Plemeniti Dak - John le Carre

- Izgubio sam ga! - dreknuo je. - Strugnuo mi je! - Znači da si glupa budala! - zadovoljno odvrati Guillam. - Budala, ma nemoj! Krenuo je prema kući, jasno? Uobičajeni obred. Čekam ga, stanem u stranu, on se vraća na glavnu ulicu, gleda me. Kao da gleda smeće. Obično smeće. A trenutak nakon toga nestao je. Kako mu to uspijeva? Kamo ide? Ja sam mu prijatelj, zar ne? Koga si vraga umišlja? Debeli mah kržljavac, ubit ću ga! Guillam smijući se spusti slušalicu. balkandownload.org BD4Y

U Obrađivanje Frosta Hong Kongu bila je ponovo subota, ali tajfuni su bili zaboravljeni; bilo je vruće, a dan vedar i bez daška. U Hong Kong Clubu, vedri kršćanski sat otkucao je jedanaest sati, i otkucaji su cilikali u tihoj, drvom obloženoj prostoriji poput žlica ispuštenih na pod u nekoj dalekoj kuhinji. Bolje stolice već su zauzeli čitaoci Telegrapha od četvrtka koji je donosio prilično tmurnu sliku o moralnim i ekonomskim nevoljama njihove domovine. - Funta je opet u gabuli - progunđa preko lule osoran glas. - Električari štrajkaju. Željeznice štrajkaju. Piloti štrajkaju. - Tko ne štrajka? To je pravo pitanje - javi se drugi, isto tako osoran glas. - Da sam u Kremlju, rekao bih da to prvoklasno izvodimo - reče prvi govornik, oštro naglasivši posljednju riječ da joj dade prizvuk vojničkog negodovanja i s uzdahom naruči dva dry-martinija. Ni jednom ni drugom nije bilo više od dvadeset i pet godina, ali prognani patrioti koji se žele na brzinu obogatiti prilično brzo stare. Bio je to jedan od pobožnih dana u Klubu inozemnih dopisnika, dan kad je broj solidnih građana znatno nadmašivao broj novinara. Otkako više nije bilo starog Crawa da ih drži na okupu, Shanghai Bowling Club se osuo, a nekoliko je članova i napustilo Koloniju. Fotografe je u Pnom Pen odmamila perspektiva velikih novih borbi, pošto je kišno razdoblje završilo. Kauboj je otišao u Bangkok na očekivano oživljavanje studentskih nemira, Luke je bio u dopisništvu, a njegov šef patuijak mrzovoljno se motao oko šanka okružen glasnim stanovnicima ekskluzivnih britanskih četvrti u tamnim hlačama i bijelim košuljama, koji su razgovarali o mjenjaču »austina 1100«. - Ali ovaj put hladno. Čuješ? Hladno-hladno i hop-hop! Čak je i Rockerov glas bio prigušen. Tog jutra bio je u pratnji žene, bivše učiteljice vjerske škole na Borneu, isušene goropadnice kratko podšišane kose, u dokoljenkama, koja je bila u stanju otkriti grijeh i prije no što je počinjen. A nekoliko milja istočno na Cloudview Roadu, trideset centi jednotarifnim gradskim autobusom, u navodno najnaseljenijem kutku našeg planeta, na North Pointu, baš tamo gdje grad počinje bujati prema Peaku, na šesnaestom katu balkandownload.org BD4Y

solitera s oznakom 7A, ležao je na strunjači Jerry Westerby, nakon kratkog sna bez sanja, pjevuckajući vlastiti tekst na melodiju »Miami Sunrise« i promatrajući kako se svlači lijepa djevojka. Strunjača je bila duga sedam stopa, i zapravo je - položena poprečno - trebalo da posluži cijeloj kineskoj obitelji, i prvi put u životu noge mu nisu visile preko ruba. Bila je milju duža od Mazina ležaja, duža čak od kreveta u Toskani, iako u Toskani to nije bilo važno jer je imao djevojku da se privije uz nju, a s djevojkom nitko baš ne leži ravno. Međutim, djevojka koju je promatrao bila je uokvirena prozorom nasuprot njegovu prozoru, deset jardi ili milja izvan domašaja, i svako jutro, od devet njih otkako se ovdje budio, svlačila se i prala kao sada, na njegovo veliko oduševljenje, čak i pljesak. Ako je imao sreće, pratio je cijelu ceremoniju, od trenutka kad bi u stranu zabacila glavu da joj crna kosa padne do pojasa, pa sve dok ne bi čedno oko sebe omotala plahtu i pridružila se obitelji, bilo ih je ukupno deset, u susjednoj prostoriji gdje su svi živjeli. Intimno je poznavao obitelj. Njihove navike pri pranju, njihove ukuse u pogledu glazbe, kuhanja i vođenja ljubavi, njihove proslave, njihove oštre svađe što bi tako naglo buknule. Samo nije bio siguran je li to jedna te ista djevojka ili dvije. Nestala je, ii je nastavio pjevati. Bio je nestrpljiv, kao i uvijek, bilo da se spremao odšuljati se u zabačenu uličicu u Pragu da u veži s nekim isprepadanim siromahom razmijeni paketić, bilo da je - njegov najsjajniji trenutak, bez presedana za »povremenog suradnika« - tri milje veslao u potamnjelom dingiju da pokupi radio-telegrafista negdje na kaspijskoj obali. Kako se kritični trenutak sve više bližio, Jerry je otkrivao istu iznenađujuću vlast nad sobom, isto veselo raspoloženje i budnost. I isti goli strah, što nije bezuvjetno bila kontradikcija. Danas je čas, pomisli. Gotovo je sa zezanjem. Stan se sastojao od tri sobice, sve tri s parketom na podu. To je bilo prvo što je zapažao svakog jutra jer nigdje nije bilo nikakvog pokućstva, osim strunjače i kuhinjske stolice i stola na kojem je stajao njegov pisaći stroj, jednog plitkog tanjura koji je služio kao pepeljara, i kalendara, godište 1960, s fotografijama razgolićene crvenokose djevojke čije su čari već odavna ocvale. Točno je poznavao taj tip: zelene oči, ćudljivost, a koža tako osjetljiva da bi nalikovala na bojište svaki put kad bi je dotakao. Kad bi tome dodao jedan telefon, jedan prastari gramofon, samo za sedamdeset osam okretaja, i dvije prave lule za opijum obješene o čavle prilično opasna izgleda, dobio bi potpun inventar bogatstva i interes vlasnika stana od kojega je Jerry unajmio stan - a to je bio Deathwish the Hun, trenutno u Kambodži. Uz to, vreća s knjigama, Jerryjevo vlasništvo, pokraj strunjače. Gramofon je ušutio. Veselo je ustao stežući improvizirani sarong oko trbuha. balkandownload.org BD4Y

Uto je zazvonio telefon, pa je iznova sjeo, zgrabio gajtan i po podu privukao aparat. Bio je to kao i obično Luke - htio je kartati. - Žao mije, stari. Pišem reportažu. Pokušaj solo vist. Nazvavši »točno vrijeme«, Jerry je slušao kinesko skvičanje, pa englesko skvičanje, te podesio sat točno na sekundu. Zatim je prišao gramofonu i ponovo stavio »Miami Sunrise« što je glasnije mogao. To mu je bila jedina ploča, ali je prigušivala brbotanje beskorisnog uređaja za klimatizaciju. I dalje pjevušeći, otvorio je jedini ugrađeni ormar i iz stare kožnate torbe na podu izvadio očev požutjeli teniski reket, star tridesetak godina, s inicijalima S. W. ispisanima tušem za obilježavanje rublja na dršku. Odvio je držak, izvadio iz udubine četiri kasete mikrofilma, crvolik komad sive vate i istrošen mikro-foto-aparat s mjernim lančićem, kojemu je njegovo konzervativno »ja« davalo prednost pred složenijim tipovima što su mu ih saratski stručnjaci za fotografiju pokušali utrapiti. Ubacio je kasetu u foto-aparat, podesio ekspoziciju i tri puta svjetlomjerom očitao grudi crvenokose djevojke s kalendara, a zatim u sandalama odgegao u kuhinju, gdje je pobožno kleknuo pred hladnjak i odvezao kravatu sa znakom »Free Forresters« kojom su bila pričvršćena vrata. Prošao je noktom desnog palca po trulim gumenim trakama, koje su glasno zaškripale kao da ih netko na silu para, izvadio tri jaja i ponovo zavezao kravatu. Dok je čekao da voda zavri, ljenčario je na prozoru, naslonivši laktove na prozorsku dasku, i kroz žičanu mrežu za zaštitu od provalnika zaljubljeno zurio u voljene krovove koji su se poput golemih kamenih stepenica spuštali do obale. Krovovi su bili civilizacija za sebe, nevjerojatno kazalište preživljenja u borbi protiv mahnitanja grada. U prostorima ograđenim bodljikavom žicom ljudska su bića u neljudskim uvjetima proizvodila vjetrovke, održavala vjerske obrede, igrala mahjong, a gataoci su palili mirisne joss-Stapiće i listali goleme smeđe knjige. Pred njim se prostirao pravi pravcati vrt, napravljen od prokrijumčarene zemlje. Nešto niže, tri su starice tovile čau-čau štenad za lonac. Pa škole za ples, čitanje, balet, sport i borbu, škole gdje se predavala Maova kultura i čudesa, a ovog jutra, dok su jaja vrela, neki je starac upravo dovršavao dugu, besmislenu gimnastiku prije no što će rasklopiti stoličicu na kojoj je svakodnevno čitao Misli velikog čovjeka. Imućniji siromasi - ako nisu imah krova - savili su sebi vrtoglava gnijezda, nalik na koševe na jarbolu, dvije stope puta osam stopa, na improviziranim konzolama zabijenima u podove soba. Deathwish je tvrdio da ima stalno samoubojstava. To gaje i privlačilo toj sredini, rekao mu je. Kad nije bludio, rado je »visio« na prozoru sa svojim »nikonom«, u nadi da će snimiti samoubojicu, ah mu to nikada nije pošlo za rukom. Dolje desno bilo je groblje, što je donosilo nesreću, govorio je balkandownload.org BD4Y

Deathwish i skinuo kuće- gazdi nekoliko dolara za stanarinu. Telefon je ponovo zazvonio dok je jeo. - Kakvu reportažu? - javi se Luke. - Kurve u Wanchaiju su otele Big Mooa - odgovori Jerry. - Odvele su ga na Stonecutters Island i traže otkupninu. Osim Lukea, nazivale su uglavnom Deathwishove ženske, ali nisu htjele Jerryja. Tuš nije imao zavjese, pa je Jerry morao čučati u kutu obloženom pločicama, poput boksača, da ne poplavi kupaonicu. Vrativši se u spavaonicu, obukao je odijelo, zgrabio nož za kruh pa odbrojio - dvanaest daščica od kuta sobe. Iskopao je trinaestu oštricom noža. U udubini izdubenoj u materijalu ispod parketa, nalik na katran, bila je plastična vrećica sa smotkom novčanica, američkih dolara u velikim i malim apoenima; jedan pasoš za bijeg, vozačka dozvola i avionska kreditna kartica na ime »Worrell, građevinski izvođač«; kao i malokalibarski revolver što ga je, prkoseći svim pisanim i nepisanim Circusovim pravilima, nabavio od Deathwisha, kojemu nije bilo stalo da ga za sobom vuče na svojim putovanjima. Iz te škrinje s blagom izvukao je pet novčanica po stotinu dolara, a tada, ne dirajući ostalo, vratio daščicu na mjesto. Ubacio je u džep foto-aparat i dvije rezervne kasete, pa zviždeći izišao na sićušno odmorište. Ulazna vrata čuvala je bijelo obojena rešetka koja bi zadržala prosječnog provalnika devedeset sekundi. Jerry je obio bravu kad nije imao pametnijeg posla, i trebalo mu je baš toliko vremena. Pritisnuo je dugme dizala, i ono je stiglo puno Kineza koji svi iziđoše. Uvijek je tako bilo. Jerry im je jednostavno bio prekrupan, previše ružan i previše stran. Iz ovakvih prizora, pomisli Jerry prisilivši se snagom volje da bude veseo kad je ulazio u mrkli mrak autobusa što je vozio prema gradu, djeca svetog Jurja odlaze u svijet da spase imperij. - Vrijeme utrošeno na pripremu nije nikada potraćeno - glasi ukočena maksima saratske Škole o protuosmatranju. Ponekad bi Jerry postajao saratskim đakom i ništa više. Prema uobičajenim životnim pravilima mogao je neposredno otići do odredišta: nije bilo ama baš nikakva razloga, naročito nakon njihova sinoćnjeg tuluma, zbog kojeg Jerry ne bi smio sjesti u taksi i dovesti se do ulaznih vrata, veselo upasti u zgradu, pa zgrabiti svog novostečenog prisnog prijatelja i obaviti posao. Ali u ovakvim situacijama ta pravila nisu vrijedila, i prema saratskom scenariju Jerry se bližio operativnom trenutku istine: trenutku kad će mu se vrata treskom zalupiti za leđima, trenutku nakon kojega nema izlaza osim napredovanja. Trenutku kad se u njemu pojedinačno budilo svih dvadeset godina profesionalnog iskustva i vikalo »oprez«. Ako ulazi u klopku, ona će ovdje biti namještena. Makar unaprijed balkandownload.org BD4Y

znah njegovu trasu, ipak bi na put ispred njega postavili statične promatrače, u automobilima i iz prozora, i pratili ga ekipama ako netko slučajno pogriješi, ih ako Jerry pokuša stupiti s nekim u vezu. Ako je ikada imao posljednju priliku da ispita vodu prije no što će skočiti, onda je to bilo sada. Sinoć, dok se motao jazbinama, moglo gaje promatrati stotinu lokalnih anđela, a da ipak ne bude siguran da je baš on njihova lovina. No ovdje je mogao »plesti« amo-tamo i brojiti sjene: ovdje mu se, barem teoretski, pružala prilika da to utvrdi. Bacio je pogled na sat. Još točno dvadeset minuta, a trebalo mu je sedam, kineskim a kamoli evropskim tempom. Stoga je krenuo s noge na nogu, ah nije tratio vrijeme. U drugim zemljama, gotovo posvuda na svijetu osim u Hong Kongu, posvetio bi tome mnogo više vremena. Iza zavjese, govorili su saratski mudraci, pola dana, po mogućnosti više. Poslao bi sebi pismo, tako da može prošetati do polovice ulice, stati kod poštanskog sandučića a tada se vratiti, provjeravajući nisu li nečije noge odjednom zastale, nije li nečije lice odjednom ustuknulo u zaklon: tražeći klasičnu formaciju, dvojka na ovoj strani, trojka na suprotnoj strani ulice, i još jedan prirepak malo sprijeda. No, paradoksalno, iako je tog jutra gorljivo ponavljao proceduru, znao je istodobno da uzalud gubi vrijeme: znao je da bi na Istoku Evropljanin, »ravnooki«, mogao živjeti u istom bloku cijeli život i nikada ne imati ni najmanjeg pojma o tajnom doušniku na pragu. Na svakom uglu svake prepune ulice u koju bi ušao, čekali su, ljenčarili i promatrali ljudi, marljivo se ničime ne baveći. Prosjak koji je odjednom raširio ruke i zijevnuo, osakaćeni dječakčistač cipela koji se bacio prema njegovim hitrim nogama i, promašivši ih, tresnuo četkama kao bičem, stara vještica koja je prodavala evropsko-azijsku pornografiju i koja je rukom zakrilila usta da drekne jednu jedinu riječ prema skeli od bambusa iznad sebe: iako ih je Jerry u mislima sve registrirao, bih su mu danas isto tako nedokučivi kao i kad je prvi put došao na Istok - prije dvadeset godina? Bog nam pomogao, prije dvadeset i pet godina. Svodnici? Prodavači ilegalne lutrije? Preprodavači droge s obojenim uvrnutim papirima, kao za bombone - »žuto dva dolara, plavo pet dolara? Hoćeš loviti zmaja, hoćeš špricu?« Ili su možda naručivali zdjelu riže na kiosku preko puta? Na Istoku, stari moj, preživjeti znači znati da ne znaš. Pratio je odraze na mramornim oblogama trgovina: police s jantarom, pohce s nefritom, naljepnice kreditnih kartica, električne naprave i piramide crnih kovčega i torbi koje, čini se, nitko nije nosio. U Cartierovoj draguljarnici prekrasna je djevojka slagala biserje na baršunastu pliticu, spremajući ih za spavanje. Osjetivši njegovu prisutnost podigla je oči, i u Jerryju se, unatoč brigama, načas probudio stari Adam. No samo jedan pogled na njegovo balkandownload.org BD4Y

nesigurno cerenje i zapušteno odijelo i cipele od jelenje kože rekao joj je sve što joj je trebalo: Jerry Westerby nije bio potencijalni kupac. Prolazeći uz novinski kiosk, zapele su mu za oko vijesti o novim bitkama. Na naslovnim stranicama kineskih listova bile su fotografije mrtve djece, vrištećih majki i vojnika u šljemovima nalik na američke. Vijetnam ili Kambodža ih Koreja ih Filipini - Jerry nije mogao ništa razabrati. Crvena slova naslova nalikovala su na prolivenu krv. Možda je Deathwish imao sreće. Žedan od sinoćnje pijanke, Jerry presiječe Mandarin i utone u sumrak »Captain’s Bara«, ali je popio samo vodu u muškom WC-u. Vrativši se u predvorje kupio je Time, ah mu se nije svidio pogled policajaca u civilu pa je izašao. Pridruživši se ponovo mnoštvu na ulici, odšetao je do pošte; izgrađena je 1911. i poslije srušena, ali je tih dana to bila rijetka i užasna starina uljepšana nezgrapnim betonom zgrada oko nje. Žatim se kroz arkade vratio na Pedder Street, prošavši ispod zelenog mosta od valovitog lima kojim su klizile poštanske vreće nalik na obješene purane. U blještavom čeličnom predvorju jedna seljanka je žičanom četkom čistila zupce nepokretnog eskalatora, a na šetalištu skupina kineskih studenata s poštovanjem je zurila u Oval s točkama, skulpturu Henryja Moorea. Osvrnuvši se, Jerry je ugledao smeđu kupolu stare sudnice, zasjenjene golemim zidovima Hiltona, nalik na košnicu: Regina protiv Westerbyja, pomisli, »optužujemo zatvorenika zbog ucjene, mita, lažne privrženosti i još nekih djela koje ćemo smisliti do večeras«. U luci je vrvjelo od brodovlja, većinom malog. Iza luke, kozičavi od iskopa, New Territories su se uzalud borili protiv prljavih oblaka smoga. U njihovu podnožju, nova skladišta i tvornički dimnjaci što rigaju smeđi dim. Vrativši se istim putem prošao je pokraj velikih škotskih trgovačkih kuća, »Jardines«, »Swire«; novac nekada zarađen opijumom i danas nepretjerano »očišćen«. Mora da je nekakav praznik, pomisli. Naš ili njihov? Na Statue Square održavao se nekakav mirni karneval, s vodoskocima, velikim suncobranima, prodavačima koka-kole i oko pola milijuna Kineza koji su stajali u skupinama ili polako pokraj njega šetali, poput bosonoge armije, dobacujući mu poglede zbog njegove visine. Zvučnici, građevinske bušilice, lelek glazbe. Prešao je Jackson Road i razina buke se ponešto smanjila. Ispred njega, na komadu savršenog engleskog travnjaka, postajkivalo je petnaest u bijelo odjevenih prilika. Upravo je počela cjelodnevna utakmica u kriketu. Suhonjav muškarac u staromodnoj kapi i prezirna držanja stajao je kod vrata i prtljao rukavicama. Jerry zastane i stane promatrati, srdačno se cereći poznatom prizoru. Bacač je bacio loptu. Srednji tempo, malo zavrnuto prema unutra, ravno balkandownload.org BD4Y

u vrata. Branič je elegantno zamahnuo mlatom, promašio i lopta mu se kao na sporenom filmu odbila od tijela. Bit će to dug razdjel, pomisli Jerry, bez aplauza. Pitao se tko igra, i zaključio da uobičajena mafija s Peaka igra sama sa sobom. S druge strane ceste uzdizala se Bank of China, golemi, ižlijebljeni nadgrobni spomenik okićen zagasitocrvenim girlandama s izrazima ljubavi prema Mau. Pri podnožju granitni su lavovi slijepo gledali kako se skupine Kineza u bijehm košuljama međusobno fotografiraju uz njihove bokove. No banka koja je privukla Jerryjev pogled bila je neposredno iza bacačeve ruke. Sa šiljatog ukrasnog tornjića visila je britanska zastava, na ulici je s mnogo više samopouzdanja stajao oklopljeni kombi. Vrata su bila otvorena i njihove su ulaštene površine sjale poput mačjeg zlata. Dok se Jerry polako u luku primicao vratima, odjednom je iz tamne unutrašnjosti zgrade izronila skupina stražara pod šljemovima, praćena visokim Indijcima s puškama velikog kalibra, pažljivo noseći tri crne škrinje za novac niz široke stepenice, kao da nose hostiju. Oklopljeni kombi se odvezao i Jerryju je načas gotovo pozlilo kad mu se u mislima ukazala vizija vrata banke što se zatvaraju za njim. Nije to bila logična vizija. Ni nervozna vizija. Jedino mu se načas učinilo da bi nešto moglo poći krivim putem, zbog onog istog profesionalnog pesimizma s kojim vrtlar očekuje sušu ili sportaš glupo iščašenje uoči velikog natjecanja; ih, kao što agent, koji dvadeset godina ne skida oči sa sata, predviđa još jednu nepredvidivu frustraciju. Ali vrata su ostala otvorena, pa je Jerry skrenuo ulijevo. Daj stražarima vremena da se opuste, pomisli. Bit će još nervozni od praćenja novca. Pogled će im biti preoštar, sjećat će se svačega. Okrenuo se i polako, pospano odšetao prema Hong Kong Clubu: wedgwoodtrijemovi, prugaste prozorske zavjese i zadah ustajale engleske hrane u veži. Lažni identitet nije laž, kažu ti. Lažni identitet je ono u što vjeruješ. Lažni identitet je ono što jesi. U subotu ujutro gospodin Gerald Westerby, ne baš istaknuti novinar, kreće prema omiljenoj jazbini… Na stepenicama pred Klubom Jerry je zastao, potapšao džepove, pa s okrenuo za stotinu osamdeset stupnjeva i odlučno se uputio prema svom odredištu, pošavši dvjema dužim stranicama traga i još jednom, posljednji put, pazeći na nesigurne korake i oborene poglede. Gospodin Gerald Westerby, otkrivši da je pred vikend ostao bez gotovine, odluči da načas navrati u banku. Bezbrižno prebacivši puške preko ramena, indijski stražari su ga nezainteresirano promatrali. No, gospodin Gerald Westerby ima drukčije namjere! Proklinjući sam sebe zbog gluposti, Jerry se »sjetio« da je prošlo dvanaest sati i da se šalteri u dvorani zatvaraju točno u dvanaest. Nakon dvanaest sati dolazile su u obzir samo prostorije na katu, što je i isplanirao. balkandownload.org BD4Y

Opusti se, pomisli. Previše razmišljaš. Ne razmišljaj: radi. U početku bijaše djelo. Tko mu je to jednom rekao? Stari George, bogamu, citirajući Goethea. Baš on! Krenuo je u napad i odjednom ga zapljusne val malodušnosti. Znao je da je to strah. Bio je gladan. Bio je umoran. Zašto ga je George ostavio ovako sama? Zašto je morao sve sam obavljati? Prije propasti, poslali bi prije njega bebisitere - čak i nekoga u banku - da paze za svaki slučaj. Imali bi prijemnu ekipu da pokupi plijen čim iziđe iz zgrade, i automobil za bijeg ako slučajno valja na brzinu uhvatiti maglu. A u Londonu - pomisli ironično, da se smiri - imali bi dragog starog Billa Haydona - zar ne? - koji bi sve prenio Rusima, vrag ga odnio. Dok je o tome razmišljao, Jerry se snagom volje prisili na neobičnu halucinaciju, koja ga je zabljesnula trenutno poput bljeska foto-aparata i isto tako polako nestala. Bog je uslišao njegove molitve, pomislio je. Stara vremena su se vratila i ulica je vrvjela od prvorazrednih pomoćnika. Iza njega stao je plavi »peugeot« s dva nezgrapna Evropljanina koji su proučavali program konjskih trka u Happy Valleyju. Lijevo su pokraj njega bazale američke matrone, opterećene foto-aparatima i vodičima, i upornom obavezom da promatraju. A iz same banke, dok se hitro približavao njenim portalima, izronila su dva dostojanstvena novčara, mrko ga gledajući - baš kao što gledaju njuškala kad žele destimulirati radoznale poglede. Senilnost, pomisli Jerry. Najbolje godine su za tobom, stari, nema sumnje. Staračka podjetinjelost i trta bacile su te na koljena. Skokovima se penjao stepenicama, živahan poput crvendaća za toplog proljetnog dana. Predvorje je bilo prostrano poput željezničke stanice, a snimljena glazba što je dopirala iz zvučnika zvučala je vojnički. Dio sa šalterima bio je ograđen, i u prikrajku nije bilo nikoga, čak ni sablasti pomoćnika. Dizalo je bilo zlatni kavez s pljuvačnicom punom pijeska zbog cigareta, ah do devetog kata raskoš donjeg dijela je sva nestala. Prostor je novac. Uski žućkasto-bijeli hodnik vodio je do praznog pisaćeg stola za prijem stranaka. Jerry je mirno hodao, pamteći izlaz za slučaj nužde i dizalo za osoblje, koje su mu »mentori« već pokazali na crtežima, u slučaju da bude morao naglo nestati. Čudno što toliko znaju, razmišljao je, s tako malo sredstava na raspolaganju: mora da su odnekud izvukli projektantov nacrt. Na šalteru, natpis na tikovini, »Informacije - odjel za povjerljive pologe«. Pokraj njega, jedna prljava džepna knjiga o gatanju iz zvijezda, otvorena, s mnogo bilješki. Ah recepcionerke nije bilo, jer subote su drugačije. Subotom je najlakše, rekli su mu. Veselo se ogledao, neopterećene savjesti. Duž cijele balkandownload.org BD4Y

širine zgrade vodio je još jedan hodnik, vrata kancelarija slijeva, vlažni, polivinilom obloženi pregradni zidovi zdesna. Iza pregradnog zida čulo se tiho lupkanje električnog pisaćeg stroja i polagani, monotoni subotnji glas kineskih sekretarica koje nisu imale drugog posla osim da čekaju ručak i slobodno poslijepodne. Četiri staklena vrata s otvorima veličine penija za promatranje. Jerry se gegao hodnikom, zavirujući u svaki otvor kao da mu je zavirivanje rekreacija, s rukama u džepovima i pomalo smušenim smiješkom na usnama. Četvrta lijevo, rekli su, jedna vrata, jedan prozor. Mimoišao se s nekim činovnikom, pa s nekom tajnicom na zgodnim, glasnim petama, no Jerry je - iako neuredan - bio Evropljanin i imao je odijelo, pa ga nitko nije zaustavljao. - Dobar dan, društvo - promrmljao je, a oni su mu uzvratili s »dobar dan, sir«. Na kraju hodnika i na prozorima bile su željezne šipke. Na stropu je bila montirana plava svjetiljka za noć, možda radi sigurnosti, iako zapravo nije znao: možda radi požara, zaštite, nije znao, mentori nisu ništa spomenuh, a paleži i provala nisu bili njegov fah. Prva prostorija bila je kancelarija, prazna osim nekoliko prašnjavih sportskih trofeja na prozorskoj dasci i izvezenog grba sportskog kluba banke na stijeni za vješanje odijela^ Prošao je pokaj hrpe sivih gajbi za jabuke s natpisom »Povjerenici«. Čini se da su bile pune dokumenata o prijenosu i oporuka. Očigledno, tradicionalno škrtarenje starih kineskih trgovačkih kuća teško umire. Na zidu je na jednoj ploči pisalo »Privatno«, a na drugoj »Samo uz prethodni dogovor«. Druga vrata vodila su u još jedan hodnik i mah arhiv, koji je isto tako bio prazan. Trećim vratima ulazilo se u WC »Samo za direktore«, a neposredno uz četvrta vrata bila je pričvršćena oglasna ploča: na dovratniku je bila montirana crvena žarulja, a na samim vratima, impozantna pločica s imenom »J. Frost, zamjenik glavnog povjerenika, samo uz prethodni dogovor, NE ulazite kad je žarulja UPALJENA«. No, žarulja nije bila UPALJENA, i otvor za promatranje veličine penija pokazao je Jerryju jednog muškarca za pisaćim stolom, samog, a društvo su mu pravile jedino hrpe dosjea i smoci skupog papira uvezani zelenom svilom, po engleskom pravnom običaju, te dva prijemnika za televiziju zatvorenog kruga, za cijene na burzi, neupaljena, i pogled na luku, obavezni dio imagea višeg rukovodioca, izrezan na kriške grafitno-sivim crtama obaveznih žaluzina. Jedan nalickani, debeljuškasti, dobrostojeći niski muškarac u upadljivom, platnenom, robinhudovski-zelenom odijelu, kako radi presavjesno za subotu. Vlaga na čelu; crni polumjesec pod pazuhom i - za Jerryjevo upućeno oko - olovna nepokretnost čovjeka koji se vrlo polako oporavlja od orgije. Soba na uglu, razmišljao je Jerry. Samo jedna vrata, ova. Samo gurni, pa balkandownload.org BD4Y

idemo. Još se jednom ogledao hodnikom. Jerry Westerby na pozornicu, pomisli. Ako ne možeš brbljati, pleši. Vrata su odmah popustila. Veselo je upao u sobu, s najboljim sramežljivim smiješkom što ga je smogao. - Zdravo, Frostie, baš gala. Jesam ili uranio ih okasnio? Stari moj, pazi ovo, vidio sam tamo nešto zaista nevjerojatno. U hodniku, mishm - zamalo sam preko njih tresnuo - gomila gajbi za jabuke punih pravnih papirića. »Tko je Frostiejev klijent?«, pitao sam se. »Coxova narančasta reneta«, ha, ili možda »Ljepotica iz Batha«. Poznavajući te, rekao bih »ljepotica iz Batha«. Dobar štos, znaš, nakon sinoćnjeg tulumarenja po jazbinama. Ma kako neuvjerljivo te riječi mogle zvučati zaprepaštenom Frostu, uvele su ga u sobu, omogućile mu da zatvori za sobom vrata, brzo, prekrivajući širokim plećima otvor za promatranje, dok mu je duša upućivala molitve zahvalnosti Sarrattu na mekom prizemljenju i molitve za očuvanje Stvoritelju. Nakon Jerryjeva upada uslijedio je trenutak teatralne napetosti. Frost je polako podigao glavu, napola zatvorenih očiju kao da mu svjetlost pričinja bol, što je vjerojatno bilo točno. Ugledavši Jerryja, trgnuo se kao od boli i otkrenuo pogled, a zatim ga opet pogledao kako bi se uvjerio da pred njim ne stoji duh. Zatim je rupčićem obrisao čelo. - Zaboga - reče. - Pa to je njegova visost. Kog; vraga radiš ovdje, ti odvratni plemenitašu? Na što je Jerry, ne mičući se s vrata, odvratio još jednim smiješkom od uha do uha, i podigao ruku kao Indijanac, pomno pri tom bilježeći problematične punktove: dva telefona, siva kutija interfona i ugrađeni sef s ključanicom ah bez patentne brave. - Kako su te pustih? Vjerojatno si im stavio pod nos tu svoju titulu, ha? Kako možeš ovako upasti ovamo? - Unatoč tim riječima, Frostu je gotovo bilo drago. Ustao je od stola i dogegao se do Jerryja.' - Ovo nije kupleraj, znaš. Ovo je ugledna banka. Više-manje. Stigavši do Jerryjeve poprilične mase, stavio je ruke na bedra i zagledao se u njega, začuđeno tresući glavom. Zatim je potapšao Jerryjevu ruku, pa ga bocnuo prstom u trbuh, i dalje tresući glavom. - Ti pijano, raskalašeno, razbludno… - Nasilno piskaralo - pomogne mu Jerry. Frost još nije preturio četrdesetu, ah ga je priroda već obilježila okrutnim znakovima prosječnosti kao što je pedantno petljanje oko manšeta i prstiju, poput nadglednika robne kuće, i istodobno vlaženje i skupljanje usana. Spašavao ga je proziran osjećaj za šalu koji mu je poput sunčana svjetla ozario balkandownload.org BD4Y

vlažne obraze. - Evo - reče Jerry - malo otrova - i ponudi ga cigaretom. - Bože - izusti Frost i, odabravši ključ s lanca, otvori starinski kredenc od orahovine, pun ogledala i nizova štapića za koktel s umjetnim trešnjama, i šaljivim vrčevima s polugolim gerlama i ružičastim slonovima. - Može bloody mary? - Bloody mary je uvijek melem za grlo, stari - potvrdi Jerry. Na lancu za ključeve, jedan mjedeni ključ za bravu »chubb«. I sef je bio marke »chubb«, lijep primjerak, s izlizanim zlatnim medaljonom koji se stapao s izblijedjelom zelenom bojom. - Nešto vam moram priznati, vama plavokrvnim razvratnicima - uzvikne Frost dok je poput apotekara natakao i mućkao sastojke. - Znate prave jazbine. Da te zavezanih očiju spuste usred visoravni kod Salisburyja, mislim da bi za najviše trideset sekundi pronašao kupleraj. Moja je djevičanska osjetljiva narav sinoć pretrpjela još jedan težak udarac. Uzdrmana sve do slabašnih sitnih ležajeva, kažem ti - reci koliko džina! - moram te jednog dana zamoliti da zapišem neke adrese, kad dođem k sebi. Ako ikada dođem, u što sumnjam. Dogegavši se đo Frostova stola, Jerry stane lijeno čeprkati po korespondenciji, a zatim se igrati prekidačima interfona, dižući ih i spuštajući golemim kažiprstom, ah ne dobivajući odgovora. Uz posebno dugme pisalo je »zauzet«. Pritisnuvši ga, Jerry u otvoru za promatranje ugleda ružičast odsjaj, znak da se u hodniku upalilo upozoravajuće svjetlo. - A one djevojke - govorio je Frost, i dalje okrenut leđima, lupkajući bočicom s »tabascom« - baš su pokvarene. Nečuveno. - Ushićeno se smijući Frost mu priđe, široko razmaknuvši ruke sa čašama. - Kako su se ono zvale? Bože moj! - Sedam i dvadeset-četiri - odgovori rastreseno Jerry. Bio se sagnuo, tražeći aalarmno dugme: znao je da mora biti negdje na stolu. - Sedam i dvadeset-četiri! - ponovi zaneseno Frost. - Kakve li poezije! Kakva li pamćenja! Jerry ju u visini koljena pronašao sivu kutiju vijcima učvršćenu na nosač ladica. Prekidač je stajao uspravno, u isključenom položaju. Izvukao ga je i spustio u džep. - Rekao sam, kakva li pamćenja - ponovi Frost prilično zbunjen. - Znaš kakva su piskarala, stari - reče Jerry i uspravi se. - Gori smo od žena, mi piskarala, kad je riječ o pamćenju. - Hej, makni se od stola. To je posvećeno tlo. balkandownload.org BD4Y

Podigavši Frostov veliki stolni rokovnik, Jerry stane proučavati dnevne obaveze. - Bože - izusti. - Marljiv kao pčela, ha? Tko je N, stari? N, osam do dvanaest? Ne valjda punica? Naglo prinijevši usta čaši Frost pohlepno otpije, proguta, pa se stane pretvarati kao da se guši, grči i napokon oporavlja. - Nemoj je u to miješati, ako nemaš ništa protiv! Gotovo sam dobio srčani napadaj. Živio! - N kao norc? N kao Napoleon? Tko je N? - Natalie. Moja tajnica. Vrlo zgodna. Noge ravne do stražnjice, tako bar kažu. Nisam nikada do tamo dopro, pa ne znam. Jedino pravilo kojega se držim. Podsjeti me da ga jednom prekršim. Živio - reče ponovo. - Je li ovdje? - Mislim da sam čuo kako gazi sitno nožicama, da. Da joj zvrcnem? Kažu da su joj viši slojevi slabost. - Ne, hvala - reče Jerry i, spustivši rokovnik, oštro pogleda Frosta, kao muškarac muškarca, iako je dvoboj bio neravnopravan jer je Jerry bio za cijelu glavu viši od Frosta, a i mnogo širi. - Nevjerojatno - izjavi Frost gorljivo, još uvijek sav blistajući. - Baš nevjerojatno. - Držao se odano, čak posesivno. - Nevjerojatne djevojke, nevjerojatno društvo. Mislim, zašto bi se tip poput mene uopće gnjavio s tipom poput tebe? Uz to obični honourable? Vojvode su moj nivo. Vojvode i droce. Idemo opet večeras. Hajde. Jerry se nasmije; - Ne šalim se. Časna skautska riječ. Hajde da umremo od toga prije no što previše ostarimo. Ovaj put ja plaćam, cijelu predstavu. - U hodniku se začuše teški koraci koji su se sve više približavali. - Znaš što ću učiniti? Vidjet ćeš. Vratit ću se s tobom u »Meteor« i pozvat ću madame kako-se-već-zove i neću popustiti sve dok - hej, što ti je? - reče, zapazivši izraz Jerryjeva lica. Koraci su usporili, pa zastali. Crna sjena ispunila je otvor za promatranje i zadržala se na njemu. - Tko je on? - tiho upita Jerry. - Milky. - Tko je Milky? - Milky Way, moj šef - odgovori Frost dok su se koraci udaljavah i, zatvorivši oči, pobožno se prekriži. - Ide kući svojoj prekrasnoj supruzi, uglednoj gospođi Way alias Moby Dicku. Šest stopa osam palaca i konjanički brk. Ne on. Ona. - Frost zahihoće. balkandownload.org BD4Y

- Zašto nije ušao? - Valjda je mislio da imam stranku - nemamo reče Frost, iznova zbunjen Jerryjevim oprezom i njegovom mirnoćom. - Da ne govorimo o tome kako bi ga Moby Dick nasmrt isprebijala da osjeti miris alkohola na njegovim opakim usnama u ovo doba dana. Ne boj se, ja ću te čuvati. Iskapi! Danas si mi nekako pobožan. Jeza me podilazi. Kad upadneš k njemu, rekli su mentori, nemoj mu predugo opipavati puls, nemoj mu dopustiti da se previše oslobodi. - Hej, Frostie - uzvikne Jerry kad su koraci potpuno zamrli. - Kako bolja polovica? - Frost ispruži ruku da primi Jerryjevu čašu. - Gazdarica. Kako je? - I dalje lijepo boluje, hvala na pitanju - reče Frost nelagodno. - Nazvao si bolnicu, ha? - Jutros? Ti si lud. Nisam došao k sebi do jedanaest. Ako i tada. Nanjušila bi mi dah kroz slušalicu. - Kad ćeš opet k njoj? - Slušaj. Zaveži. Zaveži o njoj. Ako nemaš ništa protiv? Praćen Frostovim pogledom, Jerry priđe sefu. Okrenuo je veliku ručku, ali sef je bio zaključan. Na sefu je stajao debeli pendrek, prekriven prašinom. Uzeo ga je objema rukama i nekoliko puta rastreseno zamahnuo, kao da igra kriket, pa gra vratio na mjesto, i dalje budno praćen Frostovim zbunjenim pogledom. - Htio bih otvoriti polog, Frosti - reče Jerry ne mičući se od sefa. - Ti? - Ja. - Prema onome što si mi sinoć ispričao, ti nemaš para da otvoriš kasicuprasicu. Ne ako tvoj ugledni tatica ne drži kakvu paru u madracu, što mi se ne čini vrlo vjerojatnim. - Frostov svijet je naglo gubio tlo pod nogama, ali se još uvijek očajnički nastojao održati. - Slušaj, daj popij još nešto i prestani se igrati Borisa Karloffa, znaš? Idemo gledati điha-điha. Happy Valley, evo nas. Pozivam te na ručak. - Nisam zapravo mislio otvoriti svoj polog, stari. Mislio sam na polog jedne druge osobe - objasni Jerry. Kao u sporoj, otužnoj komediji veselost se iscijedila s Frostova hca, i on ispod glasa promrmlja »oh ne, oh Jerry«, kao da prisustvuje nesreći u kojoj je žrtva Jerry a ne Frost. Hodnikom ponovo odjeknuše koraci. Ženski koraci, kratki i hitri. Zatim glasno kucanje. Pa tišina. - Natalie? - mimo upita Jerry. Frost kimne. - Da sam stranka, bi li me balkandownload.org BD4Y

predstavio? - Frost strese glavom. - Pusti je. Poput preplašene ružičaste zmije Frostov jezik izviri između usana, brzo se ogleda pa nestane. - Uđite! - uzvikne promuklo, i visoka Kineskinja s debelim naočalama pokupi nekoliko pisama iz košarice za riješenu poštu. - Ugodan vikend, gospodine Froste - reče djevojka. - Do viđenja do ponedjeljka - odvrati Frost. Vrata se opet zatvoriše. Jerry priđe Frostu, stavi mu ruku na rame i brzo ga odvede prozoru, ne nailazeći ni na kakav otpor. - Povjerljivi polog, Frostie. Povjeren tvojim nepodmitljivim rukama. I škakljiv. Karneval na trgu je još trajao. Na kriketskom igralištu netko je ispao iz igre. Suhonjavi udarač sa staromodnom kapom je čučnuo i strpljivo namještao vrata. Ostali igrači su stajali uokolo i čavrljali. - Namjestio si mi igru - reče Frost jednostavno, trudeči se da se privikne na situaciju. Pomislio sam da sam napokon našao prijatelja, a ti me sad hoćeš zašarafiti. Još si i lord. - Ne bi se smio družiti s piskaralima, Frostie. Neugodno društvo. Bez sportskog duha. Nisi smio toliko lajati. Gdje držiš evidenciju? - Ali prijatelji laju međusobno - usprotivi se Frost. - Za to prijatelji i postoje! Da pričaju jedan drugome! - Onda mi pričaj. Frost zatrese glavom. - Ja sam kršćanin - reče glupo. - Idem u crkvu svake nedjelje, nikad to ne propustim. Na žalost, ne dolazi uopće u obzir. Radije bih izgubio položaj u društvu nego prekršio povjerenje. Takav sam, i svi to znaju, shvaćaš li? Nema ništa. Žao mi je. Jerry se pomakne duž prozorske daske sve dok im se ruke zamalo nisu dotakle. Veliko prozorsko staklo treperilo je od prometa. Žaluzine su bile crvene od građevinske prašine. Frostovo lice se bolno grčilo dok se borio s novostima što su ga tako ucvilile. - Da se dogovorimo, stari moj - reče Jerry vrlo tiho. - Pažljivo me saslušaj. Jasno? Sve se može riješiti milom, ali i silom. Ako ne budeš igrao našu igru, moj će list sve objesiti na velika zvona. Njuška na naslovnoj strani, naslovi od pola metra, nastavak na posljednjoj stranici, stupac šest, kompletna parada. »Biste li ovom čovjeku povjerili povjerljivi polog?« Hong Kong kao korumpirana kloaka i Frostie kao klinavo čudovište. Nešto u tom smislu. Ispričat ćemo im tvoje jebivjetarske štosove u klubu mladih bankara, istim balkandownload.org BD4Y

riječima kojima si to meni ispričao, i kako si do nedavno imao grešno ljubavno gnijezdo preko u Kowloonu, koje ti je propalo jer je htjela više love. No prije no što sve to učine, naravno, provjerit će istinitost priče s tvojim direktorom, a možda i s tvojom boljom polovicom, ako se bude dovoljno dobro osjećala. Posve neočekivano Frostovo je lice zapljusnuo znoj. U jednom trenutku na njegovim se blijedožutim obrazima nazirala samo uljasta vlažnost, ništa više. U slijedećem, obrazi su bili natopljeni znojem koji se neometen slijevao s bucmaste brade na njegovo robinhudovsko odijelo. - To je zbog cuge - primijeti glupo Frost, nastojeći spriječiti poplavu rupčićem. - Uvijek je tako kad god pijem. Prokleta klima, ne bih smio ovdje živjeti. Nitko ne bi smio. Istruneš. Mrzim je. - To su loše novosti - nastavi Jerry. Još su stajali kod prozora, bok uz bok, dva muškarca što uživaju u pogledu. - Dobre novosti su pet stotina američkih zelembaća u tvoju vruću ručicu, s pozdravima svih piskarala, nitko ništa ne zna, a Frostie je i dalje glavni kandidat za direktora. Zašto se onda lijepo ne opustiš i ne uživaš? Jesi li shvatio? - A smijem li pitati - izusti napokon Frost, s posljednjim katastrofalnim pokušajem da bude sarkastičan - radi čega uopće želiš pogledati taj dosje? - Zločin i korupcija, stari. Hongkonška veza. Piskarala otkrivaju krivce. Polog broj četiri četiri dva. Držiš li dokumentaciju ovdje? - upita Jerry i pokaže sef. Frost je usnama oblikovao »ne«, ah iz usta nije izišao nikakav zvuk. - Dva puta četiri pa dva. Gdje je? - Slušaj - promrmlja Frost. Lice mu se preobrazilo u beznadnu zbrku straha i razočaranja. - Napravi mi uslugu, molim te. Nemoj mene uvlačiti u to. Podmiti nekog kineskog činovnika, okej? To je ispravan put. Hoću reći, ovdje sam na nekakvom položaju. - Znaš i sam onu izreku, Frostie: u Hong Kongu pričaju i tratinčice. Hoću tebe. Ovdje si i kvalificiraniji si. Je li u trezoru? Ne smiješ stati, rekli su, moraš neprekidno stezati šaraf. Ako jednom izgubiš inicijativu, izgubio si je zauvijek. Dok je Frost oklijevao, Jerry se pretvarao da gubi strpljenje. Zgrabio je Frosta za rame jednom krupnom rukom, okrenuo ga i gurkao sve dok mu nije pritisnuo uska ramena na sef. - Je li u trezoru? - Odakle da ja to znam? - Reći ću ti odakle - obeća Jerry i oštro pogleda Frosta, kimajući tako da mu je uvojak poskakivao. - Reći ću ti, stari - ponovi, i slobodnom rukom lako balkandownload.org BD4Y

potapša Frosta po ramenu. - Jer, u suprotnom slučaju, naći ćeš se na cesti sa četrdeset godina, s bolesnom ženom i klinčadijom koju treba nahraniti, platiti im školarinu, prava katastrofa. Prema tome, ili-ili, i sad je trenutak. Ne za pet minuta već sada. Ne tiče me se kako ćeš to izvesti, ali neka ispadne normalno, i ne upleći Natalie. Poveo je Frosta do sredine sobe gdje je bio pisaći stol i telefon. Ima uloga u životu koje se ne mogu odglumiti dostojanstveno. Tog je dana na Frostu bio red. Podigavši slušalicu, okrenuo je jedan jedini broj. - Natalie? Ah, niste otišli? Slušajte, ostat ću ovdje još jedan sat. Upravo mi se telefonom javila stranka. Recite Sydu da ostavi ključ u trezoru. Ja ću ga zaključati kad odem, u redu? Skljokao se na stolicu. - Uredi kosu - reče Jerry i vrati se do prozora dok su čekah. - Zločin i korupcija, ma nemoj! - mrmljao je Frost. - U redu, recimo da mu neki poslovi nisu baš najčistiji. Navedi mi Kineza kojemu jesu. Navedi mi Britanca kojemu jesu. Misliš li da će se od toga Otok oporaviti? - Znači, Kinez je? - vrlo oštro upita Jerry. Vratio se do stola i sam nazvao broj Natalie. Nitko se nije javio. Obzirno je digao Frosta na noge i poveo ga prema vratima. - I nemoj zaključavati trezor - upozori ga. - Morat ćemo vratiti dosje prije no što odeš. Frost se vratio. Sjedio je sumorno za stolom, s tri mape pred sobom na bugačici. Jerry mu natoči votke. Stajao je nad njim dok je pio i objasnio mu kako će surađivati. Frostie neće ništa osjetiti, rekao mu je. Samo neka ostavi sve dokumente gdje jesu, iziđe na hodnik i pažljivo zatvori vrata za sobom. Pokraj vrata je oglasna ploča: Frostie ju je nedvojbeno često zapažao. Frostie će morati stati pred ploču i marljivo pročitati obavijesti, sve do posljednje, sve dok mu Jerry dva puta ne kucne iznutra, i tada će se moći vratiti. Dok bude čitao neka pažljivo namjesti tijelo da prekrije otvor za promatranje, kako bi Jerry znao da je još tu i da prolaznici ne bi zavirivali u sobu. Frost se mogao tješiti i činjenicom da nije iznevjerio ničije povjerenje, objašnjavao mu je Jerry. Najgore što bi oni gore ikada rekh - ili klijent, kad je već riječ o tome - bilo bi da je počinio tehnički prekršaj sigurnosnih propisa banke napuštajući sobu dok je Jerry bio u njoj. - Koliko dokumenata ima u mapama? - Odakle bih to znao? - upita Frost, pomalo ohrabren svojim neočekivanim neznanjem. balkandownload.org BD4Y

- Prebroji ih, stari, molim te. Bravo! Bilo ih je točno pedeset, mnogo više no što je Jerry očekivao. Morao se za još nešto pobrinuti, u slučaju da ga unatoč svim tim mjerama opreza netko omete u poslu. - Trebat će mi formulari za otvaranje pologa - reče. - Kakvi prokleti formulari? Ja ne držim formulare - odvrati kratko Frost. - Imam djevojke koje mi donese formulare. Ne, nemam. Otišle su kući. - Formulari da otvorim povjerljivi polog u tvojoj uglednoj kući, Frostie. Rasprostrti ovdje na stolu, s tvojim pozlaćenim naliv-perom za goste - hajde! Ti ćeš se odmarati dok ih ja ispunjavam. A ovo je prva rata. - Izvadivši mah smotak američkih novčanica iz džepa na bedru, bacio ga je na stol gdje je ugodno pljesnuo. Frost je gledao novac, ah ga nije uzeo. Ostavši sam, Jerry je hitro prionuo za posao. Skinuvši spajalice s dokumenata, izložio ih je na stolu u parovima, svaki put fotografirajući po dvije stranice, privlačeći krupne laktove tijelu radi mirnoće i razmaknuvši velika stopala radi ravnoteže, kao igrač u polju u kriketu, pazeći da mjerni lančić samo dodiruje dokumente radi udaljenosti. Kad nije bio zadovoljan, ponovio bi snimak. Ponekad bi fotografirao iste dokumente s dvije različite ekspozicije. Često se okretao i gledao u krug robinhudovskog zelenila na otvoru da provjeri je li Frost na svom mjestu, da ne zove stražarsku brigadu, iako mu je za to već bilo kasno. Jednom je Frost izgubio strpljenje i pokucao na staklo, a Jerry mu je oštrim glasom naredio da zaveže. Tu i tamo začuo bi kako se hodnikom približavaju koraci i tada bi sve ostavio na stolu, s novcem i formularima, i odgegao do prozora gdje je zurio u luku i čupkao kosu, poput čovjeka koji razmišlja o velikim životnim odlukama. Jednom je - što je petljav posao ako su ti prsti krupni i kad si pod stresom - promijenio kasetu, poželivši pri tom aparat s nešto tišim mehanizmom. Kad je pozvao Frosta, mape su ponovo bile na stolu, pokraj njih novac, a Jerryja je obuzeo osjećaj hladnoće, pomalo i krvoločnosti. - Ti si najobičnija budala - objavi Frost trpajući pet stotina dolara u džep kaputa s dugmetom. - Aha - reče Jerry. Ogledavao se, prikrivao tragove. - Sišao si sa svog prljavog, sitnog uma - reče Frost, neobično odlučnog glasa. - Misliš li da takvog čovjeka možeš upropastiti? Tom bi društvu mogao stati na kraj isto tako kao što bi mogao osvojiti Fort Knox s polugom za obijanje i kutijom žabica. - Mister Big osobno. To mi se sviđa. - Neće ti se svidjeti, to ti mogu reći, dapače. - Poznaješ ga, znači? balkandownload.org BD4Y

- Kao svoj džep - kiselo izusti Frost. - Svaki sam dan kod njega. Znaš i sam kako strasno obožavam velike zvjerke. - Tko mu je otvorio ovaj polog? - Moj prethodnik. - Je li ikada dolazio ovamo? - Ne otkako sam ja ovdje. - Jesi li ga ikada vidio? - U »Canidromeu« u Macau. - Gdje? - Na trkama pasa u Macau. Kladio se kao lud. Družio se s fukarom. Ja sam bio sa svojom kineskom mačkicom, pretposljednjom. Ona mi ga je pokazala. »On?«, rekao sam joj. »On? Ah, da, on je jedan od mojih klijenata«. Bila je vrlo impresionirana. - Na Frostovu potištenom licu pojavio se tračak njegova bivšeg »ja«. - Mogu ti reći: nije ni on imao loše društvo. Bio je s nekom vrlo zgodnom plavušom. Evropljankom. Filmskom zvijezdom, sudeći po izgledu. Šveđankom. Jedna od onih umjetnica što se savjesno trude na režiserovu kauču. Slušaj… Frost se nekako uspio sablasno nasmiješiti. - Požuri, stari. Što hoćeš? - Pomirimo se. Hajde. Idemo tulumariti. Spiskat ćemo mojih pet stotina baksova. Ti nisi zapravo jedan ođ onih, nije li tako? Baviš se time samo da preživiš. Jerry posegne u džep, iskopa iz njega alarmni prekidač i spusti ga na Frostov pasivni dlan. - Trebat će ti - reče. Kad je izlazio iz zgrade, na širokim stepenicama stajao je vitak, dobro odjeven mladić u hlačama američkog kroja. Čitao je kjigu ozbiljna izgleda, u tvrdom uvezu, Jerry nije mogao razabrati naslov. Čini se da je tek počeo, ali je napeto čitao, kao da je čvrsto odlučio da se usavrši. Ponovo je bio saratski đak, ostatak je iščeznuo. Igru valja uvijek odigrati do kraja kako treba, rekli su mentori. Nikada odmah ne odlazi onamo kamo moraš otići. Ako ne možeš sakriti lovinu, moraš barem odvratiti s traga. Uzeo je nekoliko taksija, ah uvijek do određenog cilja. Do Queen’s Piera, gdje je promatrao kako tovare trajekte za vanjske otoke, i smeđe džunke što su klizile između putničkih brodova. Do Aberdeena, gdje je lutao s turistima koji su buljih u boat people, stanovnike naselja na čamcima, i restorane na vodi. Do Stanley Villagea i duž javnog kupališta gdje su se blijedoputi kineski kupači, pomalo zgrbljeni kao da im grad još tišti leđa, čedno balkandownload.org BD4Y

brčkali s djecom. Kinezi se nikada ne kupaju nakon svetkovine mjeseca, podsjetio se automatski, ali se nije mogao odmah sjetiti kad je svetkovina mjeseca. Razmišljao je ne bi li ostavio fotoaparat u garderobi hotela Hilton. Razmišljao je o noćnim sefovima, o tome da sebi pošalje paket; o posebnim kuririma koje bi unajmio kao novinar. Ništa ga nije zadovoljavalo - a što je bilo još najvažnije, nije zadovoljavalo ni mentore. To je solo-operacija, rekli su; »uradi-sam« ili ništa. Zato je kupio, da ima nešto u rukama, plastičnu vrećicu i nekoliko pamučnih košulja da je napuni. Kad si »vruć«, govorila su pravila, uvijek pribavi nešto čime ćeš odvratiti pažnju. I najiskusnija njuškala padaju na to. A ako te otkriju i ti taj predmet ispustiš, tko zna? Možda ti čak uspije zadržati pse dovoljno dugo da navrat-nanos strugneš. Ipak se držao podalje od gomile. Užasavao se slučajnog džepara. U rent-a-car garaži u Kowloonu automobil ga je već čekao. Bio je miran - bližio se trenutak slijetanja - ali budnost mu nije popuštala. Likovao je; ostali osjećaji nisu bili važni. Neki su poslovi prljavi. Vozeći, motrio je naročito »honde«, koje su u Hong Kongu siromašna »pješadija« uhodilačkog zanata. Nije odmah napustio Kowloon, već se nekoliko puta provezao sporednim ulicama. Ništa. Kod Junction Roada pridružio se konvoju izletnika i još se jedan sat vozio prema Clear Water Bayu, zadovoljan što je promet bio zaista nemoguć, jer nema ništa teže od neupadljive promjene pratnje ako te prati trio »honda« koji je zapeo u prometnoj gužvi dugoj petnaest milja. Ostalo mu je samo da promatra retrovizor, vozi, stigne na odredište - solo-let. Poslijepodnevna jara nije nimalo jenjavala. Uređaj za klimatizaciju bio je uključen na maksimum, ali ga nije osjećao. Vozio je duž cijelih jutara biljaka u loncima, reklama »Seiko«, pa rižinih polja nalik na poplune i parcela s mladim breskvama za novogodišnje tržište. Slijeva je ugledao uski pješčani put i kad mu je prišao, naglo je skrenuo na njega, ne skidajući pogleda s retrovizora. Zaustavio se i neko vrijeme tu parkirao, podigavši stražnji poklopac i pretvarajući se da pušta motor da se ohladi. Mimo njega je prošao svijetlozelenkasti »mercedes«, metalizirana stakla, vozač, jedan putnik na suvozačevu mjestu. Neko je vrijeme bio iza njega. No, ostao je na glavnoj cesti. Prešao je cestu, ušao u kavanu, nazvao jedan broj, pustio da se signal oglasi četiri puta i spustio slušalicu. Ponovo je nazvao isti broj; signal se oglasio šest puta i kad je netko s druge strane digao slušalicu prekinuo je vezu. Krenuo je dalje, vukao se mimo ostataka ribarskih sela sve dok nije stigao do jezera; bilo je nadaleko obraslo trskom, podvostručenom ravnim odrazima u vodi. Posvuda je odjekivalo kreketanje žaba rikača, a iz sumaglice bi izranjale male jedrilice i ponovo u nju uranjale. Nebo je bilo bijelo, bez sjaja, i stapalo se s vodom. Izišao je. U tom je trenutku niz cestu došepesao stari kombi, »Citroen«, s balkandownload.org BD4Y

nekoliko Kineza: koka-kola kape, pribor za ribarenje, klinci; samo dva muškarca, bez žena, koji se nisu obazirali na nj. Pošao je prema nizu kućica s balkonima i drvenom oplatom, vrlo derutnih, s betonskim rešetkastim ogradama, poput kuća na engleskoj obali, iako je njihova boja bila svjetlija zbog sunca. Imena su debelim slovima bila ispisana užarenim željezom na komadima brodskih greda: Driftwood, Susy May, Dunromin. Na kraju staze bila je marina, ali je bila zatvorena i čamci su negdje drugdje našli mjesto. Približavajući se kućama Jerry neupadljivim pogledom preleti gornji red prozora. Na drugom slijeva stajala je grozna vaza s osušenim cvijećem, peteljki omotanih posrebrenim papirom. Znak da je zrak čist. Uđi. Gurnuo je vrtna vrata, pritisnuo zvono. Citroen se zaustavio na obali jezera. Istodobno je začuo tresak vrata i škripanje zloupotrebljene elektronike kućnog interfona. - Tko je pak sad, do vraga? - uzviknuo je netko hrapavo i gromoglasno, i australski se naglasak nedvojbeno osjećao usprkos šuštanju, no brava na vratima je već zujala i kad je gurnuo vrata ugledao je snažni lik starog Crawa u kimonu na vrhu stubišta; bio je neobično zadovoljan, nazivao ga »monsignorom« i »britanskim lopovom«, požurivao ga da već jednom dovuče tu svoju plemenitašku stražnjicu i trgne nešto oštro. Po cijeloj se kući osjećao zadah gorućih /ass-štapića. Iz polutamne veže u prizemlju cerila mu se bezuba amah, ono isto sitno, čudno stvorenje koje je Luke ispitivao dok je Craw bio u Londonu. Soba za primanje bila je na prvom katu, a prljava drvena oplata načičkana savijenim fotografijama Crawovihh starih drugova, novinara s kojima je radio cijelih pedeset godina sulude povijesti Istoka. Usred sobe stajao je stol sa starim »remingtonom«, tu je valjda Craw sastavljao svoje memoare. Nije bilo mnogo drugog namještaja. Kao i Jerry, Craw je za sobom ostavio djece i žene iz pola tuceta egzistencija, i nakon podmirenja neposrednih životnih potreba nije ostalo mnogo novaca za pokućstvo. Kupaonica je bila bez prozora. Pokraj umivaonika, posuda za razvijanje i smeđe boce s fiksirom i razvijaćem. I mali ćitač negativa s mliječnim staklom. Craw je ugasio svjetlo i cijelu se vjećnost mučio u potpunom mraku, gunđajući i psujući i prizivajući papu. Jerry se uz njega znojio i pokušavao po psovkama pogoditi što Craw radi. Sada je, nagađao je, Craw ubacivao tanku traku iz kasete na spiralu. Jerry ga je zamišljao kako drži film prelagano bojeći se da ne ošteti emulziju. Još trenutak i posumnjat će drži li ga uopće, razmišljao je Jerry. Morat će snagom volje prisiliti prste đa ne stanu. Zamalo mu je pozlilo. Crawove psovke u tami bivale balkandownload.org BD4Y

su sve glasnije, ali ne dovoljno glasne da priguše kriku ptica močvarica s jezera. Spretan je, pomisli Jerry, otklonivši sumnje što su ga kopkale. Može to obaviti u snu. Čuo je škripanje bakelita kad je Craw vijcima pričvrstio poklopac i njegovo mrmljanje »hajde na spavanje ti malo pogansko kopile«. Zatim neobični oštri štropot dok je oprezno pretresao bocu da istjera mjehuriće zraka iz razvijača. A tada se upalilo crveno svjetlo, škljocajem koji je odjeknuo poput pucnja pištolja, i pred njim se iznova ukazao stari Craw, rumen kao papiga na prigušenom crvenom svjetlu, nagnut nad zatvorenom posudom za razvijanje, i stao hitro ulijevati razvijač, a zatim sa sigurnošću preokrenuo posudu i ponovo je vratio u ispravni položaj promatrajući kako stara kuhinjska budilica štuca sekunde. Napola ugušen od živaca i vrućine, Jerry se sam vratio u sobu za primanje, natočio čašu piva i skljokao se na pleteni naslonjač, ni u što ne gledajući dok je slušao kako iz pipe uporno curi voda. Kroz prozor se čulo žuborenje kineskih glasova. Na obali jezera, dva ribara su postavili štapove. Djeca su ih promatrala, sjedeći u prašini. Iz kupaonice se opet začulo škripanje poklopca, i Jerry skoči na noge, ali mora da ga je Craw čuo jer je zarežao »čekaj« i zatvorio vrata. Linijski piloti, novinari, špijuni, upozoravala ga je saratska doktrina, uvijek isti tupež. Prokleta inercija protkana prokletim šizenjem. On će ih prvi pogledati, razmišljao je Jerry: u slučaju da su uprskani. Prema hijerarhiji Craw je, a ne Jerry, bio prvenstveno odgovoran Londonu. Craw, koji će mu u najgorem slučaju narediti da odigra još jednu rudnu s Frostom. - Što tamo radiš, bogamu? - zaurla Jerry. - Što se događa? Možda piški, pomisli nerazumno. Vrata se polako otvoriše. Zgrozio se ugledavši Crawovo vrlo ozbiljno lice. - Nisu dobro ispali - izusti Jerry. Učinilo mu se da uopće ne može doprijeti do Crawa. Spremio se da ponovo pita, glasnije. Došlo mu je da počne skakati po sobi, da napravi pravu pravcatu scenu. I zato je Crawov odgovor, kad ga je napokon izrekao, došao u posljednji čas. - Dapače, sine moj. - Stari mu je prišao još korak i Jerry je sad mogao ugledati filmove kako vise iza njegovih leđa, poput malih crnih mokrih crva, na kratkom konopcu za sušenje rublja, učvršćeni ružičastim kvačicama. - Dapače, moj gospodine - reče Craw - svaka je slika smiono i uzbudljivo remekdjelo. balkandownload.org BD4Y

P Još o Konjima rve sitne novosti o Jerryjevu napredovanju stigle su u Circus rano ujutro, dok je još vladala samrtna tišina, a nakon toga okrenule su vikend naglavce. Znajući što može očekivati Guillam se pokupio u krevet u deset, pa je nemirno drijemao, a svaki su ga trenutak budili napadaji straha za Jerryja kao i neskriveno požudne vizije Molly Meakin u čednom kupaćem kostimu i bez njega. Jerry je trebao da posjeti Frosta odmah nakon četiri ujutro po londonskom vremenu, i u tri i trideset Guillamov stari »porsche« već je štropotao maglovitim ulicama prema Cambridge Circusu. Mogla je biti i zora i sumrak. Ušao je u sobu za sastanke: Connie je dovršavala križaljku iz Timesa, a Doc di Salis je čitao »Meditacije« Thomasa Trahernea, navlačeći uho i istodobno mašući nogom kao jednočlani orkestar udaraljki. Kao i uvijek nemiran, Fawn je skakutao među njima, brišući prašinu i pospremajući, šef sale koji nestrpljivo čeka slijedeću smjenu gostiju. Tu i tamo bi uvlačio zrak kroz zube i izdahnuo, uf , jedva obuzdavajući frustraciju. Soba je bila zastrta duhanskim dimom nalik na kišni oblak, a iz samovara je kao i obično dopirao težak miris čaja. Vrata Smileyjeve sobe bila su zatvorena, i Guillam nije imao razloga da ga ometa. Otvorio je primjerak Country Lifea. Kao čekanje kod zubara, pomislio je; sjedio je i ne razmišljajući zurio u fotografije lijepih kuća sve dok Connie nije tiho odložila križaljku, naglo se uspravila i rekla »slušaj«. Čuo je kako je zeleni telefon, veza s Rođacima, kratko zarežao prije no što je Smiley digao slušalicu. Guillam baci pogled kroz otvorena vrata svoje sobe na niz elektronskih kutija. U jednoj je gorjelo zeleno signalno svjetlo sve dok je razgovor trajao. Zatim se oglasio pax u sobi za sastanke - u žargonu Circusa pax je bio interni priključak - i ovaj put Guillam je stigao do njega prije Fawna. - Ušao je u banku - objavi Smiley tajnovito. Guillam prenese poruku skupu. - Ušao je u banku - reče, ah po odazivu kao da se obratio mrtvima. Nitko ni najmanjim znakom nije pokazao da je čuo njegove riječi. U pet sati Jerry je izišao iz banke. Dok je nervozno razmišljao o svemu što bi se moglo dogoditi, Guillamu je zamalo pozlilo. »Obrađivanje« je bila opasna balkandownload.org BD4Y

igra i Guillam ga je mrzio, kao i većina profića, iako ne zbog nekih skrupula. Prvo, zbog same lovine ih, još gore, lokalnih anđela iz sigurnosti. Drugo, samo obrađivanje, jer svatko ne reagira logično na ucjenu. Ima junaka, ima lažaca, ima histeričnih jungfera koji se počnu derati kao da ih netko kolje iako uživaju u svemu. No, prava je opasnost prijetila sada, kad je obrađivanje bilo gotovo a Jerry morao okrenuti leđa tinjajućoj bombi i hvatati maglu. Kako će Frost reagirati? Hoće li telefonirati policiji? Majci? Šefu? Ženi? »Draga, sve ću priznati, spasi me i okrenut ćemo novi list.« Guillam nije čak isključivao ni užasnu mogućnost da bi Frost mogao otići neposredno klijentu: »Sir, došao sam da sa sebe skinem ljagu, jer sam grubo prekršio bankarsku tajnu.« Guillam je zadrhtao od sablasne zagušljivosti ranog jutra i misli odlučno usredotočio na Molly Meakin. Kad je zeleni telefon ponovo stupio u akciju, Guillam nije ništa čuo. Mora da je George sjedio neposredno uz njega. Samo se odjednom upalila lampica u Guillamovoj sobi i nije se gasila petnaest minuta. Kad se napokon ugasila, čekali su, očiju uprtih u vrata Smileyjeve sobe, kao da ga snagom volje hoće natjerati da napusti osamu. Fawn se ukočio u pola pokreta, držeći pladanj natovaren sendvičima sa smeđom marmeladom koje nitko nikada neće pojesti. Kvaka se tada pokrenula, i na vratima se pojavio Smiley s formularom za opću potragu u ruci, već ispunjenim njegovim urednim rukopisom i s oznakom nalik na širit, što je značilo »hitno za šefa« i najveći prioritet. Pružio ga je Guillamu s molbom da ga odmah odnese »Matici« u arhiv, i ne miče se od nje dok bude tražila ime. Dok ga je uzimao, Guillam se sjetio jednog ranijeg trenutka kad mu je uručen sličan formular, na ime Elizabeth Worthington alias Lizzie, koji je završavao riječima »otmjena prostitutka«. Izlazeći iz sobe, čuo je kako Smiley tiho poziva Connie i di Salisa da mu se pridruže u prijestolnoj dvorani, a Fawna otprema da u biblioteci publikacija bez oznake tajnosti potraži najnovije izdanje knjige »Tko je tko u Hong Kongu«. Maticu su posebno pozvali u ranojutarnju smjenu, i kad je Guillam upao k njoj, njena je jazbina nalikovala na prizor iz serije »Noć kad je London gorio«: nije nedostajao ni željezni poljski ležaj ni mah primus, iako je na hodniku stajao automat za kavu. Fah joj samo radnički kombinezon i portret Winstona Churchilla, pomisli Guillam. Na formularu je pisalo: »Ko, ime Drake, ostala imena nepoznata, rođen 1925. u Šangaju, sadašnja adresa Seven Gates, Headland Road, Hong Kong, zanimanje predsjednik upravnog odbora i generalni direktor China Airsea Ltd., Hong Kong.« Matica se svesrdno bacila na traženje, ah je nakon svih napora uspjela jedino pronaći informaciju da je Ko predložen za OBE{5} na hongkonškom popisu za 1966. zbog »društvenih i balkandownload.org BD4Y

dobrotvornih zasluga u Koloniji«, i da je Circus odgovorio »prema evidenciji nema zapreka« na upit što ga je guvernerov ured dostavio Londonu prije no što će zahtjev za dodjelu odlikovanja proslijediti na odobrenje. Dok je hitao na peti kat s tim veselim novostima, Guillam je bio dovoljno budan da se sjeti da je Sam Collins opisao China Airsea Ltd., Hong Kong, kao konačnog vlasnika one beznačajne avionske kompanije u Vientianeu - primaoca »subvencije« Komercijalnog Borisa. Posve logična veza, činilo se Guillamu. Zadovoljan samim sobom, vratio se u prijestolnu dvoranu gdje ga je dočekala grobna tišina. Na podu je bilo razbacano nekoliko knjiga: ne samo najnovije izdanje »Tko je tko« već i nekoliko s^rijih izdanja; Fawn je kao i obično bio preambiciozan. Smiley je sjedio za pisaćim stolom i zurio u list papira s bilješkama ispisanima njegovim rukopisom. Connie i di Salis su zurili u Smileyja, ali Fawna opet nije bilo, vjerojatno je ponovo morao nešto obaviti. Guillam doda Smileyju formular s Matičinim nalazima, ispisanima u sredini njenim najboljim kensingtonskim krasopisom. Istodobno je opet zapucketao zeleni telefon. Smiley podigne slušalicu i počne bilježiti. - Da. Hvala, zapisao sam. Nastavite, molim vas. Da, i to sam zapisao. - I tako je to išlo desetak minuta, sve dok nije rekao: - Dobro. Do viđenja do večeras - i prekinuo vezu. Izvana je na ulici neki irski raznosač mlijeka oduševljeno pjesmom objavljivao da više nikada neće besciljno lutati svijetom. - Westerby je snimio cijeli dosje - progovori napokon Smiley, iako je, kao i svi ostali, spomenuo Jerryjev kriptonim. - Sve cifre. - Kimnuo je kao da se slaže sa samim sobom, i dalje proučavajući papir. - Film će stići tek večeras, ali obris situacije je već jasan. Sve što se prvobitno plaćalo preko Vientianea stizalo bi na račun u Hong Kongu. Od samog početka Hong Kong je završno odredište zlatne žile. Sve. Do posljednjeg centa. Bez odbitaka, čak ni za bankovnu proviziju. Isprva je to bio skroman iznos, a zatim se naglo povećao, iako možemo samo nagađati razloge. Sve kao što je opisao Collins. Sve dok nije stao kod cifre od dvadeset pet hiljada mjesečno, i tu se zadržao. Kad je vijentijanski aranžman pukao, Centar nije propustio ni jedan jedini mjesec. Odmah su se prebacili na alternativni kanal. Imaš pravo, Con. Karla uvijek ima rezervu u pripremi. - On je profesionalac, darling - promrmlja Connie Sachs. - Kao i ti. - Ne kao i ja. -1 dalje je proučavao bilješke. - To je vezani polog - izjavi Smiley istim prozaičnim tonom. - Navedeno je samo jedno ime, ime osnivača pologa. A to je Ko. »Korisnik nepoznat«, kažu. Možda ćemo večeras vidjeti zašto. Nije podignut ni peni - ovaj put obraćao se samo Connie Sachs. Ponovio balkandownload.org BD4Y

je: - Otkako su počele uplate, prije dvije godine, s pologa nije podignut ni peni. Saldo je reda veličine pola milijuna američkih dolara. S kamatama na kamate, naravno, iznos brzo raste. Posljednji podatak činio se Guillamu posve besmislenim. Čemu zlatna žila od pola milijuna dolara, bogamu, ako se novcem nitko nije koristio po njegovu prispjeću na odredište? S druge strane, Connie i di Salisu taj je podatak očito bio silno značajan. Krokodilski smiješak se polako razlio Conninim licem dok je, nijemo ushićena, uprla bebaste oči u Smileyja. - Oh, George - izdahne Connie napokon, uzbuđena otkrićem. - Darling. Vezani polog! E, to je drugi par rukava. Pa, naravno, kakav bi i bio nego vezan! Svi su znaci bili tu. Već od prvog dana. A da debela, glupa Connie nije tako zaslijepljena, stara i drhtava i lijena, bila bi ih već davno raspoznala! Ostavi me na miru, Peter Guillam, ti mladi bludniče. - S mukom je ustala, stegnuvši naslone stolice artritičnim rukama. - Ali tko može toliko vrijediti? Je li riječ o mreži? Ne, ne, ne bi to nikada učinili za mrežu. Nema presedana. Ne tako na veliko, to je nečuveno. 0 kome je onda riječ? Sto taj netko može dati kad toliko vrijedi? - Odšepesala je prema vratima, navlačeći šal na ramena, već napuštajući njihov svijet i ulazeći u svoj. - Karla ne izdaje novac samo tako. - Čuli su je kako mrmlja. Prošla je alejom mamica, mimo pokrivenih pisaćih strojeva, zakukuljenih stražara u polumraku. - Karla je takav škrtac da misli kako bi njegovi agenti morali besplatno raditi za njega! Nego što! Plaća im u penijima, eto. Džeparac. Neka je inflacija, ali pola milijuna dolara za jednu malu krticu! Nečuveno! Ni di Salis, na svoj hirovit način, nije bio ništa manje impresioniran od Connie. Sjedio je prignuvši gornji dio iskrivljenog, neskladnog tijela, grozničavo čeprkajući srebrnim nožem po glavi lule, kao po loncu u kojem je zagorjela hrana. Srebmasta mu je kosa stršala poput kreste iznad prhutom posutog ovratnika crnog sakoa. - Da, da, nikakvo čudo što je Karla htio da se svi tragovi zametu - izlane odjednom, kao da netko čupa riječi iz njega. - Nikakvo čudo. Karla je i stari kineski mačak, znaš. To je potvrđeno. Dobio sam potvrdu od Connie. - Nespretno je ustao držeći previše stvari u sitnim rukama: lulu, limenku s duhanom, džepni nožić i Thomasa Trahemea. - Naravno, nije rafiniran. Iako to čovjek ne bi ni očekivao. Karla nije nikakav znanstvenik, on je vojnik. Ah nije ni slijep, ni slučajno, kaže mi ona. Ko. - Ponovio je ime nekoliko puta, svaki put drugačijim tonom. - Ko. Ko. Moram vidjeti ideogram. Sve ovisi o ideogramu. Visina… čak drvo, da, mogu vidjeti drvo… mogu li zapravo?… ah, i još nekoliko pojmova. »Drake« je balkandownload.org BD4Y

misijska škola, naravno. Dječak iz šangajske misije. Da, da. Sve je počelo u Šangaju, znaš. Prva partijska ćelija osnovana je u Sangaju. Zašto sam to rekao? Drake Ko. Pitam se kako se zaista zove. To ćemo ubrzo ustanoviti, nedvojbeno. Da, dobro. Eto, mishm da bih se i ja mogao vratiti čitanju. Smiley, misliš li da bih mogao dobiti kantu ugljena u sobu? Čovjek se smrzne kad je grijanje isključeno. Zamolio sam tko zna koliko puta one iz administrativnog, ah su moji napori nagrađeni samo bezobrazlukom. Starim, na žalost, ali mishm da nam je zima pred pragom. Pretpostavljam da ćeš nam pokazati »sirovine« čim stignu? Nakon nekog vremena čovjek teško radi s iskonstruiranim verzijama. Izradit ću curriculum vitae. To je prvo čime ću se pozabaviti. Ko. Ah, hvala, Guillame. Ispao mu je iz ruke Thomas Traherne. Prihvaćajući ga, ispustio je limenku s duhanom, pa je Guillam i nju podigao. - Drake Ko. Šangaj ništa ne znači, naravno. Šangaj je bio pravi melting pot{6} Sudeći po onome što znamo, Chiu Chow je pravi odgovor. No, ne smijemo trčati pred rudu. Baptist. Pa, Chiu Chowi i jesu uglavnom kršćani, nije li tako? Shant;ou: gdje smo to imah? Ah da, posrednička kompanija u Bangkoku. Eto, to se prilično dobro slaže. Ili Hakke. Oni se uzajamno ne isključuju, ni u kojem slučaju. - Odšuljao se za Connie u hodnik ostavljajući Guillama samog sa Smileyjem koji je ustao i, prišavši prvom naslonjaču, skljokao se u njega i stao zuriti u kamim - Čudno - primijeti napokon. - Nikakvog osjećaja šoka. Zašto, Peter? Ti me poznaješ. Zašto je tako? Guillam je mudro šutio. - Vehka riba. Na Karhnu platnom spisku. Vezani položi, opasnost od ruskih špijuna u samom središtu života Kolonije. Zašto onda nema osjećaja šoka? Zeleni telefon je opet zarežao. Ovaj put je Guillam digao slušalicu. Pri tom se iznenadio ugledavši na stolu otvorenu mapu Collinsovih izvještaja s Dalekog istoka. I tako su proveli vikend. Connie i di Sahs su netragom nestali, Smiley se primio posla da pripremi predstavku; Guillam je smirivao duhove, pozvao mamice i organizirao tipkanje u smjenama. U ponedjeljak, slijedeći Smileyjeve pažljive upute, telefonirao je Laconovu osobnom tajniku i vrlo dobro obavio taj posao. - Ne diži nikakvu prašinu - upozorio ga je Smiley. - Drži se vrlo ležerno. - Što je Guillam i učinio. Nedavno se pri večeri razgovaralo - rekao je - o sazivanju Grupe za koordinaciju obavještajnih aktivnosti da se razmotre neki prima facie dokazni materijah: - Slučaj je postao opipljiviji, pa bi možda bilo uputno utvrditi datum. Javite nam koje su glavne face, a mi ćemo unaprijed svima dostaviti dokument. balkandownload.org BD4Y

- Opipljiviji? Glavne face? Zar svi vi u Circusu tako govorite? Pekmezasti glas Laconova tajnika, zvao se Pym, cijedio se iz slušalice. Guillam ga nikada nije upoznao, ah ga je nagonski mrzio. - Mogu mu samo reći - upozoravao ga je Pym. - Mogu ga izvijestiti i vidjeti što će reći, pa ću vas nazvati. Rokovnik mu je pun zaduženja za ovaj mjesec. - Nećemo dugo tupiti, recite mu - reče Guillam i prekine vezu izvan sebe od bijesa. Samo ti čekaj, pomisli, nećeš znati kako se zoveš kad se digne frka. Kad se London porađa, kaže predaja, agent može samo nestrpljivo šetkati u čekaonici. Linijski piloti, piskarala, špijuni: Jerryja je ponovo čekala prokleta inercija. - U naftalinu smo - obavijestio ga je Craw. - Riječ je dobro primljena, i samo mirno čekaj. Razgovarali su barem svaki drugi dan, neutralnim telefonima, obično iz hotela, maskirajući poruke mješavinom saratskog šifrantskog jezika i novinarskih štosova. - Oni gore provjeravaju tvoju reportažu - govorio mu je Craw. - Kad našim urednicima postane sve jasno, javit će nam na vrijeme što dalje. U međuvremenu, jezik za zube i neka tamo ostane. To je naređenje. Jerry nije imao pojma kako Craw razgovara s Londonom, i nije mu bilo ni stalo sve dotle dok je kanal bio siguran. Pretpostavljao je da su kooptirah nekoga iz golemog, nepovredivog, »službenog« obavještajnog bratstva kao vezu, ali nije mario za to. - Pobrini se da pripremiš materijala za svoj petparački list, da pri ruci imaš kakav člančić kojim možeš bratu Stubbsu mahati pod nosom kad opet dođe do krize - rekao mu je Craw. - Ništa drugo, jasno? Iskoristivši tulume s Frostom, Jerry je slupao članak o utjecaju američkog vojnog izvlačenja na noćni život Wanchaija: »Sto se dogodilo sa Susie Wong otkako američki vojnici umorni od rata s nabijenim lisnicama više ne hrle ovamo na odmor i rekreaciju?« Isfabricirao je - ili »ištosirao« kao što bi novinari rekli - »intervju u zoru« s nekom neutješnom i fiktivnom barskom gerlom, koja je spala na to da mora prihvaćati japanske mušterije, pa ga poslao avionskom pošiljkom; Lukeovo dopisništvo je teleksom javilo broj tovarnog lista, sve kako mu je naredio Stubbs. Jerry ni u kojem slučaju nije bio loš reporter, ali dok bi pod pritiskom najbolje dolazio do izražaja, ljenčarenjem je postizao upravo suprotni efekt. Zaprepašten Stubbsovim promptnim, štaviše ljubaznim prihvaćanjem - »herojgramom« kako ga je nazvao Luke kad mu je telefonom iz dopisništva izdiktirao tekst - počeo je okolo tražiti druge vrijedne balkandownload.org BD4Y

teme. Nekoliko senzacionalnih procesa zbog podmićivanja, s uobičajenom gomilom neshvaćenih policajaca u glavnoj ulozi, privlačilo je pažnju dobrih listova, ali Jerry je zaključio, pošto ih je malo detaljnije pogledao, da to ne bi bio »štof« za domaće čitatelje. Engleska je i sama tih dana imala dovoljno sličnih briga. Zatim su mu naredili da na brzinu napiše reportažu, na brzinu zato što je suparnički revolverblat već objavio nešto slično, o navodnoj trudnoći miss Hong Kong, ah ga je u tome pretekla tužba zbog klevete. Prisustvovao je suhoparnoj konferenciji za štampu koju je u ime vlade Hong Konga vodio Usko Grlo, i sam neveseo otpadak nekog sjevernoirskog dnevnika, proveo jedno jutro lijeno čeprkajući po prošlim uspješnim reportažama koje bi se eventualno mogle podgrijati; zatim je, načuvši glasine o štednji u vojsci, proveo jedno poslijepodne vukući se garnizonom Gurka za nekim majorom iz odjela za odnose s javnošću, koji je izgledao kao da mu je osamnaest godina. A major nije znao, odgovarajući na Jerryjevo veselo pitanje, hvala lijepa na njemu, što će njegovi ljudi sa seksualnim životom kad im vrate obitelji u Nepal. Majoru se činilo da će posjećivati svoja rodna sela jednom u otprilike tri godine; major je također smatrao, činilo se, da bi to svakome bilo dovoljno. Nategnuvši činjenice sve dok se nije činilo da su Gurke već zajednica vojnih slamnatih udovaca - »Hladni tuševi u vrućoj klimi za plaćenike Britanije« - Jerry je slavodobitno uspio plasirati članak. Napisao je još nekoliko reportaža i stavio ih na stranu za crne dane. navečer ljenčario u Klubu i u sebi se grizao čekajući da se Circus već jednom porodi. - Zaboga - bunio se Crawu. - Pa taj prokleti tip je praktički javna svojina. - Neka - odgovorio mu je energično Craw. Jerryju nije preostalo drugo već da kaže »yes, sir«, a nekoliko dana nakon toga, iz šušte dosade, upustio se, posve neslužbeno i na svoju ruku, u istraživanje ljubavnog i ostalog života gospodina Drakea Koa, Stewarda Kraljevskog hongkonškog konjičkog kluba, milijunera i građanina izvan svake sumnje. Po Jerryjevim mjerilima, nije time počinilo ništa dramatično, nije pokazao nikakav neposluh, jer još se nije rodio agent koji kad-tad ne odluta izvan granica svojih ovlaštenja. Najprije je pokusno ispipavao teren, kao što dijete potajno zahvaća u kutiju s keksima. Slučajno je baš razmišljao o tome kako bi bilo da Stubbsu predloži trodjelnu seriju o hongkonškim superbogatašima. Čeprkajući po priručnoj biblioteci Kluba inozemnih dopisnika, jednog dana prije ručka, nesvjesno je pošao Smileyjevim putem posegavši za najnovijim izdanjem »Tko je tko u Hong Kongu« i pronašavši osobu koja ga je zanimala: Ko, Drake; jedno dijete, sin, umro 1968; bivši student prava, Gray’s Inn, London, doduše bezuspješan, čini se, jer nije bilo balkandownload.org BD4Y

nikakvih podataka o podjeli advokature. Zatim pregled dvadesetak direktorskih položaja. Hobiji: konjske trke, krstarenja, nefrit. A čiji nisu? Zatim dobrotvorne djelatnosti koje je potpomagao, među njima jedna baptistička crkva, jedan chiuchowski hram duša i »Besplatna bolnica Drake Ko za djecu«. Sve je predvidio, pomisli ironično Jerry. Fotografija je odavala uobičajenu nježnooku, divnu dvadesetogodišnju dušu, bogatu zaslugama kao i dobrima a inače neprepoznatljivu. Pokojni sin se zvao Nelson, zapazio je: Drake i Nelson, britanski admirali. Stalno mu se motalo po glavi da otac nosi ime prvog britanskog moreplovca koji je uplovio u kineska mora, a sin ime trafalgarskog junaka. Jerry je mnogo lakše nego Peter Guillam pronašao vezu između kompanije China Airsea u Hong Kongu i kompanije Indocharter SA u Vientianeu, i zabavljao se čitajući u službenom prospektu kompanije China Airsea opis njenih poslovnih djelatnosti, »širenje trgovačkih i transportnih aktivnosti u Jugoistočnoj Aziji« - što je obuhvaćalo rižu, ribu, električne artikle, tikovinu, nekretnine i špediciju. Njuškajući po Lukeovu dopisništvu, usudio se poduzeti smioniji korak: puki slučaj gurnuo mu je ime Drakea Koa pod nos. Doduše, potražio je Koa u kartoteci. Kao što je potražio i imena još desetorice ili dvadesetorice bogatih Kineza u Koloniji; kao što je pitao kinesku tajnicu, bez ikakvih skrivenih namjera, koji su po njenu mišljenju najegzotičniji kineski milijunaši što bi odgovarah njegovoj svrsi. Iako Drake možda ne bi bio među apsolutnim favoritima, nije mu mnogo trebalo da iz nje izvuče ime, a zatim i dokumentaciju. Kako je već protestirajući rekao Crawu, bilo je zaista nečeg deprimirajućeg, ako ne i nestvarnog, u tome što se morao šuljati za čovjekom koji je bio toliko poznat u javnosti. Prema Jerryjevu ograničenom iskustvu s tom posebnom vrstom, sovjetski obavještajni agenti su obično bih skromnijeg formata. U usporedbi s njima Ko se doimao poput diva. Podsjeća me na starog Samba, pomisli Jerry. Bilo je to prvi put da mu je taj nagovještaj pao na um. Najdetaljniji doprinos je pronašao u luksuzno opremljenom časopisu »Zlatni Orijent«, koji više nije izlazio. U jednom od posljednjih brojeva ilustrirana reportaža na osam stranica pod naslovom »Crveni vitezovi Nanyanga« bila je posvećena sve većem broju Kineza izvan domovine koji su održavah rentabilne trgovinske odnose s Crvenom Kinom i bili općenito poznati kao »debeh macani«. Kao što je Jerry znao, Nanyang je ime kojim Kinezi nazivaju zemlje južno od Kine, a njima je ono značilo neku vrstu Eldorada mira i bogatstva. U reportaži je svakoj odabranoj ličnosti bila posvećena jedna stranica s balkandownload.org BD4Y

fotografijom, obično snimljenom s njegovom imovinom kao pozadinom. Glavno lice hongkonškog intervjua - bilo je hčnosti i iz Bangkoka, Manile i Singapura - bila je »omiljena sportska ličnost i jedan od upravitelja Jockey Cluba«, gospodin Drake Ko, predsjednik upravnog odbora, glavni direktor i glavni akcioner China Airsea Ltd., i slika ga je prikazivala s njegovim konjem »Lucky Nelsonom«, na kraju uspješne sezone u Happy Valleyju. Ime konja načas je upalo Jerryju u zapadnjačke oči. Činilo mu se stravičnim da bi otac mogao nazvati konja po mrtvom sinu. Popratna fotografija otkrivala je mnogo više nego bezlična slika, nalik na policijske fotografije, iz »Tko je tko«. Ko je izgledao veseo, čak razigran, i činilo se, unatoč šeširu, kao da nema kose. U tom trenutku šešir je bio najzanimljivija pojedinost u vezi s Koom, jer Jerry do tada, u svom ograničenom iskustvu, nije vidio nijednog Kineza s takvim pokrivalom na glavi. Bila je to zapravo francuska kapa, i nosio ju je koso, tako da je nalikovao na nešto između britanskog vojnika i francuskog trgovca lukom. No, prije svega bilo je u toj kapi nečega što je zaista rijetko u Kineza: samoizrugivanja. Bio je visok i odjeven u ogrtač »burberry«, a duge su mu ruke stršile iz rukava poput grana. Činilo se da zaista voli konja, i jednu je ruku ležerno naslonio konju na leđa. Na pitanje zašto još uvijek vodi flotu džunki kad se općenito smatralo da su nerentabilne, odgovorio je: - Moj je narod Hakka, iz Chiu Chowa. Mi udišemo vodu, obrađujemo vodu, spavamo na vodi. Čamci su moj element. - Također je sa zadovoljstvom opisao svoj put od Sangaja do Hong Konga 1951. U to doba granica je još bila otvorena i nije bilo stvarnih ograničenja protiv useljavanja. Unatoč tome, Ko je radije pošao ribarskom džunkom, bez obzira na gusare, blokade i loše vremenske prilike: što se u najmanju ruku smatralo ekscentričnim. - Ja sam vrlo lijen čovjek - izjavio je Ko piscu reportaže. - Ako me vjetar tjera besplatno, zašto da hodam? Sad imam jahtu od šezdeset stopa, ali i dalje obožavam more. Bio je poznat po svom osjećaju za humor, navodio je pisac reportaže. Dobar agent mora biti i zabavan, kažu saratski mentori; a to dobro zna i moskovski Centar. Budući da ga nitko nije promatrao, Jerry je mirno prišao kartoteci i dokopao se, nekoliko minuta kasnije, debele mape s izrescima iz novina. Većina njih odnosila se na neki skandal s dionicama iz 1965. u kojem su Ko i skupina Shant’ouovaca odigrali mutnu ulogu. Ispitivanje koje je poduzela Burza nije dalo nikakvih rezultata, što nikoga nije iznenadilo, te je slučaj stavljen ad acta. Slijedeće godine Ko je dobio orden britanskog Imperija. - Ako kupuješ ljude - balkandownload.org BD4Y

znao je govoriti stari Sambo - kupuj ih temeljito. U Lukeovu dopisništvu radila je i skupina stručnjaka za Kinu, među njima i Jimmy, veseli Kantončanin, koji se često pojavljivao u Klubu gdje su mu po kineskim tarifama plaćah proročanstva u vezi s kineskim pitanjima. Jimmy mu je rekao da su stanovnici Shant’oua narod za sebe, »poput Skota ih Zidova«, uporni, jako međusobno vezani i notorno štedljivi, i da žive uz more kako bi mogli na njega pobjeći u slučaju proganjanja, gladi ih duga. Rekao mu je da su im žene tražene jer su lijepe, marljive, štedljive i razbludne. - Zar opet pišete roman, vaše gospodstvo? - upita ga umiljatim glasom patuljak, koji je izišao iz svoje kancelarije da utvrdi što Jerry smjera. Jerry je još htio pitati kako to da je netko iz Shant’oua odrastao u Sangaju, ah mu se učinilo da bi bilo pametnije skrenuti razgovor na manje osjetljivu temu. Slijedećeg dana Jerry je posudio Lukeovu krntiju. Oboružan standardnim 35-milimetarskim foto-aparatom odvezao se do Headland Roada, milijunerskog geta između zaljeva Repulse i Stanleyja, gdje je stao zuriti u pročelja tamošnjih vila, kao što to čine mnogi turisti koji nemaju pametnijeg posla. Kao izlika služila mu je još ona reportaža za Stubbsa o hongkonškim superbogatašima: no i tada bi teško i sebi priznao da je tamo otišao radi Drakea Koa. - Diže frku u Taipeiu - primijetio je ležerno Craw prilikom jednog od njihovih razgovora neutralnim telefonima. - Vraća se tek u četvrtak. - Jerry je ponovo bez pogovora prihvatio Crawove izvore informacija. Nije fotografirao kuću koja se zvala »Sedam vrata«, ah se nekoliko puta dugo, potupo zagledao u nju. Vidio je nisku vilu, s valovitim crijepom na krovu, prilično uvučenu, s velikom verandom na morskoj strani i pergolom od bijelo obojenih stupova što su se isticah prema plavom horizontu. Craw mu je rekao da je Drake zacijelo odabrao to ime za vilu zbog Šangaja, jer su stare zidine Šangaja imale sedam vrata: - Osjećaji, sine moj. Nikada ne potcjenjuj moć osjećaja u kosookih, i nikada ne računaj na nju. Amen. - Vidio je njegovane travnjake i nasmiješio se ugledavši i igralište za kroket. Vidio je lijepu zbirku azaleja i hibiskusa. Vidio je maketu džunke, dugu desetak stopa i postavljenu na betonskom moru. i vrtni bar, okrugao poput paviljona za orkestar i prekriven platnenim krovom plavih i bijelih pruga, te krug bijelih stolica oko kojih se motao boy u bijelom kaputu i hlačama i bijelim cipelama. Koovi su očigledno očekivali društvo. Vidio je još nekoliko slugu kako peru smeđu limuzinu, »rollsroyce phantom«. Duga garaža bila je otvorena i Jerry je zapazio karavan »chrysler« i crni »mercedes« bez registarskih tablica, vjerojatno zbog nekakvog popravka. No, pazio je da istu pažnju pokloni i drugim kućama na Headland Roadu pa je tri i fotografirao. balkandownload.org BD4Y

Otišao je dalje do zaljeva Deep Water i stao na obali gledajući malu armadu džunki i motornih čamaca, vlasništvo burzovnih mešetara, što su usidreni skakutali na valovitom moru, ali nije mogao razabrati »Admirala Nelsona«, Koovu famoznu veliku jahtu - rasprostranjenost imena Nelson već ga je nedvojbeno deprimirala. Već je gotovo odustao kad je ispod sebe začuo povik, pa se klimavim drvenim gatom spustio do starice u sampanu, koja mu se cerila i mahala prema sebi žutim pilećim batakom što ga je sisala bezubim desnima. Uzverao se u čamac i pokazao rukom prema čamcima, i ona ga je provela okolo smijući se i pjevuckajući dok je veslala jednim veslom, ne ispuštajući batak iz usta. Jahta »Admiral Nelson« bila je vitka i niska. Tri boya u platnenim odijelima marljivo su prala palubu. Jerry je pokušao izračunati mjesečne troškove Koova kućanstva, i to samo za poslugu. Na povratku je zastao kod »Besplatne dječje bolnice Drake Ko« i kritički ustanovio da i nju izvrsno održavaju. Rano slijedećeg jutra Jerry se našao u drečavom predvorju poslovnog nebodera u Central Streetu, gdje je s mjedenih ploča očitao imena kompanija koje su tu imale urede. China Airsea i njene podružnice zauzimale su tri najviša kata premda, što se donekle moglo predvidjeti, nije bilo nikakvog spomena kompanije Indocharter, Vientiane SA, bivšeg primaoca dvadeset i pet tisuća američkih dolara posljednjeg petka u mjesecu. U mapi s izrescima iz novina, koju je pronašao u Lukeovu dopisništvu, nalazila se i bilješka koja je upućivala na arhiv američkog konzulata. Jerry je slijedećeg dana posjetio i konzulat, navodno da provjeri podatke za reportažu o američkim trupama u Wanchaiju. Praćen budnim okom neobično zgodne djevojke Jerry je čeprkao ovdje-ondje, napola pročitao nekoliko papira, a tada se odlučio za nekoliko najstarijih dokumenata u arhivu, koji su se odnosili još na početak pedesetih godina, kad je Truman nametnuo embargo na trgovinu s Kinom i Sjevernom Korejom. Hongkonškom konzulatu je bilo naređeno da izvještava o prekršajima, i dokumenti, koje je Jerry odabrao, odnosili su se na nalaze konzulata. Omiljena roba, pored lijekova i električne robe, bila je nafta, i »organi Sjedinjenih Država«, kako je pisalo u izvještajima, detaljno su se pozabavili tim pitanjem, postavljajući zamke, šaljući u patrolu topnjače, saslušavajući prebjege i zarobljenike, da bi napokon dostavili goleme dosjee kongresnim i senatskim potkomisijama. Riječ je bila o 1951, dvije godine pošto su komunisti preuzeli vlast u Kini i iste godine kad je Ko iz Šangaja otplovio u Hong Kong bez prebijene pare u džepu. Operaciju, na koju ga je uputila dokumentacija u konzulatu, vodili su Kinezi iz Šangaja i to je isprva bila njena jedina veza s Koom. U to doba mnogi balkandownload.org BD4Y

su šangajski doseljenici živjeli u prenatrpanom, nehigijenskom hotelu na Des Voeux Roadu. Kako je pisalo u uvodu izvještaja, bih su poput goleme obitelji, sjedinjeni zajedničkom patnjom i bijedom. Neki su zajedno pobjegli od Japanaca prije no što su pobjegli od komunista. - Nakon što smo toliko pretrpjeli od komunista - rekao je jedan krivac isljednicima - htjeli smo barem nešto na njima zaraditi. Drugi je bio agresivniji. - Hongkonški »debeli macani« zarađuju milijune na ovom ratu. Tko prodaje crvenima elektronsku opremu, penicilin, rižu? Pedeset i prve stajale su im na raspolaganju dvije metode, navodio je izvještaj. Prva, podmititi graničare i kamionom prebaciti naftu do New Territories pa preko granice. Druga, prevesti naftu brodom, što je značilo podmititi službenike lučke kapetanije. - Mi Hakke znamo more - navodio je izvještaj riječi još jednog doušnika. Nađemo brod, tri stotine tona, unajmimo. Natovarimo bačve s naftom, napravimo lažni manifest i lažno odredište. Dođemo u međunarodne vode, plovimo kao ludi za Amoy. Crveni nas zovu braćom, profit sto posto. Nekoliko putovanja i kupimo brod. - Odakle je dolazio početni kapital? - pitao je isljednik. - Iz Ritz Ballrooma - glasio je neobični odgovor. Prema fusnoti, Ritz je bio otmjena javna kuća na obali, na King’s Roadu. Većina djevojaka bila je iz Šangaja. Ista fusnota navodila je članove bande. Među njima bio je i Drake Ko. - Drake Ko bio vrlo neugodan momak - pisalo je sitnim tiskom u dodatku, koji je navodio izjavu jednog svjedoka. - Drakeu Kou ne možeš pričati bajke. On ne voli političare, ni jednog. Čang Kaj-šek. Mao. On kaže sve ista osoba. Kaže on veliki pristalica Čang Mao-šeka. Jednog dana mister Ko voditi našu bandu. Istraga nije otkrila ništa u pogledu organiziranog kriminala. Povijesna je činjenica da se od četrdeset i devete, kad je Mao osvojio Sangaj, tri četvrtine šangajskog podzemlja prelilo u Hong Kong; da su Crvena banda i Zelena banda vodile toliko bitaka oko »zaštite« hongkonških trgovaca i vlasnika lokala da je Chicago dvadesetih godina u usporedbi s time bio mačji kašalj. No nitko nije mogao pronaći ni jednog jedinog svjedoka koji bi priznao da nešto zna o Trijadama ih bilo kojoj drugoj gangsterskoj grupi. Nije stoga bilo nimalo neobično što je Jerry, kad je došla subota i kad se uputio na konjske trke u Happy Valley, već imao prilično detaljan portret svoje lovine. Taksist mu je zaračunao dvostruku tarifu zbog trka, a Jerry ju je platio jer je balkandownload.org BD4Y

znao da je takav običaj. Rekao je Crawu kamo ide. i Craw nije ništa prigovorio. Poveo je sa sobom i Lukea, znajući da dvojica ponekad manje upadaju u oči od pojedinca. Nervirala ga je pomisao da bi mogao naletjeti na Frosta, jer evropski Hong Kong je zaista malen grad. Stigavši na glavni ulaz, telefonirao je upravi da sebi podigne cijenu, i nakon određenog vremena pojavio se neki kapetan Grant, mladi funkcionar kojemu je Jerry objasnio da je došao poslovno: htio je napisati reportažu o hipodromu. Grant je bio duhovit, elegantan muškarac; pušio je turske cigarete na cigaretšpic i činilo se da ga sve što Jerry priča zabavlja, jer se držao prijateljski iako pomalo rezervirano. - Vi ste sin, znači - reče napokon. - Jeste li ga poznavali? - upita Jerry nacerivši se. - Samo sam čuo za nj - odvrati kapetan Grant, iako mu se, izgleda, sviđalo ono što je čuo. Dao im je značke, a kasnije ih ponudio i pićem. Upravo je završila jedna od trka. Dok su razgovarah, čuli su urlanje gledalaca kako se uzdiže i zamire poput lavine. Čekajući dizalo Jerry na oglasnoj ploči provjeri tko je zauzeo privatne lože. Stara garda, mafija s Peaka: Banka - kako se »Hong Kong and Shanghai Bank« rado nazivala - Jardine Matheson, guverner, zapovjednik britanskih snaga. Gospodin Drake Ko, OBE; iako jedan od upravitelja Jockey Cluba, nije bilo među njima. - Westerby! Dragi bože, tko vas je ovamo pustio? Slušajte, je li točno da vam je tata bankrotirao prije smrti? Jerry je oklijevao, nacerio se, pa sa zakašnjenjem izvukao ime iz sjećanja: Clive, prezimena se nije mogao sjetiti, odvjetnik za fino društvo, kuća u zaljevu Repulse, nesnosni Škot, sav lažna prijaznost i neskriveni ugled prevaranta. Jerry ga je jednom zamolio za informacije o prijevari sa zlatom u Macau, i zaključio da se i Clive tu »ogrebao«. - Clive! Gala, fenomenalno! Razmijenili su nekoliko otrcanih fraza, i dalje čekajući dizalo. - Evo. Dajte mi vaš program. Hajde! Pomoći ću vam da se obogatite. - Porton, sjeti se Jerry: Clive Porton. Iščupavši program trka Jerryju iz ruke, Porton obliže krupni palac, okrene srednju stranicu i kemijskom olovkom zaokruži ime jednog konja. - Broj sedam u trećoj, ne možete pogriješiti - zadahće Porton. - Kladite se na njega do daske, okej? Ne dijelim novac svaki dan, to vam mogu reći. - Što ti je seronja prodao? - upita Luke kad su ga se riješili. - Nekakvog »Open Space«. Putevi im se razdvojiše. Luke je otišao da plati oklade i da se ubaci u balkandownload.org BD4Y

American Club. Prepustivši se trenutačnom porivu Jerry stavi sto dolara na »Luckyja Nelsona« i pohita u blagovaonicu Hong Kong Cluba. - Ako izgubim - pomisli oporo - naplatit ću to Georgeu. - Dvostruka vrata bila su otvorena i on upadne u restoran. Dočekala ga je atmosfera neukusnog bogatstva: poput golf-kluba u Surreyju za kišnog vikenda, s tom razlikom što su žene, koje su bile dovoljno hrabre da prkose džeparima, nosile pravi nakit. Skupina žena sjedila je zasebno, poput skupe neupotrebljene opreme, mršteći se prema prijemniku televizije zatvorenog kruga i kukajući o slugama i uličnim prepadima. Osjećao se zadah dima od cigara i znoja i odnešene hrane. Kad su ga ugledale kako gegajući ulazi u restoran - nemoguće odijelo, cipele od jelenje kože, »press« od glave do pete - još su se jače namrštile. U Hong Kongu je teško biti ekskluzivan, govorila su im lica, jer ne izbacuju dovoljno ljudi. Za šankom se okupila ekipa ozbiljnih cugera, uglavnom kuferaša iz londonskih trgovačkih banaka, koji su prijevremeno dobili debele trbuhe i masne vratove. S njima je bila druga ekipa Jardinea Mathesona, još nedovoljno otmjena za privatnu ložu firme: dotjerani, nesimpatični naivci kojima su novac i unapređenje bili sinonim za Raj. Zabrinuto se ogledao neće li negdje ugledati Frostieja, ali njega danas điha-điha nisu zanimah, ili je bio u nekom drugom društvu. Nacerivši se i neodređeno im svima mahnuvši, Jerry je pronašao zamjenika upravitelja, pozdravio ga poput izgubljena prijatelja, nehajno spomenuo kapetana Granta, tutnuo mu dvadeset dolara, iskamčio dnevnu kartu unatoč svim propisima i zahvalno izišao na balkon, osamnaest minuta prije početka trke: sunce, zadah balege, divlja tutnjava kineskog mnoštva, i Jerryjevo srce što je počelo sve brže kucati šapćući »konji«. Načas je tu zastao, cereći se, upijajući pogled, jer svaki put bio je prvi put. Trava na hipodromu Happy Valley je nedvojbeno najskuplja poljoprivredna kultura na svijetu. Ima je vrlo malo. Uski prsten obrubljuje prostor što nalikuje na rekreacioni teren neke londonske općine koji su sunce i ljudske noge preobrazili u bezlično blato. Osam izgaženih terena za nogomet, jedan teren za ragbi, jedan za hokej - svi kao da ih je općina zaboravila. Ah uska zelena vrpca što okružuje taj otrcani »paket« vjerojatno je privukla, samo te godine, ni više ni manje nego stotinu milijuna funti kroz legalno klađenje, i još jedanput toliko ispod stola. Happy Valley nalikuje više na užarenu zdjelu nego na dolinu: svjetlucave bijele tribine s jedne strane, smeđi brežuljci s druge, a sprijeda i lijevo od Jerryja drugi Hong Kong: sivi neboderski slamovi, nalik na Manhattan od karata, toliko zbijeni da se na toj vrućini činilo da se naslanjaju jedan na drugoga. Sa svakog sićušnog balkona stršao je bambusov kolac, poput balkandownload.org BD4Y

pribadače usađene da učvrsti konstrukciju. Sa svakog štapa visile su bezbrojne zastave crnog opranog rublja, kao da se nešto golemo očešalo o zgradu i ostavilo za sobom te dronjke. A Happy Valley je tog dana nudila, svima osim najneznatnijoj manjini, kockarski san o trenutnom izbavljenju iz tog pakla. Jerryju zdesna blistale su novije, bogatije zgrade. U njima su se utaborili, sjetio se Jerry, vlasnici ilegalnih kladionica, održavajući dijalog s »terencima« oko hipodroma tucetom tajanstvenih metoda - Sarratt bi bio njima opčaran - ručnim signalima, voki-tokijem, svjetlosnim signalima. Još više protezali su se hrptovi golih brežuljaka, rasječeni kamenolomima i načičkani željezarijom elektronskog prisluškivanja. Jerry je negdje načuo da su radarske tanjure instalirali radi Rođaka, kako bi mogli pratiti naručene letove tajvanskih U-2. Iznad brežuljaka, valjušci bijelih oblaka koje, čini se, nije moglo rastjerati nikakvo vrijeme. A iznad njih, tog dana, izbijeljeno kinesko nebo patilo se na suncu, i na njemu je lebdio osamljeni soko. Sve je to Jerry obuhvatio jednim jedinim, zahvalnim pogledom. Za gomilu je to bilo besciljno razdoblje. Njihova je pažnja bila usredotočena, ako je uopće i bila na nešto usredotočena, na četiri debele Kineskinje u Hakka-šeširima s resama i crnim odijelima nalik na pidžamu, koje su stupale trkalištem s grabljama, dotjerujući dragocjenu travu na mjestima gdje su je raskuštrala galopirajuća kopita. Kretale su se dostojanstvenošću potpune ravnodušnosti. Njihove kretnje kao da su opisivale cijelo kinesko seljaštvo. Na trenutak, kao što ponekad biva s mnoštvom, osjetio se drhtaj zajedničkog srodstva, a tada nestao u zaboravu. Prema okladama Chve Portonov »Open Space« bio je treći favorit. »Lucky Nelson« Drakea Koa bio je dolje nisko, četrdeset prema jedan, što znači nigdje. Proguravši se pokraj skupine praznički raspoloženih Australaca, Jerry je stigao do kraja balkona i, protegnuvši vrat, zavirio preko redova glava prema loži za vlasnike konja, odvojenoj od običnog svijeta zelenom željeznom ogradom i stražarom. Zasjenivši oči i zažalivši što nije ponio dvogled, razabrao je jednog debelog muškarca neprijazna izgleda u odijelu i s tamnim naočalama, a uz njega mladu i vrlo zgodnu djevojku. Izgledao je napola Kinez, napola Južnoamerikanac, i Jerry ga svrsta u Filipince. Bolje se djevojke ne bi moglo kupiti za novac. Mora da je kod svog konja, pomisli Jerry, sjetivši se starog Samba. Najvjerojatnije u padoku, daje upute dreseru i džokeju. Krupnim se koracima vratio kroz restoran i pošao u glavno predvorje, spustio se dva kata širokim stražnjim stubištem i kroz dvoranu ušao na galeriju za gledaoce, ispunjenu mnogobrojnim, zamišljenim Kinezima, odreda balkandownload.org BD4Y

muškarcima, koji su u pobožnoj tišini zurili ispod sebe u natkriveni, pijeskom nasuti padok pun bučnih vrabaca, u kojemu su bila tri konja svaki sa svojim stalnim konjušarom, »mafoo«-om. Mafooi su pokunjeno držali konje, kao da im je zlo od živaca. Nedaleko je stajao i gledao konje elegantni kapetan Grant, kao i stari ruski dreser, nekadašnji bjelogardijac zvan Saša, kojeg je Jerry obožavao. Saša je sjedio na sićušnoj sklopivoj stohci, nagnut malo naprijed kao da lovi ribu. Saša je dresirao mongolske ponije u Sangaju, u doba sporazuma, i Jerry ga je mogao slušati cijelu noć dok je pričao kako je Šangaj tada imao tri hipodroma, britanski, međunarodni i kineski; kako su britanski trgovački magnati imah svaki po šezdeset, pa čak i po stotinu konja, te ih brodovima vozili gore- dolje duž obale, od luke do luke, natječući se međusobno poput luđaka. Saša je bio miran čovjek, sklon razmišljanju, sanjarskih plavih očiju i brade kao u kečera. Bio je također dreser »Luckyja Nelsona«. Sjedio je sam, promatrajući vjerojatno neka vrata koja Jerry sa svog mjesta nije mogao vidjeti. Začuvši iznenadni žamor s tribina Jerry se naglo okrene prema suncu. Začulo se urlanje, pa visok, prigušen krik kad se mnoštvo na jednom redu zanjihalo pošto se u njega poput sjekire zario klin sivih i crnih uniformi. Trenutak kasnije roj policajaca izvukao je iz mnoštva nekog jadnog džepara, koji je krvario i kašljao, i odvukao ga u tunel pod stubištem radi dobrovoljnog iskaza. Zaslijepljen suncem, Jerry se iznova zagleda u tamu pješčanog padoka. Trebalo mu je nekoliko sekundi da mu se pogled izoštri i da u nejasnoj prilici raspozna gospodina Drakea Koa. Nije ga uopće odmah prepoznao. Prva osoba koju je Jerry zapazio nije uopće bio Ko, već mladi kineski džokej koji je stajao pokraj starog Saše, visok momak, pojasa tankog poput žice na mjestu gdje mu je svilena bluza bila uvučena u hlače. Lupkao je bičem po čizmi kao da je tu gestu vidio na engleskoj grafici sa sportskim motivom, a odjeća mu je bila u Koovim bojama (»karirano, nebesko-plavo i morsko-sivo«, pisalo je u članku u »Zlatnom Orijentu«) i poput Saše zurio je u nešto izvan Jerryjeva vidokruga. Zatim se iz prostora ispod platforme, na kojoj je Jerry stajao, pojavio živahan riđan, a vodio ga je hihoćući debeli »mafoo« u prljavom sivom kombinezonu. Broj mu je bio skriven pod pokrovcem, no Jerry je konja već znao s fotografije, a sad ga je znao još bolje: zapravo, poznavao ga je vrlo dobro. Ima konja koji su jednostavno superiorni u svojoj klasi i, po Jerryjevu mišljenju, »Lucky Nelson« je bio jedan od takvih. Ima nešto, pomisli Jerry: lijepo držanje glave, vatrene oči, nimalo nalik na one mlade riđane lake grive i repa što odnose simpatije žena na svakoj trci; s obzirom na lokalne okolnosti, na koje uvelike utječe klima, »Lucky Nelson« nije nimalo zaostajao za ostalim konjima što ih je ovdje vidio. Jerry je bio u to balkandownload.org BD4Y

uvjeren. Na jedan neugodan trenutak zabrinulo ga je njegovo stanje: znojenje, previše sjaja na slabinama i sapima. Zatim se ponovo zagledao u oči i pomalo neprirodne linije znojenja, i raspoloženje mu se popravilo: vrag jedan lukavi, dao je da ga poliju vodom kako bi slabije izgledao, pomisli i sjeti se radosno starog Samba. Tek je tada, prema tome, Jerryjevo oko skrenulo s konja na njegova vlasnika. Gospodin Drake Ko, OBE, dotadašnji primalac ravno pola milijuna američkih dolara od moskovskog Centra, po vlastitom priznanju pristalica Čang Mao-šeka, stajao je podalje od svih, u sjeni bijelog betonskog stupa od deset stopa u promjeru: na prvi pogled ružan ali bezazlen lik, visok, profesionalno zgrbljen kao da je zubar ili postolar. Bio je odjeven poput Engleza: vrećaste sive flanelske hlače i crni dvoredni blejzer, predug u pasu tako da je naglašavao njegove kao iščašene noge i davao zgužvan izgled njegovu mršavu tijelu. Lice i vrat sjali su mu poput stare kože, i bili isto tako bez dlaka, s mnogobrojnim borama koje su se jasno nazirale, kao da su uplisirane glačalom: zamalo bi posumnjao da ima arapske ili indijske krvi. Na glavi je imao ono isto neprikladno pokrivalo s fotografije, tamnoplavu francusku kapu, a ispod nje stršile su mu uši poput ruža od marcipana. Pritisak kape još mu je više suzio već vrlo uske oči. Smeđe talijanske cipele, bijela košulja, raskopčan ovratnik. Bez rekvizita, čak bez dvogleda: ali zato divan smiješak od pola milijuna dolara, od uha do uha, djelomice u zlatu, koji kao da je uživao u svačijem bogatstvu kao i u vlastitom. No, osjetio je i nagovještaj - kakav osjećamo kod nekih ljudi poput napetosti: šefovi sala, vratari, novinari znaju ga odmah osjetiti; stari Sambo je gotovo bio takav - nagovještaj sredstava koja su Kou trenutno stajala na raspolaganju. Kad bi nešto zatrebalo, skriveni ljudi bi to trkom donijeli. Slika je oživjela. Iz zvučnika se začuo glas voditelja trke koji je naredio džokejima da uzjašu. Hihotavi mafoo skine pokrovac i Jerry sa zadovoljstvom ustanovi da su konju očetkah leđa uz dlaku, nedvojbeno po Koovu naređenju, da naglase njegovo tobože slabo stanje. Mršavi džokej se polako i nespretno uzverao u sedlo i nervozno prisnim tonom nešto rekao Kou koji je stajao s druge strane. Ko je već bio pošao, pa se okrenuo i nešto odrješito dobacio, jedan nečujni slog, i ne gledajući kamo govori niti tko će ga čuti. Prijekor? Ohrabrenje? Nalog sluzi? Smiješak nije bio ništa manje razigran, ah glas je bio oštar poput udarca bičem. Konj i jahač se udaljiše na jednu stranu, Ko na drugu, a Jerry potrči stepenicama i kroz restoran na balkon, probije se do ugla i pogleda nadolje. balkandownload.org BD4Y

Ko nije više bio sam već oženjen. Jerry nije mogao ustanoviti jesu U došli zajedno na tribinu, ili je ona došla za njim trenutak kasnije. Bila je neobično sitna. Razaznao je svjetlucanje crne svile i pokret oko nje kad su joj muškarci napravili mjesta - tribina se punila - ah je isprva gledao previsoko pa mu je izmakla pogledu. Glava joj je bila na razini njihovih prsa. Ponovo ju je ugledao uz Koa: sićušna, bezgrešna kineska supruga, nadmoćna, postarija, blijeda, tako dotjerana da čovjeku ne bi nikada palo na pamet da je ikada bila neke druge dobi ili ikada nosila nešto drugo osim te crne pariške svile, nakićene dugmetima s petljama i brokatom kao u hasara. Žena mu je prava pokora, pričao mu je Craw, improvizirajući dok su zamišljeno sjedili za malim projektorom. Krade po velikim robnim kućama. Koovi ljudi moraju odlaziti prije nje i obećati da će platiti sve što digne. Članak u »Zlatnom Orijentu« spominjao ju je kao »poslovnog ortaka iz ranih dana«. Čitajući između redaka, Jerry je nagađao daje bila jedna od djevojaka iz Ritz Ballrooma. Urlanje mnoštva se pojačalo. - Jeste li se kladili na njega, Westerby? Jeste li, čovječe? - Škot Clive Porton mu se približavao, znojeći se od pića. - »Open Space«, zaboga! Čak i uz tu prednost zaradit ćete koji dolar! Hajde, čovječe, to je prava stvar! Znak za start uštedioje Jerryju odgovor. Urlik je načas popustio, a tada ponovo odjeknuo sve većom silinom. Svuda oko njega, na tribinama, žuborila su imena i brojevi, i konji su izletjeli iz startnih boksova, privučeni galamom. Počela je prva lijena osmina milje. Čekaj: inerciju će zamijeniti mahnitost. Kad treniraju u jutarnjem sivilu, sjećao se Jerry, kopita su im umotana kako ne bi okolnim stanovnicima ometah san. U stara vremena, dok se odmarao od jedne ratne reportaže do druge, Jerry je ponekad znao rano ustati i doći ovamo, samo da ih promatra, a ako je imao sreće i pronašao utjecajnog prijatelja, vraćao bi se s njima u klimatizirane, višekatne staje da promatra kako ih timare i maze. No danju bi zavijanje prometa potpuno prigušilo tutnjavu njihovih kopita, i blistavi roj što je tako polako napredovao bio je bešuman, kao da lebdi iznad uske smaragdne rijeke. - »Open Space«, naravno - objavi nesigurno Clive Porton promatrajući konje dvogledom. - Favorit je uspio. Izvrsno. Vrlo dobro, »Open Space«, vrlo dobro, momče. Hajde, »Open Space«, idemo, jaši! Upotrebi bič, kretenu! - vrištao je Porton, jer sada je i bez dvogleda bilo jasno da nebesko-plava i morsko-siva boja »Luckyja Nelsona« kreću naprijed, i da mu se njegovi konkurenti uljudno uklanjaju s puta. Još je jedan konj neko vrijeme držao korak, a tada zaostao, ah »Open Space« je već zaostao tri dužine i njegov je džokej balkandownload.org BD4Y

bjesomučno vitlao bičem po zraku oko sapi. - Prigovor! - derao se Porton. - Gdje su upravitelji, zaboga! Namjerno ga je zadržao! Nisam nikada vidio tako jasan slučaj zadržavanja! Dok je »Lucky Nelson« elegantno prolazio kroz cilj, Jerry hitro iznova skrene pogledom desno i dolje. Ko se uopće nije uzbuđivao. Nije to bila istočnjačka nedokučivost: Jerry nije nikada vjerovao tom mitu. Svakako, nije to bila ravnodušnost. Ko je samo promatrao zadovoljavajuće odvijanje jedne ceremonije: gospodin Drake Ko promatra defile svojih trupa. Njegova sitna suluda supruga stajala je ukočenih leđa uz njega kao da, nakon svih borbi njena života, napokon sviraju njenu himnu. Jerryja je načas podsjetila na staru Mazu u najboljim godinama. Maza je upravo tako izgledala, pomisli, kad je Sambov ponos postigao dobro osamnaesto mjesto. Upravo je tako stajala i izlazila na kraj s neuspjehom. Dodjela nagrada nalikovala je na san. Iako je prizoru možda nedostajao šator s kolačima, jarko sunce je svakako uvelike nadilazilo očekivanja i najoptimističnijeg organizatora engleske seoske svečanosti, a srebrni pokali bili su mnogo raskošniji od izgrebenog malog vrča što bi ga dodijelio lokalni veleposjednik za uspjeh u tronožnoj trci. Šezdeset uniformiranih policajaca bilo je također možda malo preupadljivo. Ah milostiva gospođa s turbanom a la tridesete godine, koja je predsjedavala za dugim bijelim stolom, bila je tako odvratna i arogantna da bi to zadovoljilo i najzadrtijeg patriota. Ona je točno znala formu. Predsjednik upravnog odbora Kluba dodao joj je pokal, a ona ga je hitro pružila daleko od sebe, kao da je prevruć za njene ruke. Iz roja oduševljenih pristaša izronili su Drake Ko i njegova žena, cereći se od uha do uha, Ko još uvijek s francuskom kapom na glavi, te zgrabili pokal, ah su tako brzo doskakutali do stola i vratili se konopcem ograđenim komadićem travnjaka da fotograf nije na vrijeme reagirao te je morao zamoliti protagoniste da ponovo izvedu čin izvršenja. To je prilično zasmetalo milostivu gospođu, i Jerry je načuo riječi »prokleti gnjavator«, iscijeđene preko čavrljanja promatrača. Pokal je napokon prešao u Koove ruke, milostiva gospođa je mrzovoljno primila buket gardenija vrijedan šest stotina dolara, i Istok i Zapad su se zahvalno vratili u svoje zasebne kantonmane. - Jeste li se na njega kladili? - upita prijazno kapetan Grant. Polako su se stali vraćati prema tribinama. - Pa, jesam, zapravo - prizna Jerry i naceri se. - Pomalo iznenađenje, zar ne? - Ah, to je bila Drakeova trka, svakako - reče Grant bezizražajnim glasom. balkandownload.org BD4Y

Prošetali su malo. - Imah ste dobar nos. Više nego mi. Hoćete li razgovarati s njim? - Razgovarati s kim? - S Koom. Dok je u pobjedničkom zanosu. Možda ćete bar ovom prilikom nešto izvući iz njega. - reče Grant i ponovo se srdačno nasmiješi. Dođite, upoznat ću vas. Jerry nije oklijevao. Kao novinar, imao je i te kako razloga da kaže »da«. Kao špijun - pa, u Sarrattu ponekad kažu da ništa nije nesigurno sve dok ne počneš o tome razmišljati. Polako su se vratili do skupine. Koovo društvo se u krugu okupilo oko pokala i vrlo se glasno smijalo. U sredini, najbliži Kou, stajao je debeli Filipinac sa svojom lijepom djevojkom, a Ko se šalio s njom, ljubio je u oba obraza, pa opet ljubio, a svi su se smijali osim Koove žene koja se upadljivo povukla do ruba skupine i počela razgovarati s nekom Kineskinjom svojih godina. - To je Arpego - reče Grant Jerryju u uho i pokaže debelog Filipinca. - Vlasnik Manile i većine vanjskih otoka. Arpegova trbušina sjedila mu je na pojasu, kao da je u košulju strpao kamen. Grant nije krenuo odmah preko Kou, već je odabrao krupnog četrdesetogodišnjeg Kineza bezizražajna hca u čeličnoplavom odijelu koji je Jerryju nalikovao na Koova ađutanta. Zastao je i pričekao. Debeljuškasti Kinez mu je prišao zajedno s Grantom. - Ovo je gospodin Tiu - reče Grant mirno. - Gospodine Tiu, ovo je gospodin Westerby, sin slavnog Westerbyja. - Vi hoćete razgovarati s gospodinom Koom, gospodine Wessby? - Ako mu je zgodno. - Svakako da mu je zgodno - izjavi euforično Tiu. Dežmekaste ruke nemirno su mu lebdjele ispred trbuha. Na desnom ručnom zglobu nosio je zlatni sat. Prste je savio, kao da grabi vodu. Doimao se dotjerano i ulašteno, a moglo mu je biti i trideset i šezdeset godina. - Gospodin Ko pobijedio na trkama, sve je zgodno. Dovest ću ga. Ostanite ovdje. Kako se zvao vaš otac? - Samuel - reče Jerry. - Lord Samuel - izusti Grant energično i netočno. - Tko je on? - upita Jerry tiho dok se debeljuškasti Tiu vraćao do bučne kineske skupine. - Koov majordom. Menedžer, glavni nosač prtljage, perač boca, maher. S njim je od početka. U ratu su zajedno pobjegli od Japanaca. I njegov glavni gorila, pomisli Jerry, promatrajući Tiua kako se valja natrag balkandownload.org BD4Y

sa svojim gospodarom. Grant se ponovo primi predstavljanja. - Sir - reče - ovo je Westerby čiji je slavni otac, lord, imao mnogo vrlo sporih konja. I izgradio vlasnicima kladionica nekoliko hipodroma, koliko je novaca izgubio. - Koji list? - upita Ko. Glas mu je bio hrapav i snažan i dubok, no Jerry se na svoje veliko iznenađenje bio spreman zakleti da je u njemu osjetio tračak sjevernoengleskog naglaska koji ga je podsjetio na staru Mazu. Jerry mu reče. - To je list s gerlama! - veselo uzvikne Ko. - Znao sam ga čitati kad sam bio u Londonu, dok sam tamo boravio radi studija prava na slavnom Gray’s Inn of Courtu. Znate li zašto čitam vaš list, gospodine Westerby? Čvrsto sam uvjeren da ćemo imati više izgleda da poboljšamo ovaj prokleti svijet što bude više listova koji objavljuju slike lijepih djevojaka umjesto politike, gospodine Westerby - izjavi Ko energično. - Budite ljubazni pa to objavite u moje ime u vašem listu, gospodine Westerby. Dajem vam to kao besplatan savjet. Jerry se nasmije i otvori notes. - Kladio sam se na vašeg konja, gospodine Ko. Kako se osjećate kao pobjednik? - Bolje nego poraženi, rekao bih. - Ne gubi li pobjeda s vremenom draž? - Meni se svaki put sve više sviđa. - Vrijedi li isto i za biznis? - Naravno. - Mogu li razgovarati s gospođom Ko? - Ima posla. Dok je bilježio, Jerryja je smeo poznati miris. Bio je to miris mošusnog francuskog sapuna prodorna mirisa, mješavina badema i ružina parfema koju je rado koristila jedna od njegovih prvih žena: kao i, čini se, ulickani Tiu koji je njime dotjerivao svoje draži. - Koja je vaša formula za pobjedu, gospodine Ko? - Naporan rad. Nikakva politika. Mnogo sna. - Jeste li mnogo bogatiji no što ste bih prije deset minuta? - Bio sam prilično bogat prije deset minuta. Možete također objaviti u svom listu da se neobično divim britanskom načinu života. - Iako mi ne radimo naporno? I mnogo se bavimo politikom? - Samo to objavite - reče Ko i pogleda ga, i to je bilo naređenje. - Čemu dugujete toliku sreću, gospodine Ko? balkandownload.org BD4Y

Činilo se da Ko nije čuo to pitanje, ali mu je smiješak polako nestao. Gledao je ravno u Jerryja, odmjeravajući ga vrlo uskim očima, i lice mu je poprimilo mnogo stroži izraz. - Čemu dugujete toliku sreću, sir? - ponovi Jerry. Zavladala je duga tišina. - 0 tome nemam što reći - odvrati Ko ne skidajući pogleda s Jerryjeva hca. Jerry se nije mogao oduprijeti iskušenju da silom dobije odgovor. - Budite fer, gospodine Ko - navaljivao je cereći se. - Svijet je pun ljudi koji sanjaju o tome da budu bogati kao vi. Dajte im mig, molim vas. Cemu dugujete toliku sreću? - Ne zabadajte svoj prokleti nos u tuđa posla - reče mu Ko i bez pozdrava mu okrene leđa i udalji se. Istodobno Tiu ležerno istupi pola koraka i prepriječi Jerryju put, pa ga mekanom rukom uhvati za nadlakticu. - Hoćete li slijedeći put pobijediti, gospodine Ko? - dovikne Jerry preko Tiuova ramena prema Koovim leđima. - Najbolje pitajte konja, gospodine Wessby - predloži Tiu i rastegne debele usne u smiješak ne ispuštajući mu ruku. Mogao je i poslušati taj savjet jer Ko se već pridružio svom prijatelju gospodinu Arpegu, Filipincu, i smijali su se i pričah kao prije. Drake Ko bio vrlo neugodan momak, sjetio se Jerry. Drakeu Kou ne možeš pričati bajke. Ni Tiu nije loš, pomisli. Dok su hodali natrag prema glavnoj tribini, Grant se tiho smijao sebi u brk. - Kad je Ko posljednji put pobijedio, nije čak htio odvesti konja u padok nakon trke - sjećao se Grant. - Samo je odmahnuo rukom. Nije ga htio. - Zašto ne, do vraga? - Nije očekivao da će pobijediti, eto zašto. Nije rekao svojim Chiu Chow prijateljima. Možda se slično osjećao kad ste ga pitah za sreću. - Kako je postao upraviteljem Kluba? - Ah, Tiu mu je kupio glasove, uvjeren sam. Uobičajena stvar. Pa, do viđenja. Ne zaboravite dobitak. A tada se dogodilo: neočekivana senzacija Jerryja Westerbyja, novinarskog asa. Posljednja trka je završila, Jerry je bio za četiri tisuće bogatiji, a Luke je nestao. Jerry ga je pokušao pronaći u American Clubu, u Clubu Lusitano i još nekoliko klubova, ali ga ih nisu vidjeli ili su ga izbacili. Samo jedan izlaz vodio je iz ograđenog prostora, pa se Jerry pridružio maršu. Promet je bio kaotičan. »Rolls-roycei« i »mercedesi« natjecah su se za mjesto uz pločnik, a otraga se guralo mnoštvo. Odlučivši da se ne upušta u bitku za taksi, Jerry je krenuo uskim balkandownload.org BD4Y

pločnikom i na svoje iznenađenje ugledao Drakea Koa, samog, kako izlazi kroz dveri s druge strane ceste, i prvi put, otkako ga je Jerry ugledao, nije se smiješio. Stigavši do ceste, kao da se nije mogao odlučiti hoće li je prijeći, a tada odlučio da tu ostane i zuri u nadolazeći promet. Čeka »rolis-royce phantoma«, pomisli Jerry, sjetivši se voznog parka u garaži na Headband Roadu, ili »merđu« ih »chryslera«. Odjednom je s glave strgnuo francusku kapu i, kao da se šali ili želi navući puščanu vatru, ispruži je na cestu. Oko očiju i vilica pojaviše mu se bore, zlatni zubi zablistaše mu dobrodošlicom, a umjesto »rolls- -roycea« ih »merđe« ih »chryslera«, pokraj njega se sa škripom zaustavio »jaguar E«, sa smotanim platnenim krovom, ne obazirući se na automobile iza sebe. Da je baš i htio, Jerry ne bi mogao propustiti prizor. Već je i sama škripa guma okrenula sve glave na pločniku. Okom je očitao broj, mislima ga registrirao. Ko se uzverao u »jaguar« uzbuđen kao netko tko se nije nikada prije vozio u otvorenom automobilu, i prije no što su krenuli, već je govorio i smijao se. Ali ne prije no što je Jerry spazio vozačicu, njen lepršavi plavi šal na glavi, tamne naočale, dugu plavu kosu, kao i dio njena tijela, kad se nagnula preko Drakea da zaključa vrata na suvozačevoj strani, dovoljno da shvati da je strašan komad. Drakeova ruka smjestila se na njenim golim leđima, raširenih prstiju, a drugom je rukom živahno mahao dok je nedvojbeno sa svim pojedinostima pričao o pobjedi, i kad su zajedno krenuh, poljubio ju je, vrlo nekineski, u obraz, pa još dva puta, da je ne zakine: a u svemu tome bilo je nekako mnogo više iskrenosti nego u poljupcima koje je udijelio pratilji gospodina Arpega. Na drugoj strani ceste bile su dveri kroz koje je Ko upravo izišao, a željezna vrata bila su još otvorena. Uskovitlanih misli Jerry se promigolji između automobila i prijeđe cestu. Ušao je u staro kolonijalno groblje, puno bujnog raslinja i mirisavog cvijeća, i zasjenjeno širokim krošnjama. Jerry nije nikada bio na tom groblju i pomalo se stresao ulazeći u takvu osamu. Groblje se protezalo na obronku oko stare kapele koja se mirno pretvarala u ruševinu. Njeni ispucani zidovi svjetlucah su na prošaranom večernjem suncu. Pokraj njega, ograđen žičanom mrežom, bjesomučno je lajao mršav njemački ovčar. Jerry je zurio uokolo ne znajući zašto je ušao ili što traži. Grobovi su bih svih dobi i rasa i sekta. Bilo je tu grobova Rusa, izbjeglica koji su se tu obreli nakon Oktobarske revolucije, i njihove pravoslavne nadgrobne ploče bile su tamne i ispisane carističkim sjajem. Čak i s debelim naslagama snijega, zamišljao je Jerry, njihov bi se oblik i dalje raspoznavao. Na jednoj nadgrobnoj ploči bio je opisan nemirni boravak neke ruske princeze, i Jerry zastane da ga pročita: od Talina do Pekinga, s datumima, od Pekinga do Šangaja, ponovo datumi, pa Hong Kong četrdeset devete i smrt. »I imanja u Sverdlovsku«, balkandownload.org BD4Y

prkosno je završavao natpis. Je li Šangaj bio veza? Ponovo se pridružio živima: tri starca u kineskoj odjeći sjedila su na sjenovitoj klupi, ništa ne govoreći. Iznad sebe, na granu, objesili su kaveze s pticama, dovoljno blizu da bi ptice mogle međusobno čuti cvrkut iznad buke prometa i cvrčaka. Dva grobara sa čeličnim šljemovima zatrpavala su novi grob. Nije bilo nikoga tko bi oplakivao pokojnika. Još uvijek ne znajući što zapravo hoće, stigao je do stepenica pred kapelom. Zavirio je kroz vrata. Nakon jarkog sunca, unutra je vladao mrkli mrak. Neka starica se zabuljila u njega. Povukao se. Ovčar je još glasnije lajao. Bio je vrlo mlad. Ugledao je natpis na kojem je pisalo »Čuvar groblja« i pošao za njim. Cvrčanje cvrčaka bilo je zaglušno, nadglasavalo je čak i pseći lavež. Miris cvijeća omamljivao je poput pare i pomalo podsjećao na trulež. Odjednom mu je pala na pamet misao, gotovo nagovještaj, i odlučio je da je istraži. Čuvar je bio ljubazan, iako rezerviran, i nije govorio engleski. Knjige su bile vrlo stare, a upisi su podsjećali na drevne bankovne račune. Jerry je sjeo za stol i polako okretao teške stranice, čitajući imena, datume rođenja, smrti i ukopa, pa upućivanje na kartu: polje i broj groba. Pošto je pronašao ono što je tražio, ponovo je izišao na zrak i pošao drugim putem, kroz oblak leptira, uz obronak prema klisuri. S mostića ga je promatrala skupina srednjoškolki i hihotala. Skinuo je sako i prebacio ga nemarno preko ramena. Prošao je između visokog grmlja i našao se u guštiku žute trave na obronku: tu su nadgrobni spomenici bili vrlo maleni, a grobovi dugi samo stopu ih dvije. Provlačio se između njih čitajući brojeve sve dok se nije našao ispred niskih željeznih vrata s oznakom sedam dva osam. Vrata su bila dio pravokutne ograde, i kad je Jerry podigao glavu ugledao je kip dječaka u viktorijanskim pumpericama i itonskom sakou, u prirodnoj veličini, s raščupanim kamenim uvojcima i kamenim usnama nalik na ružin pupoljak, kako čita ili pjeva iz otvorene kamene knjige dok su stvarni leptiri vrtoglavo pikirali oko njegove glave. Bilo je to posve englesko dijete, a natpis je glasio Nelson Ko - na sjećanje s ljubavlju. Slijedilo je mnoštvo datuma, i Jerryju je trebalo nekoliko sekundi da ih shvati: deset uzastopnih godina, nijedna ispuštena, a posljednja je bila 1968. Zatim je shvatio da su to bile godine dječakova života, godina za godinom u kojoj je uživao. Na najnižoj stepenici postolja ležao je veliki buket orhideja, još u papiru. Ko je zahvalio Nelsonu na pobjedi. Sada je barem Jerry shvatio zašto su mu bila mrska pitanja o sreći. Postoji vrsta zamora poznata samo agentima na terenu: iskušenje, zapravo, koje mami na nježnost i koje može biti poljubac smrti. Jerry se zadržao još nekoliko trenutaka, žureći u orhideje i kamenog dječaka, postavljajući ih, u balkandownload.org BD4Y

mislima, pokraj svega što je do tada vidio i doznao o Kou. Obuzeo ga je također neodoljiv osjećaj - samo na trenutak, ah i to je bilo uvijek opasno - osjećaj potpunosti, kao da je upoznao obitelj, a tada samo otkrio da je ta obitelj njegova. Imao je osjećaj da je stigao. Pred njim je bio čovjek koji se snašao na jedan način, oženio na drugi, i poigravao se na način koji je Jerry bez ikakva napora mogao shvatiti. Čovjek bez posebnog uvjerenja, ah ga je Jerry u tom trenutku vidio jasnije nego što je ikada vidio sebe. Chiu Chow, siromah, koji je postao upraviteljem Jockey Cluba i dobio OBE, koji konja polijeva vodom prije trke. Vodeni cigan Hakka koji daje svom djetetu baptistički ukop i engleski lik. Kapitalist koji mrzi politiku. Neuspjeh odvjetnik, gangsterski šef, graditelj bolnica koji upravlja opijumskom avionskom kompanijom, pokrovitelj hramova duša koji igra kroket i vozika se u »rolls-royceu«. Američki bar u njegovom kineskom vrtu i rusko zlato na povjerljivom pologu. Ta složena i protuslovna saznanja nisu u tom trenutku uopće uznemirivala Jerryja; nisu nagovještavala nikakve kobne ih paradoksalne događaje. Naprotiv, vidio ih je objedinjene, Koovim vlastitim upornim nastojanjima, u jednog jedinog ah mnogostranog čovjeka, koji je čak pomalo nalikovao na starog Sambu. Još je jače osjetio - ono nekohko sekundi dok je taj ugođaj trajao - neodoljiv osjećaj da je u dobru društvu, što je uvijek volio. Vratio se do ulaznih vrata s osjećajem mira i dobrohotnosti, kao da je on, a ne Ko, pobijedio na trkama. Stvarnost gaje osvijestila tek kad je stigao do ceste. Promet se raščistio, i odmah je pronašao taksi. Nisu prošli ni stotinu metara kad je ugledao Lukea kako osamljen na pločniku izvodi piruete. Nagovorio gaje da uđe u auto i ostavio ga kod Kluba inozemnih dopisnika. Zatim je svratio u hotel »Furama«, nazvao broj Crawove kuće, pustio da se signal oglasi dva puta, ponovo nazvao, i začuo Crawov strogi glas: - Tko zove, do vraga? - Jerry je zatražio gospodina Savagea, saslušao prostački prijekor i informaciju da je nazvao pogrešan broj, dao Crawu pola sata da dopre do drugog telefona, pa odšetao preko ceste do »Hiltona« da primi poziv. Naš je prijatelj osobno izronio na površinu, obavijestio ga je Jerry. Prikazan je javnosti zbog značajne pobjede. Kad je predstava završila, pokupila ga je sportskim automobilom vrlo zgodna plavokosa osoba. Jerry je odrecitirao broj s registarske tablice. Bili su nedvojbeno prijatelji, reče. Vrlo demonstrativno i nekineski. Najmanje prijatelji, činilo mu se. - Ravnooka? - Naravno da je bila ravnooka, bogamu! Tko je ikada čuo za… - Dragi bože - izusti tiho Craw i spusti slušahcu prije no što mu je Jerry balkandownload.org BD4Y

stigao ispričati o grobu malog Nelsona. balkandownload.org BD4Y

Č Moćnici Zasjedaju ekaonica privlačne kuće koju je Foreign Office namijenio sastancima u Carlton Gardensu polako se punila. Stizali su po dvojica i trojica, ne obazirući se jedni na druge, poput ljudi na sprovodu. Na zidu je visila tiskana obavijest: »Upozorenje: ne razgovarati o povjerljivim pitanjima«. Ispod nje, na klupi presvučenoj baršunom žućkastoružičaste boje, sjedili su turobna lica Smiley i Guillam. Soba je bila ovalna, stil rokoko a la Ministarstvo javnih radova. Na oslikanom stropu Bak je progonio nimfe, koje su se dale hvatati mnogo podatnije nego Molly Meakin. Uza zid stajala su prazna vedra za slučaj požara, a dva su kurira čuvala ulaz u unutarnje prostorije. S druge strane prozora zakrivljenih okvira jesensko je sunce obasjavalo park, i svaki se list jasno na njemu ocrtavao. Ušao je Saul Enderby na čelu kontingenta iz Foreign Officea. Guillam ga je znao samo po imenu. Bivši ambasador u Indoneziji, sada glavni mudrac za pitanja u vezi s Jugoistočnom Azijom, navodno veliki pristaša američke čvrste ruke. Za sobom je teglio jednog poslušnog podsekretara iz Parlamenta, sindikalnog čovjeka, i jednu kićenu, preupadljivo odjevenu priliku koja je Smileyju prišla na vršcima prstiju, držeći ruke vodoravno, kao da ga je uhvatila na spavanju. - Je li to moguće? - prošapta stvorenje. - Je li? Jest! George Smiley u punom sjaju. Dragi moj, zaista ste smršavili. A tko je vaš zgodni dečko? Nemojte mi reći. Peter Guillam. Znam sve o njemu. Kažu da ga neuspjeh uopće nije pokvario. - Oh ne! - nehotice uzvikne Smiley. - O bože. Roddy. - Sto hoćete time reći »oh, ne, o bože, Roddy«? - upita Martindale, kojeg Smileyjeve riječi uopće nisu zbunile, istim vibrantnim mrmorom. - Hoćete valjda reći »o da!« »Da, Roddy, baš je božanstveno što vas ponovo vidim, Roddy!« Slušajte. Prije no što se pojavi rulja. Kako je prekrasna Ann? Medu nama. Mogu li vas dvoje pozvati na večeru? Vi odaberite goste. Što mislite o tome? Još nešto… da, i ja sam na popisu, ako vam se to mota po vašoj sitnoj štakorskoj glavi, mladiću - te su riječi bile upućene Guillamu. - Premjestili su me, glavni sam, i moji me novi gospodari obožavaju. Što bi i morah, koliko sam balkandownload.org BD4Y

oko njih skakao. Unutarnja vrata se s treskom otvoriše. Jedan od kurira poviče »gospodo!« i poznavaoci protokola na trenutak zastadoše da propuste ispred sebe žene. Dvije žene. Muškarci se uputiše za njima, s Guillamom na začelju. Prvih nekoliko metara kao da su bili u Circusu: improvizirano usko grlo pri kojem su vratari provjeravah svako lice, pa improvizirani hodnik koji je vodio do nečega što je nalikovalo na građevinsku baraku smještenu usred ogoljelog šahta za stubište, s tom razlikom što nije imala prozora, te je visila na čeličnoj užadi i bila osigurana konopcima. Guillam je potpuno izgubio Smileyja iz vida, i dok se penjao stepenicama od panelploče i ulazio u osiguranu prostoriju za sastanke, vidio je samo sjene kako lebde na slabom plavom svjetlu noćne svjetiljke. - Misli h netko nešto poduzeti? - zagunđa Enderby tonom nestrpljivog gosta u restoranu koji se žali na uslugu. Svjetlo, zaboga. Prokleta rulja. Vrata zalupiše za Guillamovim leđima, ključ se okrene u bravi, elektronski šum odsvira skalu pa cvileći nestane iz dosega sluha i, napokon, tri fluorescentne cijevi trepćući oživješe obasipajući sve prisutne boležljivom bljedoćom. - Hura - javi se Enderby i sjedne. Guillam se poslije pitao zašto je bio tako uvjeren da je Enderby bio onaj koji je gunđao u mraku, no ima glasova koji se čuju i prije no što iziđu iz usta. Stol za sastanke bio je prekriven izderanom zelenom čohom, kao stol za biljar u omladinskom klubu. Foreign Office je sjedio na jednom kraju, Colonial Office na drugom. Podjela je bila više nagonskog nego službenog karaktera. Već šest godina oba su ministarstva bila službeno u braku pod impozantnom kapom Diplomatske službe, ali nitko pri zdravoj pameti nije tu vezu shvaćao ozbiljno. Guillam i Smiley su sjedili u sredini, odijeljeni od ostalih praznom stolicom. Pregledavajući ekipu Guillam nije mogao a da ne posveti pažnju odjeći, iako mu se to činilo smiješnim. Foreign Office je došao u elegantnim tamnim odijelima i diskretnim znacima privilegiranih: i Enderby i Martindale nosili su kravate Starog Etona. »Kolonijalci« su pak imali domaći izgled provincijalaca koji su došli u grad, i u pogledu kravata nisu mogli pružiti ništa bolje od jedne sa znakom Kraljičinog artiljerijskog puka: nosio ju je čestiti Wilbraham, njihov vođa, dolična, mršava učiteljska figura s ljubičastim žilicama na licu otvrdnulom od vremenskih neprilika. Pratila ga je mirna žena u haljini smeđe boje, nalik na boju crkvenih orgulja, a s druge strane neki pjegavi mladić, novajlija čupave riđe kose. Ostali članovi odbora sjedih su sučehce Smileyju i Guillamu, držeći se poput sekundanata u dvoboju koji ne odobravaju; došli su po dvojica radi zaštite: sumorni Pretorius iz Službe sigurnosti s bezimenom balkandownload.org BD4Y