. Emmi je išla pokraj muža. Djelovala je kraljevski u teškom plavom ogrtaþu. Uhvatio ju je pod ruku. Graditelji su nevjerojatno mnogo postigli. Uspjeli su ukloniti snijeg i iskopati zatrpane zgrade. Kako je najveüi dio predivne arhitekture bio uništen ili ošteüen, zgrade su sada bile prekrivene skelama. Vješti kamenoresci radili su dvadeset þetiri sata dnevno stavljajuüi blok po blok, ponovo podižuüi i ukrašavajuüi utoþište. Bifrost nikada više neüe biti isti... ali možda bi mogao biti bolji nego prije, poput feniksa koji se uzdigao iz snijega. Krupni Onir Rautha-Rabban izašao je da ih doþeka odjeven u pozlaüenu odoru obrubljenu crnim kitovim krznom. Emmin otac je obrijao bujnu sijedu bradu poslije nesreüe; kada god bi pogledao u zrcalo, želio je da se podsjeti koliko je njegov planinski grad izgubio. Ovog puta je njegovo široko, þetvrtasto lice djelovalo zadovoljno, bilo je ozareno što nije bio sluþaj prethodni put kada su ga vidjeli. Radnici su sišli sa skela kad je stigao njihov planetarni guverner i krenuli prema velikom trgu utabanim stazama. Kada budu završene, ove zgrade što su se uzdizale uokolo, gledat üe
odozgo na trg poput bogova; þak i ovako nezavršene, te kamene graÿevine što su stremile u visine, djelovale su dojmljivo. Vrijeme im je nakon lavine išlo na ruku, ali za mjesec ili dva, oštra zima üe ih natjerati da prestanu s radom i da se zavuku u kamene zgrade na pola godine. Bifrost neüe biti dovršen ove godine. Možda þak nikada ni neüe biti dovršen, jer su graÿevinski radovi koje je trebalo obaviti zaista bili opsežni. Ali ljudi üe nastaviti s gradnjom, upuüujuüi svoje molitve kamenu nebu nad Lankiveilom. Kada su se ljudi okupili, Abulurd je podigao ruke stavivši im do znanja da üe im se obratiti. Dok su se stišavali, on je sebi ponavljao govor. A onda ga je obuzela nervoza i sve nauþene rijeþi su ishlapile iz njegove glave. Emmi, koja je stajala pokraj njega, djelovala je poput kraljice. Ispružila je ruku i dodirnula mu mišiü da ga ohrabri. Zatim mu je došapnula nekoliko uvodnih reþenica, pomogavši mu da se sjeti što je trebalo reüi. Prijatelji moji", izgovori on naglas, smiješeüi se kako bi prikrio nelagodnost. "Budislamsko uþenje podržava milosrÿe, težak rad i ukazivanje pomoüi onima kojima je potrebna. Ovdašnji dobrovoljci koji rade na obnovi najbolji su primjer za iskreno ukazivanje pomoüi .. Okupljeni ljudi su tada poþeli mrmljati i pokazivati prema nebu. Abulurd je ponovo zastao i okrenuo se da pogleda preko ramena. U tom trenutku je Emmi vrisnula. Formacija crnih letjelica pojavila se na azurno-plavom nebu. Približavali su se planinama. Bile su to borbene letjelice koje su nosile grb grifina Kuüe Harkonnena. Abulurd nabra vjeÿe, više u zbunjenosti nego panici. Pogledao je ženu. "Što ovo treba znaþiti, Emmi? Nisam tražio nikakve brodove." Meÿutim, ni ona nije znala što je posrijedi. Sedam lovaca grmjelo je leteüi vrlo nisko, zvuk njihovih strojeva parao je zrak. Abulurd osjeti nelagodnost, uplašio se da bi grmljavina mogla izazvati nove lavine - a onda se na letjelicama otvoriše otvori za oružje. Ljudi iz planinskog utvrÿenja poþeše vikati jureüi tamo-amo u nastaloj zbrci. Neki od njih potrþaše tražeüi zaklon. Abulurd nije mogao shvatiti što se to dogaÿa. Tri vitke letjelice usporiše i ostaše lebdjeti iznad trga na kome su se okupili mještani. Pojaviše se laspuške, nanišaniše. Abulurd poþne mahati rukama pokušavajuüi privuüi pozornost pilota. "Što to radite? Vjerojatno je posrijedi neka pogreška." Ljudi su bježali u zaklon dok su se letjelice spuštale na trg. Abulurd je bio uvjeren da bi se piloti spustili na ljude da prisutni nisu bili dovoljno brzi. "Ostani ovdje", reþe on Emmi i uputi se prema tri broda da zatraži objašnjenje. ýetiri preostale letjelice napraviše krug u zraku i vratiše se. Uz zujanje i pucketanje statike, vruüe zrake laspušaka presjekoše skele koje padoše s kamenih zgrada isto kao što ribar vadi utrobu ribe. "Prestanite!," vikao je Abulurd put neba, stežuüi šake - ali nitko od vojnika nije ga mogao þuti. To su bile harkonennske trupe, odane njegovoj obitelji, ali oni su napadali njegov narod, graÿane Lankiveila. "Prestanite!" ponovi on, povlaþHüi se pred udarnim valom. Emmi ga je zgrabila i povukla u stranu kada je jedan brod proletio u niskom letu podigavši vrtlog toplog vjetra u prolazu. Ponovo se oglasila paljba laserskih pušaka, ovog puta cilj su im bili uspaniþeni ljudi. Jednim rafalom pokosile bi na desetine. Komadi leda otpadali su s ledenjaka, kristalno plavo-bijeli blokovi padali su okruženi parom nastalom pri njihovom odvajanju od glavne mase. Napola završene zgrade rušile su se pogoÿene zrakama iz laserskih pušaka koje su ih samljele.
ýetiri borbene letjelice vratile su se po treüi put dok su se ostale smirile na tlu. Vrata su se uz šištanje otvorila i iz njih su pokuljale harkonennske trupe u tamno-plavim, dobro podstavljenim odorama komandosa. "Ja sam Abulurd Harkonnen, nareÿujem vam da prestanete!" Pošto su ga na brzinu osmotrili, vojnici su nastavili svojim putem ne obraüajuüi više pozornost na njega. Iz letjelice izaÿe Glossu Rabban. Pojas mu je bio naþLþkan raznim oružjem, a ramena i grudi su mu prekrivale mnogobrojne vojne oznake. S kacigama duginih boja liþio je na gladijatora iz drevnog koloseuma. Prepoznavši svog unuka, Onir Rautha-Rabban pohita naprijed, sklopljenih ruku, preklinjuüi. Lice mu je bilo iskrivljeno od bijesa i užasa. "Prestani, molim te! Glossu Rabbane, zašto to radiš?" Na drugoj strani trga, vojnici su izvadili laserske puške i otvorili vatru po mještanima koji su vrištali, jer se nisu imali gdje skloniti. Prije nego Što je gradonaþelnik stigao do Rabbana koji je još bio na rampi za iskrcavanje, vojnici su ga šþepali i odvukli. Razjarenog lica, Abulurd krene prema Rabbanu. Harkonennske trupe pokušaše mu preprijeþiti put, ali se on izdere: "Pustite me da proÿem." Rabban ga je odmjerio hladnim metalnim oþima. Debele usne razvukao je u zadovoljni osmijeh iznad þetvrtaste brade. "Oþe, tvoj narod mora nauþiti da postoje i gore stvari od prirodnih nepogoda." Malko je podigao bradu. "Ako iznalaze izgovore za neplaüanje desetine, suoþit üe se s prirodnim nepogodama — sa mnom." "Opozovi ih!" Abulurd je povisio glas iako je bio nemoüan. "Ja sam ovdje guverner i ovo je moj narod." Rabban se zagleda u njega s gaÿenjem. "Treba ih nauþiti kako da se ponašaju. To nije nimalo teško, ali ti im oþigledno ne daješ dobar primjer." Harkonennski vojnici su vukli Onira Rabbana koji se opirao prema rubu strme stijene. Emmi je shvatila što namjeravaju uþiniti i vrisnula je. Abulurd se okrenuo i ugledao svog tasta iznad same ledom okovane provalije. Dno provalije nije se vidjelo od oblaka. "Ne možeš to uþiniti", izusti preneraženi Abulurd. "Taj þovjek je zakonski predvodnik ovog sela. On je tvoj djed." Rabban se osmjehivao dok je šapatom izgovarao rijeþi, bez ikakvog osjeüaja, mlako. "Oh, stanite. Stanite." Vojnici ga nikako nisu mogli þuti. Oni su veü ranije dobili potrebne naredbe. Harkonennski stražari su šþepali gradonaþelnika za obje ruke i sada su ga držali poput kakve vreüe iznad provalije. Emmin otac je vrisnuo i zamlatarao rukama i nogama. Pogledao je Abulurda. a na licu su mu se odražavali nevjerica i užas. Pogledi im se sretoše. "Oh, jadan ja, nemojte, molim vas", ponovo je prošaputao Rabban, a krajevi usana mu se izviše u osmijeh. Vojnici tada gurnuše starca preko ruba i on nestane u praznini. "Prekasno", izjavi Rabban i slegnu ramenima. Emmi padne na koljena i poþne povraüati. Abulurd, koji se nije mogao odluþiti da li da nju tješi ili da jurne na sina, ostane paraliziran. Pljesnuvši mesnatim rukama, Rabban vikne: "Dosta! Ukrcavaj se!" Prodorni signal oglasi se iz ratnih brodova koji su sletjeli. Harkonennske trupe su se u savršenom vojniþkom poretku vratile u svoje brodove. Ostavili su uplakane preživjele koji su pohitali prema tijelima, tražeüi prijatelje, voljene, bilo koga kome bi mogla biti potrebna medicinska pomoü. Stojeüi na rampi zapovjedniþkog broda, Rabban je ocjenjivao oca. "Budi zahvalan Što sam bio voljan obaviti prljavi dio posla umjesto tebe. Bio si preblag prema ovim ljudima i oni su
se ulijenili." ýetiri letjelice koje su cijelo to vrijeme ostale u zraku napraviše još jedan krug, razrušivši pri tom još jednu zgradu do temelja. Zatim su odletjeli, pregrupiravši se na nebu u formaciju. "Ako me na to ponovo primoraš, morat üu još jaþe pokazati zube - u tvoje ime, dakako." Rabban se okrenuo i odjurio natrag u zapovjedniþki brod. Zapanjen i izgubljen, Abulurd je u užasu zurio u razorene zgrade, požare, unakažena tijela. ýuo je krik koji je postajao sve jaþi i podsjeüao na tužbalicu - i shvatio da dopire iz njegovog vlastitog grla. Emmi je posrüXüi stigla do ruba stijene i sada je tamo stajala i jecala, zagledana u oblake bez dna u kojima je nestao njezin otac. I posljednji harkonennski brodovi podigli su se u zrak na suspenzorima, ostavivši za sobom spaljene tragove na þistini ispred sada dokrajþenog planinskog grada. Abulurd je pao na koljena oþajan. Još nije mogao povjerovati da se sve ovo stvarno dogodilo. Ovom svježom agonijom dominirao je samozadovoljni izraz lica Glossu Rabbana. "Kako sam mogao stvoriti takvo ýudovište?" Dobro je znao da nikada neüe dobiti odgovor na to pitanje.
52. Ljubav je najveüe dostignuüe kome se bilo koje ljudsko biüe smije nadati. To je osjeüaj koji obuhvaüa punu dubinu srca, uma i duše. Zensunnska mudrost s Lutanja * * * Liet Kynes i Warrick proveše zajedno veþer u blizini Raspolovljene Stijene u Hagga bazenu. Opustošili su još jednu od starih botaniþkih postaja za prouþavanje. Pokupili su upotrebljivu opremu, nešto oruÿa i zapise koje je pustinja stoljeüima þuvala. Veü dvije godine, poslije svog povratka iz južnih polarnih podruþja, mladiüi su pratili Pardota Kynesa iz sieþa u sieþ, i provjeravali kako napreduju stare i nove biljke. Planetolog je održavao tajni stakleni vrt u špilji Plaster bazena, zarobljeni raj koji je služio kao primjer kakva bi Dina mogla postati. Voda iz raznih zamki navodnjavala je šiblje i cvijeüe. Mnogi Slobodnjaci dobili su uzorke uzgojene u Plaster bazenu. Prihvaüali su slatko voüe kao svetu priþest. Sklapali su oþi i duboko disali, uživajuüi u okusu. Sve im je to Pardot Kynes obeüao... i sve im je to pružio. Bio je ponosan što su se njegove vizije polako ostvarivale. Takoÿer se ponosio svojim sinom. "Jednog dana üeš ti ovdje biti carski planetolog, Liete", izjavi on, sveþano kimnuvši. Iako je sa strašüu govorio o buÿenju pustinje, o donošenju trava i bioraznovrsnosti potrebne za održavanje jednog ekosustava, Kynes nije bio u stanju poduþavati bilo koji predmet nekim redom, konstruktivno. Warrick je hvatao svaku njegovu rijeþ, ali on je þesto poþinjao priþati o jednoj stvari, a onda bi odlutao na drugu koja mu je u tom trenutku zaokupila pozornost. "Svi smo mi dio jedne ogromne tapiserije i svako od nas mora slijediti svoju nit", rekao je Pardot Kynes, zadovoljniji vlastitim rijeþima nego što bi to trebalo. ýesto je priþao o danima provedenim na Salusi Secundus, o tome kako je prouþavao divljinu o kojoj više nitko nije htio voditi brigu. Planetolog je godine proveo na Beli Tegeuse, gdje je vidio kako otporan biljni život uspijeva unatoþ slaboj sunþevoj svjetlosti i kiselom tlu. Takoÿer je putovao na Harmonthep, III Delta Kaising, Gammont i Poritrin - kao i na ošamuüujuüi dvor na Kaitainu, gdje mu je Car Elrood IX dao ovo zaduženje na Arrakisu. Dok su se Liet i Warrick vraþali iz Raspolovljene Stijene, podigao se jak vjetar - heinali ili þovjeko-pogurivaþ. Povivši se pod njegovim bockavim naletima, Liet pokaže prema zaklonu u stijeni. "Poÿimo ondje podiüi zaklon." Tamne kose svezane u rep koji mu je sezao do ramena, Warrick se sagne i pohita naprijed, skidajuüi usput fremkit. Zajedno su uspjeli ubrzo podiüi zaštiüeni zakamuflirani šator u kome su priþali dugo u noü. Za ove dvije godine, mladiüi nikome nisu rekli za Dominica Verniusa i njegovu krijumþarsku bazu. Dali su þovjeku svoju rijeþ, tako da su za tu tajnu znala samo njih dvojica... Obojica su imali po osamnaest godina i trebali se uskoro oženiti meÿutim Liet, kome su se hormoni i te kako uzburkali, nije se mogao odluþiti. Sve vise ga je privlaþila Faruola, vitka, krupnooka, ali svadljiva küer Heinara, naiba sieþa Crveni Zid. Faruola je izuþila za travaricu i jednog dana üe biti vrlo poštovana iscjeliteljica.
Na nesreüu, i Warrick je priželjkivao Faruolu. Liet je dobro znao da üe njegov brat po krvi prije smoüi hrabrosti da se obrati naibovoj küeri, nego što on uspije napraviti prvi nespretni pokušaj. Dvojica prijatelja zaspali su osluškujuüi šaputavo grebanje noktiju pijeska po šatoru... Sutradan, kada su se izvukli van, oþistivši prašinu s kružnog otvora šatora, Liet se zagledao preko prostranstva Hagga bazena. Warrick zažmirka na jarkoj svjetlosti. "Kuli wahad!" Noüna oluja oþistila je široku bijelu plažu, slane ostatke drevnog isušenog mora. Potpuno isprano dno jezera treperilo je na sve veüoj vruüini. "Gipsana ravnica. Rjedak prizor", primijeti Liet, a onda promrmlja: "Moj bi otac najvjerojatnije potrþao dolje obaviti testove. Warrick progovori tihim, uplašenim glasom. "Kažu da üe se onome tko vidi Biryan, Bijelu Zemlju, sigurno ispuniti želja." Ušutio je i poþeo micati usnama, izražavajuüi svoje najdublje, najosobnije želje. Ne želeüi da ga drug pretekne, Liet izlane ono što ga je najviše muþilo. Okrenuo se prema svom prijatelju i objavio: "Poželio sam da mi Faruola postane žena!" Warrick mu se veselo nasmiješio. "Nemaš sreüe, brate po krvi i ja sam to isto poželio." Nasmijavši se, on lupne Lieta po ramenu. "Izgleda da se sve želje ne mogu ispuniti." * * * U sumrak su njih dvojica sreli Pardota Kynesa kada je ovaj stigao u sieþ Sine Stijena. Starci iz sieþa sveþano su obavili obred dobrodošlice, zadovoljni onim što su postigli. Kynes je bio previše ljubazan i usput je odgovorio na mnoga pitanja, jer je bio nestrpljiv osobno poüi u inspekciju. Planetolog je otišao obiüi njihove biljke koje su sjajne kugle obasjavale simulirajuüi sunþevu svjetlost u pukotinama stijena. Nagnojili su pijesak umjetnim gnojivom i ljudskim fekalijama kako bi stvorili plodno tlo. Ljudi iz Sine Stijene gajili su meskitu, kadulju, zeþji grm, þak i nekoliko saguarosa s aromatiþnim stablima oko kojih je rasla zakržljala trava. Skupine žena u odorama išle su od jedne biljke do druge kao u nekakvom religijskom obredu i svaku bi zalile šalicom vode u nadi da üe preživjeti. Kameni zidovi kanjona Sine Stijene zadržavali su svakog jutra malo vlage; hvataþi rose poredani duž vrha kanjona ponovo su hvatali izgubljenu vodenu paru i vraüali je biljkama. Naveþer je Kynes krenuo od jedne do druge biljke, saginjao se nad njima i prouþavao lišüe i stabljike. Veü je bio zaboravio da su njegov sin i Warrick došli naüi se s njim. Ratnicipratioci, Ommun i Turok, bili su na straži, spremni i život dati ako bilo što zaprijeti njihovom Ummi. Liet je uoþio da se otac potpuno posvetio poslu koji je obavljao i upitao se da li je taj þovjek uopüe bio svjestan koliko su mu svi ovi ljudi odani. Na kraju uskog kanjona, gdje je svega nekoliko stjenovitih gromada stvaralo jedinu prepreku prema otvorenoj pustinji, djeca Slobodnjaka nosila su savijenu metalnu Šipku naÿenu na otpadu u Carthagu. Uživajuüi u veþernjem spokoju, Liet i Warrick þXþnuše na stijenu da promatraju djecu. Warrick onjuši zrak i pogleda iza sebe prema umjetnom suncu koje je obasjavalo grmlje i kaktuse. "Male Tvorce privlaþi vlaga kao magnet." Liet je to viÿao i ranije. I sam je kao dijete to radio, ali ga je i dan danas oþaravalo kada bi vidio kako mališani bockaju uokolo ne bi li uhvatili pješþanu pastrvu. "Neüe im biti teško." Jedna od djevojþica se sagnula i pustila kap pljuvaþke da padne na vrh metalnog štapa; zatim je ispružila štap iznad pijeska. Minijaturne zavezane sjajne kugle bacale su duboke sjene po
neravnom tlu. Ispod površine je nastalo komešanje i stvorenja poþeše izlaziti iz pijeska. Pješþane pastrve su bile bezobliþna mesnata stvorenja, meka i savitljiva. Dok su bile žive, imale su gipka tijela koja bi se stvrdnula i koža na njima bi se uštavila kada bi umrle. Mnoštvo malih Tvoraca nalazili bi se uvijek oko mjesta zaþinske eksplozije koja ih je ubila; mnogo više ih se ukopavalo da uhvate osloboÿenu vodu i zaštite Shai-Huluda. Jedna pješþana pastrva ispruži lažnu nožicu prema sjajnom vrhu štapa. Kada je dodirnuta djevojþLþinu pljuvaþku, mala Slobodnjakinja je okrenula metalni štap, kao da üe namotati tekuüu karamelu. Podigla je štap i izvukla pješþanu pastrvu iz pijeska. Zatim je zavrtjela štap kako bi zadržala bezobliþnog malog Tvorca u zraku. Ostala djeca su se kikotala. Još je jedno dijete uhvatilo pješþanu pastrvu i sada su oboje otrþali do stijena, gdje su se nastavili igrati sa svojim nagradama. Mogli su ih bockati i štipkati za meko meso i na taj naþin izvuüi nekoliko kapi slatkog sirupa, posebne poslastice koju je i Liet jako volio kao dijete. Iako je bio u iskušenju da se i sam okuša u ovoj igri, Liet podsjeti samog sebe da je sada odrastao, punopravni þlan plemena. On je bio sin Umma Kynesa; ostali Slobodnjaci bi se smrknuli ako bi ga vidjeli da sudjeluje u ovoj lakomislenoj igri. Warrick je sjedio na stijeni pokraj njega, udubljen u vlastite misli, promatrajuüi djecu i razmišljajuüi o svojoj buduüoj obitelji. Podigao je pogled prema grimiznom nebu. "Kažu da je olujna sezona vrijeme za voÿenje ljubavi." Nabrao je vjeÿe i spustio usku bradu u ruke, potpuno usmjeren na svoje misli. Poþeo je puštati rijetku bradu. Liet se nasmiješio; on se i dalje brijao. "Došlo je vrijeme da obojica odaberemo suputnice, Warrick." Faruola im je bila u mislima; naibova küer ih je zavlaþila i glumila suzdržanost iako je uživala u njihovoj pažnji. Liet i Warrick su joj donosili posebna blaga iz pustinje kada god su to mogli. "Možda bismo trebali odabrati po slobodnjaþki." Warrick izvuþe iz pojasa par uglaþanih ivera od kosti dugaþkih poput noževa. "Hoüemo li bacati štapiüe da vidimo tko se smije udvarati Faruoli?" I Liet je imao par kockarskih štapiüa. Štapiüi su bili tanki i imali su izrezbarene nizove nasumiþnih brojeva duž rubova. Visoki i niski brojevi bili su izmiješani. Slobodnjaci su te štapiüe od kosti bacali u pijesak, a onda bi oþitali broj koji bi ostao pokriven pijeskom; onaj tko postigne najviši rezultat, pobjeÿuje. Bili su potrebni i vještina i sreüa u ovoj igri. "Budemo li bacali štapiüe, pobijedit üu te, to se podrazumijeva", onako usput reþe Liet Warricku. "Sumnjam u to." "U svakom sluþaju, Faruola se nikada neüe zadovoljiti bacanjem kostiju." Liet je sjedio leÿima oslonjen o hladni zid stijene. "Možda je kucnuo trenutak za obred ahal u kome žena bira partnera." "Misliš li da üe Faruola odabrati mene?", s puno þežnje upita Warrick. "Svakako da neüe." "U veüini sluþajeva vjerujem tvom sudu, prijatelju - ali u ovom ne. "Možda bih je trebao upitati kada se vratim", reþe Liet. "Ne može poželjeti boljeg muža od mene." Warrick se nasmijao. "Uglavnom si hrabar, Liete Kynesu. Ali kada se naÿeš pred prelijepom ženom, pretvaraš se u sramnu kukavicu." Liet duboko i ogorþeno uvuþe zrak. "Sastavio sam joj ljubavnu pjesmu. Namjeravam je ispisati na zaþinskom papiru i ostaviti joj ga u sobi." "Oh?" poþne ga zadirkivati Warrick. "A da li üeš imati hrabrosti da se potpišeš? Kako glasi ta prelijepa pjesma koju si napisao?"
Liet zatvori oþi i poþne recitirati: Veü mnoge noüi sanjam pokraj vode na otvorenom, i slušam vjetrove kako promiþu u visinama; Veü mnoge noüi ležim pokraj zmijske jazbine i sanjam o Faruoli na ljetnoj žezi; Vidim je kako peþe zaþinskj hljeb na usijanim željeznim ploþama; I upliüe vodene prstenove u kosu. Jantami miris njenih grudi pogaÿa moja najtanahnija osjetila: Iako me muþi i tlaþi, ne želim nikoga veü nju; Ona je Faruola, i ona je moja ljubav, Olujni vjetar bjesni mojim srcem; Neka voda u kanatu ostane bistra, nježna i svjetlucava. Liet otvori oþi kao da se probudio iz sna. ýuo sam i bolje", primijeti Warrick. "Napisao sam bolje. Ali obeüavaš. Ipak, mogao bi naüi sebi ženu koja üe te prihvatiti. Ali to nikada neüe biti Faruola." Liet se tobože uvrijedi. Njih dvojica u tišini nastaviše promatrati slobodnjaþku djecu koja su i dalje lovila pješþane pastrve. Znao je da njegov otac, negdje duboko u kanjonu još dijeli savjete kako da se poveüa rast biljaka, kako dodati dodatnu vegetaciju koja üe omoguüiti preobražaj i zadržati nitrate u tlu. On se vjerojatno nikada u životu nije igrao s pješþanom pastrvom, pomisli Liet. On i Warrick su razmišljali o drugim stvarima zagledani u noü. Konaþno, poslije vrlo duge tišine, obojica progovoriše istodobno. Nasmijaše se i složiše. "Da, obojica üemo je pitati po povratku u sieþ Crveni Zid." Rukovali su se. Obojica su gajili istu nadu... ali im je zapravo laknulo što su odluku prepustili njoj. * * * Slobodnjaci su pozdravljali povratak Pardota Kynesa u Heinarov sieþ. Mlada Faruola se podboþila i promatrala družinu kako prolazi kroz vrata koja su spreþavala gubitak vlage. Dugaþka tamna kosa padala joj je u svilenkastim valovima pridržavana vodenim prstenima na ramena; imala je usko lice i podsjeüala na vilu. Krupne oþi liþile su na ponoüna jezera ispod izrazitih obrva. Preko tamnih obraza poigravalo joj je blago rumenilo. Prvo je odmjerila Lieta, a onda Warricka. Lice joj je ostalo ozbiljno i dopustila je sebi da samo malo izvije krajeve usana i na taj naþin pokaže da joj je zapravo drago, to jest da se nije uvrijedila zbog onoga što su je njih dvojica upravo pitali. "A zašto bih izabrala bilo koga od vas dvojice?" Obojicu ih je dugo gledala, natjeravši ih da se grþe u oþekivanju. "Zbog þega ste toliko samouvjereni?" "Ali..." Warrick se udari po grudima. "Pobio sam mnoge harkonennske vojnike. Jahao sam crva sve do južnog pola. Ja sam... Liet ga prekine. "Ja sam uþinio sve što je i Warrick - ali ja sam sin Ume Kynesa, njegov nasljednik. Poslije njega üu ja biti planetolog. Možda üe doüi i dan kada üu napustiti ovaj planet i posjetiti carski dvor na Kaitainu. Ja sam..."
Faruola nestrpljivo prekinu njihovo hvalisanje. "A ja sam küer naiba Heinara. I mogu imati svakog muškarca koga izaberem." Liet zastenja, i opusti ramena, Warrick pogleda u svog prijatelja. ali se ispravi, pokušavši vratiti samopouzdanje. "E pa onda... izaberi!" Faruola se nasmijala, prekrila usta, i ponovo postala stroga i ozbiljna. "Obojica posjedujete hvale vrijedne kvalitete... barem po nekoliko. Pretpostavljam da üete se na kraju meÿusobno poubijati pokušavajuüi da se pokažete preda mnom, kao da sam ja to tražila." Zabacila je glavu i dugaþka kosa joj zazveketa upletenim vodenim prstenovima. Prinijela je prst usnama i zamislila se. Oþi su joj mirtom zasjale kada je rekla: "Dajte mi dva dana da odluþim. Moram razmisliti o ovome." Kada su odbili pomaüi se, glas joj je postao odrješit. "Prestanite oþijukati sa mnom! Sigurno vas þeka neki posao. Jedno samo da znate: nikad se neüu udati za ljenþinu." Liet i Warrick se umalo ne sapletoše u želji da što prije naÿu nekakav važan posao. * * * Nakon što je priþekao dva duga dana puna agonije, Liet je našao presavijenu poruku u svojoj sobi. Razmotao je papir od zaþina, dok mu je srce istovremeno i jako tuklo od uzbuÿenja i strepilo od odgovora: ako je Faruola izabrala njega, zar ne bi došla da mu to sama kaže? Ali kad je oþima preletio preko rijeþi koje je napisala, poþeo je užurbano disati i grlo mu se steglo. ýekam u udaljenoj Špilji Ptica. Dobit üe me onaj tko prvi stigne do mene." I to je bilo sve. Liet je nekoliko trenutaka zurio u poruku, a onda je potrþao kroz sieþke prolaze do Warrickovih soba. Povukao je zavjesu i ugledao prijatelja kako užurbano pakira naprtnjaþu i fremkit. "Uputila nam je mihna izazov", dobaci Warrick preko ramena. Bio je to ispit za mlade Slobodnjake koji su se htjeli dokazati kao odrasli muškarci. Njih dvojica se zgledaše i ukoþiše na trenutak, zureüi jedan u drugog. A onda se Liet okrenuo i pohitao u svoje odaje. Bilo mu je sasvim jasno što mora uþiniti. Bila je to utrka.
53. Moguüe je opiti se pobunom pobune radi. Dominic Vernius, ekaški memoari * * * Ni dvije godine provedene u harkonennskoj jami za robove nije slomilo Gurneya Hallecka. Stražari su ga smatrali teškim zatvorenikom, a on je tu þinjenicu nosio kao poþast. Iako su ga redovito tukli i batinali, iako je bio sav u modricama, þesto imao slomljene kosti i tijelo puno posjekotina — Gurney bi se uvijek oporavio. Odliþno je upoznao ambulantu i otkrio da lijeþnici zastrašujuüe brzo mogu zakrpati povrede i ponovo osposobiti robove za rad. Nakon hvatanja u kuüi zadovoljstva, bacili su ga u rudnike opsidijana i jame za poliranje, gdje je bio primoran raditi napornije nego za najgorih dana dok je kopao kanale za kral. Gurney se ipak nije potrudio da sebi olakša život. Barem üe umrijeti sa spoznajom da je pokušao suprotstaviti im se. Harkonnene nije zanimalo ni tko je on ni zašto je došao ovamo; u njemu su vidjeli samo još jedno operativno tijelo za izvršavanje zadataka. Stražari su vjerovali da su ga pokorili, i njima je jedino to bilo važno... U poþetku je Gurney bio odreÿen za rad na stijenju planine Ebony, gdje je sa svojim supatnicima pomoüu zvuþnih udara i lasera otkidao ploþe plavog opsidijana, prozirne tvari koja kao da je usisavala svjetlost iz zraka. Gurney i ostali radnici bili su meÿusobno vezani lancima i imali su na rukama i nogama lisice sa siga žicom koja im je mogla odrezati udove ako bi napravili kakav nagli pokret. Radna ekipa se penjala uskim planinskim stazama u mraznu zoru i radila cijelog dana pod žarkim suncem. Barem jednom tjedno, nekoliko robova bi nastradalo ili bilo bogaljeno pri padu vulkanskog stakla. Nadzornike i stražare uopüe to nije bilo briga. Povremeno su obilazili Giedi Jedan i uzimali nove robove. Nakon što je preživio rad na kamenju, Gurney je bio premješten u jame za obradu, gdje je gacao po emulzijama za pripremanje malih komada opsidijana. Na sebi je imao samo debele gaüe dok je radio do struka u smrdljivoj želatinoznoj tekuüini, nekoj vrsti otopine praška i abrazivnog sredstva s blagim radioaktivnim tvarima koji su aktivirali vulkansko staklo. Poslije tog postupka završni proizvodi su svjetlucali aureolom noünog plavetnila. I pokraj sve gorþine, razveselilo ga je kada je otkrio da su rijetki "plavi opsidijan" prodavali samo trgovci draguljima s Hagala. Svi su pretpostavljali da on potjeþe iz rudnika bogatih kristalima na Hagalu, tako da je porijeklo vrijednog opsidijana þuvano kao velika tajna. Kuüa Harkonnen je bez mnogo buke stalno isporuþivala sjajno vulkansko staklo i debelo na tome zaraÿivala. Gurneyovo tijelo pretvorilo se u mozaik posjekotina. Nezaštiüena koža upijala je smrdljivu otopinu koja je žarila. Nema sumnje da üe ga to za nekoliko godina ubiti, ali njegovi izgledi preživljavanja u jamama za robove ionako su bili mršavi. Kada su prije šest godina odveli Bheth, prestao je praviti bilo kakve dugoroþne planove. Ali i pokraj svega toga, dok je gacao kroz tu tekuüinu, miješajuüi komadiüe oštrog opsidijana, gledao je prema nebu i obzoru, za razliku od
ostalih robova koji su samo zurili u to smeüe. Rano jednog jutra, nadzornik je stajao na svom podiju s filterima protiv smrada u nozdrvama. Na sebi je imao tijesnu plavu tuniku koja mu je isticala koštunjava prsa i zaobljeni trbuh. "Prestanite sanjariti vi tamo dolje. Slušajte što üu da vam reüi, svi odreda." Podigao je glas i Gurney nazre nešto þudno u njemu. "Jedan uvaženi gost nam dolazi u inspekciju. Glossu Rabban, barunov nasljednik. On üe pregledati naše kvote i najvjerojatnije üe tražiti od vas, lijenih crva, da se više zalažete. Zato danas prionite na posao, jer üete sutra ljenþariti stojeüi u stavu mirno za vrijeme inspekcije." Nadzornik se namršti. "I da znate da je ovo velika þast. Iznenaÿen sam što se Rabban uopüe želi pojaviti ovdje, jer vi neopisivo zaudarate." Gurney zaškilji. Prezira vrijedan razbojnik Rabban dolazi ovamo? Poþeo je pjevušiti u sebi jednu od peckavih satiriþnih pjesmica koju je pjevao u Dmitriju prije prvog napada Harkonnena: Rabbane, Rabbane, jedan grubijane, Umjesto što mozga gnjila što voüe imaš što u glavi. Od njegovih mišiüa, njegove snage Pametan þovjek od muke poplavi. >Bez baruna on u naprstak stane! Gurney nije mogao potisnuti osmijeh, ali se pobrinuo da bude licem okrenut od nadzornika. Ne bi bilo dobro ako bi taj ýovjek primijetio veseo izraz lica kod nekog roba. Jedva je þekao da se sretne licem u lice s tom ništarijom. * * * Rabban i njegova pratnja došli su s toliko oružja da je Gurney morao zatomiti smijeh. ýega se on to plašio? Gomile od rada iznemoglih zatvorenika koje veü godinama batinama uþe da budu pokorni? Stražari su aktivirali srednji dio lisica i oštra siga žica mu se zarila u zglobove, podsjeüajuüi ga da üe biti dovoljan trzaj da ga zasijeþe do kosti. Pojaþani okovi trebali su natjerati zatvorenike na suradnju, možda þak i da iskažu poštovanje pred Rabbanom. Starac vezan za Gourneya imao je tako šiljaste zglobove da je podsjeüao na kukca. Kosa mu je mjestimiþno bila pala i sav se tresao od nekakvog neurološkog poremeüaja. Uopüe nije shvaüao što se dogaÿa oko njega; Gurney ga je žalio, svjestan da bi jednog dana i on mogao ovako izgledati... ako toliko dugo poživi. Rabban je na sebi imao crnu kožnu odoru koja je bila dodatno podstavljena da bi što više došle do izražaja njegova mišiüavost i široka ramena. Lijevu stranu grudi krasio mu je plavi harkonennski grifin. Crne þizme su mu se sjajile, a široki pojas bio je ukrašen broncom. Rabban je imao Široko rumeno lice. Djelovalo je kao da je previše þesto izloženo jakom suncu. Na glavu je nataknuo crnu vojniþki kaciga koja se sjajila na nejasnoj sunþevoj svjetlosti. U futroli na boku nosio je blistavi pištolj zajedno s dodatnim pakovanjima igala. Za pojas je zadjenuo inkvine biþ prijeteüeg izgleda; nema sumnje da üe ga Rabban
upotrijebiti ako mu pruže i najmanji povod za to. Crno-crvena tekuüina u odavno mrtvoj stabljici kolala je poput žive krvi, zbog þega su se zašiljena vlakna refleksno grþila i uvijala. Taj sok - otrovna tvar koja se inaþe koristila za bojanje - mogao je priþiniti veliku bol. Rabban nije držao robovima nikakve gromoglasne govore. Nije na njemu bilo da ih potiþe, dovoljno üe biti da zaplaši nadzornike koji üe onda njih pritisnuti. Ranije je veü imao prilike vidjeti što se radi u jamama za robove, tako da je sada hodao gore dolje duž reda postrojenih zatvorenika. Nije ih hrabrio. Za njim je išao nadzornik i piskutavo govorio jer je u nosnicama imao filtere. "Uradili smo sve što je bilo u našoj moüi da poveüamo proizvodnju, lorde Rabbane. Hranimo ih tek koliko je potrebno da daju najviše što mogu od sebe. Njihova odjeüa je jeftina, ali dugo traje. Može izdržati godinama, a i možemo je ponovno upotrijebiti kad zatvorenik umre." Rabbanovo kameno lice nije, meÿutim, izražavalo nikakvo zadovoljstvo. "Mogli bismo upotrijebiti strojeve", predložio je nadzornik, "koji bi obavljali neke od jednostavnijih zadataka. To bi poboljšalo naše... Zdepasti þovjek sijevne oþima. "Naš cilj nije samo poboljšanje proizvodnje. Isto nam je tako važno i uništiti ove ljude." Ošinuo ih je sve pogledom stojeüi blizu Gurneya i starca koji je liþio na drhtavog pauka. Pogled Rabbanovih blizu postavljenih oþiju zaustavio se na tom jadnom zatvoreniku. Izvukao je pištolj i upucao starca. Zatvorenik jedva da je imao vremena podiüi ruke u pokušaju da se zaštiti; kiša srebrnastih strelica-projektila probila mu je zglobove i zarila se u srce, i on se srušio mrtav prije nego što je stigao pustiti glasa. "Slabi ljudi samo su izdaci." Rabban se udaljio za korak. Gurney nije imao vremena ni razmisliti ni planirati, ali u trenutku je shvatio kako bi mogao napasti. Obavivši zglobove izdržljivom tkaninom koju je otkinuo s tunike mrtvog þovjeka kako mu žica ne bi posjekla kožu, Gurney je ustao s krikom na usnama i zaletio se svom snagom. Siga žica se zarila u tkaninu kojom je obavio zglobove i prosjekla nekoliko slojeva. Pri tome je amputirala ruku mrtvacu. Upotrijebio je otkinutu ruku zatvorenika kao polugu i bacio se prema zaþXÿenom Rabbanu. Oštru siga žicu stezao je kao da üe ga njome zadaviti. Prije nego što je Gurney stigao da mu raspori venu na vratu, Rabban se izmaknuo iznenaÿujuüom brzinom. Gurney je izgubio ravnotežu i uspio mu je samo izbiti pištolj iz ruke. Nadzornik je kriknuo i povukao se. Kada je Rabban shvatio da je ostao bez pištolja, izvukao je inkvine biþ i poþeo njime Šibati Gurneya po licu. Dohvatio ga je po obrazu i þeljusti, i za samo nekoliko centimetara promašio oko jednim trnovitim vlaknom. Gurney nije ni sanjao da udarac biþa može ovoliko zaboljeti. Dok su njegovi živci primali podatke o vrelim posjekotinama, inkvine sok je pekao kao jaka kiselina. Glava mu je eksplodirala od Kila koji je krenuo kroz lubanju i stigao sve do srži njegovog uma. Ispustio je starþevu ruku koja je još krvarila i ostala viseüi iz lisica sa siga žicom na jednom od vlastitih zglobova. Gurney je zateturao unatrag. Obližnji stražari dojuriše; ostali zatvorenici se užasnuto povukoše, rašþistivši široki prostor. Stražari krenuše s namjerom da ubiju Gurneya, ali ih Rabban zaustavi, podigavši široku ruku. Gurney se uvijao od bola koji mu je strujao kroz obraz i vrat poslije udarca zadanog inkvine biþem dok mu je Rabbanovo lice plamtjelo pred oþima. Uskoro ga mogu pogubiti - ali bar za sada se oslanjao na mržnju koju je osjeüao prema ovom... ovom Harkonnenu. "Tko je ovaj þovjek? Zašto je ovdje i zašto me je napao?" Rabban je sijevao oþima na nadzornika; ovaj proþisti grlo. "Ja... morat üu provjeriti u zapisima, moj gospodaru."
"Provjerite onda. Saznajte odakle dolazi." Rabban izvije debele usne u osmijeh. "I vidite ima li živih þlanova obitelji." Gurney se prisjeti dosadnih rijeþi svoje sarkastiþne pjesmice: Rabbane, Rabbane, jedan grubijane... Ali kada je pogledao široko, ružno lice barunovog neüaka, shvatio je da üe se ipak Glossu Rabban posljednji smijati.
54. Što je svaki þovjek nego sjeüanje za one koji üe doüi poslije njega! Vojvoda Leto Atreid * * * Jedne veþeri, Vojvoda Leto i njegova priležnica vikali su jedno na drugo više od jednog sata. Thufir Hawat se zabrinuo. Stajao je u krilu zamka u kojem su se nalazile vojvodine odaje, malo niže niz hodnik od zatvorenih vrata Letove spavaüe sobe. Ako se bilo tko od njih dvoje pojavi, Hawat je mogao nestati u jednom od boþnih prolaza koji su presijecali Zamak. Nitko nije znao sporedne hodnike i tajne putove bolje od Mentata. Netko je nešto razbio u spavaüoj sobi. Kailein glas nadjaþao je dublji vojvodin, oboje su bili ljuti. Hawat nije þuo sve što su izgovorili... niti je bilo potrebe za tim. Kao zapovjednik osiguranja bio je odgovoran za vojvodinu osobnu dobrobit. Nije se želio miješati, ali u ovom trenutku najviše ga je brinulo da ne doÿe do fiziþkog obraþuna izmeÿu Leta i njegove priležnice. Vojvoda je ljutito uzviknuo: "Ne namjeravam provesti život raspravljajuüi s tobom o neþemu što se ne može promijeniti." "Zašto onda jednostavno ne narediš da ubiju mene i Victora? To bi bilo najbolje rješenje za tebe. Možeš nas i poslati nekamo tako da više ne moraš misliti na nas - kao što si uþinio sa svojom majkom." Hawat nije mogao þuti Letov odgovor, meÿutim, on je jako dobro znao zašto je mladi vojvoda prognao gospu Helenu. "Ti više nisi onaj isti þovjek u koga sam se zaljubila, Leto", nastavila je Kailea. "Jessica je u pitanju, zar ne. A Da li te je ta vještica veü zavela? " "Ne budi smiješna. Tijekom godinu i po dana koliko je s nama ni jedan jedini put nisam posjetio njenu ložnicu, premda imam sva prava na to. Uslijedilo je nekoliko trenutaka tišine. Mentat je napeto išþekivao. Kailea konaþno reþe sarkastiþno uzdahnuvši: "Isti stari refren. Jessicu držiš ovdje samo politike radi. Mene odbijaš da oženiš samo politike radi. Kriješ da s Rhomburom pomažeš pobunjenike na Ixu samo politike radi. Dosta mi je te tvoje politike. Nimalo ne zaostaješ ni za jednim spletkarošem u Carstvu. "Ja nisam spletkaroš. Moji neprijatelji kuju zavjere protiv mene." "Tako govori pravi paranoik. Sada shvaüam zašto me nisi oženio i proglasio Victora svojim zakonitim nasljednikom. U pitanju je harkonennska urota." Leto više nije mogao nastaviti s razumnim uvjeravanjem i otvoreno je pobjesnio. "Nikada ti nisam obeüao brak, Kailea, ali zbog tebe nisam ni uzeo još neku priležnicu." "Kakve to veze ima ako ti ja nikada neüu biti žena." Da bi još više istaknula prezir, Kailea se podrugljivo nasmijala. "Glumiš ‘vjernost’ kako bi svi mislili da si þastan þovjek - sve je to samo politika!" Leto duboko udahnu zrak, kao da je primio udarac. "Možda si u pravu", složi se on glasom ledenim kao zima na Lankiveilu. "Zbog þega sam se uopüe muþio?" Vrata spavaüe sobe se treskom otvoriše i Hawat se stopi sa sjenama. "Nisam ti ja ni ljubimac ni budala, Kailea ja sam
vojvoda." Leto se uputi niz hodnik, mrmljajuüi i psujuüi. Iza djelomiþno otvorenih vrata, Kailea je poþela jecati. Uskoro üe pozvati Chiaru i punaþka starica üe je tješiti cijele noüi. Hawat je neprimijeüen slijedio svoga vojvodu niz jedan pa niz drugi hodnik - dok na kraju Leto nije silovito ušao u Jessicin apartman bez kucanja. * * * Jessica se istog trena trgnula zahvaljujuüi benegesseritskoj obuci koju je prošla i naredila plavoj sjajnoj kugli da se upali. Sjene se povukoše od nje. Vojvoda Leto! Sjedila je u krevetu s baldahinom koji je nekada davno pripadao Heleni Atreid i nije ni pokušala pokriti se. Na sebi je imala ružiþastu spavaþicu od glatke mersvile, s dubokim izrezom. U zraku se osjeüao blagi miris lavande koji je dopirao iz emitera feromona vješto skrivenog na pregibu stropa. I ove noüi se, kao i obiþno, brižljivo pripremila... u nadi da üe on doüi kod nje. "Moj gospodaru?" Primijetila je da je zabrinut i bijesan kada je kroþio na svjetlost. "Je li sve u redu?" Letove sive oþi su sijevale uokolo i duboko je disao, pokušavajuüi kontrolirati adrenalin. Nesigurnost i odluþnost borile su se u njemu. ýelo su mu prekrivale kapljice znoja. Crna atreidska jakna stajala mu je nakrivo, kao da ju je na brzinu navukao. "Ovdje sam iz sasvim pogrešnih razloga", reþe on. Jessica sklizne iz kreveta i ogrne se zelenom kuünom haljinom. "Onda moram prihvatiti te razloge i biti zahvalna. Da vam donesem nešto? Kako vam najviše mogu pomoüi?" lakoga je toliko mjeseci þekala, nije se osjeüala kao pobjednica, veü se zabrinula što ga vidi tako rastrojenog. Visoki muškarac orlovskih crta lica skine jaknu i sjedne na rub kreveta. "Nisam u stanju da se, kako to obiþaji nalažu, predstavim jednoj dami." Polako mu se približila i poþela mu masirati ramena. "Vi ste vojvoda, i ovo je vaš Zamak. Možete se predstaviti na koji god naþin želite." Jessica mu dodirne tamnu kosu i senzualno prijeÿe prstima preko njegovih sljepooþnica. Sklopio je oþi kao da sanja, ali ih je ubrzo ponovo otvorio. Prešla je prstom preko njegovog obraza i spustila ga na usne kako bi ga ušutkala. Zelene oþi su joj poigravale. ’Vaše stanje je savršeno prihvatljivo za mene, moj gospodaru." Kada je olabavila kopþe na njegovoj košulji, on uzdahne i dopusti joj da ga blago gurne prema krevetu. Bio je kako mentalno tako i fiziþki iscrpljen. Razdirala ga je krivnja i on legne licem na bogate pokrivaþe koji su mirisali na ružine latice i klinþLü. Imao je utisak da je utonuo u meke, prilagodljive plahte, i dopustio je sebi da odluta u mislima. Prelazila je svojim nježnim rukama preko njegove gole kože i masirala mu zgrþene mišiüe na leÿima, kao da je to radila veü tisuüu puta prije toga. Ovaj trenutak bio je zacrtan u vjeþnosti. Jessica je osjeüala da je Letova sudbina bila da se naÿe ovdje, s njom. Konaþno se okrenuo da je pogleda. Kada su im se pogledi sreli, Jessica u njegovim oþima ponovo ugleda vatru, ali ne i bijes. Ova vatra nije izblijedjela. Uzeo ju je u zagrljaj i pritisnuo svoje usne uz njene u dugom, strastvenom poljupcu. "Drago mi je što ste ovdje, moj vojvodo", reþe ona, prisjeüajuüi se svih metoda zavoÿenja kojima ju je Sestrinstvo nauþilo, ali i svjesna þinjenice da joj je zaista stalo do njega, da je ozbiljno mislila to što je rekla.
"Nisam trebao þekati toliko dugo, Jessica", reþe on. * * * Dok je plakala, Kailea je prije osjeüala bijes nego tugu što je dopustila da joj Leto izmigolji kroz prste. Strašno ju je razoþarao. Chiara ju je cijelo vrijeme podsjeüala na to koliko vrijedi, da je plemenitog porijekla, govorila joj je kakvu buduünost zaslužuje. Kailea je bila oþajna što su te nade zauvijek propale. Kuüa Verniusa nije bila potpuno zatrta i njeno preživljavanje možda je zavisilo od nje. Bila je jaþa od brata, koji je doduše pomagao pobunjenike, ali sve se to svodilo na puste snove. Duboko u sebi osjeüala je da ima þeliþnu volju: Kuüa Verniusa üe preživjeti samo zahvaljujuüi njenim naporima, njenom sinu Victoru i njegovoj lozi. ývrsto je odluþila da mu osigura kraljevski status. Sva njena ljubav, svi njeni snovi, poþivali su na sreüi tog djeþaka. Zapala je u nemiran san tek kada je noü veü bila dobro poodmakla. * * * Sljedeüih tjedana, vojvoda Leto je sve þešüe i þešüe posjeüivao Jessicu. Poþeo ju je smatrati svojom priležnicom. Ponekad je ulazio u njenu sobu bez rijeþi i vodio grubo ljubav s njom. Kada bi se zadovoljio, držao bi je satima u zagrljaju i priþao. Jessica ga je šesnaest mjeseci prouþavala koristeüi se pritom svim svojim benegesseritskim vještinama. Za to vrijeme je takoÿer uþila i sve što se ticalo Caladana. Znala je s kakvim se sve svakodnevnim poteškoüama Leto susreüe. Upravljao je cijelim jednim planetom, obavljao poslove vezane za Veliku Kuüu, kao i one vezane za Landsraad, i borio se protiv politiþkih i diplomatskih makinacija u Carstvu. Jessica je toþno znala što treba reüi, znala je nenametljivo pružiti mu pravi savjet... I on je postupno poþeo dolaziti kod nje ne samo kao ljubavnik. Pokušavala je ne misliti na Kaileu Vernius kao na suparnicu, veü kao na ženu koja je pogriješila što je ovog ponosnog plemiüa previše pritiskala u želji da ga prikloni svojoj volji. Vojvoda Leto Atreid nije bio þovjek koga ste mogli natjerati na bilo što. Ponekad je govorio Jessici o gašenju svojih osjeüaja prema Kailei tijekom dugih šetnji stazom koja se protezala duž stijene. "To je vaše pravo, moj gospodaru." Glas mlade žene bio je mek poput ljetnog povjetarca na kaladanškom moru. "Ali ona je tako tužna. Voljela bih da za nju mogu nešto uþiniti. Ona i ja bismo mogle postati prijateljice." Pogledao ju je zbunjeno dok mu je vjetar mrsio tamnu kosu. "Koliko si ti samo bolja od nje, Jessica. Kailea osjeüa samo bijes prema tebi." Jessica je primjeüivala da žena s Ixa strašno pati. Nisu joj promakle ni suze koje je pokušavala sakriti, kao ni ubitaþni pogledi koje joj je upuüivala. "Možda ste zbog raznih okolnosti stekli pogrešno mišljenje. Od pada Kuüe Verniusa, život joj nije bio lak." "Ja sam joj ga uljepšao. Stavio sam na kocku obiteljsko blago zbog njene i Rhomburove sigurnosti kada se njena Kuüa odmetnula. Uvijek sam joj izlazio u susret, ali ona je stalno htjela još." "Nekada ste je voljeli", primijeti Jessica. "Rodila vam je dijete." On se toplo nasmiješi. "Victor... svaki trenutak proveden s njegovom majkom isplati se samo zahvaljujuüi njemu." Nekoliko minuta je ostao zagledan u more, šutio je. "Mnogo si mudra
za svoje godine, Jessica. Možda üu pokušati još jednom." Nije znala što joj bi da ga pošalje natrag Kailei i veü je zažalila što je to uþinila. Mohiam bi je izgrdila zbog toga. Ali jednostavno ga je morala ohrabriti da bude ljubazan prema majci svog sina, ženi koju je nekada volio. I pokraj benegesseritske obuke kroz koju je prošla i koja je od Sestara tražila obuzdavanje strasti, Jessica je otkrila da se sve više veže za njega. Možda i previše. Ali nju je obvezivalo još nešto, i ta veza je bila mnogo duža. Zahvaljujuüi svom reproduktivnom umijeüu, mogla je izmanipulirati Letovu spermu i svoja jajašca veü za vrijeme prve noüi koju su proveli zajedno, i zaþeti küer koju su joj nadreÿene Sestre naložile da rodi za njih. Zašto onda nije postupila onako kako joj je bilo naloženo? Zašto je odugovlaþila? Jessica osjeti kako je obuzima unutrašnji nemir zbog ovoga. U njoj su se borile raznorodne sile. Oþigledno se na jednoj strani nalazio Bene Gesserit, šaputavo prisustvo koje je od nje tražilo da ispuni svoje obveze, svoje zakletve. Ali što im se protivilo? To nije bio samo Leto. Ne, to je bilo nešto mnogo veüe i mnogo znaþajnije od ljubavi dvoje ljudi u nepreglednom svemiru. Meÿutim, ona nije imala pojma što bi to moglo biti. * * * Leto je sutradan posjetio Kaileu u apartmanu u kuli u kome je provodila najveüi dio vremena, þime je samo još više produbljivala jaz meÿu njima. ýim je ušao, okrenula se prema njemu, spremna poþeti rigati vatru, ali se on mirno spustio pokraj nje na divan. "Žao mi što toliko razliþito gledamo na stvari, Kailea." ývrsto je stegnuo njezine ruke svojima. "Ne mogu se predomisliti u vezi braka, ali to ne znaþi da mi nije stalo do tebe." Povukla se i istog trena postala sumnjiþava. "U þemu je stvar? Da li te Jessica izbacila iz svog kreveta?" "Nipošto." Leto je razmišljao da li reüi Kailei što mu je druga žena rekla, ali je ipak odluþio da to ne uþini. Ako pomisli da je Jessica umiješala u bilo što svoje prste, neüe pristati. "Sredio sam da ti pošalju dar, Kailea." Razvedrila se i protiv svoje volje; prošlo je dosta vremena od kada joj Leto nije kupio ništa skupocjeno. "Što? Nakit?" Posegnula je u džep njegove jakne u kome je nekada krio prstenje, broševe, narukvice i ogrlice za nju; u prvo vrijeme ju je puštao da pretraži njegovu odjeüu, i to je þesto prerastalo u predigru. "Ovog puta ne", reþe Leto s gorkoslatkim osmjehom. "Navikla si na dom koji je mnogo elegantniji od mog jednostavnog Zamka. Sjeüaš li se balske dvorane u Velikoj Palaþi na Ixu s indigo zidovima?" Kailea se zbunjeno zagleda u njega. "Da, rijetki plavi opsidijan veü godinama nisam vidjela ništa sliþno." Glas joj je bio pun þežnje i dalek. "Sjeüam se kako sam se kao dijete gledala u prozirnim zidovima kada bih obukla balsku haljinicu. Slojevi unutar slojeva þinili su da odrazi u staklu podsjeüaju na duhove. Svjetla svijeünjaka sijala su poput zvijezda u galaktici." "Odluþio sam ukrasiti balsku dvoranu Zamka Caladan plavim opsidijanom", objavi Leto, "kao i tvoje odaje. Svi üe znati da sam to uradio samo zbog tebe." Kailea nije bila naþisto što da misli. "Želiš time umiriti savjest?" Poþela ga je izazivati kao da traži da joj se suprotstavi. "Misliš li da je to tako lako?" On polako odmahne glavom. "Više se ne mogu ni ljutiti Kailea, i osjeüam samo naklonost prema tebi. Tvoj plavi opsidijan je veü naruþen kod jednog trgovca s Hagala, premda üe biti
potrebno nekoliko mjeseci da stigne." Otišao je do vrata i zastao. Ona je šutjela. Na kraju je duboko udahnula kao da joj je bilo strašno teško bilo što reüi. "Hvala" procijedila je kada je on veü bio otišao.
55. Muškarac je u stanju pobijediti najveüeg neprijatelja, otiüi na najduži put, preživjeti najtežu ranu - i biti bespomoüan u rukama žene koju voli. Mudrost Zensunni s Lutanja * * * Liet Kynes je gubio dah zbog neizvjesnog ishoda, ali ipak se natjerao biti metodiþan, ne pogriješiti. Iako je bio uzbuÿen zbog trke za Faruolinu ruku, znao je da lako može nastradati, umjesto da je osvoji. Srce mu je luÿDþki tuklo dok je navlaþio pustinjsko odijelo i podešavao ga da zadrži svaku kap vlage. Provjerio je sve spojeve i zatvaraþe. Spakirao je naprtnjaþu, stavio u nju i dodatnu vodu i hranu i odvojio vrijeme da provjeri sadržaj fremkita: pješþani šator, karte, pješþano crijevo, ruþni alat, nož, dogled, pribor za popravke. Na kraju je Liet uzeo Tvorþeve kuke i udaraþe koji üe mu biti potrebni da prizove crva za putovanje preko Velike Ravnice i Habbanya Erga do Habbanya grebena. Špilja Ptica bila je izolirano mjesto na kojem su se Slobodnjaci bez stalnog sieþa zaustavljali na svojim putovanjima. Faruola je vjerojatno otišla dva dana ranije, pozvavši crva što je malo slobodnjaþkih žena moglo uþiniti. Sigurno je znala da je špilja prazna. ýekat üe tamo Lieta ili Warricka - tko god od njih dvojice stigao prvi. Liet se motao po prostoriji koja je bila odmah do soba njegovih roditelja. Majka je þula da se zbog neþega uzmotao u taj kasni sat i razmakla je zavjese- "Zašto se spremaš na put, sine moj?" Pogledao ju je. "Majko, idem osvojiti sebi ženu." Frieth se nasmiješila, izvivši usne na preplanulom i ogrubjelom licu. "Faruola vas je, znaþi, izazvala." "Je, i moram požuriti." Svojim hitrim i spretnim prstima, Frieth je još jednom provjerila zatvaraþe na njegovom pustinjskom odijelu i priþvrstila mu fremkit na leÿa dok je Liet razmotavao karte otisnute na zaþinskom papiru i preispitivao zemljopis poznat samo Slobodnjacima. Prouþavao je topografiju pustinje, stjenovita ispupþenja, slane bazene. Vremenski izvještaji prikazivali su mjesta na kojima mogu udariti vjetrovi i oluje. Znao je da je Warrick u prednosti, ali njegov nepromišljeni prijatelj sigurno se nije ovako temeljito pripremio kao on. Warrick je krenuo u izazov oslanjajuüi se na svoje slobodnjaþke vještine. Meÿutim, da bi se riješili neoþekivani problemi potrebni su i vrijeme i sredstva, i Liet je uložio nekoliko dodatnih minuta kako bi kasnije uštedio mnogo više. Majka ga je poljubila u obraz. "Upamti, pustinja ti nije ni prijatelj ni neprijatelj... veþ samo prepreka. Iskoristi je da stekneš prednost." "Da, majko. I Warrick to zna." Nigdje nije mogao pronaüi Pardota Kynesa... što nije bilo ništa novo. Liet bi mogao otiüi i vratiti se u sieþ Crveni Zid prije nego što planetolog uopüe shvati znaþaj natjecanja u kojem je njegov sin sudjelovao.
Kada je izašao kroz vrata koja su spreþavala gubljenje vlage iz sieþa i našao se na neravnom rubu, Liet je osmotrio nepregledni pijesak obasjan mjesecima koji su se uspinjali na nebu. Mogao je þuti ravnomjeran zvuk udaraþa u daljini. Warrick je veü bio tamo vani. Liet pojuri niz strmu stazu prema otvorenom bazenu, ali ponovo zastane. Svaki pješþani crv imao je svoj velik, jasno ograniþen teritorij kojeg je žestoko branio. Warrick je veü dozivao ogromnu zvijer, i proüi üe dosta vremena prije nego što Liet uspije namamiti drugog crva u isto podruþje. Buduüi da je to znao, on krene naviše, prijeÿe preko prijevoja grebena i siÿe na drugu stranu planine, nastavivši prema plitkom bazenu. Liet se nadao da üe tamo moüi dozvati nekog dobrog Tvorca, boljeg nego što je dobio njegov prijatelj. Dok je silazio niz neravnu padinu, pomažuüi se pri tom i rukama, Liet je prouþavao podruþje ispred sebe. Uoþio je jednu dugaþku dinu okrenutu prema otvorenoj pustinji. To üe biti dobro mjesto za þekanje. Postavio je udaraþ na padinu i podesio ga da se odmah oglasi. Imat üe nekoliko minuta da se popne uz pijesak na drugu stranu dine. U tami üe teško nazrijeti nadolazeüe nabore koje prave crvi pri prolasku kroz pijesak. Dok je osluškivao jednoliþno udaranje ureÿaja, izvadio je alat iz svog fremkita, raširio teleskopske biþžice i Tvorþeve kuke, a zatim je privezao podstrekaþe na leÿa. Do sada nikada nije sam prizivao crve. S njim su uvijek ranije bili kako oni koji su motrili na njihov dolazak, tako i pomagaþi, ljudi koji su mu priskakali upomoü ako bi iskrsnula nevolja. Ali ovog puta Liet Kynes je morao obaviti sve sam. Držao se ustaljenog obreda. Priþvrstio je klinove na þizme, izvadio konopce i priljubio se uz tlo spreman da þeka. S druge strane grebena, Warrick je veü sigurno uzjahao svog crva i jurio preko Velike Ravnice. Liet se nadao da üe moüi nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Bit üe im potrebno dva, možda tri dana da stignu do Špilje Ptica... i svašta se moglo dogoditi za to vrijeme. Zario je vrhove prstiju u pijesak i ostao sjediti potpuno nepokretan. Ove noüi nije bilo vjetra, þuo se samo udaraþ. Poslije izvjesnog vremena zaþuo je statiþko šištanje pijeska koji se pomiþe, komešanje levijatana u pješþanim dubinama privuþenog postojanim zvukom udaraþa. Crv je bio sve bliži i bliži; ispred sebe je gurao pijesak stvarajuüi nabore na površini. "Shai-Hulud je poslao velikog Tvorca", izgovori Liet, duboko udahnuvši. Crv se u krugovima približavao udaraþu. Visoko je izvio ogromna leÿa u segmentima; široke brazde podsjeüale su na kanjone. Liet se sledio od strahopoštovanja prije nego što se spustio niz klizeüi pijesak, držeüi Tvorþeve kuke u obje ruke. ýak i kroz þepove za nos na pustinjskom odijelu, osjeüao je sumpor, spaljeno kamenje i jake, jetke estere melangea koji su tekli iz crva. Trþao je pokraj zvijeri koja se ustremila da proguta udaraþ. Prije nego što je crv stigao ponovo uroniti u pijesak, Liet je zabacio jednu od Tvorþevih kuka þiji se sjajni kraj zabio u rub vodeüeg prstenastog segmenta. Povukao je svom svojom snagom i raširio segment otkrivši ružiþasto meso koje je bilo previše nježno i nije smjelo doüi u dodir s grubim pijeskom. I više nije puštao. Izbjegavajuüi da još više nadraži ranu izmeÿu segmenata koja ga je peckala, Crv se izvio naviše i ponio Lieta sa sobom. Liet ispruži drugu ruku i zarije drugu kuku još dublje. Ponovo je povukao da proširi pukotinu. Crv se opet refleksno izvio, trgnuvši se zbog ove nove smetnje. U normalnim uvjetima, ostali jahaþi Slobodnjaci otvorili bi još prstenastih segmenata, ali Liet je bio sam. Pošto je zabio klinove u tvrdo meso Shai-Huluda, popeo se još više i postavio proširivaþe kako bi sprijeþio zatvaranje segmenata. Crv se izdigao iz pijeska i Liet ga lupne
podbadaþem. Uspio ga je okrenuti i usmjeriti prema prostranstvu Velike Ravnice. Pošto je postavio kuke, Liet se prihvatio konopaca i uspravio. Pogledao je preko ramena izvijena leÿa crva. Ovaj Tvorac je bio ogroman! Odisao je dostojanstvom, velikom starošüu koja se protezala þak do korijena samog planeta. Nikada do tada nije vidio takvo stvorenje. Ovoga üe moüi dugo jahati i to velikom brzinom. Možda još ima izgleda da pretekne Warricka... Njegov crv je jezdio preko nemirnog pijeska dok su se dva mjeseca sve više penjala na nebu. Liet je prouþavao pravac oslanjajuüi se pri tom na zvijezde i zviježÿa, slijedeüi rep miša, oblik poznat kao Muad’Dib, "onaj koji pokazuje put". U svakom trenutku je znao u kojem se pravcu kreüe. Prešao je preko valovitog traga koji je mogao pripadati nekom drugom velikom Tvorcu koji je jezdio Velikom Ravnicom - najvjerojatnije je to bio Warrickov crv, pošto je Shai-Hulud rijetko putovao po površini ako nije bio prisiljen na to. Liet se nadao da je sreüa na njegovoj strani. Poslije mnogo sati, utrka je postala monotono poznata i njemu se prispavalo. Mogao je zadrijemati ako bi se privezao za crva, ali Liet se nije usuÿivao da to uþini. Morao je ostati budan i usmjeravati levijatana. Ako bi Shai-Hulud skrenuo s pravog puta, Liet bi izgubio na vremenu - a to više nije smio sebi dopustiti. Jahao je to þudovište cijele noüi sve dok limun žuta boja zore nije obrubila indigo neba, otjeravši zvijezde. Budno je motrio na harkonennske patrolne toptere, premda je sumnjao da oni zalaze toliko ispod šezdesete paralele. Jahao je i cijelo jutro. Crv je prvi put zadrhtao kada je bilo najtoplije. Poþeo se opirati svakom pokušaju da ga natjera nastaviti dalje. Samo što se nije srušio od iscrpljenosti. Liet se nije usuÿivao tjerati ga dalje. Mogao ga je jahati dok ne umre, ali to bi zaista bio loš znak. . Usmjerio je dugaþku zvijer koja je veü posrtala prema arhipelagu stijenja. Oslobodivši kuke i rastvaraþe, potrþao je duž prstenastih segmenata i skoþio na sigurno nekoliko sekundi prije nego što se tromi crv ukopao u pijesak. Liet je pojurio prema niskom stijenju koje je bilo jedini potez tamne boje u monotoniji sastavljenoj od bijelih, smeÿkastih i žuükastih nijansa, barikadi koja je dijelila jedan nepregledni bazen od drugog. Sklupþao se ispod pokrivaþa koji je odbijao toplinu i dobro se uklapao u okolinu te namjestio budilicu iz fremkita da ga probudi poslije sat vremena. Iako su mu instinkti i vanjska osjetila ostala budni, spavao je dubokim snom, obnavljajuüi snagu. Kada se probudio, uspenjao se uz barijeru od stijena do ruba nepreglednog Habbanya Erga. Tamo je Liet postavio svoj drugi udaraþ i pozvao drugog crva - mnogo manjeg, doduše, ali üe ga svejedno ponijeti dalje. Jahao je cijelo popodne. Kada se poþeo spuštati sumrak, Lietove oštre oþi uoþile su malo boje na zaklonjenim stranama dina, blijede poteze sivo-zelenog na mjestima gdje su izdanci trave isprepleli svoje korijenje u pokušaju da uþvrste nestalni pijesak. Slobodnjaci su posijali sjeme i hranili ga. ýak i da samo jedan izdanak od tisuüu iznikne i pozivi dovoljno dugo da se razmnoži, to üe znaþiti da njegov otac napreduje. Dina üe jednog dana ponovo biti zelena. Tijekom mnogosatne hipnotiþke vožnje na crvu, þuo je oca kako poduþava: "Ako nam uspije zadržati pijesak, oduzet üemo vjetru jedno od njegovih najsnažnijih oružja. U nekim klimatskim pojasima na ovom planetu, vjetrovi ne dostižu sto klika na sat. To su 'toþke najmanjeg rizika'. Zasadi na stranama koje nisu izložene vjetrovima, omoguüit üe da dine rastu i da nastanu veüe prepreke, da se poveüaju površine najmanjeg rizika. To üe biti još jedan siüušni korak prema ostvarenju našeg cilja." Napola utonuo u san, Liet zatrese glavom. ýalk ovdje, u ovoj nepreglednoj pustinji, ne
može pobjeüi od glasa tog velikog þovjeka... njegovih snova, njegovih poduka. Pred Lietom su bili još mnogi sati putovanja. Warricka još nije bio ugledao. Postojali su mnogi putovi koji su vodili preko pustinje. Nije smanjio brzinu. Konaþno je daleko na obzoru ugledao valovitu tamnu mrlju: greben Habbanaya; tamo se nalazila Spilja Ptica. * * * Warrick je ostavio svog posljednjeg crva i pojurio obnovljenom snagom uz kamenje. Pri penjanju tom neobilježenom stazom pomagao se i rukama i temagþizmama. Kamenje je bilo zelenkasto-crno i oker-crveno, sprženo i šibano jakim pustinjskim olujama. Pijesak koji su nosili vjetrovi oþistio je proþelje stijene, ostavivši za sobom oznake i brazde poput koziþavog lica. Odavde nije mogao vidjeti otvor špilje - nije ga ni trebao vidjeti, jer Slobodnjaci nisu smjeli uüi u rizik da ga primijeti neki stranac. Putovao je dobro i uspio je prizvati odliþne crve. Nijednom nije zastao da se odmori, jer je osjeüao potrebu da prvi stigne do Faruole, da zatraži njenu ruku... ali i da pobjedi prijatelja Lieta. Bit üe to odliþna priþa za njihove unuþLüe. U sieþima Slobodnjaka sigurno su veü poþele kolati priþe o velikoj trci crva, o tome kako je Faruola odabrala neobiþan izazov za svoj ahal. Warrick se penjao premještajuüi ruku iznad ruke, pronalazeüi oslonce za noge i udubljenja za prste, dok nije stigao do ispusta. U blizini prikrivenog otvora, pronašao je uzak, sastrugani otisak ženske þizme. Sigurno je bio Faruolin. Nijedan Slobodnjak ne bi sluþajno ostavio takav znak; ona je to namjerno uradila. Poruþivala je da je tu i da þeka. Warrick je zastao i duboko udahnuo. Bio je to dugaþak put, i nadao se da je s Lietom sve u redu. Njegov brat po krvi možda je veü sasvim blizu, ali Warrick to nije mogao znati, jer su mu visoke stijene zaklanjale pogled na okolnu pustinju. Nije želio izgubiti prijatelja, þak ni zbog ove žene. U dubini srca se nadao da neüe doüi do tuþnjave. Ali je ipak želio stiüi prvi. Warrick je zakoraþio u Špilju Ptica. Jasno se ocrtavao uz sam rub otvora. Zaslijepile su ga sjene u gruboj špilji. Konaþno je zaþuo ženski glas, svilene rijeþi koje su klizile duž zidova špilje. "Bilo je vrijeme", reþe Faruola. "ýekala sam te." Nije izgovorila njegovo ime i Warrick je na trenutak ostao nepokretan. A onda mu je Faruola prišla. Imala je lice vile i dugaþke, mišiüave ruke i noge. Pogled njenih prevelikih oþiju kao da se zabadao u njega. Mirisala je na slatke trave i druge jake mirise osim melangea. "Dobro došao Warrick... mužu moj." Uzela ga je za ruku i povela dublje u špilju. Warrick je bio nervozan i muþio se pronaüi prave rijeþi, ali je ipak držao glavu visoko podignutu dok je vadio þepove iz nosnica, a Faruola mu otkopþavala þizme. "Držim se obeüanja koje sam ti dao", izgovori on, posluživši se obrednim rijeþima iz ceremonije slobodnjaþkog vjenþanja. "Sipam slatku vodu po tebi na ovom mjestu gdje ne puše vjetar." Faroula je nastavila izgovorivši novi stih. "Neka se ništa osim života ne isprijeþi meÿu nama." Warrick se nagne bliže. "Živjet üeš u palaþi, moja ljubavi." "Neprijatelji üe biti uništeni", obeüa mu ona. "Zaista te poznajem dobro." "Zaista dobro." Zatim izgovoriše uglas: "Ovom stazom, koju je moja ljubav utrla za tebe, putovat üemo zajedno." Na kraju blagoslova i molitve, nasmiješili su se jedno drugom. Naib Heinar üe obaviti
službeni obred kada se vrate u sieþ Crveni Zid, ali pred Bogom i u vlastitim srcima, Warrick i Faruola su bili vjenþani. Dugo su ostali zagledani u oþi jedno drugom, prije nego što su se povukli dublje u hladnu lamu špilje. * * * Liet je stigao teško dišuüi. Dok se uskom stazom penjao prema otvoru špilje þizmama je razbacivao kamenþLüe na sve strane. Zastao je þim je þuo iznutra kretanje i glasove. Ponadao se da je Faruola povela nekog sa sobom, služavku možda, ili prijateljicu... ali je onda shvatio da drugi glas pripada muškarcu. Warrick. ýuo je kraj molitve za vjenþanje i shvatio da su prema tradiciji bili vjenþani. Da je ona sada žena njegovog prijatelja. Bez obzira na to koliko Liet žudio za Faruolom, bez obzira na ono što je poželio kada je ugledao tajanstveni, bijeli Birian, ona je za njega bila izgubljena. Tiho se okrenuo i sišao s ispusta. Smjestio se u sjeni stijenja zaklonjenoj od sunca. Warrick je bio njegov prijatelj i on prihvati poraz kako dolikuje, ali s najveüom moguüom tugom koju je mogao zamisliti. Bit üe mu potrebno dosta vremena i snage da ovo preboli. Liet Kynes je priþekao jedan sat. Proveo ga je zureüi preko pustinje. Zatim je, ni ne ušavši u špilju, sišao natrag na pijesak i pozvao crva da ga vrati kuüi.
56. Politiþke voÿe þesto ne vide praktiþne koristi koje mogu imati od mašte i inventivnih novih ideja sve dok im ih krvave ruke ne gurnu pod nos. Krunski princ Raphael Corrino Razgovori o voÿenju Galaktike * * * Na mjestu gdje su se gradili astrobrodovi u dubokim špiljama Ixa, sjajne kugle bacale su upadljive sjene i sasušene odraze duž greda. Zrake su svjetlucale kroz maglu dima iz rastaljenog lema i inih smjesa koji je štipao za oþi. Predradnici su izvikivali nareÿenja; teške ploþe koje su saþinjavale konstrukciju spajane su uz zveket koji se odbijao o stjenovite zidove. Potlaþeni radnici radili su što su manje mogli, koþHüi napredak i smanjujuüi dobit Tleilaxa. Iako su prošli mjeseci od poþetka izgradnje, još nije bio završen ni kostur astrobroda starog tipa. Prerušeni C'tair se pridružio ekipi koja je radila na izgradnji, zavarivao je grede i podupiraþe koji su pojaþavali veliki prostor za teret. Danas je morao biti vani u velikoj špilji iz koje je mogao vidjeti umjetno nebo iznad glave. Nije želio propustiti svoj najnoviji oþajniþki pokušaj da našteti Tleilaxima... Poslije velikih eksplozija koje su on i Miral priredili prije dvije godine. Gospodari su postali još strožiji, a Ixijanci još imuniji na tegobe. Ovo dvoje boraca iz otpora dalo je ljudima snagu da izdrže. Broj odluþnih "pobunjenika" koji djeluju sami ili u malim skupinama se poveüao i sada su saþinjavali zavidnu vojsku - borbenu silu koju nikakve represalije nisu mogle zaustaviti. Princ Rhombur, koji je bio odsjeþen i nije znao kakve su prilike unutar Ixa, nastavio je slati eksploziv i ostale zalihe za pokret otpora, ali samo je jedna mala pošiljka uspjela stiüi do C'taira i Miral. Gospodari su otvarali i pregledavali svaki kontejner. Radnici u kanjonu za ulazak su se promijenili, a piloti brodova bili su zamijenjeni. C'tair je izgubio sve svoje tajne kontakte i ponovo je bio izoliran. I njega i Miral je ipak radovalo kada bi vidjeli nasumice razbijene prozore, uništene cijele tovare, a radna je produktivnost bila ispod svake razine. Samo tjedan dana ranije, þovjek koji nije imao nikakve veze s politikom, koji nikada na sebe nije privukao pozornost, uhvaüen je kako bojom ispisuje upadljiva slova duž vrlo prometnog koridora: SMRT TLEILAXAŠKIM SLIGOVIMA! C'tair je gracioznim maþjim korakom prešao preko popreþne grede i stigao do lebdeüeg bloka gdje je uzeo zvuþni zavarivaþ. Popeo se platformom-liftom do vrha kostura astrobroda i promotrio kilometrima. dugaþku špilju. Ispod njega su sonde za nadzor izbjegavale konstrukciju astrobroda i pratile ekipe radnika koje su radile pod svjetlima. Ostali iz C'tairove radne skupine nastavili su obavljati svoje zadatke, ne sluteüi što se sprema. Jedan zavarivaþ u jednodijelnom odijelu priÿe bliže C'tairu. Promotrio ga je krajiþkom oka i u njemu prepoznao Miral, koja se prerušila isto kao i on. Ovo üe gledati zajedno. Samo još nekoliko trenutaka.
Holoprojektori umetnuti u umjetno nebo zatreperiše; oblaci s tleilaxaškog rodnog svijeta bili su prošarani neboderima-otocima koji su stršili nadolje, obasjani svjetlošüu. Nekad su te zgrade podsjeüale na kristalne stalaktite, a sada su spomenute graÿevine iz bajke sliþile na stare, okrnjene zube umetnute u koru planeta. Miral je stajala blizu C'taira koji je þXþao na gredi i osluškivao udaranje po konstrukciji koje se širilo u jedva primjetnim vibracijama. Gledao je uvis poput vuka iz drevnih vremena koji zuri u mjesec. ýekao je. Zatim se tobožnja slika, neba pomaknula, izobliþila i promijenila, boju. Kao da su se strani oblaci poþeli okupljati u lažnu oluju. Holoprojektori zatreperiše i prikazaše jednu sasvim drukþiju sliku, snimljenu na dalekom Caladanu. Lice u krupnom planu ispunilo je nebo poput glave boga Titana. Rhombur se dosta promijenio tijekom osamnaest godina progonstva. Djelovao je zrelije, kraljevskije, pogled mu je postao oštriji, a glas odluþniji. "Ja sam princ Rhombur Vernius", zagrmjela je projekcija, i svi pogledaše uvis, zinuvši u strahopoštovanju. Usta su mu bila velika poput kakve cehovske fregate, usne su se pomicale oslobaÿajuüi rijeþi kao da sipaju naredbe odozgo. "Ja sam zakoniti vladar Ixa i vratit üu se da vas oslobodim vaših patnji." Svi Ixijanci su u prvom trenutku zanijemili, a onda ga poþeli veselo pozdravljati. Sa svog uzdignutog položaja C'tair i Miral vidješe da su se Sardaukari raštrkali uokolo. Zapovjednik Garon je dovikivao svojim trupama da uspostave red. Na balkonima visoko iznad pojavili su se Gospodari Tleilaxa, pokazujuüi prstima. Stražari su pohitali natrag u upravne zgrade. C'tair i Miral su jako uživali u ovim trenucima, þak su dopustili sebi da razmijene vesele osmjehe. "Uspjeli smo", izgovori ona. U zbrci koja je nastala oko njih samo je on uspio da je þuje. Bilo im je potrebno nekoliko tjedana da prouþe sustave kako bi mogli da premoste kontrole projektora. Nikome od Tleilaxa nije palo na pamet da se pripremi za jednu ovako pametnu sabotažu, za ovakvu invaziju na njihovo svakodnevno okruženje. U toj jednoj jedinoj pošiljci koja se probila, Rhombur Vernius je prokrijumþario snimljenu poruku. Nadao se da bi je mogli potajno podijeliti odanim Ixijancima. Princ je predložio postere koji govore ili ubacivanje šifriranih poruka u redovne komunikacione sustave podzemnog grada. Ali poduzetan gerilski par odluþio je uþiniti nešto što þe se mnogo duže pamtiti. Treba napomenuti da je to bila Miralina zamisao, a da je C'tair usavršio mnoge pojedinosti. Rhomburovo lice bilo je Široko i þetvrtasto, oþi su mu sijale strašüu na kojoj bi mu pozavidio svaki drugi prognani voÿa. Plava kosa bila mu je kuštrava baš onoliko koliko treba, tako da je djelovao plemenito, ali ujedno i razbarušeno. Princ je mnogo toga nauþio o upravljanju tijekom godina koje je proveo u Kuüi Atreida. "Morate se dignuti i zbaciti te smrdljive gospodare robova. Oni nemaju nikakvih prava nareÿivati vam niti se miješati u vaše svakodnevne živote. Morate mi pomoüi da Ixu vratim nekadašnju slavu. Uklonite tu bolest po imenu Bene Tieilax. Udružite se i upotrijebite sva potrebna sredstva da..." Rhomburove rijeþi se više nisu þule. Zatim je uslijedilo mucanje dok je netko preuzimao opet kontrole u glavnom upravnom kompleksu. Uporni prinþev glas je uz krþanje ponovo odjeknuo. "... vratit üu se. Samo þekam pravi trenutak. Niste sami. Moja majka je ubijena. Moj je otac nestao iz Carstva. Ali preostali smo moja sestra i ja. Ja stalno promatram Ix. Namjeravam..." Rhomburova slika se izobliþila i konaþno nestala, ostavivši za sobom samo statiku. Tama crnja od svake noüi koju možete da zamislite spusti se na podzemnu špilju. Tleilaxi su odluþili
ugasiti cijelo nebo kako princ Rhombur ne bi mogao završiti govor. C'tair i Miral su se nastavili osmjehivati meÿu sjenama crnim kao ugljen. Rhombur je dovoljno toga uspio reüi, a njegovi slušatelji üe veü zamisliti veliþanstveniji poziv na okupljanje od bilo þega što je prognani princ zapravo mogao izgovoriti. Veü poslije nekoliko sekundi, ukljuþiše se bijele-tople sjajne kugle; bila su to svjetla za sluþaj nužde koja su zasljepljivala poput jarkih sunaca u špilji. Oglasili su se alarmni ureÿaji. Bez ikakve svrhe, jer su potlaþeni Ixijanci veü poþeli nadahnuto priþati izmeÿu sebe. Sve eksplozije su pripisali moünom princu Rhomburu. Stalno su prisustvovali raznim razaranjima, a ovaj projektirani govor bio je najveliþanstveniji pothvat. Istina je, razmišljali su oni. Možda se princ Rhombur þak šeta meÿu njima prerušen! Kuüa Verniusa üe se vratiti i otjerati zle Tleilaxe. Rhombur üe vratiti sreüu i napredak na Ix. ýak su se i suboidi veselili. C'tair se s gorþinom prisjetio da su ti tupavi radnici, stvoreni zahvaljujuüi bioinženjeringu, bili meÿu onima koji su protjerali erla Verniusa. Njihov glupi nemir i lakovjernost su u prvom redu i doveli do zbacivanja. Povjerovali su u obeüanja Tleilaxa. C'tairu je to sada bilo svejedno. Prihvatit üe svakog saveznika koji je voljan boriti se. Pojaviše se trupe Sardaukara s pripremljenim oružjem. Izvikivali su naredbe da se svi vrate u svoja prebivališta. Zvuþnici objaviše da je racija u toku i da üe svi uhiüeni završiti na vojnom sudu. Obroci üe biti prepolovljeni, a radne smjene produžene. Tleilaxi su se veü mnogo puta do tada poslužili svim tim metodama. C'tair je krenuo za Miral i ostalima koji su se spuštali s greda astrobroda u sigurnost poda špilje. Što osvajaþi budu više pritiskali, to üe Ixijanci postajati sve bješnji, dok na kraju ne eksplodiraju. Zapovjednik Cando Garon, voÿa carskih trupa na Ixu, vikao je kroz projektor glasa na borbenom jeziku. Sardaukari opališe u zrak da zaplaše radnike. C'tair je išao zajedno s ostalim radnicima iz svog konstrukcijskog tima, pokorno dopustivši da ga odvedu u podruþje za þekanje. Nasumice üe izabrati one koje üe zadržati radi ispitivanja ali nitko nije mogao dokazati njegovu umiješanost, kao ni Miralinu. ýak i ako oboje zbog ovog budu pogubljeni, vrijedilo je. C'tair i Miral su se razdvojili u gužvi. Oboje su poslušali ljutite zapovijedi stražara Sardaukara. Kada je C'tair þuo kako radnici šapuüu izmeÿu sebe, ponavljajuüi rijeþi Rhombura Verniusa. njegovoj radosti i samouvjerenosti nije bilo kraja. Jednoga dana... možda uskoro, Ix üe hiti vraüen narodu.
57. Neprijatelji te jaþaju; saveznici oslabljuju. Car Elrood IX Opažanja na samrtniþkoj postelji * * * Nakon što se oporavio od šibanja inkvine biþem, Gurney Halleck je dva mjeseca radio pun neke unutrašnje strepnje, kakvu nikada nije iskusio u jamama za robove. Duž þeljusti mu se protezao ružan ožiljak, brazde od biþa boje cikle koje su pulsirale i stalno ga boljele. Iako je rana zapravo zacijelila, ostaci otrova i dalje su kolali kroz nju i on ga je osjeüao kao vatru u živcima. Povremeno je imao dojam da mu je u obrazu i þeljusti zakopana munja. Ali to je bila samo bol. Nju je Gurney mogao podnijeti. Na fiziþke povrede više i nije obraüao pozornost; one su postale sastavni dio njegovog života. Više ga je plašila þinjenica da je bio tako blago kažnjen za napad na Glossu Rabbana. Prokleti Harkonnen ga je išibao i stražari su ga poslije toga prebili tako da je morao provesti tri dana u ambulanti... ali iskusio je on i mnogo gore stvari za manje prekršaje. Što su zapravo smjerali? Sjetio se mutnog sjaja i sraþunate okrutnosti u Rabbanovim oþima. "Provjerite zapise. Saznajte odakle dolazi. I ima li živih roÿaka." Gurney se plašio najgoreg. Zajedno s ostalim robovima živio je mehaniþki iz dana u dan, oþekujuüi da se nešto desi. Hvatao ga je sve veüi užas od koga mu se grþio želudac. Naizmjeniþno je radio na planini Ebony i u ogromnim baþvama za obradu opsidijana. U blizini vojarne i jama za robove spuštali su se teretni brodovi kojima su odnošeni kontejneri puni sjajnog vulkanskog stakla oštrih rubova. Kuüa Hagal se brinula o daljnjoj distribuciji. Jednog dana ga je par stražara grubo izvukao iz baþve. S njega se cijedila tamna otopina. Napola odjeven i prskajuüi stražare uljastom tekuüinom, Gurney je posrüXüi izbio na otvoreni trg na kome je Glossu Rabban obavio inspekciju zatvorenika, i na kome ga je Gurney napao. Sada je na njemu ugledao nisku platformu i ispred nje jednu jedinu stolicu. Nije bilo lanaca ni spona od siga žice... samo stolica. Srce mu se steglo od straha. Nije imao pojma što mu se sprema. Stražari su ga prisilili da sjedne na tu stolicu, a zatim su se udaljili. U blizini je u pripravnosti stajao lijeþnik iz zatvorske ambulante. Skupina stražara stigla je na trg. Ostali robovi nastavili su raditi u jamama i spremnicima. Gurneyu je bilo jasno da je dogaÿaj koji üe slijediti bio osobne prirode... predstava organizirana samo za njega. To je bilo mnogo, mnogo gore. Što se Gurney više nervirao, stražari su više uživali u tome da mu uskrate odgovore. Zato je ušutio. Gusta tekuüina za obradu sušila se na njegovoj koži stvarajuüi pokoricu koja je pucala. Prišao mu je poznati lijeþnik držeüi malu žutu injekciju. Gurney je vidio te žute epruvete u ambulanti u jednom prozirnom ormaru, ali nikada nije nijednu primio. Lijeþnik je zabio zašiljeni vrh u zatvorenikov vrat kao da ubija osu. Gurney se propeo, grlo mu se steglo, mišiüi
napeli. Tijelom mu se raširila toplina i otupjelost poput vrelog ulja. Ruke i noge kao da su mu bile od olova. Nekoliko puta se trgnuo, a zatim se više uopüe nije mogao pokrenuti. Nije mogao okrenuti vrat, nije mogao napraviti grimasu niti trepnuti, þak ni oþi pomaknuti. Lijeþnik je pomaknuo stolicu i okrenuo Gurneyevu glavu kao da je glava kakve lutke, prisilivši ga da zuri u niski podij ispred sebe. Gurney onda shvati što je to. Pozornica. Natjerat üe ga da nešto gleda. Iz jedne od vanjskih zgrada pojavio se Glossu Rabban u svojoj najboljoj odori i u pratnji nadzornika. I ovaj je odjenuo tamnu, þistu odoru. Mršavi muškarac s ispupþenim trbuhom za ovu prigodu je izvadio filtere za nos. Rabban stane ispred Gurneya, koji je najviše od svega želio skoþiti na noge i zadaviti tog þovjeka. Ali nije se mogao ni pokrenuti. Paralizirajuüa droga držala ga je kao porok. Preostalo mu je samo unijeti što je više mogao mržnje u svoj pogled. "Zatvoreniþe", oslovi ga Rabban izvivši debele usne u opsceni osmijeh. "Gurney Halleck iz sela Dmitri. Nakon što si me napao, potrudili smo se da pronaÿemo tvoju obitelj. Od kapetana Kryubija smo þuli za pokudne pjesmice koje si pjevao u krþmi. Iako te nitko veü godinama nije vidio u selu, nije im palo na pamet da prijave tvoj nestanak. Njih nekolicina, prije nego što su umrli u mukama, rekoše da su pretpostavljali da smo te mi noüu odveli. Budale." Lepetanje mraþnih krila panike poþne ispunjavati Gurneyev um. Želio je pitati za svoje umorne i neambiciozne roditelje... ali plašio se da üe Rabban i sam reüi što je bilo s njima. Teškom mukom je disao. Grudni mišiüi su mu se grþili, odupiruüi se paralizi. Nikako nije uspijevao udahnuti dovoljno zraka, jer mu je krv kljuþala i bijes u njemu rastao. U glavi mu je poþelo zujati zbog nedostatka kisika. "A onda su se svi komadiüi uklopili. Saznali smo da je tvoja sestra bila odreÿena za rad u kuüama zadovoljstva... i da ti nisi mogao prihvatiti prirodni poredak stvari." Rabban slegne svojim širokim ramenima; prsti mu znaþajno poÿoše prema inkvine biþu, ali ga nije izvukao. "Svi ostali znaju gdje im je mjesto na Giedi Jedan, ali ti izgleda svoje ne znaš. Zato smo odluþili da te podsjetimo." Teatralno je uzdahnuo u želji da istakne svoje razoþaranje. "Na nesreüu, moje trupe su bile malo previše... predane svome poslu... dok su tražile od tvojih roditelja da nam se ovdje pridruže. Bojim se da tvoji majka i otac nisu preživjeli susret. Meÿutim..." Rabban podiže ruku i stražari odjuriše do ostave. Gurney je þuo komešanje, ali se nije mogao okrenuti i vidjeti što je posrijedi. A onda je zaþuo oþajniþki ženski krik. Znao je da je to Bheth. U prvom trenutku mu je srce brže zakucalo od sreüe što je još živa. Mislio je da su je Harkonneni ubili nakon što su njega uhvatili u kuüi zadovoljstva. Ali sada je shvatio u svojoj duši da su je þuvali za nešto mnogo gore. Otimala se i borila dok su je vukli prema drvenom podiju. Na sebi je imala samo bezobliþnu, poderanu košulju. Kosa boje lana bila joj je dugaþka i neuredna, oþi razrogaþene od straha koji se samo još više pojaþao kada je ugledala brata. Ponovo je vidio bijeli ožiljak na njenom grlu. Ukrali su Bheth sposobnost da pjeva ili da govori... i uništili su njezin smijeh. Pogledi su im se sreli. Behth nije mogla govoriti. Ovako paraliziran, ni Gurney njoj nije mogao ništa reüi, þak ni trgnuti se. "Tvoja sestra zna gdje joj je mjesto", reþe Rabban. "U stvari, priliþno dobro nas je služila. Provjerio sam u dosjeima i saznao toþan broj. Ova djevojþica je pružila zadovoljstvo 4620-orici naših vojnika." Rabban potapša Bheth po ramenu. Ona ga pokuša ugristi. On stegnu prste i zdera s nje košulju.
Tako golu, stražari je gurnuše na podij — a Gurney se nije mogao ni pomaknuti. Želio je zatvoriti oþi, ali ga je paraliza u tome spreþavala. Iako mu je bilo jasno na što je bila prisiljavana tijekom prethodnih šest godina, njena golotinja ga je vrijeÿala i užasavala. Tijelo joj je bilo u modricama, koža mreže podljeva i tankih ožiljaka. "Nema mnogo žena u našim kuüama zadovoljstva koje potraju ovako dugo kao ona", reþe Rabban. "Ovoj ovdje se baš živi, ali njeno vrijeme je isteklo. Kad bi mogla govoriti, sigurno bi nam rekla koliko je sretna što može uþiniti ovu posljednju uslugu Kuüi Harkonnen da tebi održi poduku." Gurney se naprezao do iznemoglosti ne bi li natjerao mišiüe da se pomaknu. Srce mu je udaralo kao ludo i tijelo su mu oblijevali valovi vruüine. Ali nije mogao maknuti ni prstom. Prvi je bio predradnik. Raskopþao se i Gurney nije imao kamo veü je morao gledati kako taj trbušasti muškarac siluje Bheth na pozornici. Za njim su se izredala petorica stražara, na Rabbanovu zapovijed. Taj grubijan širokih ramena trudio se da ne propusti ništa od onoga što se dogaÿalo na pozornici, ali je ujedno promatrao i Gurneya. Gurney je bjesnio u svom umu, zatim je žarko poželio da mu dopuste da se povuþe, da prizove zaborav. Ali ta moguünost mu nije stajala na raspolaganju. Posljednji je bio Rabban. On je najviše od svih uživao. Bio je strašno grub, premda se Bheth do tada veü gotovo onesvijestila. Kad je svršio, Rabban je rukama obuhvatio Bhethin vrat, prekrivši bijeli ožiljak. Ponovo se poþela otimati, ali Rabban joj je okrenuo glavu i primorao je da gleda u brata dok je stezao prste oko njenog grla. Još jednom je prodro grubo u nju, a onda su se mišiüi njegovih ruku napeli. Stisnuo ju je jaþe i Bheth je iskolaþila oþi. Gurney je bio prisiljen gledati kako umire pred njegovim oþima... Dvostruko zadovoljan, Rabban stane, udalji se i zakopþa odoru. Nasmiješio se objema svojim žrtvama. "Ostavite njeno tijelo ovdje", reþe on. "Koliko dugo üe još potrajati paraliza njenog brata? " Lijeþnik je hitro prišao, nimalo dirnut onim što je upravo vidio. "Još sat ili dva, jer je doza bila mala. Da smo mu dali više kirara zapao bi u hibernacijski san, a vi to niste željeli." Rabban odmahne glavom. "Neka ostane ovdje i bulji u nju dok se ponovo ne bude mogao pokrenuti. Želim da razmisli o svojim postupcima." Rabban se osmjehujuüi udaljio, a za njim su otišli i stražari. Gurney je ostao sam u stolici. Nije bio vezan. Morao je gledati nepokretno Bhethino tijelo raskreþeno na platformi. Iz usta joj je kapala krv. ýak ni paraliza koja je obuzela Gurneyevo tijelo nije mogla sprijeþiti suze da poteku iz njegovih oþiju.
58. Tajna života nije problem kojeg treba riješiti veü stvarnost koju treba iskusiti. Meditacije iz Bifrosta, budislamski tekst * * * Godinu i pol dana, Abulurd Harkonnen je bio potpuno slomljen i nije se mogao opraviti. Krio je lice od stida zbog onoga što je njegov sin uþinio. Smatrao je da je on odgovoran za sve, prihvaüao je krivnju i nije mogao sresti izgubljene poglede dobrih ljudi Lankiveila. Kao što se i plašio, poslije Rabbanovog pokolja Bjondax kitova u Tula fjordu, ulovi su bili slabi. Ribari i lovci na krznene kitove napuštali su sela. Prazna drvena zdanja, ostavljena na milost i nemilost prirodnim elementima, protezala su se poput niza sablasti u stjenovitim zaljevima. Abulurd je otpustio sluge i on i Emmi su zatvorili glavnu brvnaru. Ostavili su je poput nadgrobnog spomenika da svjedoþi o njihovom nekadašnjem idiliþnom životu. Napustili su veliku staru zgradu s nadom da üe se jednog dana dobra vremena vratiti. Za sada su on i njegova žena živjeli u njihovoj maloj kuüi na usamljenom komadu zemlje koji je zalazio u krvlju oskvrnavljene vode fjorda. Emmi, nekada þvrsta i srþana, s veselim oþima i razumnim osmijehom, sada je izgledala stara i umorna, kao da joj je spoznaja o sinu isisala svu preostalu snagu. Ona je uvijek þvrsto stajala na zemlji, poput kamena temeljca, ali on je sada bio gadno potkopan. Glossu Rabban je imao þetrdeset jednu godinu i bio je odgovoran za svoje užasne postupke. A ipak su Abulurd i Emmi strahovali da su oni u neþemu pogriješili, da mu nisu usadili osjeüaj þasti i ljubav prema podanicima... Rabban je osobno predvodio napad kojim je zbrisan Bifrost. Abulurd ga je gledao kako ništa ne poduzima dok su mu stražari bacali djeda u ponor. Pokoljem kitova u Tula fjordu uspio je sam samcat uništiti ekonomiju cijele obale. Od jednog predstavnika CHOAM-a saznali su koliko Rabban uživa u muþenju i ubijanju nevinih žrtava u mraþnim jamama za robove na Giedi Jedan. Zar je moguüe da je taj þovjek moj izdanak? Dok su vrijeme provodili u svojoj usamljenoj kuüi, Emmi i Abulurd pokušali su zaþeti još jednog sina. Teško je bilo donijeti tu odluku, ali su on i njegova žena konaþno shvatili da Glossu Rabban više nije njihovo dijete. Zauvijek je izgubio njihovu ljubav. Emmi je odluþila i Abulurd je nije mogao odbiti. Ako veü nisu mogli poništiti štetu koju je Rabban napravio, možda su mogli dobiti još jednog sina kojeg üe odgojiti kako treba. Iako je bila snažna i zdrava, Emmi više nije bila u cvijetu mladosti, a Harkonneni nikada nisu imali puno djece. Victoria - prva žena Dmitrija Harkonnena - podarila mu je samo jednog sina, Vladimira. Poslije muþnog razvoda, Dmitri se oženio mladom i prelijepom Daphne, ali je njihovo prvo dijete, Marotin, bilo jako retardirano, što je za njih bilo strašna sramota. Umro je u dvadeset osmoj godini. Daphnin drugi sin, Abulurd, bio je bistar djeþak i postao je oþev ljubimac. Smijali su se, þitali i igrali zajedno. Dmitri je poduþavao Abulurda državniþkim poslovima i þitao mu
povijesne spise krunskog princa Raphaela Corrina. Dmitri nikada nije provodio mnogo vremena sa svojim najstarijim djetetom, ali je zato njegova ogorþena bivša žena mnogo þemu nauþila Vladimira. Iako su imali istoga oca, Vladimir i Abulurd bili su sasvim razliþiti. Na nesreüu, Rabban se više ugledao na baruna nego na svoje vlastite roditelje... Tijekom mjeseci izolacije koju su sami sebi nametnuli, Abulurd i Emmi odlazili su þamcem duž razvedene obale do najbližeg sela gdje su kupovali svježu ribu, povrüe i popunjavali zalihe. Umotali bi se u šalove domaüe izrade i obukli debelo podstavljene tunike ne kiteüi se obrednim nakitom ni skupocjenom odjeüom. Niþim nisu isticali svoj status. Kada su Abulurd i njegova žena prvi put došli na tržnicu, on se nadao da üe se prema njima odnositi kao da su obiþni seljaci, da ih neüe prepoznati. Meÿutim, narod Lankiveila je predobro poznavao svoga voÿu. Pozdravili su ga s iskrenom naklonošüu i s puno bola. Kada je vidio da ga seljaci gledaju s razumijevanjem, Abulurd je shvatio da je pogriješio što se osamio. Njima je bilo potrebno da ga vide isto onoliko koliko je njemu bilo potrebno društvo njegovih graÿana. U Bifrostu se dogodila jedna od najveüih tragedija u povijesti Lankiveila, ali Abulurd Harkonnen nije mogao izgubiti nadu. U srcima ovih ljudi i dalje je gorio svijetli plamen. Njihova dobrodošlica pomogla mu je da ispuni prazninu koju je osjeüao... Tijekom nekoliko sljedeüih mjeseci, Emmi je razgovarala sa ženama iz sela; one su znale da njihov guverner želi još jednog sina koji üe biti odgojen ovdje i to ne kao... Harkonnen. Emmi nije htjela prestati da se nada. Nešto þudno se dogodilo jedne nedjelje dok su bili u kupnji i punili košare svježim zelenjem i sušenom ribom umotanom u usoljene listove kelpa. Dok su išli duž tezgi i priþali s prodavaþima ribe i rezbarima školjki, Abulurd je uoþio jednu staricu koja je stajala na kraju tržnice. Na sebi je imala blijedo-plavu odoru budislamskih redovnica; zlatni vez na odjeüi i bakreni zvonþLüi oko vrata oznaþavali su da je dostigla viši stupanj prosvjetljenja u svojoj religiji, i da je bila jedna od rijetkih žena kojima je to uspjelo. Stajala je uspravno poput kipa. Nije bila viša od ostalih seljaka... pa ipak se isticala poput monolita. Takav dojam je ostavljala svojom pojavom. Emmi je opþinjeno zurila u nju svojim tamnim oþima i na kraju je krenula naprijed s nadom i þXÿenjem na licu. "ýuli smo za tebe." Abulurd pogleda svoju ženu, pitajuüi se što je time htjela reüi. Stara redovnica je zabacila kapuljaþu i otkrila svježe obrijani skalp, ružiþast i pjegav, kao da nije bio naviknut na hladnoüu; kada je nabrala vjeÿe, njena pergament koža na dugaþkom licu naborala se poput zgužvanog papira. Glas joj je, meÿutim, bio zvuþan i hipnotiþan. "Znam što želite - i znam da Budalah ponekad ispunjava želje onima koje smatra dostojnim." Starica se nagne bliže kao da su njene rijeþi tajna koju smije podijeliti samo s njima. Bakreni zvonþLüi oko njenog vrata tiho zazvoniše. "Vaši umovi su þisti, savjest vam je þista, i vaša srca zaslužuju jednu takvu nagradu. Veü ste mnogo propatili." Oþi joj otvrdnuše kao u ptice. "Ali morate strašno željeti dijete." "Želimo ga", odvratiše Abulurd i Emmi uglas što i njih same zaþudi. Pogledali su se i nervozno nasmijali. Emmi þvrsto stegne muževljevu ruku. Da, vidim da ste iskreni. Za poþetak je to vrlo važno." Žena ih na brzinu blagoslovi. U tom trenutku, kao da je natprirodni Budalah kimnuo glavom, sivi oblaci se razrijediše dopustivši jednoj sunþevoj zraci da obasja selo. Ostali ljudi na tržnici znatiželjno i s puno nade zagledaše se u Abulurda i Emmi. Redovnica zavuþe ruku u svoju nebesko-plavu odoru i izvuþe nekoliko paketiüa. Podigla ih je, držeüi ih vrhovima prstiju za ivice.
"Ekstrakti ljuskara", reþe ona. "Istucan sedef pomiješan s dijamantnim prahom i sušenim travama koje rastu samo za vrijeme ljetne dugodnevice gore u snježnim brdima. Vrlo su jaki. Dobro ih iskoristite." Pružila je tri paketiüa Abulurdu i tri Emmi. "Napravite od njih þaj i popijte ga prije voÿenja ljubavi. Ali pazite da se ne trošite uludo. Promatrajte mjesece ili gledajte u karte ako su oblaci previše gusti." Stara redovnica im je podrobno objasnila najnepredvidljivije faze mjeseca i vremena u mjeseþnom ciklusu kada se najlakše zaþne dijete. Emmi je kimnula, stežuüi prstima paketiüe kao da su veliko blago. Abulurd je bio skeptiþan. ýuo je za narodne lijekove i praznovjerna lijeþenja, ali oduševljenje i nada na licu njegove žene bili su toliki da se nije usudio izreüi bilo kakvu sumnju. Obeüao je sam sebi da üe zbog nje uþiniti sve što im je ova þudna žena predložila. Izborana žena je još više spustila glas, ali im je bez imalo srama u detalje otkrila odreÿene obrede koje üe morati izvesti kako bi poveüali svoje seksualno uživanje kao i moguünost da se sperma sjedini s plodnim jajašcem. Emmi i Abulurd su je saslušali i oboje su pristali uþiniti toþno onako kako ih je posavjetovala. Prije nego što su se vratili do svog þamca i ostavili za sobom seosku tržnicu, Abulurd se pobrinuo da kupi od jednog prodavaþa najnoviju lunarnu kartu. * * * Usred mrkle noüi koja je vladala u njihovoj izoliranoj kuüi, osvijetlili su sobe svijeüama i zapalili veliku vatru u ognjištu, tako da je njihov dom bio ispunjen toplom, naranþastom svjetlošüu. Vani je vjetar zamro i pretvorio se u duboku tišinu koja je podsjeüala na zadržani dah. Voda u fjordu bila je poput tamnog ogledala koje oslikava oblake. Zamišljene planine izdizale su se uspravno s obale, i njihovi vrhovi su se gubili u oblaþnom nebu. U daljini, s druge strane zaljeva, mogli su nazrijeti obrise glavne brvnare, zakraþunatih prozora i vrata. Sobe su sigurno ledene, namještaj prekriven, ormari prazni. U napuštenim selima vladala je tišina. Bila su puna nijemih sjeüanja na burna vremena prije nego što su svi krzneni kitovi otišli. Abulurd i Emmi su ležali na krevetu od zlatnog elaka drveta s izrezbarenim predivnim listovima paprati na kome su proveli medeni mjesec. Uvili su se u topla krzna i polako vodili ljubav sa strašüu kakvu nisu osjetili veü godinama. U grlima im se zadržao gorak okus ýudnog þaja koji im je dala stara redovnica i koji ih je oboje ispunio divljom željom i pomladio. Kasnije, dok su zadovoljno ležali u zagrljaju, Abulurd je osluškivao noü. Uþinilo mu se da je þuo udaljene i tihe pozive usamljenih Bjondax kitova na ulazu u zaljev koji su odzvanjali preko mirne vode i stjenovitih zidova. Abulurd i Emmi su to smatrali dobrim znamenom. * * * Nakon što je obavila svoju zadaüu, ýasna Majka Gaius Helen Mohiam je odbacila budislamsku odoru i spremila ornamentalne zvonþLüe koje je nosila oko vrata. Skalp ju je svrbio, ali kosa üe joj uskoro ponovo izrasti. Skinula je kontaktne leüe koje su prikrivale pravu boju njenih oþiju i šminku kojom je postarala lice, a zatim je nadraženu kožu namazala uljima kako bi se što brže oporavila od oštrih vjetrova i hladnoüe na Lankiveilu.
Provela je ovdje više od mjesec dana sakupljajuüi podatke, prouþavajuüi Abulurda Harkonnena i njegovu ženu. Jednom, dok su bili u selu držeüi se svoje pretjerano predvidljive nedjeljne rutine, otišla je na sjever i provalila u njihovu kuüi da bi sakupila dlake, djeliüe kože, odsjeþene nokte, sve što joj je moglo pomoüi da toþno odredi biokemiju ovo dvoje. Takve stvari su joj osigurale sve potrebne informacije. Struþnjaci Sestrinstva prouþili su sve vjerojatnosti i zakljuþili kako üe biti najbolje da poboljšaju izglede Abulurda Harkonnena da dobije još jedno dijete, sina. Programu za odgajanje Kwisatz Hederacha bila je potrebna ta genetika, tim prije što je Glossu Rabban svojim postupcima dokazao da je previše nepokoran. Uostalom, bio je i prestar da bi postao partner küeri koju je Jessica trebala dobiti s Letom Atreidom. Bene Gesseritu je bio potreban još jedan muški Harkonnen kao alternativa. Otišla je u svemirsku luku Lankiveila i priþekala sljedeüi šatl. Za razliku od iskustva koje je imala sa zlim barunom, ovom prigodom nije nagovarala druge da zaþnu dijete koje nisu željeli. Abulurd i njegova žena su žudjeli za još jednim sinom više od svega, i Mohiam je bilo drago što je mogla iskoristi struþnost Sestrinstva i pomoüi im. Sudbina ovog novog djeteta, mlaÿeg brata Glossu Rabbana, bila je za njih od velike važnosti.
59. Prihvatili smo se posla da oslobodimo maštu i upregnemo ju u þovjekovu fiziþku kreativnost. Friedre Ginaz Filozofija majstora maþevanja * * * Kasno po podne na još jednom od mnogobrojnih Ginaz otoka, zeleni obronci, ograde od gromada crne lave i stoka koja pase. Kolibe od slame i listova paprati na proplancima prekrivenim pampas travom koja se povijala na vjetru; kanui na glatkim plažama. I voda u laguna poprskana bijelim jedrima. Ribarski þamci podsjetili su Duncana na njegov voljeni Caladan... njegov dom. Preostali uþenici imali su naporan dan. Uvježbavali su borilaþke vještine, održavanje ravnoteže. Pitomci su se borili kratkim noževima stojeüi meÿu zašiljenim štapovima bambusa. Dvojica njegovih drugova zadobiše ozbiljne povrede kada su pali na te štapove. Duncan je posjekao ruku, ali nije obraüao pozornost na crvenu brazgotinu koja ga je peckala. Zacijelit üe. "Rane vas mogu više nauþiti nego sama predavanja", primijetio je majstor maþevanja, bez imalo milosti. Upravo su napravili stanku da bi podijelili poštu. Duncan i njegovi drugovi stajali su oko drvene platforme ispred njihovih sadašnjim baraka i þekali da ih Jeh-Wu, jedan od njihovih prvih trenera, prozove i podjeli valjke s porukama i nulentropske pakete. Zbog vlage, Jeh-Wuovi dugaþki uvojci visjeli su poput opuštene loze oko njegovog lica kao u iguane. Prošle su dvije godine od one užasne, kišne noüi kada su Trin Kronos i ostali uþenici s Grummana bili izbaþeni iz Škole Ginaz. Prema neredovitim vijestima koje su stizale do pitomaca, Car Shaddam i Landsraad nisu nikada odobrili kažnjavanje Grummana zbog otmice i ubojstva þlanova plemiüke obitelji Ecaz. Vikont Moritani, koga nitko nije ni pokušao obuzdati, nastavio je zveckati oružjem, dok je nekoliko Kuüa, njegovih saveznika, zapoþelo suptilne makinacije ne bi li ga predstavili kao ugroženu stranu u toj svaÿi. Ime vojvode Atreida sve je þešüe spominjano s divljenjem. Leto je u poþetku pokušao biti posrednikom u sukobu, ali sada je neumorno pomagao nadvojvodu Ecaza i uspio je postiüi dogovor meÿu Velikim Kuüama o obuzdavanju grumanske agresije. Duncan se ponosio svojim vojvodom i žalio je što ne zna više o onome što se dogaÿa vani u Galaktici. Želio se vratiti na Caladan i biti uz Leta. Tijekom godina provedenih na Ginazu, Duncan se zbližio s Hiih Resserom, jedinim Grumancem koji je imao snage osuditi agresivnost svog planeta. Kuüa Moritani prekinula je sve veze s Resserom, jer su smatrali da ih je on izdao. Resserova obuka sada je plaüana iz carskog fonda za nastradale u nesreüama, jer ga se otac koji ga je usvojio, javno odrekao na vikontovom sudu. Dok su zajedno þekali da pošta bude podijeljena, Duncanu je bilo jasno da crvenokosi
mladiü nikada više neüe primiti nijednu poruku. "Možda te þeka iznenaÿenje, Hiih. Zar nemaš neku staru simpatiju koja bi ti mogla pisati? " "Poslije šest godina? Malo vjerojatno." Nakon iskljuþenja pristaša Moritanija, Duncan i Resser provodili su sve više slobodnog vremena zajedno. Igrali su piramidni šah i obrnuti poker, pješaþili ili plivali na divljim valovima. Duncan je þak pisao vojvodi Letu i nagovijestio mu da bi mladi grumanski pitomac mogao konkurirati za posao u Kuüi Atreida. Resser je, isto kao i Duncan, postao siroþe prije nego što je napunio deset godina. Usvojio ga je Arsten Resser, jedan od glavnih savjetnika vikonta Moritanija. Resser se nikada nije dobro slagao s novim ocem, što je naroþito došlo do izražaja tijekom njegovog buntovnog puberteta. Držeüi se obiteljske tradicije, crvenokosi je poslan na Ginaz; svaki drugi naraštaj slao je jednog svog þlana u školu maþevanja. Arsten Resser je bio uvjeren da üe slavna Akademija slomiti njegovog buntovnog i teškog usvojenog sina. Meÿutim, Hiih Resser je dobro napredovao i mnogo toga nauþio. Kada je þuo svoje ime, Duncan istupi naprijed da primi težak paket. "KolaþLüi s melangeom od mamice? " zadirkivao ga je Jeh-Wu. Ranije bi Duncan pobjesnio i napao þovjeka koji ga zadirkuje. Poþupao bi mu sve uvojke jedan za drugim poput stabljika celcni. Sada se umjesto toga poslužio britkim rijeþima. "Moju majku je ubio Glossu Rabban na Giedi Jedan." Jeh-Wuu odjednom postane neugodno. Resser spusti ruku na Duncanovo rame i povuþe ga natrag u vrstu. "Dobio si nešto od kuüe? " Poþeo je bockati paket. "Imaš sreüe što je bar nekome stalo do tebe." Duncan ga pogleda. "Stvorio sam sebi dom na Caladanu poslije onoga što su mi Harkonneni uþinili." Sjetio se Letovih rijeþi posljednjeg jutra za doruþkom, kada mu je vojvoda poklonio veliþanstveni maþ. "Nikad ne zaboravi na samilost." Duncan instinktivno pruži paket, primijetivši grb s crvenim sokolom na omotaþu. "Uzmi sve što je unutra. Mislim na hranu — holofotografije ili poruke su moje." Resser prihvati paket s osmijehom. Jeh-Wu je nastavio dijeliti pisma. "Možda ga podijelim s tobom, a možda i ne." "Ne izazivaj me na dvoboj, jer üeš izgubiti." Drugi mladiü dobroüudno promrmlja: "Svakako, svakako." Njih dvojica sjedoše na stubište njihovih sadašnjih baraka, i zagledaše se u ribarske þamce u laguni. Resser je pokidao omotaþ s više oduševljenja nego što bi to Duncan uþinio. Izvadio je jednu od nekoliko zapeþDüenih kutija i zagledao se kroz prozirni plaz u naranþaste kriške unutra. "Što je ovo?" "Paradan dinja!" Duncan posegne za kontejnerom, ali ga Resser brzo skloni izvan njegovog dosega i poþne ga sumnjiþavo gledati. "Nisi þuo za paradan? Najslaÿe voüe u Carstvu. Moje omiljeno. Da sam znao da su mi ga poslali..." Resser mu vrati kutiju i Duncan ga otvori. "Nisam vidio nijednu ima tome veü godinu dana. Imali su nekih problema s usjevima, procvat planktona je izazvao nestašicu." Pružio je krišku konzerviranog voüa Resseru koji odgrize mali zalogaj i natjera sebe da ga proguta. "Preslatko je za mene." Duncan je pohlepno probao još jedan komad, a zatim je pojeo još dva prije nego što je zatvorio kutiju. Da bi razveselio Ressera, pronašao je neke ukusne cala-kolaþe od smeÿe pundi riže i melase, umotane u zaþinski papir. Konaþno je izvadio tri ruþno ispisane poruke na pergamentu s peþatom Kuüe Atreida s
dna paketa. Pozdravi od Rhombura koji ga je hrabrio da ne gubi nadu... bilješku od Thufira Hawata u kojoj mu je Mentat napisao da jedva þeka da mu Duncan pomogne u poslovima vezanim za Zamak Caladan... poruka od Leta u kojoj mu je obeüao da üe razmisliti od tome da primi Hiih Ressera u stražu Kuüe Atreida, ako crvenokosi na zadovoljavajuüi naþin završi obuku. Resseru su se oþi ispunile suzama kada mu je prijatelj dao da proþita poruke. Okrenuo je glavu da Duncan ne vidi. Prebacivši ruku preko ramena svog druga, Duncan reþe: "Bez obzira na to što Kuüa Moritani uþini, ti üeš za sebe naüi mjesto. Tko üe se usuditi izazvati Kuüu Atreida kada budu znali da imamo dvojicu majstora maþevanja?" Te noüi je Duncana obuzela takva nostalgija da nije mogao zaspati. Uzeo je maþ starog vojvode i poþeo vježbati pod svjetlošüu zvijezda ispred barake, boreüi se sa zamišljenim protivnicima. Tako je mnogo vremena prošlo od kada nije vidio kotrljajuüe plavo more Caladana... ali još se sjeüao doma za koji se odluþio i nije zaboravio koliko duguje Kuüi Atreida.
60. Priroda je neobjašnjivo išla naprijed-natrag da bi proizvela veliþanstveni, suptilni zaþin. ýovjek pada u iskušenje reüi kako je samo zahvaljujuüi božanskoj intervenciji mogla nastati tvar koja s jedne strane produžava ljudski život, a s druge otvara unutrašnja vrata psihe prema þudima vremena i stvaranja. Hidar Fen Ajidica, laboratorijske bilješke o prirodi melangea. * * * U podzemnoj svemirskoj luci na Xuttuhu, direktor istraživanja Hidar Fen Ajidica, promatrao je kako Fenringov raketoplan polijeüe sa zida kanjona, širokog otvora u kori planeta. Gledan odozgo bio je to navodno slikoviti klanac, pukotina koja je omoguüavala pristup sigurnim svjetovima ispod. Fenringova letjelica pretvorila se u toþkicu na hladnom, plavom nebu. Hvala bogu, otišao je! Uvijek se nadao da üe carski promatraþ koji je u sve zabadao svoj nos nastradati u eksploziji svemirske letjelice, ali na nesreüu, i ovog puta je sigurno stigao na stazu. Ajidica se vratio u tunele i liftom sišao na donje razine. Bilo mu je dosta svježeg zraka i otvorenog neba za jedan dan. Nenajavljena inspekcija ministra za zaþin potrajala je dva dana... izgubljeno vrijeme, što se tiþe Gospodara Istraživaþa. Jedva je þekao da se vrati svojim dugoroþnim eksperimentima s umjetnim zaþinom koji su ulazili u završnu fazu. Kako da bilo što postignem kad mi taj þovjek sjedi na grbaþi? Da bi stvari bile još gore, i predstavnik Tleilaxa trebao je stiüi sljedeüeg tjedna - izgleda da Ajidici ni njegova subraüa više nisu vjerovala. Izvješüa su podnosili Gospodarima na svetom rodnom planetu. Oni su o njima razgovarali u središnjem kehlu, najvišem svetom vijeüu njegovog naroda. Ponovo inspekcija. Novo miješanje u njegove poslove. Ali još samo malo mi nedostaje da postignem svoj cilj... Slijedeüi toþne upute Gospodara Istraživaþa, njegovi pomoünici u laboratoriju izveli su važnu promjenu u novim axelotl rezervoarima, svetim biološkim spremnicima u kojima su uzgajali varijacije lažnog zaþina. Zahvaljujuüi tim izmjenama mogao je da prijeüi na sljedeüu fazu: pravo testiranje, a zatim proizvodnja amala. Unutar zapeþDüenog istraživaþkog paviljona, Hidar Fen Ajidica i njegova ekipa postigli su mnogo više nego što se on to usuÿivao otkriti onoj lasici Fenringu, pa þak i vlastitom narodu. Za godinu, najviše dvije, oþekivao je da üe riješiti veliku zagonetku. A onda üe aktivirati plan koji je veü stavio u pogon: ukrast üe tajnu amala i osobno je iskoristiti. Tada ga ni legije Sardaukara, koje su potajno ovdje smještene, neüe moüi zaustaviti. Prije nego što shvate što se dogaÿa, Ajidica üe pobjeüi sa svojom nagradom i za sobom uništiti laboratorije. Tako üe umjetni zaþin zadržati samo za sebe. Dakako, mnogo što je moglo sprijeþiti provedbu Ajidicinog velikog plana - bilo je mnogo nepoznanica. Uhode su djelovale na Xuttuhu; Saradaukari i Ajidicino osiguranje otkrili su i pogubili desetak njih iz raznih Velikih Kuüa. Meÿutim, kolale su priþe da i jedna prerušena Benegesseritkinja radi ovdje. Zašto te vještice nisu mogle gledati svoja posla?
Vraüajuüi se u svoje postrojenje pod maksimalnim osiguranjem, glavni istraživaþ ubaci jednu crvenu tabletu u usta i sažvaþe je. Taj lijek mu je pomagao da izaÿe na kraj s fobijom koju je izazivao stalni boravak pod zemljom. Imao je okus trulog sligovog mesa iz pokvarenog spremnika. Pitao se zašto farmaceuti ne prave lijekove koji bi imali bolji okus. Sigurno su u pitanju samo dodaci? Paviljon za istraživanje koji se nalazio ispred njega, sastojao se od petnaest bijelih zgrada spojenih nadprolazima, transporterima, sustavima traþnica, i sve je to bilo okruženo jakim obrambenim mehanizmima i pojaþanim jednosmjernim prozorima. Kompleks su štitile trupe Sardaukara. Ajidica je prilagodio tleilaxašku genetiku naprednim proizvodnim postrojenjima koja su ostala nakon protjerivanja Kuüe Verniusa. Pobjednici su zaplijenili zalihe sirovina i preko posrednika su nabavili dodatna sredstva s drugih svjetova. Izvjestan broj ixijanskih direktora tvornica i znanstvenika pomogao im je u tome u zamjenu za svoje živote. Traþno vozilo se lagano zaustavilo kod zida paviljona. Nakon što je prošao kroz dosadne postupke osiguranja, Ajidica zakoraþi na þistu bijelu platformu. Odatle se odvezao liftom do najveüeg odjela koje ni skeneri nisu mogli otkriti. U njemu su novi "kandidati" stavljeni u promijenjene axelotl spremnike. Sve preživjele Ixijanca strašno je kopkalo što se dogaÿa unutar tajnog postrojenja, ali nitko nije imao nikakve dokaze. Mogli su samo sumnjati, i sve više se plašiti. Ajidica je u istraživaþkom paviljonu imao najmodernije postrojenje za proizvodnju u Carstvu, kao i složene sustave za transport uzoraka. Za eksperimente koji su obavljani u okviru projekta "Amal" bio je neophodan široki spektar kemikalija i uzoraka. Takoÿer su morali uklanjati velike koliþine otrovnog otpada i on je sve to mogao obaviti s neviÿenom Xþinkovitošüu. Ni na samom Tleilaxu nikada nije imao na raspolaganju ništa toliko napredno. Ajidica proÿe kroz biosigurnosna vrata i uÿe u jednu ogromnu prostoriju u kojoj su radnici završavali grube spojeve na podu, pripremajuüi teren za nove, još žive axelotl spremnike koji üe biti donijeti. Moram nastaviti s testiranjem. Kada otkrijem u þemu je tajna, kontrolirat üu zaþin i moþi þu uništiti sve te vragove koji zavise od njega.
61. Sloboda je neuhvatljiv pojam. Neki ljudi sami od sebe prave zatvorenike þak i kada imaju moü da þine što im je volja i da idu kuda žele, dok su drugi slobodni u svojim srcima, þak i kada ih sputavaju lanci. Zensunni mudrost s Lutanja * * * Gurney Halleck je namjerno polomio opremu za miješanje u spremniku za obradu opsidijana i na taj naþin izazvao pucanje spremnika. Povukao se i obgrlio grudi rukama þekajuüi kaznu za koju je znao da üe uslijediti. To je bio prvi korak u njegovom, hladnokrvno smišljenom, oþajniþkom planu bijega. Kao što je bio i predvidio, stražari su dojurili s podignutim toljagama koje su iskrile i s metalnim rukavicama na rukama. Za ova dva mjeseca od Bhethine smrti, Harkonneni su bili uvjereni da su uspjeli izbiti iz glave tom plavokosom þovjeku svaku pomisao na pružanje otpora. Zašto ga jednostavno nisu ubili, Gurneyu nije bilo jasno. Sigurno ne zato što su mu se divili ili zato što je bio þvrst. Prije üe biti da su sadistiþki uživali u njegovim mukama te ga puštali da se vraüa po još. Za njegov plan je bilo neophodno da bude teško povrijeÿen kako bi mu pružili medicinsku pomoü. Želio je da ga stražari ozlijede gore nego obiþno, možda þak i da mu slome nekoliko rebara. Tako üe dospjeti u ambulantu gdje üe ga lijeþnici lijeþiti i neüe obraüati mnogo pozornosti na njega dok bude prizdravljao. Tada üe Gurney stupiti u akciju. Kada su ga stražari napali, on im je uzvratio, mlatarao je rukama i pokušavao ih izgrepsti. Ostali zatvorenici bi se pokorno predali ali da se Gurney nije suprotstavio, postali bi sumnjiþavi. Zato im se odupro što je najjaþe mogao i, dakako, stražari su pobijedili. Mlatili su ga šakama i nogama i udarali mu glavom o tlo. Zavrtjelo mu se od bola i uhvatila ga je muka, ali kada stražari jednom iskuse nalet adrenalina, oni ne prestaju. Osjetio je kako mu kosti pucaju. Poþeo je iskašljavati krv. Prije nego što se onesvijestio, Gurney se uplašio da je otišao predaleko, da bi ga ovog puta stvarno mogli ubiti... * * * Veü danima su radnici u jamama za robove utovarivali plavi opsidijan za novu pošiljku. Podizaþ tereta þekao je iza ograde na uzletištu; ploþe na njegovom trupu bile su pune ožiljaka od iona s mnogih putovanja do staze i natrag. Stražari su pratili utovar, ali bez naroþitog zanimanja. Nitko nije svojevoljno dolazio u središte jame za robove i, što se stražara tiþe, nikakvo blago u svemiru ne bi bilo dovoljno da dovede u iskušenje þak i najpohlepnije lopove. Ovu veliku pošiljku je vojvoda Leto Atreid naruþio kod haganskih trgovaca. ýak je i Gurney znao da su Atreidi bili veü naraštajima protivnici Kuüe Harkonnena. Rabban i barun su
uživali u spoznaji da prodaju jednu tako skupu pošiljku svome najveüem protivniku. Gurneyu je jedino bilo važno to da üe teret uskoro krenuti... jer je namjeravao krenuti s njim što dalje od jama za robove. Kada se konaþno oporavio od otupjelosti prožete agonijom, ležao je u ambulantnom krevetu. Plahte su bile prljave od prethodnih pacijenata. Lijeþnici se nisu naroþito trudili da održe robove u životu; to im se jednostavno nije isplatilo. Ako ozlijeÿeni zatvorenici mogu ozdraviti uz minimum utrošenog vremena i pozornosti, bit üe vraüeni na posao. Ako umru... Harkonneni üe otiüi u raciju i dovesti nove. Kada je ponovo postao potpuno svjestan, Gurney je ostao nepomiþno ležati, potrudivši se da ne jeþi i da ne privlaþi pozornost na sebe. Na ležaju pokraj njega, neki þovjek se trzao od bola. Jedva primjetno otvorivši oþi, Gurney vide da je zavoj kojim je bio umotan batrljak þovjekove desne ruke natopljen krvlju. Zašto li su se lijeþnici uopüe trudili oko njega, upitao se. ýim trbušasti nadzornik bude vidio obogaljenog roba, zapovjedit üe da ga se riješe. ýovjek krikne zbog užasnog bola ili zbog spoznaje kakva ga sudbina þeka. Dvojica medicinskih tehniþara ga pritisnuše na krevet i dadoše mu injekciju nekakavog šišteüeg spreja - to nije bilo obiþno sredstvo za smirenje. Veü poslije nekoliko trenutaka je zakrkljao i ušutio. Pola sata kasnije, stražari ljudi odvukoše tijelo pjevušeüi nekakvu koraþnicu kao da su cijelog dana samo to radili. Lijeþnik se nagne nad Gurneyem, poþne ga pipati i bockati; stenjao je i jedva þujno uzdisao, ali je i dalje glumio da je u nesvijesti. Lijeþnik je frknuo i udaljio se vukuüi noge. Što se medicinskih tehniþara tiþe, oni su tijekom godina veþ utrošili previše vremena krpajuüi Gumeya Hallecka. Kada su se u kompleksu jame za robove pogasila svjetla za tu noü, ambulanta je utonula u obamrlost. Lijeþnici su se prepustili svojim kemijskim porocima, semuti ili drugim drogama iz zaliha u ambulanti. Još su jednom na brzinu obišli pacijenta koji je i dalje bio u komi. Jedan lijeþnik se trenutak zadržao nad njim s iglom u ruci, boloubojicom, ali prije üe biti sedativom. Na kraju je ipak odmahnuo glavom i udaljio se. Možda je poželio da se Gurney malo znoji kada se probudi tijekom noüi... ýim su se medicinski tehniþari udaljili, Gurney je otvorio oþi i opipao zavoje, procjenjujuüi povrede. Na sebi je imao samo bolniþku košulju, zakrpljenu i izlizanu - kao što je bilo i njegovo tijelo cijelo u modricama i nespretno sašivenim brazgotinama i posjekotinama. Dok se suprotstavljao stražarima, trudio se zaštiti udove. Zato se sada mogao kretati. Prebacio je bose noge preko ruba kreveta na hladni, šljunkoviti pod ambulante. Došla mu je muka, ali je brzo prošla. Kada je duboko udahnuo, zaboljela su ga rebra. Imao je dojam da se zapalila vatra u njima. To je, meÿutim, mogao podnositi. Napravio je nekoliko posrüXüih koraka preko sobe. Tehniþari su ostavljali prigušene sjajne kugle da gore preko noüi zbog hitnih sluþajeva. Svuda oko njega pacijenti su ili hrkali ili su stenjali u noüi, ali njega nitko nije primjeüivao. Duž obraza mu je pulsirao ožiljak od inkvine biþa izazivajuüi užasan bol, ali se Gurney nije na to obazirao. Ne sada. Kada se našao ispred zakljuþanog ormariüa s lijekovima, primijetio je policu s injekcijama-ampulama kirare, droge kojom ga je Rabban paralizirao i natjerao bespomoüno sjediti dok su Bheth silovali i na kraju ubili. Gurney je lagano zatresao vrata ormara i povukao kvaku, pokušavši priþiniti što je moguüe manju štetu kako lijeþnici ne bi odmah primijetili što je uradio. Buduüi nije znao kolika je doza dovoljna, zgrabio je punu ruku žutih ampula. Kontejneri su podsjeüali na ose od glatkih polimera. Okrenuo se, zastao. Ako netko primijeti da je ormar
obijen i utvrdi koje ampule nedostaju, mogli bi pogoditi što je smislio. Vratio se i uzeo punu ruku drugih jakih lijekova, ubojicobolova i halucinogena, koje je zatim bacio u medicinsku peü za spaljivanje otpadaka. Zadržao je samo nekoliko ubojicobolova, u sluþaju da mu zatrebaju. Harkonneni þe zakljuþiti da je netko ukrao razne lijekove, ne samo kirar. Potražio je odjeüu i pronašao krvlju umrljanu kiruršku odjeüu. Zakljuþio je da je i ona bolja od njegovog bolniþkog ogrtaþa. Uspio se nekako presvuüi, trzajuüi se svaki put kada bi pomaknuo bilo koji dio premlaüenog tijela. Zatim je pronašao energetske kapsule, ali ne i þvrstu hranu. Progutao je jajolike tablete, ne znajuüi koliko dugo þe morati živjeti na njima. Zgurivši se što je više mogao, odškrinuo je vrata ambulante, skliznuo u tamu i stopio se sa sjenama. Gurney je premostio pucketave ograde pod naponom koje su okružavale logor. Svrha ovog sustava bila je više da zaplaši nego da osigura. Uopüe nije bilo teško probiti se. Sjajne kugle širile su upadljive bazene svjetlosti preko razlokanog sletišta, ali su sada bile prigušene i loše rasporeÿene tako da su velika podruþja ostala u mrklom mraku. TrþHüi od jedne mrlje tame do druge, Gurney se približio glomaznim kontejnerima opisidjana koje nitko nije þuvao. Uspio je otvoriti metalni poklopac koji je zaškripio. Zastao je, ali svako odlaganje samo bi moglo privuüi neþiju pozornost; brzo se uvukao kroz otvor. Spustio je poklopac što je tiše mogao. Skliznuo je niz grubu metalnu rampu za koju se hvatala i derala njegova posuÿena odjeüa i na kraju se zaustave na gomili kemijski obraÿenog plavog opsidijana. Rubovi su mu bili vrlo oštri, ali Gurneyu je bilo svejedno hoüe li zaraditi nekoliko dodatnih posjekotina i ogrebotina. Poslije svega kroz što je prošao, to je bilo nebitno. Pazio je samo da ne zaradi neku dublju ranu. Nastavio se ukopavati. Komadi opsidijana bili su veliþine njegove šake ili veüi. Bilo je i dosta komada u obliku širokih, sjajnih ploþa. Ovaj kontejner bio je gotovo pun. Posade üe ujutro završiti posao prije nego što lansiraju podizaþ tereta. Gurney se pokušao pokriti opsidijanom što je najbolje mogao, kako ga ne bi primijetili. Osjetio je svu težinu vulkanskog stakla dok se njime prekrivao preko glave. Veü je teško disao. Posjekotine su ga pekle, ali on je nastavio polako prodirati sve dublje, držeüi se samog ugla, da bi bar s dvije strane ostao okružen zidovima od þvrstog metala. Pokušao se ograditi potpornim komadima koji üe zadržati teret odozgo. Pritisak üe postati još veüi kada ujutro nabacaju još opsidijana, ali on üe veü nekako uspjeti preživjeti... þak i da mu to ne poÿe za rukom, mogao se pomiriti s takvom sudbinom. Umrijeti pri pokušaju bijega od Harkonnena bilo je bolje nego živjeti pod njihovom þizmom. Kad je uspio nagomilati manje komade opsidijana preko jednog velikog komada kojim je zaštitio glavu, zastao je. Ništa više nije mogao vidjeti, þak ni slabi plavi sjaj aktiviranog stakla. Jedva je disao. Pomaknuo je ruku tek toliko da izvadi žute ampule kirare. Duboko je udahnuo da napuni pluüa. Jedna doza paralizirajuüe droge nije ga poslala u dovoljno duboku komu, a tri bi ga sigurno ubile. Istovremeno je zabio dvije ampule u butinu. Ostale je ostavio u blizini za sluþaj da mu zatreba dodatna doza tijekom putovanja. Paraliza se poþne širi poput bujice koja je kršila otpor njegovog mišiünog tkiva. Zahvaljujuüi ovoj drogi zapast üe u hibernacijsku komu, smanjit üe disanje i tjelesne potrebe do ruba smrti. Možda, ako bude imao sreüe, þak i ostane na životu... Iako vojvoda Leto Atreid nije ni slutio da se u njegovoj pošiljci nalazi slijepi putnik, Gurney Halleck je dugovao vladaru Caladana, neprijatelju Harkonnena, zahvalnost što üe napustiti Giedi Jedan. Ako poživi dovoljno dugo da stigne do središta za distribuciju na Hagalu, Gurney se nadao da üe uspjeti pobjeüi dok plavi opsidijum budu pretovarivali za rezanje, glaþanje i prijevoz.