Plemeniti Dak - John le Carre

cijeloj cesti. - Stani! - drekne Jerry, ali uzalud. - Hoćete krv na odijelu? Ostavite to doktorima - strogo ga je savjetovao. - Ja se brinem za vas, okej? Ovo vrlo loš kraj. Puno crvenih. - Kako se zoveš? - upita Jerry, mireći se sa sudbinom. Nije mogao izgovoriti ime, pa su se odlučili za Mickey. Prošla su još dva sata, i tek su tada naišli na prvu rampu. Jerry je ponovo drijemao, vježbajući što tt reći. Uvijek te čekaju još jedna vrata kroz koja moraš upasti, pomish. Pitao se hoće h jednom doći dan - za Circus, za petparački list - kada stari zabavljač više neće moći prodavati štosove, kada jednostavno neće više imati snage da provuče guzicu preko praga već će samo mlitavo stajati na njemu, s prijateljskim cerenjem trgovačkog putnika na faci, a riječi će mu samo zamirati u grlu. Ne ovaj put, pomish naglo. Dragi bože, ne ovaj put, molim te. Stali su, i iz šumarka je istrčao mladi redovnik noseći zdjelicu za priloge watu. Jerry spusti nekoliko bahta u nju. Mickey otvori prtljažnik. Policajac zaviri u njega, pa naredi Jerryju da iziđe te ga dovede do kapetana koji je posve sam sjedio u sjenovitoj kolibi. Kapetanu je trebalo dugo vremena da uopće zamijeti Jerryja. - On pita vi Amerikanac? - reče Mickey. Jerry izvadi dokumente. S druge strane rampe, savršena asfaltirana cesta pružala se ravna poput olovke preko ravnice obrasle šipražjem. - On kaže što hoćete ovdje? - reče Mickey. - Imam posla s pukovnikom. Krenuli su dalje, provezli se kroz selo i pokraj kina. Ovdje su i najnoviji filmovi nijemi, sjećao se Jerry. Jednom je o tome napisao reportažu. Glasovi su pripadali lokalnim glumcima, koji su izmišljali radnje kako bi im se svidjelo. Sjećao se Johna Waynea, kreštavog tajlandskog glasa, i ushićene publike, i tumača koji mu je objašnjavao da upravo slušaju imitaciju lokalnog gradonačelnika, inače poznatog toplog brata. Prolazili su zatim kroz šumu, koja je bila raskrčena pedeset jardi s obje strane ceste kako bi se smanjila opasnost od zasjede. Povremeno bi nailazili na jasne bijele crte koje nisu imale nikakve veze sa zemaljskim prometom. Cestu su izgradili Amerikanci imajući u vidu i mogućnost njena korištenja za slijetanje u slučaju nužde. - Poznate tog pukovnika? - upita Mickey. - Ne - reče Jerry. Mickey se ushićeno nasmije. - Zašto ga trebate? Jerry se nije htio mučiti s odgovorom. Na drugu rampu naišli su dvadeset milja dalje, usred malog sela koje su balkandownload.org BD4Y

ispraznili za policiju. U dvorištu wata stajalo je nekoliko sivih kamiona, a uz rampu su bila parkirana četiri džipa. Selo se nalazilo na raskršću. Žuti, prašnjavi put presijecao je asfaltiranu cestu pod pravim kutom te se krivudajući s obje strane penjao prema brežuljcima. Ovaj put je Jerry preuzeo inicijativu, i odmah iskočio iz automobila s veselim »odvedite me vašem vođi!« Vođa je bio nervozni mladi kapetan, namršten od zabrinutosti poput čovjeka koji pokušava držati korak s događajima koji premašuju njegovo znanje. Sjedio je u policijskoj stanici s pištoljem na pisaćem stolu. Jerry je zapazio da je stanica improvizirana. Kroz prozor je ugledao bombardirane ruševine vjerojatne prvobitne stanice. - Moj pukovnik je zauzet čovjek - reče kapetan preko Mickeyja. - On je također vrlo odvažan čovjek - reče Jerry. Uslijedila je pantomima sve dok nisu razjasnili »odvažan«. - On je ubio mnogo komunista - reče Jerry. - Moj list želi pisati o ovom hrabrom thai pukovniku. Kapetan je govorio prilično dugo, i Mickey se odjednom počne grohotom smijati. - Kapetan kaže mi nemamo nikakvih crvenih! Imamo samo Bangkok! Siromasi ovdje ne znaju ništa, jer im Bangkok ne daje škole, pa crveni dolaze i noću im pričaju, crveni im kažu kako će njihovi sinovi svi ići u Moskvu, učiti za velike doktore, pa su digli u zrak policijsku stanicu. - Gdje mogu pronaći pukovnika? - Kapetan kaže mi ostanemo ovdje. - Hoće li zamoliti pukovnika da dođe k nama? - Pukovnik je vrlo zauzet čovjek. - Gdje je pukovnik? - On slijedeće selo. - Kako se zove slijedeće selo? Vozač se ponovo počne previjati od smijeha. - Nema nikakvo ime. To selo mrtvo. - Kako se selo zvalo prije no što je umrlo? Mickey navede ime. - Je li cesta otvorena do tog mrtvog sela? - Kapetan kaže vojna tajna. To znači on ne zna. - Hoće li nas kapetan pustiti da pogledamo? Uslijedio je dug razgovor. - Naravno - reče Mickey napokon. - On kaže mi idemo. - Hoće li kapetan radijom javiti pukovniku da dolazimo? balkandownload.org BD4Y

- Pukovnik vrlo zauzet čovjek. - Hoće li mu javiti? - Naravno - odgovori vozač, kao da samo odvratni farang može toliko gnjaviti kad je sve tako očito i jasno. Ušli su ponovo u automobil. Rampa se digla i krenuli su dalje savršenom asfaltnom cestom iskrčenih bankina i s povremenim bijelim oznakama. Vozili su se dvadeset minuta ne ugledavši ni žive duše, ali Jerryja ta praznina nije tješila. Čuo je da na svakog komunističkog gerilca, koji se s puškom bori u brdima, dolazi pet ljudi u ravnici koji se brinu za rižu, municiju i infrastrukturu, a Jerry se našao u ravnici. Zdesna se ukazao prašnjavi put: prašina je od nedavne upotrebe bila razmazana i po asfaltu. Mickey je skrenuo na put, držeći se kolotragova velikih guma, i ponovo - unatoč Jerryju - na sav glas slušao »The lights are always out in Massachusetts«. - Tako crveni misliti da nas mnogo - objasni i zacereka se, tako da Jerry nije mogao prigovoriti. Na Jerryjevo iznenađenje Mickey izvuče golemi, dugocijevi školski pištol kalibra 0,45{45} iz torbe ispod sjedišta. Jerry mu osorno naredi da ga gume natrag u torbu. Nekoliko minuta kasnije osjetili su miris paljevina, zatim se provezli kroz dim spaljene šume, i napokon stigli do onoga što je ostalo od sela: skupine zastrašenih ljudi, nekoliko jutara spaljenih tikova nalik na okamenjenu šumu, tri džipa, dvadesetak policajaca, a usred njih zdepast potpukovnik. I seljani i policajci zurili su u hrpu tinjajućeg pepela, promjera šezdesetak jardi, i pougljenjene grede po kojima su se još raspoznavali obrisi spaljenih kuća. Pukovnik ih je promatrao kako se zaustavljaju i prilaze mu. Pukovnik je bio pravi ratnik. Jerry je to smjesta zapazio. Bio je snažan, i nije se ni smiješio ni mrštio. Bio je tamnoput i prosijed, i da nije bio tako krupna trupa, reklo bi se da je Malajac. Nosio je padobranske i pilotske oznake, te nekoliko redova traka odlikovanja. Bio je u ratnoj uniformi, s formacijskim automatskim pištoljem u kožnoj futroli o desnom boku: remenje je bilo razvezano. - Vi ste novinar? - upita Jerryja bezizražajnim, vojničkim američkim naglaskom. - Tako je. Pukovnikov pogled skrene na vozača. Nešto je rekao, i Mickey se hitro vratio do automobila, ušao u njega i tamo ostao. - Što hoćete? - Je li netko poginuo ovdje? - Trojica. Upravo sam ih ustrijelio. Ima nas trideset i osam milijuna. - Njegov funkcionalni američki engleski, gotovo savršen, sve je više iznenađivao Jerryja. balkandownload.org BD4Y

- Zašto ste ih ustrijelili? - KT-i su noću ovdje držali tečajeve. Ljudi su dolazili iz cijele okolice da slušaju KT-e. - Komunistički teroristi - pomish Jerry. Slutio je da je to izvorno bio britanski izraz. Kolona kamiona se polako približavala prašnjavim putem. Ugledavši ih, seljaci stadoše kupiti zavežljaje s posteljinom i djecu. Pukovnik nešto naredi, i njegovi ljudi počeše postrojavati seljake u kolonu dok su se kamioni okretah. - Naći ćemo im bolje mjesto - reče pukovnik. - Opet će početi. - Koga ste ustrijelili? - Prošlog tjedna ubih su ručnim bombama dvojicu mojih ljudi. ' KT-i su djelovah iz ovog sela. - Odabrao je mrzovoljnu ženu što se u tom trenutku penjala na kamion i pozvao je da je Jerry može pogledati. Stajala je pognute glave, - Spavali su u njenoj kući - primijeti pukovnik. - Ovaj put ubio sam joj muža. Slijedeći put ubit ću nju. - A ostala dvojica? - upita Jerry. Postavljao je pitanja jer ako stalno zapitkuješ ostaješ u igri, iako je Jerry, a ne pukovnik, bio onaj kojega su preslušavah. Pukovnikove smeđe oči su ga oštro ocjenjivale i vrlo malo odavale. Motrile su Jerryja radoznalo ah neuznemireno. - Jedan od KT-a spavao je s djevojkom iz sela - reče pukovnik kratko. - Mi nismo samo policija. Mi smo i suci i sud. Nikog drugog nema. Bangkoku nije stalo do toga da ovdje organizira tkozna koliko javnih procesa. Seljaci su se ukrcah na kamione. Odvezh su se, ne osvrćući se. Samo su djeca mahala iznad stražnjih ograda kamiona. Džipovi su ih slijedili, ostavljajući njih trojicu, dva automobila i dječaka, moglo mu je biti petnaestak godina. - Tko je on? - upita Jerry. - On ide s nama. Shjedeće godine, možda godinu dana kasnije, ubit ću i njega. Jerry je sjedio u džipu do pukovnika koji je vozio. Dječak je ravnodušno sjedio straga, mrmljajući »da« i »ne« dok ga je pukovnik korio energičnim, mehaničkim glasom. Mickey ih je shjedio u taksiju. Na podu džipa, između sjedala i pedala, pukovnik je držao četiri ručne bombe u kartonskoj kutiji. Na stražnjem sjedalu ležala je automatska puška, ali se pukovnik nije potrudio da je makne i napravi dječaku mjesta. Iznad retrovizora i uz zavjetne slike visio je portret Johna Kennedyja, formata razglednice, s natpisom »Ne pitaj što tvoja balkandownload.org BD4Y

zemlja može učiniti za tebe. Prije pitaj što ti možeš učiniti za nju.« Jerry je izvadio notes. Pukovnik je i dalje držao prodiku dječaku. - Sto mu to govorite? - Objašnjavam principe demokracije. - A to su? - Ni komunizam ni generali - odgovori pukovnik i nasmije se. Kad su stigli na glavnu cestu skrenuli su desno, dalje u unutrašnjost, Mickey za njima u crvenom »fordu«. - Imati posla s Bangkokom je kao penjanje na visoko stablo - reče pukovnik Jerryju pa zastane i pokaže šumu. - Popneš se na jednu granu, pa malo više, pa na drugu, grana se slomi, pa se ponovo penješ. Jednoga dana stigneš, možda, do najvišeg generala. A možda i nikada. Uz cestu je stajalo dvoje male djece i mahnulo im, pa se pukovnik zaustavio. Stisnuli su se uz dječaka. - Ne činim to često - reče i ponovo se iznenada nasmiješi. - Činim to da pokažem da sam dobar čovjek. Kad KT-i doznaju da staješ zbog djece, šalju djecu da te zaustave. Zato moraš svaki put drukčije postupati. Tako čuvaš glavu. Iznova je skrenuo u šumu. Vozili su se nekoliko milja i iskrcali djecu, ali ne i dječaka. Stabla su nestala i ustupila prostor sumornom šipražju. Nebo je pobijeljelo, a sjene brežuljaka jedva su se nazirale kroz sumaglicu. - Sto je učinio? - upita Jerry. - On? On je KT - odgovori pukovnik. - Uhvatili smo ga. - Jerry je u šumi zapazio zlatni odbljesak, no bio je to samo wat. - Prošlog tjedna jedan od mojih policajaca postao je doušnik KT-a. Poslao sam ga u patrolu, ustrijelio ga, napravio od njega velikog heroja. Uredio sam da žena dobije penziju, kupio veliku zastavu za tijelo, priredio velik sprovod i selo je nešto bogatije. Taj momak više nije doušnik. On je narodni junak. Moraš osvojiti ljudska srca i misli. - Svakako - složi se Jerry. Stigh su do širokog, suhog rižinog polja: u sredini su ga motikama okopavale dvije žene, ali osim njih na vidiku nije bilo ničega, osim živice u daljini i kamenitih dina što su se stapale s bijehm nebom. Ostavivši Mickeyja u »fordu«, Jerry i pukovnik krenuše poljem, a mrzovoljni dječak za njima. - Vi ste Britanac? - Da. - Pohađao sam u Washingtonu Međunarodnu policijsku akademiju - reče pukovnik. - Zgodno mjesto. Studirao sam i pravosuđe na Državnom sveučihštu u saveznoj državi Michigan. Dobro su nas primili. Odmaknite se malo od mene - balkandownload.org BD4Y

reče uljudno dok su pažljivo opkoračivah plug. - U mene će pucati, ne u vas. Ako ubiju faranga, nakopaju sebi na vrat preveliku gužvu. Oni to neće. Nitko ne puca na farange na mom teritoriju. Stigli su do žena. Pukovnik im nešto reče, udalji se, zastane, pogleda mrzovoljnog dječaka i vrati se do žena pa im iznova nešto reče. - Što ste im to rekli? - zanimao se Jerry. - Pitao sam ih ima li okolo KT-a. Kažu da nema. Onda sam pomislio: možda se KT-i žele domoći ovog dječaka. Pa sam se vratio i rekao im: »Ako se nešto dogodi, ubit ćemo najprije vas dvije«. - Stigli su da živice. Ispred njih pružale su se dine, obrasle visokim grmljem i palmama nalik na oštrice mača. Pukovnik stavi ruke na usta i stane vikati sve dok se nije začuo odgovor. - To sam naučio u džungli - reče i još se jednom nasmiješi. - Kad si u džungli, uvijek viči prvi. - U kojoj je to džungli bilo? - Sad mi se približite, molim vas. Smiješite se kad mi se obraćate. Neka vas dobro vide. Stigli su do rječice. Oko nje, stotinjak muškaraca i dječaka ravnodušno je pijucima i lopatama kopalo po kamenju, ili prenosilo vreće cementa s jedne velike hrpe na drugu. Nekoliko naoružanih policajaca nehajno ih je promatralo. Pukovnik pozove dječaka i nešto mu reče, dječak sagne glavu, a pukovnik mu opali zaušnicu. Dječak je nešto promrmljao, pa ga pukovnik iznova udari, a zatim potapše po ramenu, na što se dječak, stružući nogama kao oslobođena ali obogaljena ptica, pridružio robijašima. - Ako pišete o KT-ima, pišite i o mojoj brani - naredi pukovnik kad su krenuli natrag. - Napravit ćemo iz ovoga dobar pašnjak. Nazvat će ga mojim imenom. - U kojoj ste se džungli borili? - ponovi Jerry. - U Laosu. Bilo je gusto. - Javili ste se kao dobrovoljac? - Naravno. Imam klince, treba mi novac. Stupio sam u PARU{46}. Jeste li čuli za PARU? Amerikanci su ga vodili. Oni su ga stvorili. Napisao sam pismo dajući ostavku na položaj u tajlandskoj policiji. Stavili su ga u ladicu. Ako poginem, imaju pismo da dokažu kako sam dao ostavku prije pristupanja PARUu. - I tamo ste se upoznali s Ricardom? - Naravno. Ricardo mi je prijatelj. Zajedno smo se borili, ucmekali mnogo neprijatelja. balkandownload.org BD4Y

- Htio bih se sastati s njim - reče Jerry. - Upoznao sam u Sajgo- nu jednu od njegovih djevojaka. Rekla mi je da ovdje živi. Htio bih mu predložiti posao. Ponovo su prošli pokraj žena. Pukovnik im je mahnuo, ah se nisu obazirale. Jerry mu je promatrao lice, ah je bilo isto toliko bezizražajno koliko i stijena među dinama s kojih su upravo došli. Pukovnik uđe u džip. Jerry uskoči za njim. - Mislio sam da biste me možda vi mogh odvesti do njega. Ricardo bi se mogao ubrzo obogatiti. - To je za vaš list? - Privatno. - Privatni posao? - upita pukovnik. - Tako je. Dok su se vozili natrag na glavnu cestu, naišle su im u susret dvije žute betonske miješalice, i pukovnik se morao maknuti da ih propusti. Jerry je automatski zapazio ime ispisano na žutim bokovima. Pri tom je zapazio i da ga pukovnik promatra. Krenuh su dublje u unutrašnjost, vozeći najvećom brzinom koju džip može podnijeti, da doskoče svim lošim namjerama duž ceste. Mickey ih je vjerno pratio. - Ricardo je moj prijatelj, i ovo je moj teritorij - ponovi pukovnik svojim vrlo dobrim američkim. Iako Jerryju već poznata, izjava je ovaj put podrazumijevala posve jasnu opomenu. - On ovdje živi pod mojom zaštitom, tako smo se dogovorili. Svi to ovdje znaju. Seljaci to znaju, KT-i to znaju. Nitko ne dira Ricarda jer bih inače postrijeljao sve KT-e na brani. Kad su skrenuli s glavne ceste na prašnjavi put, Jerry je na asfaltu ugledao tragove što su ih ostavili kotači malog aviona. - Ovdje slijeće? - Samo za kišnog godišnjeg doba. - Pukovnik nastavi s objašnjavanjem svog etičkog stava. - Ako vas Ricardo ubije, to je njegova stvar. Ako jedan farang ubije drugog na mom teritoriju, to je prirodno. - Govorio je kao da djetetu objašnjava osnovne računske operacije. - Ricardo je moj prijatelj - ponovi, nimalo zbunjen. - Moj drug. - Očekuje nas? - Molim vas, pazite na njega. Kapetan Ricardo je ponekad bolestan čovjek. Tiu mu je pronašao posebno mjesto, bio mu je ispričao Charhe Marshall, mjesto gdje idu samo luđaci. Tiu mu je rekao, »živi, zadrži avion, igraj se čuvara Charlieja Marshalla kad god hoćeš, prenosi novac za njega, čuvaj mu leđa, ako to Charlie hoće. Takva je nagodba, a Drake Ko nikada ne krši nagodbe«, tako mu je rekao. Ali ako Ric pravi gužvu, ili ako Ric uprska stvar, ili ako Ric počne lajati o nekim stvarima, Tiu i njegovi ljudi će srediti to ludo balkandownload.org BD4Y

kopile da ga neće prepoznati ni rođena majka. - Zašto Ric jednostavno ne uzme avion i pobjegne? - bio ga je pitao Jerry. Tiu ima Ricov pasoš, Voltaire. Riu je kupio Ricove dugove i njegova poduzeća i njegovu policijsku evidenciju. Tiu mu je namjestio oko pedeset tona opijuma i Tiu ima dokaze, spremne za agente, ako mu ikada zatrebaju. Ric može otići kad god hoće. Čekaju ga po zatvorima u cijelom prokletom svijetu. Kuća je stajala na stupovima usred širokog, prašnjavog puta, oko nje balkon, pokraj nje potok, a ispod nje dvije mlade Tajlanđ- anke, jedna je hranila bebu a druga nešto miješala u loncu. Iza kuće pružalo se ravno, smeđe polje; na jednom kraju se uzdizala šupa, dovoljno velika za mali avion - na primjer »beechcraft« - a duž polja se protezao srebrnasti trag polegnute trave, kao da je netko nedavno sletio na nju. Kuća je stajala na maloj uzvisini i uz nju nije bilo drveća. Pogled se pružao svuda naokolo, a prozori su bih široki ali ne visoki, i Jerry je pretpostavio da su pregrađeni kako bi se iznutra dobio širok kut gađanja. Prije no što su stigli do kuće, pukovnik je rekao Jerryju da iziđe pa se s njim vratio do Mickeyjeva automobila. Obratio se Mickeyju koji je skočio i otključao prtljažnik. Pukovnik je posegnuo ispod sjedala i izvukao pištolj, pa ga prezirno bacio u džip. Pretražio je Jerryja, pa Mickeyja, a tada sam pregledao automobil. Zatim im je obojici rekao da pričekaju i popeo se stepenicama na prvi kat. Djevojke ga nisu ni pogledale. - On fini pukovnik - primijeti Mickey. Čekali su. - Engleska bogata zemlja - reče Mickey. - Engleska vrlo siromašna zemlja - odvrati Jerry promatrajući kuću. - Siromašna zemlja, bogati ljudi - reče Mickey. Još se grčevito smijao vlastitom dobrom vicu kad je iz kuće izišao pukovnik, sjeo u džip i odvezao se. - Čekaj ovdje - reče Jerry. - Polako je prišao do stepenica, prinio ruke ustima, podigao glavu i uzviknuo. - Zovem se Westerby. Možda me se sjećaš, pucao si u mene u Pnom Penu prije nekoliko tjedana. Ja sam siromašni novinar sa skupim idejama. - Što hoćeš, Voltaire? Netko mi je rekao da si već mrtav. Južnoamerički glas, dubok i baršunast, odozgo iz tame. - Htio bih ucijeniti Drakea Koa. Računam da bismo ga nas dvojica mogli preći za dva milijuna baksova, i mogao bi sebi kupiti slobodu. U tamnom otvoru iznad sebe Jerry ugleda cijev, jednu jedinu, nalik na oko kiklopa, koje kao da je namignulo pa se opet zagledalo u njega. - Svaki - vikne Jerry. - Dva za tebe, dva za mene. Sve sam promozgao. S mojom pameću i tvojim informacijama i stasom Lizzie Worthington stvar je stoposto sigurna. balkandownload.org BD4Y

Stao se polako uspinjati stepenicama. Voltaire, znači. Charhe Marshall ne gubi vrijeme kad treba dojaviti pravu riječ. A to da sam već mrtav - pričekaj još malo. Kad je Jerry prošao kroz vrata na podu, ušao je iz tame na svjetlo. - Ostani gdje jesi - javi se južnoamerički glas. Jerry posluša i ogleda se po sobi, mješavini malog muzeja oružja i američke garnizonske trgovine. Na stolu usred sobe stajao je na tronošcu AK-47, sličan onome iz kojeg je Ricardo već pucao u njega, i kao što je Jerry već pretpostavio, pokrivao je sva četiri prilaza kroz prozore. No, za svaki slučaj, u rezervi su bila još dva, a uz svaki pristojna hrpica okvira s mecima. Uokolo su poput voća ležale ručne bombe, u grozdovima po tri i četiri, a na nemogućem bifeu od orahovine, pod plastičnim likom Bogorodice, bio je izložen izbor pištolja i automata za svaku priliku. Ovo je bila jedina prostorija, ali je bila prostrana, s niskim krevetom lakiranih krajeva, i Jerry se načas glupo zapitao kako li ga je, do vraga, Ricardo uopće i strpao u »beechcraft«. Zatim dva hladnjaka i uređaj za pravljenje leda, pa mučno izrađene uljene slike golih tajlandskih djevojaka, nacrtane onom erotskom netočnošću koja je obično posljedica preoskudnog osobnog poznavanja teme. Na ormaru za kartoteku stajao je »luger«, a police za knjige zauzimala su djela o akcionarskom pravu, međunarodnom poreznom sistemu i seksualnim tehnikama. Na zidu je visilo nekoliko ikona, domaće izrade, s prikazom svetaca, te Bogorodice i Djeteta. Usred svega toga, u položaju prihčno nalik na onaj u kojem ga je Jerry prvi put ugledao, sjedio je Ricardo, na direktorskoj obrtnoj stolici sa svojim CIAnarukvicama, u sarongu, i zlatnim križem na muževnim golim prsima. Brada mu je bila nešto kraća nego prošli put kad ju je Jerry vidio. Vjerojatno su mu je djevojke podrezale, pomish Jerry. Nije nosio nikakvu kapu, i kovrčava crna kosa bila mu je provučena kroz zlatni prsten na potiljku. Bio je širokih ramena i mišićav, koža pocrnjela od sunca i nauljena, a prsa čupava. Pri laktu je imao bocu skoča i vrč vode, ah bez leda jer nije bilo struje za hladnjake. - Skini kaput, Voltaire, molim te - naredi Ricardo, što je Jerry i učinio, pa uzdahnuvši ustane, podigne sa stola jedan od automata i polako prošeta oko Jerryja, proučavajući mu tijelo i pažljivo tražeći oružje. - Igraš li tenis? - upita iza Jerryjevih leđa i lagano rukom prođe niz njih. - Charhe kaže da imaš mišiće kao gorila. - No, Ricardo je zapravo postavljao pitanja samo sebi. - Tenis mi se jako sviđa. Izvanredan sam igrač. Uvijek pobjeđujem. Na žalost, ovdje nemam prilike. balkandownload.org BD4Y

- Ponovo je sjeo. - Ponekad se moraš skrivati kod neprijatelja da pobjegneš od prijatelja. Jašem, boksam, idem u lov, imam sveučilišne diplome, vozim avion, znam mnogo stvari o životu, vrlo sam inteligentan, ah zbog nepredvidivih okolnosti živim u džungli kao majmun. - Automat mu je ležerno ležao u lijevoj ruci. - Bi li to nazvao paranojom, Voltaire? Kad netko misli da su mu svi neprijatelji? - Mislim da je tako. Ricardo upre prstom u brončana i nauljena prsa ne bi li time naglasio otrcanu duhovitost. - Eto, ovaj paranoik ima stvarne neprijatelje - reče. - S dva milijuna baksova - reče Jerry i dalje stojeći tamo gdje ga je Ricardo ostavio - uvjeren sam da bi čovjek većinu mogao eliminirati. - Voltaire, moram ti iskreno reći da smatram tvoj poslovni prijedlog sranjem. Ricardo se nasmije. To jest, lijepo je izložio svoje bijele zube uokvirene nedavno podšišanom bradom, malo pokrenuo trbušne mišiće i pijuckao viski ne skidajući pogleda s Jerryja. I on je dobio zadatak, pomish Jerry, kao i ja. Ako iskrsne, saslušaj ga, rekao mu je bez dvojbe Tiu. A kad ga Ricardo sasluša - što onda? - Zaista sam mislio da si doživio nesreću, Voltaire - reče tužnim glasom Ricardo, tresući glavom kao da žah zbog nekvalitetnih informacija. - Hoćeš nešto popiti? - Sam ću si natočiti - reče Jerry. Ormarić je bio pun čaša svih mogućih boja i veličina. Jerry mu promišljeno priđe i odabere dugu, ružičastu čašu za vodu s odjevenom djevojkom izvana i golom djevojkom iznutra. Nalio je u nju nekoliko prstiju skoča, dodao malo vode, pa sjeo za stol, sučelice Ricardu koji ga je promatrao sa zanimanjem. - Vježbaš li, dižeš li utege, bilo što? - upita ljubazno. - Dižem samo čašu - odgovori Jerry. Ricardo se neobuzdano nasmije, još ga ispitujući nemirnim, razbludnim očima. - Ružno si se ponio prema malom Charlieju, znaš? Ne sviđa mi se što mom prijatelju sjediš na glavi, u tami, a on se raspada bez droge. Charlieju će dugo trebati da se oporavi. Kažu da si bio nepristojan i prema gospodinu Kou. Odveo moju malu Elzzie na večeru. Točno? - Izveo sam je na večeru. - Jesi je poševio? Jerry nije odgovorio. Ricardo iznenada prasne u smijeh, pa isto tako balkandownload.org BD4Y

iznenadno ušuti, otpije dugi gutljaj i uzdahne. - Nadam se da je zahvalna, samo to. - Odjednom se preobrazio u čovjeka kojega tako pogrešno shvaćaju. - Opraštam joj. Okej? Kad opet vidiš Lizzie, reci joj da joj ja, Ricardo, opraštam. Ja sam je izvježbao. Ja sam je usmjerio pravim putem. Ja sam joj ispričao toliko toga, umjetnost, kultura, politika, trgovina, vjera, naučio kako se treba ponašati u krevetu, i ja sam je poslao.u svijet. Gdje bi bila bez mojih veza? Gdje? Živjela bi u džungli s Ricardom kao majmun. Sve mi duguje. Pygmalion: znaš taj film? Eto, ja sam onaj profesor. Ispričao sam joj neke stvari - shvaćaš što hoću reći? - ispričao sam joj neke stvari koje joj nitko drugi ne bi mogao ispričati osim Ricarda. Sedam godina u Vijetnamu. Dvije godine u Laosu. Četiri hiljade dolara mjesečno od CIA-e, a još sam i katolik. Misliš da joj nisam mogao ispričati neke stvari, takvoj djevojci, tko zna i otkuda je, engleskoj flundri? Ima klinca, znaš? Dječaka u Londonu. Napustila ga je, zamisli. Kakva majka, ha? Gora od kurve. Jerry se nije mogao sjetiti pametnog odgovora. Promatrao je dva vehka prstena, jedan uz drugi, na srednjim prstima Ricardove krupne desne ruke, i u sebi ih uspoređivao s dvojnim brazgotinama na Lizzinoj bradi. Udarac odozgo, zaključi Jerry, desni kroše kad se našla ispod njega. Činilo mu se čudnim što joj nije slomio vilicu. Možda i jest, ah je imala sreće da joj dobro zacijeli. - Jesi li oglušio, Voltaire? Rekao sam ti da hoću čuti kakav mi to posao predlažeš. Bez predrasuda, jasno? Iako ne vjerujem ni jednoj riječi. Jerry dotoči sebi još viskija. - Mislio sam, ako mi ispričaš što je Drake Ko htio od tebe kad si onda letio za njega, i ako me Lizzie može dovesti do Koa, i ako ne budemo pokušavali da pređemo jedno drugoga, imah bismo dobrih izgleda da ga zgrabimo za šišak. Dok je slušao vlastite riječi, činile su mu se još traljavijima nego kad ih je u sebi vježbao, ah nije naročito mario za njih. - Lud si, Voltaire. Lud. Crtaš slike po zraku. - Nisam, ako je Ko od tebe tražio da za njega letiš u Kinu, onda nisam lud. Sto se mene tiče, Ko može biti vlasnik cijelog Hong Konga, ah ako guverner ikada dozna za tu avanturicu, mishm da bi ljubav između njega i Koa prekonoć pukla. Toliko za početak. Ah to nije sve. - O čemu to pričaš, Voltaire? Kina. Kakve to gluposti melješ? Crvena Kina? - Slegnuo je svjetlucavim ramenima i otpio, smijuljeći se u čašu. - Ništa ne razumijem.^ Voltaire. Sereš. Zašto misliš da sam letio u Kinu za Koa? Smiješno. Šaljivo. Kao lažac, pomish Jerry, Ricardo je bar tri klase slabiji od Lizzie, što je bilo mnogo. balkandownload.org BD4Y

- Moj urednik to misli, stari moj. Moj urednik je vrlo promućuran momak. Ima mnogo utjecajnih i upućenih prijatelja. Oni mu svašta pričaju. Eto, na primjer, moj urednik ima vrlo dobar špurijus đa si, nedugo nakon što si tako tragično poginuo u onoj svojoj avionskoj nesreći, prodao poveliku kohčinu sirovog opijuma prijateljskom američkom kupcu koji se bori protiv širenja opasnih droga. Ima i špurijus da je to bio Koov opijum, a ne tvoj, i da ga nisi smio prodati, jer je bio namijenjen Kini. No, ti si odabrao lični interes. - Ricardo ga je samo promatrao preko čaše s viskijem. - Ako je tako, i ako Ko namjerava, recimo, ponovo uvesti opijum u Kinu - polako, ah postepeno stvarajući nova tržišta, shvaćaš li me? - eto, držim da bi se dobro potrudio da spriječi objavljivanje te informacije na prvim stranicama svjetskih listova. No ni to nije sve. Ima još jedan aspekt, još unosniji. - A što to, Voltaire? - upita Ricardo i dalje ga netremice gledajući kao da ga drži na nišanu puške. - Kakav je to drugi aspekt o kojem govoriš? Budi ljubazan pa mi reci, molim te. - Mislim da ću malo pričekati s njim - reče Jerry i otvoreno se nasmiješi. - Mislim da ću ga malo podgrijavati dok mi nešto ne kažeš zauzvrat. U sobu se bešumno uspela djevojka, noseći zdjele s rižom i travom, koja je mirisala na limun, i kuhanom piletinom. Bila je vitka i prekrasna. Ispod kuće čuli su se glasovi, uključujući i Mickeyjev, i smijeh djeteta. - Koga imaš tamo dolje, Voltaire? - upita nemarno Ricardo, napola se trgnuvši iz sanjarenja. - Nekakvog prokletog tjelesnog stra- žara, ha? - Samo vozača. - Ima li kakvu pucaljku? Ne primivši odgovora, Ricardo začuđeno strese glavom. - Baš si lud - primijeti i mahne djevojci da iziđe. - Potpuno lud. - Dodao je Jerryju zdjelu i štapiće. - Majko Božja. Taj Tiu, on je vrlo opasan tip. I ja sam prilično opasan tip. Ali ti Kinezi mogu biti vrlo gadni, Voltaire. Ako budeš dirao u tipa kakav je Tiu, naći ćeš se u velikoj gužvi. - Potući ćemo ih njihovim oružjem - reče Jerry. - Uzet ćemo engleske advokate. Prikupit ćemo takvo brdo dokaza da ga ni biskupska konferencija neće moći srušiti. Skupit ćemo svjedoke. Tebe, Charheja Marshalla, sve ostale koji nešto znaju. Navesti datume kad je nešto rekao i učinio. Pokazat ćemo mu kopiju, ostalo pohraniti na sigurno, i napraviti s njim ugovor. Potpisan, zapečaćen i službeno uručen. Sve po zakonu. Ko voli zakone. Vidio sam njegove poslovne knjige. Vidio sam njegove bankovne izvode, njegovu bilancu. Već je dovoljno i ovo što sam ti ispričao. A ako dodamo još onaj drugi aspekt, mishm da će jeftino proći s pet milijuna. Dva za tebe. Dva za balkandownload.org BD4Y

mene. Jedan za Lizzie. - Za nju ništa. Ricardo se sagnuo nad ormarićem za kartoteku. Izvukao je ladicu i počeo po njoj čeprkati, pregledavati prospekte i pisma. - Jesi li ikada bio na Baliju, Voltaire? Svečano je izvukao naočale za čitanje pa iznova sjeo za stol i stao proučavati sadržaj mape. - Kupio sam tamo zemljište grije nekoliko godina. Napravio posao. Napravio sam mnogo poslova. Setam, jašem, imam tamo hondu sedamstopedeset, djevojku. U Laosu smo sve poubijah, u Vijetnamu sve spalih, pa sam kupio to zemljište na Baliju, bar taj komadić zemlje nismo spalili, i djevojku, bar nju nismo ubili, razumiješ? Pedeset jutara šikare. Evo, dođi ovamo. Jerry pogleda preko Ricardova ramena: ugledao je šapirografirani građevinski nacrt prevlake podijeljene na numerirane građevinske čestice, a u donjem lijevom kutu pisalo je »Ricardo Worthington Ltd., Nizozemski Antili«. - Udruži se sa mnom, Voltaire. Hajde da to zajedno izgradimo. Podići ćemo pedeset kuća, svakom po jednu, pronaći ćemo simpa ljude za ostale, Charhe Marshall neka bude direktor, zbavit ćemo djevojke, možda napraviti koloniju, dovesti umjetnike, organizirati koncerte: voliš muziku, Voltaire? - Trebaju mi konkretne činjenice - energično je insistirao Jerry. - Datumi, mjesta, izjave svjedoka. Kad mi sve ispričaš, trampit ću se s tobom. Objasnit ću ti onaj drugi aspekt - onaj unosni. Sve ću ti objasniti. - Naravno - reče rastreseno Ricardo, i dalje proučavajući nacrt. - Zajebat ćemo ga. Nego što. Tako su i živjeli zajedno, pomisli Jerry: jednom nogom u zemlji bajki a drugom u zatvoru, podgrijavajući jedno drugome fantaziju, prosjačka opera s tri glumca. Ricardo se zaljubljeno upustio u priču o svojim grijesima, i Jerry nije mogao ništa učiniti da ga prekine. U Ricardovu jednostavnom svijetu, pričati o sebi značilo je bolje upoznati sugovornika. I tako je pričao o svojoj plemenitoj duši, o svojoj velikoj seksualnoj potenciji i brizi za njenim održanjem, ali najviše je govorio o ratnim strahotama, temi o kojoj je po vlastitom mišljenju bio izvanredno dobro informiran. - U Vijetnamu sam se zaljubio u jednu djevojku, Voltaire. Ja, Ricardo, sam se zaljubio. To mi je bilo vrlo dragocjeno i sveto. Crna kosa, uspravna leđa, lice kao Madona, male sise. Svakog jutra zaustavljao sam džip kad je išla u školu, svakog jutra govorila je »ne«. »Slušaj«, kažem joj, »Ricardo nije Amerikanac. Ricardo je Meksikanac«. Nije nikada ni čula za Meksiko. Poludio balkandownload.org BD4Y

sam, Voltaire. Tjednima sam živio kao fratar, ja, Ricardo. Druge djevojke nisam ni dirao. Svakog jutra. A tada, jednog dana, već sam u prvoj a ona diže ruku - stop! Ušla je i sjela kraj mene. Napustila je školu, otišla živjeti u jedan kampong, reći ću ti jednog dana ime. Onda su došli B-52 i sravnili selo. Neki junak se loše snašao na karti. Mala sela su kao šljunak na plaži, sva su ista. Ja sam bio blizu u helikopteru. Ništa me nije moglo zaustaviti. A pokraj mene Charhe Marshall, derući se da sam poludio. Baš me briga. Spustio sam se, aterirao, pronašao je. Cijelo selo mrtvo. Pronašao sam je. I ona je bila mrtva, ah sam je pronašao. Vratio sam se u bazu, vojna policija me prebila, dobio sam sedam tjedana samice, oduzeli su mi oznake za godine službe. Meni, Ricardu. - Jadniče - reče Jerry, koji je tu igru i prije igrao i mrzio je - vjerovao u nju ili ne, uvijek ju je mrzio. - Imaš pravo - reče Ricardo i naklonom primi na znanje Jerryje- vo štovanje. - Jadnik je prava riječ. Postupali su s nama kao sa seljacima. Ja i Charhe smo flosvuda letjeli. Nikada nas nisu propisno nagradili. Vozili smo ranjenike, mrtvace, komade tijela, drogu. Besplatno. Ti boga, kako se pucalo u tom ratu. Dva puta sam letio u provinciju Yunnan. Neustrašiv sam. Iako sam zgodan, ne bojim se za sebe. - Ako računamo i let za Drakea Koa - podsjeti ga Jerry - letio si tamo tri puta, je li tako? - Obučavao sam pilote za kambodžansko ratno zrakoplovstvo. Besplatno. Kambodžansko ratno zrakoplovstvo, Voltaire! Osamnaest generala, pedeset i četiri aviona - i Ricardo. Kad završiš, dobiješ doživotno osiguranje, takva je bila nagodba. Sto tisuća američkih dolara. Samo ti. Ako Ricardo pogine, rodbina ne dobiva ništa, takva je bila nagodba. Ako se Ricardo izvuče, dobije sve. Jednom sam razgovarao s nekim prijateljima iz francuske Legije stranaca, oni znaju te mutne poslove, upozorili su me. »Pazi, Ricardo. Brzo će te početi slati u takvu gužvu pa se nećeš moći izvući. Onda ti neće morati platiti«. Kambodžanci su htjeli da letim s polupraznim rezervoarima za gorivo. Punio sam krilne rezervoare i odbijao. Jednom su mi sredili hidrauliku. Sam sam održavao avion. Da me ne ubiju. Slušaj, ako samo mahnem prstom, Lizzie će mi se vratiti. Jasno? Ručak je završio. - A kako je išlo s Tiuom i Drakeom? - upita Jerry. Kod ispovije-, di, kažu u Sarrattu, moraš sam malo potaknuti struju. Prvi put, tako se bar Jerryju učinilo, Ricardo se zabuljio u njega svim intenzitetom svoje animalne gluposti. - Zbunjuješ me, Voltaire. Ako ti previše toga ispričam, morat ću te ubiti. Ja balkandownload.org BD4Y

sam vrlo razgovorljiv čovjek, razumiješ? Ovdje sam osamljen, tako mi je suđeno, da budem osamljen. Netko mi se svidi, pričam s njim, a poslije žalim. Ne zaboravljam poslovne obaveze, razumiješ? U tom trenutku Jerryja je potpuno obuzeo unutarnji mir - preobrazio se, kako bi to nazvali u Sarrattu, iz čovjeka od akcije u »anđela« čiji je jedini posao da prima i pamti. Znao je da se u operativnom smislu približio kraju puta, iako ni u najboljem slučaju nije mogao procijeniti kako će se s njega vratiti. U operativnom smislu, i s obzirom na njegovo iskustvo, u zapanjenim ušima su mu već trebala odzvanjati slavodobitna zvona. Ali to se nije dogodilo. I to ga je upozorilo, već tada, da se njegova potraga više ne podudara u svakom pogledu s potragom Saratskih mentora. Uza sve Ricardova hvalisanja, njegova se priča isprva više-manje slagala s onim što je Charlie Marshall ispričao Jerryju. Tiu je došao u Vientiane odjeven kao kuli, smrdeći na mačke, i raspitivao se uokolo tko je najbolji pilot u gradu i, naravno, poslali su ga odmah Ricardu, koji se slučajno odmarao od jednog posla do drugog te je stajao na raspolaganju za izvjesni specijalizirani i dobro plaćeni posao na zrakoplovnom polju. Za razliku od Charlieja Marshalla, Ricardo je svoju priču iznio promišljenom neposrednošću, kao da je i očekivao da će imati posla s ljudima koji mu intelektualno nisu dorasli. Tiu se predstavio kao osoba s razgranatim vezama u zrakoplovnoj industriji, spomenuo neodređeno vezu s Indocharterom, i ponovo mu ispričao ono što je već rekao Charlieju Marshallu. Napokon je prešao i na sam zadatak - to jest, kako bi to lijepo rekli saratski stilisti, prodao je Ricardu lažnu priču. Izvjesna vehka trgovačka kompanija iz Bangkoka, koja je svojim povjerenjem ukazala Tiuu veliku čast, upravo se nakon dugih i mučnih priprema spremala zaključiti nadasve zakonit posao s izvjesnim funkcionarima jedne susjedne prijateljske zemlje. - Upitao sam ga, Voltaire, vrlo ozbiljno: »Gospodine Tiu, možda ste upravo otkrili mjesec. Još nisam čuo za azijsku zemlju s prijateljskom susjednom zemljom«. Tiu se nasmijao mojoj šali. Smatrao ju je, naravno, duhovitim doprinosom - izjavi Ricardo posve ozbiljno. Međutim, prije no što sklope tu rentabilnu i zakonitu nagodbu - objasnio mu je Tiu - njegovi poslovni prijatelji morali su riješiti problem isplate izvjesnih funkcionara i drugih lica u toj prijateljskoj stranoj zemlji, koji su riješili neke mučne birokratske zapreke. - Zašto bi to bio problem? - upitao ga je Ricardo, posve prirodno. Pretpostavimo, rekao je Tiu, da je riječ o Burmi. Samo pretpostavimo. U balkandownload.org BD4Y

suvremenoj Burmi funkcionarima nije bilo dopušteno da se bogate, niti su mogli lako ulagati novac u banku. U takvom slučaju, valjalo je pronaći drugi način isplate. Ricardo je predložio zlato. Tiu je sa žaljenjem morao odbiti prijedlog: u zemlji o kojoj je bila riječ bilo je teško unovčiti i zlato. Stoga je kao valuta u ovom slučaju odabran opijum: i to četiri stotine kila. Udaljenost nije bila velika, i Ricardo je u jednom danu mogao obaviti put tamo i natrag; honorar je bio pet tisuća dolara, a ostale pojedinosti bi mu izvoljeli objasniti neposredno prije odlaska da spriječe »nepotrebnu eroziju pamćenja«, kako se Ricardo izrazio, upotrijebivši još jedan od onih bizarnih, kićenih lingivstičkih bisera što su zacijelo značajno utjecali na Lizzin odgoj u Ricardovoj »školi«. Nakon povratka s puta - bezbolnog i poučnog, u to je Tiu bio uvjeren - Ricardo će dobiti smjesta pet tisuća dolara u prikladnim apoenima - ovisno, naravno, o tome da Ricardo dokaže, u obliku koji se pokaže pogodnim, da je pošiljka stigla na odredište. Na primjer, u obhku potvrde. Ricardo je tada - kako je sam opisao svoje postupke - pokazao sirovu lukavost u odnosima s Tiuom. Rekao mu je da će razmisliti o njegovoj ponudi. Govorio je o drugim hitnim obavezama i o ambicijama da osnuje vlastitu avionsku kompaniju. A tada se prihvatio posla da ustanovi tko je Tiu. Odmah je otkrio da se Tiu, nakon njihova razgovora, nije vratio u Bangkok, već direktnom linijom u Hong Kong. Rekao je Lizzie da ispipa stvar među Chiu-Chowima u Indocharteru, i jednome od njih je pobjeglo da je Tiu velika zvjerka u »China Airsea« jer je, kad bi dolazio u Bangkok, odsjedao u apartmanu te kompanije u hotelu »Erawan«. Kad je Tiu ponovo došao u Vientiane da čuje Ricardov odgovor, Ricardo je prema tome znao mnogo više o njemu - čak i činjenicu, iako joj nije poklanjao vehku pažnju, da je Tiu desna ruka Drakea Koa. Pet tisuća američkih dolara za jednodnevno putovanje - rekao je Tiuu prilikom drugog razgovora - bilo je ili premalo ili previše. Ako je posao bio tako bezazlen kako je Tiu tvrdio, svota je bila prevelika. Ako je bio toliko riskantan koliko je Ricardo sumnjao, bila je premalena. Ricardo je predložio drukčiji aranžman: »poslovni kompromis«, rekao mu je. Mučio ga je, objasnio je Tiuu - izrazom što ga je nedvojbeno često upotrebljavao - »privremeni problem u vezi sa solventnosti«. Drugim riječima (kako je to Jerry sam sebi protumačio), bio je kao i obično švorc, i vjerovnici su mu bili za vratom. Prema tome, bio mu je smjesta potreban redovan dohodak, a to se najbolje moglo postići tako da se Tiu pobrine da ga Indocharter angažira kao pilota-konzultanta na godinu dana, i da mu za to razdoblje isplati plaću od dvadeset i pet tisuća američkih dolara. balkandownload.org BD4Y

Čini se da Tiua nije previše zaprepastio taj prijedlog, reče Ricardo. U prostoriji na katu kuće na stupovima odjednom je zavladala neobična tišina. Drugo, umjesto da primi pet tisuća dolara nakon isporuke pošiljke, Ricardo je htio odmah akontaciju od dvadeset tisuća američkih dolara da podmiri obaveze. Deset tisuća bi se smatralo zarađenima čim isporuči opijum, a ostalih deset tisuća bi se odbilo »na licu mjesta« od njegove plaće u Indocharteru tokom jednogodišnjeg angažmana. Ako Tiuu i njegovim poslovnim prijateljima ne uspije da to izvedu, objasnio mu je Ricardo, morat će, na žalost, otići iz grada prije no što bi se mogao uputiti na put s opijumom. Tiu je slijedećeg dana pristao na uvjete, uz neke izmjene. Umjesto da isplate Ricardu akontaciju od dvadeset tisuća dolata, Tiu i njegovi ortaci predložili su mu da neposredno otkupe njegove dugove od vjerovnika. Ovakvo rješenje bilo im je ugodnije. Istog dana, aranžman je »posvećen« - Ricardovo religiozno uvjerenje nije nikada bilo previše potisnuto u pozadinu - impresivnim ugovorom, napisanim na engleskom, što su ga potpisale obje strane. Ricardo je - registrirao je u sebi Jerry - grodao svoju dušu. - Što je Lizzie mislila o nagodbi? - upita Jerry. Slegnuo je nauljenim ramenima. - Žene. - Naravno - reče Jerry, uzvrativši isto tako znalačkim smiješkom. Pošto je tako Ricardova budućnost bila osigurana, nastavio je, kako se izrazio, »živjeti stilom koji dolikuje profesionalcu«. Pažnju mu je privukao plan o organiziranju sveazijske nogometne kladionice, kao i četrnaestogodišnja djevojka u Bangkoku, po imenu Rosie, koju je, zahvaljujući plaći kod Indochartera, redovito posjećivao kako bi je obučio za veliku životnu pozornicu. Povremeno bi, iako ne često, letio za Indocharter, ništa posebno: - U Chiang Mai, dva-tri puta. U Sajgon. Nekoliko puta do visoravni Shan, do Charliejeva starog, da pokupim možda malo krijumčarene robe i starome dovezem malo oružja, riže, zlata. Battambang, možda. - A što je Lizzie radila u međuvremenu? - upita Jerry istim ležernim, otvorenim tonom. Isto prezirno slijeganje ramenima. - Sjedi u Vientianeu. Plete. Malo se tuca po »Constellationu«. Ona je već stara, Voltaire. Meni treba mladost. Optimizam. Energija. Ljudi koji me poštuju. U naravi mi je da dajem. Kako mogu davati staroj ženi? - I dokle je to trajalo? - upita Jerry. - Ha? - Kad je ljubav prestala? Ricardo je pogrešno shvatio izraz, lice mu se opasno smračilo i glas mu balkandownload.org BD4Y

poprimi dubok ton upozorenja. - Što bogamu hoćeš time reći? Jerry ga umiri najprijateljskijim smiješkom. - Kako si dugo podizao plaću i zafrkavao se uokolo prije no što je Tiu došao da mu obaviš ono što si potpisao u ugovora? Šest tjedana, reče Ricardo, smirivši se. Možda osam. Dva su puta najavili put, pa ga stornirali. Jednom su mu naredili da odleti za Chiang Mai gdje je nekoliko dana ljenčario sve dok ga Tiu nije nazvao i obavijestio ga da ljudi na drugom kraju nisu spremni. Ricarda je sve više obuzimao osjećaj da se upetijao u nešto duboko, no povijest mu je, očito, uvijek namjenjivala velike uloge u životu. Osim toga, bar mu vjerovnici nisu sjedili za vratom. Zastao je i ponovo se pažljivo zagledao u Jerryja, zamišljeno češući bradu. Napokon je uzdahnuo i, natočivši im obojici viskija, gurnuo mu čašu preko stola. Ispod njih, savršeni je dan pripremao svoju polaganu smrt. Zelena stabla su otežala. U dimu drva što je gorjelo pod djevojčinim loncem počela se osjećati vlaga. - Kamo ćeš odavde, Voltaire? - Kući - reče Jerry. Ricardo prasne u smijeh. - Prespavaj ovdje, poslat ću ti jednu od mojih djevojaka. - Prijatelju, učinit ću ono što mi bude odgovaralo - reče Jerry. Motrili su se poput životinja uvježbanih za borbu, i na trenutak je iskra sukoba zaista bila nadomak. - Baš si lud, Voltaire - promrmlja Ricardo. - A tada je jednog dana trebalo otići na put, točno? - reče Jerry. -1 nitko ga nije otkazao. Što se zatim dogodilo? Hajde, prijatelju, da čujemo priču. - Čovjek od akcije je prevladao nad »anđelom«. - Naravno - reče Ricardo. - Naravno, Voltaire. - Otpio je, i dalje ga promatrajući. - Kako se dogodilo - reče. - Slušaj, ispričat ću ti kako se dogodilo, Voltaire. A zatim ću te ubiti, govorile su mu oči. Ricardo je bio u Bangkoku. Rosie je postavljala velike zahtjeve. Tiu je uporno tražio da Ricardo uvijek bude nadohvat, i rano jednog jutra, moglo je biti pet sati, u njihovo ljubavno gnijezdo došao je kurir s porukom da smjesta dođe u »Erawan«. Ricardo je bio impresioniran apartmanom. Poželio ga je za sebe. - Jesi ikada bio u Versaillesu, Voltaire? Stol vehk kao B-52. Ovaj Tiu je posve drukčiji od onog kulija koji je došao u Vientiane smrdeći na mačke, okej? Ovaj je vrlo utjecajna osoba. »Ricardo«, kaže mi, »ovaj put je sigurno. Ovaj put balkandownload.org BD4Y

isporučujemo«. Naređenja su bila jednostavna. Za nekoliko sati ima redovna avionska veza za Chiang Mai. Neka Ricardo pođe tim avionom. Sobe su mu rezervirane u hotelu »Rincome«. Tamo neka provede noć. Sam. Bez pića, bez žena, bez društva. - »Najbolje da uzmete dosta knjiga za čitanje, gospodine Ricardo«, kaže mi on. »Gospodine Tiu«, kažem mu ja, »vi mi recite kamo da letim. Ne gdje da čitam. Okej.« Momak je vrlo arogantan, za tim vehkim stolom, shvaćaš, Voltaire? Morao sam mu pokazati da je nepristojan. Slijedećeg jutra netko će u šest sati doći po Ricarda u hotel i predstaviti se kao prijatelj gospodina Johnnyja. Ricardo neka pođe s njim. Sve je teklo po planu. Ricardo je odletio u Chiang Mai, proveo trezvenu noć u hotelu »Rincome«, a u šest ujutro došla su dva Kineza, ne jedan, pa su se nekoliko sati vozili prema sjeveru sve dok nisu stigli do jednog sela plemena Hakka. Ostavili su automobil i nastavili pješke, pola sata, dok nisu stigli do praznog polja sa šupom na jednom kraju. U šupi je stajao sjajni mah »beechcraft«, potpuno nov, a u njemu je na kopilotovu sjedalu sjedio Tiu s hrpom karata i dokumenata na krilu. Stražnja su sjedala izvadili da naprave mjesta za jutene vreće. Nedaleko su stajala dvojica kineskih gorila, a opće raspoloženje mu se nije previše sviđalo. - Najprije sam morao isprazniti džepove. Džepovi su za mene nešto vrlo intimno, Voltaire. Kao ženi torbica. Uspomene. Pisma. Fotografije. Majka Božja. Sve su zadržali. Moj pasoš, pilotsku dozvolu, novac… čak i narukvice - reče i podigne smeđe ruke tako da su zvecnule karike. A zatim je, nastavi Ricardo i negodujući se namršti, morao potpisati još nekoliko dokumenata. Na primjer, punomoć kojom je ustupio sve ono što od njegova života ostane nakon isteka ugovora s Indocharterom. Na primjer, razna priznanja u vezi s »ranijim formalno nezakonitim pothvatima« - a nekoliko njih, ustvrdio je Ricardo prilično ogorčen, odnosilo se na letove što ih je obavio za Indocharter. Pokazalo se čak da je jedan od kineskih gorila pravnik. Što je, po Ricardovu mišljenju, bilo naročito unfer. Tek je tada Tiu otkrio karte i upute što ih je Ricardo reproducirao Jerryju mješavinom vlastitog i Tiuovog stila: - Krenite na sjever, gospodine Ricardo, i držite se tog pravca. Možda ćete preletjeti komadić Laosa, možda ostati nad Shanom, briga me. Letenje je vaš posao, ne moj. Pedeset milja nakon kineske granice pronađite Mekong i pratite ga. Zatim nastavite sjeverno, sve dok ne pronađete planinski gradić, zove se Tienpao, na pritoci te slavne rijeke. Skrenite istočno dvadeset milja, pronaći ćete stazu za slijetanje, jedna bijela raketa, balkandownload.org BD4Y

jedna zelena, molim vas lijepo. Spustite se tamo. Čekat će vas muškarac. Govori očajno engleski, ali govori. Evo pola novčanice od dolara. Taj će čovjek imati drugu polovicu. Iskrcajte opijum. Taj će vam čovjek dati paket i neka posebna uputstva. Paket je vaša potvrda primitka, gospodine Ricardo. Kad se vratite, donesite ga i apsolutno se držite svih uputa, uključujući naročito mjesto slijetanja. Shvaćate li me potpuno, gospodine Ricardo? - Kakav paket? - upita Jerry. - Nije rekao, a mene nije bilo briga. »Učinite to«, kaže mi, »i ne lajte okolo, gospodine Ricardo, pa će se moji ortaci brinuti za vas cijeli život kao da ste im sin. Za vašu djecu, brinut će se za njih, za vaše djevojke. Za vašu djevojku na Baliju. Cijeli vaš život oni će biti zahvalni. Ali ako ih zajebete, ili ako previše lajete po gradu, oni će vas svakako ubiti, gospodine Ricardo, vjerujte mi. Možda ne sutra, ne prekosutra, ali će vas svakako ubiti. Imamo ugovor, gospodine Ricardo. Moji ortaci nikada ne krše ugovor. Oni znaju pravo«. Oznojio sam se, Voltaire. U savršenoj sam kondiciji, sportaš, ali sam se oznojio. »Ništa ne brinite, gospodine Tiu«, kažem mu. »Gospodine Tiu, sir, kad god zaželite voziti avionom opijum u Crvenu Kinu, Ricardo je vaš čovjek«. Voltaire, vjeruj mi, jako sam se zabrinuo. Ricardo stisne nos kao da ga peče morska voda. - Slušaj ovo, Voltaire. Slušaj najpažljivije. Kad sam bio mlad i lud, dva puta sam letio u provinciju Yunnan za Amerikance. Ako hoćeš biti junak, moraš obavljati lude zadatke, a ako se slupaš, možda te jednog dana izvuku. Ali kad god sam letio, gledao sam dolje tu usranu smeđu zemlju i vidio Ricarda u drvenom kavezu. Bez žena, odurna hrana, bez mjesta za sjesti, bez mjesta za stajati ili spavati, lanci na rukama, nikakav status ili položaj. »Pogledajte imperijalističkog špijuna i kukavičko pseto«. Voltaire, nije mi se sviđala ta vizija. Biti u bajboku cijeli život u Kini zbor rasturanja opijuma? Nisam bio oduševljen. »Svakako, gospodine Tiu! Baj-baj! Do viđenja poslije podne«. Morao sam najozbiljnije razmišljati. Smeđi odsjaj zalazećeg sunca odjednom je ispunio sobu. Unatoč njegovoj »savršenoj kondiciji«, Ricardova prsa oblio je ponovo znoj. Skupio se u kapima na gustim crnim dlakama i nauljenim ramenima. - A gdje je za to vrijeme bila Lizzie? - upita ponovo Jerry. - U Vientianeu! Na mjesecu! U krevetu s Charliejem! Baš me briga! - Je li znala za nagodbu s Tiuom? Ricardo se samo prezirno namršti. Vrijeme je da pođem, pomisli Jerry. Vrijeme je da zapalim zadnji fitilj i pobjegnem. Ispod njih Mickey je bio glavni među Ricardovim ženama. Čuo je balkandownload.org BD4Y

njihovo jednolično brbljanje, isprekidano prodornim smijehom, nalik na smijeh cijelog razreda djevojačke škole. - 1 tako si odletio - reče. Čekao je, ali Ricardo je utonuo u misli. - Uzletio si i krenuo prema sjeveru - reče Jerry. Ricardo malo podigne glavu i zabulji se u Jerryja, prijeteći i bijesno, sve dok napokon nije popustio pozivu da opiše svoje junačko djelo. - Nisam nikada letio tako dobro kao tada. Nikada. Bio sam fantastičan. Taj mali crni beechcraft. Sjeverno sto milja jer nisam nikome vjerovao. Možda su me ti Iakrdijaši odnekud pratili na radarskom ekranu. Nisam ništa riskirao. Pa na istok, ali vrlo polako, vrlo nisko iznad brda, Voltaire. Mogu kravi preletjeti između nogu, okej? U ratu smo tamo imali male sletne staze, luda mjesta za prisluškivanje usred opasne zone. Letio sam tamo, Voltaire, znam ih. Pronašao sam jedno na samom vrhu brda, do njega možeš doći samo iz zraka. Pogledao sam, vidio skladište goriva, spustio se, uzeo gorivo, odspavao, ludo. Ali, Isuse Kriste, to nije provincija Yunnan, okej? To nije Kina, a Ricardo, američki ratni zločinac i krijumčar opijuma, neće provesti ostatak života viseći na kuki u Pekingu, okej? Slušaj, odletio sam tim avionom ponovo natrag na jug. Poznajem mjesta gdje bih mogao sakriti cijelu avijaciju, vjeruj mi. Ricardo je odjednom vrlo maglovito počeo opisivati slijedećih nekoliko mjeseci. Čuo je za ukletog Holandeza, i rekao da je upravo to postao. Letio je, ponovo se skrivao, letio, prebojio beechcraft, mijenjao registraciju jednom mjesečno, prodavao opijum u malim partijama da ne privuče pažnju, kilu ovdje, pedeset tamo, nabavio španjolski pasoš od nekog Indijca, ali se nije usudio koristiti njime, držao se podalje od svih poznanika, uključujući Rosie u Bangkoku, čak i Charheja Marshalla. Bilo je to i doba, sjetio se Jerry uputa što mu ih je dao stari Craw, kad je Ricardo prodao Koov opijum junacima iz Odjela za droge, iako nisu htjeli kupiti njegovu priču. Po Tiuovu nalogu Indocharter ga je smjesta proglasio mrtvim i izmijenio njegovu maršrutu kao da je Ricardo letio na jug, da od njega odvrati pažnju. Ricardo je doznao za to i nije mu bilo krivo što je proglašen mrtvim. - A što si učinio s Lizzie? - upita Jerry. Ricardo ponovo plane. - Lizzie, Lizzie\ Ti si opsjednut tom drocom, Voltaire, zašto mi stalno guraš Lizzie pod nos? Nisam nikada poznavao tako nevažnu ženu. Slušaj, dao sam je Drakeu Kou, okej? Usrećio sam je. - Mrko ga je pogledao i otpio. Ona je agitirala za njega, pomish Jerry. Ona i Charhe Marshall. Obijala pragove svojim tijelom ne bi li time spasila Ricardovu glavu. - Hvalio si se s još nekakvim unosnim aspektom u vezi s ovim slučajem - balkandownload.org BD4Y

reče Ricardo. - Hoćeš li mi molim te reći o čemu se radi, Voltaire? Saratski čovjek od akcije je imao spreman odgovor. - Prvo: ruska ambasada u Vientianeu plaćala je Kou velike svote. Novac su prebacivali preko Indochartera na crni fond u Hong Kongu. Imamo dokaze. Imamo fotokopije bankovnih izvoda. Ricardo se namršti kao da mu viski ne prija, pa nastavi piti. - Još ne znamo je U novac namijenjen ponovnom uvođenju opijuma u Crvenu Kinu ili nekoj drugoj svrsi - reče Jerry. - Ali ćemo doznati. Hoćeš U me saslušati ili bi radije spavao? Ricardo je naime zijevnuo. - Drugo - nastavi Jerry - Ko ima mlađeg brata u Crvenoj Kini. Zvao se svojevremeno Nelson. Ko se pretvara daje Nelson mrtav, iako je on sada velika marka u pekinškim službenim krugovima. Ko ga već godinama pokušava izvući. Tvoj je zadatak bio da odvezeš opijum i dovezeš natrag paket. Paket je bio brat Nelson. Zato te Ko i kanio ljubiti kao sina ako mu izvučeš brata. I zato te htio i ubiti ako to ne učiniš. Ako to ne vrijedi pet milijuna dolara, što onda vrijedi? Iako se Ricardovo držanje naoko nije ništa izmijenilo, unatoč sve slabijem svjetlu u sobi Jerry je jasno zapazio kako se u pilotu budi zvijer što je u njemu drijemala. Polako se nagnuo prema stolu da spusti čašu. ali nije mogao sakriti napeto grčenje mišića na ramenima i trbuhu. Lijeno se okrenuo da dobaci Jerryju smiješak pun dobrohotnosti, ah su mu oči sjale kao da signaliziraju napad; i zato se Jerry, kad je Ricardo ispružio desnu ruku i srdačno ga potapšao po obrazu, spremio da se, ako zatreba, baci na leđa, nadajući se da će uspjeti baciti Ricarda preko sebe, iako mu se to i samome činilo malo vjerojatnim. - Pet milijuna baksova, Voltaire! - uzvikne Ricardo uzbuđeno, no to je uzbuđenje bilo hladno poput čelika. - Pet milijuna! Slušaj - moramo nešto učiniti za jadnog starog Charheja Marshalla, okej? Iz ljubavi. Charhe je uvijek švorc. Možda bismo mu mogli dati da vodi nogometnu kladionicu. Čekaj malo. Imam još skoča, da proslavimo. - Ustao je, nagnuo glavu u stranu, ispružio gole ruke. - Voltaire - reče nježno. - Voltaire'. - Primio ga je pun ljubavi za obraze i poljubio. - Slušaj, vi ste momci zaista dobro sve to iščeprkali! Taj tvoj urednik je lukav čovjek. Budimo poslovni ortaci. Kako si rekao. Okej? Treba mi Englez u životu. Moram i ja jednom biti kao Lizzie, oženiti se učiteljem. Hoćeš li to učiniti za Ricarda, Voltaire? Hoćeš li me malo obuzdavati? - Nema problema - reče Jerry i također se nasmiješi. - Hoćeš li se malo igrati s oružjem, ha? - Naravno. balkandownload.org BD4Y

- Samo izvoli. - Obiteljska stvar. - Bit ću ovdje. Jerry se hitro zagleda za njim kroz vrata na podu. Mickey, vozač, ljuljao je bebu na ruci i češkao je ispod uha. U ludom svijetu moraš se držati izmišljotine, pomish. Ne puštaj je sve do krajnjih granica, i prepusti njemu prvi ugriz. Vrativši se pisaćem stolu, Jerry uzme Ricardovu olovku i blok pa napiše nepostojeću adresu u Hong Kongu gdje ga se može pronaći u svako doba. Ricardo se još nije vratio, ali kad je Jerry ustao ugledao ga je kako izlazi iz šumarka iza automobila. On voli ugovore, pomisli. Daj mu da nešto potpiše. Uzeo je novi list papira: Ja, Jerry Westerby, ovime se svečano zaklinjem da ću sa svojim prijateljem kapetanom Tinyjem Ricardom podijeliti sve prihode ostvarene zajedničkim iskorištenjem njegove biografije, napiše Jerry i potpiše se. Ricardo se penjao stepenicama. Jerry je načas razmišljao ne bi li se poslužio njegovim privatnim arsenalom, ali je naslutio da Ricardo baš to čeka. Dok je Ricardo natakao viski, Jerry mu pruži dva lista papira. - Sastavit ću nacrt iskaza - reče, netremice gledajući Ricardove žarke oči. - Imam u Bangkoku advokata, Engleza, kojem potpuno vjerujem. Dat ću mu iskaz da ga provjeri i poslati ti ga na potpis. A zatim ćemo napraviti plan, i razgovarat ću s Lizzie. Okej? - Svakako. Slušaj, vani je mrak. U toj šumi ima puno neugodnih tipova. Ostani i prespavaj. Razgovarat ću s djevojkama. Sviđaš im se. Kažu da si vrlo jak muškarac. Ne jak kao ja, ali jak. Jerry odgovori da ne želi gubiti vrijeme. Htio je do sutra stići u Bangkok. Riječi su mu i samome zvučale šepavo, poput tronoge mazge s kojom možeš nekamo stići ali se nikada ne močeš vratiti. Ricardo je, međutim, bio zadovoljan, čak vedar. Možda je dogovorio zasjedu, pomisli Jerry, ili nešto slično s pukovnikom. - Sretan put, konjopisac. Sretan put, prijatelju. Položio je obje ruke Jerryju na potiljak, smjestio palce na Jerryjevu čeljust, pa mu privukao glavu da ga još jednom poljubi; Jerry se nije opirao. Iako mu je srce lupalo a košulja ga bolno grebla po oznojenim leđima, nije se opirao. Vani se već smračilo. Ricardo ih nije otpratio do automobila, već ih je nemarno promatrao, zastavši među stupovima, s djevojkama što su mu sjedile uz noge, i mahnuo im golim rukama. Kad su stigli do automobila, Jerry se okrenuo i također mahnuo. Posljednje sunčane zrake umirale su među tikovima. Moj posljednji zalaz, pomisli. - Ne pali motor - reče tiho Mickeyju. - Hoću provjeriti ulje. balkandownload.org BD4Y

Možda sam ja lud. Možda sam zaista uspio sklopiti posao. Mickey sjedne za upravljač i otpusti držač poklopca motora. Jerry ga digne, ah nije pronašao nikakav mali plastic, nikakav oproštajni dar od svog novog prijatelja i ortaka. Izvukao je mjerač razine ulja i pretvarao se da ga promatra. - Hoćeš li ulja, konjopisac? - zaurla Ricardo s drugog kraja prašnjavog puta. - Ne, sve je u redu. Do viđenja! - Do viđenja! Nije imao svjetiljke, ah nije otkrio ništa sumnjivo ni kad je čučnuo i pipao u tami po šasiji. - Da nisi nešto izgubio, konjopisac? - drekne opet Ricardo, zakrilivši rukama usta. - Pali motor - reče Jerry i uđe u automobil. - I svjetla, mister? - Da, Mickey. I svjetla. - Zašto vas zove konjopisac? - Zajednički prijatelji. Ako nas je Ricardo otkucao KT-ima, pomisli Jerry, svejedno je kako se zovem. Mickey upali svjetla i ploča s instrumentima američkog automobila osvijetli se poput malog grada. - Idemo - reče Jerry. - Brzo-brzo? - Da, brzo-brzo. Prošli su pet milja, sedam, devet. Jerry je motrio na brojilu kako odmiču; računao je da ima dvadeset milja do prve kontrolne rampe, četrdeset i pet do druge. Mickey je raspalio sedamdeset na sat, ali Jerryju nije bilo do prigovaranja. Vozili su sredinom ceste, cesta je bila ravna, a visoki tikovi uz rub bankine, iskrčene zbog zasjeda, promicali su mimo njih poput narančastih duhova. - Fin čovjek - reče Mickey. -1 mnogo fin ljubavnik. One djevojke kažu on vrlo fin ljubavnik. - Pazi na žice - reče Jerry. Suma se zdesna prekinula: u procijepu je nestajao crvenkasti prašnjavi put. - On se dobro zabavlja tamo - reče Mickey. - Djevojke, ima djecu, ima viski iz američke vojne trgovine. Baš se dobro zabavlja. - Stani, Mickey. Zaustavi automobil. Ovdje nasred ceste gdje je ravno. Samo stani, Mickey. Mickey se počne smijati. - I djevojke se dobro zabavljaju - reče Mickey. - Djevojke dobiju bombone, balkandownload.org BD4Y

beba dobije bombone, svi dobiju bombone - Stani, bogamu! Nimalo ne žureći Mickey stane, i dalje se cerekajući zbog djevojaka. - Je li ova stvar precizna? - upita Jerry i upre prstom u pokazivač goriva. - Precizna? - ponovi Mickey zbunjen nepoznatom riječi. - Benzin. Gorivo. Pun? Ili napola pun? Ih tri-četvrt? Je li dobro pokazivao dok smo se vozili? - Aha. On dobar. - Kad smo stigli do spaljenog sela, Mickey, imao si pola rezervoara. Još imaš pola rezervoara. - Aha. - Jesi li nešto dolio? Iz kante? Jesi li punio benzin? - Ne. - Izlazi. Mickey je počeo protestirati, ah se Jerry nagne preko njega, otvori vrata na njegovoj strani, izgura Mickeyja na cestu pa i sam iziđe. Zgrabio je Mickeyja za ruku i izvrnuo mu je na leđa, pa ga galopom potjerao ispred sebe, preko ceste do ruba široke zemljane bankine, pa još dvadeset jardi, a tada ga bacio u šipražje i pružio se, pola uz njega pola preko njega, tako da je zaprepašteno zaštucao i ostao bez daha, te mu je trebalo dobrih trideset sekundi da dade sebi oduška srditim »zašto«? No Jerry mu je već ponovo pritiskao lice na zemlju da ga ne zahvati val eksplozije. Stari »ford« kao da se najprije zapalio a tada eksplodirao, poskočivši na kraju još jednom uvis kao da time želi dati posljednji znak života, a tada se - mrtav i u plamenu - svaho na bok. Jerry pogleda na sat praćen Mickeyjevim zadivljenim pogledom. Osamnaest minuta otkako su otišli od kuće na stupovima. Možda dvadeset. Trebalo se ranije dogoditi, pomisli. Nikakvo čudo što je Ricardu bilo toliko stalo da odemo. U Sarrattu se ne bi toga ni sjetili. Ovo je bio istočnjački običaj, a Sarratt je duhom bio u Evropi, u dobrim starim vremenima hladnog rata: Čehoslovačka, Berlin i stari frontovi. Jerry se pitao koji je tip ručne bombe upotrijebio. Vietkongovci su se radije koristili američkim tipom. Obožavah su njegov samozapinjući mehanizam. Bio je potreban, govorili su, samo širok otvor rezervoara za benzin. Izvadio si osigurač, stavio elastičnu traku preko opruge, spustio ručnu bombu u rezervoar, i strpljivo čekao da benzin progrize gumu. Rezultat: jedan od onih zapadnih izuma koje je Vietkong morao otkriti. Mora da se Ricardo služi debelim gumenim trakama, zaključi Jerry. Pošli su pješke cestom i stigli do prve rampe za četiri sata. Mickey je bio izvan sebe od sreće zbog osiguranja jer je pretpostavljao, budući da je Jerry balkandownload.org BD4Y

platio premiju, da će time novac automatski pripasti njima da ga spiskaju. Jerry ga nikako nije uspijevao razuvjeriti. No Mickey se i bojao: najprije KT-a, pa duhova, pa pukovnika. Zato mu je Jerry objasnio da se ni duhovi ni KT-i neće usuditi prići cesti nakon te male epizode. A što se tiče pukovnika, iako to Jerry nije spominjao Micke- yju - pa, on je bio otac i vojnik i morao je izgradili branu: nije ju uzalud gradio Koovim cementom i kamionima kompanije »China Airsea«. Čekah su pri kontrolnoj lampi sve dok nisu pronašli kamion koji će odvesti Mickeyja kući. Jerry se dio puta odvezao s njim, obećavajući mu podršku hsta ako dođe do gužve oko osigurnine, ah Mickey se u eforiji oglušio o sve poteškoće. Neprekidno se cerekajući razmijenili su adrese i srdačno se izrukovali, i Jerry je zatim sišao kod neke kavane uz cestu gdje je pola dana čekao autobus koji će ga odvesti na istok, na novo ratište. Je li uopće trebalo da Jerry odlazi Ricardu? Da li bi ishod, za njega, bio drukčiji da nije? Ih je možda Jerry, kao što uporno do dana današnjega tvrde Smileyjevi branitelji, »ubacujući« se Ricardu, izazvao onaj posljednji, presudni potres koji je stresao drvo i zbacio plod za kojim su toliko čeznuh? Za klub Smileyjevih pristaša nema nikakve dvojbe: posjet Ricardu bio je posljednja kap, i Koova su se leđa slomila pod njom. Da nije toga bilo, on bi možda još oklijevao sve do prekida lovostaja, a tada bi se i sam Ko i svi obavještajni podaci, što bi se iz njega mogli izvući, našli na brisanom prostoru, na raspolaganju svakome kome je do njih bilo stalo. I toćka. Na prvi pogled, činjenice doista pokazuju divnu uzročnu vezu. Jer evo što se dogodilo. Ni šest sati otkako su se Jerry i njegov vozač Mickey digli iz prašine uz cestu u sjeveroistočnom Tajlandu, cijeli je peti kat Circusa planuo vatrom ushićenog slavlja koja bi u svako doba nadmašila lomaču Mickeyjevog posuđenog »forda«. U sobi za sastanke, gdje je Smiley objavio novosti, Doc di Sahs je ukočeno zaplesao, a Connie bi mu se sigurno bila pridružila da je artritis nije prikovao na odvratnu invalidsku stohcu. Trot je zavijao, Guillam i Molly su se grlili, i samo je Smiley, usred tog bučnog slavlja, zadržao uobičajeno pomalo zapanjeno držanje, iako se Mohy klela da se zarumenio dok je trepćući promatrao društvo. Upravo je primio vijest, rekao je. Superhitnu poruku od Rođaka. Danas u sedam ujutro, po hongkonškom vremenu, Tiu je telefonirao Kou u Star Heights, gdje je Ko proveo noć opuštajući se s Lizzie Worth. Lizzie se prva javila, ah je Ko upao u liniju s drugog telefona i oštrim joj glasom naredio da spusti slušalicu, što je i učinila. Tiu mu je predložio da odmah doručkuju u gradu. - balkandownload.org BD4Y

Kod Georgea - rekao je Tiu, na vehko veselje ekipe koja je »skidala« poruku s magnetofonske trake. Tri sata kasnije Tiu je telefonirao svojoj putničkoj agenciji i na brzinu organizirao poslovno putovanje i Kinu, Najprije u Kanton, gdje je kompanija »China Airsea« imala predstavnika, ali konačno odredište bio je Šangaj. Ah kako je Ricardo tako brzo stupio u vezu s Tiuom, bez telefona? Prema najvjerojatnijoj teoriji, pukovnikovom policijskom radiovezom s Bangkokom. A dalje? Bog zna. Trgovačkim teleksom, mrežom kojom se prenose devizni tečajevi, sve je moguće. Kinezi se na svoj način snalaze u ovakvim situacijama. S druge strane, možda je Koovo strpljenje samo od sebe popustilo u tom istom trenutku - i možda se doručak »kod Georgea« odnosio na nešto posve drugo. Bilo kako bilo, došao je trenutak proboja o kojem su svi sanjah, trenutak trijumfalnog opravdanja Smileyjeva strpljivog istraživanja. Već u vrijeme ručka nazvao ga je osobno Lacon da mu čestita, a kasno poshje podne Saul Enderby je napravio gestu koju nije prije njega napravio nitko na krivoj strani Trafalgar Squarea. Poslao je preko tvrtke »Berry Brothers and Rudd« sanduk šampanjca, prvorazrednog »kruga«, stani pa gledaj. Na sanduk je bila pričvršćena poruka Smileyju s riječima »prvom danu ljeta«. I zaista, iako je bio tek konac travnja, činilo se da je upravo tako. Platane što su se nazirale kroz debele mrežaste zavjese na nižim katovima već su prelistale. A gore više, u kutiji na Conninom prozoru, procvali su zumbuli. – Crveno - rekla je i nazdravila Saulu Enderbyju. - Karlina omiljena boja, vrag ga odnio. balkandownload.org BD4Y

Z Dođi kući, sine rakoplovna baza nije izgledala ni lijepo ni pobjednički. Teoretski je bila pod tajlandskom komandom, a u praksi je Tajlanđanima bilo dopušteno da kupe smeće i stražare uz palisadu duž prednjeg kraja obrane. A kontrolni blok bio je grad za sebe. Okruženi zadahom drvenog uglja, mokraće, slane ribe i butana, nizovi derutnih limenih straćara bavih su se povijesnim zanatima vojne okupacije. Osakaćeni makroi vodili su kupleraje, krojači su nudili smokinge za vjenčanje, knjižare su nudile pornografiju i turističke vodiče, a na barovima su se kočili natpisi »Sunset Strip«, »Hawaii« i »Lucky Time«. Jerry je u stražarnici vojne policije zatražio da ga spoje s kapetanom Urquhartom iz odjela za odnose s javnošću, i crni vodnik se već spremio da ga izbaci kad je rekao da je novinar. Iz slušalice se tek nakon mnogih škljocanja i pucketanja začuo otegnuti južnjački glas: - Urquharta momentano nema. Masters na telefonu. Tko ga treba? Forster i balkando vvnload - Sreli smo se prošlog ljeta na konferenciji za štampu generala Crossa - reče Jerry. - Aha, tako je, čovječe - reče isti neobično polagani glas koji ga je podsjetio na Deathwisha. - Platite taksi. Odmah ću doći. Plavi džip. Uslijedilo je poduže čekanje, vjerojatno dok su pronalazili šifre »Urquhart« i »Crosse« u knjizi za izvanredne slučajeve. Struja zrakoplovnog osoblja stalno je ulazila u logor i izlazila iz njega, crnci i bijelci, u namrštenim, odvojenim skupinama. Prošao je bijeli oficir. Crnci ga pozdraviše visoko uzdignutom šakom. Oficir oprezno uzvrati pozdrav. Vojnici na odsluženju vojnog roka nosili su na uniformama oznake, nalik na one što ih je nosio Charhe Marshall, s natpisima koji su uglavnom hvalili droge. Sve je odisalo duhom mrzovolje, poraza i prirođenog nasilja. Tajlandski vojnici nisu nikoga pozdravljah. Nitko nije pozdravljao tajlandske vojnike. S druge strane dojurio je plavi džip, blješćući svjetlima i zavijajući sirenom, pa okrutno zacviljevši gumama stao kod rampe. Vodnik mahne Jerryju da prođe. Trenutak kasnije vratolomno su jurili stazom za slijetanje prema dugom nizu niskih bijelih baraka usred aerodroma. Jerryjev vozač bio je mršav balkandownload.org BD4Y

mladić sa svim znacima vojnog zatvorenika kojega su uvjetno pustih u jedinicu. - Vi ste Masters? - upita ga Jerry. - Ne, sir. Ja sam samo majorov nosač - odgovori mladić. I dalje zavijajući sirenom i bljeskajući svjetlima, projurili su pokraj igrališta gdje je upravo bila u toku bezvoljna utakmica u bejzbolu. - Gala fasada - reče Jerry. - Što, sir? - drekne mladić pokušavajući nadglasati buku. - Nema veze. Jerry je već imao prilike vidjeti i veće baze. Prošli su pokraj redova »phantoma« i helikoptera, a kad su se približili bijelim barakama zapazio je da baza obuhvaća i posebni logor za »njuškala«, zasebno ograđen, sa zasebnim antenskim jarbolima, i zasebnim rojem malih, crno obojenih aviona - kojima su prije povlačenja iz Vijetnama prevozili bogzna koga bogzna kamo. Mladić otključa bočna vrata. Kratki hodnik bio je prazan i tih. Na kraju su bila pritvorena vrata od tradicionalne imitacije palisandrovine. Masters je na sebi imao zrakoplovnu uniformu kratkih rukava s vrlo malo oznaka i nekoliko odlikovanja. Po činu je bio major i, vjerojatno, tako je bar Jerry naslućivao, poluvojni pandan Rođaka. Možda nije ni bio profesionalni oficir. Lice mu je bilo nezdravo, blijedožute boje, mršavo, usta kivno skupljena, a obrazi upali. Stajao je ispred lažnog kamina, ispod reprodukcije slike Andrewa Wyetha, neobično miran, kao da ne pripada toj okohni. Nalikovao je na čovjeka koji namjerno radi sve polako zato što svi ostali žure. Mladić ih predstavi i oklijevajući zastane. Masters ga je prodorno gledao sve dok nije izišao, a zatim bezbojnim pogledom skrenuo prema stolu od palisandrovine gdje je stajala kava.Forster i balkan dovvnload. - Čini mi se da vam neće škoditi doručak - reče Masters. Nalio je kavu i ponudio ga tanjurom uštipaka, sve kao na usporenom filmu. - Evo, tu imamo sve što vam treba. - Vidim - odgovori Jerry. Na pisaćem stolu stajao je električni pisaći stroj, a uz njega obični papir. Masters ukočeno priđe stolici sa strane i smjesti se na naslon za ruku. Zgrabivši Stars and Stripes, stao je napadno čitati dok se Jerry smještaoza stol. - Čujem da ćete nam sve ponovo osvojiti, sami samcati - reče Masters ne dižući pogleda s novina. - Baš lijepo. Umjesto da se posluži električnim strojem, Jerry spusti svoj prenosivi pisaći stroj na stol i stane tipkati izvještaj, nizom brzih, oštrih udaraca koji su i njemu bivah sve glasniji dok se mučio. A možda i Mastersovu uhu, jer je često dizao glavu, ah ne dalje od Jerryjevih ruku i malog stroja nalik na igračku. balkandownload.org BD4Y

Jerry mu doda papir. - Prema uputstvima što smo ih dobili, morate ostati ovdje - reče Masters, neobično pažljivo artikulirajući svaku riječ. - Morate ostati ovdje sve dok ne pošaljemo vašu poruku. Što ćemo smjesta učiniti, dakako! Sve dok ne dobijemo potvrdu prijema i daljnja uputstva. Jasno! Jasno, siri - Naravno - reče Jerry. - Jeste li već slučajno čuh vesele vijesti? - upita Masters. Sad su stajali sučelice, ni tri stope daleko. Masters je zurio u Jerryjevu poruku ali se činilo da ne vidi ni retka. - Kakve vijesti, prijatelju? - Upravo smo izgubili rat, gospodine Westerby. Da, gospodine. Posljednje ratnike su upravo helikopterom sastrugati s krova sajgonske ambasade, kao gomilu regruta koje su uhvatili sa spuštenim gaćama u kupleraju. Možda vas to ne pogađa - Bit će vam drago čuti da je ambasadorov pas preživio. Spasio ga je na prokletom krilu neki novinar. Možda vas ni to ne pogađa. Možda niste ljubitelj pasa. Možda na pse gledate kao što ja osobno gledam na novinare, gospodine Westerby. Jerry je već osjetio zadah konjaka - nije ga mogla prikriti nikakva količina kave - i naslutio da Masters već dugo pije ne uspijevajući se napiti. - Gospodine Westerby? - Da, stari moj? Masters ispruži ruku. - Stari moj, htio bih se rukovati s vama. Ispružio je ruku, uzdignuta palca. - Zašto? - upita Jerry. - Htio bih vam pružiti ruku dobrodošlice, sir. Sjedinjene Američke Države upravo su podnijele molbu za prijem u klub drugorazrednih sila kojeg je vaša divna nacija, koliko mi je poznato, predsjedavajući, predsjednik i najstariji član. Stisnite je\ - Dobro nam došli - reče Jerry i susretljivo stegne majorovu ruku. Bio je smjesta nagrađen blistavim smiješkom lažne zahvalnosti. - Eto, sir, baš lijepo od vas, gospodine Westerby. Ako nešto možemo učiniti da vam boravak bude udobniji, pozivam vas da me o tome obavijestite. Ako želite unajmiti naš dućan, nećemo odbiti nijednu prihvatljivu ponudu, kako se već kaže. - Mogli biste mi gurnuti malo skoča kroz rešetke - reče Jerry i ukočenome naceri. - Vrlo rado - reče Masters otegnutim glasom, gotovo nalik na polagani balkandownload.org BD4Y

udarac. - Vi ste čovjek za moju kuću, sir. Masters izvadi iz ormara pola boce »J B«-ja, te nekoliko starih brojeva Playboya. - Držimo ih pri ruci za engleske džentlmene koji nisu smatrali uputnim da podignu ni prokleti mah prst da nam pomognu - objasni kao da se povjerava. - Vrlo obzirno - reče Jerry. - Idem poslati vaše pismo mamici. Usput, kako je Kraljica? Masters nije okrenuo ključ, ah kad je Jerry pritisnuo kvaku i pokušao otvoriti vrata, nije uspio. Prozori što su gledah na aerodrom bih su od tamnog stakla i dvostruki. S piste su bešumno uzlijetali avioni, i bešumno na nju slijetali. Eto, kako su pokušah pobijediti, pomisli Jerry: iz zvučno izoliranih soba, kroz tamno staklo, koristeći se strojevima kao posrednicima. Eto, kako su izgubili. Pio je, ništa ne osjećajući. Gotovo je, znači, i točka. A slijedeća stanica? Charliejev stari? Mali izlet na visoravan Shan, srdačno čavrljanje s generalovom tjelesnom stražom? Čekao je, a misli su mu se bezoblično kovitlale. Sjeo je, pa legao na sofu i neko vrijeme spavao, nije ni sam znao kako dugo. Naglo se probudio kad je iz zvučnika odjeknula snimljena glazba, isprekidana tu i tamo objavom punom srdačne sigurnosti. Neka kapetan taj-i-taj učini to-i-to. Jednom je zvučnik ponudio više obrazovanje. Jednom strojeve za pranje rublja po sniženoj cijeni. Jednom molitvu. Jerry je tumarao po sobi, iznerviran krematorijskom tišinom i glazbom. Prišao je drugom prozoru, i u mislima mu je Lizzino lice skakutalo uz rame, kao nekoć Sirotino. Popio je još viskija. Zašto nisam odspavao na kamionu, pitao se. Morao bih uopće više spavati. Znači, napokon su izgubili rat. San mu nije ništa koristio. Činilo mu se da je mnogo vremena prošlo otkako je spavao onako kako bi volio spavati. Frostie je tome učinio kraj. Sjetio se Lukea. Vrijeme je da malo protulumarimo. Mora da se već vratio, ako nije nastradao. Moram malo poslati stari mozak na pašu, pomisli. No stari je mozak ponekad, posljednjih dana, lovio za sebe. I previše, zapravo. Moram ga obuzdati, reče strogo sam sebi. Čovječe. Sjetio se Ricardovih ručnih bombi. Požuri, pomisli. Hajde, odlučimo nešto. Kamo sad? Tko sad? Bez ikakvih »zašto«. Lice mu je bilo suho i vruće, a ruke vlažne. Boljela ga je glava, neposredno iznad očiju. Prokleta glazba. Prokleta glazba smaka svijeta. Stao je hitro okolo tražiti prekidač da je isključi, a tada ugledao Mastersa kako stoji na pragu, s omotnicom u rukama i prazna pogleda. Jerry je shvatio poruku. Masters se iznova smjesti na naslon za ruku. - »Dođi kući, sine« - zapjevuši Masters rugajući se vlastitom južnjačkom otezanju. - »Dođi smjesta kući. Ne čekaj, kreči«. Rođaci će vas avionom balkandownload.org BD4Y

prebaciti u Bangkok. Iz Bangkoka ćete smjesta krenuti za London, Engleska, ne, ponavljam, ne London, Ontario, letom kojega sami odaberete! Nećete se ni u kojem slučaju vraćati u Hong Kong! Ne, sir\ Zadatak izvršen, sine. Hvala ti i čestitamo. Njeno Veličanstvo je tako oduševljeno. I zato požuri kući na večeru, imamo kukuruzni griz i puru, i pitu od svježih, plavih borovnica. Kao da radiš za klub tople braće, čovječe. Jerry ponovo pročita poruku. - Avion za Bangkok odlazi u jedanaest nula-nula - reče Masters. Nosio je sat s brojčanikom okrenutim prema unutrašnjoj strani zglavka pa su informacije o vremenu ostale njegovom privatnom tajnom. - Jeste li me čuli? Jerry se isceri. - Oprostite, prijatelju. Polako čitam. Previše dugih riječi. Mozak mi je već ostario. Slušajte, ostavio sam stvari u hotelu. - Moje sluge stoje vašoj visosti na raspolaganju. - Hvala, ali ako nemate ništa protiv, radije ne bih javnosti izlagao našu vezu. - Kako gospodin izvoljeva. - Pronaći ću taksi na ulazu. Tamo i natrag za sat. Hvala - ponovi. - Hvala vama. Za oproštaj, saratski đak je elegantno izveo primjer profesionalne tehnike. - Mogu li ga ostaviti ovdje? - upita Jerry i pokaže svoj bijedni pisaći stroj što je stajao uz Mastersov IBM s kuglicom nalik na lopticu za golf. - Gospodine, čuvat ćemo ga kao oko u glavi. Da se Masters potrudio da ga u tom trenutku pogleda, možda bi se predomislio ugledavši Jerryjeve odlučne jarke oči. Da je možda bolje poznavao Jerryjev glas ili zapazio njegovu naročito prijateljsku prigušenost, možda bi se također predomislio. Da je obratio pažnju na to kako Jerry čupka pramen kose, s podlakticom ispred tijela u stavu nagonske skrovitosti, ili reagirao na Jerryjev sramežljivi, zahvalni smiješak kad se mladić vratio da ga plavim džipom odveze do ulaza - eto, možda bi i tada posumnjao. No major Masters nije bio samo ogorčen i vrlo razočaran profesionalac. Bio je i južnjački džentlmen koji je trpio zbog poraza što su mu ga nanijeli neshvatljivi divljaci: i zato nije imao strpljenja, u tom trenutku, za kreveljenje iscrpljenog, zakašnjelog Britanca koji se njegovim umirućim špijunskim domom koristio kao poštom. Svečano raspoloženje popratilo je odlazak Circusove operativne grupe za Hong Kong, naglašeno još više tajnošću aranžmana. Raspoloženje je potakla vijest o Jerryjevoj ponovnoj pojavi. Sadržaj njegove poruke ga je još više razbuktao, to više što se podudarao s porukom Rođaka da je Drake Ko otkazao sve društvene balkandownload.org BD4Y

i poslovne obaveze i povukao se u osamu svoje kuće, »Sedam vrata«, na Headland Roadu. Koova fotografija, koju su Rođaci teleobjektivom snimili iz vozila za osmatranje, prikazivala ga je u poluprofilu kako stoji u svom prostranom vrtu, ispred sjenice od ruža, i napeto promatra more, s prevelikom francuskom kapom na glavi. Na slici se nije vidjela betonska džunka. - Kao modemi Jay Gatsby, dragi moj! - uzvikne ushićeno Connie Sachs kad su se svi zadubili u sliku. - Bulji sentiš u svjetlo na kraju pristaništa, ili što li je već onaj blesan radio! Kad se kombi dva sata kasnije vratio istim putem, Ko je bio u istoj pozi, pa se nisu trudili da ga ponovo snime. Bila je još značajnija činjenica da se Ko potpuno prestao koristiti telefonom - ili, barem, onim linijama koje su Rođaci prisluškivali. I Sam Collins je poslao izvještaj, treći po redu, ali kudikamo duži od ostalih. Kao i obično, stigao je u posebnoj omotnici naslovljenoj osobno Smileyju, i kao i obično Smiley je njen sadržaj raspravio samo s Conie Sachs. A baš kad se grupa spremala krenuti na londonski aerodrom, Martello ih je izvijestio da se Tiu vratio iz Kine i da se pridružio Kou na Headland Roadu. Međutim, koliko se Guillam mogao sjetiti, najvažnija ceremonija, koja ih je sve najviše i uznemirila, bio je ratni sastanak u Martellovoj sobi u Annexeu kojem je izuzetno prisustvovao ne samo uobičajeni kvintet - Martello, njegova dva šutljivca, Smiley i Guillam - već i Lacon i Saul Enderby koji su, što je bilo značajno, stigli istim službenim automobilom. Svrha ceremonije - koju je sazvao Smiley - bila je službeno predavanje ključeva. Martello je tom prilikom trebalo da dobije potpuni uvid u slučaj Delfin, uključujući nadasve važnu vezu s Nelsonom. Martella je valjalo uputiti u slučaj, uz neke manje propuste koji su iskrsli tek kasnije, kao punopravnog ortaka u tom pothvatu. Guillam nikada nije saznao kako su se Lacon i Enderby ugurali na taj sastanak, a Smiley je poslije, posve razumljivo, šutio o tome. Enderby je glatko izjavio da je došao »u interesu reda i vojne discipline«. Lacon se držao beskrvno i prezirno, i to više nego obično. Guillam se nije mogao otresti snažnog dojma da nešto spremaju, a međuigra Enderbyja i Martella, koja nije promakla njegovu pažljivom oku, još ga je više potvrdila: ukratko, tu su se dvojica odnedavna prisnih prijatelja vladali jedan prema drugome tako hladno i službeno da su Guillama podsjetili na tajne ljubavnike što su se sastali na skupnom doručku u ladanjskoj kući, a Guillam se često znao naći u takvoj situaciji. U pitanju je razmjer cijele stvari, izjavio je Enderby u jednom trenutku. Slučaj je poprimio takve dimenzije da je on zaista držao kako bi trebalo ubaciti nekoliko službenih zvjerki. Pa pitanje »kolonijalnih« kuloara, objasnio je balkandownload.org BD4Y

drugom prilikom. Wilbraham je napravio cijeli skandal u Ministarstvu finanoija. - Dobro, sad smo čuh cijelu priču - reče Enderby pošto je Smiley izložio svoj poduži rezime, a Martello otpjevao hvalospjeve. - A sada, kao prvo, čiji je prst na okidaču, George? - htio je znati, i sastanak se nakon toga u velikoj mjeri preobrazio u Enderbyjevu predstavu, kako je obično i bivalo na svim sastancima s Enderbyjem. - Tko će reći »pali« kad zagusti? Vi, George? I dalje? Hoću reći, dobro ste sve to isplanirali, priznajem, ali stari Marty je onaj koji daje artiljeriju, nije li tako? Na te riječi Martella kao da je obuzeo još jedan napadaj gluho- će, jer je, blistajući od sreće, samo promatrao sve te velike i divne Britance koji su ga počastih svojim društvom i prepustio Enderbyju da za njega obavlja prljave poslove. - Kako vi gledate na sve to, Marty? - nije popuštao Enđerby, kao da zaista nema ni pojma, kao da nikada nije bio u ribolovu s Martellom, ih ga pozivao na raskošne večere, ili privatno s njim razgovarao o najpovjerljivijim pitanjima. U tom trenutku Guillama je obuzela neobična spoznaja, iako se grizao što joj tada nije poklonio nikakvu pažnju. Martello je znao. Otkrića o Nelsonu nisu uopće bila otkrića, iako se Martello pretvarao da su ga potpuno zabljesnula, već samo ponovne konstatacije informacija koje su on i njegovi šutljivci već znali. Guillam je to pročitao na njihovim blijedim, drvenim licima i u njihovim budnim očima. - Ah, ovo je formalno Georgeova predstava, Saul - Martello odano podsjeti Enderbyja, odgovarajući mu na pitanje, ali je naglasio riječ »formalno« upravo onoliko koliko je bilo potrebno da dovede u sumnju sve ostalo. - George je na komandnom mostu, Saul. Mi smo tu samo da ložimo strojeve. Enderby se izvještačeno namršti i gume šibicu u zube. - A kako vi trzate na to, George? Jeste li zadovoljni s time? Da Marty osigurava konspiraciju, smještaj, veze, sve te zaplotnjačke štosove, osmatranje, juri po Hong Kongu i što sve ne? Dok vi samo izdajete naređenja! Ti boga! To mi dođe kao da nosiš tuđi smoking. Smiley je bio dovoljno energičan, ali, koliko se Guillamu činilo, previše zaokupljen pitanjem a premalo jedva skrivenim nagovještajem tajnog sporazuma. - Ne bih uopće rekao - reče Smiley. - Martello i ja smo se jasno nagodili. Mi ćemo biti na čelu kolone. Ako bude potrebna podrška, Martello će je osigurati. A zatim ćemo dijeliti plodove. Ako je riječ o dividendi američke investicije, ona će uslijediti kad podijelimo plodove. A mi ćemo se i dalje balkandownload.org BD4Y

brinuti da ih pokupimo. - Završio je nepokolebljivo. - Naravno, sporazum u kojem je to sve izloženo već je dugo u dokumentaciji. Enderby letimično pogleda Lacona. - Oliver, rekli ste mi da ćete mi ga poslati. Gdje je? Lacon prigne duguljastu glavu i umorno se nasmiješi, iako smiješak nije bio namijenjen nikome ni ničemu. - Vjerojatno se mota negdje po vašim kancelarijama, Saul. Enderby promijeni kurs. - I vas dvojica smatrate da nagodba neće puknuti bez obzira na nepredviđene slučajeve? Hoću reći, tko vodi sigurne kuće i sve to? Tko će sakriti tijelo, da tako kažem? Ponovo Smiley. - Administrativna sekcija je već unajmila kuće na selu, i priprema sve što je potrebno - reče ravnodušno. Enderby izvadi mokru šibicu iz usta, prekine je i baci u pepeljaru. - Mogli ste imati moju kuću da ste je tražili - promrmlja rastreseno. - Soba napretek. I osoblja. Svega. - No, njegova ga je tema i dalje brinula. - Slušajte. Odgovorite mi na ovo. Vašeg čovjeka hvata panika. Zbriše i nestane u uličicama Hong Konga. Tko će se igrati žandara da ga ponovo uhvati? Nemoj odgovarati!, molio je u sebi Guillam. Tko mu daje pravo na ovakvo ispitivanje? Reci mu da ode k vragu! Iako djelotvoran, Smileyev odgovor nije imao žara za kojim je žudio Guillam. - Ah, hipotezu možemo uvijek izmisliti - prigovori blago. - U tom slučaju, mislim da bi to bio najbolji odgovor, Martello i ja bismo sjeli i zajedno razmislili, pa postupili prema najboljem nahođenju. - George i ja se divno slažemo u poslu, Saul - izjavi velikodušno Martello. - Baš divno. - Mnogo urednije, znate, George - nastavi Enderby preko nove šibice. - Mnogo sigurnije kad bi to bila sveamerička stvar. Ako Martyjevi ljudi nešto i zaseru, dovoljno je da se ispričaju guverneru, premjeste nekoliko frajera bogu iza leđa i obećaju da neće više. I točka. Što svi od njih ionako očekuju. Prednost sramotne reputacije, točno, Marty? Nitko se ne iznenađuje ako poševiš sobaricu. - Zaboga, Saul - reče Martello i grohotom se nasmije divnom britanskom smislu za humor. - Stvar je mnogo škakljivija ako smo mi zločesti - nastavi Ender- by. - Odnosno vi, rekao bih. Guverner bi vas mogao otpuhati kao perce, kako stvari stoje. Wilbraham samo što već nije iskočio iz kože. Međutim, nije se moglo ništa učiniti protiv Smileyjeve krajnje upornosti, pa je Enderby na trenutak napustio scenu, te su nastavili razgovarati o »osnovnim balkandownload.org BD4Y

štosovima«, kako je Martello zgodno nazivao modalitete. No, prije no što su završili, Enderby je još jednom pokušao zbaciti Smileyja iz sedla, ponovo odabravši pitanje efikasnog postupka s lovinom i brige za nju. - George, tko će voditi ispitivanje i tako dalje? Onaj tvoj smiješni jezuit, onaj s otmjenim imenom? - Di Salis će biti odgovoran za kineske aspekte ispitivanja, a naša Sekcija za sovjetska istraživanja za rusku stranu. - To je ona bolesna profa, zar ne, George? Ona kojoj je prokleti Bili Haydon dao nogu zbog pića? - Da nije bilo njih dvoje, ne bismo nikada postigli ono što jesmo - reče Smiley. Martello je kao i uvijek priskočio u pomoć. - Oh, George, ne slažem se! Ne, sir! Saul, Oliver, znajte da smatram slučaj Delfin, u svim njegovim vidovima, Saul, osobnim trijumfom našeg Georgea, i samo Georgea. Nakon velikog općeg pljeska za dragog starog Georgea pošli su natrag prema Cambridge Circusu. - Ovo je prava pravcata urota! - protestirao je Guillam. - Zašto te Enderby hoće prevariti? Kakve su to besmislice o gubljenju pisma? - Da - javi se napokon Smiley, kao izdaleka. Da, zaista nepažljivo od njih. Palo mi je već na pamet da im pošaljem kopiju. Poslat ću nekoga da im je osobno preda, samo na znanje, ništa službeno. Enderby je zaista bio mutan, zar ne? Hoćeš li se pobrinuti za to, Peter, reći mamicama? Spominjanje sporazuma - glavnih stavki sporazuma kako ih je Lacon nazivao - oživjelo je Guillamove najgore slutnje. Sjetio se kako je glupo dopustio Samu Čollinsu da on bude donosilac i kako je Sam, prema Fawnovim riječima, proveo više od jednog sata nasamu s Martellom, pod izlikom da ga predaje. Sjetio se također kako je u Laconovu predsoblju ugledao Sama Collinsa, tog tajnovitog pouzdanika Lacona i Enderbyja što ljenčari po Whitehallu poput prokletog nacerenog mačka. Sjetio se da Enderby voli igrati trik-trak, i to za vrlo visoke uloge, pa mu je čak pala na pamet pomisao - dok je pokušavao nanjušiti urotnike - da bi Enderby mogao biti gost Samove kockarnice. Tu je pomisao ubrzo odbacio kao previše besmislenu. No, bila je točna, kako se ironijom sudbine poslije pokazalo. Sjetio se i letimičnog uvjeravanja - koje se temeljilo samo na fizionomijama trojice Amerikanaca, pa ga je stoga također ubrzo odbacio - da već znaju ono što im je Smiley toga dana ispričao. Ali Guillam se nikako nije mogao otresti Samova duha na jutarnjoj balkandownload.org BD4Y

svečanosti u Circusu i kad je ušao u avion na londonskom aerodromu, iscrpljen nakon dugog i živahnog opraštanja s Molly, isti mu se duh cerio kroz dim Samove nemoguće smeđe cigarete. Let je prošao bez uzbuđenja osim u jednom pogledu. Na put su otišla trojica, i kad je valjalo odlučiti kako će sjediti Guillam je dobio malu bitku u svom stalnom ratu s Fawnom. Iako preko mrtvog tijela Administrativne sekcije, Guillam i Smiley su letjeli prvim razredom, dok se Fawn, bebisiter, smjestio na sjedalo u prolazu ispred turističkog odjela, pripijen uz službenike sigurnosti, koji su spavah kao nevinašca većim dijelom puta dok se Fawn mrgodio. Na sreću, nitko nije ni u jednom trenutku predložio da Martello i njegovi šutljivci pođu s njima, jer bi Smiley odlučno i apsolutno bio protiv toga. Martello je u stvari odletio na zapad, posjetio usput Langley radi uputstava, pa nastavio preko Honolulua i Tokija kako bi ih dočekao u Hong Kongu. Kao nehotično ironičan dodatak njihovu odlasku, Smiley je ostavio dugu, rukom napisanu poruku za Jerryja, koju mu je trebalo predati po dolasku u Circus, s čestitkama zbog prvorazredno obavljenog posla. Kopija pisma još je u Jerryjevu dosjeu. Nikome nije palo na pamet da je makne. Smiley u poruci spominje Jerryjevu »nepokolebljivu odanost« i »rezultat kojim je okrunio više od trideset godina službe«. Dodaje zatim apokrifnu poruku od Ann »koja mi se pridružuje želeći ti da se isto tako istakneš kao romanopisac«. A zatim završava, pomalo nespretno, izražavajući osjećaj daje »jedna od povlastica našeg posla u tome što nam daje tako divne kolege. Moram ti reći da svi tako mislimo o tebi«. Neki se još pitaju zašto Circus prije odlaska hongkonškog tima nije primio nikakve uznemirene upite o tome gdje je Jerry. Na kraju krajeva već je kasnio nekoliko dana. Pitaju se zato što traže načina da okrive Smileyja, iako nema nikakvih dokaza daje Circus pogriješio. Za prijenos Jerryjeva izvještaja iz zrakoplovne baze u sjevemoistočnom Tajlandu - njegova posljednjeg izvještaja - Rođaci su oslobodili direktnu liniju preko Bangkoka do Annexea u Londonu. Međutim, taj je aranžman vrijedio samo za jednu poruku i jedan odgovor, i nisu bile predviđene nikakve daljnje poruke. I zato je tužaljka majora Mastersa, kad ju je napokon poslao, najprije stigla u Bangkok vojnom mrežom, a odande su je Rođaci svojom mrežom poslali u Hong Kong - jer Hong Kong je imao potpuno pravo vlasništva nad svim materijalima s oznakom »Delfin« - i tek ju je tada, s naznakom »tekući izvještaj«, Hong Kong prenio Londonu, gdje je poruka putovala od jednog pisaćeg stola do drugog prije no što je netko obratio pažnju na njen značaj. Valja također priznati da je apatični major Masters pripisao vrlo malu važnost »isparivanju«, kako ga je nazvao, nekakvog putujućeg engleskog balkandownload.org BD4Y

toplog brata. Njegova poruka završava riječima »VAMA PREPUŠTAM OBJAŠNJENJE« Major Masters danas živi u Normanu, savezna država Oklahoma, gdje vodi malu automehaničarsku radionicu. Ni Administrativna sekcija nije imala razloga za paniku - tako barem i dandanas tvrde. Jerryju je naređeno da po dolasku u Bangkok sjedne na avion, bilo koji avion, i dođe u London. Upute nisu spominjale ni datum ni avionsku kompaniju. Nitko nije htio nametati kruti aranžman. Najvjerojatnije je negdje prekinuo putovanje da se opusti. Mnogi to agenti čine vraćajući se kući, a Jerry je i prema službenoj evidenciji bio seksualno nezasitan. Zato su, kao i obično, administra- tivci pratili popise putnika i poslali Sarrattu privremenu rezervaciju radi uobičajene dvotjedne ceremonije »cijeđenja« i »recikliranja«, a tada se posvetili mnogo hitnijem poslu pripremanja »sigurne kuće« za Delfina. Bili su pronašli živopisan mlin, prilično na osami iako se nalazio u gradu Maresfieldu u Sussexu, kojeg su stanovnici većinom radili u Londonu, i gotovo svakog dana iznalazili razloge da tamo odlaze. Osim toga, valjalo je smjestiti di Salisa i dobar dio njegova kineskog arhiva, cijelu malu armiju prevodilaca i prepisivača, pa još i tehničare, bebisitere i liječnika koji je znao kineski. Nije prošlo mnogo vremena i lokalni stanovnici počeli su se bučno tužiti policiji zbog najezde Japanaca. Lokalne novine objavile su tada da je riječ o gostovanju plesnog ansambla. Administrativna sekcija se pobrinula da ta informacija procuri u javnost. Jerry nije imao nikakve prtljage u hotelu, nije imao ni hotela, ali je računao da ima sat vremena, možda dva, da se izvuče. Amerikanci su nedvojbeno imah telefonske veze u cijelom gradu, i znao je da bi majoru Mastersu bila prava igrarija, kad bi to London zatražio, da objavi Jerryjevo ime i opis te ga proglasi američkim dezerterom s lažnim pasošem. Zato je, čim se taksijem udaljio od ulaza u bazu, rekao vozaču da krene do južnog kraja grada, pričekao, pa uzeo drugi taksi i rekao mu da vozi prema sjeveru. Iznad rižinih polja nadvila se vlažna sumaglica i ravna se cesta beskonačno probijala kroz nju. Radio je stalno emitirao ženske tajlandske glasove nalik na beskonačne, polagane dječje pjesmice. Prošli su pokraj američke elektronske baze, okruglog žičanog rastera širokog četvrt milje koji kao da je lebdio na sumaglici, lokalno poznatog pod nazivom »kavez za slonove«. Uređaji nalik na golema šila označavali su granicu baze, a usred nje, okružena paučinom razapete žice, gorjela je jedna jedina jarka svjetilja kao da obećava budući rat. Pričalo se da tisuću i dvije stotine ljudi ovdje uči jezik, ali Jerry nije ugledao ni žive duše. Trebalo mu je vremena - sve u svemu, utrošio je više od jednog tjedna. balkandownload.org BD4Y

Toliko mu je i trebalo da prijeđe na stvar, jer Jerry je u duši bio vojnik nevičan razmišljanju. U početku bijaše djelo, rado bi mu govorio Smilev poput nesuđena svećenika, citirajući jednog od svojih njemačkih pjesnika. Jerryju je ta jednostavna maksima postala stupom njegove jednostavne filozofije. Tvoje misli su tvoja privatna stvar. Važna su djela. Rano uvečer stigao je do Mekonga, smjestio se u jednom selu i nekoliko dana besposličario na obali rijeke, vukući za sobom torbu i »pikajući« praznu limenku koka-kole vrhom cipele od jelenje kože. Preko rijeke, iza smeđih brda nalik na mravinjak, pružao se Ho-Ši- Minov put. Jednom je, gotovo s ovog istog mjesta, ni tri milje dalje u centralnom Laosu, promatrao kako ga bombardiraju B-52. Sjećao se kako mu je tlo drhtalo pod nogama, kako je nebo gorjelo, i znao je, načas je zaista znao, kako je biti usred toga. Iste večeri kad je stigao Jerry je, kako se sam znao veselo izraziti, »okrenuo sve naglavce«, kako što su manje-više očekivah i administra- tivci, iako su oni možda imah na umu drukčije okolnosti. U baru na obali rijeke, gdje su na orkestrionu svirali stare melodije, pio je skoč prošvercan iz tkozna koje vojne trgovine, tražio noć za noći zaborav, vodio jednu hihotavu djevojku za drugom neosvijetljenim stubištem u bijednu sobu, sve dok napokon ne bi zaspao u njoj. U zoru bi se naglo budio, bistre glave, slušao kukurijekanje pijetlova i buku riječnog prometa, pa sam sebe prisiljavao da dugo i s ljubavlju razmišlja o svom prijatelju i mentoru, Georgeu Smileyju. Bio je to čin volje, gotovo čin pokornosti. Htio je ponavljati točke svog kreda, ništa drugo, a njegov je kredo sve do tada bio stari George. Instruktori u Sarrattu s puno razumijevanja i bez napetosti ispituju pobude budućih agenata, i nemaju nikakvog strpljenja s gorljivim fanaticima koji škripe zubima i izjavljuju »mrzim komunizam«. Ako ga toliko mrze, tvrde oni, vjerojatno su se već zaljubili u njega. Ono što se njima sviđa - a Jerry je to imao, on je to u stvari bio - jest momak kojemu nije do dodvoravanja i velikih riječi već koji voli službu i zna da mi imamo pravo, ne dižući - sačuvaj bože! - oko toga prašinu. Mi je, naravno, rastezljiv pojam, ali Jerryju je on značio Georgea i točka. Stari George. Gala. Dobro jutro. U mislima gaje vidio onakvog kakvog ga se najradije sjećao: prvi susret, u Sarrattu, ubrzo nakon završetka rata. Jerry je još bio niži oficir u vojsci, rok mu je gotovo istekao, čekao ga je Oxford, i umirao je od dosade. Tečaj je bio organiziran za povremene suradnike: za ljude koje su - pošto su se malo bavili zaplotnjaštvom, iako službeno nisu bili na Circusovom platnom spisku - obučavali kao pomoćnu rezervu. Jerry se već bio dobrovoljno javio za stalno zaposlenje, ali ga je kadrovski odjel Circusa odbio, što mu nimalo nije balkandownload.org BD4Y

popravilo raspoloženje. I zato je Jerry, kad se Smiley dogegao u baraku za predavanja zagrijanu uljnom peći, u debelom kaputu i naočalama, zastenjao u sebi i pripremio se za još pedeset minuta dosadne gnjavaže - najvjerojatnije o skrovištima za ostavljanje tajnih poruka, a zatim zavjerenička šetnja prirodom i pokušaji pronalaženja duplji u stablima na groblju. Početak je bio pomalo šaljiv jer se pomoćno osoblje dugo mučilo da spusti pomičnu katedru kako ne bi zaklonila Georgea. Napokon je sam George smeteno stao u stranu i izjavio da je tema tog poslijepodneva »problemi održavanja kurirskih linija na neprijateljskom teritoriju«. Jerryju je tek postepeno dolazilo u svijest da ne sluša riječi iz udžbenika već riječi iskustva, da se ovaj mali pedant nalik na sovu sa svojim plahim glasom i treptanjem i poniznim držanjem tri godine preznojavao u nekom zatucanom njemačkom gradu držeći u rukama konce vrlo važne mreže, čekajući da čizma probije vrata ili udarac kundaka u lice kao uvod u užitke preslušavanja. Smiley ga je pozvao kad je predavanje završilo. Sjeli su u kut praznog bara, ispod jelenjih rogova i daske za pikado. - Zao mi je što vas nismo primili - rekao mu je. - Naš je stav bio, mislim, da bi bilo dobro da najprije neko vrijeme budete izvan toga. - Čime su htjeli reći da nije zreo. Jerry se prekasno sjetio da je Smiley bio jedan od šutljivih članova selekcione komisije koja ga je odbila. - Pa, ako diplomirate i nešto postignete na nekom drugom polju, možda će se predomisliti. Ostanite u vezi, svakako. Nakon toga stari je George uvijek na neki način bio prisutan u Jerryjevu životu. Nikada iznenađen, nikada nestrpljiv, stari George je obzirno ah energično ispreslagao Jerryjev život sve dok nije postao Circusovo vlasništvo. Očevo carstvo se srušilo: George je čekao ispruženih ruku da ga uhvati. Brakovi su mu propali: George bi cijelu noć sjedio s njim i bodrio ga. - Uvijek sam bio zahvalan ovoj službi što mi je dala priliku da platim dug - govorio mu je Smiley. - Uvjeren sam da to čovjek mora osjećati. Mishm da se ne bismo smjeh bojati… privrženosti. Misliš li da sam staromodan? - Pokaži mi put, i ja ću marširati - odgovorio mu je Jerry. - Kaži mi kako treba igrati, i ja ću te poslušati. Bilo je još vremena. Jerry je to znao. Vlakom do Bangkoka, pa avionom kući, i najgore što mu se moglo dogoditi bilo bi malo jezikove juhe zato što je nekoliko dana zbrisao. Kući, ponovi sam sebi. To je već pomalo problem. Kući u Toskanu i u straćaru na brijegu što zjapi prazna bez Sirote? Kući staroj Mazi, skrušen zbog slupane šalice za čaj? Kući starom dragom Stubbsieju, na ključni položaj piskarala za pisaćim stolom s posebnom odgovornosti za bacanje balkandownload.org BD4Y

članaka u koš? Ili kući u Circus: »Mislimo da bi vam bilo naljepše u Bankovnom odsjeku.« Čak - veličanstvene li pomisli - kući u Šarratt, kao instruktor, osvajati srca i misli novih kandidata i svakodnevno se upuštati u »opasne« pothvate kao što je putovanje do stana u Watfordu i natrag. Trećeg ih četvrtog jutra probudio se vrlo rano. Nad rijekom je upravo svitalo, i zora ju je isprva obojila crveno, pa narančasto, i napokon smeđe. U blatu se valjala obitelj bivola i čulo se zveckanje njihovih zvona. Usred matice, spojili su tri sampana u dugu, složenu koću. Čuo je šištanje, ugledao mrežu kako se svija i poput tuče pada na vodu. Pa ipak, nisam ovdje zato što mi nedostaje budućnost, razmišljao je. Već zato što mi nedostaje sadašnjost. »Kuća« je ono kamo se vraćaš kad više nigdje nisi kod kuće, zaključi. Što me podsjeća na Lizzie. Mučno pitanje. Odgodimo ga. Najprije prigrizi nešto za doručak. Sjedeći na balkonu od tikovine i žvačući jaja i rižu, Jerry se sjetio Georgea kad mu je objavio novosti o Haydonu. Bar »E1 Vino’s«, Fleet Street, kišno popodne. Jerry nikada nije nikoga mogao dugo mrziti, i nakon početnog zaprepaštenja nije zapravo ostalo mnogo toga reći. - Pa, nema smisla cmizdriti u čašu, stari moj. Ne smiješ prepustiti brod štakorima. Treba se dalje boriti, to je ono pravo. Smiley se složio: da, to je ono pravo, dalje se boriti, zahvalan na prilici što može platiti dug. Jerry je čak pronašao nekakvu čudnu utjehu u činjenici što je Bili pripadao klanu. Nije nikada ozbiljno sumnjao u činjenicu, na svoj neodređeni način, da je njegova zemlja u stanju nepovratnog propadanja, i da njegova klasa mora snositi krivicu za sve nevolje. - Mi smo stvorili Billa - tvrdio je - i zato moramo ponijeti teret njegove izdaje. - Platiti dug, zapravo. Platiti. Ono o čemu je stari George pričao. Ponovo je tumarao duž rijeke, udisao toph slobodni zrak, bacao žabice i gledao kako poskakuju na vodi. Lizzie, pomish, Lizzie Worthington, bjegunac iz predgrađa. Ricardova učenica i boksačka vreća. Starija sestra Charheja Marshalla i majčica zemlja i nedohvatna kurva. Ptica iz Koova kaveza. Žena u čijem je društvu večerao cijela četiri sata. A Samu Colhnsu - da se vratimo na to pitanje - što je njemu bila? Gospodinu Mellonu, Charliejevu »mutnom britanskom trgovcu« prije osamnaest mjeseci, ona je bila kurir na hongkonškom heroinskom kanalu. Pri tom je Sam malo odgrnuo zavjesu i rekao joj da ona radi za Kraljicu i domovinu. A Lizzie je te lijepe vijesti odmah podijelila s krugom svojih prijatelja i obožavalaca. Na što je Sam poludio i odbacio je kao da je kužna. balkandownload.org BD4Y

Sam Collins joj je, znači, namijenio ulogu naivne budale, provokatorke na probnom roku. U neku ruku Jerry je cvao u svemu tome, jer Sam je uživao ugled prvorazrednog mahera, dok bi Lizzie Worthington vrlo lako u Sarrattu dobila ulogu »žene koju nikada ne smiješ vrbovati sve dok može govoriti ili disati«. Manje je smiješno bilo pitanje što li ona sada znači Samu? Zašto se šuljao u njenoj sjeni poput strpljivog ubojice, s tim svojim mrkim, nemilosrdnim smiješkom? Pitanje je neobično brinulo Jerryja. Blago govoreći, bio je njime opsjednut. Nije ni u kojem slučaju htio da Lizzie još jednom potone. Ako ikamo ode iz Koova kreveta, neka to bude Jerryjev. Već je neko vrijeme razmišljao, tu i tamo - zapravo, otkako ju je upoznao - kako bi Lizzie pogodovao osvježujući toskanski zrak. Iako nije znao zašto je Sam Collins u Hong Kongu, čak ni što Circus općenito smjera s Drakeom Koom, obuzeo ga je ipak neobično snažan dojam - i to je bila srž svega - da bi odlaskom u London ostavio Lizzie da sjedi na povelikoj tempiranoj bombi, što je bilo daleko od njegovih snova o tome kako će je oteti na bijelom konju, i prema tome neprihvatljivo. U davna vremena možda bi bio spreman prepustiti problem mudracima, kao što je toliko puta i učinio. No ovo nisu bila davna vremena. Ovaj put, spoznao je napokon, Rođaci su plaćah muziku, i premda Jerry nije imao ništa posebno protiv Rođaka, njihova prisutnost je svakako značajno pridonijela grubosti igre. Prema tome, u ovom slučaju nisu vrijedile nikakve neodređene predodžbe o Georgeovoj čovječnosti. Osim toga, bilo mu je stalo do Lizzie; Neobično stalo. U njegovim osjećajima nije bilo ničeg nepreciznog. Žudio je za njom bez obzira na sve njene nedostatke. Ona je pripadala njegovoj kategoriji pehista, i ljubio ju je. Sve je razradio i povukao granicu i to je, nakon nekoliko dana mučnog razmišljanja, bilo čisto, neizmjenjivo rješenje. Iako ga je pomalo i zaprepastilo, bio je njime vrlo zadovoljan. Geralde Westerby, govorio je sam sebi. Prisustvovao si svom rođenju. Prisustvovao si svim svojim vjenčanjima, pa i nekim razvodima, i svakako ćeš prisustvovati svom sprovodu. Krajnje je vrijeme, ako dobro razmislimo, da prisustvuješ i nekim drugim presudnim trenucima svoje povijesti. Ušao je u autobus i odvezao se nekoliko milja uzvodno, pa ponovo šetao, vozikao se cycloima, vodio ljubav s djevojkama i razmišljao samo o Lizzie. Svratište u kojem je odsjeo bilo je puno djece, i kad se jednog jutra probudio, dvoje mu je sjedilo na krevetu, čudeći se golemoj dužini farangovih nogu i cerekajući se njegovim golim stopalima što su stršila preko ruba kreveta. Možda ću ipak ostati ovdje, razmišljao je. No tada je već sama sebe zavaravao, jer je znao da se mora vratiti i zamoliti je, pa makar dobio i košaricu. Pravio je djeci balkandownload.org BD4Y

avione od papira i bacao ih s balkona, a ona su pljeskala i plesala gledajući kako ih odnosi zračna struja. Pronašao je lađara i, kad je došla večer, prešao rijekom u Vientiane, izbjegavajući pasoške formalnosti. Slijedećeg jutra, također ber formalnosti, uspio se prošvercati na neredoviti DC-8 kompanije »Royal Air Lao«, i poshje podne je već bio u zraku, uživajući u čaši mlakog viskija i veselo čavrljajući s dvojicom prijateljski raspoloženih trgovaca opijumom. Kad su sletjeli, padala je crna kiša, i prozori aerodromskog autobusa bili su užasno prljavi od prašine. Jerryja sve to nije nimalo smetalo. Povratak u Hong Kong pobudio je u njemu osjećaj, prvi put u životu, da se napokon vratio kući. No, kad se našao u zgradi terminala, Jerry nije zaboravio oprez. Samo tiho, reče sam sebi: posve tiho. Odmor od nekoliko dana čudesno je djelovao na njegovu prisutnost duha. Dobro se ogledavši, krenuo je u muški WC umjesto na pasošku kontrolu, i čekao sve dok se nije pojavila povehka skupina japanskih turista, a tada se okomio na njih i upitao tko govori engleski. Odabrao je četvoricu, pokazao im hongkonšku novinarsku iskaznicu i, dok su u repu čekali na pasošku kontrolu, opsjeo ih pitanjima o tome zašto su došli i što planiraju, i s kim, izbezumljeno zapisujući u blok, a zatim odabrao još četvoricu i ponovio cijeli proces. U međuvremenu je čekao da se izmijene dežurni policajci. To su i učinili u četiri sata, i Jerry se odmah uputio prema vratima na kojima je pisalo »Ulaz zabranjen« i koja je već ranije zapazio. Lupao je po njima sve dok se nisu otvorila i odmah zakoračio da krene dalje. - Kamo ste, do vraga, krenuh? - upita ga bijesno policijski inspektor, Skot. - Kući, prijatelju. Moram poslati svom uvaženom listu članak o našim prijateljskim japanskim posjetiocima. Pokazao mu je novinarsku iskaznicu. - Zašto onda ne pođete redovnim izlazom kao i svi ostali, bogamu? - Ne pričajte gluposti. Nemam kod sebe pasoš. Zato me vaš uvaženi kolega i pustio da prođem ovuda. Pet minuta kasnije - zahvaljujući visini, zapovjedničkom glasu, očitom britanskom izgledu i zaraznom cerenju - uspio je sebi pronaći mjesto na autobusu za grad. Stigavši do zgrade u kojoj je stanovao, motao se neko vrijeme uokolo ah nije zapazio nijedno sumnjivo lice, mada je znao daje ovo Kina gdje se nikada ne zna što te čeka. Dizalo se kao i obično ispraznilo kad se pojavio na vratima. Vozeći se u njemu, pjevušio je pjesmicu s Deathwishove jedine ploče, veseleći se vrućoj kupki i promjeni odjeće. Stigao je do stana, i načas ga je obuzeo nemir kad je na podu zapazio sitne treske što ih je uglavio u vrata, i tek balkandownload.org BD4Y

se tada sjetio Lukea i nasmiješio se zamišljajući ponovni susret. Otključao je rešetku koja je štitila stan od provalnika i pri tom začuo iznutra monotono zujanje, nalik na zvuk uređaja za klimatizaciju iako to nije mogao biti Deathwishov uređaj jer je bio posve beskoristan i neefikasan. Ona budala Luke zaboravio je isključiti gramofon, pomish, i samo što nije zakuhao. A zatim: ne budi nepravedan, to je hladnjak. Otvorio je vrata i ugledao Lukeovo mrtvo tijelo razbacano po podu, glave napola raznijete od metaka, a na njemu i oko njega rojilo se pola hongkonških muha; jedino što mu je palo na pamet, dok je hitro zatvarao vrata i pritiskao rupčić na usta, bilo je da otrči u kuhinju i provjeri nije h netko još u njoj. Zatim se vratio u dnevni boravak, odgurnuo Lukeove noge u stranu i izvadio iz parketa daščicu ispod koje je sakrio zabranjeni revolver i komplet za bijeg; stavio ih je u džep, i tek tada povratio. Naravno, pomish. Zato je Ricardo i bio tako uvjeren da je konjopisac mrtav. Dobro došao u društvo, razmišljao je kad se opet našao na ulici, gluh i slijep od gnjeva i tuge. Nelson Ko je mrtav, ah šefuje po Kini. Ricardo je mrtav, ah Drake Ko kaže da može živjeti ako se bude držao tamne strane ulice. I Jerry Westerby, konjopisac, također je mrtav, ah je ona Koova glupa poganska pokvarena svinja i gorila, onaj prokleti Tiu, bio tako glup da je ubio krivog ravnookog. balkandownload.org BD4Y

U Po Toi nutrašnjost američkog konzulata u Hong Kongu nije se ni po čemu razlikovala od unutrašnjosti Annexea, sve do posvuda prisutne lažne palisandrovine i bljutave uljudnosti i aerodromskih stolica i bodrenja predsjednikova portreta, iako je to ovaj put bio Ford. Dobro došli u kuću njuškala, pomisli Guillam. Dio u kojem su radili zvao se »Odjel za izolaciju« i imao je poseban izlaz na ulicu, uz koji su stražarila dva marinca. Imalu su propusnice s lažnim imenima - Guillamovo je bilo Gordon - i cijelo vrijeme boravka nisu progovorili ni riječi - izuzevši telefonom - ni s kim u zgradi osim međusobno. - Ne samo da se naša prisutnost može demantirati, gospodo - objavio im je ponosno Martello kad su se upoznavali sa situacijom - već smo i nevidljivi. - Evo kako će teći igra, nastavio je: generalni konzul Sjedinjenih Država moći će staviti ruku na Bibliju i zakleti se guverneru da njih nema i da njegovo osoblje nije u to uključeno. - Svi se prave slijepima - dodao je, pa predao riječ Georgeu jer »George, ovo je tvoja predstava od juhe do kolača«. Niz brdo do »Hiltona«, gdje im je Martello rezervirao sobe, trebalo im je pet minuta hoda. Uz brdo mogli su za deset minuta oštrog hoda stići do zgrade u kojoj je stanovala Lizzie Worthington. Bili su ovdje već pet dana, i sad je bila večer, iako to nitko nije mogao razabrati jer soba za operativne sastanke nije imala prozora. Zato je bilo napretek geografskih i pomorskih karata, kao i dva telefona što su ih posluživala Martellova dva šutljivca, Murphy i njegov prijatelj. Martello i Smiley sjedili su svaki za svojim velikim pisaćim stolom. Guillam, Murphy i Murphyjev prijatelj dijelili su stol s telefonima, a Fawn je mrzovoljno sjedio usred praznog reda kinematografskih stolica uz stražnji zid, poput kritičara koji se dosađuje na pretpremijeri za uzvanike, ponekad čačkajući zube i ponekad zijevajući, ah ne mičući se iz sobe, iako mu je Guillam nekoliko puta rekao da to učini. S Crawom su već prije razgovarali i rekli mu da se drži podalje od svega i dobro se sakrije. Smiley se nakon Frostove smrti bojao za njega i radije bi ga bio evakuirao, ah se starom nije odlazilo. Bio je to također, bar ovaj put, sat šutljivaca: »završno, detaljno upoznavanje sa situacijom«, kako ga je nazvao Martello. »To jest, ako se ti balkandownload.org BD4Y

slažeš, George«. Bljedohki Murphy, u bijeloj košulji i plavim hlačama, stajao je na povišenom podiju ispred zidne karte i monotono čitao iz niza stranica ispunjenih bilješkama. Ostali su, uključujući Smileya i Martella, sjedili ispred podija i slušali ga, uglavnom šutke. Murphy kao da je opisivao usisač za prašinu, što je po Guillamovu mišljenju činilo njegov monolog još hipnotičnijim. Karta je uglavnom prikazivala more, iako se u gornjem i lijevom dijelu nazirala čipkasta obala južne Kine. Iza Hong Konga, ispod drvene šipke kojom je karta bila učvršćena, jedva su se vidjela raspršena predgrađa Kantona, a na samoj sredini karte protezao se zeleni obris nečega što je nalikovalo na oblak podijeljen na četiri dijela označena A, B, C i D. Bila su to, reče Murphy s velikim poštovanjem, ribarska lovišta; a križ u sredini označavao je »središnju točku, sir«. Murphy se obraćao jedino Martellu, pa bila to Georgeova predstava od juhe do kolača ili ne. - Sir, na temelju posljednjeg Drakeova povratka iz Crvene Kine, te nakon što smo ažurirali našu procjenu situacije prema današnjem stanju, mi smo, zajedno s vojnopomorskom obavještajnom službom, sir… - Murphy, Murphy - prekine ga Martello vrlo ljubazno - smiri se malo, prijatelju. Nismo više u školi, okej? Opusti se, sine. - Sir. Prvo. Vrijeme - reče Murphy, kojega molba nije nimalo dirnula. - Travanj i svibanj su prijelazni mjeseci, sir, između sjeveroistočnih monsuna i početka jugozapadnih monsuna. Prognoze za svaki pojedini dan su nepouzdane, sir, iako se za put ne predviđaju krajnje loši uvjeti. - Koristio se pokazivačem da pokaže na liniju od Shant’oua južno od ribarskih lovišta, pa od ribarskih lovišta na sjeverozapad, pokraj Hong Konga, uzvodno Bisernom rijekom do Kantona. - Magla? - upita Martello. - Magla je uobičajena u ovo doba, sir, a očekivana naoblaka iznosit će šest do sedam okta, sir. - A što je, do vraga, okta, Murphy? - Jedna okta predstavlja naoblačenje osmine površine neba, sir. Okte su zamijenile prijašnje desetine. Tajfuni u travnju nisu zabilježeni već više od pedeset godina, a i vojnopomorska obavještajna služba smatra tajfune malo vjerojatnima. Vjetar je istočni, devet do deset čvorova, sir, ah svatko tko plovi niz vjetar mora računati i na razdoblja bez vjetra, kao i na vjetrove iz suprotnog smjera, sir. Vlažnost oko osamdeset posto, temperatura petnaest do dvadeset i četiri Celzija. More mirno do lagano valovito. Struje oko Shant’oua uglavnom teku sjeveroistočno kroz Tajvanski tjesnac, brzinom od otprilike tri morske milje na dan. Ali dalje na zapad - s ove strane, sir… balkandownload.org BD4Y

- To barem znam - oštro ga prekine Martello. - Znam gdje je zapad, bogamu. - Nacerio se Smileyju kao da hoće reći »ah, ti žutokljunci«. Murphyja ni taj prekid nije nimalo pokolebao. - Morat ćemo se pripremiti za izračunavanje faktora brzine i, prema tome, napredovanja flote u svakom trenutku njena puta, sir. - Naravno, naravno. - Mjesec, sir - nastavi Murphy. - Ako pretpostavimo da je flota isplovila iz Shant’oua u noći dvadeset i petog travnja, u petak, to znači tri dana do uštapa… - Zašto to pretpostavljamo, Murphy? - Zato što je tada flora zaista isplovila iz Shant’oua, sir. Vojnopomorska obavještajna služba je to potvrdila prije jedan sat, sir. Na istočnom kraju ribarskog lovišta C zapažena je kolona džunki koja se s vjetrom polako kreće prema zapadu, sir. Ponovo je potvrđena identifikacija vodeće džunke. Ushjedila je tišina nabijena napetošću. Martello se zacrvenio. - Ti si pametan dečko, Murphy - reče Martello tonom u kojem se osjećalo upozorenje. - Ali tu si mi informaciju morao dati prije. - Da, sir. Ako također pretpostavimo da džunka, na kojoj se nalazi Nelson Ko, namjerava ući u hongkonške vode u noći četvrtog svibnja, mjesec će tada biti u posljednjoj četvrti, sir. Ako se i dalje držimo presedana… - Držimo se - javi se energičnim glasom Smiley. - Bježi potpuno istim putem, kojim je Drake pobjegao pedeset i prve. Još jednom nitko nije osporio njegove riječi, zapazi Guillam. Zašto nije? Bio je potpuno zbunjen. - …tada bi se naša džunka morala naći kod najjužnijeg otoka u skupini vanjskih otoka, otoka Po Toi, sutra u dvadeset sati, pa se pridružiti floti na Bisernoj rijeci tako da pravovremeno stigne u kanton- šku luku između deset i trideset i dvanaest sati slijedećeg dana, petog svibnja, sir. Dok je Murphy nastavljao monotono pričati, Guillam je potajno motrio Smileyja i razmišljao, kao što je to često činio, kako ga danas ne poznaje ništa bolje nego onih prvih dana kad ga je upoznao, u mračnim danima hladnog rata u Evropi. Kamo li je nestajao u gluho doba noći? Je li lutao sžm razmišljajući o Ann? 0 Karli? U kakvom se to društvu kretao da se vraćao u hotel u četiri ujutro? Nemoj mi reći da George proživljava drugu mladost, pomish. Sinoć u jedanaest London je vrisnuo, pa se Guillam dovukao ovamo da dešifrira poruku. Westerby se izgubio, javili su. Užasnuli su se da ga je Ko ubio ih, još gore, oteo i mučio, i da će stoga operacija propasti. Guillamu se činilo vjerojatnijim da se Jerry negdje na putu za London zavukao s par stjuardesa, ah s obzirom na prioritetnu balkandownload.org BD4Y

prirodu poruke, nije imao drugog izbora već da probudi Smileyja i obavijesti ga. Nazvao je njegovu sobu, ah se nitko nije javio pa se obukao i pokucao na vrata Smileyjeve sobe; napokon, ostalo mu je još samo da obije bravu, jer se sada Guillam uspaničario: palo mu je na pamet da je Smiley možda bolestan. No, Smileyjeva soba bila je prazna, krevet neraspremljen, i kad je Guillam pretražio njegove stvari, zapanjio se vidjevši da je stari lisac čak našio lažno ime na košulje. Međutim, to je bilo i sve što je otkrio. Zato se smjestio u Smileyjev naslonjač i drijemao, i nije se probudio sve do četiri kad je začuo tih šum, nalik na lepršanje krila, i ugledao Smileyja kako se naginje nad njega i gleda ga, ni šest palaca od njegova lica. Sam bog zna kako je tako tiho ušao u sobu. - Gordone? - upitao je tiho. - Jeste h me trebah? - jer operacija je bila u toku i živjeli su pod pretpostavkom da su sobe opremljene skrivenim mikrofonima. Zato ni Guillam nije ništa rekao, već samo pružio Smileyju omotnicu s Conninom porukom, koju je Smiley pročitao, jednom, pa još jednom, a zatim spalio. Guillam je bio impresioniran ozbiljnošću kojom je Smiley primio vijest. Unatoč ranim satima, inzistirao je da odmah odu u konzulat i riješe problem, pa je Guillam pošao s njim da mu bude pri ruci. - Poučna večer? - upitao ga je ležerno dok su polako hodah uzbrdo. - Ja? Oh, donekle, hvala, donekle - odgovorio je Smiley, pa se potpuno povukao u sebe, i to je bilo sve što je Guillam uspio iz njega ižvući u vezi s njegovim noćnim i drugim lutanjima. A u međuvremenu, ne navodeći ni najsitniju pojedinost o svom izvoru, George je iznosio ozbiljne operativne podatke na način koji nije dopuštao nikakva i ničija pitanja. - Ovaaj, George, na to možemo sigurno računati, nadam se? - bio je zaprepašteno upitao Martello kad se to prvi put dogodilo. - Što? Ah, da da, doista možete. - Fenomenalno. Fenomenalno si obavio posao, George. Divim ti se - rekao je Martello srdačno nakon još jedne smetene stanke, i od tog trenutka primah su Smileyjeve podatke bez komentara, drugo im nije ni preostalo. Jer nitko se, čak ni Martello, nije usuđivao osporiti Smileyjev autoritet. - Kohko je to dana ribarenja, Murphy? - pitao je Martello. - Flota će ribariti ukupno sedam dana, pa se zatim vratiti u Kanton, s ulovom, sir. - Štima li to, George? - Oh, da, nemam što dodati, hvala. Martello se zanimao kada bi flota morala napustiti ribarska lovišta kako bi Nelsonova džunka na vrijžme stigla na večernji sastanak. balkandownload.org BD4Y

- Prema mojim proračunima, u jedanaest sutra ujutro - reče Smiley ne dižući glavu s bilješki. - I prema mojim - reče Murphy. - A ta džunka, Murphy? - upita Martello i ponovo smjerao pogleda Smileyja. - Da, sir? - Može h se ona tako lako odvojiti od čopora? Pod kojim bi izgovorom mogla ući u hongkonške vode, Murphy? - To se stalno događa, sir. Flote ribarskih džunki iz Crvene Kine rade po sistemu kolektivnog ulova, sir, bez ikakve motivacije u pogledu profita. Zbog toga se pojedine džunke znaju noću odvojiti od ostalih, prići bez svjetla i prodavati ribu stanovnicima vanjskih otoka za novac. - Pravi fuš, ha? - uzvikne veselo Martello. Smiley se okrenuo prema karti otoka Po Toi što je visila na drugom zidu, naginjući glavu kako bi mu naočale povećale shku. - O kakvoj je vehčini džunke riječ? - upita Martello. - To su takozvane hongkonške džunke, s posadom od dvadeset i osam ljudi, i mekom za lov na morske pse, zlatne skuše i ugore. - Je li i Drake pobjegao takvom džunkom? - Da - reče Smiley koji je još proučavao kartu. - I može prići tako blizu obali? Ako dopuštaju vremenski uvjeti? Ponovo se javio Smiley. Guillam ga još nikada nije čuo da toliko priča o brodovima. - Gaz hongkonške džunke ne prelazi pet hvati - primijeti Smiley. - Može prići kohko hoće, naravno ako more nije previše uzburkano. Iz pozadine se začu Fawnov pretjerani smijeh. Guillam okrene stolicu i dobaci mu otrovan pogled. Fawn se samo cerio i tresao glavom, diveći se sveznanju svog gospodara. - Kohko džunki sačinjava flotu? - upita Martello. - Dvadeset do trideset - reče Smiley. - Tako je - potvrdi ponizno Murphy. - I što će Nelson učiniti, George? Izvući se na rub čopora, pa malo zalutati? - Zaostat će - reče Smiley. - Te flote obično plove u koloni. Nelson će svom kapetanu reći da zauzme položaj na kraju kolone. - Ma nemoj, bogamu - promrmlja Martello vrlo tiho. - Murphy, koji su tradicionalni znaci raspoznavanja? - Malo se zna o tome, sir. Poznato je da ribari izbjegavaju bilo kakve oznake. Ne poštuju pomorske propise. Kad su na moru, nemaju nikakva svjetla, većinom zbog straha od gusara. balkandownload.org BD4Y

Smiley se ponovo povukao u svoj svijet. Utonuo je u bezizražajnu ukočenost i mada su mu oči i dalje bile uprte u veliku pomorsku kartu, njegove su misli - Guillam je to znao - bile svagdje samo ne uz Murphyjevo dosadno recitiranje statističkih podataka. Što se nije moglo reći za Martella. - Imamo li podatke o ukupnoj obalnoj plovidbi, Murphy? - Nema kontrole i nema nikakvih podataka, sir. - A karantenske kontrole kad džunke uđu u hongkonške vode, Murphy? - upita Martello. - Teoretski bi svaki brod morao stati i proći kontrolu, sir. - A u praksi, Murphy? - Džunke su zakon za sebe, sir. Formalno, kineskim je džunkama zabranjeno ploviti između otoka Victoria i rta Kowloon, ah Britancima nije ni do kakvog sukoba s Kinom oko prava prolaza. Oprostite, sir. - Nema na čemu - reče uljudno Smiley, ne skidajući pogleda s karte. - Britanci smo i Britanci ćemo ostati. Njegov »Karla« izraz, zaključi Guillam: izraz što ga poprima kad gleda fotografiju. Zapinje mu za oko, iznenađuje ga i kao da je neko vrijeme proučava, kao da proučava obrise lica i nejasni, slijepi pogled. A tada svjetlo nestaje iz njegovih očiju, a katkada i nada, i osjećaš kako se uznemiren uvlači u sebe. - Murphy, niste li spomenuli navigacijska svjetla? - upita Smiley, okrećući glavu ali ne i oči od karte. - Jesam, sir. - Držim da će Nelsonova džunka imati tri svjetla - reče Smiley. - Dva zelena okomito na krmenom jarbolu i jedno crveno zdesna. - Da, sir. Martello je pokušavao privući Guillamovu pažnju, ali se Guillam nije obazirao na njegove pokušaje. - A možda i neće - upozori Smiley kao da mu je naknadno pala na pamet ta primisao. - Možda neće imati nikakva svjetla i jednostavno se koristiti signalima kad se približi obali. Murphy se ponovo primio posla. Novo poglavlje: sredstva veze. - Što se tiče veze, sir, mali broj džunki ima odašiljače, ali većina ima prijemnike. Nađe se tu i tamo kapetana koji kupuju jeftine vokitokije dometa oko jedne milje radi lakšeg kočarenja, ali oni se time bave tako dugo da nemaju mnogo potrebe da međusobno razgovaraju, rekao bih. A što se tiče orijentacije, vojnopomorska obavještajna služba kaže da je to prilična tajna. Imamo pouzdane informacije da se mnoge džunke koriste primitivnim kompasom, ručnim dubinomjerom, čak i običnom, zarđalom budilicom, za određivanje balkandownload.org BD4Y