odorama ispratiše ga do barunovih privatnih soba. ýim je kroþio u privatne odaje, premijer se poþne mrštiti zbog smrada, što nije promaklo njegovom domaüinu koga je to vrlo zabavilo. Golo tijelo mladiüa visjelo je u ormaru na samo dva metra odatle; barun je namjerno ostavio odškrinuta vrata. Truli zadah leša pomiješao se i isprepleo sa starijim mirisima koji su prodirali u sobe. Nisu ih mogli prikriti ni snažni parfemi. "Sjednite, molim vas." Barun pokaže na kauþ na kojem su se vidjele mrlje od krvi. Za ovaj susret pripremio je mnoštvo podsvjesnih prijetnji i neugodnosti, ne bi li richesejanskog voÿu doveo na rub živaca. Barun je uživao u Calimarovom kolebanju. Najzad je premijer ipak pristao sjesti, ali je odbio ponuÿeni mu kirana brendi, iako se domaüin prethodno poslužio. Barun se spustio u lelujavu suspenzorsku stolicu. Iza njega je stajao njegov zabrinuti osobni Mentat, koji je iznio zbog þega je kuüa Harkonnen zatražila ovaj susret. Iznenaÿen, Calimar je zavrtio glavom. "Želite iznajmiti moga Suk lijeþnika?" I dalje je uvijao nosem i pogledom tražio po sobi izvor smrada. Zaustavio se na vratima ormara. Namjestio je svoje zlatne naoþale. "Žao mi je, ali ne mogu vam izaüi u susret. Osobni Suk lijeþnik je odgovornost i obveza... da ne spominjem ogromne troškove." Barun napuüi usne. "Pokušao sam s drugim lijeþnicima, i želio bih da ovo ostane meÿu nama. Ne mogu jednostavno razglasiti da tražim nekog tamo arogantnog profesionalca. Meÿutim, vaš Suk lijeþnik je položio prisegu i nitko ne mora znati da je na kratko napustio vašu službu." Bio je svjestan da gotovo zapomaže. "Hajde, imajte samilosti." Calimar odvoji pogled od tamnog ormara. "Samilosti? Baš zanimljivo da vi to kažete, barune. Vaša Kuüa se nije pobrinula da nama pomogne oko našeg problema, unatoþ usrdnim molbama koje smo vam upuüivali prethodnih pet godina." Barun se nagne naprijed. Preko krila mu je ležao štap s glavom crva, a njegov vrh napunjen strelicama sa zmijskim otrovom bio je uperen u þovjeka u bijelom odijelu. Kakvo iskušenje. "Možda bismo se mogli dogovoriti." Upitno je pogledao u svog Mentata tražeüi objašnjenje. De Vries pojasni: "Jednom rijeþi, misli na novac, moj barune. Ekonomija Richesa je posrnula." "Kao što je naš ambasador u više navrata objasnio vašim poslanicima", doda Calimar. "Od kada je moja Kuüa izgubila nadzor nad vaÿenjem zaþina na Arrakisu, ne zaboravite da ste nas vi zamijenili, trudimo se obnoviti temelje svojega gospodarstva." Premijer je držao bradu visoko, pretvarajuüi se da mu je ostalo još malo ponosa. "U poþetku nam je išao na ruku pad Ixa, jer je bio uklonjen naš konkurent. Meÿutim, naše financije su i dalje pomalo... nategnute." Barunove crne paukovske oþi sijevnuše, uživajuüi u Calimarovoj nelagodnosti. Kuüa Richese proizvodila je egzotiþno oružje i složene strojeve, imala je gomilu struþnjaka za minijaturizaciju i proizvodnju richesijanskih zrcala, prva je poþela ostvarivati dobit meÿu kompanijama koje su bile ixijanski protivnici za vrijeme previranja na Ixu. "Prije pet godina Tleilaxi su poþeli ponovo izvoziti ixijanske proizvode", primijeti s hladnom logikom de Vries. "Veü ste poþeli gubiti sve što ste stvorili tijekom proteklih deset godina. Prodaja richesijanskih proizvoda drastiþno je opala nakon što je sada opet dostupna ixijanska tehnologija." Calimar se potrudio da mu glas ne zadrhti. "Kao što vidite, moramo doüi do sredstava da poboljšamo svoja nastojanja i da uložimo u nova postrojenja." "Richese, Tleilax, Ix... trudimo se da se ne miješamo u svaÿe meÿu drugim Kuüama." barun uzdahne. "Volio bih da u cijelom Landsraadu vlada mir."
Vidjelo se da premijera obuzima bijes. "U pitanju je više od obiþne svaÿice, barune. Ovdje je rijeþ o opstanku. Mnogi moji agenti nestali su na Ixu i smatramo da su mrtvi. Muka mi je i kad samo pomislim za što su sve Tleilaxi mogli upotrijebiti dijelove njihovih tijela." Namjestio je naoþale; graške znoja presijavale su mu se na þelu. "Osim toga, Tleilaxi nisu nikakva Kuüa. Landsraad ih nikada neüe prihvatiti." "Puka formalnost." "Onda smo se našli u slijepoj ulici", objavi Calimar, tobože ustajuüi. Bacio je još jedan pogled prema prijeteüim vratima ormara. "Nisam ni vjerovao da üete pristati na našu cijenu koja nije podložna izmjenama, bez obzira na to koliko je naš Suk lijeþnik dobar." "Stanite, stanite..." Barun podiže ruku. "Trgovinski dogovori i vojni savezi su jedna stvar. Prijateljstvo je nešto sasvim drugo. Vi i vaša Kuüa bili ste nam odani saveznici u prošlosti. Možda do sada nisam shvaüao veliþinu vašeg problema." Calimar zabaci glavu i zagleda se niz hrbat nosa u baruna. "Veliþina našeg problema sastoji se od mnoštva nula bez decimalnih zareza. Barunove crne oþi uglavljene meÿu nabore sala lukavo ga odmjeriše. "Ako mi pošaljete svog Suk lijeþnika, ponovo üemo razmisliti o situaciji. Siguran sam da üete biti zadovoljni financijskim pojedinostima naše ponude. Smatrajte to isplatom. Calimar se nije ni pomaknuo. "Molio bih vas da sada þujem ponudu." Primijetivši nepokolebljivi izraz na premijerovom licu, barun kimne. "Piter, iznesi mu naš prijedlog. De Vries navede visoku cijenu za iznajmljivanje Suka, isplativu u melangeu. Bez obzira na to koliko koštao Suk lijeþnik, Kuüa Harkonnen mogla je izvuüi dodatnu dobit likvidacijom nekih skrivenih, ilegalnih zaliha, ili poveüanjem proizvodnje na Arrakisu. Calimar se pretvarao da razmatra ponudu, ali je barun dobro znao da nije imao drugog izbora veü da je prihvati. "Suk üe vam odmah biti poslat. Taj lijeþnik, Wellington Yueh, prouþava kiborge, radi na razvijanju strojno-ljudskog sklopa kojim bi se mogli nadomjestiti izgubljeni udovi pomoüu umjetnih sredstava, što bi bila alternativa zamjenama koje Tleilaxi odgajaju u svojim axelotl spremnicima." "Ne napravi stroj po uzoru na ljudski mozak", odrecitira de Vries prvu zapovijed koja je proizašla iz Butlerijanskog Džihada. Calimar se ukoþi. "Naši odvjetnici za patente su to podrobno razmotrili i zakljuþili da nije u pitanju nikakvo kršenje prve zapovijedi." "Ne tiþe me se za što se specijalizirao", nestrpljivo reþe barun. "Svi Suk lijeþnici imaju sveobuhvatno znanje na koje se mogu osloniti. Jasno vam je da ovo mora ostati stroga tajna." "To vas ne treba brinuti. Unutrašnji Krug Suka ima neugodne medicinske obavijesti o svim obiteljima u Landsraadu veü naraštajima. Nemate brige." "Mene više brine da vaši ljudi ne poþnu priþati uokolo. Imam li vašu rijeþ da neüete razglasiti nijednu pojedinost našeg dogovora? To bi moglo ispasti neugodno i po vas." Barunove tamne oþi kao da su još dublje upale u nabreklo lice. Premijer ukoþeno kimne glavom. "Drago mi je što vam mogu pomoüi, barune. Imao sam rijetku priliku izbliza pratiti rad tog dr. Yueha. Dopustite mi da naglasim da je izuzetan struþnjak, zaista."
12. Vojne pobjede nemaju nikakvog znaþaja ako ne odražavaju želje naroda. Car postoji samo zato da bi ispunjavao te želje. On izvršava volju naroda u suprotnom je njegova vladavina kratkoga vijeka. Principium, Carska akademija za voÿe * * * Car je sjedio u svojoj ukrašenoj suspenzorskoj stolici, pod crnom sigurnosnom kapuljaþom, i primao obavijest s ridulijanskog kristala za izvješüa. Nakon što je odšifrirao sažetak, Hasimir Fenring je ostao stajati pokraj njega pustivši da rijeþi proÿu kroz Shaddamov um. Caru se nisu sviÿale vijesti. Kada je sažetak o napretku završio, Fenring je proþistio grlo. "Hidar Fen Ajidica mnogo toga skriva od nas, sire. Da nije toliko bitan za Projekt Amal, ja bih ga sredio, hmmmm, zar ne?" Car skine sigurnosnu kapuljaþu s glave i izvadi sjajni kristal iz spremnika. Kada su mu se Rþi privikle na jarko jutarnje sunce koje je prodiralo kroz svjetlarnik u njegovim privatnim sobama u kuli, zagledao se u Fenringa koji se šetkao ispred carevog radnog stola od zlatnog þusuk drveta s umetnutim sus kamenjem kao da je njegov. "Shvaüam", promrmlja Shaddam. "Patuljak nerado prima još dvije legije Sardaukara. Zna da üe ga zapovjednik Garon pritisnuti da prione na posao, i osjeüa da se sve više upliüe u nevolje. Fenring ustane i nastavi šetati ispred prozora koji je gledao na obilje cvjetova naranþe i lavande u vrtu na krovu. Izvadio je mrvicu što mu se zavukla pod nokat i odbacio je od sebe pokretom prsta. "Zar to nije sluþaj sa svima nama, hmmm?" Shaddam je primijetio da se grofov pogled zadržao na holoslici njegove tri male küeri koje je Anirul stavila na zid. Stalno ga je podsjeüala da i dalje nema muškog nasljednika, što ga je strašno živciralo. Irulan je imala þetiri godine, Chalice godinu i po, a novoroÿenþe Wensicia tek dva mjeseca. Namjerno je iskljuþio slike i okrenuo se svom prijatelju. "Ti si moje oþi u pustinji, Hasimire. Uznemirava me to što Tleilaxi švercaju male crve s Arrakisa. Mislio sam da je to nemoguüe." Fenring slegnu ramenima. "Zar je važno to što uzmu jednog ili dva crva? Ta stvorenja umiru ubrzo nakon što napuste pustinju, unatoþ sve brige o njima." "Možda ne bi trebalo narušavati ekosustav. U svom posljednjem izvještaju, naš planetolog tvrdi da smanjenje broja odreÿene vrste može imati pogubne posljedice u lancu ishrane. Kaže da üe buduüa generacije morati platiti raþun zbog pogrešaka poþinjenih danas." Fenring s omalovažavanjem odmahne rukom. "Ne bi trebalo da se gnjavite njegovim izvještajima. Kada biste me vratili iz progonstva, sire, mogao bih vas osloboditi takvih briga. Mislio bih umjesto vas, hmmm-ah, zar ne?" "Teško da bi se položaj carskog promatraþa koji ti je dodijeljen mogao nazvati progonstvom. Ti si grof, i moj ministar za zaþin. Shaddamova pažnja je ubrzo popustila i on poþne razmišljati o tome što bi naruþio piüe, možda malo glazbe, egzotiþne plesaþice, þak i vojnu paradu. Trebao je samo zapovjediti. Ali te ga stvari trenutno nisu zanimale. "Bi li ti bila po volji
još neka titula, Hasimire?" Skrenuvši pogled svojih prevelikih oþiju, Fenring reþe: "To bi samo još više skrenulo pozornost na mene. I sada mi je teško da od Ceha sakrijem svoja þesta putovanja na Xuttuh. Osim toga, trivijalne titule meni ništa ne znaþe. Car baci sredinu voüke u zdjelu, namrštivši se. Sljedeüi put üe narediti da izvade koštice prije nego što mu posluže voüe. "Da li je Padišah Car trivijalna titula?" Kada su zaþuli tri piska, obojica podigoše poglede prema stropu s kojeg se spiralnom stazom spustila cijev od prozirnog plaža do prijemnika na carevom radnom stolu od þusuk drveta. Valjak s hitnom porukom isklizne iz cijevi i padne na mjesto. Fenring uzme valjak, polomi peþat glasnika, i izvadi dva zamotana lista samouništavajuüeg papira, koje preda caru, suzdržavši se da ih prvi ne prouþi. Shaddam ih razvije, i poþne prelaziti preko njih pogledom koji je iz trenutka u trenutak postajao sve uznemireniji. "Hmmmm?" oglasi se Fenring na svoj nestrpljiv naþin. "Još jedna formalna žalba od nadvojvode Ecaza i objava kanlija protiv Kuüe Moritani i Grummana. To je baš ozbiljno." Obrisao je crveni sok s prstiju o grimiznu odoru, i nastavio þitati. Lice mu je oblilo rumenilo. "Stani malo. Vojvoda Leto Atreid je veü ponudio svoje usluge posrednika Landsraadu, ali Ecazi uzimaju stvar u svoje ruke." "Zanimljivo", primijeti grof. Shaddam ljutito gurne pismo Fenringu u ruke. "Vojvoda Leto je to saznao prije mene? Kako je to moguüe? Ja sam car!" "Sire, tako nešto se moglo i oþekivati, ako se ima u vidu sramno ponašanje na mom službenom banketu." Primijetivši da ga car blijedo gleda, on nastavi. "Ambasador Grummana ubio je svog protivnika za stolom! Sjeüate se mog izvještaja? Dobili ste ga prije nekoliko mjeseci, hmmmmm, zar ne?" Dok se Shaddam naprezao da poveže niti u glavi, zamahom ruke je pokazao na policu od crnog plaža pokraj stola. "Možda je tamo. Nisam ih sve proþitao." Fenringove tamne oþi iznervirano sijevnuše. "Imate vremena þitati teško razumljiva izvješüa planetologa, ali ne i moje? Bili biste spremni za ovu svaÿu da ste obratili pozornost na moje priopüenje. Upozorio sam vas da su Grumanci opasni i da treba motriti na njih." "Shvaüam. Prepriþaj mi što piše u izvještaju, Hasimire. Ja sam zauzet þovjek." Fenring mu je prepriþao kako je morao pustiti arogantnog Lupina Orda zbog diplomatskog imuniteta. Uzdahnuvši, car je pozvao poslužitelje i naložio im da pozovu njegove savjetnike na hitan sastanak. * * * U sali za sjednice koja se nalazila odmah pokraj Shaddamove carske kancelarije, tim sastavljen od Mentata pravnih savjetnika, predstavnika Landsraada i promatraþa Ceha, razmotrio je osobitosti kanlija, obzirni ratni balet smišljen da nanese štetu jedino stvarnim sudionicima, uz nanošenje minimalne kolateralne štete civilima. Velika Konvencija zabranjivala je upotrebu atomskog i biološkog oružja i tražila je da zaraüene Kuüe vode pograniþne sukobe koji se temelje na direktnim i indirektnim metodama. Ta stroga pravila vrijedile su u Carstvu veü tisuüljeüima. Savjetnici su prepriþali pozadinu trenutnog sukoba: Ecaz je optužio Moritanija za biološku sabotažu u njihovim osjetljivim šumama maglenog drveüa, da je grumanski ambasador ubio svog ekaškog protivnika na Fenringovom banketu, da je nadvojvoda Ecaz formalno objavio kanli vikontu Moritaniju.
"Još samo nešto", oglasi se carski savjetnik za trgovinu, mašuüi þvornatim prstom kao rapirom kroz zrak, "saznao sam da je cijela pošiljka komemorativnih novþLüa, iskovanih, ako se sjeüate, sire, u þast vašeg desetogodišnjeg boravka na Zlatnom Lavljem Prijestolju, ukradena za vrijeme drske pljaþke trgovaþke fregate. Od strane samozvanih svemirskih gusara, ako je vjerovati izvještajima." Shaddam nestrpljivo zareži. "Kakve veze ta kraÿa ima sa svim ovim?" "Ta pošiljka bila je upuüena na Ecaz, sire." Fenring se pribrao. "Hmmmm, da li je još nešto ukradeno? Ratni materijal, bilo kakvo oružje?" Savjetnik za trgovinu provjeri u svojim bilješkama. "Ne, takozvani pljaþkaši silom su oduzeli samo carske komemorativne novþLüe, ni ne dirnuvši ostale dragocjenosti." Spustio je glas i promrmljao, sebi u bradu: "Kako smo za izradu tih novþLüa koristili manje vrijedne materijale, financijski gubitak nije velik... " "Predlažem da uputimo carske promatraþe na Ecaz i Grumman", reþe dvorski komornik Ridondo, "kako bismo ispoštovali formu. Kuüa Moritani je poznata po tome da... ovaj, voli da slobodno tumaþi formalna pravila." Ridondo je bio mršav poput kostura i sav kvrgav, imao je žuükastu kožu i znao je obaviti stvar tako da Shaddam ispadne zaslužan za to; dobro se snalazio na mjestu komornika. Prije nego što su stigli razmotriti Ridondov prijedlog, još jedan valjak s porukom našao se u prijemniku pokraj careve stolice. Nakon što je pogledom preletio poruku, Shaddam tresne njome po konferencijskom stolu. "Vikont Hundro Moritani odgovorio je na diplomatsku uvredu tako što je tepihom bombi zasuo palaþu Ecaza i poluotok oko nje! Prijestolje od Mahagonija je praktiþki uništeno. Nastradalo je sto tisuüa obiþnih ljudi, a nekoliko šuma je u plamenu. Nadvojvoda Ecaz je jedva uspio pobjeüi sa svoje tri küeri." Zažmirio je i ponovo se zagledao u smotuljak samouništavajuþeg papira, zatim je na trenutak pogledao Fenringa, ali je odbio od njega zatražiti savjet. "Oglušio se o stroga pravila kanlija?" Savjetnik za trgovinu zaprepašteno upita. "Kako je to moguüe?" Žuükasta koža na visokom þelu komornika Ridonda se nabra, bio je zabrinut. "Vikont Moritani nije þastan þovjek kao njegov djeda, koji je bio Lovþev prijatelj. Što raditi s divljim psima kao što su oni? "Grummanu se nikada nije sviÿalo što je dio Carstva, sire , istakne Fenring. "Stalno vrebaju priliku da nam pijunu u lice." Rasprava za stolom se zahuktala. Dok je Shaddam slušao razgovor, trudeüi se da djeluje carski, razmišljao je, u stvari, o tome da je on sasvim drukþije zamišljao svoj carski život. Stvarnost je bila strašno složena, postojalo je previše sila koje su se nadmetale. Sjetio se vremena kada je igrao ratne igrice s mladim Hasimirom, i shvatio je da mu društvo i savjeti njegovog druga iz mladosti strašno nedostaju. Ali Car ne može tek tako povuüi važne odluke koje je donio — Fenring üe ostati na Arrakisu i dodatno üe nadgledati program za proizvodnju umjetnog zaþina. Bolje da uhode vjeruju da je došlo do raskola meÿu njima, premda bi Shaddam mogao þešüe pozivati u posjet svog sudruga iz djetinjstva... "Forma mora biti ispoštovana, sire", reþe Ridondo. "Zakon i tradicija obvezuju Carstvo. Ne možemo dopustiti jednoj plemiükoj kuüi da se oglušuje o pravila kada joj se to prohtije. 2þigledno je da vas Moritani smatra slabiüem i misli da ne želite intervenirati u ovom sukobu. On vam se ruga." Carstvo mi neüe iskliznuli kroz prste, zakleo se Shaddam. Odluþio je da im pokaže. "Razglasite diljem cijelog Carstva da üe legija Sardaukara boraviti na Grummanu u razdoblju od
dvije godine. Zauzdat üemo mi veü tog vikonta." Okrenuo se prema promatraþu Svemirskog Ceha na suprotnom kraju stola. "Takoÿer želim da Ceh udari visoku tarifu za sve namirnice koje bude isporuþivao na Grumman ili odvozio s njega. Taj novac bit üe upotrijebljen za obnovu Ecaza." Predstavnik Ceha je jedan dug, hladan trenutak šutke sjedio, kao da razmišlja o toj "odluci" koja je zapravo samo zahtjev. Konaþno je kimnuo. "Bit üe izvršeno." Jedan od dvorskih Mentata ukoþeno je sjedio na stolici. "Uložit üe žalbu, sire." Shaddam frkne. "Ako Moritani misli da na to ima pravo, slobodno neka to uþini." Fenring je lupkao prstima po stolu, razmatrajuüi posljedice. Shaddam je veü uputio dvije legije Sardaukara Tleilaxima na Ix, a sada je još jednu namijenio za Grumman. I u drugim problematiþnim toþkama u Carstvu poveüao je prisustvo svojih udarnih vojnih trupa u nadi da üe suzbiti svaku pomisao na pobunu. Poveüao je broj bursega u cijeloj vojsci, dodavši više zapovjednika srednjeg ranga trupama nego što je to bilo potrebno. I pokraj svega toga, sitne sabotaže i nagrÿivanja spomenika, koja su išla na živce, nisu prestala. U to su spadale i kraÿa komemorativnih novþLüa namijenjenih Ecazu, balon-lutka sa Shaddamovim likom koja je lebdjela iznad stadija Harmonthepa, uvredljive rijeþi ispisane na stijeni Kanjona Spomenika... Zbog svega toga, nisu imali dovoljno odanih Sardaukara, a skupi Projekt Amal ispraznio je riznicu tako da u njoj nije bilo dovoljno sredstava za obuku novih trupa. Vojne priþuve bile su iscrpljene i Fenring je predviÿao da ih þekaju teška vremena. Kuüa Moritani je svojim þinom dokazala da neke snage u Landsraadu osjeüaju slabost, da su namirisale krv... Fenring je razmišljao da li da Shaddama podsjeti na sve to, ali je ipak svoje savjete zadržao za sebe u daljem tijeku sastanka. Njegov stari prijatelj je mislio da može srediti stvari bez njega - neka to i dokaže. Car üe se sve više i više uvaljivati u nevolju i na kraju üe morati pozvati svog prognanog "ministra za zaþin" natrag na Kaitain. Kada se to dogodi, Fenring üe ga natjerati da puzi... prije nego što konaþno pristane.
13. Organizacija je od najveüe važnosti za uspjeh pokreta. Ona je, takoÿer primarni cilj napada. Cammar Pilru, bujanski ambasador u progonstvu Traktat o padu nepravednih vlada * * * Prije sljedeüeg sastanka skupine iz pokreta otpora, C'tair se prerušio u povuþenog suboid radnika. Tako prerušen, proveo je nekoliko dana u izviÿanju podzemnih soba u kojima su pobunjenici namjeravali da održe sastanak. Prošarano otocima stalaktitskih zgrada, holoprojektirano nebo djelovalo je pogrešno, oponašalo je svjetlost sunca koje nije pripadalo Ixu. C'taira su boljele ruke od stavljanja sanduka na samopokretne palete koje su isporuþivale zalihe, opremu i sirovine u zapeþDüeni paviljon za istraživanja. Porobljivaþi su rekvirirali izvjestan broj industrijskih postrojenja, i promijenili im konstrukciju. Podigli su zgrade iznad krovova i povezali ih boþnim prolazima. U vrijeme vladavine Kuüe Vernius, postrojenja su bila i lijepa i funkcionalna. Sada su podsjeüala na gnijezda glodara, kaskadne barikade i oklopljene zabate koji su svjetlucali pod obrambenim poljima. Prekriveni prozori liþili su na slijepe oþi. Što li Tleilaxi rade tamo unutra? C'tair je nosio otrcanu odjeüu, lice mu je djelovalo mlohavo, a pogled bio prazan. Usmjerio se na zamoran i monotoni posao koji je obavljao. Ništa nije poduzimao kada bi mu prašina ili prljavština zaprljali lice ili ulje prste. Nastavljao je raditi poput satnog mehanizma. Iako Tleilaxi nisu smatrali suboide vrijedne pozornosti, porobljivaþi su prodrmali i te radnike za vrijeme preuzimanja Ixa. Iako su im bili obeüali bolje životne uvjete i bolji tretman, Tleilaxi su još više ugnjetavali suboide od Dominica Verniusa. Kada nije bio na dužnosti, C'tair je živio meÿu suboidima u odaji uklesanoj u stijenu. Radnici nisu vodili nikakav društveni život, niti su mnogo razgovarali jedni s drugima. Malo njih je uopüe primijetilo pridošlicu ili ga upitalo za ime; nitko od njih nije pokazivao želju da se s njim sprijatelji. Osjeüao se nevidljivijim tamo nego u zaštiüenoj odaji u kojoj se krio mjesecima na poþetku pobune. C'tair je volio biti nevidljiv. Na taj naþin je mogao mnogo postiüi. Radeüi na svoju ruku, pregledao je unaprijed mjesto susreta. Odnio je u þizmi ureÿaj za otkrivanje sigurnosnih ureÿaja u praznu odaju za zalihe. Nije smio podcijeniti Tleilaxe, naroþito sada kada su još dvije legije carskih Sardaukara stigle ovamo i pooštrile nadzor. Stajao je u središtu prostorije i poþeo se lagano okretati na sve strane; brinulo ga je pet tunela koji su vodili u prostoriju. Previše ulaza, previše mjesta pogodnih za zasjedu. Trenutak je razmišljao, a onda se nasmiješio, jer mu je nešto palo na um. Sljedeüeg popodneva ukrao je mali holoprojektor pomoüu koga je stvorio sliku bezobliþne stijene. Tiho se kreüXüi, smjestio je projektor u jedan od otvora i ukljuþio ga. Lažna stijena sada
je blokirala jedan od tunela. Bila je to savršena iluzija. C'tair je veü toliko dugo živio u strahu i sumnjao u sve i svakoga da nikada nije oþekivao da njegovi planovi uspiju. Ali to nije znaþilo da je prestao nadati se... * * * Borci za slobodu pristizali su jedan po jedan malo prije predviÿenog vremena. Nitko nije riskirao putovati u društvu, svi su bili prerušeni, svi su imali spreman izgovor za svoj boravak u tunelima suboida. C'tair je stigao kasno — dovoljno kasno. Borci otpora razmijenili su veü važnu opremu i sada su šapatom razgovarali o daljnjim planovima. Nitko nije imao neki sveobuhvatni plan. Neke njihove ideje bile su nemoguüe, tako da se C'tair morao suzdržavati od smijeha, dok je druge prijedloge i sam poželio oponašati. Bilo mu je potrebno još kristalnih šipki za rogo-transmiter. Poslije svakog pokušaja da stupi u vezu sa svojim udaljenim bratom Navigatorom, kristali bi popucali, a njemu bi ostala strašna glavobolja. Posljednji put kada je probao ukljuþiti rogo, C'tair nije uspio stupiti u vezu s D'murrom; osjetio je prisustvo svog brata blizanca i nekoliko misli prožetih statiþkim pucketanjem, ali nije se povezao. Poslije toga je satima izgubljen i depresivan ležao u svojoj mraþnoj odaji. C'tair je imao osjeüaj da je potpuno sam. Shvatio je da je u velikoj mjeri raþunao na to da je njegov brat dobro. Želio je od njega þuti da su ostali sigurno pobjegli s Ixa i da su živi. Povremeno se C'tair pitao što je uopüe postigao svih ovih godina borbe. Želio je uþiniti više, želio je izvesti snažan napad na Tleilaxe, ali što je on mogao napraviti? Zurio je u okupljene pobunjenike, ljude koji su mnogo priþali, a gotovo ništa nisu postigli. Promatrao je njihova lica, primjeüujuüi na jednima pohlepu crnoburzijanaca i nervozu na ostalima. C'Tair se pitao jesu li to zaista saveznici koji su mu bili potrebni. Sumnjao je u to. I Miral Alechem je bila tu. Žurno je razmjenjivala stvari za komponente koje su joj bile potrebne za njezin tajanstveni plan. Po neþemu se razlikovala od ostalih, imao je dojam da je spremna nešto i poduzeti. Neprimjetno se probijao sve bliže Miral i uspio je uhvatiti pogled njenih krupnih, umornih Rþiju. "Prouþavao sam komponente koje kupuješ", kimnuo je prema nekoliko stvarþica koje je držala, p ne mogu dokuþiti tvoj plan. Možda... možda bih ti mogao pomoüi. I sam sam dosta razmišljao." Povukla se za pola koraka, poput sumnjiþavog zeca, pokušavši dokuþiti skriveno znaþenje iza njegovih rijeþi. Konaþno je procijedila kroz blijede usne, ne miþXüi usta. "Imam jednu... zamisao. Moram potražiti... " Prije nego što je stigla nastaviti, C'tair je zaþuo neko kretanje u tunelima, korake koji su u poþetku bili jedva þujni, a onda postali glasniji. Stražari su poþeli vikati. Jedan se naglavaþke bacio u prostoriju kada je ispaljen projektil. "Izdani smo!" poviþe jedan od pobunjenika. U nastaloj zbrci, C'tair ugleda sardaukarske vojnike i tleilaxaške ratnike kako izlaze iz þetiri prolaza, blokirajuüi tunele. Poþeli su pucati u okupljene borce otpora kao da su glineni golubovi. Urlici, dim i krv ispuniše zrak. Sardaukari utrþaše unutra s izvuþenim ruþnim oružjem, neki od njih su ubijali golim rukama. C'tair je priþekao da dim postane gušüi i da pobunjenici još više pomahnitaju, i tek je onda pojurio.
Ne vidjevši izlaz, Mirel se sagnula. C'tair ju je šþepao za ramena. Poþela se opirati, udarajuüi ga kao da joj je on neprijatelj, ali ju je C'tair gurnuo prema þvrstoj stijeni. Proletjela je kroz nju. On se bacio za njom kroz otvor sakriven iza holo projekcije. Osjetio je izvjesno kajanje što nije pozvao i ostale, ali ako bi svi pobunjenici nestali kroz isti otvor, Sardaukari bi odmah krenuli za njima. Miral se zbunjeno osvrtala oko sebe. C'tair ju je uhvatio za ruku i povukao. "Unaprijed sam isplanirao odstupnicu. Hologram." Pojurili su niz tunel. Miral se zaplitala pokraj njega. "Naša skupina je razbijena." "To nikada nije bila moja skupina", reþe C'tair, dahüXüi. "Gomila amatera." Pogledala ga je prodorno svojim tamnim oþima dok su trþali. "Moramo se rastati." On kimne, i oni nastaviše odvojenim tunelima. Daleko iza sebe, þuo je povike Sardaukara koji su otkrili kamuflirani otvor. C'tair potrþa još brže, skrenuvši u lijevi tunel, zatim nastavi odvojkom koji je vodio naviše i na kraju se vrati u drugu šupljinu. Konaþno je stigao do lifta cijevi koji üe ga odnijeti u ogromnu špilju. Oponašajuüi suboida koji je krenuo na posao u noünoj smjeni, potražio je odreÿenu identifikacijsku karticu i provukao je kroz þitaþ. Lift-cijev ga je odnijela do zgrada stalaktita koje su nekada naseljavali birokracija i plemiüi u službi Kuüe Vernius. Kada se našao na razinama ispod stropa, pohitao je kroz spojne prolaze, provukao se izmeÿu zgrada i pogledao odozgo u sjajna svjetla postrojenja koja su sada služila za proizvodnju tko zna þega. Kada je konaþno dospio do razine u samoj kori nekadašnje Velike Palaþe, uputio se prema zaštiüenoj odaji koju je odavno napustio. Uvukao se u odaju i zakljuþao je. Veü dugo nije osjetio potrebu da se u njoj krije, ali veþeras su ga zamalo uhvatili. U tišini i tami, C'tair se strovalio na pljesnivi ležaj na kome je proveo toliko napetih veþeri. Teško dišuüi, zurio je u niski tamni strop iznad sebe. Srce mu je luÿDþki udaralo. Nije se mogao opustiti. Zamišljao je da vidi zvijezde iznad svoje sobe, meüavu siüušnih svjetiljki koje prolijeüu preko noünog neba na nedirnutoj površini Ixa. Dok je u mislima putovao po nevjerojatnom prostranstvu galaktike, zamišljao je D'murra kako upravlja svojim cehovskim brodom... i sigurno ga odvodi što dalje odavde. C'tair üe uskoro morati stupiti u vezu s njim.
14. Svemir je naša slika. Samo nezreli zamišljaju da je kozmos onakav kakav oni misle da je. Sigan Visee, Prvi glavni instruktor, Navigatorska škola Ceha * * * D'murre, dozivao ga je neki glas iz podsvijesti. D'murre... D'murr je plivao u zaþinskom plinu u svojoj navigatorskoj odaji u samom vrhu astrobroda, mlatarajuüi stopalima s kožicama. Okruživali su ga vrtlozi. Dok je bio u navigatorskom transu, svi zvjezdani sustavi planeta bili su neizmjerna tapiserija, i on je mogao putovati uz svaku nit koju izabere. Priþinjavalo mu je neizmjerno zadovoljstvo što može uüi u maternicu svemira i pobjeÿivati njegove tajne. Bilo je tako mirno u dubokom, otvorenom svemiru. Sjaj sunaca je bio prolazan... vladala je nepregledna, vjeþna noü poprskana siüušnim svjetleüim toþkama. D'murr je obavljao mentalne proraþune višeg reda potrebne za predviÿanje sigurne staze kroz bilo koji zvjezdani sustav. Vodio je ogromni brod kroz bezgraniþnu prazninu. Mogao je obuhvatiti svemir do njegovih krajnjih granica i prevesti putnike i teret do bilo kojeg željenog mjesta. Vidio je buduünost i prilagoÿavao joj se. Zahvaljujuüi izuzetnim sposobnostima koje je pokazao, D'murr je postao jedan od malobrojnih mutiranih ljudskih biüa koja su se velikom brzinom uzdigla kroz navigatorske rangove. Ljudsko biüe. Ta rijeþ je za njega bila tek nešto više od zaostalog sjeüanja. Njegovi osjeüaji — ýudni ostaci prvobitnog fiziþkog obliþja — skrenuli su ga u pravcu koji nije oþekivao. Tijekom sedamnaest standardnih godina koje je proveo odrastajuüi na Ixu s bratom blizancem C'tairom, nije imao vremena, nije bio dovoljno mudar, niti je poželio shvatiti što to znaþi biti ljudsko biüe. Posljednjih desetak godina, zahvaljujuüi vlastitom izboru, napustio je tu nepouzdanu stvarnost i uskoþio u drukþije postojanje koje je djelomiþno bio san, a djelomiþno mora. Nema sumnje da je njegovo novo obliþje moglo zaplašiti svakog þovjeka koji nije bio pripravan na taj prizor. Ali prednosti, razlozi zbog kojih je ušao u Ceh, više nego dovoljno su mu to nadoknaÿivali. Iskusio je kozmiþku ljepotu nepoznatu ostalim oblicima života. Ono što su oni mogli samo zamišljati, on je iskusio. Zašto ga je Svemirski Ceh uopüe primio? Mali broj nepripadnika bio je priman u elitne jedinice; Ceh je prednost davao svojim Navigatorima kandidatima — potomcima cehovskih službenika i odanih pripadnika koji su roÿeni u svemiru i koji nikada nisu kroþili na þvrsto tlo. Jesam li ja samo eksperiment, nakaza meÿu nakazama? Ponekad, kada je imao na raspolaganju dosta vremena za razmišljanje tijekom nekog dugaþkog putovanja, D'murrov um je lutao. Da li me u ovom trenutku provjeravaju pomoüu neþeg što je u stanju strenirati moje odlutale misli? Svaki put kada bi postao svjestan da je nekada bio ljudsko biüe, D'murr je imao osjeüaj da stoji na rubu provalije, neodluþan da li da skoþi ili ne u prazninu. Ceh stalno promatra.
Dok je lebdio u navigacijskoj odaji, putovao je po ostacima svojih osjeüaja. Obuzela ga je neobiþna melankolija. Toliko toga je žrtvovao da postane ono što je sada. Ubuduüe üe se moüi spustiti na neki planet jedino u spremniku sa zaþinskim plinom kojeg üe netko gurati... Usmjerio se i doveo u red svoje misli. Ako dopusti svojoj ljudskosti da postane previše jaka, D'mur bi mogao skrenuti astrobrod s puta. "D'murre", ponovo ga pozva onaj gunÿavi glas, nalik na bubnjanje sve jaþe glavobolje. "D'murre..." Nije obraüao pozornost na njega. Pokušavao je uvjeriti sebe da su takve misli i žaljenja uobiþajeni za Navigatore, da su im drugi izloženi isto onako þesto kao i on. Ali zašto ga instruktori nisu na to upozorili? Snažan sam ja Mogu ovo prebroditi. Na rutinskom putu za svijet Bene Gesserita, Wallach IX, upravljao je jednim od posljednjih astrobrodova koje su konstruirali Ixi-janci, prije nego što su Tleilaxi poduzeli proizvodnju i vratili se na raniji, manje dobar model. Umom je prešao preko liste putnika; rijeþi je zamislio na zidovima svog navigacionog rezervoara. Na brodu je bio i vojvoda — Leto Atreid. I njegov prijatelj Rhombur Vernius, prognani nasljednik izgubljenog blaga Ixa. Poznata lica i sjeüanja... Prije þitavog jednog životnog vijeka, D'murr se upoznao s mladim Letom u Velikoj Palaþi. Navigatori su paljetkovali vijesti iz Carstva i mogli su prisluškivati poslovne dogovore koji su se obavljali preko komunikacijskih kanala, ali uglavnom nisu obraüali pozornost na nevažne stvari. Ovaj vojvoda je pobijedio u suÿenju po konfiskaciji, što mu je osigurao poštovanje diljem Carstva. Kakva posla je vojvoda Leto imao na Wallachu IX? I zašto je sa sobom poveo ixijanskog izbjeglicu? Dalek, pucketavi glas ponovo se umiješao: "D'murre... odgovori mi... S iznenadnom jasnoüom shvatio je da ga to doziva netko iz njegovog prethodnog života. Odani, ljubazni C'tair pokušavao je ostati s njim u vezi, premda mu veü mjesecima D'murr nije mogao odgovoriti. Možda je iskrivljenost izazvana neprestanom evolucijom njegovog mozga, produbljivala jaz izmeÿu njega i njegovog brata. Navigator je i dalje mogao izgovarati rijeþi atrofiranim glasnim žicama, ali je usta prvenstveno koristio za unošenje sve više i više melangea. Što mu je um više zapadao u zaþinski trans, to je D'murr sve više potiskivao svoj prethodni život i veze. Više nije bio u stanju osjetiti ljubav, osim kao treperavo sjeüanje. Nikada više neüe moüi dodirnuti nijedno ljudsko biüe... Zdepastom rukom s kožicom meÿu prstima dohvatio je tabletu koncentriranog zaþina iz posude i ubacio je u siüušna usta, pojaþavši protok zaþina kroz svoj sustav. Um mu je još izvjesno vrijeme lebdio, ali ne dovoljno dugo da bi ublažio bol za prošlošüu i neostvarenom mentalnom vezom. Ovog puta su njegovi osjeüaji bili prejaki i nije ih mogao prevladati. Brat ga je konaþno prestao dozivati, ali uskoro üe se vratiti. Uvijek je to þinio. Jedini zvuk koji je D'murr sada þuo bilo je postojano šištanje plina koji je ulazio u odaju. Melange, melange. Nastavio se ulijevati u njega, potpuno mu ispunjavajuüi osjetila. Nestalo je svake individualnosti, bilo mu je muþno i samo razgovarati s bratom. Mogao je samo slušati i prisjeüati se...
15. Rat je oblik organskog ponašanja. Vojska je sredstvo preživljavanja za skupinu sastavljenu iskljuþivo od muškaraca. Skupina sastavljena iskljuþivo od žena, s druge pak strane, tradicionalno je okrenuta religiji. One su þuvateljice svetih tajna. 8þenje Bene Gesserita * * * Kada su napustili astrobrod koji je ostao na stazi i prošli kroz složene obrambene sustave u atmosferi, vojvodu Leta Atreida i Rhombura Verniusa doþekale su tri žene u crnim odorama u svemirskoj luci Škole Majki. Bijelo-plavo sunce Wallacha IX nije se vidjelo s da. Vjetar od kojeg vam se krv ledila puhao je kroz otvoreni trijem na kojem je skupina stajala. Leto je osjeüao kako mu prodire kroz odjeüu i vidio je kako mu se dah ledi pri svakom izdisaju. Rhombur, koji je stajao pokraj njega, zakopþa ovratnik. Predvodnica odbora za doþek predstavila se kao Vrhovna Majka Harishka — toliku þast Leto nije oþekivao. Što li sam to ikada uþinio da zaslužim toliku pozornost? Dok je boravio u zatvoru na Kaitainu, þekajuüi Suÿenje po konfiskaciji, red Bene Gesserit mu je tajno ponudio pomoü, ali mu Sestre nikada nisu objasnile zašto su to uþinile. Bene Gesserit nikada ništa ne þini bez razloga. Iako je bila stara, Harishka je bila puna energije, imala je tamne bademaste oþi i nije okolišala u razgovoru. "Prinþe Rhombure Verniuse." Naklonila se mladiüu okruglog lica, koji je pokretom ruke raskrilio svoj purpurno-bakreni ogrtaþ odgovorivši na naklon. "Prava je šteta ono što se dogodilo vašoj Velikoj Kuüi, velika šteta. ýak ni Sestrinstvo ne shvaüa Bene Tleilaxe." "Hvala vam, ali ovaj, uvjeren sam da üe se sve srediti. Baš prije neki dan naš ambasador u progonstvu uruþio je još jednu molbu vijeüu Landsraada." Uspio se nekako nasmiješiti. "Ne tražim suosjeüaje." "Tražite samo priležnicu, je li tako?" Starica se okrenula i povela ih s trijema kroz kompleks Škole Majki. "Pozdravljamo moguünost da jednu od naših Sestara smjestimo u Zamku Caladan. Uvjerena sam da üe biti od koristi kako vama, tako i Atreidima." Išli su poploþenom stazom izmeÿu meÿusobno povezanih zgrada sa crjepovima boje terakote, poredanih poput krljušti guštera s grebena. U dvorištu, vrtu punom cvijeüa, zastali su ispred stiliziranog kipa od crnog kvarca koji je prikazivao ženu koja kleþi. "Osnivaþica naše drevne škole", reþe Harishka, "Raquella Berto-Anirul. Manipulirajuüi kemijom vlastitog tijela, Raquella je preživjela inaþe smrtonosno trovanje." Rhombur se sagnuo da proþita što piše na mesinganoj ploþici. "Piše da su svi pisani i slikovni zapisi o ovoj ženi davno izgubljeni kada su osvajaþi podmetnuli požar u zgradu biblioteke i uništili originalni kip. Kako onda znate kako je izgledala?" Kad se nasmiješila, lice joj se još više naboralo. Harishka zagonetno reþe: "Jer smo mi vještice." Ne rekavši više ništa, starica u odori ih povede niz kratko stubište koje je vodilo do staklenika punog vlage u kome su se akilotkinje i Sestre brinule o egzotiþnim biljkama i travama. Možda su služile za pravljenje lijekova, a možda þak i za pravljenje otrova.
Škola Majki bila je legendarno i mitološko mjesto koje je vidjelo svega nekolicina muškaraca, tako da je Leto bio zapanjen toplim prijemom na koji je naišao njegov drzak zahtjev. Zatražio je od reda Bene Gesserita da odabere talentiranu i inteligentnu suputnicu za Rhombura, i njegov prijatelj kuštrave kose pristao je poüi u "kupnju". Harishka je žustrim korakom prešla preko travnjaka na kome su žene u kratkim, laganim odorama izvodile nemoguüe vježbe stezanja, prateüi ritam koji im je svojim glasom davala jedna izborana, pogurena starica koja ih je pratila u korak. Leta je zapanjila kontrola koju su imale nad svojim tijelima. Kada su konaþno ušli u veliku zgradu s tamnim gredama i vrlo ulaštenim drvenim podovima, Letu je bilo drago što se sklonio od oštrog vjetra. Zgradom se širio prašnjavi miris krede sa starih gipsanih zidova. Predvorje se širilo u dvoranu za vježbanje u þijem središtu je nepokretno stajalo desetak mladih žena u bijelim odorama, u stavu mirno poput vojnika koji þekaju smotru. Kapuljaþe su im bile zabaþene na ramena. Vrhovna Majka zastane pred akilotkinjama. Dvije ýasne Majke koje su je pratile zauzeše mjesta iza mladih žena. "Tko ovdje traži suložnicu?" upita Harishka. Bilo je to tradicionalno pitanje, dio obreda. Rhombur istupi naprijed. "Ja, ovaj, princ Rhombur, prvoroÿeni sin i nasljednik Kuüe Vernius. Možda þak tražim i ženu." Pogledao je Leta i spustio glas. "Kako se moja Kuüa odmetnula, ne moram igrati glupe politiþke igre. Poput nekih koje znam." Leto je pocrvenio, sjetivši se oþevih lekcija. Naÿi ljubav kada god želiš, ali nikada se nemoj ženiti iz ljubavi. Tvoja titula pripada Kuüi Atreida — iskoristi je da postigneš najbolju moguüu pogodbu. Nedavno je bio na pošumljenom Ecazu gdje se sreo s nadvojvodom Armandom u njegovoj provizornoj prijestolnici nakon što su Moritani tepihom bombi zasuli dvorac njegovih predaka. Poslije racije koju je izveo Car, poslavši legiju Sardaukara na Grumman kako bi smirio vikonta koji se pušio od bijesa, više nije bilo otvorenih izljeva neprijateljstva izmeÿu dvije Kuüe, bar za sada. Nadvojvoda Armand Ecaz zatražio je istražni tim koji üe ispitati navodnu sabotažu þuvenih ekaških šuma maglovitog drveüa i ostalih usjeva, ali je Shaddam to odbio. "Neka uspavani psi lažu" glasio je njegov službeni carski odgovor. Oþekivao je da se stvar na tome završi. Nadvojvodi nisu promakla Letova marljiva nastojanja da na svaki moguüi naþin umanji i dalje postojeüu napetost. Usput je spomenuo da bi njegova najstarija küer, Sanya, mogla biti dobra prilika za Kuüu Atreida. Nakon što je to þuo, Leto je provjerio dobra Kuüe Ecaz, njihovu trgovinsku, politiþku i vojnu moü, kao i to na koji naþin bi mogli poveüati dohodak Caladana. Djevojku nije þak ni pogledao. Prouþi politiþke prednosti koje ti može donijeti brak. Njegov otac bi bio zadovoljan... Vrhovna Majka reþe: "Ove mlade žene su dobro uvježbane da na nebrojeno naþina ugode plemstvu. Sve su odabrane u skladu s vašim profilom, prinþe." Rhombur priÿe postrojenim ženama i svaku promotri izbliza. Plavuše, brinete, crvenokose, neke s kožom bijelom poput mlijeka, neke meke i tamne poput ebanovine. Sve su bile lijepe, sve pametne... i sve su ga prouþavale trezveno i s išþekivanjem. Kako je dobro poznavao svog prijatelja, Leto se nimalo nije iznenadio kad je vidio da je Rhombur zastao pred jednom priliþno neuglednom djevojkom sa široko razmaknutim oþima boje sepie i smeÿom kosom kao u miša, vrlo kratko podšišanom. Nije skrenula pogled dok ju je Rhombur procjenjivao, nije odglumila ýednost kao neke od ostalih. Leto je primijetio kako joj jedva primjetan osmijeh izvija krajeve usana naviše. "Zove se Tessia", obavijesti ga Vrhovna Majka. "Vrlo je inteligentna i talentirana mlada
žena. Savršeno recitira drevne klasike, i svira nekoliko glazbenih instrumenata." Rhombur joj podiže bradu i zagleda se u njene tamno smeÿe oþi. "Može li je nasmijati šala? I zna li ispriþa možda još i bolju?" "Pametna igra rijeþi, gospodaru moj?" reþe pitanjem Tessia. "Da li više volite bolno groznu igru rijeþima, ili kakav soþan vic od koga üe vam se zarumenjeti obrazi?" Rhombur je bio oduševljen. "Hoüu ovu!" Kada je dodirnuo Tessinu ruku, ona je iskoraþila iz reda i krenula s njim. Letu je bilo drago što je njegov prijatelj tako sretan, ali je u srcu osjeüao tugu, jer on nije imao nikoga. Rhombur je þesto radio stvari na brzinu, ali je bio dovoljno hrabar da na kraju sve dovede u red. "Doÿite ovamo, djeco", pozva ih Harishka sveþanim glasom. "Stanite pred mene i pognite glave." Oni je poslušaše držeüi se za ruke. 2þinski se namrštivši, Leto priÿe Rhomburu da mu ispravi ovratnik i poravna nabor na naramenici. Ixijanskog princa obli rumenilo i on promrmlja nekoliko rijeþi zahvalnosti. Harishka nastavi: "Želim vam oboma dug i plodan život i da uživate u meÿusobnom þasnom društvu. Sada ste vezani. Ako tijekom sljedeüih godina odluþite da svoju priležniþku vezu zapeþatite brakom, imate blagoslov Bene Gesserita. Ako ne budete zadovoljni Tessiom, ona se može vratiti ovamo u Školu Majki." Leta je iznenadio ovaj obred. U pitanju je zapravo bio poslovni dogovor. Preko kurira s Caladana, veü se dogovorio o cijeni. Rijeþi Vrhovne Majke su ipak ovoj vezi dale izvjestan oblik i postavile su temelj za dobre stvari koje üe uslijediti. "Prinþe Rhombure, ova žena je posebna, školovana je za stvari koje bi vas mogle iznenaditi. Obratite pozornost na njene savjete, jer Tessia je vrlo mudra za svoje godine." Vrhovna Majka se povuþe. Tessia se nagnula prema Rhomburu i nešto mu prošaputala u uho; prognani princ se nasmijao. Pogledavši svog prijatelja, on reþe: "Tessia ima zanimljivu zamisao. Leto, zašto ne izabereš i ti sebi suložnicu? Imaš veliki izbor." Pokazao je prema ostalim akilotkinjama. "Onda više ne bi morao oþijukati s mojom sestrom! Leta obli rumenilo od bijesa. Vjerojatno je svima bilo veü oþigledno da ga Kailea odavno privlaþi, premda je tijekom godina poduzeo mnoge korake da to prikrije. Odbio je da je primi u krevet, rastrgnut izmeÿu dužnosti koje je imao kao vojvoda i oþevih savjeta. "Imao sam druge ljubavnice, Rhombure. I ti to znaš. Djevojke iz sela i grada smatraju da je njihov vojvoda privlaþan. To nije nikakva sramota - i na taj naþin ne ugrožavam þast tvoje sestre." Rhombur zakoluta oþima. "Znaþi, tamo neka ribareva küi s dokova je dobra za tebe, ali moja sestra nije?" "Uopüe nije u tome stvar. To þinim iz poštovanja prema Kuüi Vernius i prema tebi." U razgovor se umiješa i Harishka. "Bojim se da žene koje smo ovamo dovele nisu pogodne za vojvodu Atreida. One odgovaraju željama i zahtjevima princa Rhombura." Njene usne boje suhe šljive se razvukoše u osmijeh. "Premda možemo srediti i nešto drugo..." Pogledala je naviše prema unutrašnjem balkonu, kao da ih je netko odande kradom gledao. "Nisam došao po suložnicu", smrknuto progunÿa Leto. "On vam je od onih nezavisnih", obavijesti Rhombur Vrhovnu Majku, a zatim podiže obrve i zagleda se u Tessiu. "Što üemo s njim?" "On zna što želi, ali ne zna kako to sebi priznati", reþe Tessia, znalaþki se nasmiješivši. "To je loša navika za jednog vojvodu." Rhombur potapša Leta po leÿima. "Vidiš, veü nam dijeli dobre savjete. Zašto jednostavno
ne uzmeš Kaileu za suložnicu i svršiš s tim, Leto? Dojadio mi je tvoj djeþDþki prkos. Na to, nema sumnje, imaš pravo, ali obojica znamo da je to najbolje þemu se ona može nadati." Leto se nasmije, iako mu je bilo nelagodno, i odbaci tu zamisao, premda je mnogo puta o njoj razmišljao. Oklijevao je da Kailei predloži tako nešto. Kako bi ona reagirala? Bi li tražila da postane nešto više od suložnice? To nije bilo moguüe. Rhomburova sestra je i te kako dobro shvaüala kako stvari stoje. Prije ixijanske tragedije, Nüer erla Verniusa bila bi prihvatljivi izbor za jednog vojvodu (možda je stari Paulus to i imao u planu). Ali sada, kao glava Kuüe Atreida, Leto nikako nije mogao uzeti ženu iz obitelji koja više nije imala nikakvu carsku titulu ni dobro.
16. Kakva je to Ljubav o kojoj mnogi govore kao dobri znalci? Zar im nije jasno da je ona nedostižna? Zar ne postoji isto onoliko definicija Ljubavi koliko ima zvijezda u svemiru? Knjiga pitanja Bene Gesserita * * * S unutrašnjeg balkona s kojeg su se vidjele akilotkinje koje su þekale, dvanaestogodišnja Jessica pratila je s pažnjom i radoznalo izbor suložnice. Pokraj djevojþice je stajala ýasna Majka Mohiam. Prethodno joj je naložila da se potrudi da joj ništa ne promakne, tako da je Jessica sada upijala sve pojedinosti uvježbanom benegesseritskom pozornošüu. Što nastavnica želi da vidim? Na ulaštenom drvenom podu stajala je Vrhovna Majka i razgovarala s mladim plemiüem i njegovom tek odabranom suložnicom, Tessiom al-Reil. Jessica nije predvidjela da üe ona biti odabrana; bilo je i ljepših akilotkinja, zgodnijih, privlaþnijih... ali Jessica nije poznavala princa Rhombura, nije znala kakva je osoba niti kakav mu je ukus. Da li ga je ljepota plašila, što bi znaþilo da sebe ne cijeni dovoljno? Možda ga je akilotkinja Tessia podsjetila na nekoga koga je poznavao? Ili ga je možda privukla neþim što je teško rijeþima iskazati... njezin osmijeh, oþi, kretnje. "Nikada nemoj pokušati shvatiti ljubav", upozorila ju je Mohiam usmjerenim šapatom, osjetivši o þemu djevojþica razmišlja. "Samo se potrudi shvatiti kako djeluje na slabije ljude." Ispod njih je jedna od ýasnih Majki prinijela dokumente na dasci za pisanje i predala ih princu na potpis. Njegov sudrug, crnokosi plemiü orlovskih crta lica, nagnuo mu se preko ramena da proþita sadržaj dokumenta. Jessica nije mogla þuti o þemu su razgovarali, ali bila je upoznata s drevnim Obredom Dužnosti. Tamnokosi vojvoda je poravnao ovratnik svog sudruga. Taj þin joj se uþinio nekako þudno ljubak, i ona se nasmiješi. "Hoüu li üu jednoga dana biti predstavljena nekom plemiüu, ýasna Majko?" prošaputa ona. Nitko nikada nije Jessici objasnio koji bi mogao biti njezin zadatak u Bene Gesseritu, a nju je to i te kako zanimalo. Cesto je nervirala Mohiam raspitujuüi se o tome. Neugledno i ostarjelo lice ýasne Majke se namršti, kao što je Jessica i pretpostavljala da hoüe. "Kada doÿe trenutak, saznat üeš, dijete. Mudar je onaj tko zna kada treba postaviti pitanje." Jessica je i ranije veü bila ukorivana na ovaj naþin. "Da, ýasna Majko. Nestrpljenje je slabost." Red Bene Gesserit je imao mnoštvo takvih izreka, i Jessica ih je sve upamtila. Ozlojeÿeno je uzdahnula, a zatim se pribrala s nadom da njena uþiteljica ništa nije primijetila. Sestrinstvo je Rþigledno imalo neke planove s njom — zašto nisu htjeli da joj otkriju što je þeka u buduünosti? Veüina akilotkinja nazirala je staze koje su im bile predodreÿene, ali Jessica je vidjela samo prazan zid ispred sebe na kome ništa nije pisalo. Pripremaju me za nešto. Spremaju me za neki važan zadatak. Zašto ju je njena nastavnica dovela na ovaj balkon baš u ovom trenutku? To sigurno nije bilo sluþajno, Bene Gesserit je uvijek sve planirao, o svemu je pomno prethodno razmislio.
"Još ima nade za tebe, dijete", promrmljala je Mohiam. "Naložila sam ti da promatraš — ali odabrala si pogrešnu osobu. Ne treba te zanimati þovjek s Tessiom. Promatraj onog drugog, promatraj ih obojicu, obrati pozornost na to kako djeluju jedan na drugoga. Reci mi što vidiš." Jessica je prouþavala muškarce sa svog izdignutog mjesta. Disala je duboko, pustivši da joj se mišiüi opuste. Misli su joj se rašþistile poput minerala koji lebde u þaši vode. "Obojica su plemiüi, ali nisu u krvnom srodstvu, ako je suditi po njihovoj odjeüi, ponašanju i crtama lica." Nije skidala pogled s njih. "Veü mnogo godina su bliski prijatelji. Zavise jedan od drugoga. Crnokosi brine za dobrobit svog prijatelja." "I?" Jessica je uoþila uzbuÿenje i oþekivanje u glasu svoje uþiteljice, premda nije shvaüala razloge za tako nešto, þasna Majka nije odvajala pogled od drugog plemiüa. . "Na temelju njegovog držanja i meÿusobnog utjecaja zakljuþujem da je tamnokosi voÿa i da ozbiljno shvaüa svoju odgovornost. Ima moü, ali je ne zloupotrebljava. Vjerojatno je bolji vladar nego što smatra da je." Pratila je njegove kretnje, primijetila da je porumenio, vidjela kako procjenjuje ostale akilotkinje, a zatim primorava sebe da skrene pogled. "Takoÿer je usamljen." "Odliþno." Mohiam je ponosno pogledala svoju uþenicu, ali je onda zaškiljila. "Taj þovjek je vojvoda Leto Atreid — njemu si namijenjena, Jessica. Jednoga dana üeš biti majka njegove djece." Iako je Jessica znala da bi trebalo tu vijest primiti mirno, kao dužnost koju mora ispuniti za Sestrinstvo, odjednom je osjetila potrebu da smiri srce koje je luÿDþki tuklo. U tom trenutku vojvoda Leto podiže pogled prema Jessici, kao da je osjetio njeno prisustvo u sjeni balkona — i njihovi pogledi se sretoše. Primijetila je vatru u njegovim sivim Rþima, snagu i mudrost neprimjerene njegovim godinama, rezultat teškog bremena koji mu je pritiskao pleüa. Osjetila je da je privlaþi. Ali oduprla se. Instinkti... automatske reakcije, odgovori... Ja nisam životinja. Odbacila je druge osjeüaje kao što ju je Mohiam veü godinama uþila raditi. Jessica zaboravi na prethodna pitanja. Trenutno nije imala nova. Bio je dovoljan samo jedan duboki, smirujuüi udah da dovede sebe u stanje spokojstva. Bez obzira na razloge, sviÿao joj se ovaj vojvoda... ali ona je imala obvezu prema Sestrinstvu. Priþekat üe da vidi što ju je još þekalo, i napravit üe sve što bude potrebno. Nestrpljenje je slabost. Mohiam se u sebi nasmiješila. Kako je bila upoznata s genetskim linijama koje je bila primorana satkati, ýasna Majka je organizirala ovaj kratki susret na razmaku izmeÿu Jessice i vojvode Atreida. Jessica je bila vrhunac mnogih generacije pažljivog odgajanja þiji je cilj bio stvaranje Kwisatz Hederacha. Gospodarica programa, Kwisatz Majka Anirul, žena cara Shaddama, tvrdila je da üe najvjerojatnije postiüi uspjeh ako küer Harkonnena iz sadašnjeg generacije rodi küer Atreida. Jessicin tajni otac bio je barun Harkonnen... i kada bude spremna bit üe sjedinjena s vojvodom Letom Atreidom. Mohiam je smatrala ironiþnim to što je sudbina tih smrtnih neprijatelja — Kuüe Harkonnena i Kuüe Atreida — da ostvare jedno tako nevjerojatno važno jedinstvo, u koje nijedna Kuüa neüe nikada posumnjati... koje ne bi oprostile. Jedva je obuzdavala uzbuÿenje zbog toga. Zahvaljujuüi Jessici, Sestrinstvo je bilo na svega dvije generacije od svog konaþnog cilja.
17. Kada postavite pitanje, da li vas zaista zanima odgovor, ili jednostavno paradirate svojom moüi? Dmitri Harkonnen, Bilješke za moje sinove * * * Barun Harkonnen je morao dva puta platiti za usluge Suk lijeþnika. Mislio je da üe veliki iznos koji je isplatio richesejanskom premijeru Calimaru biti dovoljan da mu osigura usluge dr. Wellingtona Yueha onoliko dugo koliko bude neophodno da on postavi dijagnozu i izlijeþi njegovu bolest. Yueh je, meÿutim, odbio suraÿivati. Suk lijeþnik nezdrave boje lica bio je potpuno posveüen sebi i svojim tehniþkim istraživanjima na Koroni, laboratoriju-mjesecu na stazi. Nije pokazao nikakvo poštovanje niti strah pri spomenu baru-novog imena. "Ja možda radim za Richese", rekao je odluþnim, zagrižljivim glasom, "ali im ne pripadam." Piter de Vries, poslan na Richese da se dogovori oko povjerljivih pojedinosti u barunovo ime, zagledao se u doktorovo ostarjelo, osušeno lice na kojem se ocrtavala tvrdoglavost. Nalazili su se u malom laboratorij i-uredu na umjetnoj istraživaþkoj postaji, ogromnom satelitu koji je sjajio na nebu Richesa. Iako mu je Calimar naglasio važnost zahtjeva, Yueh, lijeþnik uskog lica, s dugaþkim opuštenim brkovima i repom upletene crne kose privezane srebrnim Suk prstenom, odbio je poüi na Giedi Jedan. Samouvjeren i arogantan, pomisli de Vries. To možemo iskoristiti protiv njega. "Vi ste gospodine Mentat navikli da prodajete svoje misli i inteligenciju bilo kojem gospodaru." Yueh stisnu usne i zagleda se u de Vriesa kao da obavlja autopsiju... ili kao da je želi obaviti. "S druge pak strane, ja sam pripadnik Unutrašnjeg Kruga Suka, imam diplomu da sam u potpunosti Carski Uvjetovan." Kucnuo je prstom po dijamantnoj tetovaži na svom izboranom þelu. "Mene ne možete kupiti, prodati niti iznajmiti. Vi ne polažete nikakva prava na mene. Sada mi, molim vas, dopustite da se vratim svome važnom poslu." Jedva primjetno se naklonio prije nego što je otišao da nastavi istraživanja u richesejanskim laboratorijima. Toga þovjeka nitko nikada nije postavio napravo mjesto, nikada nije bio povrijeÿen... nikada nje bio slomljen. Piter de Vries je to shvaüao kao izazov. * * * U zgradi vlade u Centru Triade, richesejanski premijer Calimar se ispriþavao i slinio pred de Vriesom koji na to uopüe nije obraüao pozornost. Meÿutim, dobro üe mu doüi ovlaštenja ovog þovjeka koji üe ga sprovesti pokraj osiguranja i stražara na dverima i ponovo odvesti na istraživaþku postaju na satelitu Korona. Buduüi da nije imao drugog izbora, Mentat se vratio u sterilni medicinski laboratoriji dr. Yueha. Ovoga puta je bio sam. Kucnuo je trenutak da ponovo pregovara u barunovo ime. Nije se usuÿivao vratiti na Giedi Jedan bez Suk lijeþnika koji üe dobrovoljno suraÿivati. Ušao je prenemažuüi se u prostoriju metalnih zidova ispunjenu ureÿajima, kablovima i
dijelovima tijela þuvanim u spremnicima — mješavinu najbolje richeseanske elektromehaniþke tehnologije, sukovske kirurške opreme i bioloških uzoraka drugih životinja. Miris sredstava za podmazivanje, truleži, kemikalija, spaljenog mesa, i elektronike ispunjavao je hladnu prostoriju, i pokraj toga što su proþišüavaþi zraka na postaji pokušavali da ih uklone. Na nekoliko stolova nalazili su se slivnici, cijevi od metala i plaža, vijugavi kablovi, mjerni ureÿaji. Iznad mjesta za seciranje uzdizali su se svjetlucavi holo planovi koji su prikazivali ljudske udove kao organske strojeve. Dok je Mentat stajao zagledan preko prostorije, Yuehova glava se iznenada pojavi s druge strane jednog od stolova — mršava i umrljana mašüu, s ispupþenim jagodiþnim kostima koje kao da su bile od metala. " Prestanite mi dosaÿivati, Mentate", reþe on grubim glasom, odbivši svaki razgovor. Nije þak ni pitao kako je se Vries uspio vratiti na mjesec Koronu. Na þelu mu je blistala dijamantna tetovaža Carskog Uvjetovanja, koju je zamastio neoprezno prešavši rukom preko nje. "Imam puno posla." "Ja svejedno moram razgovarati s vama, doktore. To zahtjeva moj barun. Yueh skupi oþi kao da zamišlja kako bi neki od njegovih prototipova kiborg dijelova mogli odgovarati ovom Mentatu. "Uopüe me ne zanima medicinsko stanje vašeg baruna. To nije moje polje rada," Zagledao se u laboratorijske police i stolove ispunjene eksperimentalnim protezama, kao da je odgovor više nego oþigledan. Yueh se i dalje držao po strani i izluÿivao Mentata; kao da je nedodirljiv i nepotkupljiv. De Vries priÿe nižem þovjeku toliko blizu da ga je mogao zadaviti. Ni na trenutak nije prestao govoriti. Nema sumnje da üe biti teško kažnjen ako bude primoran ubiti ovog doktora koji mu je išao na živce. "Moj barun je nekada bio zdrav, zgodan, ponosan na svoj izgled. I unatoþ nepromijenjenom naþinu ishrane, gotovo da je udvostruþio težinu tijekom deset godina. Pati od postupnog slabljenja mišiünih funkcija i nadutosti." Yueh se namrštio, ali se zatim odmah ponovo zagledao u Mentata. De Vriesu to nije promaklo i on spusti glas, spreman da ga napadne. "Zvuþe li vam poznato ovi simptomi, doktore? Je ste li to veü negdje vidjeli?" Yueh je poþeo izraþunavati. Stao je tako da su ga sada police s opremom razdvajale od Rþito nastranog Mentata. Jedna dugaþka staklena cijev nastavila je proizvoditi mjehuriüe i smrad na suprotnom kraju prostorije. "Nijedan Suk lijeþnik ne daje besplatne savjete, Mentate. Moji troškovi su neumjereni, a moje istraživanje od životne važnosti." De Vries se zahihotao dok je njegov izoštreni um ocjenjivao moguünosti. "Da li ste toliko zaokupljeni svojim radom, doktore, da niste primijetili da su vaši gospodari, Kuüa Richese, pred bankrotom? Onim što bi vam platio barun Harkonennen mogli biste podmiriti još mnogo godina istraživanja." Nastrani Mentat je naglo posegnuo rukom u džep na jakni. Yueh se trgnuo, uplašivši se nekog bezglasnog oružja. Umjesto oružja, de Vries je izvadio ravnu crnu ploþu s jastuþLüima na dodir. Pojavila se holoprojekcija staromodnog gusarskog kovþega od zlata þiji je poklopac bio ukrašen dragim kamenjem od koga su bili iscrtani i harkonennski grifini na boþnim stranama. "Nakon što postavite dijagnozu bolesti od koje pati moj barun, možete nastaviti sa svojim istraživanjima kako god vam drago." Zainteresiran, Yueh ispruži ruku tako da su mu ruka i podlaktica prošli kroz sliku. Poklopac holo-slike se podiže uz sintetiþku škripu i otkri praznu unutrašnjost. "Ispunit üemo ga þime god želite. Melangeom, sus kamenjem, plavim opsidijanom, vatrenim dragim kamenjem, hagalskim kvarcom... slikama pomoüu kojih možete ucjenjivati. Svi znaju da se svaki Suk lijeþnik može kupiti."
"Idite i kupite ga onda. Neka svi za to þuju." "Više bi nam se dopao, da tako kažem, povjerljiviji aranžman, kakav nam je obeüao premijer Calimar." Požutjeli stari lijeþnik ponovo napuüi svoje tamne usne, duboko se zamislivši. Cijeli Yuehov svijet nalazio se u ovom malom mjehuru, za njega nitko drugi nije postojao, nitko drugi nije bio važan. "Ne mogu mu osigurati dugoroþno lijeþenje, ali bih možda mogao postaviti dijagnozu bolesti." De Vries slegne svojim košþatim ramenima. "Barun ne želi da ostanete duže nego što je potrebno." Zureüi u bogatstvo koje mu je Mentat obeüavao, Yueh je zamišljao koliko üe njegov rad ovdje na Koroni postati produktivniji kada ga bude mogao prikladno financirati. Ipak je oklijevao. "Imam ja i drugih obveza. Ovamo me je poslalo Suk uþilište s odreÿenim ciljem. Kiborg proteze bit üe vrijedan proizvod za Richese, kao i za nas, kada se dokažu." Rezignirano uzdahnuvši, de Vries pritisne jedno polje na ploþi i kovþeg s blagom se vidno poveüa. Yueh poþne gladiti brkove. "Možda bih mogao putovati izmeÿu Richesa i Giedi Jedan, pod lažnim imenom, dakako. Mogao bih pogledati vašeg baruna i vratiti se ovamo te nastaviti sa svojim radom. "Zanimljiva ideja", reþe Mentat. "Znaþi, pristajete na naše uvjete." "Slažem se da üu pogledati pacijenta. I razmislit üu o tome što želim da mi stavite u kovþeg s blagom koji nudite." Yueh pokaže prema obližnjoj radnoj površini. "Dodajte mi taj aparat za mjerenje. Kad ste me veü prekinuli, mogli biste mi pomoüi složiti uzorak tjelesne jezgre." * * * Dva dana kasnije na Giedi Jedan, privikavajuüi se na industrijski zrak i veüu silu teže, Yueh je pregledao baruna u ambulanti Tvrÿave. Sva vrata su bila zatvorena, svi prozori prekriveni, sve sluge su dobile slobodno. Piter de Vries je gledao kroz svoju špijunku i cerio se. Yueh je odbacio medicinske nalaze koje su barunovi lijeþnici skupili tijekom godina, prateüi razvoj bolesti. "Glupi amateri. Ne zanimaju me ni oni ni rezultati njihovih testova." Otvorivši svoj pribor za postavljanje dijagnoze, doktor je izvukao vlastite skenere, složene mehanizme u koje se razumio samo jedan visoko obrazovani Suk. "Skinite se, molim vas." "Želite li se igrati?" Barun je pokušao saþuvati dostojanstvo, te i dalje upravljati situacijom. "Ne." Barun se trudio da sam sebi skrene pozornost s neugodnog ispitivanja i bockanja razmišljajuüi o raznim naþinima na koje bi mogao ubiti ovog arogantnog Suka ako ni on ne otkrije uzrok njegove bolesti. Bubnjao je prstima po stolu za ispitivanje. "Nijedan od mojih lijeþnika nije bio u stanju predložiti efikasno lijeþenje. Morao sam birati izmeÿu bistrog uma i þistog tijela." Ne obraüajuüi pozornost na njegov duboki glas, Yueh stavi naoþale sa zelenim staklima. "Da li bi bilo previše tražiti od vas da se borite i za jedno i za drugo?" Ukljuþio je opremu za stvaranje struje i skeniranje, a zatim se zagledao u ogromno, nago obliþje svog pacijenta. Barun je ležao potrbuške na kauþu za pregled. Stalno je nešto mrmljao i žalio se na bolove i
neugodnosti. Yueh je nekoliko minuta prouþavao barunovu kožu, unutrašnje organe, otvore, dok u umu nije poþeo povezivati suptilne niti koje su ga dovele do rješenja. Na kraju je osjetljivi Suk skener naišao na vektor koji ih je povezivao. "Izgleda da je vam je bolest prenijeta za vrijeme seksualnog þina. Možete li koristiti svoj penis?" Upita ga Yueh bez traga ismijavanja. Kao da je þitao izvješüe s burze. "Da li ga mogu koristiti?" Barun prostaþki frkne. "Grom i pakao, on je i dalje najbolji dio mene." "Kakva ironija." Yueh skalpelom uzme uzorak kože s vrška penisa, a barun iznenaÿeno poskoþi. "Potrebno mi je za analizu." Lijeþniku nije ni palo na pamet da se ispriþa. Tankom oštricom Yueh razmaže djeliü kože po ploþici koju zatim ubaci u prorez s prednje donje strane svojih naoþala. Podešavajuüi kontrole prstima vrtio je uzorak pred oþima, pod raznim osvjetljenjem plaz naoþala. Promijenio je boju od zelene preko grimizne do boje lavande. Zatim je uzorak propustio kroz više faza kemijskih analiza. "Da li je to bilo neophodno?" zareža barun. "To je tek poþetak." Yueh zatim izvadi još instrumenata — od kojih su mnogi bili oštri — iz svog pribora. Barun bi bio i te kako zainteresiran da ih je mogao upotrijebiti na nekom drugom. "Moram obaviti mnogo testova." * * * Nakon što je navukao ogrtaþ, barun Harkonnen se zavalio u stolici, sav posivio i oznojen. Osjeüao je bol na tisuüu novih mjesta. Nekoliko puta je poželio ubiti ovog arogantnog Suk lijeþnika — ali nije se usudio prekinuti postavljanje dijagnoze koje se toliko oteglo. Ostali lijeþnici bili su bespomoüni i glupi; odluþio je podnijeti sve što je bilo neophodno ne bi li dobio odgovor. Barun se nadao da üe lijeþenje i eventualni lijek biti manje bolni od Yuehovog pregleda. Sipao je sebi kirana rakiju i iskapio þašu na dušak. "Smanjio sam broj moguünosti, barune", reþe Yueh, napuüivši usne. "Vaša bolest spada u kategoriju vrlo rijetkih, usko definiranih, namjenskih bolesti. Mogu uzeti nove uzorke ako želite da dijagnoza bude trostruko potvrÿena." "To neüe biti neophodno." Barun se ispravi u stolici, šþepavši štap u sluþaju da nekoga bude morao njime udariti. "Što ste pronašli?" "Vektor prijenosa je oþigledan, putem heteroseksualnog odnosa. Zarazila vas je jedna od vaših ženskih ljubavnica." Barunova trenutna ushiüenost što je konaþno dobio odgovor istog trena splasne i on ostane zbunjen. "Ja nemam žene ljubavnice. "Žene mi se gade." "Da, shvaüam." Yueh je mnogo puta þuo pacijente kako poriþu oþigledno. "Simptomi su tako suptilni da me ne þudi što su promakli manje sposobnim lijeþnicima. ýak se ne spominju ni u obuci za Suka. O tim zanimljivim bolestima saznao sam od svoje žene Wannae. Ona je Benegesseritkinja i Sestrinstvo povremeno koristi dotiþne bolesti... " Barun se trgne i uspravi na kauþu za ispitivanje. Njegovim otromboljenim licem proÿe vatrena oluja. "Te proklete vještice!" "Znaþi, sjetili ste se", primijeti Yueh samozadovoljna. "Kada je došlo do kontakta?" Barun je malo oklijevao, a onda reþe: "Prije više od deset godina."
Yueh je gladio svoje duge brkove. "Moja Wanna kaže da su ýasne Majke Bene Gesserita u stanju promijeniti svoju unutrašnju kemiju i zadržati bolesti u latentnom stanju u vlastitom tijelu." "Kuþka!" zagrmi barun. "Zarazila me je." Lijeþnika izgleda nisu zanimale nepravda i taj nedostojni þin. "Niste pasivno zaraženi, taj virus je osloboÿen snagom volje. Do toga nije došlo sluþajno, barune." Barunu se pred oþima pojavi Mohiamin konjski lik, podrugljiv naþin bez trunke poštovanja na koji ga je gledala za vrijeme banketa kod Fenringa. Znala je, stalno je znala — gledala je kako se njegovo tijelo deformira u ovu odvratnu gromadu. A za sve to je ona bila kriva. Yueh sklopi svoje naoþale i vrati ih u kovþežiü za postavljanje dijagnoze. "Izvršio sam svoj dio pogodbe i odlazim. ýeka me istraživanje na Richesu." Pristali ste da me lijeþite." Barun je izgubio ravnotežu kada je pokušao skoþiti na noge. Srušio se natrag na kauþ za ispitivanje koji je zaškripao pod njegovom težinom. "Pristao sam da vas pregledam i ništa više, barune. Nijedan Suk ne može vam pomoüi. Ne postoji lijek za ovo, premda sam siguran da üemo i ovu bolest jednog dana izuþavati na Suk Xþilištu." Barun þvrsto stegnu svoj štap, konaþno stavši na noge. Kipteüi od bijesa razmišljao je da li upotrijebiti otrovne strelice skrivene u njegovom vrhu. Meÿutim, dobro je znao kakve bi bile politiþke posljedice ako bi ubio jednog Suk lijeþnika, i ako bi se to proþulo. Škola Suka imala je moüne veze u Carstvu; ne bi bilo vrijedno zadovoljstva. Konaþno, pobio je veü dovoljno lijeþnika, j. od ovoga je bar dobio odgovor. I legitimni cilj za svoju osvetu. Znao je tko mu je ovo uþinio. "Bojim se da üete odgovor morati potražiti od Bene Gesserita, barune." Ne izrekavši više nijednu rijeþ, dr. Wellington Yueh pohita iz harkonennske Tvrÿave i odlete s Giedi Jedan sljedeüim astrobrodom, sretan što vise nikada neüe morati da ima posla s barunom.
18. U neke laži je lakše povjerovati nego u istinu. Naranþasta Katoliþka Biblija * * * Iako je bio okružen ostalim seljacima, Gurney Halleck se osjeüao potpuno sam. Zurio je u vodnjikavo pivo. Piüe je bilo slabo i kiselo, ali ako bi ga popio dovoljno, bol što ga je osjeüao kako u tijelu tako i u srcu bi otupila. Na kraju bi ipak ostao samo mamurluk bez nade da üe pronaüi sestru. Tijekom pet mjeseci od kada su je kapetan Kryubi i harkonennska ophodnja odveli, Gurneyeva napukla rebra, modrice i posjekline su zacijelile. "Elastiþne kosti", gorko se šalio na vlastiti raþun. Sutradan po Bhethinoj otmici, vratio se u polja i polako i s mukom nastavio kopati i saditi proklete kral gomolje. Ostali seljaci povremeno bi kradom pogledali u njega i nastavljali s radom, pretvarajuüi se da se ništa nije dogodilo. Bili su svjesni da üe se Harkonneni vratiti i još strože ih kazniti ako produktivnost padne. Gurney je saznao da su odvedene i küeri drugih seljaka, ali njihovi oþevi o tome nikada nisu priþali izvan obitelji. Gurney je od tada vrlo rijetko pjevao u krþmi. Iako je nosio stari baliset sa sobom, žice su ostajale nijeme, a pjesma je odbijala poteüi s njegovih usana. Pio je gorko pivo i mrzovoljno sjedio, slušajuüi zamorne razgovore svojih sudrugova. Muškarci su se uvijek žalili zbog posla, vremena, nezanimljivih supruga. Gurney ih je prestao slušati. Iako ga je hvatala muka i od same pomisli na to kroz što Bheth sigurno prolazi, nadao se da je još živa... Vjerojatno je bila zakljuþana u nekoj harkonennskoj kuüi za zabavu, gdje su je obuþavali raditi stvari koje nije mogao þak naglas ni izgovoriti. Ako se bude opirala ili ne ispuni li njihova oþekivanja, ubit üe je. Harkonneni su uvijek mogli naüi nove kandidatkinje za svoje smrdljive javne kuüe. Bilo je dovoljno da pošalju ophodnju. Njegovi roditelji su potpuno izbacili küer iz svojih misli; da nije bilo Gurneya dopustili bi da Bhethin vrt uvene. ýak su obavili i lažni pogreb i izrecitirali stihove iz ofucane Naranþaste Katoliþke Biblije. Gurneyova majka je neko vrijeme palila svijeüu i zurila u treperavi plamen, a usne su joj se pomicale u bezglasnoj molitvi. Posjekli su kala ljiljane i bijele ruže, Bhethino omiljeno cvijeüe, i napravili buket u znak sjeüanja na nju. A onda su sa svim tim prestali i nastavili životariti ne spominjuüi je više, kao da nikada i nije postojala. Gurney se, meÿutim, nije predao. "Zar vam nije stalo?" zaurlao je jedne veþeri unijevši se u oþevo izbrazdano lice. "Kako možete dopustiti im da to rade Bheth?" "Ja im ništa nisam dopustio da urade." Stariji þovjek kao da je zurio kroz svog sina, kao da je ovaj bio sazdan od prljavog stakla. "Nitko od nas ništa ne može napraviti - a ako se ti nastaviš suprotstavljati Harkonnenima, oni üe ti se krvavo osvetiti." Gurney je izletio van i otišao utopiti tugu u krþmi, ali ni mještani seljaci koji su se tamo okupili nisu mu bili od velike pomoüi. Iz noüi u noü, postajali su mu sve odvratniji. Mjeseci su prošli kao u bunilu.
Gurney se naglo ispravio za stolom prosuvši pivo kada je shvatio u što se pretvara. Svakog jutra bi u ogledalu ugledao svoje neugledno lice postajuüi sve svjesniji da više nije onaj stari. On, Gurney Halleck, dobroüudni zaljubljenik u glazbu i baliset, pokušao je ove ljude vratiti u život. Ali umjesto toga, i sam je postao jedan od njih. Iako je tek prešao dvadesetu, veü je izgledao kao i njegov ostarjeli otac. Smrknuti razgovor oko njega nije zamirao dok je Gurney prelazio pogledom preko glatkih montažnih zidova, prljavih prozora. Ova monotona rutina nije se mijenjala naraštajima. Šþepao je bocu i napravio popis svojih talenata i sposobnosti. Nije se mogao boriti protiv Harkonnena golom snagom ili oružjem, ali sinula mu je drukþija ideja. Mogao je zadati udarac barunu i njegovim sljedbenicima na podmukliji naþin. Osjetio je kako mu se snaga vraüa i nasmiješio se. "Imam pjesmicu za vas, prijatelji, kakvu nikada do sada niste þuli. Ljudi su se usiljeno nasmiješili. Gurney dohvati baliset i prevuþe preko žica oštro kao da guli krupno povrüe, te zapjeva glasno i razmetljivo: Radimo u poljima, radimo u gradovima, takva nam je sudbina Jer rijeke su sirote, a ravnice niske, a barun — on je debeo. Živimo bez radosti, umiremo bez žalosti, takva nam je sudbina. Jer planine su visoke, a oceani duboki, a barun — on je debeo. Naše sestre kradu, sinove slamaju, naši roditelji zaboravljaju, a susjedi se pretvaraju, takva nam je sudbina! Jer naš rad je težak, odmor kratak, dok se barun sve više goji zahvaljujuüi nama. 2þi slušatelja su se širile od užasa dok su se strofe nizale. "Prestani s tim, Halleck!" reþe jedan þovjek ustavši sa stolice. "Zašto, Perde?" reþe režanjem Gurney. "Zar toliko voliš baruna? ýuo sam da voli dovoditi snažne mladiüe poput tebe u svoje odaje za zabavu." Gurney je hrabro otpjevao još jednu uvredljivu pjesmu, za njom još jednu, dok se na kraju nije osjeüao osloboÿen. Ove pjesme su mu podarile slobodu kakvu nikada ranije nije mogao ni zamisliti. Prisutni su bili uznemireni i bilo im je nelagodno. Mnogi su ustali i otišli kada je nastavio s pjevanjem, ali Gurney nije dopustio da ga pokolebaju. Ostao je još dugo poslije ponoüi. Kada se konaþno uputio kuüi te noüi, Gurney Halleck je gotovo poskakivao od sreüe. Uzvratio je svojim muþiteljima, iako to oni nikada neüe saznati. Neüe se baš mnogo naspavati ako sada legne, jer ga je rano ujutro þekao posao. Ali to mu
nije smetalo, stekao je novu snagu. Gurney se vratio u mraþnu kuüu u kojoj su njegovi roditelji veü odavno otišli na poþinak. Spustio je baliset u ormar, legao na krevet i zadrijemao s osmjehom na usnama. * * * Nije prošlo ni dva tjedna od tada, a harkonennska ophodnja je tiho ušla u selo Dmitri tri sata prije svitanja. Naoružani stražari zalupali su na vrata montažnog zdanja, iako ga Halleckovi nikada nisu zakljuþavali. Muškarci u odorama zapališe sjajne kugle jarkog sjaja kada su ušetali unutra rušeüi namještaj, razbijajuüi posuÿe. Poþupali su sve cvijeüe koje je Bheth bila posadila u starim loncima ispred ulaznih vrata. Pokidali su zavjese koje su prekrivale male prozore. Gurneyeva majka je vrisnula i sklupþala se u kutu kreveta. Njegov otac je skoþio, otišao do vrata sobe i ugledao vojnike. Umjesto da brani svoj dom, on se povukao i zalupio vrata spavaüe sobe kao da su ona ga mogla zaštititi. Stražare je, meÿutim, zanimao samo Gurney. Izvukli su mladiüa iz kreveta dok je on pomahnitalo zamahivao šakama. Pridošlice je zabavljao njegov otpor te su ga bacili licem u ognjište; Gurney je okrnjio zub i oderao bradu. Pokušao se uspraviti na ruke i koljena, ali su ga dvojica Harkonnena udarila po rebrima. Nakon što su mu ispremetali ormar, jedan plavokosi vojnik izaÿe noseüi izgrebeni i zakrpani baliset. Bacio ga je na pod, a Kryubi se pobrinuo da Gurneyevo lice bude okrenuto prema instrumentu. Dok su Harkonneni držali žrtvino lice pritisnuto uz opeke ognjišta, kapetan straže podiže nogu i svom snagom je spusti na baliset polomivši mu vrat. Žice zabrujaše i zapetljaše se. Gurney zastenja, jer ga je to više zaboljelo od udaraca koje je zadobio. Koliko je samo truda uložio da ga popravi, koliko mu je zadovoljstvo instrument pružao. "Kopilad!" pijunu on. To mu je osiguralo novu kišu udaraca. Uložio je napor da im vidi lica i uspio prepoznati smeÿokosog kopaþa jaraka þetvrtaste þeljusti iz susjednog sela koji je blistao u novoj odori s oznakama najnižeg ranga. Uoþio je još jednog stražara s krastaviþjim nosom i zeþjom usnom za koga je bio siguran da je, "regrutiran" iz Dmitrija prije pet godina. Na njihovim licima, meÿutim, nije vidio da su ga prepoznali niti da ga sažalijevaju. Shvativši da ih je Gurney prepoznao, stražari ga izvukoše van i nastaviše ga tuüi s još veüim žarom. Tijekom napada, Kryubi je stajao uspravnih leÿa, tužnog izraza lica i procjenjivao ga. Prevukao je prstom preko rijetkih brkova. Kapetan straže je smrknuto i šutke promatrao kako njegovi ljudi udaraju i mlate Gurneya, crpeüi snagu iz odbijanja njihove žrtve da viþe onoliko koliko bi to oni voljeli. Konaþno su se povukli da povrate dah. A onda su izvukli batine... Konaþno, kada se Gurney više nije mogao ni pomaknuti, jer su mu polomili kosti, mišiüi bili u modricama i tijelo prekriveno skorenom krvlju, Harkonneni su se povukli. Ostao je ležati krvareüi i stenjuüi pod prodornim svjetlom na gomilu sakupljenih sjajnih kugli. Kryubi podiže ruku i dade znak svojim ljudima da se vrate u letjelicu. Sa sobom su ponijeli sve sjajne kugle osim jedne, koja je treperavo nastavila da obasjava sklupþanog þovjeka na tlu. Kryubi ga je promatrao s oþiglednom zabrinutošüu, a onda je kleknuo blizu njega. Rijeþi
koje je tiho izgovorio bile su namijenjene samo Gurney. U glavi mu je bilo mutno i buþalo mu je od bola, ali ipak mu se ovo uþinilo þudno. Prije bi oþekivao da kapetan harkonennske straže razglasi svoju pobjedu tako da ga þuju svi seljaci. Umjesto toga, Kryubi je izgleda bio više razoþaran nego samozadovoljan. "Svatko drugi bi se odavno predao. Veüina bi bila mnogo pametnija. Sam si ovo sebi navukao na vrat, Gurney Halleck." Kapetan je zavrtio glavom. "Zašto si me primorao da ovo uþinim? Zašto si uporno izazivao gnjev? Ovog puta sam ti saþuvao život. I to jedva. Ali ako se ponovo budeš suprotstavljao Harkonnenima, možda üemo te morati ubiti." Slegnuo je ramenima. "Ili üemo ti možda pobiti obitelj, a tebe obogaljiti. Jedan od mojih ljudi je naroþito vješt u vaÿenju oþiju prstima." Gurney je nekoliko puta pokušao nešto procijediti kroz raspukle, krvave usne. "Kopilad", konaþno je uspio. "Gdje mi je sestra?" "Trenutno ti ona nije najveüa briga. Nje više nema. Ostani ovdje i zaboravi je. Obavljaj svoj posao. Obojica moramo obaviti svoj dio posla za baruna, i ako ti svoj ne obaviš... "Kryubi raširi nosnice, "onda üu ja morati svoj. Ako ponovo budeš govorio protiv baruna, ako ga uvrijediš, ako ga budeš ismijavao kako bi izazvao nezadovoljstvo, morat üu nešto poduzeti. Dovoljno si bistar da to znaš." Gurney ljutito zagunÿa i odmahne glavom. Samo ga je bijes održavao u životu. Zakleo se da üe svaku kap svoje krvi prolivene po tlu osvetiti prolivanjem harkonennske krvi. Makar mu to bilo posljednje, otkrit üe što se dogodilo s njegovom sestrom, a ako je kojim þudom Bheth preživjela, on üe je spasti. Kryubi se okrenuo prema transporteru u kome su se veü nalazili njegovi stražari. "Ne tjeraj me da ponovo doÿem ovamo. Pogledao je preko ramena u Gurneya i dodao jednu vrlo þudnu rijeþ. "Molim te." Gurney je ostao nepokretno ležati, pitajuüi se koliko üe njegovim roditeljima biti potrebno da izaÿu i provjere je li još živ. Promatrao je zamagljenim pogledom i bolnim oþima kako transporter uzlijeüe i napušta selo. Pitao se hoüe li se upaliti koje svjetlo, hoüe li bilo tko iz sela izaüi da mu pomogne nakon što su Harkonneni otišli. Kuüe u Dmitriju ostale su u mraku. Svi su se pretvarali da ništa nisu ni vidjeli ni þuli.
19. Najstroža ograniþenja sami sebi postavljamo. Friedre Ginaz Filozofija majstora maþevanja * * * Kada je Duncan Idaho stigao na Ginaz, vjerovao je da üe mu biti dovoljan slavni maþ starog vojvode da postane veliki ratnik. Glave pune romantiþnih išþekivanja, zamišljao je avanturistiþki život koji üe voditi i veliþanstvene borilaþke vještine kojima üe ovladati. Imao je samo dvadeset godina i radovao se zlatnoj buduünosti. Stvarnost je izgledala sasvim drukþije. Škola Gimaz zauzimala je arhipelag otoka razbacanih poput mrvica kruha po tirkiznoj vodi. Na svakom otoku je drugi majstor poduþavao uþenike odreÿenim tehnikama od borbe pod štitnicima, vojne taktike i borilaþkih umijeüa do politike i filozofije. Tijekom svog osmogodišnjeg školovanja, Dancan üe prelaziti iz jednog okruženja u drugo i uþiti od najboljih boraca u Carstvu. Ako preživi. Glavni otok škole služilo je kao svemirska luka i administrativno sjedište, i bio je okružen grebenima koji su odbijali nalete valova. Visoke zgrade podignute u gomilama podsjeüale su Duncana na dlaku bodljikavog štakora kakvog je držao kao ljubimca u harkonennskoj tvrÿavizatvoru. Cijenjeni diljem Carstva, majstori maþevanja s Ginaza veüinu prvobitno podignutih zgrada pretvorili su u muzeje i memorijale, a ne u uþionice. Njihova samouvjerenost kada su bile posrijedi osobne borilaþke sposobnosti graniþila je s ohološüu. Bili su politiþki neutralni, služili su svome umijeüu i dopuštali su svojim uþenicima da se izjašnjavaju kako žele kada je Carstvo bilo u pitanju. Mitu o njima su pridonijeli i predvodnici mnogih Velikih Kuüa Landsraada koji su prošli kroz njihovu akademiju. Gospodari Žongleri bili su ovlašteni skladati pjesme i komentare o velikim pothvatima legendarnih junaka s Ginaza. U središnjem neboderu, u kojem üe Duncan polagati završni ispit, nalazila se grobnica Jool-Noreta, osnivaþa Škole Ginaz. Noretov sarkofag bio je otvoren ispod prozirnog zaštitnog plaža i Holtzmanovog štitnika, ali jedino je onima koji su to "zaslužili" bilo dopušteno da ga vide. Duncan se zakleo da üe zaslužiti tu poþast. U svemirskoj luci ga je doþekala jedna vitka, üelava žena u crnom džiu borilaþkih umijeüa. Gruba i poslovna, predstavila se kao Karsty Toper. "Ovlaštena sam da uzmem tvoje stvari." Ispružila je ruku da uzme njegovu naprtnjaþu i dugaþki zavežljaj u kojem se nalazio maþ staroga vojvode. Zaštitniþki je stegnuo maþ. "Morate mi osobno jamþiti da üe moje stvari biti sigurne." Namrštila se, þak joj se i koža na üelavoj glavi naborala. "Mi cijenimo þast više od bilo koje Kuüe u Landsraadu." I dalje je držala ruku ispruženu; bila je potpuno mirna. "Ne više od Atreida", reþe Duncan i dalje odbijajuüi predati maþ. Karsty Toper je namršteno razmišljala o njegovim rijeþima. "Možda ne više, ali možemo se usporediti."
Duncan joj preda naprtnjaþu i zavežljaj, a ona ga uputi prema topteru za duge letove. "Idi tamo. Odvest üe te na tvoj prvi otok. Izvršavaj što ti se kaže bez ikakvih pritužbi, i uþi." Gurnula je zavežljaj s maþem i naprtnjaþu pod ruku. "ýuvat üemo ti ovo dok ne doÿe trenutak." Duncan tada nije vidio ni grad Ginaz niti upravnu kulu škole, veü je odmah prebaþen daleko preko mora do jednog niskog otoka s bogatim raslinjem koje je podsjeüalo na lopoþ što se jedva malo izdizao iz vode. Prašuma je bila gusta, a koliba je bilo malo. Tri þlana posade letjelice spustiše ga na plažu i odoše ne odgovorivši ni na jedno njegovo pitanje. Duncan je ostao sasvim sam, osluškujuüi nalete oceana na obalu otoka, što ga je podsjetilo na Caladan. Morao je uvjeriti sebe da je sve ovo neka vrsta testa. Jedan jako preplanuli þovjek s kuštravom bijelom kosom i tankim, mišiüavim udovima izaÿe doþekati ga, sklanjajuüi pred sobom palmino lišüe. Na sebi je imao crnu tuniku bez rukava stegnutu remenom u struku. Promatrao ga je kamenog izraza lica i žmirkao na blještavilu koje se odbijalo s plaže. "Ja sam Duncan Idaho. Jeste li vi moj prvi instruktor, gospodine?" "Instruktor?" ýovjek se namršti. "Da, štakoru, i zovem se Jamo Reed, ali zatvorenici ovdje ne koriste imena, jer svatko dobro zna gdje mu je mjesto. Obavljaj svoj posao i ne izazivaj nevolje. Ako te ostali ne budu mogli dovesti u red, onda üu to ja uþiniti. Zatvorenici? "Oprostite, majstore Reed, ali ja sam ovamo došao na školovanje za majstora maþevanja.. Reed se nasmije. "Majstora maþevanja? Kakva šala?" Nije mu dao vremena ni da se smjesti veü ga je odmah dodijelio jednoj posadi namrgoÿenih, tamnoputih uroÿenika s Ginaza. Duncan je komunicirao s njima rukama, jer nijedan od uroÿenika nije govorio carski galah. Nekoliko toplih i sparnih dana kopali su kanale i bunare kako bi poboljšali vodovodni sustav u jednom selu u unutrašnjosti otoka. Zrak je bio strašno vlažan i bilo je toliko kukaca koji su ga grizli da je Duncan jedva uspijevao disati. Kada bi se približila veþer i kukci nestali, prašumu bi preplavili komarþi i crne muhe. Duncanova koža bila je sva u plikovima. Morao je piti nevjerojatne koliþine vode samo da bi nadoknadio ono što je gubio kroz znoj. Dok se Duncan muþio pomaknuti teško kamenje golim rukama, sunce mu je grijalo nabrekle mišiüe na golim leÿima, majstor Reed ga je promatrao iz hlada mango drveta, prekrštenih ruku na grudima, držeüi biþ posut pljosnatim þavlima u ruci. Nijednom rijeþi nikada nije spomenuo obuku za majstora maþevanja. Duncan se nije žalio, nije tražio odgovore. 2þekivao je da Ginaz bude... neoþekivan. Ovo je vjerojatno neka vrsta testa. Prije napunjenih devet godina, iskusio je okrutno muþenje u rukama Harkonnena. Gledao je kako mu Glossu Rabban ubija roditelje. Iako je još bio djeþak, pobio je nekoliko lovaca u rezervatu šumske straže, i na kraju uspio pobjeüi na Caladan, da bi veü poslije kratkog vremena prisustvovao smaknuüu svog mentora, vojvode Paulusa Atreida, u borbi s bikom. Sada, poslije desetogodišnje službe u Kuüi Atreida, odluþio je da svakodnevne napore smatra vježbom koja üe ga oþvrsnuti za buduüe borbe. Postat üe majstor maþevanja s Ginaza... Mjesec dana kasnije, topter je jednostavno izbacio crvenokosog, bljedolikog mladiüa. Pridošlica je djelovao potpuno neprimjereno na plaži, bio je uznemiren i zbunjen. Vjerojatno je i Duncan isto tako izgledao odmah po dolasku. Prije nego što je itko stigao i rijeþ prozboriti s pridošlicom, majstor Reed je poslao radnu posadu da krþi gusto raslinje tupim maþetama; prašuma kao da je rasla istom brzinom kojom su je krþili. Možda je to i bio razlog zbog koga su slali osuÿenike ovamo da obavljaju ovaj besmisleni zadatak bez kraja, koji ga je podsjetio na mit o Sizifu što ga je þuo tijekom školovanja kod Atreida.
Duncan je vidio crvenokosog tek dvije noüi kasnije, kada je pokušavao zaspati u svojoj primitivnoj kolibi od palminog lišüa. Pridošlica je ležao i jeþao zbog dobivenih opekotina na drugom kraju kampa na obali. Duncan je ispuzao i uputio se pod zvijezdama Ginaza da mu pomogne. Utrljao mu je mast u najgore plikove onako kako je vidio da to uroÿenici rade. Crvenokosi je šištao od bolova, savladavajuüi se da ne viþe. Konaþno je progovorio na galahu, iznenadivši Duncana. "Hvala ti, tko god da si." Zatim je legao i sklopio oþi. "Baš je bijedna ova škola, zar ne? Što ja tražim ovdje?" Mladiü, Hiih Resser, došao je iz jedne od Manjih Kuüa s Grummana. U obitelji je bila tradicija da svaki drugi naraštaj odabere kandidata koji üe se obuþavati na Ginazu. U ovom naraštaju on je jedini bio na raspolaganju. "Nisu me smatrali dostojnim, mislili su da je okrutna šala poslati mene ovamo, i moj otac je uvjeren da neüu uspjeti." Resser se trgne dok se uspravljao da sjedne, osjeüajuüi svaki djeliü nadražene kože pune plikova. "Svi me uvijek podcjenjuju." Nijedan od njih nije znao kako objasniti svoju situaciju; zaglavili su na otoku naseljenom osuÿenicima. "Ovo üe nas barem oþvrsnuti , primijeti Duncan. Sutra, kada je Jamo Reed vidio da razgovaraju, poþešao se po kuštravoj bijeloj kosi, namrštio, a zatim im dodijelio razliþite poslove na suprotnim stranama otoka. Duncan nije ponovo vidio Ressera dosta dugo... Prolazili su mjeseci, nitko ih ni o þemu nije obavještavaju, nisu prakticirali nikakve odreÿene vježbe, i Duncan se polako poþeo ljutiti zbog gubljenja vremena koje je mogao iskoristi služeüi Kuüi Atreida. Kako üe uopüe postati majstor maþevanja ovim tempom? Jednog dana u zoru dok je ležao u svojoj kolibi, umjesto oþekivanog poziva majstora rada Reeda, Duncan je zaþuo ritmiþke udare krila toptera i srce mu je brže zakucalo. Istrþao je van i ugledao letjelicu koja se spuštala na široki potez vlažne plaže nadomak valova. Vjetar koji su podigla krila uzburkao je lišüe poput krila vjetrenjaþe. Vitka, üelava prilika u crnom džiu izaÿe iz njega i upusti se u razgovor s Jamo Reedom. Mišiüavi majstor rada razvuþe usta u osmijeh i toplo se s njom rukova; Duncan do tada nikada nije primijetio da Reed ima tako bijele zube. Karsty Toper se pomakne u stranu, i prijeÿe pogledom preko zatvorenika koji su izmiljeli iz svojih koliba. Majstor rada Reed okrenu se prema osuÿenicima koji su stajali pokraj svojih trošnih koliba. "Duncane Idaho! Dolazi ovamo, štakore." Duncan potrþi preko kamenite plaže prema topteru. Kada je prišao bliže letjelici, ugledao je crvenokosog Hiih Ressera u kabini. Priljubio je svoje pjegavo, nasmijano lice uz zakrivljeni plaz prozora. ûelava žena mu se nakloni, a zatim ga pogleda od glave do pete. Okrenu se prema Reedu i upita na galahu: "Uspješan, majstore Reed?" Majstor rada slegne mišiüavim ramenima, a vlažne oþi mu iznenada živnuše. "Ostali zatvorenici ga nisu pokušali ubiti. Nije se uvalio ni o kakvu nevolju. A i oslobodili smo ga suvišnog sala i oþvrsli ga." "Da li i ovo spada u moju obuku?" upita Dancan. "Radna posada treba me oþvrsnuti?" ûelava žena se podboþi. "To je bila posada sastavljena od pravih zatvorenika, Idaho. Ti ljudi su ubojice i lopovi, osuÿeni ostati ovdje do kraja svojih života." "I vi ste me poslali ovamo? Da budem s njima?" Jamo Reed mu priÿe i iznenada ga zagrli. "Tako je, štakore, i preživio si. Isto kao i Hiih Resser." Oþinski je potapšao Idaha po leÿima. "Ponosim se tobom." Duncanu je bilo neugodno i bio je zbunjen, ali je ipak uspio frknuti u nevjerici. "Prošao sam ja kroz gori zatvor još kao osmogodišnjak." "Vidjet üeš i gore od toga u buduünosti." Ozbiljnim glasom Karsty Toper mu je objasnila. "Ovo je bio test karaktera i poslušnosti — i strpljenja, majstor maþevanja mora imati strpljenja da
prouþi protivnika, da sprovede plan u djelo, da postavi zamku neprijatelju." "Ali pravi majstor maþevanja obiþno ima više podataka o situaciji u kojoj se nalazi", primijeti Duncan. "Uvjerili smo se što sve možeš postiüi, štakore." Reed je otro suzu s obraza. "Nemoj me iznevjeriti — oþekujem te vidjeti na završnom testu." "Za osam godina od sada", reþe Duncan. Toper ga je uputila prema topteru koji nije prestao mahati krilima; oduševio se kada je vidio da mu je donijela maþ staroga vojvode. ûelava žena je morala povisiti glas kako bi nadjaþala zujanje motora letjelice dok ga je pokretala. "Došlo je vrijeme da poþne vaša prava obuka."
20. Posebno znanje može biti užasan nedostatak ako vas odvede previše daleko duž staze koju više niste u stanju objasniti. Mentatska opomena * * * U niši za meditaciju u najmraþnijem podrumu harkonennske Tvrÿave, Piter de Vries nije mogao þuti struganje pila za amputaciju niti vrištanja žrtvi stavljenih na muke koji su dopirali kroz otvorena vrata malo niže niz hodnik. Mentat se potpuno bio usmjerio na druge, važnije stvari. Brojne jake droge poticale su njegov proces razmišljanja. Sjedio je zatvorenih oþiju i razmišljao o tome kako funkcionira Carstvo, kako zupci ulaze jedni u druge, razdvajaju se i drobe sve izmeÿu sebe. Velike i Male Kuüe Landsraada Svemirski Ceh Bene Gesserit i CHOAM predstavljali su glavne zupce. I svi oni su ovisili o jednoj stvari. Melangeu, zaþinu. Kuüa Harkonnen ubirala je ogromnu dobit zahvaljujuüi monopolu na zaþin. Kada su prije izvjesnog broja godina saznali za tajni projekt Amal, barunu nije dugo trebalo da shvati da üe biti financijski uništen ako ikada bude stvorena jeftina zamjena za melange — i Arrakis postane bezvrijedan. Car (ali prije üe biti, Fenring) odliþno je zametnuo svaki trag koji je upuüivao na umjetni zaþin. Izdatke za taj neizmjerno skup projekt podveo je pod razne kaprice u carskom budžetu — negdje je poveüao namete, izmislio nove kazne, tražio da mu vrate davnašnje dugove, prodao vrijedne posjede. Piter de Vries je, meÿutim, znao gdje treba gledati. Tragao je za posljedicama, planovima, pripremama, treüerazrednim i þetvororazrednim poremeüajima koji nisu mogli proüi nezapaženo. Samo je jedan Mentat mogao sve to pratiti, i sve je ukazivalo na to da je u tijeku neki dugoroþni projekt koji üe gospodarski uništiti Kuüu Harkonnen. Barun, meÿutim, nije htio djelovati tiho. ýak je pokušao izazvati rat izmeÿu Bene Tleilaxa i Kuüe Atreidÿ ne bi li uništio rad na Amalu... ali taj plan je propao, zahvaljujuüi prokletom vojvodi Letu. Od tada je gotovo bilo nemoguüe ubaciti uhode na planet nekada poznat kao Ix, a njegove mentatske projekcije nisu mu davale razloga povjerovati kako su Tleilaxi prestali s pokusima. A nakon što je Car uputio dvije dodatne legije Sardaukara "mirotvoraca" na Ix, istraživanje je izgleda konaþno ušlo u završnu etapu. Ili je Shaddam bio na rubu strpljenja. Dok je bio u mentatskom transu, de Vries je bio potpuno nepokretan, pomicao je samo Rþi. Oko vrata muie visio poslužavnik s drogama za pospješivanje umnog rada, platforma koja se lagano okretala poput ukrasa na sredini stola. Žuta muha sletjela mu je na nos, ali je on nije ni vidio ni osjeüao. Kukac mu je otpuzao na donju usnu i kušao ostatke gorkog safo soka s nje. De Vries je promatrao ploþu s drogama koja se okretala. Bio je dovoljan treptaj oka da je zaustavi. Poslužavnik se nagnuo, i epruveta s tikopia sirupom ispraznila se u njegova usta... povukavši i bespomoünu muhu. Za sirupom je uslijedila kapsula s koncentratom melangea. Mentat progrize kapsulu sa zaþinom i proguta je, iskusivši eksploziju slatko-paleüe kasia
esencije. Zatim je pozvao drugu kapsulu; nikada do sada nije unio u sebe toliko melangea tijekom jedne seanse. Uþinio je to jer mu je bilo potrebno da jasno sagleda stvari. Žrtva koju su muþili u udaljenoj üeliji urlala je i frfljajuüi priznavala sve što su od nje tražili. De Vries, meÿutim, ništa od toga nije primjeüivao. Ništa ga nije moglo omesti dok je sve dublje zadirao u vlastiti um. Dublje. Osjeüao je kako mu se svijest otvara, kako se vrijeme odmotava poput širenja cvjetnih latica. Prolazio je kontinuumom, svaki dio bio je dostupan njegovom mozgu. Toþno je vidio svoje mjesto u njemu. U oku svoga uma jasno je sagledao jednu od moguüih buduünosti. Bila je to izvanredna mentatska projekcija zasnovana na lavini obavijesti i intuiciji, pojaþana velikim konzumiranjem melangea. Vizija se sastojala od niza bolnih slika iz filmske knjige, vizualnih šiljaka zarivenih u njegove oþi. Gledao je tleilaxaškog gospodara istraživaþa kako ponosno drži epruvetu sa sintetiþkim zaþinom i smije se prazneüi je u usta. Uspjeh! Zamuüenje. Vidio je Harkonnene na Arrakisu kako se pakiraju, ostavljajuüi za sobom svu proizvodnju zaþina. Trupe naoružanih Sardaukara stražara sprovele su neke nejasne prilike do carskog transportera, odvevši ih s posjeda na pustinjskom svijetu. Vidio je kako skidaju harkonennski stijeg s plavim grifinom s tvrÿave u Carthagu i s rezidencije u Arrakenu. I njegovu zeleno-crnu zamjenu, stijeg Kuüe Atreida! Iz grla mu dopre zatomljeni krik, a njegov mentatski um poþne rešetati slike koje je predvidio, gurati ih u nekakvo ustrojstvo. Zatim je pokušao prevesti ono što je vidio. Harkonneni üe izgubiti monopol na zaþin. Ali do toga neüe nužno doüi zbog amala koji üe Tleilaxi stvoriti u dosluhu s carem. Kako, onda? Unošenje velike koliþine razliþitih droga nije bila dokazana metoda za poticanje umnih moüi; ali on nije bio normalni Mentat, nadarena osoba primljena u školu i uvježbana da pomoüu tajnih meto-da sortira i analizira podatke. Piter de Vries je bio "otkaþeni" Mentat — odgojen u axelotl spremniku iz stanica nekog mrtvog Mentata; njega su uvježbavali oni koji su se odmetnuli iz Škole Mentata. Nakon završetka izopaþenog treninga, Tleilaxi nisu više imali nikakav nadzor nad svojim Mentatima, premda de Vries uopüe nije sumnjao da su posjedovali još nekog potpuno odraslog golu koji se genetski nije razlikovao od njega i koji je þekao u pripravnosti za sluþaj da on pretjera i nepovratno izbaci iz takta baruna Harkonnena. Benetleilaxaška "otkaþenost" bila je bogatstvo koje se nije moglo steüi ni na koji drugi naþin. Pružala je de Vriesu veüe sposobnosti, daleko iznad onih koje su normalni Mentati mogli steüi; Ali ga je istovremeno þinila nepredvidivim i opasnim, sposobnim þak i izgubiti kontrolu. Bene Tleilaxi su veü desetljeüima koristili Mentate u pokusima u kojima su kombinirali droge; u poþetku je i de Vries bio jedan od njih. Uþinak se nije mogao predvidjeti niti potvrditi, znao je samo to da je došlo do odreÿenih promjena — poboljšanja, nadao se on — u njegovom mozgu. Od kada je prodan Kuüi Harkonnena, de Vries je izvodio vlastite testove, poboljšavajuüi svoje tijelo, podešavajuüi ga onako kako je on to htio. Pomoüu odgovarajuüe mješavine kemikalija postigao je visok stupanj mentalne jasnoüe potrebne za bržu obradu podataka. Zašto üe Kuüa Harkonnen izgubiti monopol na zaþin? I kada? Smatrao je da bi trebalo predložiti barunu da pojaþa operacije, da dobro provjeri tajne zalihe zaþina skrivene na Lankiveilu i drugim mjestima. Moramo se zaštititi od ove propasti. Njegovi teški kapci zatreperiše, podigoše se. Sjajne þestice svjetlosti zaplivaše mu u Rþima; teškom mukom je izoštrio vid. ýuo je škripu. Pokraj poluzatvorenih vrata, dvojica stražara gurala su škripava kolica na kojima se nalazila bezobliþna gomila koja je nekada predstavljala ljudsko biüe. Zašto üe Kuüa Harkonnen izgubiti monopol na zaþin ? Sa žaljenjem je zakljuþio da
djelovanje droga koje je uzeo poþinje slabiti, da se rastaþe zbog napora da odgonetne muþnu viziju koju je predvidio. Zašto? Morao je sve ovo spustiti na još dublju razinu. Moram saznati odgovor! Kada ga je obuzelo zadovoljstvo, legao je na ljepljivu vlažnu površinu i zagledao se u strop. Nevoljne funkcije tijela bile su mu usporene, tako da bi svako tko bi ga vidio pomislio da je mrtav. Ali njegov um je radio velikom brzinom, elektrokemijska aktivnost postala mu je još veüa, neuroni su sortirali signale, obraÿivali ih, tragali... elektriþni impulsi preskakali su sinaptiþke provalije, sve brže i brže. Zašto? Zašto? Putovi njegovog spoznavanja raþvali su se u svim pravcima, križali, cvrþali; ioni kalija i natrija sudarali su se s ostalim radikalima u stanicama njegovog mozga. Unutrašnji mehanizam se raspao, jer više nije bio u stanju izaüi na kraj s lavinom podataka. Bio je na rubu pada u mentalni kaos i komu. Umjesto da se to dogodi, njegov veliþanstveni mentatski um vratio se na razinu preživljavanja, iskljuþio je sve funkcije, ograniþio ošteüenja... * * * Piter de Vries se probudio u lokvi prosute preostale droge. U nozdrvama, ustima i grlu osjeüao je vatru. Barun je koraþao pokraj njega i grdio ga kao kakvo dijete. "Pogledaj što si uradio, Pitere. Upropastio si toliko melangea, i umalo nisam morao kupiti novog Mentata od Tleilaxa. Da nikada više nisi bio toliko nesmotren i rasipan!" De Vries s mukom sjedne, jer je htio barunu ispriþati o uništenju Kuüe Harkonnena koje je vidio u svojoj viziji. "Ja... ja vidio sam..." Ali nikako nije mogao izgovoriti te rijeþi. Dugo üe vremena proüi dok ne bude ponovo u stanju suvislo povezivati reþenice. A što je bilo još gore — iako se u svome oþajanju predozirao, ipak nije dobio odgovor koji üe zadovoljiti baruna.
21. Previše znanja nikada ne doprinosi donošenju jednostavnih odluka. Krunski princ Raphael Corrrino, rasprave o upravljanju * * * Unutar arktiþkog kruga Lankiveila koji se gušio u ledu, trgovaþki þamci koji su lovili krznene kitove liþili su na gradove na vodi. Bili su tvornice za preraÿivanje koje su se tromo kretale preko þeliþno-sivih voda mjesecima prije nego što bi se vratili do dokova svemirske luke da istovare teret. Abulurd Harkonnen, barunov mlaÿi polubrat, više je volio manje brodove s posadama uroÿenika. Za njih je lov na kitove predstavljao izazov i umjetnost, a ne industriju. Neugodni vjetar vijorio mu je plavu kosu oko ušiju i preko ramena dok je škiljio svojim blijedim oþima zagledan u daljinu. Nebo je podsjeüalo na juhu od prljavih oblaka, ali on je bio navikao na tu vrstu klime. Abulurd je odabrao ovaj ledeni, planinski svijet za svoj dom, a ne neku od veliþanstvenih i skupih harkonennskih palaþa na nekom od drugih njihovih posjeda. Veü je tjedan dana boravio na moru, veselo pokušavajuüi pomoüi posadi, iako se svojom pojavom i te kako razlikovao od uroÿenika s Lankiveila. Ruke su mu bile u ranama i pune plikova koji üe se prije ili kasnije pretvoriti u žuljeve. Kitolovce budislamiste je izgleda zbunjivalo to što je guverner njihovog planeta želio poüi s njima i prihvatiti se posla, ali znali su da je ekscentriþan. Abulurd nikada nije puno polagao na pompu i ceremonije, nije zloupotrebljavao moü niti se razmetao bogatstvom. U dubokom sjevernom moru, krzneni kitovi plivali su u krdima poput vodenih bizona. Zvijeri sa zlatastim krznom lako je bilo naüi; one s egzotiþnim pjegama kao u leoparda bile su mnogo rjeÿe. Stojeüi pokraj klepetavih molitvenih mlinova i vrpci, mornari na promatraþkim platformama promatrali su more puno leda kroz dalekozore i tragali za usamljenim kitovima. Lovci na kitove koji nisu bili na dužnosti na smjenu su se molili. Ti lovci uroÿenici birali su koju üe životinju ubiti. Ubijali su samo one s najboljim krznom koje üe im donijeti najveüu zaradu. Abulurd je omirisao slani zrak i uvijek prisutnu susnježicu. ýekao je da poþne akcija, brzi lov tijekom kojeg üe kapetan i prvi þasnik izvikivati zapovjedi, odnoseüi se prema Abulurdu kao prema svakom drugom þlanu posade. Za sada nije imao nikakvog posla. ýekao je i razmišljao o domu... Noüu, dok se þamac za lov na kitove ljuljuškao i zanosio, što je bilo propraüeno udarima ledenih gromada koje su nalijetale na ojaþani trup, Abulurd bi pjevao ili bi igrao lokalnu igru klaÿenja. Recitirao bi potrebne sutre zajedno s grubim, vrlo religioznim þlanovima posade. Sjajni grijaþi u brodskim kabinama nisu se mogli usporediti s pucketavim ognjištima u njegovoj prometnoj glavnoj brvnari u Tula fjordu ili u njegovoj romantiþnoj privatnoj daþi na prijevoju fjorda. Premda je uživao u lovu na kitove, Abulurdu je veü nedostajala njegova tiha, ali snažna žena. On i Emmi Rabban-Harkonnen bili su u braku veü desetljeüima, i odsustvo od nekoliko dana uþinit üe povratak samo još slaÿim.
Emmi je bila plemiüke krvi, ali potjecala je iz oslabljene Manje Kuüe. Prije þetiri generacije, prije saveza s Kuüom Harkonnena, Lankiveil je pripadao jednoj nevažnoj obitelji, Kuüi Rabban, koja se posvetila religiji. Gradili su samostane i sjemeništa te utoþišta u škrtim planinama, umjesto da iscrpljuju resurse ovog svijeta. Vrlo davno, poslije smrti oca Dmitrija, Abulurd je poveo Emmi na Arrakis gdje su proveli sedam lijepih godina. Njegov stariji polubrat Vladimir þvrsto je držao u svojim rukama svu moü Kuüe Harkonnena, no, otac je u oporuci ostavio nadzor nad zaþinskim operacijama Abulurdu, ljubaznijem sinu sklonom þitanju. Abulurd je shvaüao važnost tog položaja i znao je koliko je bogatstvo njegova obitelj stekla zahvaljujuüi melangeu, premda nikada nije uspio snaüi se u nijansama i politiþkoj složenosti tog pustinjskog svijeta. Abulurd je bio osramoüen i prisiljen napustiti Arrakis. Ali bez obzira na to što ljudi govorili, on je više volio živjeti na Lankiveilu gdje je imao upravo onoliko odgovornosti s koliko je mogao izaüi na kraj, i meÿu ljudima koje je razumio. Sažalijevao je one koje je barun ugnjetavao na pustinjskom planetu. Abulurd se, pak, zakleo da üe dati sve od sebe ovdje, iako se još nije pobrinuo ni da zatraži titulu na koju je imao pravo, titulu pokrajinskog guvernera. Smatrao je da nema svrhe trošiti vrijeme na dosadnu politiku. On i Emmi imali su samo jednog sina, tridesetþetvorogodišnjeg Glossu Rabbana koji je, prema tradiciji Lankiveila, nosio prezime po majci. Na nesreüu, njihov sin je bio surov þovjek i ugledao se na svog strica, a ne na svoje roditelje. Iako su Abulurd i Emmi oduvijek željeli imati još djece, Harkonneni nikada nisu bili naroþito plodna loza... "Albino!" povika promatraþ, oštrooki djeþak kome je tamna pletenica kose visjela preko tople jakne. "Bijelo krzno pliva samo — dvadeset stupnjeva ulijevo." Na brodu je sada bilo kao u košnici. Mornari zgrabiše neuro-harpune, a kapetan naredi da se poveüa brzina. Ljudi su se užurbano popeli uz ljestve, zaklanjajuüi oþi i zureüi u vodu prepunu ledenih santi koje su sliþile plutajuüim bijelim kutnjacima. Prošao je cijeli jedan dan od posljednje potjere, tako da su palube bile þiste, kontejneri za obradu otvoreni, ljudi spremni. Abulurd je þekao da doÿe na red za dalekozor i zurio preko bijelih kapa. Ugledao je odsjaje koji su mogli potjecati od albino kita, ali su zapravo potjecali od plutajuüih komada leda. Konaþno je uspio primijetiti stvorenje kada je ono iskoþilo iz vode u mlijeþnom luku bijelog krzna. Bio je mlad. Albine, najrjeÿe od svih, jato bi prognalo i ostavilo bez podrške. Rijetko kada su uspijevali uopüe odrasti. Muškarci se prihvatiše oružja d6k je brod jurilo za svojim plijenom. Molitveni mlinovi nastavili su se vrtjeti i þegrtati na povjetarcu. Kapetan se nagnuo s mosta i povi kao glasom kojim je lako mogao razbiti led. "Ako ovog ne oštetimo prilikom lova, zaradit üemo dovoljno da se odmah vratimo kuüi." Abulurdu je bilo drago vidjeti radost i ushiüenje na njihovim licima. I sam se uzbudio, srce mu je lupalo kao ludo tjerajuüi krv da brže kola njegovim venama na ovoj strašnoj hladnoüi. Nikada nije uzimao svoj dio pri podjeli dobiti, jer mu dodatni novac nije bio potreban, veü je puštao ljude da ga podjele izmeÿu sebe. Albino je osjetio da ga jure i zaplivao brže prema arhipelagu od ledenih santi. Kapetan je pojaþao rad stroja. Brod je sada za sobom ostavljao uzburkani trag. Ako Bjondax kit zaroni, izgubit üe ga. Krzneni kitovi provodili su mjesece ispod debelih ledenih ploþa. Te mraþne dubine bile su bogate hranom i voda je u njima bila topla zahvaljujuüi vulkanima. Kitovi su proždirali jata krila, spora i bogatog lankijavelškog planktona kome nije bila potrebna izravna sunþeva svjetlost za fotosintezu. ýuo se glasan udarac kada su pomoüu dalekometne puške zaboli pulsirajuüu oznaku u
leÿa bijelog kita. Albino je na ubod odgovorio tako što je zaronio. ýlan posade koji je upravljao kontrolama, pustio je struju kroz zabodeni šiljak oznake, što je natjeralo kita da ponovo izroni. Brod ga je obišao, oþešavši se desnom stranom o ledeni brijeg, ali je pojaþani trup to izdržao. Kapetan je smanjivao udaljenost. Dva majstora harpuna, kreüXüi se namjerno smireno i bez suvišnih pokreta, spustiše se u zasebne þamce za gonjenje, elegantna plovila s uskim pramcima i kobilicama za sjeþenje leda. Muškarci su se privezali, zatvorili prozirni zaštitni krov iznad sebe, i spustili brodiüe u ledenu vodu. ýamci za potjeru poskakivali su po uzburkanoj vodi, razbacujuüi na sve strane komadiüe leda dok su se primicali meti. Glavni brod je napravio krug, približivši se sa suprotne strane. Obojica majstora harpuna prekrižiše se pred albino kitom, spustiše prozirne krovove i uspraviše se u svojim odjeljcima. Savršeno održavajuüi ravnotežu, hitnuše dugaþke ošamuüivaþe u kita koji se od energetskog udara ukoþio. Kit se poþne prevrtati i sve više približavati kitolovcu. Majstori harpuna nastavili su potjeru, ali sada je glavni brod veü bio dovoljno blizu i þetiri druga harpunista se nagnuše preko palube. Poput dobro uvježbane rimske legije bacaþa koplja, zaboli su ošamuþivaüe dovoljnom snagom da onesvijeste kita. Dva broda iz potjere približiše se krznatom trupu i udruženim snagama majstori harpuna zadadoše coup de grace. Kasnije, dok su podizali þamce za potjeru na brod, krznari i gulikože navukoše obuüu sa šiljcima i spustiše se niz bokove broda do plutajuüeg mrtvog kita. Abulurd je mnogo puta bio nazoþan lovu na kita, ali je osjeüao gaÿenje prema komadanju, te se uputio prema desnoj palubi i zagledao se prema sjeveru na kome se protezao lanac ledenih santi. Njihova obliþja podsjeüala su ga na strmo stijenje koje je oblikovalo zidove fjorda u blizini mjesta gdje je živio. Kitolovac je stigao do toþke na sjeveru do koje su uroÿenici išli kada su lovili. CHOAMove posade nikada nisu zalazile ovamo, jer njihovi ogromni brodovi nisu mogli ploviti ovim nesigurnim vodama. Stojeüi sam na pramcu, Abulurd je uživao u þistoüi arktiþkog leda, u kristalnom sjaju koji je pojaþavao zaklonjenu sunþevu svjetlost. ýuo je struganje koje je dopiralo od ledenih santi što su se sudarale. Zagledao se u nešto, ali nije shvaüao što vidi krajiþkom oka. To nešto mu je nagrizalo podsvijest sve dok konaþno nije usmjerio pogled u jedan od ledenih monolita, þetvrtastu planinu koja je djelovala tek nešto sivlje od ostalih. Odbijala je manje svjetlosti. Zaškiljio je, a zatim dohvatio dalekozor što ga je netko ostavio na palubi. Abulurd je osluškivao vlažne zvukove iza sebe. Ljudi su vikali dok su sjekli ulov na komade spremne da ih odnesu kuüama. Podesio je uljane leüe i zagledao se u plutajuüi ledeni brijeg. Zadovoljan što mu je nešto odvuklo pozornost s krvavog djela lova, Abulurd je proveo nekoliko dugih minuta pažljivo ispitujuüi dijelove koji su bili isjeþeni iz leda. Krhotine su bile previše precizne, previše simetriþne, nemoguüe da su se u tom obliku same od sebe odlomile od ledene police i plutale uokolo, udarajuüi o druge ledene sante i grebuüi ih. A onda je, u razini površine vode, ugledao nešto što je previše sliþilo na vrata. Uputio se do mosta. "Posao neüe završiti još najmanje jedan sat, zar ne, kapetane?" ýovjek širokih ramena kimne. "Aha. Veþeras se vraüamo kuüi. Hoüete se malo okvasiti?" Abulurd se uspravi, zavrtjelo mu se i od same pomisli na kitovu krv. "Ne... zapravo bih htio uzeti jedan od malih þamaca i poüi u kratko istraživanje... pronašao sam nešto na jednom ledenom brijegu." U normalnim prilikama zatražio bi pratnju, ali svi lovci bili su zaposleni oko rezanja. Iako je bilo hladno, iako se nalazio u vodama koje nisu bile unijete u karte, Abulurdu üe biti drago da se udalji od mirisa smrti. Kapetan podiže svoje guste obrve. Abulurdu je bilo jasno
da se tom grubom þovjeku ne sviÿa njegova ideja, ali ništa nije rekao. Na njegovom širokom, plosnatom licu oþitavalo se samo poštovanje za guvernera ovog planeta. Abulurd Harkonnen je znao upravljati þamcem — þesto je odlazio u fjord istraživati obalu - tako da je odbio ponudu lovaca na kitove da poÿu s njim. Uputio se sam, ploveüi lagano, motreüi na opasan led. Iza njega se nastavilo mrcvarenje kita, ispunjavajuüi zrak mirisom krvi i iznutrica. Manevrirajuüi þamcem kroz labirint plutajuüih planina, Abulurd je dva puta izgubio svoj cilj, ali ga je na kraju ipak pronašao. Skrivena izmeÿu ledenih santi koje su plovile, ova gromada kao da se nije pomicala. Upitao se nije li usidrena. Dovezao je mali þamac do neravne površine i privezao ga za led. Ovom þudnom monolitu kao da ovdje nije bilo mjesto, kao da je bio nestvaran. Dok je oprezno izlazio iz þamca na najbližu ravnu bijelu površinu, shvatio je koliko je ovaj predmet bio neobiþan. Ovaj led nije bio hladan. Abulurd se sagnuo da dodirne navodno ledene krhotine. Kucnuo je po njima. Bila je to neka vrsta polimernog kristala, prozirnog i þvrstog koji je podsjeüao na led - gotovo da je izgledalo kao led. Udario je nogom i ledeni brijeg pod njim poþne odjekivati. Zaista vrlo þudno. Zakrenuo je za neravni ugao i stigao do mjesta na kojem je vidio geometrijski ravne pukotine, paralelogram koji je mogao predstavljati ulazna vrata. Zurio je u njega dok nije pronašao zupþasti urez, prilaznu ploþu koja je izgleda bila ošteüena, možda u sudaru s nekim pravim ledenim brijegom. Pronašao je dugme za aktiviranje i trapezoidni dio sklizne u stranu. Zapuhnuo ga je jak miris cimeta, toliko prodoran da ga je odmah prepoznao. Dovoljno ga se nadisao tijekom svog boravka na Arrakisu. Melange. Duboko je udisao zrak ne želeüi pogriješiti, a zatim se uputio sablasnim hodnicima. Pod je bio gladak, kao da se izlizao od prolaska mnogobrojnih nogu. Tajna baza? Komandna postaja? Tajna arhiva? Pred njim su se redale jedna za drugom prostorije ispunjene nulentropijskim kontejnerima, zapeþDüenim kutijama s blijedo-plavim grifinom Kuüe Harkonnen. Bila je to zaliha zaþina koju je ovamo sklonila njegova vlastita obitelj - a njemu nitko o tome ništa nije rekao. Ovdje na Lankiveilu, Abulurdu pod nosem, barun je sakrio ogromnu ilegalnu zalihu! Ova koliþina zaþina bila je dovoljna da se kupi nekoliko ovakvih planetnih sustava. Abulurdov um je radio kao lud, nikako nije mogao shvatiti na koliko je blago naletio. Morao je razmisliti. Morao je porazgovarati s Emmi. Imala je nenametljivu mudrost; ona üe mu dati savjet koji mu je bio potreban. Zajedno üe odluþiti što poduzeti. Iako je smatrao da je posada kitolovca poštena, ovakva zaliha dovela bi u iskušenje þak i najbolje meÿu njima. Abulurd se udaljio na brzinu, zapeþatio vrata za sobom, i ukrcao se u þamac. Nakon povratka na kitolovac, pobrinuo se da dobro zapamti koordinate. Kada ga je kapetan upitao da li je nešto našao, Abulurd je odmahnuo glavom i povukao se u svoju privatnu kabinu. Nije bio siguran da üe moüi kontrolirati izraz lica pred ostalima. Proüi üe još dosta vremena dok se ne vrati kuüi, svojoj ženi. Kako mu je samo nedostajala, kako mu je samo bila potrebna njena mudrost. * * * Prije nego što se udaljio s pristaništa u fjordu Tula, kapetan je poklonio kitova jetra Abulurdu kao nagradu, premda je ona vrijedila malo u usporedbi s albino krznom koje je dao
svakome þlanu posade. Tijekom prve zajedniþke veþere s Emmi poslije tjedan dana, u glavnom holu, Abulurd je bio odsutan i nervozan, jedva þekajuüi da kuharica obavi sve pripreme. Ukusnu kitovu jetru koja se još pušila iznijeli su u dvije pozlatom ukrašene srebrne zdele, okruženu gomilama usoljenog zelenila i kao prilog su poslužili zdjelu dimljenih ostriga oraha. Dugaþki službeni blagovaoniþki stol mogao je primiti trideset gostiju, a Abulurd i Emmi su sjedili jedno pokraj drugog na jednom kraju, služeüi se iz zdjela. Emmi je imala prijatno, široko lice svojstveno stanovnicima Lankivelila, þetvrtastu bradu koja nije bila ni veliþanstvena ni lijepa - ali ju je Abulurd ipak obožavao. Kosa joj je bila crna kao þDÿa i glatka, ravno podšišana nešto ispod ramena. Imala je smeÿe oþi boje uglaþanog jaspisa. Abulurd i njegova žena þesto su jeli i razgovarali s ostalima u zajedniþkoj blagovaonici. Ali nakon što se Abulurd tek bio vratio s dalekog puta, svi u domaüinstvu su znali da njih dvoje žele nasamo porazgovarati. Abulurd se uopüe nije dvoumio da li da priopüi ženi veliku tajnu koju je otkrio na ledenom moru. Emmi je bila tiha, ali iskusna. Uvijek bi razmislila prije nego što bi bilo što rekla, i nije govorila ako nije imala što reüi. Sada je slušala muža i nije ga prekidala. Kada je Abulurd okonþao svoju priþu, Emmi je ostala sjediti u tišini, razmišljajuüi o onome što je þula. Priþekao je dovoljno dugo da ona razmotri nekoliko moguünosti, a onda je rekao: "Što uþiniti, Emmi?" "Sve to bogatstvo vjerojatno je ukradeno Caru. Vjerojatno je tamo veü godinama." Kimnula je kako bi dala težinu onome što je mislila. "Ti ne želiš njime prljati ruke." "Ali moj vlastiti polubrat me je prevario." "On sigurno ima neke planove s tim. Nije ti ih otkrio, jer je znao da üeš smatrati za svoju þasnu dužnost da to prijaviš." Abulurd je sažvakao kiselo zelenilo i progutao ga, zalivši ga kala-danskim bijelim. Emmi je uvijek s malo rijeþi znala izraziti ono što je on mislio. "Ali ja ipak smatram da je moja dužnost da to prijavim." Trenutak je o tome razmišljala, a onda rekla: "Ako nekome skreneš pozornost na tu zalihu, pada mi na pamet mnoštvo naþina na koje bi to nama moglo lupiti o glavu te moglo naškoditi ljudima Lankiveila ili tvojoj vlastitoj obitelji. Voljela bih da je nikada nisi našao." Zagledao se u njene oþi boje smeÿeg jaspisa da provjeri ima li u njima makar trunke iskušenja, ali je tamo naišao samo na zabrinutost i oprez. "Možda Vladimir samo izbjegava platiti porez ili želi napuniti kovþege Kuüe Harkonnena", nagaÿala je ona, a izraz lica joj je postajao sve tvrÿi. "Ali on ti je ipak brat. Ako ga prijaviš caru, mogao bi dovesti svoju Kuüu u veliku nevolju." Abulurd tada postane svjestan još jedne moguüe posljedice i zastenja. "Ako barun ode u zatvor, onda üu se ja morati brinuti o svim harkonennskim posjedima. Pod pretpostavkom da zadržimo Arrakis, morao bih se vratiti tamo ili živjeti na Giedi Jedan." Pokušao se utješiti novom þašom vina. "Ni jedno ni drugo ne bih podnio, Emi. Meni se sviÿa ovdje." Emmi posegne za njegovom rukom. Pomilovala ju je, a on njenu prinese usnama i poþne joj ljubiti prste. "Donijeli smo, znaþi, odluku", primijeti ona. "Znamo da je zaþin ovdje... ali ga neüemo dirati."
22. Pustinju je kirurg koji skida kožu da bi izložio ono što se nalazi ispod nje. Slobodnjaþka poslovica * * * Dok se bakreno-crveni mjesec dizao nad obzorjem pustinje, Liet-Kynes i sedmorica Slobodnjaka napustiše okrilje stijena i uputiše se preko mekih zaobljenih dina na kojima su lako mogli biti primijeüeni. Jedan za drugim podigli su šaku kada su ugledali Prvi Mjesec, pridržavajuüi se slobodnjaþke tradicije. "Pripremite se", reþe im Stilgar nekoliko trenutaka kasnije. Njegovo usko lice podsjeüalo je na mjeseþini na glavu pustinjskog sokola. Uvio se u kamuflažni ogrtaþ za pustinju, isto kao i ostali, stariji gerilci. "Kažu da je slatko ýekati na osvetu, iako vrijeme sporo prolazi. Liet-Kynes kimne. Bio je odjeven tako da sliþi na slabašnog seoskog djeþaka debelog od vode, ali mu je pogled ostao tvrd poput velanskog þelika. Pokraj njega je stajao njegov prijatelj iz sieþa, brat po krvi, Warrick, nešto viši momak, koji takoÿer kimne. Noüas üe se njih dvojica pretvarati da su bespomoüna djeca koja su se zatekla na otvorenom.. . neodoljive mete za harkonnensku ophodnju koju su oþekivali. "Radimo upravo ono što mora biti uþinjeno, Stile", Liet pljesne rukom Warricka po podstavljenom ramenu. Ovi dvanaestogodišnjaci veü su ranili ili ubili više od stotinu Harkonnena svaki, i prestali bi da ih broje, da se meÿusobno, prijateljski, nisu nadmetali. "Imam neizmjerno povjerenje u svog brata. Warrick prekrije Lietovu ruku svojom. "Liet bi se plašio da umre ako ja nisam pokraj njega." "S tobom ili bez tebe, Warrick, ne namjeravam noüas umrijeti", reþe Liet, što natjera njegove sudruge da se prigušeno nasmiju. "Namjeravam se osvetiti." Nakon što je orgija trovanja opustošila Billar Kamp, slobodnjaþki bijes se širio iz sieþa u sieþ poput vode koju upije pijesak. Na temelju tragova toptera pronaÿenih u blizini skrivene cisterne, znali su tko je za to bio odgovoran. Svi Harkonneni moraju platiti. Vijest je stigla i do radnika i slugu bojažljivog izgleda koji su bili rasporeÿeni na rad u harkonennenskim utvrÿenjima u Carthagu i Arsuntu. Neki od ubaþenih ribali su podove vojnih baraka suhim krpama i sredstvima za brušenje. Drugi su izigravali prodavaþe vode i opskrbljivali njome okupacijske snage. Dok se priþa o otrovanom selu prenosila s jednog vojnika na drugog i poprimala elemente anegdote, Slobodnjaci obavještajci pokušavali su otkriti tko je najviše uživao u toj vijesti. Prouþili su zaduženja posada i dnevnike s unijetim pravcima harkonennskih ophodnja. Nije dugo prošlo i oni su pouzdano utvrdili koji su vojnici odgovorni za pomor. I gdje ih mogu naüi... Uz prodorno skviþanje i pomamni lepet pauþinastih krila, mali distrans slijepi miš obrušio se s položaja za promatranje u planinama iza njih. Kada je Stilgar ispružio ruku, slijepi miš mu je sletio na podlakticu i smotao krila þekajuüi nagradu. Stilgar izvuþe kapljicu vode iz cjevþice na svome grlu i pusti da ona padne u otvorena
usta slijepog miša. Zatim je izvadio jedan tanki valjak koji je prinio uhu kako bi þuo složeno, treperavo skviþanje koje je slao slijepi miš. Stilgar potapša slijepog miša po glavi, a onda ga, zamahnuvši rukom na kojoj je stajao, izbaci natrag u noüni zrak, poput sokolara koji oslobaÿa svoju pticu. Vratio se do nestrpljivih suboraca s izrazom grabljivice na licu obasjanom mjeseþinom. "Njihov ornitopter je viÿen iznad ispusta. Harkonneni lete uvijek istom stazom dok promatraju pustinju. Veü tako dugo to rade da su postali samouvjereni". "Noüas üe uletjeti u smrtonosnu zamku", primijeti Warrick s vrha dine, podigavši šaku kao da je odrastao. Slobodnjaci provjeriše oružje i olabaviše kris noževe u koricama na bokovima, ispitaše jaþinu konopaca za davljenje. Zamahujuüi ogrtaþima izbrisali su sve tragove svog prolaska. Dvojica mladiüa ostali su sami. Stilgar podiže pogled prema noünom nebu i na þeljusti mu zaigra mišiü. "Ovo sam nauþio od Umma Kynesa. Dok smo popisivali lišajeve, ugledali smo stjenovitog guštera koji je nestao nama naoþigled. Kynes mi je rekao: To je kameleon. Njegova sposobnost da se stopi s pozadinom govori ti sve što trebaš znati o porijeklu ekologije i temeljima osobnog identiteta." Stilgar se ozbiljno zagleda u svoje ljude, a onda mu se izraz lica promijeni. "Ne znam toþno što je time htio reüi... ali sada svi moramo postati pustinjski kameleoni." Odjeven u odjeüu svijetlih boja, Liet se poþne penjati uz jednu dinu ostavljajuüi za sobom namjerno, oþigledne otiske stopala. Za njim je isto tako nespretno išao Warrick, dok su se ostali Slobodnjaci raspršili po ravnom pijesku. Izvukli su cijevi za disanje i prekrili lica komornim kapuljaþama, a zatim zamlatarali rukama. Ostali su nepokretno ležati ispod podignutog pijeska koji ih je progutao. Liet i Warrick se rastrþaše uokolo poravnavajuüi nabore na površini. Na kraju su ostali samo njihovi otisci. Završili su upravo u trenutku kada se harkonenski topter pojavio iznad stijenja, trepüXüi svojim crvenim svjetlima. Dvojica Slobodnjaka odjevenih u bijelo ukoþiše se na otvorenom; Harkonenni nikako nisu mogli ne vidjeti njihovu svijetlu odjeüu naspram blijedog, mjeseþinom obasjanog, pijeska. Nijedan pravi Slobodnjak nikada ne bi dopustio da ga ovako zateknu... ali Harkonneni to nisu znali. Oni ništa neüe posumnjati. ýim se topter pojavio na vidiku, Liet poþne s prenaglašenom uznemirenošüu da mlatara rukama. "Hajde, Warrick, priredimo im dobru predstavu." I njih dvojica potrþaše kao muhe bez glave, tobože u panici. Kao što su i predvidjeli, topter zaokrene da ih presretne. Snažan reflektor obasja pijesak, a zatim se iz toptera nagne boþni strijelac koji se smijao. Dva puta je opalio iz laserske puške, napravivši crtu od istopljenog stakla na površini pijeska. Liet i Warrick su se skotrljali niz padinu dine. Vojnik je opalio još tri puta, i sva tri puta ih je promašio. Topter se spustio na široku zaravan obližnje dine... u blizini mjesta na kome su se Stilgar i njegovi ljudi zakopali. Liet i Warrick se osmjehnuše jedan drugom na tren, i spremiše se za drugi dio igre. * * * Boþni strijelac Kiel prebaci preko ramena još toplu lasersku pušku i otvori vrata. "Poÿimo
u lov na Slobodnjake." Iskoþio je na pijesak þim je Garan prizemnio patrolnu letjelicu. Iza njih je novak svježa lica, Josten, petljao oko svog oružja. "Bilo bi ih lakše upucati odozgo." To ne bi bilo športski", primijeti Garan þangrizavo kao i uvijek. Ili ne želiš umrljati svoju novu odoru krvlju, klinac?" dobaci mu Kiel preko ramena. Stajali su pokraj oklopljene letjelice zagledani preko dina obasjanih mjeseþinom u pravcu dvojice suhonjavih nomada koji su se posrüXüi udaljavali — kao da su mogli pobjeüi harkonennskom vojniku kad on jednom odluþi uzeti na nišan. Garan zgrabi svoje oružje i njih trojica se uputiše preko pijeska. Dvojica mladih Slobodnjaka bježali su poput kukaca, ali možda üe se okrenuti i predati kada shvate kolika im opasnost prijeti od vojnika... ili još bolje, možda üe se boriti poput štakora stjeranih u kut. ýuo sam razne priþe o tim Slobodnjacima." DahüXüi izgovori Josten trudeüi se da ne zaostane za dvojicom starijih muškaraca. "Kažu da su im i djeca ubojice, a da njihove žene stavljaju zarobljenike na takve muke kakve þak ni Piter de Vries ne može smisliti." Kiel se nepristojno nasmije. "Mi imamo laserske puške, Jostene. Što nam oni mogu — da nas gaÿaju kamenjem?" "Neki od njih nose maula pištolje." Garan se osvrnu i pogleda mladog regruta, a zatim slegne ramenima. "Vrati se u topter i donesi naš ošamuüivaþ. Možemo upotrijebiti široki raspon, ako zagusti." "Aha", složi se Kiel, "tako bismo produžili stvar." Dvojica Slobodnjaka odjevenih u bijelo nastaviše teturavi hod po pijesku, dok su harkonennski vojnici smanjivali razmak. Jostenu je bilo drago što mu se pružila prilika da se skloni odatle i on potrþi natrag preko dine prema topteru koji ih je þekao. S vrha dine se osvrnuo na svoje sudrugove, a zatim pojurio prema letjelici u mraku. Kada je promolio glavu unutra, zatekao je þovjeka odjevenog u žuükastu odjeüu za pustinju kako prelazi rukama po kontrolnim ureÿajima brzinom zmije na vruüoj ploþi. "Hej, što ti to... "povika Josten. Pri svjetlosti u kabini primijetio je da ta prilika ima usko voštano lice. Njene oþi su ga zarobile, plavo unutar plavog; jasno su govorile da je taj þovjek navikao ubijati. Prije nego što je Josten stigao uopüe reagirati, osjetio je stisak oko ruke kao da su ga šþepale orlovske pandže, i bio je uvuþen dublje u kabinu. Slobodnjak je napravio pokret naviše drugom rukom u kojoj je držao zakrivljeni, mlijeþno-plavi nož. Osjetio je oštar bol u grlu koji se protezao sve do kiþme — nož je nestao prije nego što ga je i kapljica krvi stigla zamrljati. Poput škorpiona koji je upravo ubo svoju žrtvu, Slobodnjak se povukao. Josten je pao glavom naprijed osjeüajuüi kako mu se iz grla širi crvena smrt. Pokušao je nešto reüi, postaviti pitanje koje mu je bilo jako važno, ali iz njegovog grla doprlo je samo grgljanje. Slobodnjak izvadi nešto iz svog pustinjskog odijela i pritisne to uz mladiüevo grlo; bila je to tkanina za upijanje koja je prihvaüala svu krv koja bi istekla. Da li ga je to þovjek iz pustinje namjeravao spasiti? Je li to zavoj? Jostenovim umom proÿe traþak nade. Da nije sve ovo bila greška? Da li to ovaj suhonjavi uroÿenik pokušava ispraviti svoju pogrešku? Josten je, meÿutim, previše brzo gubio krv tako da mu nije bilo pomoüi. Dok je život istjecao iz njega, shvatio je da tkanina za upi janje nije služila kao zavoj za ranu, veü je njezin zadatak jednostavno bio da pokupi svaku kapljicu krvi zbog vode koju je sadržavala... * * *
Kada se Kiel dovoljno primakao dvojici mladih Slobodnjaka, Garan se osvrnuo i zagledao u podruþje obasjano mjeseþinom. "Uþinilo mi se da sam nešto þuo iz toptera." "Vjerojatno se Josten zapleo o vlastite noge", primijeti boþni strijelac ne spuštajuüi oružje. Slobodnjaci uhvaüeni u zamku prekinuše svoj teturavi bijeg i stadoše u plitkoj udubini od mekog pijeska. ýXþnuše i izvadiše male noževe koji su djelovali nespretno za rukovanje. Kiel se glasno nasmije. "Što namjeravate s njima? ýDþkati zube?" "Izvadit üu ti njime zube kad budeš mrtav", doviknu mu jedan od djeþaka. "Imaš li neki staromodni zlatni kutnjak kojeg bismo mogli prodati u Arrakeenu?" Garan se zakikota i pogleda svog sudruga. "Ovo üe biti zabavno." Vojnici zakoraþiše na zaravnjeni pješþani dio. Kada su se približili na pet metara, pijesak oko njih se podigne. Iz njega iskoþiše ljudska obliþja prekrivena sitnim þesticama, preplanule siluete što su podsjeüale na oživljene leševe koji su se podigli iz grobova. Garan je nepotrebno kriknuo u znak upozorenja, a Kiel je uspio opaliti iz svoje laserske puške, ranivši jednog Slobodnjaka u rame. A onda su prašnjava obliþja jurnula naprijed. Okružili su pilota i toliko se pripili uz njega da nije mogao podiüi lasersku pušku. Napali su ga poput stjenica koje piju krv s otvorene rane. Dok su ga prisiljavali da se spusti na koljena, vrištao je poput kakve starice. Slobodnjaci su ga tako þvrsto sputali da je još jedino mogao disati i treptati oþima. I vrištati. Jedna od "žrtava" odjevena u bijelo pohita naprijed. Mladiü, Liet-Kynes, izvadi mali nož kome su se prije samo nekoliko trenutaka Garan i Kiel podsmjehivali. Mladiü velikom brzinom zamahne naniže i vrhom noža iskopa Garanu oþi, pretvorivši mu oþne jabuþice u crvene Edipove mrlje; uþinio je to precizno i nježno kao da ih je poljubio. Stilgar naredi: "Vežite ga i þuvajte. Ovog üemo odvesti u sieþ Crveni Zid živog i pustiti žene da se pobrinu za njega na njihov naþin. Garan ponovo vrisne... Slobodnjaci se zatim ustremiše na Kiela, a boþni strijelac poþne mahati oružjem kao batinom. Kada su pokušali da mu ga oduzmu, iznenadio ih je tako što ga je pustio. Slobodnjak koji je zgrabio pušku padne na leÿa. Izgubio je ravnotežu, jer nije oþekivao ovako nešto. Kiel potrþa. Borba mu neüe donijeti ništa dobro. Garana su veü bili sredili, a pretpostavljao je da je i Josten skonþao u topteru. Htio je pobjeüi što dalje od Slobodnjaka i trþao je kao nikada u životu. Jurio je preko pijeska po kome je polegla noü, što dalje od stijenja, što dalje od toptera... što dalje u otvorenu pustinju. Možda üe ga Slobodnjaci i uhvatiti, ali morat üe se dobro potruditi. Teško dišuüi, Kiel je ostavio svoje sudrugove i jurio preko dina bez ikakvog plana, misleüi samo na to kako da pobjegne što dalje... * * * "Topter je nedirnut, Stile", primijeti Warrick, sav ustreptao od uzbuÿenja, i vrlo ponosan. Voÿa komandosa kimne. Umma Kynes üe biti vrlo zadovoljan kada þuje za ovo. Topter üe mu dobro doüi kada poÿe u obilazak, ali ne mora znati odakle im. Liet pogleda osljepljenog zarobljenika kome su oþne duplje prekrili tkaninom. "Vlastitim Rþima sam vidio što su Harkonneni uþinili u Bilar Kampu... otrovana voda u cisterni." Drugo tijelo veü je bilo spremljeno u stražnji dio patrolnog toptera koji üe ga odnijeti do destilerija smrti. "Svojim životima neüete otplatiti ni desetinu patnje koju ste tamo prouzrokovali." Prišavši svom bratu po krvi, Warrick iskrivi lice u znak gaÿenja.
"Toliko ih prezirem da þak ni ne želim uzeti njihovu vodu za svoje pleme." Stilgar se okomi na njega kao da je izrekao neku kletvu. "Više bi volio da ih ostaviš da se mumificiraju na pijesku, da njihova voda propadne? Time bi samo uvrijedio Shai-Huluda." Warrick spusti glavu. "To iz mene samo progovara bijes, Stile. Nisam ozbiljno mislio." Stilgar se zagleda u rumeni mjesec koji se dizao na nebu. Na cijelu ovu zasjedu utrošili su manje od jednog sata. "Izvest üemo obred tal hai kako im duše nikada ne bi našle mir. Bit üe prokleti da vjeþno hodaju pustinjom." Zatim je spustio glas i zabrinuto primijetio: "Ali moramo pažljivo ukloniti sve tragove, kako nas njihovi duhovi ne bi slijedili natrag do sieþa." Slobodnjaci zamrmljaše, jer je strah nadjaþao zadovoljstvo zbog osvete. Stilgar je otpjevao drevni napjev, dok su ostali šarali po pijesku, iscrtavajuüi moüna obliþja u obliku labirinta, koja üe zarobiti duše prokletih da vjeþno ostanu meÿu dinama. Na pijesku obasjanom mjeseþinom i dalje su mogli vidjeti priliku koja je nespretno trþala. "Onog tamo smo prinijeli Shai-Huludu", završi Stilgar svoj napjev. Kletva tal hai je bila završena. "U svijetu üe vladati ravnoteža, i pustinja üe biti zadovoljna." "Sopüe poput slomljenog puzavca." Liet je stajao pokraj Stilgara, pokušavajuüi da izgleda što viši. Morat üe još dosta narasti da bi se mogao mjeriti s voÿom komandosa. "Uskoro üe." Pokupili su svoje stvari. Dio njih se potrpao u topter, dok su preostali Slobodnjaci krenuli natrag preko pijeska. Išli su uvježbanim nasumiþnim korakom kako ne bi proizvodili zvuke neuobiþajene za pustinju. Harkonennski boþni strijelac nastavio je juriti naslijepo potpuno obuzet panikom. Možda je veü bio pomislio da je uspio pobjeüi, premda ga pravac u kojem se uputio preko mora dina nikuda neüe odvesti. Veü poslije nekoliko minuta, po njega je došao crv.
23. Cilj dokazivanja je da se promijeni priroda istine. Benegesseritska pouka * * * Nikada u svojim neljudskim pothvatima, barun Vladimir Harkonnen nije osjeüao toliki prezir ni prema kome. Kako mi je ta benegesseritska vještica mogla to napraviti? Jednog þDÿavog jutra na Giedi Jedan, ušao je u salu za vježbanje u svojoj Tvrÿavi, zakljuþao vrata, i izdao zapovijed da ga nitko ne uznemiruje. Zato što se toliko udebljao da više nije mogao koristiti ni utege ni opremu za povlaþenje, sjeo je na strunjaþu i pokušao samo podiüi noge. Nekada je njegovo tijelo bilo savršeno - sada je jedva uspio podiüi svaku nogu po jednom. Osjetio je gaÿenje. Od trenutka kada mu je dr. Yueh postavio dijagnozu prije dva mjeseca, imao je želju da išþupa Mohiam unutrašnje organe, jedan po jedan. Ukljuþio bi sustave da održavanje života koji joj ne bi dopustili da zaspi, a onda bi radio zanimljive stvari dok bi ona gledala... spalio bi joj jetru, natjerao tu vješticu-kuþku da pojede svoju slezenu, zadavio je vlastitim crijevima. Sada mu je bilo jasno zašto se Mohiam onako zagonetno osmjehivala na Fenringovom banketu. Ona mi je ovo smjestila! Pogledao se u zrcalo koje se protezalo cijelom dužinom prostorije. Lice mu je bilo bucmasto i naduto, ružno kao sligovo. Ispružio je otežale ruke, strgnuo zrcalo od plaža sa zida i tresnuo ga o pod, iskrivivši nesalomljivi materijal tako da je sad njegov odraz u njemu bio još groteskniji. Razmišljajuüi o onome što se dogodilo, govorio je sebi da može shvatiti da mu je Mohiam zamjerila što ju je silovao. Ali ta vještica ga je prvo ucijenila na seks, tražeüi od njega da osigura prokletom Sestrinstvu harkonennsku küer — i to dva puta! To nije bilo u redu. On je ovdje bio žrtva. Barun je kuhao od bijesa, pjenio se i htio iskoþiti iz kože. Nije se usuÿivao dopustiti da ijedan od njegovih protivnika u Landsraadu sazna za uzrok, jer üe inaþe pomisliti da je njegova moü oslabila. Ako i dalje budu smatrali da je postao podbuo i korpulentan zbog raznih pretjerivanja i gubitka želje da se razmeüe svojim uspjehom, zadržat üe moü. Meÿutim, ako saznaju da ga je tom odvratnom bolešüu zarazila žena koja ga je natjerala da se s njom bavi seksom... s tim se barun nije mogao pomiriti. Da, ako bi þuo Mohiam kako vrišti, to bi bila slasna osveta, ali ni to ne bi bilo dovoljno ýovjeku njegove veliþine. Ona je bila samo odvratni privezak reda Bene Gesserit. Vještice su smatrale da su superiorne, da su u stanju svakoga slomiti — þak i poglavara Kuüe Harkonnena. Moraju biti kažnjene, to je tražio obiteljski ponos; morao je obraniti moü i status u ime cijelog Landsraada. Osim toga, to üe mu biti i zadovoljstvo. Ali ako prenagli, neüe uspjeti od njih izvuüi odgovor kako da se izlijeþi. Suk lijeþnik je
tvrdio da nitko ne zna kako se lijeþi ova bolest, da je sve u rukama Bene Gesserita. Sestrinstvo je ovo uþinilo barunu i jedino je ono u stanju vratiti mu njegovo nekada prelijepo tijelo. Neka su proklete! Morao je preokrenuti stvari, prodrijeti u njihove vještiþje umove i otkriti što to iz njih vreba. Veüüe on pronaüi naþina da ih ucjeni. Strgnut üe im one njihove crne pogrebne odore (figurativno) i ostaviti ih da gole þekaju njegovu presudu. Zavidao je iskrivljeno zrcalo preko poda i ono udari u jednu od sprava za vježbanje. Kako nije imao kod sebe štap za hodanje, izgubio je ravnotežu, okliznuo se i stropoštao natrag na strunjaþu. Ovo je bilo previše... Nakon što se pribrao, barun je odšepesao u svoju neurednu radionicu i pozvao Pitera de Vriesa. Glas mu se orio hodnicima i sluge se užurbaše da naÿu Mentata. Mjesec dana se de Vries oporavljao od nesmotrenog predoziranja zaþinom. Taj idiot je tvrdio da je imao viziju u kojoj je Kuüa Harkonnen bila uništena, ali nije bio u stanju ponuditi nikakvu korisnu obavijest o tome kako bi se barun mogao suprotstaviti toj zlosretnoj buduünosti. Sada bi se Mentat mogao iskupiti za svoj neuspjeh tako što üe smisliti naþin da nanesu udarac redu Bene Gesserit. Svaki put kada bi de Vries doveo baruna do toþke da ovaj poželi da ga pogubi, uspijevao je ponovo dokazati da je nezamjenjiv. Kako da povrijedim vještice? Kako da ih obogaljim i natjeram da se grþe? ýekajuüi, barun je iz Tvrÿave promatrao Harko grad sa zgradama umrljanim uljem i u kojem nije bilo gotovo nijednog drveta. Uglavnom je volio taj prizor, ali ovog puta je on samo još više pojaþao njegovu malodušnost. Grizao je unutrašnjost usta i osjeüao kako mu suze samosažaljenja presušuju. Satrt üu Sestrinstvo! Te žene nisu bile glupe. Daleko od toga. Zahvaljujuüi vlastitim programima odgajanja i svojim politiþkim makinacijama, poboljšale su inteligenciju i u vlastitim redovima. Da bi je još više uveüale poželjele su njegove superiorne harkonennske gene. Kako ih je samo mrzio! Bit üe mu potreban brižljivo razraÿen plan... trikovi unutar trikova... "Gospodaru moj barune", oslovi ga Piter de Vries koji je neprimjeüen stigao. Iz grla mu je izlazio glas sliþan otrovnici koja se migoljeüi izvlaþi iz rupe. Do baruna dopriješe glasovi i zveket metala iz hodnika. Nešto je tresnulo o zid i þula se lomljava namještaja. Okrenuo se od prozora i ugledao svog glomaznog neüaka kako ulazi kroz vrata odmah iza Mentata. ýak i kada je normalno hodao, Glossu Rabban kao da je stupao po podu. "Evo me, striþe." "Vidim, a sada nas ostavi. Zvao sam Pitera, a ne tebe." Rabban je uglavnom boravio na Arrakisu gdje je provodio u djelo barunove želje, ali uvijek kad bi se vratio na Giedi Jedan želio je biti nazoþan svim sastancima, sudjelovati u svakom razgovoru. Barun duboko udahne i predomisli se. "Kada bolje razmislim, možeš i ostati, Rabbane. Ionako üu te morati obavijestiti o ovome." Ipak je ovaj grubijan bio njegov buduüi nasljednik, najveüa nada za buduünost Kuüe Harkonnena. Bio je bolji izbor od mekušca Abulurda, Rabbanovog oca. Koliko su samo bili razliþiti, premda su obojica imali ozbiljne mane. Njegov neüak se nasmiješio poput patetiþnog psiüa, sretan što üe ga ukljuþiti u ovaj razgovor. "Reci mi, striþe?" "Ubit üu te." Rabbanove blijedo plave oþi na trenutak se zamutiše, a onda on živne. "Ne neüeš!" "Kako možeš biti siguran?" mrko ga pogleda barun dok je Mentat žurno prelazio pogledom s jednog na drugog prateüi ovu razmjenu. Rabban odmah odgovori. "Da si me zaista namjeravao pogubiti, ne bi me prvo upozorio
da üeš to uþiniti." Preko barunovog utovljenog lica prijeÿe osmijeh. "Možda ipak nisi tolika budala." Shvativši ovo kao kompliment, Rabban se sruši na stolicu-psa. Vrpoljio se dok se stvorenje nije oblikovalo prema njegovom tijelu. De Vries je ostao stajati, promatrajuüi, þekajuüi. Barun je ponovio pojedinosti vezane za bolest kojom ga je Mohiam zarazila — i skrenuo im pozornost na to da osjeüa strahovitu potrebu da se osveti redu Bene Gesserit. "Moramo smisliti naþin kako da izravnamo raþune s njima. Potreban mi je plan, sladak plan kojim üemo im uzvratiti uslugu." De Vries je stajao otromboljenih crta lica i neusmjerenog pogleda. Bio je u mentatskom naþinu i obavljao je ustrojstava u umu hiperbrzinom. Jezik mu je palucao preko crvenih usana. Rabban petom šutnu stolicu-psa i promijeni položaj. "Zašto ne napadnemo Wallach IX svim raspoloživim vojnim sredstvima? Možemo uništiti sve zgrade na tom planetu." De Vries se trgnuo i u djeliüu sekunde i kao da je pogledao Rab-bana, ali to je bilo tako brzo da barun zapravo nije bio siguran da li se uopüe dogodilo. Nije mogao podnijeti da primitivne misli njegovog neüaka ukaljaju fino podešen proces razmišljanja njegovog nezamjenjivog Mentata. "To bi bilo kao da pustiš salusanskog bika na veþeru", primijeti barun. "Ne, potrebno nam je nešto profinjenije. Potraži tu rijeþ u rjeþniku ako ti nije poznata." Rabban se uopüe nije uvrijedio. Nagnuo se naprijed u stolici-psu i zažmirio. "Imamo nebrod." Zapanjeni barun se ponovo okrenuo prema njemu. Upravo u trenutku kada je pomislio da je ta cjepanica previše glupa þak i za Kuünu stražu, Rabban ga je iznenadio ovom neoþekivanom primjedbom. Samo jednom su se usudili upotrijebiti nevidljivi brod kako bi uništili tleilaxaške brodove i za to okrivili bespomoünog mladog vojvodu Atreida. Nakon što je Rabban ubio ekscentriþnog richesijanskog izumitelja, nisu mogli izgraditi još takvih brodova. Ipak, to je bilo oružje o þijem postojanju nitko nije imao pojma, þak ni vještice. "Možda... osim ako Piter nema neku drugu zamisao." Imam, moj barune." De Vriesovi kapci zatreperiše i pogled mu se usmjeri. "Mentatski zakljuþak", poþne on glasom koji je bio bombastiþniji nego obiþno. "Pronašao sam korisnu rupu u Carskom zakonu. Nešto vrlo zanimljivo, moj barune." Izrecitirao ga je rijeþ po rijeþ, a zatim predložio plan. Barun je na trenutak postao euforiþan i sva njegova tjelesna bol je nestala. Okrenuo se prema svome neüaku. "Shvaüaš li sada, Rab-bane? Više bih volio da me pamte po profinjenosti nego po goloj sili." Rabban gunÿajuüi kimne. "I dalje smatram da bi trebalo upotrijebiti ne-brod. Za svaki sluþaj." On osobno je upravljao nevidljivom ratnom letjelicom i izveo napad koji je trebao izazvati rat izmeÿu Atreida i Tleilaxa. Ne želeüi da se mentat previše umisli, barun se složi s njim. "Uvijek treba imati dodatni plan." * * * Pripreme su obavili brzo. Kapetan Kryubi je tražio od svojih ljudi da u potpunosti ispune upute koje im je dao Piter de Vries. Rabban se ushodao kroz hangare i barake izigravajuüi ratnog zapovjednika i održavajuüi odgovarajuüu napetost meÿu trupama.
Prethodno su veü bili pozvali Ceh i zatražili prijevoz. Iz harkonennske fregate izvaÿeni su svi nepotrebni dijelovi da bi bilo mjesta za što više ljudi i oružja, kao i za super tajni brod koji je bio upotrijebljen samo jednom, prije punih deset godina. S vojne toþke gledišta, tehnologija nevidljivosti mogla je i te kako dobro poslužiti, mnogo bolje od bilo koje druge u zabilježenoj povijesti. Teorijski, ona üe omoguüiti Harkonnenima da zadaju presudne udarce svojim neprijateljima i da ne budu otkriveni. Zamislite samo koliko bi vikont Moritani s Grummana platio za takvu prednost. Nevidljiva ratna letjelica bila je uspješna na svom promotivnom letu, ali daljnji planovi s njom su odgoÿeni, jer su tehniþari morali odstraniti mehaniþke smetnje koje su se kasnije pojavile. Veüina problema lako je otklonjena, meÿutim neki od njih - a tu je spadao i kvar na generatoru ne-polja - bili su uporniji. Richesijanski izumitelj više nije bio meÿu živima i nije im mogao pomoüi. Brod se ipak dobro pokazao na nedavnim testovima, premda ih je podrhtavanje mehanike upozoravalo na to da možda neüe biti uþinkovit u borbi... Jedan od najsporijih radnika na utovaru završio je u parnoj preši. Njegov primjer potakao je ostale da ne propuste predviÿeno vrijeme za polazak. Barunu se žurilo. * * * Natovarena fregata stigla je u geostacionarnu stazu iznad Wallacha IX, toþno iznad kompleksa Škole Majki. Barun je stajao na mostu fregate zajedno s Piterom de Vriesom i Glossu Rabbanom. Nije uputio nikakav signal u stožer Bene Gesserita. Nije morao. "Iznesite razlog svoga posjeta", zatražio je kruti ženski glas preko komsustava, ne poželjevši im dobrodošlicu. Da li je on to uoþio iznenaÿenje u njemu? De Vries je službeno odgovorio: "Njegova ekselencija barun Vladimir Harkonnen s Giedi Jedan želi razgovarati s vašom Vrhovnom Majkom preko privatnog kanala." "To je neizvodivo. Prethodno nisu obavljeni nikakvi dogovori. Barun se nagne naprijed i zagrmi. "Imate na raspolaganju pet minuta da uspostavite povjerljivu vezu s vašom Vrhovnom Majkom ili üu zapoþeti razgovor putem otvorene veze. To bi moglo biti, da tako kažem... neugodno po vas." Ovog puta je stanka potrajala duže. Nekoliko trenutaka prije isteka danog roka kroz zvuþnik dopre jedan drugi, hrapavi glas. "Ja sam Vrhovna Majka Harishka. Razgovaramo putem moje osobne komveze." "Odliþno, a sada me pažljivo slušajte." Barun se nasmiješi. De Vries iznese sluþaj. "Odredbe Velike Konvencije nedvosmislene su kada su u pitanju izvjesni ozbiljni zloþini, Vrhovna Majko. Ti zakoni donijeti su neposredno poslije užasa kojeg su Xþinili nad þovjeþanstvom strojevi koje misle. Jedan od najtežih zloþina je upotreba atomika protiv ljudskih biüa. Drugi je napad pomoüu bioloških ratnih sredstava." Da, da. Ja nisam vojni povjesniþar, ali mogu dovesti nekog da vam navede toþne rijeþi, ako želite. Zar vaš Mentat nije zadužen za takve birokratske pojedinosti, barune? Ne vidim kakve to veze ima s nama. Da ne želite možda da vam ispriþam i priþu prije spavanje?" Njezin sarkazam je mogao da znaþi samo to da postaje nervozna. "Zakoni moraju biti poštovani", citirao je barun. "Kazna predviÿena za narušavanje ovih zakona je trenutno uništenje poþinitelja od strane Landsraada. Sve Velike Kuüe su se zaklele da üe se udružiti protiv okrivljene strane." Zastao je kako bi njegove sljedeüe rijeþi zazvuþale još više prijeteüi. "Zakon se nije poštovao, zar ne Vrhovna Majko?"
Piter de Vries i Rabban se pogledaše i obojica se isceriše. Barun nastavi. "Kuüa Harkonnen je spremna uložiti službenu žalbu Caru i Landsraadu, u kojoj üe okriviti red Bene Gesserit za ilegalno korištenje biološkog oružja protiv jedne Velike Kuüe." "O kakvim vi to glupostima priþate? Red Bene Gesserit nema vojnih ciljeva." Zvuþala je zbunjeno. Zar je moguüe da nije znala? "Samo da znate, Vrhovna Majko, imamo nedvosmisleni dokaz da je vaša ýasna Majka Gaius Helen Mohiam namjerno zarazila biološkom pošasti moju malenkost dok sam pružao usluge koje je od mene tražilo Sestrinstvo. Pitajte sami tu kuþku, ako je veü vaša podreÿena to zatajila od vas." Barun nije spomenuo da ga je Sestrinstvo ucijenilo otkrivši da ima ilegalne zalihe zaþina. Za svaki sluþaj premjestio je sav zaþin u udaljena podruþja na dalekim harkonennskim svjetovima, gdje nikada neüe biti pronaÿen. Harishka konaþno progovori glasom u kome se jedva osjeüalo koliko ju je ova prijetnja potresla. "Preuveliþavate stvari, barune, ali odluþila sam biti razumna. Što želite od nas?" Osjeüao je da joj nije lako. "Spustit üu se šatlom. Želim razgovarati s vama privatno. Pošaljite pilota da nas sprovede kroz vaš planetni obrambeni sustav." Nije se potrudio naglasiti kako je sredio da dokazi i optužbe budu proslijeÿeni ravno na Kaitain, ako im se bilo što dogodi na ovom putovanju. Vrhovna Majka je to znala. "Svakako, barune, ali uskoro üete shvatiti da je sve ovo jedan užasan nesporazum." "Samo se potrudite da i Mohiam nazoþuje sastanku. I osigurate mi djelotvorni lijek ili vi i vaše Sestrinstvo neüete preživjeti ovaj sluþaj. Na staru Vrhovnu Majku to nije ostavilo neki naroþit dojam. "Kolika üe biti vaša pratnja?" "Reci joj da smo doveli þitavu vojsku", došapne Rabban svome stricu. Barun mu da znak da se udalji. "Osim mene još šestorica." "Sastanak vam je odobren." Kada je veza prekinuta, Rabban upita. "Mogu li i ja poüi, striþe?" "Sjeüaš li se što sam ti rekao o profinjenosti?" Potražio sam tu rijeþ i proþitao sve njene definicije, kao što si mi naredio." Ostani ovdje i razmišljaj o tome dok ja budem pregovarao s vješticom." Rabban ljutito odtutnji van. Jedan sat kasnije benegesseritski tegljaþ pristane uz harkonennsku fregatu. Jedna mlada žena uskog lica i valovite smeÿe kose stupi na ulaznu palubu. Na sebi je imala crnu odoru. "Ja sam sestra Cristane. Odvest üu vas na površinu." Oþi su joj sijale. "Vrhovna Majka vas oþekuje." Barun krene u pratnji šestorice naoružanih vojnika koje je osobno odabrao. Piter de Vries mu se obrati tihim glasom tako da ga vještica nije mogla þuti. "Ni u jednom trenutku nemojte podcijeniti Bene Gesserite, moj barune." Barun nešto progunÿa, proÿe pokraj Mentata i ukrca se u tegljaþ. "Ne brini, Pitere. Držim ih u šaci."
24. Religija je djetinje obožavanje odraslog. Religija je uþahurenje prošlih vjerovanja: mitologije koja predstavlja nagaÿanje skrivenih pretpostavki da vjerujemo u svemir, onih izjava koje su muškarci dali u potrazi za osobnom moüi... sve to izmiješano s djeliüima prosvjeüenosti. I uvijek krajnja neizgovorena zapovijed glasi: "Ne preispituj!" Ali mi to ipak þinimo. Zanemarujemo tu zapovijed kad stignemo. Posvetili smo se radu na oslobaÿanju mašte i njezinom uprezanju u najdublji ljudski osjeüaj stvaralaštva. Vjerovanje Sestrinstva Bene Gesserit * * * Jedna prelijepa žena bila je osuÿena boraviti na pustinjskom svijetu, meÿutim, gospa Margot Fenring nije se žalila na groznu vruüinu niti na nedostatak udobnosti u prašnjavom gradugarnizonu. Arrakeen je bio smješten u slanoj udolini tvrdog tla; na jug se protezala negostoljubiva pustinja, a u pravcu sjeverozapada uzvisine u koje je spadao i Zaštitni Zid. Kako se nalazilo nekoliko kilometara daleko od nepouzdane linije do koje su crvi zalazili, naselje nikada nije napao nijedan veliki crv, premda je to i dalje povremeno izazivalo izvjesnu zabrinutost. Što ako se nešto promijeni? Život na pustinjskom planetu nikada nije bio potpuno siguran. Margot je razmišljala o Sestrama koje su se ovdje izgubile dok su radile za Missionariu Protectivu. One su jako davno otišle u pustinju, prateüi zapovjedi Vrhovne Majke — i nikada ih nitko više nije vidio. Arrakeen je utonuo u ritam pustinje... suhoüa i visoke cijene vode, pomamne oluje koje su bješnjele poput jakih vjetrova na nepreglednom moru, legende o opasnostima i preživljavanju. Margot je ovdje iskusila veliki spokoj i duhovnost. Bio je to raj u kojem je mogla razmišljati o prirodi, filozofiji i religiji daleko od isprazne vreve na carskom dvoru. Ovdje je imala vremena za neke stvari, vremena otkrivati samu sebe. Što li su to izgubljene žene pronašle? Obasjana limun žutim sjajem zore, stajala je na drugom katu balkona rezidencije. Gledala je izlazak sunca kroz maglu fine prašine i pijeska koja je podruþju davala novi izgled, ostavljajuüi duboke sjene u kojima su se krila razna stvorenja. Promatrala je pustinjskog sokola koji je letio prema obzorju koje je sunce iscrtalo, sporo mašuüi krilima. Ovdašnji izlazak sunca podsjetio ju je na platno jednog velikog umjetnika; slojevi pastelnih boja oštro su razgraniþavali gradske krovove od Zaštitnog Zida. Tamo negdje vani, u bezbrojnim sieþima smještenim u stjenovitoj pustopoljini, prebivali su neuhvatljivi Slobodnjaci. Oni su znali odgovore koji su njoj bili potrebni, mogli su joj pružiti vrlo važnu obavijest koje je Vrhovna Majka Harishka tražila od nje. Jesu li ti pustinjski nomadi saslušali uþenja Missionarie Protective, ili su jednostavno pobili glasnike i ukrali njihovu vodu? Iza nje se nalazio nedavno završeni staklenik unutar zraþne komore koju je samo ona mogla otvoriti. Grof Fenring, koji je još spavao u njihovoj spavaüoj sobi, pomogao joj je dobaviti neke od najegzotiþnijih biljaka u Carstvu. Sve one bile su namijenjene samo njenim oþima. U posljednje vrijeme do nje su sve þešüe dopirale glasine o slobodnjaþkome snu da Arrakis ozeleni — bio je to tipiþan mit o raju koji je Missionaria Protectiva þesto širila. Možda je
to bio trag koji üe joj otkriti što se dogodilo s nestalim Sestrama. Meÿutim, nije bilo neobiþno i da narod koji je primoran stalno se boriti u teškim uvjetima razvije vlastite snove o raju, bez poticaja Bene Gesserita. Bilo bi zanimljivo razgovarati o tim priþama s planetologom Kynesom. Možda bi ga þak mogla upitati i tko je taj tajanstveni slobodnjaþki "Umma". Nije mogla ni pretpostaviti kako je sve to bilo povezano. Pustinjski sokol podigao se u visinu na toplim strujama i odjurio. I dalje stojeüi kod prozora balkona, Margot otpi gutljaj þaja s melangeom iz male šalice; smirujuüe žarenje zaþina ispuni joj usta. Iako je veü živjela više od deset godina na Arrakisu, uzimala je zaþin u umjerenim koliþinama, pazeüi da ne postane ovisnik i da joj se ne promijeni boja oþiju. Ujutro joj je, meÿutim, melange pomagao da postane svjesna prirodnih ljepota Arrakisa. ýula je da kažu kako melange nikada nema dva puta isti okus, da je sliþan životu, da je drukþiji svaki put kada ga þovjek konzumira... Promjena je ovdje bila kljuþna rijeþ, kljuþ za razumijevanje Slobodnjaka. Na površini, Arrakis je izgledao uvijek isto, pustinja koja se proteže u nedogled kako u prostoru tako i u vremenu. Ali pustinja je bila mnogo više od toga. Margotina slobodnjaþka domaüica, Shadout Mapes, nagovijestila je jednog dana: "Arrakis nije onakav kakav izgleda, moja gospo." Te rijeþi su je muþile. Neki su govorili da su Slobodnjaci þudni, sumnjiþavi i smrdljivi. Došljaci s drugih planeta na sve su gledali kritiþki i sve su omalovažavali, nisu imali samilosti niti su pokušavali shvatiti domorodaþko stanovništvo. Margot je, meÿutim, neobiþnost tih Slobodnjaka kopkala. Htjela je saznati sve o njihovom nezavisnom naþinu života, shvatiti njihov naþin razmišljanja i otkriti kako su uspjeli preživjeti ovdje. Ako bi ih bolje upoznala, bolje bi obavila posao. Možda bi mogla dobiti odgovore koji su joj bili potrebni. Prouþavajuüi Slobodnjake koji su radili u palaþi, Margot je uoþila jedva primjetne osobitosti u jeziku tijela, glasovima, mirisu. Ako su Slobodnjaci imali nešto reüi i ako su smatrali da ste zaslužili to þuti, oni bi vam rekli. Inaþe su marljivo obavljali poslove pognutih glava, utapajuüi se u tapiseriju svoga društva na kraju dana poput zrnaca pijeska u pustinji. Tragajuüi za odgovorima, Margot je þak mislila otvoreno pitati što je zanima, zatražiti obavijest o nestalim Sestrama, u nadi da üe Slobodnjaci iz domaüinstva proslijediti njezin zahtjev u pustinju. Ali pretpostavljala je da bi oni prije jednostavno nestali nego što bi dopustili da na bilo što budu prisiljeni. Možda bi trebalo objaviti svoje vlastite slabosti i tako zadobiti njihovo povjerenje. Slobodnjaci bi u poþetku sigurno bili zaþXÿeni, zatim zbunjeni... i možda bi na kraju þak bili voljni suraÿivati s njom. Ja imam obveze samo prema Sestrinstvu. Ja sam odana Benegesseritkinja. Ali kako stupiti u vezu, a da to ne bude oþigledno, da ne pobudi sumnju? Razmišljala je o tome da napiše poruku i ostavi je na nekom mjestu gdje üe sigurno biti pronaÿena. Slobodnjaci su uvijek slušali, uvijek su potajno skupljali obavijesti. Ne, Margot üe morati biti suptilna, odnositi se prema njima s poštovanjem. Morat üe ih staviti na muke. A onda se sjetila þudne vjekovne prakse zahvaljujuüi Drugim Sjeüanjima... ili je to bila neka trivijalna sitnica koju je negdje proþitala studirajuüi na Wallachu IX? Nije bitno. Na Staroj Teri, u društvu zasnovanom na þasti poznatom kao Japan, postojala je tradicija unajmljivanja nindža ubojica, tihih i efikasnih, koji su uklanjali one koji su smetali. Kada bi netko htio zaposliti nevidljive ubojice, otišao bi do zida predviÿenog za to, okrenuo se licem prema njemu i prošaputao ime cilja i nagradu koji nudi. Iako ih nitko nikada nije vidio, nindže su uvijek slušale, i kontakt je na taj naþin bivao uspostavljen.