Plemeniti Dak - John le Carre

Naslov izvornika: John le Carre The Honourable Schoolboy © 1977 by Authors Workshop S engleskog preveo Janko Paravić balkandownload.org BD4Y

Plemeniti Đak 1. Dio Navijanje sata 1. Kako je Circus napustio grad 2. Veliki zov 3. Konj gospodina Georgea Smileyja 4. Dvorac se budi 5. Šetnja parkom 6. Obrađivanje Frosta 7. Još o konjima 8. Moćnici zasjedaju 9. Crawov mali brod 10. Čaj i simpatija 11. Šangaj-ekspres 12. Ricardovo uskrsnuće 2. dio Stresanje drveta 13. Liese 14. Osmi dan 15. Opsjednuti grad 16. Prijatelji Charlieja Marshalla 17. Ricardo 18. Dođi kući, sine 19. Po Toi 20. Liesin ljubavnik 21. Nelson 22. Preporod balkandownload.org BD4Y

S rdačno se zahvaljujem mnogim velikodušnim i gostoljubivim ljudima koji su našli vremena da mi pomognu u istraživanju za ovaj roman. U Singapuru, Alwynu (Bobu) Tayloru, dopisniku Daily Maila, Maxu Vanziju iz UPI-ja, Peteru Simmsu, tada iz Timea, i Bruceu Wilsonu iz Melbourne Heralda. U Hong Kongu, Sydneyju Liuu iz Newsweeka, Bingu Wongu iz Timea, H. D. S. Greenwayu iz Washington Posta, Anthonyju Lawrenceu iz BBC-ja, Richardu Hughesu, tada iz Sunday Timesa, Donaldu A. Davisu i Vicu Vanziju iz UPI-ja, kao i Dereku Daviesu i njegovim suradnicima iz Far Eastern Economic Reviewa, naročito Leu Goodstadtu. Moram također odati zahvalnost izuzetnoj suradnji generalmajora Penfolda i njegove ekipe iz Royal Hong Kong Jockey Cluba koji su mi vrlo ljubazno otvorili vrata hipodroma Happy Valley ne pitajući me ni jednom zašto. Na žalost, ne mogu imenovati nekoliko funkcionara hongkonške vlade, kao i članova Kraljevske hongkonške policije koji su mi iskreno pomogli, iako ih je to moglo stajati neugodnosti. U Pnom Penu se divno pobrinuo za mene moj srdačni domaćin, barun Walter von Marschall, a ne bih ništa postigao ni bez mudrih savjeta Kurta Furrera i madame Yvette Pierpaoli, oboje iz Suisindo Shipping and Trading Co., koji su danas u Bangkoku. No, posebno moram zahvaliti onima koji su najduže izdržali sa mnom: mom prijatelju Davidu Greenwayu iz Washington Posta koji mi je dopustio da ga vjerno pratim po Laosu, u sjeveroistočnom Tajlandu i u Pnom Penu, i Peteru Simmsu koji me je, prije no što se nastanio u Hong Kongu, vodio nepoznatim područjima i znatno mi pomogao u trčkaranju. Njima, kao i Bingu Wongu, i nekim hongkon- škim kineskim prijateljima koji bi, vjerujem, radije ostali anonimni, zaista mnogo dugujem. Napokon, moram spomenuti velikog Dicka Hughesa, čiji sam otvoreni karakter i osebujne manire besramnom pretjeranošću prikazao u liku starog Crawa. Neki ljudi, pošto ih upoznate, jednostavno se uguraju u roman i tu sjede sve dok im pisac ne pronađe mjesta. Dick je jedan od takvih. Žao mi je samo što nisam mogao poslušati njegova uporna nutkanja da ga ocrnim do daske. Ni moji najokrutniji napori nisu uspjeli nadvladati srdačnu narav originala. A budući da nitko od tih dobrih ljudi u to vrijeme nije, kao ni ja, imao ni pojma kakvom će se ova knjiga pokazati, moram im hitno podijeliti oprost od svojih grijeha. balkandownload.org BD4Y

Terry Mayers, veteran britanske karate ekipe, dao mi je savjete o nekim neugodnim vještinama. Riječima ne bih mogao nahvaliti fantastične daktilografske pothvate miss Nellie Adams. Comwall, 20. veljače 1977. balkandownload.org BD4Y

Ja i javnost znamo Što svako dijete nauči: Zadaš li nekom zlo, Drugog će zlom da muči. W. H. Auden balkandownload.org BD4Y

Navijanje Sata balkandownload.org BD4Y

P Kako je Circus Napustio Grad oslije je, u prašnjavim sitnim kutovima gdje pijuckaju tajni službenici Londona, počelo natezanje oko toga gdje zapravo treba da počne povijest »Slučaja Delfin«. Jedna skupina, koju je predvodio zadrti konzervativac zadužen za »skidanje« traka snimljenih tajnim mikrofonima, čak je tvrdila da bi pravi datum bio prije šezdeset godina kad se »onaj gad nad gadovima, Bili Haydon« pojavio na svijetu pod izdajničkom zvijezdom. Već im je i samo Haydonovo ime kvarilo raspoloženje. Čini to čak i danas. Jer tog je istog Haydona još u Oxfordu zavrbovao onaj Rus, Karla, kao »krticu« ili »spavajućeg agenta« ili, običnijim iječnikom, agenta koji se potajno i duboko uvlači u neprijateljski tabor, da ih špijunira. I koji je pod Karlinim vodstvom ušao u njihove redove i špijunirao ih trideset ako ne i više godina. I čije je raskrinkavanje - tako je teklo njihovo rezoniranje - silom dovelo Britance na niske grane, u položaj fatalne ovisnosti o bratskoj američkoj službi koju su svojim čudnim žargonom nazivali »Rođacima«. Rođaci su posve izmijenili igru, reče zadrti tip: rekao je to istim tonom kao da žali što je u tenisu snaga istisnula ljepotu igre. I uništili je, rekoše njegovi sekundanti. Prema skromnijim umovima genezu je valjalo potražiti u trenutku kad je George Smiley raskrinkao Haydona, pa nakon toga postavljen za skrbnika izdane službe, što se dogodilo krajem studenog 1973. Georgea nitko nije mogao zaustaviti, napominjali su, kad bi ga Karla naljutio. Ostatak je bio neizbježan, govorili su. Jadni stari George: no kakva li uma pod svim tim teretom! Jedna učena duša, nekakav istraživač, ih »rovač« u žargonu, čak je pripito inzistirao na 26. siječnju 1841. kao prirodnom datumu, jer tada se izvjesni kapetan Elliot, u službi Kraljevske ratne mornarice, iskrcao s odredom mornara na maglovitu stijenu zvanu Hong Kong, na ušću Biserne rijeke, i proglasio je nekoliko dana kasnije britanskom kolonijom. Elliotovim dolaskom, nastavio je učeni svat, Hong Kong je postao sjedištem britanske trgovine opijumom s Kinom, a time i jednim od ekonomskih stupova Imperija. Da Britanci nisu izmislili trgovinu opijumom - rekao je, ne posve ozbiljno - ne bi bilo ni tog slučaja, ni zavjere, ni dividende: a prema tome ni renesanse Circusa nakon balkandownload.org BD4Y

izdajničkog pustošenja Billa Haydona. Međutim, skupina okorjelih - terenci na odmoru, instruktori i voditelji operacija koji su uvijek nešto zajedno šuškali - promatrala je to pitanje isključivo u operativnom smislu. Pripadnici te skupine isticali su Smileyjevo mukotrpno i lukavo pronalaženje Karlina »blagajnika« u Vientianeu; način kojim je Smiley obradio djevojčine prijatelje; i njegovo maherstvo u odnosu na moćnike Whitehalla koji su držali ključeve operativne kase i dijelili prava i dozvole u tajnom svijetu. Najviše od svega isticali su onaj divni trenutak kad je stao obrtati operaciju oko vlastite osi. Za te profesionalce slučaj Delfin je bila pobjeda tehnike. Ništa više. Prisilno vjenčanje s Rođacima smatrali su samo još jednim vještim profesionalnim potezom u dugoj i osjetljivoj partiji pokera. A što se tiče konačnog ishoda; do vraga. Kralj je mrtav, pa, živio novi kralj. Spor se nastavlja kad god se sastanu stari drugovi, iako se ime Jerryja Westerbyja, razumljivo, rijetko spominje. Istini za volju, povremeno ga netko izvuče na površinu - iz lude odvažnosti, sentimentalnih razloga ili jednostavno iz zaboravnosti - i atmosfera načas postaje napeta; no i to prođe. Tako se nedavno, na primjer, neki mladi stažist iz Circusove obnovljene Škole u Sarrattu zaletio za šankom rezerviranom za one ispod trideset. U Sarrattu su upravo bili uveli razvodnjenu verziju slučaja »Delfin« kao materijal za grupnu diskusiju, upotrijebili ga čak i za igranje uloga, i siroti je momak, kao pravi žutokljunac, bio izvan sebe od uzbuđenja što su ga uputili u takvu tajnu; - Ali, zaboga - prosvjedovaoje uživajući na trenutak u slobodi kakva se tu i tamo dopušta budalama i mornaričkim kadetima u oficirskoj blagovaonici - zaboga, zar nitko ne shvaća Westerbyjevu ulogu u cijeloj stvari? Ako je itko ponio glavni teret, onda je to bio Jerry Westerby. On je vodio napad. Nije li tako? Otvoreno govoreći? - Naravno, nije izustio ime »Westerby«, niti »Jerry«, među ostalim i zato što ih nije znao, već upotrijebio kriptonim kojim su Jerryja zvali u Školi za vrijeme diskusije o slučaju. Peter Guillam se pobrinuo da uhvati tu bez veze nabačenu loptu. Guillam je visok i čvrst i elegantan, i stažisti koji očekuju prvi raspored smatraju ga nekakvonj vrstom grčkog boga. - Westerby je bio štap koji je potakao vatru - izjavi on kratko prekinuvši tišinu. - Svaki bi terenac to znao, neki i vraški bolje. No momak još uvijek nije shvatio aluziju, pa je Guillam ustao i prišao mu, neobično blijed, i odrezao mu u uho da ode po još jednu čašu ako je može podnijeti, a nakon toga drži jezik za zubima nekoliko dana ili tjedana. Time se razgovor ponovo vratio na temu dragog starog Georgea Smileyja, svakako posljednjeg od pravih velikana, i na glasno razmišljanje o tome što li radi ovih balkandownload.org BD4Y

dana pošto je iznova otišao u mirovinu. Toliko je života vodio: tolika sjećanja u kojima će moći u miru uživati. Svi su se u tome slagali. - George je postigao pet puta više od nas - odano izjavi neka žena. Deset puta, složili su se. Dvadeset! Pedeset! Zahvaljujući hiperboli Westerbyjeva sjena je ponovo milosrdno nestala sa scene. U neku ruku, to se dogodilo i sjeni Georgea Smileyja. Eto, George je zaista divno prošao, govorili su. Što bi čovjek drugo i očekivao u njegovim godinama? Možda bi realnija polazna točka bila jedna tajfunska subota sredinom 1974. godine, u tri sata poslije podne, dok je Hong Kong zakračunavši sve otvore čekao slijedeći nasrtaj. U baru Kluba inozemnih dopisnika, desetak novinara, uglavnom iz bivših britanskih kolonija - Australaca, Kanađana, Amerikanaca - zezalo se i pilo, ljenčareći i šizeći nalik na kazališnu družinu bez junaka. Trinaest katova ispod njih, stari tramvaji i dvokatni autobusi bili su oblijepljeni blatnosmeđim znojem građevinske prašine i čađe tvorničkih dimnjaka u Kowloonu. Sitna, podmukla kišica bockala je sitne bazene ispred visokih hotela. A u muškom zahodu, prostoriji koja je u cijelom Klubu imala najljepši pogled na luku, mladi Kalifornijac Luke uranjao je lice u umivaonik, ispirući krv s usta. Luke je bio mišićav, krakat tenisač, starac od dvadeset i sedam godina, zvijezda u »ergeli« ratnih dopisnika svog časopisa sve do američkog povlačenja iz Sajgona. Tko ga je poznavao kao tenisača, teško bi ga mogao zamisliti kako radi nešto drugo, čak i kako pije. Zamišljao bi ga za mrežom kako se odmotava i bjesomučno smešira sve lopte; ili kako servira aseve između dvostrukih grešaka. Dok je sisao i pijuckao, misli su mu bile rastrgane pićem i blagim potresom mozga - Luke bi vjerojatno upotrijebio ratni izraz »rasprskane« - u nekoliko lucidnih dijelova. Jedan je dio bio zaokupljen djevojkom iz bara u Wanchaiju, zvala se Ella, zbog koje je opalio onu svinju policajca po nosu i pretrpio neizbježne posljedice: uz minimalni napor, navedeni viši inspektor Rockhurst, poznat inače kao Rocker, koji se u istom trenutku opuštao u uglu pokraj šanka nakon nedavnih naprezanja, nokautirao je Lukea i usput ga bolno opalio pod rebra. Drugi se dio bavio nečime što mu je tog jutra rekao njegov kineski kućegazda kad ga je posjetio da se potuži na buku Lukeova gramofona, i ostao da popije pivo. Nekakva senzacija, svakako. Ali kakva? Iznova je povratio, pa provirio kroz prozor. Džunke su bile privezane iza valobrana, a trajekt »Star« prestao je voziti. Na sidrištu se nazirala stara britanska fregata, i u Klubu se govorkalo da je Whitehall prodaje. balkandownload.org BD4Y

- Trebalo bi da se otisne na more - promrmlja zbunjeno, sjetivši se pomorskih saznanja što ih je napabirčio lutajući svijetom. - Fregate se otiskuju na more za tajfuna. Yes, sir. Bregovi su posivjeli poput škriljevca pod naslagama tmastih oblaka. Prije šest mjeseci gukao bi od užitka gledajući ovakav prizor. Luka, zaglušna buka, čak i neboderi nalik na visoke barake što su se pentrali od obale prema Peaku{1}: nakon Sajgona, Luke je bio požudno prigrlio cijeli taj prizor. No danas mu se pred očima ukazivala samo bogata britanska hrid, vlasništvo nekolicine unjkavih trgovaca čiji horizont nije prelazio liniju njihovih trbuha. I tako je Kolonija za njega postala isto ono što je već bila ostalim dopisnicima: aerodrom, telefon, praonica, krevet. Povremeno - ali nikada dugo - žena. Mjesto koje je moralo uvoziti čak i iskustvo. A što se tiče ratova kojih je već tako dugo bio rob, Hong Kong je od njih bio udaljen isto toliko koliko i London ili New York. Samo je Burza na njih simbolično reagirala, ali je subotom bila ionako zatvorena. - Hoćeš li preživjeti, šefe? - upita ga čupavi Kanađanin, ušavši u susjedni odjeljak. Njih dvojica zajedno su dijelili užitke Tetofenzive. - Hvala ti, dragi moj, osjećam se upravo sjajno - odvrati Luke najegzaltiranijim engleskim naglaskom što ga je smogao. Zaključio je da bi mu bilo zaista važno sjetiti se što mu je jutros uz pivo reako Jake Chiu, i odjednom, poput dara s neba, sjećanje mu proradi. - Sjećam se! - drekne. - Isuse, kauboju, sjećam se! Luke, ti se sjećaš! Moj mozak! Radi! Narode, saslušajte Lukea! - Mani ga - savjetovao ga je kauboj. - Vani je danas opasno, šefe. Što god bilo, mani ga se. No Luke je već nogom otvorio vrata i uletio u bar širom raširenih ruku. - Hej! Hej! Narode! Nitko se nije ni pomaknuo. Luke dlanovima zakrili usta. - Slušajte, pijane skitnice, imam novosti. To je fantastično. Dvije boce skoča dnevno a mozak kao britva. Dajte mi zvono. Ne pronašavši zvono, zgrabio je kriglu i počeo njome lupati po ogradi uz šank, izlijevajući pivo. No i tada, samo mu je patuljak poklonio jedva zamjetnu pažnju. - No, što se dogodilo, Lukie? - otegnuto kroz nos zacvili patuljak glasom pedera iz Greemvich Villagea. - Zar je Big Moo opet dobio štucavicu? Srce mi puca. U žargonu Kluba Big Moo je bio guverner, a patuljak je bio šef Lukeova dopisništva. Patuljak je bio mlohavo, mrzovoljno stvorenje neuredne kose koja balkandownload.org BD4Y

mu je u crnim vlažnim pramenovima padala preko lica, i pomalo neugodne navike da bešumno iskrsne uz tebe. Prije godinu dana dva Francuza, inače rijetki gosti u Klubu, gotovo su ga ubili zbog slučajne primjedbe o porijeklu gužve u Vijetnamu. Odveli su ga u dizalo, razbili mu vilicu i slomili nekoliko rebara, tresnuli ga kao vreću u prizemlje i vratili se da dovrše piće. Ubrzo zatim Australijanci su ga slično obradili kad ih je glupo optužio zbog simboličnog australskog angažmana u ratu. Natuknuo je da se vlada u Canberri nagodila s predsjednikom Johnsonom da australske momke drži u Vung Tauu, što je bio pravi piknik, dok su se Amerikanci zaista krvili na bojištu. Za razliku od Francuza Australijancima se nije odlazilo ni do dizala. Jednostavno su patuljka prebili kao mačku tamo gdje se našao, a kad je pao dodali su za svaki slučaj još nekoliko udaraca. Nakon toga naučio je kad se valja kloniti nekih ljudi u Hong Kongu. Na primjer, u doba uporne magle. Ili kad su vodu puštali samo četiri sata dnevno. Ili za tajfunske subote. Inače je Klub bio prilično prazan. Zbog prestiža vrhunski dopisnici su se ionako držali podalje od njega. Nekoliko poslovnih ljudi koji su dolazili radi novinarske atmosfere, i nekoliko djevojaka koje su dolazile radi muškaraca. Nekoliko televizijskih »ratnih turista« u imitaciji borbene uniforme. A u svom uobičajenom uglu strašni Rocker, policijski viši inspektor, ranije na dužnosti u Palestini, Keniji, Malaji, otocima Fidži, neumoljivi veteran, s pivom, jednim nizom ponešto pocrvenjelih zglobova prstiju, i subotnjim izdanjem South China Morning Posta. Govorilo se da Rocker dolazi radi statusa. Veliki stol u sredini, koji je radnim danom bio rezervat United Press Intemationala, zauzeo je Shanghai Junior Baptist Conservative Bowling Club, pod predsjedanjem starog Crawa, Australca, zaokupljen uobičajenim subotnjim turnirom. Natjecali su se bacajući savijeni ubrus preko prostorije, a cilj je bio smjestiti ga na policu za vinske boce. Kad god bi netko u tome uspio, ostali natjecatelji bi kupili bocu i pomogli mu da je popije. Stari Craw je gunđajući izdavao naređenja za paljbu dok je postariji šangajski konobar, Crawov miljenik, umorno kupio ubruse i posluživao nagrade. Tog dana natjecanje nije bilo strastveno kao obično, a nekima od članova nije se čak dalo ni bacati ubrus. Unatoč tome, Luke je tu skupinu odabrao za publiku. - Žena Big Mooa ima štucavicu - gnjavio je patuljak. - Konj žene Big Mooa ima štucavicu! Konjušar konja žene Big Mooa ima štucavicu! Brat konjušara… Luke je krupnim koracima prišao k stolu, s treskom skočio na njega razbivši pri tom nekoliko čaša i lupnuvši glavom o strop. Napola čučnut, s južnim prozorom u pozadini, odudarao je od svega: u pozadini mračna magla i mračna sjena Peaka, dok je prednji plan odjednom ispunio div. No, i dalje su bacali i balkandownload.org BD4Y

pili, kao da ga ne vide. Samo je Rocker bacio kratak pogled prema Lukeu prije no što je liznuo krupni palac i prešao na stranu sa stripovima. - Treća runda - naredi Craw nedvojbenim australskim naglaskom. - Kanadski brate, pripremi se za paljbu. Čekaj, dripče jedan. Pali. Svijeni ubrus proletio je zrakom prema polici, u visokoj putanji. Na trenutak je pronašao kutak, ostao vi§iti na polici, a tada pao na pod. Patuljak je podbadao Lukea i on stane toptati po stolu s kojeg je palo još nekoliko čaša. Publici je napokon bilo dosta. - Vaše milosti - uzdahne stari Craw - molim vas tišinu za svog sina. Nešto mi kaže da bi nam se htio obratiti. Brate Luke, danas ste nekoliko puta prekršili mir, i ako to još jednom učinite, past ćete u našu nemilost. Govorite jasno i sažeto ne izostavljajući ni jednu jedinu pojedinost, ma kako sitna bila, a nakon toga se smirite, sir. U neumornoj potrazi za mitovima što su ih jedan drugome pripi- šivali, stari Craw je bio njihov Ancient Mariner.{2} Craw je istresao više pijeska iz svojih kratkih hlača, govorili su, nego što će ga većina njih ikada preći; i imah su pravo. U Sangaju, gdje je započela njegova karijera, bio je teaboy i mjesni urednik jedinih engleskih novina u toj luci. Od tog vremena izvještavao je o borbi komunista protiv Cang Kaj Šeka, o borbi Čanga protiv Japanaca, i o borbama Amerikanaca protiv praktički svakog. Craw im je pružao osjećaj povijesti u tom mjestu bez korijenja. Stil njegova govora, koji bi za tajfuna znao opravdano teško pasti i najokorjelijima, bio je nepatvoreni ostatak tridesetih godina kad je većina novinara na Dalekom istoku bila iz Australije, a Vatikan se, tko zna zbog čega, umiješao u žargon njihove zajednice. I tako je Luke, zahvaljujući starom Crawu, napokon dobio priliku da iznese svoju novost. - Gospodo!… Patuljče, dotepenče jedan prokleti, pusti mi nogu!… Gospodo… - Zastao je i maramicom obrisao usta. - Kuća poznata pod imenom High Haven je na prodaju, a njegova milost Tufty Thesinger je uhvatio maglu. Ništa se nije dogodilo, no nije mnogo ni očekivao. Novinari nisu skloni iznenađenim povicima, čak ni nevjerici. - High Haven - ponovi zvonko Luke - je na dražbi. Mister Jake Chiu, dobro poznati i omiljeni vlasnik nekretnina, vama poznatiji kacj moj osobni gnjevni kućegazda, dobio je nalog od veličanstvene vlade Njena veličanstva da proda High Haven. Drugim riječima, da ga nekome utrapi. Pusti me, kopile poljsko, ubit ću te! Patuljak ga je gurnuo sa stola. Mahnuo je dugim rukama i okretno skočio, i samo ga je to spasilo ćzljede. Ležeći na podu, Luke nastavi psovati napadača. U međuvremenu Craw je krupnu glavu okrenuo prema Lukeu, i netremice ga balkandownload.org BD4Y

zlokobno gledao vlažnim očima kao da nikada ne misli prestati. Luke se počeo pitati nije li prekršio neki od Crawovih mnogobrojnih zakona. Craw je bio složena i osamljena ličnost, kao što su to dobro znali svi za stolom. Pod namjerno grubim ponašanjem krila se ljubav za Istokom koja bi ga, čini se, povremeno zgrabila čvršće no što bi mogao izdržati, pa bi mjesecima jednostavno nestao iz opticaja lutajući privatnim putovima poput mrzovoljna slona sve dotle dok se s njim nije iznova dalo živjeti. - Ne blebećite, vaša milosti, molim vas - javi se napokon Craw i zapovjednički zabaci glavu. - Suzdržite se od lijevanja kaljuže u zdravu vodu, moj gospodine! High Haven je špijunsko gnijezdo. Već je godinama špijunsko gnijezdo. Jazbina risookog majora Tuftyja Thesingera, bivšeg člana puka Her Majesty’s Rifles i današnjeg Lestradea hongkonškog Yarda. Tufty ne bi hvatao maglu. On je špijun, ne curica. Dajte mom sinu nešto za piće, monsignor - to je bilo upućeno šangajskom barmenu - misli mu lutaju. Craw ponovo izusti naredbu za paljbu, i Klub se vratio svojim intelektualnim zanimacijama. Zapravo, Lukeove velike špijunske senzacije nisu bile ništa posebno ni novo. Već ga je dugo bio glas propalog stručnjaka za špijune, i svi su se njegovi tragovi bez razlike pokazali lažnima. Nakon Vijetnama glupi je momak viđao špijune pod svakim krevetom. Vjerovao je da oni upravljaju svijetom, i dobar dio svog slobodnog vremena, kad je bio trijezan, provodio bi motajući se među bezbrojnim bataljonima loše prerušenih stručnjaka za Kinu i još gorima, od kojih je vrvio golemi američki konzulat gore na brijegu. I zato, da dan nije bio tako apatičan, sve bi vjerojatno završilo na tome. No, patuljak je ipak u Lukeovim riječima vidio priliku za zabavu, i nije ju ispustio: - Kaži nam, Lukie - započe i čudnim pokretom iskrene dlanove - prodaju li High Haven sa sadržajem ili sa stvarnim stanjem? Tim je pitanjem zaradio pljesak. Je li High Haven vrijedio više sa svojim tajnama ili bez njih? - Prodaju li ga s majorom Thesingerom? - nastavi južnoafrički fotograf otužnim, monotonim glasom, izazvavši ponovo smijeh, iako nimalo srdačniji. Fotograf je bio neprijatno stvorenje, kratko podšišan i izgladnio, a lice mu je bilo rupičasto poput bojišta kojima je poput duha volio tumarati. Bio je iz Cape Towna, ali su ga zvali Deathwish the Hun. Pričalo se da će ih sve pokopati jer ih je pratio poput njemaka. Nekoliko minuta razgovor je skrenuo s Lukeove novosti i utonuo u poplavu priča o majoru Thesingeru i imitacija majora Thesingera, u kojima su sudjelovali svi osim Crawa. Podsjetili su se da se major prvi put pojavio u balkandownload.org BD4Y

Koloniji kao uvoznik, s nekakvim budalastim lažnim poslom u luci; no već šest mjeseci kasnije, posve nevjerojatno, premjestili su ga na popis službenih lica i, zajedno s njegovim štabom blijedih činovnika i mlohavih, dobro odgojenih službenica, prebacili u navedeno špijunsko gnijezdo kao nečiju zamjenu. Naročito su opisivali njegove ručkove tete-a-tete na koje su bili pozvani, kako se pokazalo, ovom ili onom prilikom praktički svi prisutni novinari. Ručkovi što su završavali usiljenim prijedlozima, uz konjak, i obuhvaćali između ostalog i divno formulirane rečenice poput: - Slušajte, stari moj, ako slučajno naletite na nekog zanimljivog Kineza s one strane rijeke, znate što mislim, nekoga tko bi nešto mogao znati, slijedite li me - samo se sjetite High Havena! - Slijedio je magični telefonski broj, broj telefona »koji zvoni samo na mom stolu, nema posrednika, magnetofona, ha?«, broj što ga je najmanje pola tuceta njih imalo u svojim rokovnicima: - Eto, zapišite ga na manšeti, pretvarajte se da je to nekakav datum ili djevojka ili nešto slično. Može? Hong Kong pet-nula-dva-četiri… Pošto su jednoglasno otpjevali brojke, zašutjeli su. Negdje je sat otkucao tri i petnaest. Luke polagano ustane i otrese p^šinu s traperica. Stari šangajski konobar napustio ie položaj uz policu za boce i posegao za jelovnikom, u nadi da će netko možda jesti. Načas ih je obuzela neodlučnost. Dan je propao. Propao je već s prvim džinom. U pozadini se začulo duboko mrmljanje: Rocker je sebi naručivao velikodušan ručak: - I donesi mi hladno pivo, hladno, jesi li čuo, boy? Hajde, hop-hop! - Eto, Lukie - uzvikne patuljak i ustukne. - Eto kako ćeš zaraditi Pulitzera. Čestitam, dragi. Senzacija godine. - Uf, nosite se do vraga, svi zajedno - nemarno reče Luke i krene prema šanku gdje su sjedile dvije djevojke blijedožute puti, vojničke kćerke u lovu za plijenom. - Jake Chiu mi je pokazao službeno pismo, bogamu. U ime Njezina veličanstva. S prokletim grbom na vrhu, lavom kako ševi kozu. Zdravo, ljepotice, sjećate me se? Ja sam onaj ljubazni striček koji vam je kupio lilihip na sajmu. - Thesinger se ne javlja - sumorno zatuli Deathwish držeći telefonsku slušalicu u ruci. - Nitko se ne javlja. Ni Thesinger ni njegov dežurni. Isključili su liniju. - Zbog uzbuđenja, a možda i monotonije, nitko nije zapazio da je Deathwish kliznuo do telefona. Do tog trenutka stari je Craw sjedio, mrtav kao dodo. Odjednom je naglo podigao glavu. - Zovi još jednom, budalo - naredi, oštro poput narednika na strojevoj obuci. balkandownload.org BD4Y

Deathwish slegne ramenima i još jednom nazove Thesingerov broj, praćen pogledima nekolicine koji su mu se pridružili. Craw se nije micao promatrajući ga sa svog mjesta. Thesinger je imao dva telefona. Deathwish pokuša s drugim, ali rezultat nije bio ništa bolji. - Nazovi centralu - naredi Craw s drugog kraja prostorije. - Ne stoj tamo kao trudna usidjelica. Nazovi centralu, afrički majmune! Broj je isključen, reče službenik na centrali. - Kada je isključen, čovječe? - izusti Deathwish u slušalicu. Nema dodatnih informacija, reče centrala. - Možda onda imaju novi broj, hej? - tulio je Deathwish u telefon nesretnom telefonistu. Nikada ga nisu vidjeli toliko uzbuđenog. Život je Deathwishu bilo ono što se događa s drugog kraja foto-aparata: njegova se strast mogla pripisati samo tajfunu. Centrala nije dobila nikakve informacije o drugom broju. - Nazovi »Usko grlo« - naredi Craw, sad već bijesno. - Nazovi svakog prokletog protokolaša u Koloniji! Deathwish neodlučno strese glavom. »Usko grlo« je bio službeni predstavnik vlade, stvorenje koje su svi bez razlike mrzili. Nazivati ga radi bilo čega značilo je blamirati se. - Daj ga meni - reče Craw i, ustavši, odgurne ih u stranu da priđe telefonu i primi se turobnog udvaranja »Uskom grlu«. - Ovdje vaš odani Craw, sir, na usluzi. Kako je vaša eminencija, tjelesno i duševno? Drago mi je, sir, drago. A gospođa supruga i dječica, sir? Svi dobro papaju, nadam se? Nema skorbuta ni tifusa? Dobro. Eto, pitam se ne biste li bili tako milosrdni da mi kažete zašto je, bogamu, Tufty Thesinger uhvatio maglu? Promatrali su ga, ali lice mu se ukrutilo poput stijene i na njemu se nije moglo ništa pročitati. - Što i vama želim, sir! - frkne Craw napokon i tresne slušalicu na viljušku tako daje cijeli stol odskočio. Okrenuo se zatim šangajskom konobaru. - Monsignore Goh, sir, učinite mi uslugu i naručite benzinskog magarca! Vaše milosti, dižite guzice, svi zajedno! - Zašto, bogamu? - upita patuljak nadajući se daje i on obuhvaćen naređenjem. - Radi reportaže, ti balavi kardinalčiću, radi reportaže, vi bludne, alkoholizirane milosti! Radi bogatstva, slave, žena i dugovječnosti! Nitko nije mogao shvatiti što se krije iza njegova mračnog raspoloženja. - Zar ti je »Usko grlo« rekao nešto zaista tako loše? - javi se čupavi kanadski kauboj sav smeten. balkandownload.org BD4Y

- Da, što je rekao, brate Craw? - javi se poput jeke i patuljak. - Rekao je no comment - dostojanstveno odvrati Craw kao da te riječi nanose najpodliju ljagu njegovoj profesionalnoj časti. I tako su krenuli uzbrdo prema Peaku ostavljajući samo tihu većinu pijanaca njihovu miru; nemirni Deathwish, dugonogi Luke, čupavi kanadski kauboj, neobično upadljiv sa svojim meksičkim revolucionarnim brkovima, patuljak, kao i uvijek priljepak, i, napokon, stari Craw i one dvije vojničke djevojke: plenum Shanghai Junior Baptist Conservative Bowling Cluba, prema tome, uz dodatak dama - iako su članovi Kluba bili zakleti neženje. Na opće čuđenje, veseli kantonski vozač ih je sve poveo, trijumf razigranosti nad fizikom. Štoviše, pristao je da im napiše tri potvrde na puni iznos tarife, po jednu za svaki zastupljeni list, što do tada, koliko je poznato, nije učinio nijedan hongkonški taksist. Bio je to dan koji je raskrstio sa svim presedanima. Craw je sjedio sprijeda, glave prekrivene slavnim mekim slamnatim šeširom s bojama Etona na vrpci što mu ga je oporučno ostavio neki prijatelj. Patuljka su zgužvali na ručicu mjenjača, preostala trojica sjedila su straga, a dvije djevojke na Lukeovu krilu, tako da je teško vadio rupčić da obriše usta. Rocker se nije udostojao da im se pridruži. Strpao je ubrus pod ovratnik, pripremajući se za klupsku pečenu janjetinu s umakom od metvice i gomilom krumpira. - I još jedno pivo! Ali ovaj put hladno, jesi li me čudo, boy? Hladno i hophop! No čim se situacija raščistila, Rocker se također poslužio telefonom i razgovarao s nekim na vlasti, samo sigurnosti radi, iako su se složili da se ništa ne može učiniti. Taksije bio crveni »mercedes«, posve nov, ali nema puta koji ne može uništiti auto brže od ceste do Peaka, đok vozilo beskonačno puzi a uređaj za klimatizaciju radi punom parom. Vrijeme je i dalje bilo odvratno. Dok je auto polako stenjao pokraj betonskih klisura, progutala ih je magla, tako gusta da bi se čovjek mogao njome ugušiti. Kad su izišli iz nje, bilo je još gore. Vrh je obavio vrući, nepomični zastor, natopljen smradom benzina i zasićen bukom iz doline. Vlaga je lebdjela zrakom u vrućim, sitnim rojevima. Po vedru danu odavde se pružao pogled na obje strane, jedan od najljepših vidika na svijetu: sjeverno na Kowloon i plave bregove New Territories što su skrivali osam stotina milijuna Kineza koji nisu bili počašćeni britanskom vlašću; južno na zaljeve Repulse i Deep Water i otvoreno Kinesko more. Na kraju krajeva, High Haven je izgradila Kraljevska ratna mornarica, dvadesetih godina, sa svom veličanstvenom naivnošću koja joj je toliko bila svojstvena, da prima i pruža osjećaj moći. No tog poslijepodneva, da kuća nije bila okružena drvećem i u balkandownload.org BD4Y

udolini gdje je drveće raslo visoko nastojeći doprijeti do neba, i da drveće nije odagnalo maglu, ne bi imali što gledati osim dva bijela betonska stupa sa zvoncima označenima »dan« i »noć«, i lancima okovana vrata što su ih nosili stupovi. Međutim, zahvaljujući drveću jasno su vidjeli kuću, iako je bila uvučena pedesetak metara od ceste. Mogli su razabrati žlijebove, stepenice za slučaj požara i radio-antene, i diviti se zelenoj kupoli koju je kući dodala japanska armija tokom četverogodišnjeg boravka. Vodeći povorku u želji da bude prihvaćen, patuljak je pritisnuo zvonce s oznakom »dan«. U stup je bio ugrađen zvučnik i svi su u njega buljili čekajući da nešto kaže, ili, kako bi Luke rekao, da počne bljuv^ti pare opijuma. Na cesti kantonski je vozač uključio radio do daske slušajući beskonačno zavijanje kineske ljubavne pjesme. Na drugom stupu nije bilo ničeg osim mjedene ploče na kojoj je pisalo »Štab za vezu oružanih snaga«, Thesingerov prozirni lažni posao. Deathwish je izvukao foto-aparat i stao metodično fotografirati, kao da se našao na jednom od svojih rodnih bojišta. - Možda subotom ne rade - natukne Luke dok su i dalje čekali, na što mu Craw odvratf da ne govori gluposti: špijuni rade osam dana tjedno od nula do dvadeset i četiri sata, reče. Isto tako, nikad ne jedu, osim Tuftyja. - Dobar vam dan - govorio je patuljak. Pritisnuvši noćno zvonce, približio je iskrivljene crvene usne otvoru zvučnika i oponašao naglasak engleskih viših slojeva što mu je, to mu valja priznati, išlo iznenađujuće dobro. - Zovem se Michael Hanbury-Steadly-Heamoor, i osobno sam trčkaralo Big Mooa. Htio bih, pliss razgovarati s majorom Thesingerom radi pomalo hitne stvari, pliss, možda major nije zamijetio pečurkasti oblak, čini se nad Bisernom rijekom, koji kvari Big Moou golf. Fala vam. Budite ljubazni pa otvorite vrata. Jedna od plavuša uahihoće. - Nisam znala da je Steadly-Heamoor - reče. Napustivši Lukea djevojke su se pripile čupavom Kanađaninu za ruku i stalno mu nešto šaptale u uho. - On je Rasputin - reče diveći se jedna od njih gladeći ga straga po bedru. - Gledala sam film. Pljunuti Rasputin, zar ne, Kanada? Svi su zatim otpili iz Lukeove pljoske, pregrupirali se i pitali se što da učine. Iz parkiranog taksija i dalje je, ne obazirući se ni na što, dopirala kineska ljubavna pjesma, ali zvučnici na stupovima su šutjeli. Patuljak pritisne istodobno oba zvonca i okuša sreću alkaponeovskom prijetnjom. - Slušaj, Thesingeru, znamo da si u kući. Iziđi s rukama iznad glave, gol, baci bodež - hej, pazi, govedo jedno glupo! balkandownload.org BD4Y

Kletva nije bila namijenjena ni Kanađaninu ni starom Crawu - koji je uzmicao prema drveću, valjda da zadovolji fiziološku potrebu - već Lukeu koji je odlučio da se silom uvuče u kuću. Vrata sa stupovima bila su na blatnjavom proširenju ceste, zaklonjena drvećem s kojeg je stalno kapalo. S druge strane ceste stajala je hrpa tek nabacana smeća. Prišavši smeću ne bi li pronašao kakav vrijedan trag, Luke iskopa željeznu šipku u obliku slova S. Dovukavši je do vrata, iako je nedvojbeno težila tridesetak funti, ako ne i više, uzdignuo ju je objema rukama iznad glave i počeo udarati po šipkama na vratima, na što su vrata počela odzvanjati poput napuklog zvona. Deathwish je kleknuo na koljeno i na upalom licu ukaže mu se iskrivljeni, mučenički smiješak dok je snimao prizor. - Brojim do pet, Tufty - zaurla Luke i još jednom tresne po vratima. Jedan… - Ponovo je udario. - Dva… Iznad njih iz drveća je uzletjelo miješano jato ptica - neke od njih bile su vrlo velike - i polako počelo kružiti, ali su tutnjava iz doline i tresak Lukeovih udaraca prigušili njihove vriskove. Taksist je plesao oko taksija, plješćući i smijući se, zaboravivši ljubavnu pjesmu. Što je bilo još čudnije - s obzirom na vrijeme - pojavila se cijela kineska obitelj, gurajući ne jedna već dvoja kolica, i također prasnula u smijeh, čak i najmanje dijete, prekrivši rukama usta da sakriju zube. Sve dok odjednom kanadski kauboj nije dreknuo, stresao sa sebe djevojke i prstom pokazao kroz vrata. - Boga mu miloga, što to Craw radi? Stari lešinar je preskočio žicu. Ako je do tada i postojao osjećaj za mjeru, sad je potpuno nestao. Sve je obuzelo kolektivno ludilo. Piće, mračni dan, klaustrofobija - sve im je to udarilo u glavu. Djevojke su razuzdano milovale Kanađanina, Luke je i dalje lupao po vratima, Kinezi su urlali od smijeha, sve dok se magla božanskom pravodobnošću nije digla i ukazalo nebo zastrto plavocrnim hramovima oblaka iz kojih je drveće zapljusnula bujica kiše. Trenutak kasnije zapljusnula je i njih, smočivši ih do kože u prvom naletu. Odjednom polugole, djevojke su hihoćući i vrišteći pobjegle prema »mercedesu«, ali muška vrsta nije odstupala - čak ni patuljak - već je i dalje zurila kroz vodeni zastor u nedvojbenu priliku Crawa, Australca, sa starim itonskim šeširom na glavi, kako stoji uz kuću, zaklonjen trijemom koji je, čini se, bio namijenjen biciklima, iako bi se samo luđak uputio biciklom na Peak. - Craw! - vrištali su. - Monsignore! Hulja nam je zbrisala! Šum kiše bio je zaglušan i činilo se da će grane popucati od njene siline. Luke je odbacio svoj suludi bat. Čupavi kauboj je pošao prvi, Luke i patuljak za njim, dok je na začelju bio Deathwish sa svojim smiješkom i foto-aparatom, balkandownload.org BD4Y

stalno čučeći i šepesajući dok je naslijepo fotografirao. Kiša se cijedila s njih kako je htjela, pljuskajući im u crvenim potočićima oko gležnjeva dok su slijedili Crawov trag uz obronak gdje se buci pridružilo kreketanje žaba rikača. Popeli su se uz greben obrastao paprati, klizeći se zaustavili pred ogradom od bodljikave žice, provukli se kroz razmaknute redove i preskočili plitki jarak. Kad su stigli do njega, Craw je zurio u zelenu kupolu dok mu je kiša unatoč slamnatom šeširu veselo tekla bradom, preobražavajući njegovo uredno svijetlosmeđe odijelo u pocrnjelu bezobličnu tuniku. Stajao je kao hipnotiziran i zurio, zabačene glave. Najprije je progovorio Luke koji ga je najviše volio. - Vaša milosti? Hej, probudi se! To sam ja: Romeo. Boga mu dragoga, što mu je? Odjednom zabrinut Luke mu obazrivo dotakne ruku. No Craw je i dalje šutio. - Možda je umro na nogama - natukne patuljak dok je Death- ' wish, cereći se, fotografirao Crawa da iskoristi tu sretnu, rijetku priliku. Craw se polako pribrao, poput starog boksača. - Brate Luke, dugujemo ti zaista ispriku - promrmlja. - Odvedimo ga u taksi - reče Luke i počne krčiti put, no stari se momak nije htio pomaknuti. - Tufty Thesinger. Dobar tragač. Nikakav letač - nije bio dovoljno lukav za to - ali dobar tragač. - Tufty Thesinger, počivao u mira - nestrpljivo će Luke. - Idemo. Patuljče, makni guzicu. - Pijan je kao daska - javi se kauboj. - Razmotri tragove, Watsone - nastavi Craw pošto je još jednom zastao da razmisli dok ga je Luke vukao za rukav a kiša sve jače lijevala. - Obrati najprije pažnju na prazne prozorske okvire odakle su prijevremeno iščupali uređaje za klimatizaciju. Štedljivost je, sine moj, pohvalna krepost, naročito, ako smijem reći, kod špijuna. Vidiš li tamo onu kupolu? Pažljivo je prouči, gospodine moj. Tragovi kao ogrebotine. Nisu to, avaj, tragovi nogu divovskog psa, već tragovi što ih je ostavila izbezumljena evropska ruka čupajući radio-antenu. Jesi li ikada čuo za špijunsku kuću bez radio-antene? Kao kupleraj bez klavira. Pljusak je dostigao krešendo. Golome kapi prštale su oko njih poput sačme. Na Crawovu licu nazirali su se svakojaki osjećaji o kojima je Luke mogao samo nagađati. Duboko u duši učinilo mu se da Čraw zaista umire. Luke je imao malo prilike vidjeti prirodnu smrt, pa je stoga budnim okom čekao neće li i to doživjeti. - Možda ih je samo zgrabila hongkonška groznica pa su strugnuli - reče, pa balkandownload.org BD4Y

ga ponovo pokuša odvući prema automobilu. - Lako moguće, vaša milosti, doista vrlo lako moguće. Ovo je svakako doba lakoumnih, neobuzdanih postupaka. - Kući - reče Luke i energično ga povuče za ruku. - Mjesta, vi tamo. Ide ranjenik. No starac je još jednom tvrdoglavo zastao da posljednji put pogleda špijunsku kuću što se nejasno nazirala kroz oluju. Kanadski kauboj je prvi poslao svoj dopis, koji je zasluživao bolju sudbinu. Napisao ga je te noći dok su djevojke spavale u njegovu krevetu. Činilo mu se da bi reportaža išla najbolje kao članak za časopis, prije nego kao neposredna novost, pa ju je uobličio oko Peaka općenito, koristeći se Thesingerom samo kao fiksnom točkom. Objasnio je kako je Peak po tradiciji hongkonški Olimp - »što ti je više obitavalište na Peaku, to ti je viši položaj u društvu« - i kako su bogati britanski trgovci opijumom, osnivači Hong Konga, bježali na Peak da pobjegnu od kolere i groznica grada; kako je čak prije nekoliko desetljeća osoba kineske rase morala imati propusnicu da bi kročila nogom na Peak. Opisao je povijest High Havena, pa napokon reputaciju koju je uživao, poticanu kineskom štampom, kao đavolja kuhinja britanskih imperijalističkih zavjera protiv Maoa. No sad je preko noći kuhinja zatvorena, a kuhari su pobjegli. - Još jedna pomirljiva gesta? - pitao se u članku. - Politika popuštanja? Dio opće britanske politike ustupaka prema kopnenoj Kini? Ili jednostavno još jedan znak da Britanci, u jugoistočnoj Aziji kao i posvuda, moraju sići s vrha svoje planine? Pogriješio je odabravši engleske nedjeljne novine s velikim tiražom koje su obično tiskale njegove članke. Pretekla ga je »D-notice«, zabrana objavljivanja materijala važnih za nacionalnu sigurnost, što se očigledno odnosilo i na svako spominjanje nedavnih događaja. - Žalimo, ne možemo objaviti vašu lijepu reportažu o Havenu - telegrafirao mu je urednik i stavio je odmah ad acta. Nekoliko dana kasnije, kad se kauboj vratio u svoju sobu, ustanovio je da ju je netko temeljito prerovao. Isto tako, telefon kao da mu je nekoliko tjedana patio od laringitisa, pa nije nikada razgovarao a da pri tom ne doda pokoju opscenu primjedbu u vezi s Big Moom i s njegovom svitom. Luke se vratio kući pun ideja, okupao se, popio more crne kave i prihvatio se posla. Telefonirao je avionskim kompanijama, vezama u upravi Kolonije i cijeloj vojsci blijedih, prezalizanih poznanika u konzulatu Sjedinjenih Država balkandownload.org BD4Y

koji su ga razbjesnili svojim lukavim i delfijskim odgovorima. Gnjavio je ljude iz špediterskih firmi koje su se bavile prijevozom pokućstva i obično radile za vladu. Do deset sati te večeri Luke je, kako je rekao patuljku kojemu je također telefonirao, »provjerio na pet različitih načina« da su Thesinger, njegova žena i sve osoblje High Havena napustili Hong Kong rano ujutro u četvrtak i otputovali u London. Usput je sretnim slučajem saznao da će i Thesingerov pas, bokser, u toku tjedna poći za njim teretnim avionom. Ispisavši nekoliko bilješki, Luke je sjeo za pisaći stroj, izlupao nekoliko redaka i presušio, kao što je i očekivao. Počeo je na brzinu, glatko: - Danas se novi oblak skandala nadvio nad problemima opsjednutu i neizabranu vladu posljednje britanske kolonije u Aziji. Još se nisu ni ohladila posljednja otkrića o mitu u policiji i upravi, a već se saznaje da je kratkim postupkom zatvoren otočki najtajniji establishment, High Haven, baza britanskih zaplotnjačkih pothvata protiv Crvene Kine. I tu je, opsovavši i gotovo zaridavši od nemoći, stao i zario lice u ruke. More je mogao izdržati. Nakon toliko rata znao se buditi, tresući se i znojeći od neizrecivih vizija, osjećajući u nosnicama zadah napalma na ljudskom mesu: tješila ga je donekle činjenica što su mu brane osjećaja popustile nakon tolikog pritiska. Katkada bi, u takvim trenucima, žudio za slobodnim vremenom koje bi mu dopustilo da ponovo stekne moć građenja. Ako su more bile potrebne da ga vrate među normalne ljude, mogao ih je prigrliti sa zahvalnošću. Ali ni u najgoroj mbri nije mu nikad padalo na pamet da će pišući ocatu izgubiti sposobnost pisanja o miru. Punih šest noćnih sati Luke se borio s tim užasnim osjećajem mrtvila. Ponekad bi se sjetio starog Crawa kako stoji dok kiša lijeva s njega i izriče svoj pogrebni govor: možda je to bila reportaža? No tko je ikada napisao reportažu na osnovi čudnog humora kolege piskarala? Ni patuljčeva sfaširana verzija nije imala mnogo uspjeha, što je patuljka prilično ozlovoljilo. Na izgled, reportaža je sadržavala sve što se tražilo. Zezala se na račun Britanaca, očigledno je spominjala špijune, i barem jednom oslobodila Ameriku imagea krvnika, jugoistočne Azije. Međutim, nakon pet dana čekanja odgovorili su mu samo da ne zabada nos tamo gdje mu nije mjesto i da prestane okolo trubiti. I tako je ostao stari Craw. Iako je to bila samo popratna predstava u odnosu na glavnu akciju, tempiranje onoga što je Craw učinio i onoga što nije učinio ostaje i dan-danas impresivan pothvat. Tri tjedna nije ništa napisao. Bilo je sitnica koje je mogao poslati, ali mu se nije dalo. Luke se ozbiljno zabrinuo za nj, i isprva mu se činilo da Craw i dalje tajnovito tone u nepovrat. Nestalo je balkandownload.org BD4Y

razmetljiva ponašanja, ljubavi za drugarstvom. Postao je otresit, povremeno čak i krajnje neljubazan, i izderavao se lošim kantonskim dijalektom na konobare, čak i na svog miljenika Goha. Postupao je s članovima Shanghai Bowling Cluba kao s najgorim neprijateljima, podsjećajući ih na navodna omalovažavanja koja su davno zaboravili. Dok je sam sjedio kod prozora, nalikovao je na starog boulevardiera kojega su zadesila teška vremena, zagrižljiv, povučen, trom. A tada je jednoga dana nestao, i kad je Luke zabrinuto nazvao njegov stan, stara amah mu je rekla »viski papa bjež-bjež London blzo«. Bilo je to čudno, sitno stvorenje i Luke joj nije previše vjerovao. Neki dosadni Nijemac, vanjski suradnik Der Spiegela, spomenuo je da je vidio Crawa u Vientianeu kako pijančuje u baru hotela »Constellation«, no Luke je i tu dvojio. Poznavanje Crawa bio je uvijek sport za upućene, a povećanje općeg fonda saznanja bila je i stvar prestiža. A onda, jednog ponedjeljka, stari se momak ušetao u Klub u svom bež odijelu s vrlo lijepim cvijetom u zapučku, iznova pun smiješka i anegdota, i primio se reportaže o High Havenu. Potrošio je dosta novaca, više no što bi mu njegov list obično priznao kao troškove. Otišao je na nekoliko veselih ručkova s elegantnim Amerikancima iz američkih agencija neodređenih naslova; Luke je poznavao neke od tih Amerikanaca. S famoznim slamnatim šeširom na glavi, Craw je svakog pojedinačno vodio u mirne, dobro odabrane restorane. U Klubu su ga napadali zbog podilaženja diplomatima, što je bio ozbiljan zločin, ali je Craw u tome uživao. Zatim ga je put odveo u Tokio na nekakav sastanak stručnjaka za Kinu, i vjerojatno je taj posjet iskoristio da provjeri druge dijelove reportaže koju je polako oblikovao. Nedvojbeno je na tom sastanku zamolio stare prijatelje da mu iščeprkaju kakav podatak ili dva kad se vrate kući u Bangkok, Singapur ili Tajpei, ili odakle su već dolazili, a oni su mu izišli u susret jer su znali da bi i on njima učinio istu uslugu. Pomalo sablasno, kao da je znao što traži prije no što bi »to« oni pronašli. Rezultat se pojavio u najpotpunijoj verziji u jednom sidnejskom jutarnjem listu koji je bio izvan domašaja duge ruke angloameričke cenzure. Po općem mišljenju, članak je podsjećao na majstorove najbolje godine. Bio je dug dvije tisuće riječi. Karakteristično za Crawa, nije uopće započeo s pričom o High Havenu, već s »misteriozno praznim krilom« Britanske ambasade u Bangkoku u kojem je sve do prije mjesec dana bilo smješteno neko čudno tijelo nazvano »Odjel za koordinaciju SEATO«, kao i odsjek za vize s ništa manje nego šest drugih sekretara. Jesu li možda užici salona za masažu u Sohou, pitao se bezazleno stari Australac, mamili Tajlanđane u Britaniju, i to u tako velikom broju da je bilo potrebno šest drugih sekretara za rješavanje njihovih molbi za balkandownload.org BD4Y

vizu? Bilo je također čudno, razmišljao je nadalje, da se nakon njihova odlaska i zatvaranja tog krila, ispred ambasade nisu pojavili dugi redovi željnih putnika. Postupno - pisao je ležerno ali nikada nemarno - pred čitaocima se ukazala iznenađujuća slika. Craw je britansku obavještajnu službu nazivao »Circusom«. Naveo je da je organizacija dobila to ime po adresi svog tajnog sjedišta koje se nalazilo na jednom od slavnih stjecišta londonskih ulica. Circus se nije izvukao samo iz High Havena, nastavljao je, već i iz Bangkoka, Sajgona, Tokija, Manile i Džakarte. I Seula. Nije bio imun ni osamljeni Tajvan, gdje je poluanonimni šef britanske agenture odjednom otpustio tri činovnika-vozača i dva tajnika, samo tjedan dana prije no što je članak otišao u štampu. - Špijunski Dunkerque - tako ga je Craw nazvao - u kojem su čarteri tipa CD-8 zamijenili kentske ribarske brodice. Što je potaklo takav eksodus? Craw je odmah ponudio nekoliko teorija. Jesmo li bili svjedoci još jednog kresanja britanskih državnih izdataka? Pisac članka je u tom pogledu bio skeptičan. U teškim danima Britanija se obično više oslanjala na svoje špijune, a ne manje. Cijela povijest britanskog Imperija je to potvrđivala. Što su tanji bili njegovi trgovački putovi, to su složeniji bili i potajni napori Britanije da ih zaštiti. Sto je više slabila njena kolonijalna moć, to je očajnija bila subverzivna djelatnost onih koji su je pokušavali još više oslabiti. Ne: ako je Britanija i spala na kruh i vodu, špijuni će biti posljednji luksuz kojega će se riješiti. Craw je natuknuo i druge mogućnosti, pa ih obarao. Gest detanta prema kontinentalnoj Kini?, pitao se, ponavljajući kaubojevo gledište. Britanija bi svakako učinila sve na svijetu da očuva Hong Kong od Maova antikolonijalističkog žara - sve osim odustajanja od špijuna. I tako je stari Craw stigao do teorije koja mu se najviše sviđala: - Na cijeloj dalekoistočnoj šahovskoj ploči - pisao je - Circus st upustio u nešto što se u špijunskom zanatu naziva »hitnim uranjanjem«. Ali zašto? Autor je u nastavku citirao »časne američke kanonike iz vojujuće obavještajne crkve u Aziji«. Američki obavještajci općenito, navodio je zatim, ne samo u Aziji, »bili su izvan sebe od bijesa zbog popuštanja sigurnosti u britanskoj organizaciji«. A još su više bješnjeli zbog nedavnog otkrića vrhunskog ruskog špijuna - upotrijebio je ispravni stručni naziv »krtica« - u londonskom sjedištu Circusa: britanskog izdajnika kojega nisu htjeli imenovati ali koji je, riječima časnih obavještajnih kanonika, »stavio na kocku sve imalo vrijedne angloameričke tajne operacije u posljednjih dvadeset godina«. Gdje je sada krtica, pitao je autor svoje izvore. Na što su mu, neumanjenom mrzovoljom, odgovorili: - Mrtav. U Rusiji. I jedno i drugo, nadajmo se. balkandownload.org BD4Y

Craw je uvijek znao efektno završiti članak, no ovaj put, u Lukeovim privrženim očima, završetak je zvučao doista ceremonijalno. Bila je to gotovo afirmacija života, pa bio to samo tajni život. - Zar je, dakle, dječak-špijun Kim zauvijek nestao iz legendi Istoka? - pitao se. - Zar engleski pandit neće više nikada bojiti kožu, prerušavati se u domoroca i tiho se smjestiti uz seosku vatru. Ne bojte se. Britanci će se vratiti! Ponovo ćemo se igrati starostavne igre drž’ špijuna! Špijuni nisu umrli: oni samo spavaju. Članak se pojavio. U Klubu su mu se letimično divili, zavidili mu, i zaboravili ga. Jedan hongkonški engleski list s jakim američkim vezama prenio ga je u cijelosti, pa je time vodencvijetu poklonjen još jedan dan života. Dobrotvorna priredba za starog momka, govorili su: skidanje šešira prije no što nestane s pozornice. Zatim je reportažu preuzela inozemna mreža BBC-ja. pa je napokon i uspavana radio- -mreža Kolonije emitirala svoju verziju BBC-jeve verzije, i cijeli su dan raspravljali o tome je li Big Moo odlučio skinuti brnjicu lokalnim medijima. Međutim, iako je reportaža tako dugo bila na repertoaru, nikome nije palo na pamet, ni Lukeu, čak ni patuljku, da se pita kako je, do vraga, starac znao kako će straga prodrijeti u High Haven. Što je samo dokazivalo, ako je dokaz ikada bio potreban, da novinari nisu ništa brži od ostalih kad treba nanjušiti što im se događa pod nosom. Na kraju krajeva, bila je to tajfunska subota. A u samom Circusu, kako je Craw ispravno nazvao sjedište britanske obavještajne službe, reakcije na Crawov članak bile su različite, već prema informiranosti osoba koje su na njega reagirale. U administrativnom odjelu, na primer, koji je bio odgovoran za ono malo konspirativnih krpica kojima se Circus tih dana mogao ogrnuti, šef je dao maha suspregnutom gnjevu na način koji mogu shvatiti samo oni koji su iskusili atmosferu tajnog odjela u doista opsadnom stanju. Čak su i inače tolerantni duhovi jarosno tražili odmazdu. Izdaja! Kršenje ugovora! Blokirajte mu mirovinu! Stavite ga pod prismotru! Sudski postupak čim se vrati u Englesku! Na nešto nižoj razini, osobe koje nisu bile tako zagrižene u pogledu sigurnosti primile su slučaj nešto mirnije, iako ni one nisu bile upućene u srž. Dobro, dobro, govorili su pomalo potišteno, takav je život: navedite čovjeka koji kad-tad nije prešao mjeru, naročito nekoga tko je tako dugo bio izvan toka stvari kao jadni stari Craw. Osim toga, na kraju krajeva, nije otkrio ništa što već nije općenito bilo poznato javnosti, nije li tako? Zaista bi ti administrativci morali biti malo umjereniji. Pogledajte samo kako su neke večeri napali jadnu Molly Meakin, Mikeovu sestru, sirota je tek balkandownload.org BD4Y

počela raditi, samo zato što je ostavila prazan list sa službenom glavom u košari za otpatke! Samo su oni u najužem krugu drugačije gledali na to. Za njih je članak starog Crawa bio diskretno remekdjelo dezinformacije: George Smiley u najboljem izdanju, govorili su. Priča je očigledno morala izići na vidjelo, i svi su se složili da bi cenzura u bilo kojem trenutku bila nepoželjna. Prema tome mnogo je bolje da priča iziđe u javnost onako kako nama odgovara. U pravo vrijeme, u pravom opsegu, u pravom tonu: a reportaža je u svakom potezu kista odražavala iskustvo jednog ljudskog vijeka, složili su se. No, to gledište nije prodrlo izvan najužeg kruga. A u Hong Kongu - očito, rekoše članovi Shanghai Bowling Cluba, stari je, poput samrtnika, proročanskim nagonom to osjetio - Crawova reportaža o High Havenu je zaista bila njegov labuđi pjev. Mjesec dana nakon njena objavljivanja on je napustio zanat piskarala ali ne i Koloniju. Samo se preselio s Otoka u New Territories, unajmio kućicu i najavio da namjerava ispustiti dušu pod kosookim nebom. Sto se tiče Bowling Cluba, mogao je isto tako odabrati Aljasku. Predaleko, govorili su, da čovjek vozi natrag kad je pijan. Sirile su se i glasine - netočne jer Crawove sklonosti nisu išle u tom smjeru - da je za sudruga odabrao zgodnog kineskog dječaka. To je bilo patuljčevo djelo: nije volio da mu starci preotimaju senzacije. Samo ga Luke nije htio odagnati iz misli. Jednog jutra nakon noćne smjene odvezao se da ga posjeti. Iz štosa, i zato što mu je stari lešinar zaista bio drag. Craw uživa kao bubreg u loju, izvijestio je: stari se pokvarenjak nije nimalo izmijenio, iako se pomalo zaprepastio kad ga je Luke zaskočio bez upozorenja. S njim je bio i prijatelj, ali ne kineski dječak već neki George kako mu ga je Craw predstavio: debeljuškasti, niski, kratkovidni stvor s okruglim naočalama, koji se navodno neočekivano pojavio u Hong Kongu. Craw je ispod glasa objasnio Lukeu da taj George piše učene članke za jedan britanski novinski trust za koji je i on znao raditi u davna vremena. - Vodi gerijatrijsku rubriku, vaša milosti. Malo se zeza po Aziji. Tko god to bio, bilo je očito da Craw osjeća strahopoštovanje prema debeljku jer ga je čak zvao »vaša svetosti«. Luke je osjetio da je nezvan gost pa je otišao i ne napivši se. Tako je to, dakle, bilo. Thesingerova noćna seoba, zamalo smrt i uskrsnuće starog Crawa; njegov labuđi pjev usprkos tolikoj skrivenoj cenzuri; Lukeova nemirna zaokupljenost tajnim svijetom; nadahnuti način kojim je Circus iskoristio nužno zlo. Ništa od toga nije bilo planirano ali je, kao što to obično biva u životu, poslužilo kao uvod mnogim događajima što su uslijedili. balkandownload.org BD4Y

Tajfunska subota; valić na pokvarenoj, smradnoj, sterilnoj, prenapučenoj bari Hong Konga; malodušni kor, i dalje bez junaka. Začudo, nekoliko mjeseci poslije, Lukea je opet zapala uloga šekspirskog glasnika da najavi dolazak junaka. Novost je doznao s agencijskog teleksa, bio je baš dežurni, pa ju je s uobičajenim žarom objavio nezainteresiranoj publici: - Narode! Saslušajte me! Imam novosti! Jerry Westerby se vraća! Krenuo je opet na Istok, čujete li me, opet će raditi za onaj svoj revolverblat! - Njegovo gospodstvo! - drekne patuljak hineći oduševljenje. - Malo plave krvi, ha, da nam podigne vulgarni standard! Hura za kvalitetu! - Opsovao je i bacio ubrus prema polici za boce. – Isuse - reče i isprazni Lukeovu čašu. balkandownload.org BD4Y

O Veliki Zov nog poslijepodneva kad je stigao telegram Jerry Westerby je lupetao po pisaćem stroju na sjenovitoj strani balkona ruševne seljačke kuće, s vrećom starih knjiga na podu uz noge. Omotnicu je donijela u crno odjevena poštarica, seljanka grubih, oštrih crta lica koja je s osekom tradicionalnih snaga postala glavarom bijednog toskanskog zaseoka. Iako premazana svim mastima, nije se mogla oduprijeti dramatičnosti te posebne prilike, pa je unatoč vrućini čak trčkarala stazom sprženom od sunca. Poslije je u knjigu upisala pet sati i šest minuta kao vrijeme povijesnog trenutka isporuke, što je bila laž ali je pridonosila njegovu značaju. Bilo je zapravo točno pet sati. Unutra je Westerbyjeva štrkljasta djevojka, koju su svi u selu zvali Sirotom, lupala po tvrdoglavom komadu kozetine, žestinom kojom je sve radila. Požudno poštaričino oko spazilo ju je pri otvorenom prozoru još iz daljine: laktovi istureni na sve strane, gornji zubi na donjoj usni: nedvojbeno se kao i obično mrgodila. - Kurvo - pomisli vatreno poštarica - sad si dobila ono što si čekala! Iz radija je treštao Verdi: Sirota je htjela slušati samo klasičnu glazbu, što je cijelo selo doznalo nakon scene koju je jedne večeri priredila u krčmi kad je kovač pokušao izabrati rok-ploču na džuboksu. Bacila je u njega vrč. I tako je, malo zbog Verdija, malo zbog pisaćeg stroja i malo zbog koza, pričala je poslije poštarica, buka bila takva da bi je čuo i Talijan. Jerry je sjedio na drvenom podu poput skakavca, sjećala se - možda je pod sobom imao jastuk - naslonivši noge na vreću s knjigama kao na klupčicu. Noge je izbacio van, i tipkao na stroju između koljena. Uokolo su bile razbacane stranice rukopisa s tragovima mišjeg izmeta, opterećene kamenjem da osujete vruće vjetrove što su palili ionako zažareni brežuljak, a pri ruci pletenka lokalnog crvenog vina, nedvojbeno za trenutke, poznate i najvećim umjetnicima, kad prirodna inspiracija zataji. Tipkao je kao orao, pričala im je kasnije izazvavši zadivljeni smijeh: kružio je i kružio prije no što bi se bacio na stroj. A na sebi je imao ono što je uvijek nosio, bilo da je bezuspješno lunjao ograđenim zemljištem, obrađujući tucet beskorisnih maslina koje mu je utrapio onaj balkandownload.org BD4Y

pokvarenjak Franco, bilo da se gegao nizbrdo do sela sa Sirotom da nešto kupi u dućanu, ili da sjedi u krčmi uz čašicu nečeg žestokog prije no što bi se uputio na dugi uspon kući: visoke cipele od jelenje kože koje Sirota nikada nije četkala te su se stoga izlizale kod prstiju, kratke čarape koje nikada nije prala, prljava, nekoć bijela košulja, i sive kratke hlačice koje kao da su dopale u ralje neprijateljski raspoloženim psima i koje bi svaka poštena žena već davno bila pokrpala. Pozdravio ju je već poznatom, vrskavom bujicom riječi, istodobno sramežljivo i oduševljeno, koje nije detaljno već samo općenito razumjela, poput vijesti na radiju, i koje je iznenađujućom vjernošću znala oponašati unatoč crnim rupama među prorijeđenim zubima. - Hej, mama Stefano, super, baš grije. Evo, stara moja, smočite malo grlo - uzvikivao je dok se gegao do nje niz stepenice od opeka, s čašom vina u ruci, cereći se kao školarac, kako su ga i zvali u selu: Školarac, telegram za Školarca, hitno iz Londona! U devet mjeseci ništa više od smotka džepnih knjiga i tjedne črčkarije njegova djeteta, a sada odjednom, kao iz vedra neba, taj spomenik od telegrama, kratak poput zahtjeva, ali s plaćenih pedeset riječi odgovora! Zamislite samo trošak, pedeset! Bilo je stoga prirodno da se pola sela izredalo pokušavajući ga pročitati. Najprije su zapeli kod riječi honourable: adresa je glasila »The ' honourable Jerry Westerby«. Zašto? Pekar je - bio je ratni zarobljenik u Birminghamu - odnekuda izvukao istrošen rječnik: honourable - počasni naslov za djecu visokih plemića. Naravno. Signora Sanders, koja je živjela na drugom kraju doline, već je prije izjavila da je Školarac plemenite krvi. Drugi sin novinskog magnata, rekla je, lorda Westerbyja, vlasnika lista, pokojnog. Najprije je umro list, zatim njegov vlasnik - tako je govorila signora Sanders, duhovita osoba, i njenu su šalu dalje prenosili. Zatim je došao regret, »žaliti«, što su lako pronašli. Kao i advise, »obavijestiti«. Poštarica je sa zadovoljstvom otkrila, iako to nimalo nije očekivala, koliko su dobrog latinskog asimilirali Englezi unatoč svojoj dekadenciji. Riječ guardian im je pala teže jer je navodila na protector, a time neizbježno na neukusne viceve muškaraca koje je poštarica srdito ušutkala. Napokon, korak po korak, šifra je probijena i priča je izišla na vidjelo. Školarac je imao guardiana, skrbnika, što je značilo surogat oca. Taj je guardian ležao ozbiljno bolestan u bolnici i htio vidjeti Školarca prije smrti. Nije htio nikog drugog, samo honourable Westerbyja. Sliku su brzo sami dovršili: ridajuća obitelj okupljena oko kreveta, žena - u prvom planu i neutješna, uglađeni svećenici daju posljednje sakramente, vrijedne se stvari stavljaju pod ključ, a svuda po kući, u hodnicima, kuhinjama, ista prošaptana riječ: Westerby - gdje je honourable Westerby? balkandownload.org BD4Y

Trebalo je još protumačiti potpisnike telegrama. Bila su trojica, a iza imena stajala je riječ solicitors, što je isprva izazvalo još jednu poplavu prostih aluzija {3} prije no što su natrapali na značenje »bilježnik«, i lica su se naglo uozbiljila. Santa Maria. Ako je bila riječ o trojici - bilježnika, onda se radilo i o velikom novcu. A budući da su se sva trojica potpisali, i još platili pedeset riječi odgovora, onda iznosi nisu bili veliki već golemi! Gomile para! Tovari! Nije čudo što se Sirota prilijepila uz njega, kurva! Odjednom su se svi htjeli popeti na brežuljak. Guido je »lambrettom« mogao stići do cisterne, Mario je mogao trčati kao lisica, Manuela, trgovčeva kćerka, imala je nježan pogled, i dobro joj je pristajao izraz ucviljenosti. Odbivši sve dobrovoljce i odrapivši vruću ćušku Mariju zbog drskosti - poštarica je zaključala priručnu blagajnu i ostavila svog sina, kretena, da pazi na dućan, iako je to značilo da će za svoju muku zaraditi samo dvadeset minuta penjanja po nemogućoj sparini i - ako je gore puhao onaj prokleti vjetar kao iz peći - puna usta crvene prašine. Isprva nisu naročito cijenili Jerryja. Sad joj je bilo žao, dok se mučno penjala pokraj maslinika, no greška nije bila bez razloga. Prvo, stigao je zimi kad dolaze jeftini kupci. Stigao je sam, ali sa skrovitim pogledom čovjeka koji se nedavno otresao teškog ljudskog tereta, kao što su djeca, žene, majke; poštarica je u svoje doba upoznala dosta muškaraca, i prečesto je viđala taj povrijeđeni smiješak a da ga ne bi prepoznala na Jerryju: - Oženjen sam ali slobodan - govorio je smiješak, iako ni jedno ni drugo nije odgovaralo istini. Drugo, doveo ga je onaj namirisani engleski major, poznata svinja koji je vodio agenciju za prodaju nekretnina i eksploatirao seljake: još jedan razlog da prezirno odbiju Školarca. Namirisani major mu je pokazao nekoliko poželjnih seljačkih kuća, uključujući i jednu za prodaju koje je bila zainteresirana i poštarica - i koja je, posve slučajno, bila najljepša - ali je Školarac umjesto toga odabrao potleušicu onog pedera Franca, na samom vrhu tog prokletog brežuljka na koji se sad uspinjala: đavolji brijeg, tako su ga zvali; đavo je dolazio ovamo kad mu je u paklu bilo prehladno. Baš Franca, tog pokvarenjaka, koji je vodom krstio mlijeko i vino i provodio nedjelje glupo se cerekajući s kicošima na gradskom trgu! Napuhana cijena iznosila je pola milijuna lira, od čega je namirisani major pokušao ukrasti trećinu, samo zato jer je sklopljen ugovor. - Svi znaju zašto je major dao prednost tom pokvarenjaku Francu - prošištala je kroz zapjenjene zube, a čopor njenih pristalica znalački je coktao jezikom, sve dok im srdito nije rekla da zavežu. Osim toga, kao lukavoj ženi, bilo joj je sumnjivo nešto u Jerryjevoj naravi. Nekakva strogostskrivena ispod rasipnosti. Već je to i ranije viđala kod balkandownload.org BD4Y

Engleza, ali Školarac je bio kategorija za sebe, i nije mu baš vjerovala; smatrala ga je opasnim zbog njegove nemirne privlačnosti. Danas bi se, naravno, ti rani nedostaci mogli pripisati ekscentičnosti engleskog pisca plemenita roda, ali u ono prvo vrijeme poštarica mu to nije nimalo uzimala u obzir. - Čekajte do ljeta - upozoravala je svoje mušterije reskim glasom ubrzo nakon što se prvi put dogegao u njen dućan - da kupi tjesteninu, kruh, otrov za muhe. - Kad dođe ljeto, vidjet će što je kupio, kreten. - Kad dođe ljeto miševi onog pokvarenjaka Franca će preplaviti spavaonicu, Francove uši će ga živa pojesti, Francovi pederski stršljenovi će ga'ganjati po vrtu, a đavolji usijani vjetar će ga spržiti u dronjke. Ponestat će mu vode, morat će vršiti nuždu na polju, kao životinja. A kad opet dođe zima, namirisani major moći će prodati kuću nekoj drugoj budali, i svi će pri tom biti na gubitku osim njega. Tih prvih tjedana Školarac nije ama baš ničim odavao bilo kakvu glasovitost ili otmjeno porijeklo. Nije se nikada cjenkao, nije nikada čuo za popust, pa nije bio nikakv užitak oguliti ga. A kad bi ga, u dućanu, natjerala u škripac pošto bi ispucao ono malo bijednih fraza prostačkog talijanskog što ih je znao, nije dizao glas i derao se na nju kao pravi Englez, već je samo vedro slijegao ramenima i sam uzimao što mu je trebalo. Pisac, pričah su: a tko nije? U redu, kupovao je od nje papir za pisaći stroj. Naručila bi još papira, on bi ga kupio. Bravo. Posjedovao je knjige: sudeći po izgledu, bile su prilično stare, a nosio ih je u sivoj jutenoj vreći kakve obično nose lovokradice, i prije dolaska Sirote znali bi ga viđati kako dugim koracima grabi u bespuće, s vrećom knjiga prebačenom preko ramena, da na miru čita. Guido je na njega naišao u kontesinoj šumi kako sjedi poput žabe na deblu i Usta jednu knjigu za drugom, kao da je riječ o jednoj jedinoj knjizi pa ne zna gdje ' je stao. Imao je i pisaći stroj s prljavim poklopcem koji je bio sav izlijepljen izlizanim naljepnicama za prtljagu: još jednom bravo. Kao i svaki dugokosi bezveznjak koji kupi tubu boje pa se predstavlja ko umjetnik: takav pisac. U proljeće je stigla Sirota, i poštarica je i nju mrzila. Crvenokosa, što je već samo po sebi pola puta do kurvarluka. Sisa nije imala ni da podoji kunića, a što je bilo najgore, imala je oštro oko za matematiku. Pričali su da ju je pronašao u gradu: kurva, naravno. Nije ga puštala s očiju od prvog dana. Pripila se uz njega poput djeteta. Jela je s njim i mrgodila se; pila je s njim i mrgodila se; kupovala s njim, učeći jezik brzo poput lopova, sve dok nisu postali mala mjesna znamenitost, engleski div i njegova mrzovoljna kurva, nalik na priviđenje, vukući se niz brijeg s košarom od trske, Školarac u kratkim, dronjastim hlačama i cereći se svakome, namrgođena Sirota u kurvinskoj vreći i bez ičega ispod, pa su, iako je bila neugledna poput balkandownload.org BD4Y

škorpije, muškarci zurili za njenim čvrstim stegnima što su se njihala pod grubom tkaninom. Hodala je držeći ga svim prstima za nadlakticu, naslonivši obraz na njegovo rame, i puštala ga samo kad je škrto plaćala račun iz novčanika kojim je sada ona upravljala. Kad bi sreli poznato lice, on bi pozdravio za oboje, mašući dugom slobodnom rukom kao fašist. A bog pomogao onome tko bi se usudio, u rijetkim prilikama kad je dolazila sama, dobaciti drsku riječ ili zazviždati: okrenula bi se i pljunula poput divlje mačke, a oči bi joj zasjale kao u đavla. - A sada znamo zašto! - uzvikivala je poštarica vrlo glasno dok se - još uspinjala i prešla jedan od grebena. - Sirota je zapela za njegovo nasljedstvo. A zbog čega bi drugoga kurva i bila vjerna? No kad je signora Sanders posjetila njen dućan, Mama Stefano je posve promijenila mišljenje o vrijednosti Školarca i Sirotinim razlozima. Sandersova je bila bogata i uzgajala je konje u drugom dijelu doline gdje je živjela s prijateljicom koju su zvali dječakom zbog kratko podšišane kose i pojaseva u obliku lanca. Njihovi konji su posvuda osvajali nagrade. Sandersova je bila oštroumna i inteligentna, i štedljiva na način kakav se sviđa Talijanima, i poznavala je sve malobrojne izhlapjele Engleze, raštrkane po bregovima, koje se isplatilo poznavati. Navratila je tobože da kupi šunku, mora da je od tada prošlo mjesec dana, ali je zapravo Školarac bio njen glavni cilj. Je li istina, pitala je: - sinor Gerald Westerby živi ovdje u selu? Krupan muškarac, plavokos, sportski tip, pun energije, aristokrat, povučen? - Njen otac, general, poznavao je tu obitelj u Engleskoj, reče; neko su vrijeme bili susjedi na selu, otac Školarca i njen otac. Sandersova je razmišljala ne bi li ga posjetila: gdje i kako živi? Poštarica je promrmljala nešto o Siroti, ali Sandersova se nije smela: - Ah, Westerbyjevi neprestano mijenjaju žene - rekla je i nasmijala se, pa se uputila prema vratima. Sva zabezeknuta poštarica ju je zadržala, a tada obasula pitanjima. Ali tko je on? Na što troši mladost? Novinar, reče Sandersova, i ispriča joj sve što je znala o obitelji; otac, upadljiva osoba, plavokos kao sin, držao je trkaće konje, srela ga je ponovo nedugo prije smrti, i bio je još pravi muškarac. Kao i sin, nije se nikada mogao smiriti: žene i kuće, neprestano ih je mijenjao; neprestano se na nekoga derao, ako ne na sina, onda na nekoga iz susjedstva. Poštarica ju je još upornije salijetala. Ali, on sam: je li se on osobno nečim isticao? Pa, radio je, svakako, za nekoliko poznatih listova, recimo, reče Sandersova i misteriozno se nasmiješi: - Po pravilu, Englezi ne običavaju odavati priznanje novinarima - objasnila balkandownload.org BD4Y

je poštarici. No poštarici je bilo potrebno više, mnogo više. Njegovo pisanje, njegova knjiga, o čemu je pisao? Tako dugo! I toliko je toga bacao! Cijele hrpe, rekao joj je smetlar - jer nitko pri zdravoj pameti ne bi ljeti tamo gore zapalio vatru. Beth Sanders je shvaćala prodornost ljudi koji žive u zabačenim krajevima, znala je da se u neplodnom bespuću njihova inteligencija mora usredotočiti na sitnice. I zato je pokušala, zaista se trudila da iziđe poštarici u susret. Eto, on je svakako neprekidno putovao, rekla joj je, vraćajući se do pulta i spuštajući na njega paket. Naravno, danas svi novinari mnogo putuju, doručak u Londonu, ručak u Rimu, večera u Delhiju, ali signor Westerby je bio izuzetan čak i po tim mjerilima. Možda piše putopis, natuknula je. Ali zašto je putovao, nije se dala poštarica kojoj je svako putovanje imalo cilj: zašto? Radi ratova, strpljivo je odgovorila Sandersova: radi ratova, pošasti i gladi. - A što bi drugo i radio novinar, danas, osim da izvještava o bijedi života? - uzvratila je pitanjem. Poštarica je mudro stresla glavom usredotočivši sva osjetila na otkriće: sin plavokosog lorda koji je ludovao za konjima i urlao, ludi putnik, pisac istaknutih listova! A je li bio specijalist za neko posebno područje, pitala je dalje, neki posebni kutak božje zemlje? Bio je uglavnom na Istoku, činilo se Sandersovoj, pošto je načas razmislila. Bio je posvuda, ali ima Engleza kojima je samo Istok poput doma. Nedvojbeno je zato i došao u Italiju. Neki ljudi pobudale bez sunca. A i neke žene, zakriješti poštarica, pa su se do sita nasmijale. - Ah, Istok, reče poštarica, zabacivši glavu poput tragetkinje - rat za ratom, zašto papa ne stane tome na kraj? Dok je Mama Stefano tako razmišljala, Sandersova kao da se nečega sjetila. Najprije se jedva zamjetno nasmiješila, a tada joj se smiješak razlio licem. Smiješak izgnanika, pomisli poštarica promatrajući je: kao mornar što se sjeća mora. - Stalno je vukao za sobom vreću punu knjiga - reče. - Znali smo pričati da ih krade iz otmjenih kuća. - 1 sad je vuče za sobom! - uzvikne poštarica i ispriča joj kako je Guido naletio na njega u kontesinoj šumi, na Školarca kako čita na deblu. - Mislim da je htio postati romanopiscem - nastavi Sandersova i dalje kao da razgovara sama sa sobom. - Sjećam se kako nam je njegov otac pričao o tome. Bio je užasno srdit. Samo je urlao po kući. - Školarac? Školarac je bio srdit? - usklikne Mama Stefano glasom punim nevjerice. balkandownload.org BD4Y

- Ne, ne. Otac - nasmije se glasno Sandersova. Objasnila joj je da na engleskoj društvenoj ljestvici romanopisci kotiraju još gore nego novinari. - Da li još i slika? - Slika? Je li slikar? Pokušao je, reče Sandersova, no otac je i to zabranio. Slikari su najniža od svih bića, reče, i nanovo se nasmijaše: samo su uspješni slikari bih jedva podnošljivi. Ubrzo nakon te višestruke bombe kovač je - onaj isti kovač koji je bio ciljem Sirotina vrča - izvijestio da je vidio Jerryja i djevojku u ergeli Sandersove, dva puta u jednom tjednu, pa triput, i jeli su tamo. I da je Školarac pokazao veliki dar za konje, vježbajući ih i vodeći s velikim razumijevanjem, čak i one najnemirnije. Sirota se nije u to petljala, dodao je kovač. Sjedila je u sjeni s »dječakom« čitajući neku knjigu iz vreće ili ga netremice promatrajući ljubomornim očima; čekajući, kao što su sada svi znali, da skrbnik umre. A danas je pak stigao telegram! Jerry je još izdaleka spazio Mamu Stefano. Nagonski, dio njega je uvijek motrio: spazio je crnu priliku kako neumoljivo hramlje prašnjavom stazom, poput šepavog žohara, ulazeći u sjene cedrova iscrtane kao ravnalom i izlazeći iz njih, uz suho korito potoka u maslinicima pokvarenjaka Franca, sve do njihovog komadića Italije, kako ga je zvao, ni dvije stotine četvornih metara ali dovoljno za udaranje teniske lopte, privezane za stup, za svježih večeri kad im je bilo do sporta. Spazio je brzo i plavu omotnicu kojom je mahala, čak je čuo cendravi zvuk njena glasa kako se izlomljeno diže iznad drugih zvukova doline: zvukova »lambretta« i tračnih pila. Najprije je, ne prestajući tipkati, na brzinu bacio pogled prema kući da provjeri je li djevojka zatvorila kuhinjski prozor protiv jare i insekata. A zatim je, upravo onako kako je to poslije opisivala poštarica, brzo sišao prema njoj stepenicama, s čašom vina u ruci kako bi je predusreo prije no što se previše približi. Polagano je pročitao telegram, jednom, nagnuvši se nad njega da ga zasjeni, i lice mu je, dok ga je Mama Stefano promatrala, poprimilo sumoran, povučen izraz, a glas postao još dublji kad ju je dotakao golemom, mišićima obloženom rukom. - La sera - uspio je reći vodeći je natrag stazom. Htio je time reći da će večeras poslati odgovor. - Molto grazie, Mama. Super. Baš hvala. Fenomenalno. Dok su se rastajali, ona je još uvijek blebetala poput bujice, nudeći mu sve moguće usluge, taksije, nosače, telefonske pozive na aerodrom, a Jerry je rastreseno opipavao džepove na kratkim hlačama ne bi li pronašao nešto sitniša: balkandownload.org BD4Y

načas je zaboravio, čini se, da se djevojka brinula za novac. Školarac je dostojanstveno primio novosti, izvijestila je poštarica selo. I prijazno, do te mjere da ju je otpratio dio puta; hrabro, te bi samo svjetska žena - i žena koja poznaje Engleze - mogla naslutiti bolnu tugu u njemu; rastreseno, pa joj je zaboravio dati napojnicu. Ili je možda već poprimio krajnju štedljivost vrlo bogatih? Ali kako se Sirota ponašala, pitali su je. Nije li plakala i zazivala Bogorodicu pretvarajući se da dijeli njegov jad? - Još joj nije rekao - prošapta poštarica sjećajući se čeznutljivo svog jednog jedinog kratkog pogleda na Sirotu kako udara po mesu. - Mora još razmisliti o njenu položaju. Selo se smirilo čekajući večer, a Jerry je sjedio na svom stršljenovom polju žureći u more i vrteći vreću s knjigama sve dok se nije zavmula do kraja pa se počela odvrtati. Najprije dolina, pa iza nje pet brežuljaka u poluprstenu, a iza brežuljaka more koje je u to doba dana nalikovalo samo na ravnu smeđu mrlju na horizontu. Stršljenovo polje na kojem je sjedio bila je duga terasa poduprta kamenjem, s ruševnom šupom na jednom kraju, iza koje su mogli jesti i sunčati se skriveni od pogleda iz sela, sve dok se u zidu nisu ugnijezdili stršljenovi. Zapazila ih je kad je vješala oprano rublje pa dotrčala da mu javi, a Jerry je ni ne razmišljajući otišao do pokvarenjaka Franca po vedro žbuke pa je njome oblijepio sve ulaze u gnijezdo. Tada ju je pozvao da se divi njegovu djelu: moj muškarac, kako me štiti. Još se jasno sjećao njena lika, kako drhturi pokraj njega, ruku skupljenih oko tijela, žureći u svježu žbuku i slušajući izludjelo zujanje stršljenova u gnijezdu, šapćući: - Bože, bože - previše uplašena da bi se pomakla. Možda će me čekati, pomisli. Sjetio se dana kad ju je upoznao. Često je tu priču pričao sam sebi, jer Jerry je u životu imao malo sreće kad je bila riječ o ženama, a kad bi se ipak pojavila, rado bi je motao po jeziku, kao što bi i sam rekao. Jednog četvrtka. Bio je kao i obično otišao u grad da nešto kupi, ili možda da gleda nova lica i makne se neko vrijeme od romana; ili možda jednostavno da pobjegne iz vrišteće monotonije tog praznog pejzaža koji mu je više nalikovao na zatvor, i to samicu; a možda i da upeca kakvu žensku, što mu je povremeno uspijevalo kad bi se motao u bifeu hotela za turiste. I tako je čitajući sjedio u trattoriji na gradskom trgu - vrč vina, tanjur pršuta s maslinama - kad je odjednom zapazio tu mršavu, visoku klinku, crvenokosu, mrzovoljna lica, u smeđoj haljini nalik na redovničku halju, s torbom od debele tkanine s uzorkom prebačenom preko balkandownload.org BD4Y

ramena. - Izgleda gola bez gitare - pomislio je. Podsjetila ga je neodređeno na njegovu kćerku Cat, što je bila kratica za Catherine, ali samo neodređeno, jer Cat nije vidio deset godina, otkako mu se raspao prvi brak. Nije ni sada točno znao, zapravo, zašto je nije viđao. U prvom šoku rastave činilo mu se, pošto je očito pogrešno shvatio velikodušnost, da bi za Cat bilo najbolje da ga zaboravi. - Najbolje da me otpiše. Neka joj srce bude tamo gdje joj je dom. - Kad se njena majka ponovo udala, činilo mu se da to samo još više potvrđuje njegovu samozataju. No ponekad bi mu zaista nedostajala, i najvjerojatnije je zato djevojka privukla njegovu pažnju, i zadržala je. Je li Cat ovako lutala svijetom, sama i kao drogirana umorom? Je li Cat još imala pjege kao nekad, i bradu nalik na oblutak? Poslije mu je djevojka pričala da je u gužvi. Našla je posao guvernante kod neke bogate obitelji u Firenci. Majka se previše bavila ljubavnicima da bi se brinula za djecu, ali je muž imao mnogo vremena za guvernantu. Drpila je svu gotovinu koju je pronašla u kući, zbrisala, i našla se ovdje: bez prtljage, s policijom za vratom, i posljednjom zgužvanom novčanicom da kupi pristojan obrok prije propasti. Tog dana na trgu nije bilo mnogo zanimljivog svijeta - nije ga bilo nikada - i klinka još nije pravo ni sjela kad su je počeli obrađivati praktički svi fizički sposobni muškarci u gradu, od konobara na gore, predući »divna missus« i još mnogo gore stvari koje Jerry nije točno razumio ali je shvatio da se svi smiju na njen račun. Zatim ju je jedan od njih pokušao uštinuti za grudi, na što je Jerry ustao i prišao k njenu stolu. Jerry nije bio nikakav junak, posve obrnuto po svom skrovitom uvjerenju, ali mu se u glavi svašta motalo, i mogla je to isto tako biti Cat u škripcu. Zato je bio srdit. Stoga je jednom rukom zgrabio rame malog konobara koji se na nju stuštio, a drugom rame nekog krupnog momka koji je pljeskao tom razmetanju, pa im objasnio, lošim talijanskim ali prilično mirno, da prestanu gnjaviti i puste tu divnu missus da na miru pojede obrok. Inače će im zavrnuti prljavim sitnim vratovima. Nakon toga se atmosfera pokvarila, čak se činilo da će se onaj manji upustiti u tuču jer je stalno rukom posezao prema stražnjem džepu i čupkao kaput, ali je još jednom pogledao Jerryja i napokon se predomislio. Jerry je bacio nešto novca na stol, uzeo njenu torbu, vratio se do svog stola po vreću s knjigama i poveo je, samo što je nije nosio, preko trga do »Apolla«. - Jeste li Englez? - upitala ga je putem. - Od glave do pete - bijesno je frknuo Jerry, i tada ju je prvi put vidio kako se smiješi. Već je i sam smiješak bio vrijedan truda: njeno mršavo malo lice sinulo je, kao što znadu sinuti dječja lica kroz prljav- štinu. balkandownload.org BD4Y

Pošto se malo smirio, Jerry ju je nahranio, a kako se sve više smirivao počeo je pomalo i pričati, jer je nakon svih tih tjedana u vakuumu bilo prirodno da će se bar potruditi da bude zabavan. Objasnio joj je da je besposlen novinar i da sada piše roman, da je to njegov prvi pokušaj, da ga to već dugo kopka, i da ima nešto para, iako sve manje, što ih je dobio od jednog petparačkog lista kao otpremninu jer ga više nisu trebali - što je bio štos, dodao je, jer ga cijelog života nitko nije trebao - Malo zlata da se maknem, recimo - reče. Nešto je odvojio za kuću, malo ljenčario, a sad mu nije više ostalo mnogo zlata. Tada se drugi put nasmiješila. Ohrabren, prešao je na svoj osamljeni stvaralački život: - Znate, zaboga, ne biste vjerovali kako je to teško, zaista, dok sve to čovjek izvuče, da tako kažem… - Žene? - prekinula ga je. Načas je mislio da govori o romanu. Tada je zapazio njene nestrpljive, sumnjičave oči i oprezno odgovorio: - Nijedna aktivna - kao da su žene vulkani, što je u Jerryjevu životu i bio slučaj. Kad su nakon ručka prolunjali praznim trgom, pomalo pod gasom, dok ih je sunce nesmiljeno palilo, izjasnila se, jedan jedini put: - Sve što imam u ovoj je torbi, jasno? - pokazala je torbu od debele tkanine. - Neka tako ostane. I neka mi nitko ne poklanja ništa što ne bih mogla nositi. Jasno? Stigli su do autobusne stanice, i ona je također zastala; kad je autobus došao, popela se za njim i prepustila Jerryju da joj kupi kartu, a kad su stigli u selo popela se uz brijeg s njim, Jerry noseći vreću s knjigama a djevojka torbu, i tako je to bilo. Spavala je tri noći i veći dio dana, a četvrte noći došla je k njemu. Bio je toliko nepripremljen na njen dolazak da je čak zaključao vrata spavaonice: bio je pomalo opsjednut vratima i prozorima, naročito noću. I zato je morala lupati po vratima i vikati: - Zaboga, hoću u tvoj usrani krevet! - prije no što je otvorio. - Samo mi nikada nemoj lagati - upozorila ga je, ulazeći četveronoške u njegov krevet, kao nažuru u studentskoj spavaonici. - Nikakve riječi, nikakve laži. Jasno? Kao ljubavnica, bila je poput leptira: kao da je Kineskinja. Bestežinska, nikada mirna, tako nezaštićena da je očajavao. Kad su se pojavile krijesnice, klekli bi na klupu pod prozorom i promatrali ih, i Jerry se sjetio Istoka. Cvrčci su zaglušno cvrčali, žabe podrigivale, krijesnice brzale amo-tamo oko mora tame, a njih dvoje znali su goli tu klečati, sat pa i dulje, gledajući i slušajući, dok bi vrući mjesec polako tonuo iza vrhova brežuljaka. U takvim trenucima ne bi nikada razgovarali, niti donosili bilo kakve zaključke. No Jerry je prestao balkandownload.org BD4Y

zaključavati vrata. Glazba i lupa čekića su prestale, ali ih je zamijenila zaglušna zvonjava, pozivajući vjerojatno na večernju. Dolina nije nikada bila mirna, ali su zvona njome muklije odzvanjala zbog rose. Prišao je k metalnom stupu za koji je bila vezana lopta, odmotao konopac, pa starom cipelom od jelenje kože stao gaziti po travi oko podnožja stupa, sjećajući se njena žustrog sitnog tijela kako leprša od udarca do udarca, i vitlanja njene redovničke halje. - Guardian je značajna riječ - rekli su mu svojedobno. - Guardian znači povratak - rekli su. Jerry je oklijevao još trenutak žureći niz brdo u plavičastu ravnicu gdje je prava, ne figurativna cesta, vodila - svjetlucavo i ravno poput kanala - prema gradu i aerodromu. Jerryja se ne bi moglo nazvati misliocem. Djetinjstvo provedeno u slušanju očevih urlika rano ga je podučilo vrijednostima velikih ideja kao i velikih riječi. Možda ga je upravo to zbližilo s djevojkom, pomisli. Sjetio se njenih riječi: - Ne daj mi ništa što ne mogu nositi. Možda. Možda ne. Pronaći će nekog drugog. Uvijek nađu nekoga. Vrijeme je, pomisli. Novca više nema, roman je mrtvorođenče, djevojka premlada: hajde. Vrijeme je. Vrijeme za što? Vrijeme! Vrijeme da sebi pronađe mladog bika umjesto da iscrpljuje starog. Vrijeme da se ponovo probudi strast za lutanjem. Diži logor. Probudi deve. Krenimo. Bog zna, već je jednom ih dvaput to proživio. Diži šator, zadrži se malo, kreći dalje; oprosti, prijatelju. To je naređenje, reče sam sebi. Nije naš posao da o tome razmišljamo. Zviždaljka se oglasila, momci se okupljaju. Kraj diskusije. Guardian. Čudno, ipak, što je to osjetio, pomisli, ne skidajući pogleda sa zamagljene ravnice. Nikakav veliki predosjećaj, nikakve gluposti te vrste: jednostavno… da… osjećaj da je došao čas. Došlo je vrijeme. Sazrelo je. No, umjesto radosna bujanja aktivnosti tijelo mu je obuzela tromost. Odjednom se osjetio preumornim, predebelim, prepospanim da se ponovo pokrene. Mogao bi leći. ovdje, gdje je stajao. Mogao bi spavati na oštroj travi sve dok ga ona ne probudi ili ne padne mrak. Gluposti, zaključi. Prave pravcate gluposti. Izvadivši telegram iz džepa, ušao je energično u kuću i pozvao je: - Hej, stara? Gdje si se sakrila? Loše novosti. - Pružio joj gaje. - Kismet - reče i priđe k prozoru da je ne mora gledati kako čita. Čekao je sve dok nije čuo šum spuštanja papira na stol. Tada se okrenuo jer balkandownload.org BD4Y

ništa drugo nije čuo. Šutjela je, ali je ruke zarila pod pazuha i bilo je nečeg zaglušnog u govoru njena tijela. Vidio je kako joj prsti slijepo palucaju, pokušavajući se za nešto uhvatiti. - Zašto ne odeš neko vrijeme kod Beth? - predložio joj je. - Primit će te odmah, stara Beth. Strašno te voli. Kod nje možeš ostati koliko želiš. Nije pomakla ruke sve dok nije sišao u selo da pošalje telegram. Kad se vratio, već je izvadila njegovo odijelo, ono plavo kojemu su se znali smijati - ona ga je zvala zatvorskom mundurom - ali je drhtala i problijedjela, kao da joj je zlo, kao onda kad se riješio stršljenova. Kad ju je pokušao poljubiti, bila je hladna kao mramor, pa ju je ostavio na miru. Te su noći spavali zajedno, i to je bilo gore od samoće. Mama Stefano je objavila novost u vrijeme ručka, bez daha. Honourable Školarac je otputovao, rekla je. U odijelu. Nosio je putnu torbu, pisaći stroj i onu vreću s knjigama. Franco ga je kombijem odvezao na aerodrom. Sirota je pošla s njim, ali samo do priključne ceste na autostradu. Kad je izišla, nije ni pozdravila: samo je sjela uz cestu poput skitnice, što je i bila. Pošto su je istovarili, Školarac je neko vrijeme sjedio vrlo mirno i povučeno. Jedva je obraćao pažnju na Francova spretna i lukava pitanja, stalno navlačeći onaj svoj žuti čuperak. Na aerodromu su, budući da je do odlaska aviona ostao još sat vremena, popili bocu vina, odigrali partiju domina, ali kad ga je Franco pokušao oguliti za vožnju, Školarac se neobičnom oštrinom stao cjenkati, napokon, kao pravi bogataš. Franco joj je sve to ispričao, rekla je: njen prisni prijatelj. Franco, koga su klevetah da je peder. Nije li ga uvijek branila, elegantnog Franca, Franca - oca njena sina, kretena? Znali su se posvađati - a tko nije? - ali neka joj netko kaže, ako može, ima li u cijeloj dolini poštenijeg, marljivijeg, zgodnijeg, otmjenijeg muškarca od Franca, njenog prijatelja i ljubavnika? Školarac se vratio po nasljedstvo, rekla je. balkandownload.org BD4Y

K Konj Gospodina Georgea Smileyja oga bi ako ne Georgea Smileyja, govorio je Roddy Martindale, podebeli vicmaher iz Foreign Officea, imenovali kapetanom broda koji se nasukao? I tko bi ako ne Smiley, dodao je, još više komplicirao muke tog imenovanja odabravši isti trenutak da napusti svoju prekrasnu iako povremeno nevjernu suprugu? Na prvi, a možda čak i na drugi pogled Georgeu Smileyju nije ležala ni jedna ni druga uloga, što Martindaleu nije izbjeglo. Smiley je bio debeljuškast i beznadno neagresivan u svojoj jednostavnosti. Zbog prirodne plahosti doimao bi se ponekad naduveno, a na ljude Martindaleove razmetljivosti njegova je nenametljivost djelovala poput stalnog prijekora. Bio je i kratkovidan, i tko god bi ga vidio, tih prvih dana nakon katastrofe, s okruglim naočalama i u tipičnom odijelu državnog službenika, kako diskretno, praćen svojim vitkim, šutljivim pehamikom Peterom Guillamom, tapka glibovitijim stazicama džungle Whitehalla, ili kako se naginje nad hipu papira, u svako doba dana ili noći, u svojoj zapuštenoj »prijestolnoj dvorani« na petom katu edvardijanskog mauzoleja na Cambridge Circusu, kojim je sada zapovijedao, pomislio bi da on a ne mrtvi Haydon, ruski špijun, zaslužuje nadimak »krtice«. Nakon toliko sati rada u toj spiljastoj i napola napuštenoj zgradi, podočnjaci pod njegovim očima preobrazili su se u modrice, rijetko se smiješio iako ni u kom slučaju nije bio bez osjećaja za humor, a bilo je trenutaka kad bi se, činilo se, zadihao od pukog napora ustajanja sa stolice. Poprimivši uspravan položaj, zastao bi, jedva otvorio usta, pa ispustio jedva čujni frikativni »uh« prije no što bi krenuo dalje. Znao bi i rastreseno trljati naočale donjim krajem kravate, pa bi mu se lice doimalo tako zbunjujuće golo da je jedna od viših tajnica - te su dame u žargonu Circusa poznate kao »mamice« - ne jednom osjetila i jedva obuzdala poriv, koji bi psihijatre i te kako ozbiljno zabrinuo, da mu priđe i zaštiti ga od nemogućeg zadatka kojeg se tako odlučno prihvatio. - George Smiley ne samo da čisti staju - primijetio je isti Roddy Martindale za ručkom u »Garricku« - već i nosi konja do cilja. Ha, ha. Neke druge glasine, što su ih uglavnom rado pronosili odjeli kojima je bilo balkandownload.org BD4Y

stalo da preuzmu ulogu potopljene službe, odnosile su se s manje poštovanja prema njegovim mukama. - George živi od reputacije - govorili su nakon što je sve to trajalo nekoliko mjeseci. - Hvatanje Billa Haydona bio je samo sretan slučaj. U svakom slučaja, govorili su, Amerikanci su ih upozorili; nije to bio nikakav Georgeov coup: zaslugu bi trebalo pripisati Rođacima, ali su je se oni diplomatski odrekli. Ne, ne, govorili su drugi, bili su to Nizozemci. Nizozemci su otkrili šifru moskovskog Centra i preko veze dostavili lovinu: pitajte Roddyja Martindalea - a Martindale je, naravno, bio službeni švercer dezinformacijama o Circusu. I tako je to išlo amo-tamo dok je Smilev, na izgled ničega svjestan, šutio i napustio ženu. Jedva su vjerovali svojim ušima. Bili su zaprepašteni. Naročito je bio uvrijeđen Martindale, koji nikada u životu nije volio nikakvu ženu, i otvoreno iz toga napravio pitanje u »Garricku«. - Kakve li drskosti! On je nitko i ništa, a ona je napola Sawley! Slučaj za Pavlova, ako me pitate. Sušta pavlovljevska okrutnost. Nakon što se godinama mirio s njenim savršeno prirodnim sitnim grijesima - nagonio je na njih, pazite što kažem - što taj sitni čovjek čini? Okreče se i posve napoleonskom brutalnošću udara je po zubima! To je skandal. Reći ću svima daje to skandal. Ja sam tolerantan čovjek, mislim da imam nekog iskustva, ali Smiley je otišao predaleko. Oh, da. Ovaj put, što mu se ponekad događalo, Martindale je točno prikazao sliku. Dokazi su svima bili pred očima. Pošto je Haydon umro i prošlost pokopana, Smileyjevi su se pomirili i, uz malu ceremoniju, opet sjedinjeni par se vratio u svoju kućicu u Bywater Streetu, Chelsea. Čak su se pokušali uključiti u društveni život. Izlazili su, pozivali goste u stilu koji je odgovarao Georgeovom novom položaju: Rođaci, tu i tamo kakav ministar, razni moćnici iz Whitehalla - svi su oni večerali kod Smileyjevih i odlazili kući puna želuca; nekoliko tjedana uživali su štoviše glas pomalo egzotičnog para u višim državnim krugovima. Sve dok George Smiley nije preko noći napustio svoju ženu, što je njoj nedvojbeno bilo neprijatno, i utaborio se u oskudnoj mansardi iza svoje prijestolne dvorane u Circusu. Ubrzo se sumornost tog mjesta utkala u tkivo njegova lica, kao što se prašina uvlači u put kažnjenika. A Ann Smiley je venula u Bywater Streetu, vrlo teško primajući neuobičajenu ulogu napuštene supruge. Požrtvovnost, govorili su upućeni. Redovničko uzdržavanje. George je svetac. Još u tim godinama. Gluposti, odvraćala je Martindaleova frakcija. Požrtvovnost čemu? Zar je balkandownload.org BD4Y

uopće nešto i ostalo u toj monstruoznoj kući od crvene opeke što bi moglo od čovjeka zahtijevati takav čin samožrtvovanja? Zar je uopće nešto ostalo bilo gdje, u odvratnom Whitehallu ili, bog nam pomogao, u odvratnoj Engleskoj, što bi još moglo takvo nešto zahtijevati? Posao, rekoše upućeni. Ma kakav posao, javiše se piskutavi prosvjedi tih samozvanih promatrača Circusa koji su poput Gorgona jedan drugome dodavali mrvice što su ih negdje čuli ih vidjeli. Sto je radio tamo gore, bez tri četvrtine osoblja, s nekoliko starih baba koje mu kuhaju čaj, s mrežama koje su se raspale u paramparčad, kao i inozemne agenture? Ministarstvo financija mu je zamrznulo crni fond - mislili su pri tom na operativni fond - a koga bi v Whitehallu ili Washingtonu mogao nazvati prijateljem? Ne računajući, naravno, onog krakatog snoba Lacona iz Sekretarijata kabineta kao njegova prijatelja. On mu je bio spreman izići u susret u svakoj mogućoj prilici. Naravno da će se Lacon boriti za njega: što je Laconu još preostalo? Circus je bio temelj Laconove moći. Bez njega je bio - eto, ono što već i jest - eunuh. Naravno da će Lacon zasvirati poziv u boj. - To je skandal - objavljivao je ljutito Martindale čisteći dimljenu jegulju i biftek i klupski claret (koji je opet poskupio dvadeset penija). - Reći ću svima. Začudo, ponekad nema velikih razlika između seljaka Whitehalla i toskanskih seljaka. Vrijeme nije dokrajčilo glasine. Dapače, umnožilo ih je, poprimajući ton od njegove izdvojenosti i nazivajući je opsesijom. Glasine su podsjećale da Bili Haydon nije bio samo Smileyjev kolega već i Annin rođak, i još nešto. Smileyjev gnjev protiv njega, govorilo se, nije prestao s Haydonovom smrti: on je nedvojbeno plesao po Billovu grobu. Na primjer, George je osobno rukovodio »čišćenjem« Haydonove famozne sobice s prozorom na Charing Cross Road, i uništavanjem svih Billovih tragova, od njegovih osrednjih uljenih slika do sitnica u ladicama njegova stola; štoviše, naredio je da ispile i spale sam stol. A kad su s tim bili gotovi, pozvao je radnike da sruše pregradne zidove. 0 da, pričao je Martindale. Ili, kao još jedan primjer, zaista da čovjeka obeshrabri, uzmimo fotografiju što je visila na zidu Smileyjeve zapuštene prijestolne dvorane, fotografiju za pasoš sudeći po izgledu, iako je bila povećana nekoliko puta pa je poprimila nejasan, prema nekima i sablastan izgled. Fotografiju je zapazio netko iz Ministarstva financija za vrijeme jednog ad hoc sastanka u vezi s likvidacijom operativnih bankovnih računa. balkandownload.org BD4Y

- Je li to možda Kontrolin portret? - upitao je Petera Guillama, tek toliko da nešto društveno pročavrlja. Ne iz nikakvog mračnog razloga. Valjda čovjek smije pitati? Kontrola je - ostala imena su još uvijek bila nepoznata - bio legenda Circusa. Bio je Smileyjev vodič i mentor punih trideset godina. Smiley ga je stvarno ukopao, govorili su: jer vrlo tajni, kao i vrlo bogati, često umiru neoplakani. - Ne, to nije Kontrola, do vraga - kratko je odvratio Guillam, peharnik, onim svojim neučtivim, nadutim glasom. - To je Karla. A tko je uopće taj Karla? Molim lijepo, Karla je radno ime sovjetskog obavještajca koji je prije svega zavrbovao Billa Haydona, a zatim ga vodio: - Posve drugačija legenda, ako ništa drugo - treperio je od uzbuđenja Martindale. - Čini mi se da je riječ o pravoj krvnoj osveti. Dokle čovjek može podjetinjiti, pitam se? Ta je slika pomalo smetala čak i Lacona. - Zaista, George, zašto ste ga tu objesili? - upitao je izazovnim glasom kakvim se stariji đaci u internatu obračaju mlađima, kad je jedne večeri navratio do Smileyja, vraćajući se kući iz sekretarijata kabineta. - Pitam se što li vam on znači? Jeste li ikada o tome razmišljali? Ne čini li vam se ta slika pomalo sablasnom? Pobjedonosni neprijatelj? Prije bih pomislio da će vam smetati, zlurado vas gledajući odozgo? - Pa, Bili je mrtav - odgovori Smiley nepotpuno, kao što je običavao, navodeći ključ nekog zaključka a ne sam zaključak. - A Karla je živ, hoćete reći? - navaljivao je Lacon. - I radije biste imali živog neprijatelja nego mrtvoga? Je li to hoćete reći? No, u određenom trenutku pitanja kao da su zaobilazila Georgea Smileyja; čak su se, govorili su njegovi suradnici, činila neukusnima. Incident koji je dao konkretnijeg »štofa« kuhinjama Whitehalla odnosio se na »elektronska njuškala«, odnosno stručnjake za pronalaženje elektronskih uređaja za prisluškivanje. Nitko se ne bi mogao sjetiti goreg primjera protekcionaštva. Bogamu, ti su špijuni zaista ponekad bili drski! Martindale, koji je čekao godinu dana da preurede njegovu sobu, uputio je pritužbu svom podsekretaru. Pisanu rukom. Osobno na ruke. Isto je učinio i njegov brat u Kristu iz Ministarstva obrane i, zamalo, Hammer iz Financija, ali Hammer je ili zaboravio poslati svoju predstavku ili se ipak predomislio u posljednjem trenutku. Nije bila uopće riječ o prioritetima. Štoviše, ni o principima. Već o novcu. Državnom novcu. Na Georgeovo inzistiranje Ministarstvo financija je već izmijenilo instalacije u balkandownload.org BD4Y

pola Circusa. Čini se da njegova paranoična opsjednutost prisluškivanjem nije znala za granice. Osim toga, njuškala je bilo premalo, došlo je do sporova oko nemogućeg radnog vremena - ah, bilo je tu problema koliko hoćete! Pravi dinamit, cijela ta stvar. Što se zapravo dogodilo? Martindale je imao sve pojedinosti u svom manikiranom malom prstu. George je otišao Laconu jednog četvrtka - bio je to dan onog čudnog toplotnog vala, sjećate li se, kad su praktički svi izdisali, čak i u »Garricku« - a u subotu - u subotu, zamislite koliko prekovremenih sati! - ti su majmuni preplavili Circus, razjarujući susjede bukom i rasturajući sve do čega bi došli. Grublji slučaj slijepog protekcionaštva bilo bi teško zamisliti sve od - eto, sve otkako su Smileyju dopustili da ponovo zaposli onu svoju staru, šugavu žensku, što se bavila istraživanjem u vezi s Rusijom, Sachs, Connie Sachs, profesoricu iz Oxforda, bez ikakvog razumnog razloga, dajući joj status »mamice« iako to nije bila. Diskretno, ili što je diskretnije mogao, Martindale se dobro potrudio da dozna jesu li njuškala zaista nešto otkrila, ali je naišao na zid. U tajnom svijetu informacije su novac, a barem po tom mjerilu, iako to možda nije znao, Roddy Martindale je bio siromah, jer je uski krug kojem su takvi podaci bili dostupni bio sveden na najužu moguću mjeru. Točno je da je Smiley u četvrtak posjetio Lacona u njegovoj drvom obloženoj sobi što gleda na St. James's Park, i da je taj dan bilo neobično vruće za kolovoz. Obilni snopovi sunčana svjetla slijevali su se na reprezentativni sag, a čestice prašine plivale su u njima poput sićušnih tropskih ribica. Lacon je štoviše skinuo kaput, iako ne, naravno, i kravatu. - Connie Sachs je malo čeprkala po Karlinom rukopisu u analognim slučajevima - objavio je Smiley. - Rukopisu? - ponovi Lacon kao da je rukopis protupropisan. - Tehnici. Karlinim »poslovnim« navikama. Čini se da je Karla, gdje je to operativno bilo izvedivo, kombinirao krtice i audio-lopove. - Prevedite mi to molim vas na normalan jezik, George, ako nemate ništa protiv. U slučajevima gdje su okolnosti to dopuštale, reče Smiley, Karla je rado dopunjavao operacije svojih agenata s mikrofonima. Iako je Smiley bio uvjeren da se u zgradi nije izustilo ništa što bi moglo dovesti u pitanje »sadašnje planove«, kako ih je nazvao, već je i sama mogućnost da bi se takvo nešto moglo dogoditi bila dovoljna za uznemirenost. I Lacon je počinjao shvaćati Smileyjev »rukopis«. - Imate li nekakvih konkretnijih činjenica u prilog toj prilično akademskoj balkandownload.org BD4Y

teoriji? - upitao je promatrajući Smileyjevo bezizražajno lice preko vrha olovke koju je poput ravnala držao kažiprstima. - Napravili smo inventuru naših audio-uređaja - prizna Smiley i namršti se. - Nedostaje mnogo instalacionog materijala. Čini se da je mnogo toga nestalo za vrijeme rekonstrukcije šezdeset i šeste. - Lacon je čekao, šutnjom izvlačeći riječi iz njega. - Haydon je bio u komisiji koja je bila odgovorna za izvođenje radova - završi Smiley, kao da mu time dobacuje posljednju mrvicu. - Zapravo, on je bio pokretačka sila. To je… eto, kad bi Rođaci ikada doznali, mislim da bi to bila posljednja kap. Lacon nije bio budala, a gnjev Rođaka - u trenutku kad su ih svi nastojali smiriti - valjalo je svakako izbjeći. Da je ovisilo o njemu, naredio bi njuškalima da se bace na posao tog istog dana. Subota je bila kompromis, pa je ne pitajući nikoga poslao cijelu ekipu, njih dvanaest, u dva siva kombija s natpisom »Deratizacija«. Točno je da su rasturili cijeli Circus, otuda glupe glasine o uništavanju Haydonove sobice. Bili su srditi jer je bio vikend, i možda su stoga bili nepotrebno siloviti: plaćali su užasan porez na prekovremene sate. No raspoloženje im se odmah popravilo kad su u prvom naletu »ulovili« osam radio-mikro- fona, svih osam iz Circusovog skladišta. Haydon ih je rasporedio klasičnim načinom, složio se i Lacon kad je posjetio Circus da i sam obavi pregled. Jednoga je smjestio u ladicu neupotrebljavanog stola koji je bezazleno ostavljen po strani i zaboravljen - iako je to slučajno bilo u prostoriji za šifriranje. Jedan je nakupljao prašinu povrh starog čeličnog ormara u prostoriji za sastanke na petom katu. Tipično za Haydona, jednoga su pronašli skrivenog iza kotlića u zahodu viših funkcionera, vrata dalje. Slijedeća pretraga, koja je obuhvatila i nosive zidove, otkrila je još tri mikrofona ugrađena u zid. Bile su to sonde s plastičnim zvukovodima. Njuškala su ih poredala kao što lovci redaju ustrijeljenu divljač. Naravno, sonde su bile »mrtve« kao i svi uređaji, ali su ipak bile Haydonovo djelo, i podešene na frekvencije kojima se Circus nije koristio. - A Ministarstvo financija je zacijelo plaćalo i za njihovo održavanje - ljutito primijeti Lacon, neveselo se nasmiješivši, dok je milovao vodove kojima su mikrofonske sonde bile spojene s električnom mrežom. - Sve dok George nije dao izmijeniti instalaciju. Moram to svakako reći bratu Hammeru. Bit će oduševljen. A Hammer je bio Velšanin i Laconov najuporniji neprijatelj. Na Laconov savjet Smiley je zatim priredio skromnu predstavu. Naredio je njuškalima da ponovo aktiviraju radio-mikrofone u prostoriji za sastanke i da podese prijemnik u jednom od malobrojnih vozila za radio-osmatranje što su balkandownload.org BD4Y

Circusu još preostala. Tada je pozvao trojicu najkraćih birokratskih zakerala iz Whitehalla, uključujući Velšanina Hammera, da se provezu u polumjera od pola milje oko zgrade i slušaju razgovor, po unaprijed priređenom scenariju, između dvaju Smileyjevih tajnih pomagača koji su sjedili u sobi za sastanke. Riječ po riječ, svaki slog na mjestu. Nakon toga morah su se Smileyju zakleti na apsolutnu tajnost; još ih je natjerao da potpišu izjavu koju su administrativci namjerno sastavili tako da ulijeva strahopoštovanje. Peter Guillam je računao da će ih to ušutkati mjesec dana. - Ili manje ako bude kišilo - dodao je kiselo. No, ako su Martindale i njegove kolege izvan šesnaesterca Whitehalla živjeli u stanju iskonskog nepoznavanja stvarnosti Smileyjeva svijeta, osobe bliže prijestolju osjećale su se isto tako udaljeno. Krugovi oko njega postajali su sve uži što su mu se više bližili, a tih je ranih dana zaista mali broj ljudi stizao do središta. Ulazeći kroz smeđa i tmurna vrata Circusa, s privremenim barijerama za kojima su budno pazili vratari, Smiley nije odbacivao ni truna svoje uobičajene povučenosti. Vrata njegova sitnog kancelarijskog apartmana ostajala bi ponekad zatvorena danima i noćima, a društvo su mu pravili samo Peter Guillam i sablasni, tamnooki factotum, po imenu Fawn, koji je zajedno s Guillamom igrao ulogu bebisitera dok je Smiley istjerivao Haydonsta iz jazbine. Ponekad bi Smiley nestajao na stražnja vrata, samo kimnuvši, vodeći sa sobom Fawna, sitno svilenasto stvorenje, i ostavljajući Guillama da preuzima telefonske pozive i javlja mu se hitnim slučajevima. »Mamicama« je njegovo ponašanje nalikovalo na posljednje dane Kontrole koji je umro na poslu, zahvaljujući Haydonu, slomljena srca. Organski procesi zatvorenog društva dodali su novu riječ žargonu Circusa. Raskinkavanje Haydona postalo je propast, a povijest Circusa je podijeljena na razdoblja prije i nakon propasti. Fizička propast same zgrade, tri-četvrt prazne i, nakon odlaska njuškala, u razorenu stanju, davala je tim Smileyjevim dolascima i odlascima sumoran osjećaj propadanja, što je u trenucima malodušnosti postao simboličan svima koji su se morali s njime saživjeti. Njuškala samo razaraju, ne popravljaju: a isto je, možda su osjećali, vrijedilo i za Karlu čije su ih prašnjave crte, što ih je na zid pribio njihov nedokučivi šef, i dalje motrile iz sjene njegove spartanske prijestolne dvorane. Ono malo što su znali bilo je strašno. Inače dosadna pitanja kao što su, na primjer, kadrovi, poprimila su užasne razmjere. Smiley je morao otpustiti provaljene agente i raspustiti provaljene agenture; kao na primjer agenturu balkandownload.org BD4Y

jadnog Tuftyja Thesingera u Hong Kongu, iako je Hong Kong otišao među posljednjima jer je bio prilično daleko od antisovjetske scene. A u Whitehallu, terenu u koji kao ni Smiley nisu imali nimalo povjerenja, pričalo se o njegovim bizarnim i prilično oštrim svađama oko uvjeta otpremnine i prelaza na građanske dužnosti. Čini se da je bilo slučajeva - jadni Tufty Thesinger iz Hong Konga je' iznova prvi padao na pamet - gdje je Bili Haydon namjerno poticao neopravdano unapređivanje »ispucanih« funkcionara na koje se moglo računati da neće ništa poduzimati na svoju ruku. Treba li ih isplatiti prema njihovoj stvarnoj vrijednosti ili prema napuhanoj vrijednosti koju im je pakosno dodijelio Haydon? Bilo je i drugih, gdje je Haydon da očuva sebe izmislio razloge za otpuštanje. Treba li njima dati punu mirovinu? Imaju li pravo na ponovno zapošljavanje? Zbunjeni mladi ministri, koji su se tek počeli privikavati na vlast nakon izbora, donosili su hrabre i kontradiktorne odluke. Stoga je tužna struja razočaranih Circusovih terenskih službenika, i muškaraca i žena, prolazila kroz Smileyjeve ruke. a administrativcima je naređeno da paze, iz razloga sigurnosti a možda i estetike, da nitko od tih povratnika iz inozemnih agentura ne kroči u glavnu zgradu. Isto tako, Smiley nije dopuštao nikakav kontakt između prokletih i pomilovanih. I tako su, uz mrzovoljnu podršku Velšanina Hammera iz Financija, administrativci otvorili privremeni prijemni punkt u iznajmljenoj kući u Bloomsburyju, koja je za javnost pretvorena u školu za strane jezike (»Posjeti samo uz prethodni dogovor«), i »opremili« je kvartetom službenika iz isplatnog i kadrovskog odjela. Ta je skupina neizbježno postala Bloomsbury Group{4}, i znalo se da je Smiley ponekad, ako je imao koji sat slobodnog vremena, stavio sebi u zadatak da klizne do Bloomsburyja i, prilično nalik na posjetioca u bolnici, izražava sućut licima koja su mu često bila nepoznata. A ponekad bi, ovisno o raspoloženju, samo šutio i radije se smjestio, nedokučiv i nalik na Budu, u kutu prašnjave prostorije za saslušavanje. Što ga je tjeralo? Što je tražio? Ako je glavni razlog bila srdžba, tada je to bila srdžba koja im je svima bila zajednička. Mogli su sjediti u sobi za sastanke, s gredama na stropu, nakon dugog radnog dana, šaleći se i naklapajući; no ako bi nekome slučajno pobjeglo ime Karle ili njegove krtice Haydona, zavladala bi mukla tišina, i čak ni lukava stara Connie Sachs, stručnjak za Moskvu, ne bi mogla prekinuti čar. Još su dirljiviji bili, u očima njegovih podređenih, Smileyjevi napori da spasi bar dio agentskih mreža od propasti. Dan nakon Haydonova hapšenja svih je devet Circusovih mreža u Sovjetskom Savezu i Istočnoj Evropi zamrlo. Radio-veze su se prekinule, kurirski kanali presušili i sve je ukazivalo na to da su sve prave Circusove agente, ako je takvih uopće i ostalo, pohvatah preko balkandownload.org BD4Y

noći. No Smiley se žestoko suprotstavljao takvom stavu, kao što nije htio ni prihvatiti gledište da su Karla i moskovski Centar nepobjedivo efikasni, ili uredni, ili logični. Gnjavio je Lacona, gnjavio je Rođake u njihovim golemim novogradnjama, zvanim Annexe, na Grosvenor Squareu, zahtijevao da se radiofrekvencije agenata i dalje prate, i usprkos ogorčenim prosvjedima Foreign Officea - koje je kao i uvijek predvodio Roddy Martindale - dao je da BBC-jev inozemni program emitira poruke, običnim jezikom, koje su naređivale svim aktivnim agentima da odmah uhvate maglu čim čuju riječ-šifru u poruci. I, na njihovo iznenađenje, počeli su se malo-pomalo javljati sitni znaci života, nalik na zbrkane poruke s nekog drugog planeta. Najprije su Rođaci, u osobi Martella, sumnjivo otvorenog šefa lokaine stanice, javili s Grosvenor Squarea da se dva britanska agenta, muškarac i žena. prebacuju jednim američkim kanalom za bijeg do starog ljetovališta Soči na Crnom moru gdje su pripremali čamac za operaciju koju su Martellovi »tihi« ljudi ustrajno zvali »eksfiltracioni zadatak«. Sudeći po opisu, Martello je mislio na Čurajeve, ključne agente mreže Contemplate koja je pokrivala Gruziju i Ukrajinu. Ne čekajući na odobrenje Financija Smiley je uskrsnuo iz mirovine izvjesnog Roya Blanda, krupnog eksmarksističkog dijalektičara i nekadašnjeg terenskog agenta, koji je svojedobno vodio tu mrežu. Smiley je Blandu - koji je loše prošao prilikom propasti - povjerio ruski gonički par de Silskog i Kaspara, također u naftalinu, također Haydonove štićenike, te im naredio da budu u pripremi za prijem agenata. Još su sjedili u RAF-ovom transportnom avionu kad su javili da su Čurajeve ustrijelili prilikom izlaska iz luke. Eksfiltracioni zadatak je propao, rekoše Rođaci. Sućuti radi, Martello je osobno telefonski javio Smileyju novost. Bio je na svoj način prijazan čovjek i, poput Smileyja. pripadnik stare škole. Bila je noć, i kiša je lijevala kao iz kabla. - Slušaj, George, nemoj to previše uzeti k srcu - upozorio ga je dobroćudno. - Čuješ li me? Neki rade na terenu, drugi za pisaćim stolom, a ti i ja se moramo pobrinuti da se ta razlika očuva. Inače ćemo svi pošašaviti. Ne možemo se žrtvovati za svakoga. To je sudbina svih vojskovođa. Ne zaboravi to. Peter Guillam je bio Smileyju uz rame kad je primio telefonsku obavijest i kasnije se kleo da Smiley nije pokazao nikakvu posebnu reakciju: a Guillam ga je dobro poznavao. Ipak, desetak minuta nakon toga je nestao, a da ga nitko nije zapazio, a na vješalici nije bilo ni njegove poširoke kišne kabanice. Vratio se nakon zore, promočen do kože, s kabanicom preko ruke. Presvukao se i vratio k svom stolu, ali kad je Guillam nepozvan na vršcima prstiju ušao u sobu s čajem, njegov je gospodar, na Guillamovu smetenost, ukočeno sjedio pred nekakvim starim izdanjem njemačke poezije, stisnutih pesnica s obje strane, i tiho plakao. balkandownload.org BD4Y

Bland, Kaspar i de Silsky su zamolili da ih se ponovo primi u Circus. Naveli su malog Tobyja Esterhasea, Mađara, koji je nekako uspio iznova ući u Circus, i zahtijevali isti tretman, ali uzalud. Odbili su ih i nisu ih više spominjali. Nepravda rađa nepravdu. Iako okaljani, bili bi korisni, ali Smiley nije htio ni čuti njihova imena; ni tada, ni kasnije, nikada. To je bila najniža točka u razdoblju neposredno nakon propasti. Bilo je čak ljudi koji su ozbiljno vjerovali - u Circusu kao i izvan njega - da su čuli posljednji otkucaj engleskog tajnog srca. Ipak, nekoliko dana nakon ove katastrofe sreća je poklonila Smileyju malu utjehu. U Varšavi, usred bijela dana, jedan od Circusovih glavnih agenata, inače u bijegu, čuo je BBC-jev signal i ušetao ravno u britansku ambasadu. Zahvaljujući žestokim i zajedničkim kuloarskim manevrima Lacona i Smileyja, iste su ga noći avionom dopremili u London pod lažnim identitetom diplomatskog kurira, usprkos Martindaleu. Sumnjajući u priču koju mu je agent ispričao Smiley ga je predao Circusovim inkvizitorima a oni su ga, u nedostatku drugog plijena, gotovo ubili, ali su ga poslije proglasili čistim. Prebacili su ga u Australiju. Zatim je, još uvijek u samoj genezi svoje vladavine, Smiley morao ocijeniti Circusove provaljene domaće stanice izvan centrale. Smiley bi se najradije bio svega riješio: »sigurnih kuća« koje su sada bile posve nesigurne; saratske Škole, gdje su se tradicionalno obavljale instruktaža i obuka agenata i novih kandidata; eksperimentalnih audio-laboratorija u Harlowu; škole za kemikalije i eksplozive u Argyllu; »vodene« škole na ušću Helforda gdje su se passe mornari bavili crnom magijom malih plovila kao obredom neke nestale religije; i radio-baze velikog dometa u Canterburyju. Bio bi se riješio i sjedišta kriptografa u Bathu gdje su se otkrivale šifre. - Bacite sve - rekao je Laconu posjetivši ga u uredu. - A što tada? - upitao je Lacon zbunjen njegovom žestinom koja je nakon neuspjeha u Sočiju postala očitija. - Počnite iznova. - Shvaćam - rekao je Lacon što je, naravno, značilo da ne shvaća. Lacon je pred sobom imao niz dokumenata s brojkama iz Financija, i proučavao ih je dok je govorio. - Saratska Škola se vodi, iz nekog razloga koji mi nije jasan, na vojnom budžetu - primijeti zamišljeno. - Nije uopće na vašem crnom fondu. Foreign Office plaća za Harlow - a uvjeren sam da je to već davno zaboravio - Argyll je pod okriljem Ministarstva obrane koje posve sigurno ne zna za njegovo postojanje, Ministarstvo pošta ima Canterbury, a Ratna mornarica Helford. Bath balkandownload.org BD4Y

se također, i drago mi je što to mogu reći, financira iz sredstava Foreign Officea, prema vlastoručnom potpisu Martindalea koji je na dokument stavljen prije šest godina pa isto tako nestao iz službene memorije. Prema tome, ništa nas od toga ne boli, nije li tako? - To je sve balast - inzistirao je Smiley. - I dok sve to postoji, nećemo ih nikada moći zamijeniti. Sarratt je već davno otišao do vraga, Helford je na umoru, a Argyll je farsa. A što se tiče kriptografa, posljednjih pet godina oni rade praktički non-stop za Karlu. - Mislite na moskovski Centar? - Mislim na odjel koji je odgovoran za Haydona i pola tuceta… - Znam na što mislite. Ali smatram, ako nemate ništa protiv, da je sigurnije ostati pri institucijama. Time ćemo sebi uštedjeti neprilike oko spominjanja imena. Na kraju krajeva, za to institucije i postoje, zar ne? - Lacon je ritmički lupkao olovkom po stolu. Napokon je podigao glavu i podrugljivo pogledao Smileyja. - Znam, vi ste sada osoba koja kreše granje i korijenje, George. Ne smijem ni pomisliti što bi se dogodilo kad biste se ikada počeli razmahivati sjekirom u mom dijelu vrta. Te stanice su najsigurniji vrijednosni papiri. Ako ih se sada riješite, nećete ih više nikada dobiti natrag. Poslije, ako hoćete, kad ponovo krenete s poslom, možete ih unovčiti i kupiti sebi nešto bolje. Ne smijete prodavati kad je vrijednost na tržištu niska, znate. Morate čekati trenutak kad ćete ostvariti dobit. Smiley je nevoljko poslušao njegov savjet. Kao da sve te glavobolje nisu bile dovoljne, jednog sumornog ponedjeljka ujutro revizija Ministarstva financija ukazala je na ozbiljna neslaganja u vođenju Circusovog crnog fonda tokom petogodišnjega razdoblja, prije no što je zamrznut zbog propasti. Smiley je morao improvizirati ruglo od suđenja na kojemu je jedan postariji činovnik financijskog odjela, izvučen iz mirovine, priznao sramotnu strast za nekom djevojkom iz arhiva koja ga je vukla za nos. U užasnom napadaju grižnje savjesti starac je otišao kući i objesio se. Unatoč Guillamovim savjetima, Smiley je tvrdoglavo otišao na sprovod. Činjenica je ipak da je George Smiley, nakon svih tih posve neveselih početaka, zapravo već u prvim tjednima nakon preuzimanja" dužnosti, prešao u napad. Taj se napad najprije temeljio na općenitom zaključivanju, zatim na teoriji, a tek onda na ljudskom aspektu, zahvaljujući dramatičnoj pojavi vrlog kockara Sama Collinsa. Općenito zaključivanje je bilo jednostavno. Zadatak obavještajne službe, balkandownload.org BD4Y