Plemeniti Dak - John le Carre

ženskom, nosačem torbe; dva blijeda ratnika iz Obrane; dva bankara iz Financija, jedan od njih Velšanin Hammer. Oliver Lacon je bio sam, odijeljen od svih, kao da je on najmanje angažirana osoba. Pred svakim parom ruku stajala je Smileyjeva predstavka u ružičastocrvenoj mapi s oznakom »Strogo povjerljivo - samo za internu upotrebu«, nalik na spomen-program. »Samo za internu upotrebu« značilo je »pazi da Rođaci ne doznaju«. Smiley ju je sastavio, mamice otipkale, a sam je Guillam nadgledavao umnožavanje i ručno uvezivanje dvadeset i četiri primjerka. Njihove su rukotvorine ležale razbacane po dugom stolu, među čašama za vodu i pepeljarama. Podigavši primjerak pedalj iznad stola, Enderby ga pusti da pljesne na stol. - Jesu li ga svi pročitali? - upita. - Jesu. - Onda krenimo - reče Enderby i ogleda se duž stola zakrvavljenim, arogantnim očima. - Tko će početi? Oliver? Vi ste nas doveli ovamo. No, idemo. Guillamu nije promaklo da je Martindale, veliki bič Circusa i Circusovih djela, neobično obuzdan. Pokorno je gledao Enderbyja, a usta su mu se neveselo objesila. Lacon je u međuvremenu sebi pripremao obrambene položaje. - Htio bih najprije reći da me ovo iznenadilo kao i sve ostale - reče. - Ovo je zaista nizak udarac, George. Bilo bi korisno da smo se mogli malo pripremiti. Malo mi je neugodno, moram vam reći, što sam veza sa službom koja u posljednje vrijeme prilično reže sve veze. - Aha - javi se Wilbraham. Smiley je mandarinski šutio. Pretorius iz konkurencije se namrštio i potvrdno kimnuo. - Osim toga, pojavilo se u nezgodno vrijeme - doda zloslutno Lacon. - Hoću reći, teza, već sama vaša teza je… eto, značajna. Valja mnogo toga progutati. I suočiti se s mnogim problemima, George. Pošto je na taj način osigurao izlaz, Lacon se stao pretvarati kao da ispod kreveta ipak nema bombe. - Da pokušam rezimirati rezime. Smijem li? Bez okolišanja, George. Na istaknutog kineskog građanina Hong Konga sumnja se daje ruski špijun. To je srž, zar ne? - Poznato je da prima vrlo značajne ruske subvencije - ispravi ga Smiley, pogleda uprta u vlastite ruke. - Iz tajnog fonda namijenjenog financiranju agenata za uvlačenje u protivničke redove? balkandownload.org BD4Y

- Da. - Samo za njihovo financiranje? Nema li možda taj fond još kakvu namjenu? - Koliko je nama poznato, nema - odgovori Smiley istim lapidarnim tonom. - Kao na primjer propaganda, neslužbeno poticanje trgovine, provizije i tome slično? Ne? - Koliko je nama poznato, ne - ponovi Smiley. - Aha, ali koliko je njima poznato? - javi se Wilbraham sa začelja. - Ne bih rekao da im je previše toga bilo poznato u prošlosti. - Shvaćate li na što ciljam? - upita Lacon. - Htjeli bismo imati mnogo više potkrepljujućih dokaza - reče dama iz Kolonijalnog u crkveno-smeđoj haljini bodreći Smileyja smiješkom. - I mi bismo to htjeli - složi se blagim glasom Smiley. Jedna ih dvije glave se iznenađeno podigoše. - Upravo zato tražimo prava i dopuštenja, kako bismo potvrdili našu tezu. Lacon je ponovo preuzeo inicijativu. - Prihvatimo na trenutak vašu tezu. Tajni obavještajni fond, više- -manje kako vi kažete. Smiley jedva zamjetno kimne. - Ima li bilo kakvih znakova da on podriva Koloniju? - Nema. Lacon baci pogled na bilješke. Mora da se dobro pripremio, sine Guillamu. - Da h on možda, na primjer, zagovara povlačenje njihovih sterlinških rezervi iz Londona? Što bi povećalo naš deficit za još devet stotina milijuna funti? - Koliko mi je poznato, ne. - Ne govori nam da se maknemo s Otoka. Ne potiče nerede niti traži ujedinjenje s domovinom niti nam maše tim bijednim ugovorom pred nosom? - Ne, koliko nam je poznato. - Nije zapeo za jednakost. Ne zahtijeva stvarne sindikate, ih opće pravo glasa, ih minimalne nadnice, ili obavezno školovanje, ih rasnu jednakost, ili poseban parlament za Kineze umjesto onih njihovih krotkih skupština, kako li se već zovu? - Legco i Exco - prasne Wilbraham. -1 nisu krotke. - Ne, ništa od toga - reče Smiley. - Što onda radi? - prekine ih uzbuđeno Wilbraham. - Ništa. To je odgovor. Sve su to pogrešno shvatih. Jalova posla. - Osim toga, primite to naravno uz odgovarajuću dozu kritičnosti - nastavi Lacon kao da nije čuo upadicu - on se vjerojatno trudi - ih ne trudi - da obogati balkandownload.org BD4Y

Koloniju isto toliko koliko i svi drugi bogati i cijenjeni kineski biznismeni. Odlazi na večere guverneru, no pretpostavljam da mu ne vršlja po sefu. Zapravo, što se tiče javnosti, on je pomalo hongkonški prototip; jedan od upravitelja Jockey Cluba, potpomaže dobrotvorne akcije, stup integriranog društva, uspješan, milostiv, s bogatstvom Kreza i trgovačkim moralom kupleraja. - Trenutak samo, to je malo pretjerano! - prigovori Wilbraham. - Polako, Olivere. Ne zaboravite nova stambena naselja. Lacon se ni ovaj put nije obazirao na nj: - Prema tome, kad bi još samo imao Viktorijin križ, penziju vojnog invalida i titulu baroneta, teško da bi se našla nepodesnija osoba koju bi britanska tajna služba mogla šikanirati, ili ruska tajna služba vrbovati. - U mom svijetu nazivamo to dobrom fasadom - primijeti Smiley. - Touche, Oliver - zadovoljno izusti Enderby. - Ah, danas je sve fasada - turobno će Wilbraham, ah se time nije riješio Lacona. Prva runda za Smileyja, razdragano pomisli Guillam, sjetivši se odjednom one užasne večere u Ascotu, u Laconovoj kući. - Hammer? - najavi Enderby, pa je Smiley prepušten Financijama, ali ne na dugo. da ga izgrde na pasja kola zbog financijskih obračuna, ali nitko osim Financija, čini se, nije smatrao Smileyjev prekršaj relevantnim. - Nismo vam za to dali tajni privremeni fond - ustrajao je Hammer skandalizirajući se kao pravi Velšanin. - To su bila samo post- -mortem sredstva… - Dobro, dobro, Georgie je znači bio zločest - prekine ga napokon Enderby izbacujući ga iz igre. - Je li bacio novac u vjetar, ili dobio bezvrijedan rezultat? To je pitanje. Chris, da čujemo što kaže Imperij. Prozvan na taj način, Wilbraham iz Kolonijalnog je službeno preuzeo riječ, uz podršku svoje dame u crkveno-smeđoj haljini i crvenokosog pomoćnika, čije je mlado lice već poprimilo hrabar izraz da zaštiti svog učitelja. Wilbraham je bio jedan od onih ljudi koji nisu svjesni koliko im vremena treba za razmišljanje. - Da - započe nakon cijele vječnosti. - Da. Da, eto, htio bih se malo zadržati kod novaca, ako smijem, uglavnom kao Lacon, prije svega. - Već je bilo jasno da je predstavku smatrao napadom na svoj teritorij. - S obzirom na to da drugih podataka osim tih novaca nemamo - primijeti zajedljivo, vrativši se stranicu natrag u svojoj mapi. - Da. - Slijedio je još jedan beskrajni prekid. - Ovdje navodite daje novac isprva dolazio iz Pariza preko Vientianea. balkandownload.org BD4Y

- Pauza. - Zatim su Rusi promijenili sistem, da tako kažem, i novac se isplaćivao posve drugačijim kanalom. Hamburg - Beč - Hong Kong. Beskrajne zamršenosti, varke i tome slično - vjerovat ćemo vam na riječ, u redu? Isti iznos, druga kapa, da tako kažem. Tako je. A zašto su po vašem mišljenju to učinili, da tako kažem? Da tako kažem, registrirao je Guillam, koji je bio vrlo osjetljiv na podštapalice. - Razumna je praksa mijenjati šablonu od vremena do vremena - odgovori Smiley ponavljajući objašnjenje koje je već naveo u predstavci. - Profesionalna tehnika, Chris - ubaci Enderby, ponoseći se poznavanjem tajnog svijeta, a Martindale mu - još uvijek piano - dobaci pogled pun divljenja. Wilbraham se ponovo polako navio. - Moramo se ravnati po onome što Ko čini - izjavi Wilbraham smušenim žarom i prstima zaštropota po čohi na stolu. - Ne po onome što dobiva. To je moj argument. Na kraju krajeva, hoću reći, do vraga, to nije Koov novac, nije li tako? Pravno on nema veze s njim. - Tvrdnja je načas izazvala zbunjenu tišinu. - Druga strana, početak. Novac je sav na povjerljivom pologu. - Opće šuštanje kad su svi osim Smileyja i Guillama posegnuli za mapama. - Hoću reći, ne samo da ništa od tog novca nije potrošeno, što je već samo po sebi prilično čudno - na to ću se začas osvrnuti - već to nije Koov novac. Novac je na povjerljivom pologu, i kad se pojavi tražilac, tko god to bio ili bila, bit će to'novac tražioca. Do tada, to je novac povjerljivog pologa. Da tako kažem. Prema tome, hoću reći, u čemu je Koov prekršaj? U tome što je otvorio povjerljivi polog? Nema zakona protiv toga. To je svakodnevna stvar. Naročito u Hong Kongu. Korisnik računa - ah, eto, on bi mogao biti bilo gdje! U Moskvi, ili Timbuktuu ili… - Kao da se nije mogao sjetiti trećeg mjesta pa je ušutio, na nelagodnost svog riđeg pomoćnika, koji se namršteno zagledao u Guillama kao da ga hoće izazvati. - Pitanje je: što ima protiv Koa? Enderby je držao šibicu u ustima, valjajući je po prednjim zubima. Svjestan - možda - da je njegov suparnik loše iskoristio dobar argument - dok je njegova specijalnost bilo obično suprotno - izvadio ju je i stao promatrati vlažni kraj. - A kakva je to kvaka s otiscima palca, George? - upita, možda nastojeći srezati Wilbrahamov uspjeh. - Nalikuje mi na Phillipsa Oppenheima. Smileyjevi odgovori sadržavali su otprilike isto toliko emocija koliko i najava vremena na telefonu. - Primjena otisaka palčeva stara je bankarska praksa duž kineske obale. Datira još od dana opće nepismenosti. Mnogi kineski iseljenici radije se koriste britanskim nego kineskim bankama, a konstrukcija ovog računa nije uopće balkandownload.org BD4Y

neuobičajena. Korisnik nije imenovan već se identificira vizualnim sredstvom, na primjer polovicom novčanice ili, kao u ovom slučaju, otiskom lijevog palca jer se pretpostavlja da je manje istrošen radom od desnoga. Banke rijetko prave iz toga pitanje, pod uvjetom da osnivač povjerljivog pologa, tko god bio, osigura banku, odnosno opunomoćenog povjerenika, protiv slučajne ili pogrešne isplate. - Hvala - reče Enderby pa se iznova pozabavi šibicom. - Pretpostavljam da bi to mogao biti i otisak Koova palca, nije li tako? Tada bi to svakako bio njegov novac. Ako je on i povjerenik i korisnik, naravno da bi to bio njegov prokleti novac. Guillamu je pitanje skrenulo posve smiješnim, pogrešnim putem. - To je čista pretpostavka - javi se Wilbraham nakon uobičajene dvominutne šutnje. - Pretpostavimo da Ko pravi uslugu prijatelju. Samo pretpostavimo, načas. A taj prijatelj nešto mućka, ili posluje s Rusima preko nekoliko posrednika. Kinezi ljube zavjere. Puni su svih mogućih trikova, čak i oni najpošteniji. Ko se nimalo od njih ne razlikuje, u to sam uvjeren. Javljajući se prvi put, riđokosi mladić se odvaži na neposrednu podršku. - Predstavka se temelji na pogrešnom zaključku - izjavi bez uvijanja, obraćajući se isprva više Guillamu nego Smileyju. Maturantski puritanac, pomisli Guillam: smatra da od seksa čovjek omlitavi, a da je špijuniranje nemoralno. - Vi kažete da je Ko na ruskom platnom spisku. Mi kažemo da to nije dokazano. Mi kažemo da bi povjerljivi polog mogao biti ruski novac, ali da su Ko i polog dva zasebna entiteta. - U svom negodovanju otišao je predaleko. - Vi govorite o krivnji. Mi tvrdimo, međutim, da Ko nije ničim povrijedio hongkonške zakone i da bi trebalo da uživa sva prava podanika Kolonije. Nekoliko se glasova odjednom stuštilo na njega. Laconov je prevladao. - Nitko ne govori o krivnji - odbrusi on. - Nije uopće riječ ni o kakvoj krivnji. Govorimo o sigurnosti. Jedino o tome. o sigurnosti, i o poželjnosti ili nepoželjnosti istraživanja očite prijetnje. Kolega Velšanina Hammera iz Financija bio je tmurni Škot, a stil govora bio mu je isto toliko štur koliko i maturantov. - Osim toga, nitko se ne razbacuje mogućnošću kršenja Koovih kolonijalnih prava - prasne on. - On ih i nema. U hongkonškim zakonima nema ni jedne jedine odredbe koja bi guvernera sprečavala da otvara poštu mistera Koa, prisluškuje telefon mistera Koa, potakne njegovu sobaricu na krivo svjedočenje ili načička njegovu kuću tajnim mikrofonima od podruma do tavana. Ama baš ni jedne. A ima i drugih stvari koje guverner može poduzeti, ako mu je do njih. - O čemu bi se moglo razmisliti - javi se Enderby i dobaci pogled Smileyju. balkandownload.org BD4Y

- Circus nema lokalnih sredstava za takve komplicirane predstave koje bi ionako bile nesigurne s obzirom na okolnosti. - Bile bi skandalozne - reče nerazumno riđokosi mladić, a Enderbyjevo gurmansko oko, požutjelo od bezbrojnih »ručkova« ove vrste, kratko ga pogleda i zapamti za buduću obradu. I tako je prošao drugi, neodlučni okršaj. Natezah su se u istom tonu sve do pauze za kavu, bez pobjednika i bez leševa. Druga runda neodlučno, zaključi Guillam. Malodušno se pitao koliko će ih biti. - O čemu uopće melju? - upita tiho Smileyja, iskoristivši žamor. - Pričanjem neće rastjerati oblak. - Moraju ga smanjiti na svoj format - objasni Smiley nekritično. I to je bilo sve: čini se da je odabrao stav istočnjačke povučenosti, i Guillam nije uspio ništa više iz njega izvući, koliko god se trudio. Enderby je zatražio čiste pepeljare. Podsekretar iz Parlamenta je izjavio da bi se morali potruditi da ostvare nekakav napredak. - Zamislite samo koliko to stoji porezne obveznike, već i samo sjedenje ovdje - naglasio je ponosno. Do ručka je još ostalo dva sata. Enderby je započeo treću rundu sa škakljivim pitanjem: valja li ili ne obavijestiti hongkonšku vladu o obavještajnim podacima u vezi s Koom. Po Guillamovu mišljenju, to je bilo zlobno od njega, jer je stav Ministarstva kolonija u sjeni (kako je Enderby nazivao svoju priprostu subraću) i dalje bio da nema nikakve krize, a prema tome ni ničega o čemu bi valjalo obavještavati. Međutim, čestiti Wilbraham nije zapazio klopku pa je u nju upao i izjavio: - Naravno da bismo morali obavijestiti Hong Kong! Oni imaju vlastitu upravu. Drugo nam ne preostaje. - Olivere? - javi se Enderby mirom čovjeka koji u ruci drži dobre karte. Lacon podigne glavu, očigledno ljutit što ga prisiljavaju da se izjasni. - Olivere? - ponovi Enderby. - Gotovo bih odgovorio da je to Smileyjev slučaj i Wilbrahamova kolonija, i da bismo ih morah pustiti da se međusobno nagode - izjavi Lacon, držeći se energično postrance. Ostao je, dakle, Smiley: - Ah, eto, kad bi to bio guverner i nitko drugi, gotovo da ne bih mogao prigovoriti - reče. - To jest, ako smatrate da mu taj zadatak ne bi bio pretežak - doda sumnjičavo, a Guillam je zapazio kako se riđokosi iznova kostriješi za napad. - Zašto bi, zaboga, to guverneru bilo preteško? - upita Wilbraham, istinski zbunjen. - On je iskusan administrativac, snalažljiv pregovarač. Snašao bi se u balkandownload.org BD4Y

svemu. Zašto preteško? Ovaj put je Smiley napravio stanku. - Morao bi, naravno, sam šifrirati i dešifrirati telegrame - razmišljao je naglas, kao da je to zaboravio pa tek sada navodi sve implikacije. - Naravno, ne bi smio odavati tajnu svom osoblju. Bila bi to prevelika odgovornost za bilo koga. Osobne knjige za šifriranje - njih mu nedvojbeno možemo osigurati. Pomoći mu da obnovi znanje iz šifriranja, po potrebi. Zatim je tu, pretpostavljam, problem da bi se guverner nehotice mogao naći u položaju provokatora ako i dalje bude primao Koa po društvenoj liniji - što očigledno mora činiti. Da li bi mu to smetalo? Možda ne bi. Nekima je to posve prirodno. - Dobacio je pogled Enderbyju. Wilbraham je već protestirao. - Ali, zaboga, čovječe - ako je Ko ruski špijun, iako mi kažemo da nije - ako ga guverner pozove na večeru i, posve prirodno, u povjerenju izlane nekakvu sitnu tajnu - eto, to je baš unfer, do vraga! Moglo bi mu uništiti karijeru. Da ne govorimo o posljedicama za Koloniju! Mora mu se reći! Smiley je izgledao pospaniji nego ikada. - Naravno, ako je sklon indiskreciji - promrmlja ponizno - moglo bi se možda ipak reći da on nije pogodna osoba za takve informacije. U ledenoj tišini Enderby ponovo lijeno izvadi šibicu iz usta. - Bilo bi vraški veselo, ha, Chris - dovikne vedro Wilbrahamu niz stol - kad bi se Peking jednog jutra probudio i doznao radosnu vijest kako guverner Hong Konga, predstavnik Kraljice i što li još, zapovjednik oružanih snaga i tako dalje, pazi na to da jednom mjesečno poziva na večeru glavnog moskovskog špijuna. I daje mu medalju za njegov trud. Što je uopće i dobio do sada? Nije valjda postao »Sir«? - OBE - javi se netko sotto voće. - Jadnik. No, napreduje, vjerojatno. Uspet će se, kao i svi mi. Enderby se inače već okitio »Sirom«, ali je Wilbraham zapeo na dnu zbog sve veće nestašice kolonija. - Nema dokaza - uporno reče Wilbraham i položi dlakavu ruku na mapu nemoguće boje pred sobom. Uslijedila je opća gužva, intermezzo za Guillamove uši, u kojoj je prešutnim sporazumom manje važnim sudionicima bilo dopušteno da ubacuju beznačajna pitanja kako bi im se ime spomenulo u zapisniku. Velšanin Hammer je htio utvrditi, ovdje i sada, što će se dogoditi s tajnim fondom moskovskog Centra, konkretno s pola milijuna dolara, ako bilo kojim slučajem padne u britanske ruke. Upozorio ih je da uopće ne dolazi u pitanje njihovo buduće korištenje od balkandownload.org BD4Y

strane Circusa. Financije bi jedine polagaie pravo na taj novac. Htio je znati je li to jasno. Jasno je, odgovorio mu je Smiley. Guillam je počeo raspoznavati jaz. Bilo je onih koji su pretpostavljali, iako nevoljko, da je istraga fait accompli, kao i onih koji su se i dalje kao zaštitnica borili protiv nje. Na svoje iznenađenje opazio je da se Hammer, čini se, pomirio s istragom. Niz pitanja o »legalnim« i »ilegalnim« agenturama, iako dosadnih, poslužio je da dublje usadi strah od crvene opasnosti. Luff - parlamentarne - htio je znati razliku. Smiley mu je strpljivo izišao u susret. »Legalni« ih »službeni« agent, objasnio mu je, bio je obavještajac koji je djelovao pod službenom ih poluslužbenom zaštitom. Otkako je hongkonška vlada, popuštajući osjetljivosti Pekinga u odnosu na Rusiju, smatrala shodnim da protjera sve moguće sovjetske predstavnike iz Kolonije - ambasadu, konzulat, TASS, Radio Moskvu, Novosti, Aeroflot, Inturist i ostale fiktivne zastave pod kojima tradicionalno plove »legalci« - bilo je očito da se bilo kakva sovjetska aktivnost u Koloniji morala odvijati ilegalnim ili neslužbenim putevima. Upravo je ta pretpostavka dovela napore Circusovih istraživača do otkrića novog novčanog kanala, dodao je, izbjegavajući Circusov izraz »zlatna žila«. - Aha, dakle mi smo Ruse prisilili na to - izjavi Luff zadovoljno. - Možemo samo sebi zahvaliti. Gnjavimo Ruse, oni uzvraćaju. No, zar to nekoga iznenađuje? Ovdje lješavamo kašu koju je skuhala prošla vlada. Ne naša, ni u kojem slučaju. Samo izazivajte Ruse, dobit ćete što ste zaslužili. Naravno. Samo žanjemo oluju, kao i obično. - Što su Rusi imah u Hong Kongu prije ovoga? - javi se nekakav pametni anonimni mladić iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Kolonijalci su odjednom oživjeli. Wilbraham je počeo grozničavo listati po nekoj mapi ah je, zapazivši da se njegov riđokosi pomoćnik jedva suspreže, promrmljao: - Hoćete h vi onda na to odgovoriti, Johne? Dobro - i zavali se na naslon, okrutna izraza na licu. Dama u smeđem se sjetno smiješila iskidanoj čohi, kao da se sjeća dana kad je bila čitava. A maturant je krenuo u drugi katastrofalni napad: - Smatramo da su u ovom pogledu presedani vrlo poučni - započe on agresivno. - Prijašnji pokušaji moskovskog Centra da stekne uporište u Koloniji bili su svi bez iznimke bezuspješni i potpuno beznačajni. - Odverglao je niz dosadnih primjera. Prije pet godina, počeo je, iz Pariza je doletio lažni ruski arhimandrit i balkandownload.org BD4Y

pokušao uspostaviti vezu s ruskom zajednicom u Hong Kongu: - Taj je gospodin pokušao prisiliti nekog postarijeg vlasnika restorana da radi za moskovski Centar i bio je odmah uhapšen. U novije vrijeme bilo je slučajeva s posadama ruskih teretnih brodova koji bi u Hong Kong uplovili radi remonta. Nespretno su pokušavah vrbovati lučke i brodogradilišne radnike koje su smatrah ljevičarski orijentiranima. Uhapsili su ih, preslušah, ismijali ih u štampi i propisno internirali na njihove brodove dok su bili u luci. - Naveo je još nekoliko sladunjavih primjera i svi su postali pospani čekajući posljednji krug: - Svaki put naš je pristup bio potpuno isti. Čim ih uhvatimo, krivci se odmah izlažu javnosti. Fotografije za štampu? Koliko hoćete, gospodo. Televizija? Namjestite kamere. Rezultat? Peking nas milo tapša po ramenu zbog obuzdavanja sovjetskog imperijalističkog ekspanzionizma. - Izvan sebe od uzbuđenja, smogao je hrabrosti da se obrati neposredno Smileyju. - Prema tome, kao što vidite, iskreno govoreći, uopće ne uzimamo u obzir vaše mreže ilegalaca. Legalne, ilegalne, službene ili ne: naše je gledište da Circus samo izmišlja i moljaka kako bi se vratio u igru! Guillam otvori usta da primjereno prekori mladića, pa ih opet zatvori osjetivši upozoravajući dodir na laktu. Dugo su svi šutjeli. Wilbraham se činio smetenijim od svih ostalih. - Ovo mi prije nalikuje na dim, Chris - javi se oporo Enderby. - Na što cilja? - uzrujano se raspitivao Wilbraham. - Samo odgovaram na poantu koju nam je u vaše ime dao vaš mladi nasilnik, Chris. Dim. Varka. Rusi mašu sabljama tamo gdje ih možete motriti, a dok su vam glave okrenute u pogrešnom smjeru, obavljaju svoj prljavi posao s druge strane Otoka. Na primjer, brat Ko. Točno, George? - Pa, to je i naše gledište, da - prizna Smiley. - Osim toga, mishm da bih vas morao podsjetiti i na to - zapravo, to piše i u predstavci - da je Haydon uvijek uporno tvrdio kako Rusi ne vode nikakvu aktivnost u Hong Kongu. - Ručak - objavi Martindale bez posebnog optimizma. Pojeli su ga kat više, sumorno, iz plastičnih plitica dostavljenih kombijem iz restorana. Pregrade su bile preniske i Guillamu se krema od jaja slijevala u meso. Pošto su se tako okrijepili, Smiley je iskoristio tromost koja ih je obuzela poslije ručka da pobudi ono što je Lacon nazvao faktorom panike. Točnije rečeno, pokušao je prisutnima logički prikazati značaj sovjetske prisutnosti u Hong Kongu iako, kako se sam izrazio, Ko nije predstavljao primjer te prisutnosti. Naveo je kako Hong Kongom, kao najvećom lukom kontinentalne Kine, prolazi četrdeset posto njene vanjske trgovine. balkandownload.org BD4Y

Kako svaki peti stanovnik Hong Konga, prema procjenama, svake godine legalno putuje u Kinu; iako je prosjek nedvojbeno bio veći jer su mnogi putovali više puta. Kako Crvena Kina drži u Hong Kongu, sub rosa ah uz potpuno toleriranje vlasti, ekipe prvorazrednih pregovarača, ekonomista i tehničkih stručnjaka koji paze na pekinške interese u trgovini, brodarstvu i razvoju; i kako svaki od njih predstavlja prirodni obavještajni cilj za »zavođenje ili druge oblike tajnog uvjeravanja«, kako se izrazio. Kako hongkonški ribarski brodovi i džunke imaju dvojnu registraciju - u Hong Kongu i duž kineske obale - pa slobodno ulaze u kineske vode i izlaze iz njih… Enderby ga prekine otegnutim, korisnim pitanjem: - A Ko je vlasnik flote džunki. Niste li spomenuh da je on jedan od posljednjih junaka na tom polju? - Da, tako je. - Ali nikada sam ne posjećuje domovinu? - Ne, nikada. Njegov pomoćnik, da, ah ne Ko, koliko nam je poznato. - Pomoćnik? - Nekakav upravnik, menedžer, zove se_ Tiu. Zajedno su već dvadeset godina. Duže. Isto porijeklo: Hakka, Sangaj i tako dalje. Tiu je nominalni vlasnik nekoliko Koovih kompanija. - I Tui redovno posjećuje domovinu? - Najmanje jedanput godišnje. - I što posjećuje? - Kanton, Peking, Šangaj… prema evidenciji. No evidencija ne mora biti potpuna. - Ali Ko ostaje kod kuće. Čudno. Budući da nije bilo daljnjih pitanja ih primjedbi s tim u vezi, Smiley nastavi sa svojim prikazom draži Hong Konga kao špijunske baze. Hong Kong je jedinstven, izjavio je jednostavno. Nema mjesta na svijetu koje bi nudilo deseti dio mogućnosti za stjecanje uporišta u Kini. - Mogućnosti! - ponovi Wilbraham poput jeke. - Prije bih rekao iskušenja. Smiley slegne ramenima. - Iskušenja, ako hoćete - složi se. - A sovjetska tajna služba nije poznata po tome da bi im se oduprla. - Dok su se neki od upućenih smijali, nastavio je iznositi što je bilo poznato o dotadašnjim pokušajima Centra protiv Kine u cjelini: bio je to rezime zajedničkih napora Connie i di Salisa. Opisao je što je Centar poduzimao napadajući sa sjevera, općim vrbovanjem i infiltracijom »ruskih« Kineza. balkandownload.org BD4Y

Neuspješno, reče. Opisao je golemu mrežu stanica za prisluškivanje duž cijele kinesko-sovjetske granice, duge četiri i po tisuće milja: neproduktivnu, reče, jer su podaci bili vojne, a opasnost političke naravi. Potanko je iznio glasine o sovjetskim pokušajima zbližavanja s Tajvanom, prijedlozima o zajedničkoj borbi protiv kineske opasnosti putem združenih operacija i diobe profita: odbačeno, reče, i vjerojatno isplanirano da se napakosti Pekingu i ozlojedi ga, i stoga neprihvatljivo bez provjeravanja. Naveo je primjere ruskih lovaca na talente među kineskim iseljenicima u Londonu, Amsterdamu, Vancouveru i San Franciscu; dotakao se zabašurenih prijedloga Centra Rođacima, prije nekoliko godina, u vezi s osnivanjem »obavještajnog pula« koji bi stajao na raspolaganju zajedničkim neprijateljima Kine. Besplodno, reče. Rođaci su odbili igru. Napokon, spomenuo je dugi niz nasilnih operacija obrađivanja i podmićivanja koje je Centar poduzimao protiv pekinških službenih predstavnika u inozemstvu: rezultat neodređen, reče. Pošto je sve to obavio, naslonio se i iznova konstatirao tezu koja je stvarala tolike teškoće. - Prije ili kasnije - ponovi - moskovski Centar mora doći u Hong Kong. A to ih je iznova vratilo na Koa, i na Roddyja Martindalea koji je, pod Enderbyjevim orlovskim okom, krenuo u slijedeći stvarni juriš. - U redu, čemu onda taj novac služi, po vašem mišljenju, George? Hoću reći, čuli smo čemu sve ne služi i čuli da ga nitko ne troši. Ah, zaboga, nismo otišli ništa dalje? Čini mi se da ništa ne znamo. Vratimo se na isto staro pitanje: kako se taj novac zarađuje, kako se troši, što da učinimo? - To su tri pitanja - okrutno primijeti Enderby ispod glasa. - Upravo zato što ne znamo - reče ukočeno Smiley - tražimo dopuštenje da to doznamo. - Je li pola milijuna mnogo? - javi se netko iz Financija. - Po mom iskustvu, bez presedana - odgovori Smiley. - Moskovski Centar - poslušno je izbjegao reći Karla - nije nikada rado kupovao odanost. Prema tome, nečuveno je da bi je kupovah u ovakvom razmjeru. - Ali čiju odanost kupuju? - potuži se netko. Martindale je kao gladijator krenuo ponovo u juriš: - Niste nam sve rekli, George. Znam da niste. Nešto naslućujete, naravno. Recite nam što. Nemojte biti tako suzđržljivi. - Tako je, ne biste li nam mogli malo pokazati karte? - javi se i Lacon, podjednako tugaljivo. - Uvjeren sam da neke činjenice možete iznijeti - moljakao je Hammer. balkandownload.org BD4Y

Unatoč ovom trokrakom napadu Smiley još nije popuštao. Faktor panike se napokon isplatio. Sam ga je Smiley aktivirao. Poput uplašenih pacijenata moljakali su ga za dijagnozu. A Smiley je nije htio dati, govoreći da nema podataka. - Zaista, mogu vam samo navesti činjenice onakve kakve jesu. Bilo bi beskorisno da se u ovom trenutku naglas upuštam u nagađanja. Prvi put otkako je počeo sastanak, dama u smeđem iz Kolonijalnog otvori usta i postavi pitanje. Glas joj je bio melodiozan i inteligentan. - A u vezi s presedanima, gospodine Smiley? - Smiley čudno nakrene glavu, kao da se klanja. — Je li i prije bilo slučajeva da su Rusi isplaćivali tajne fondove nekom trećem licu? U drugim rajonima, na primjer? Smiley nije odmah odgovorio. Budući da je sjedio ni pedalj do njega, Guillam bi se mogao zakleti da je osjetio iznenadnu napetost, kao da je njegovim susjedom odjednom prostrujala nekakva energija. No kad je bacio pogled na Smileyjev ravnodušni profil, ugledao je na licu svog gospodara samo još izrazitiju pospanost, a umorni su mu se kapci još malo spustili. - Bilo je nekoliko slučajeva alimentacije, kako je mi zovemo prizna Smiley napokon. - Alimentacije, gospodine Smiley? - ponovi dama iz Kolonijalnog, a njen riđokosi sudrug se još više namršti kao da ne odobrava ni razvod. Smiley se krajnje oprezno upustio u objašnjenje. - Očito, ima agenata koji djeluju u neprijateljskim zemljama - neprijateljskim sa sovjetskog gledišta - koji zbog konspiracije ne mogu trošiti plaću dok su na terenu. - Dama u smeđem diskretno kimne u znak razumijevanja. - U takvim slučajevima, uobičajena je praksa da se novac pohrani u banci, u Moskvi, i stavi na raspolaganje agentu kad ga on može slobodno trošiti. Ili njegovoj obitelji ako… - Ako ga čope - dovrši s uživanjem Martindale. - Ali Hong Kong nije Moskva - podsjeti ga sa smiješkom dama iz Kolonijalnog. Smiley je polako vagao odgovore. - U rijetkim slučajevima, kad je stimulacija novac, a agentu se možda nakon obavljenog zadatka ne vraća u Rusiju, poznato je da je moskovski Centar, iako tek pod prinudom, sklapao slične aranžmane u Švicarskoj, recimo. - Ali ne u Hong Kongu? - ustrajala je. - Ne, to ne. Nezamislivo je, osim toga, prema dosadašnjem iskustvu, da bi Moskvi palo na pamet da isplati toliku alimentaciju. Prvo i prvo, to bi moglo potaći agenta da pokupi novac i zaboravi teren. Nasmijali su se, ali kad je smijeh zamro, dama u smeđem je već spremila balkandownload.org BD4Y

slijedeće pitanje. - No, isplate su počele skromno - inzistirala je svojim ugodnim glasom. - Poticaj je tek razmjerno novijeg datuma? - Točno - reče Smiley. I te kako točno, do vraga, pomisli Guillam koji se počeo uznemirivati. - Gospodine Smiley, kad bi im podaci biti dovoljno vrijedni, mislite li da bi Rusi bili spremni zatomiti svoje prigovore i isplatiti toliku cijenu? Na kraju krajeva, novac je u apsolutnom smislu potpuno beznačajan u usporedbi s vrijednosti značajnih obavještajnih podataka. Smiley je jednostavno zastao. Nije se micao. I dalje ju je uljudno gledao, čak se uspio i nasmiješiti, ali bilo je očigledno da je završio s nagađanjima. Napokon je Enderby svojim blaziranim, otegnutim glasom prekinuo pitanja. - Slušajte, djeco, teoretizirat ćemo cijeli dan ako ne pripazimo - uzvikne pogledavši na sat. - Chris, hoćemo li pozvati Amerikance? Ako nećemo reći guverneru, kakav je naš stav prema našim vrlim saveznicima? Zvono je spasilo Georgea, pomisli Guillam. Na spomen Rođaka Wilbraham je uletio u diskusiju poput razdra- ženog bika. Guillamu se činilo da je Wilbraham nazreo pitanje i odlučio da ga presiječe u zametku. - Veto, na žalost - prasne, bez uobičajene stanke. - Apsolutno. Cijeli niz razloga. Prvo, demarkacija. Hong Kong je naše područje. Amerikanci tu nemaju što vršljati. Drugo, Ko je britanski podanik pa ima pravo na nekakvu zaštitu od nas. Vjerojatno je to staromodno. Iskreno govoreći, baš me i briga. Amerikanci bi otišli u ekstreme. Već smo to imah prilike vidjeti. Bog zna gdje bi im bio kraj. Treće: sitno pitanje protokola. - Rekao je to ironično. Apelirao je na nagone bivšeg ambasadora, pokušavajući potaknuti njegovo suosjećanje. - Samo malo pitanje, Enderby. Reći Amerikancima a ne reći guverneru - da sam ja guverner, stavljen u takav položaj, podnio bih ostavku. To je sve što mogu reći. I vi biste. Znam da biste. Kao i ja. - Pretpostavljajući da to doznate - ispravi ga Enderby. - Ne brinite. Doznao bih. Samo za početak, bilo bi ih po kući kao skakavaca, samo bi trčkarali okolo s mikrofonima. Surađivah smo s njima na jednom ili dva mjesta u Africi. Katastrofa. Potpuna. - Tresnuo je podlakticama po stolu, jednom preko druge, i bijesno u njih zurio. Žestoko brektanje, kao kad zapne vanbrodski motor, objavilo je trenutačni zastoj jednog od elektronskih uređaja za ometanje prisluškivanja. Zakrkljao je, došao opet k sebi i ponovo zujeći nestao izvan dosega sluha. - Svaka čast hrabrom čovjeku koji vas u tome pokuša prevariti, Chris - balkandownload.org BD4Y

promrmlja Enderby i nasmiješi se s divljenjem, prekinuvši time napetu tišinu. - Slažem se - prasne Lacon kao grom iz vedra neba. Znaju, zaključi Guillam. George im je rekao. Znaju da se nagodio s Martellom i znaju da to neće reći jer je odlučio da se pritaji. No, toga dana Guillamu ništa zapravo nije bilo jasno. Dok su se frakcije iz ministarstava financija i obrane oprezno složile u pogledu tog, bar se tako činilo, jasnog pitanja - »dalje od Amerikanaca« sam Smiley se tajnovito sustezao od bilo kakve suglasnosti. - Doduše, ostaje problem što učiniti s neobrađenim obavještajnim podacima - reče on. - Hoću reći, ako odlučite da moja služba ne smije nastaviti istraživati slučaj - dođa sumnjičavo izazvavši opću zbrku. Guillam s olakšanjem primijeti da je i Enderby podjednako zbunjen. - Kog li vraga želite time reći? - upita Enderby pridružujući se na trenutak hajci na Smileyja. - Ko ima financijskih interesa u cijeloj Jugoistočnoj Aziji - podsjeti ih Smiley. - Stranica broj jedan moje predstavke. - Užurbanost, šuštanje papirima. - Posjedujemo informacije, na primjer, da je on preko posrednika i fiktivnih vlasnika stvarni vlasnik povelikog broja svih mogućih poduzeća kao što je niz noćnih lokala u Sajgonu, avionska kompanija sa sjedištem u Vientianeu, dio tankerske flote u Tajlandu… a očito je da nekoliko takvih poduzeća ima i politički prizvuk koji zalazi duboko u američku sferu utjecaja. Naravno, morao bih od vas dobiti pismeno naređenje da se ne obazirem na naše obaveze prema postojećim bilateralnim sporazumima. - Samo nastavite - naredi Enderby i izvuče novu šibicu iz kutije ispred sebe. - Ah, mislim da sam poantu objasnio, hvala - reče Smiley mirno. - Vrlo je jednostavna, zapravo. Pretpostavljajući da ništa dalje ne poduzimamo, a kako mi je Lacon rekao, čini se vjerojatnim da će vaša odluka biti u tom smislu, što da učinim? Bacim podatke u smeće? Ih ih dostavim našim saveznicima prema postojećim aranžmanima o razmjeni? - Saveznicima? - uzvikne ogorčeno Wilbraham. - Saveznicima? Uperili ste nam pištolj u lice, čovječe! Smileyjev nepokolebljivi odgovor presenetio ih je još više zbog pasivnosti koja mu je prethodila. - Od ovog odbora dobio sam naređenje da pokrpam vezu s Amerikancima. Sami ste mi naredili, u ovlaštenjima koje ste mi dali, da učinim sve što je moguće u cilju poticanja uzajamnih odnosa, da oživim duh uzajamnog povjerenja koji je postojao prije… Haydona. »Da se vratimo za počasni stol«, rekli ste… - Gledao je neposredno u Enderbyja. balkandownload.org BD4Y

- Počasni stol - ponovi netko, posve novi glas. - Prije bih rekao žrtvenik. Već smo na njemu spalili Bliski istok i pola Afrike. Sve radi posebnih odnosa. Smiley kao da nije čuo te riječi. Ponovo je poprimio raniji stav turobnog skanjivanja. Ponekad, govorilo je njegovo tužno lice, jednostavno nije mogao izdržati teret svog položaja. Skupom je opet ovladao duh mrzovoljnosti, kakav obično obuzima ljude poslije jela. Netko se potužio na dim od duhana. Pozvali su kurira. - Što je bogamu s uređajima za izvlačenje dima? - upita Enderby ljutito. - Gušimo se. - Nema rezervnih dijelova - odgovori kurir. - Zatražili smo ih prije mjesec dana, sir. Prije Božića, sir, bit će tome gotovo godina dana. A što možemo protiv zakašnjenja, sir? - Dragi bože - reče Enderby. Zatražili su čaj. Donijeli su im ga u papirnatim čašama iz kojih je curilo na čohu. Guillam se posvetio razmišljanjima o neusporedivom tijelu Molly Meakin. Bilo je skoro četiri sata kad je Lacon prezirno izjahao pred okupljene armije i pozvao Smileyja da navede »točno što zahtijevate u paktičnom smislu, George. Iznesimo sve na stol i pokušajmo doći do nekakvog odgovora«. Oduševljenje bi bilo fatalno. Čini se da je Smiley to shvatio. - Prvo, trebamo prava i dozvole za operiranje u Jugoistočnoj Aziji - neslužbeno. Tako da nas se guverner može odreći - dobacio je letimičan pogled podsekretaru iz Parlamenta - kao i naši ovdašnji gospodari. Drugo, isto to za neka domaća istraživanja. Glave se naglo podigoše. Ministarstvo unutrašnjih se odmah počelo meškoljiti. Zašto? Tko? Kako? Kakva istraživanja? Ako je riječ o domaćim pitanjima, za to je zadužena konkurencija. Pretorius iz Službe sigurno se već sav uspjenio. - Ko je studirao pravo u Londonu - ustrajao je Smiley. - Ima ovdje veza, društvenih i poslovnih. Naravno, morah bismo ih istražiti. - Pogledao je Pretoriusa. - Pokazali bismo konkurenciji sve naše nalaze - obeća, a zatim nastavi licitirati. - Što se novaca tiče, u mojoj predstavci izložene su sa svim pojedinostima sve naše neposredne potrebe, kao i dodatni troškovnici za nepredviđene slučajeve. I, na kraju, tražimo dozvolu, na lokalnom nivou kao i na nivou Whitehalla, da ponovo otvorimo našu hongkon- šku agenturu kao isturenu operativnu bazu. Zaprepaštena tišina dočekala je posljednju stavku, dopunjena Guillamovim balkandownload.org BD4Y

iznenađenjem. Nikada, tokom pripremnih razgovora u Circusu, ih s Laconom, nitko nije - čak ni sam Smiley koliko je Guillamu bilo poznato - ni jednom riječi spomenuo pitanje ponovnog otvaranja High Havena ili osnivanja njegova nasljednika. Prostorijom se ponovo razlijegao žamor. - U protivnom slučaju - završi Smiley ne obazirući se na proteste - ako ne možemo dobiti agenturu, zahtijevamo barem bjanko odobrenje za »neslužbene« agente u Koloniji. Bez obavještavanja lokalnih vlasti, ah s odobrenjem i zaštitom Londona. Eventualne postojeće izvore treba retrospektivno proglasiti zakonitim. Pismeno - zaključi, dobaci oštar pogled Laconu i ustane. Smiley i Guillam ponovo sumorno zauzeše mjesto u čekaonici, na istoj žučkastoružičastoj klupi gdje su i počeli, bok uz bok, poput putnika što putuju u istom smjeru. - Zašto? - promrmlja Guillam jednom, ali toga dana postavljanje pitanja Georgeu Smileyju nije bilo samo znak netaktičnosti: bila je to razbibriga koju je izričito zabranjivao natpis s upozorenjem što je visio na zidu iznad njihovih glava. Kako se samo mogao tako glupo zaletjeti, očajno je razmišljao Guillam. Uprskao si ga, zaključi. Jadna stara budala: ipak te vrijeme pregazilo. Jedna jedina operacija koja nas je mogla vratiti u igru. Požuda, ništa drugo. Požuda starog špijuna kojemu se žuri. Neću ga ostaviti, odluči Guillam. Ostat ću s njim iako brod tone. Osnovat ćemo zajedno farmu peradi. Molly može voditi knjigovodstvo, a Ann se valjati po sijenu s radnicima. - Kako se osjećate? - upita. - Nije uopće riječ o osjećaju - odvrati Smiley. Hvala lijepa, pomisli Guillam. Minute su se gomilale, njih dvadeset. Smiley se nije ni pomaknuo. Brada mu je pala na prsa, oči se sklopile, kao da moh. - Možda biste se trebali jedne večeri malo razonoditi - reče Guillam. Smiley se samo namršti. Pojavio se kurir, pozivajući ih da se vrate. Lacon je sada bio za čelom stola, držeći se poput nadglednika. Enderby je sjedio dvije stolice podalje i mrmljajući razgovarao s Velšaninom Hammerom. Pretorius je mrko gledao, nalik na olujni oblak, a njegova bezimena dama naškubila je usne kao da nekome nesvjesno šalje poljubac neodobravanja. Lacon je zašuštao papirima da ih smiri i poput pedantnog suca stao čitati detaljne zaključke odbora prije no što će pročitati osudu. Ministarstvo financija je zapisnički ozbiljno protestiralo zbog zloupotrebe Smileyjeva režijskog fonda. Smiley također mora imati na umu činjenicu da svaki zahtjev za prava i dozvole u tuzemstvu mora srediti sa balkandownload.org BD4Y

Službom sigurnosti, unaprijed, a ne »izići s njime naprečac, kao sa zecom iz šešira, usred službenog sastanka odbora«. Ponovno otvaranje hongkonške agenture nije ni u kojem slučaju dolazilo u obzir. Takav je korak bio nemoguć, već i zbog samog vremena. To je zaista sramotan prijedlog, natuknuo je neizravno. Zbog principijelnih razloga, bile bi potrebne konzultacije na najvišoj razini, a budući da se Smiley već izjasnio protiv izvještavanja guvernera o nalazima - sitno Laconovo podilaženje prisutnom Wilbrahamu - bilo bi vrlo teško opravdati ponovno osnivanje agenture u predvidivoj budućnosti, naročito s obzirom na nesretni publicitet u vezi s evakuacijom High Havena. - Moram izjaviti da prihvaćam takvo gledište krajnje nerado - reče Smiley svečano. Za boga miloga, pomisli Guillam. poginimo barem boreći se! - Prihvatite ga kako hoćete - javi se Enderby, a Guillam bi se mogao zakleti da je u očima i Enderbyja i Velšanina Hammera zapazio pobjedonosni sjaj. Svinje, zaključi jednostavno. Za vas nema besplatne peradi. U mislima se već opraštao od cijelog čopora. - Sve ostalo - reče Lacon, spusti list i podigne slijedeći - uz izvjesna ograničenja i jamstva u pogledu poželjnosti, novaca i trajanja dopuštenja, odobrava se. Park je bio prazan. Beznačajni slučajni posjetioci prepustili su teren profesionalcima. Nekoliko je ljubavnih parova ležalo na vlažnoj travi poput vojnika nakon bitke. Nekoliko je plamenaca drijemalo. Dok je Guillam euforično gazio za Smileyjem, Roddy Martindale mu je pjevao hvalospjeve o Smileyju: - Mishm da je George jednostavno divan. Neuništiv. A kako samo vlada svojim područjem rada. Obožavam tu osobinu. To mi je najmilija ljudska osobina. George je ima na vagone. Čovjek drugačije gleda na to kad ga premjeste. Počne shvaćati pravi razmjer, priznajem. Vaš je otac bio arabist, ako se ne varam? - Da - reče Guillam, misleći ponovo na Molly, pitajući se ne bi li je još stigao pozvati na večeru. - A uz to Almanach de Gotha. Kažite mi, je li bio stručnjak za stari ih novi vijek? Guillam je već zaustio posve prostački odgovor, a tada u posljednjem trenutku shvati da se Martindale raspituje samo za znanstvene sklonosti njegova oca, ništa osjetljivije. - Ah… za stari vijek… svakako stari - odgovori. - Bio bi čeprkao do Adama i Eve da je mogao. balkandownload.org BD4Y

- Dođite jednom k meni na večeru. - Hvala. - Utvrdit ćemo datum. Tko je zabavan, za promjenu? Tko vam je simpatičan? Ispred sebe čuli su kako vlažnim zrakom lebdi Enderbyjev afektirani glas i aplaudira Smileyjevoj pobjedi. - Zgodan sastančić. Mnogo je postignuto. Ništa propušteno. Zgodno odigrana partija. Ako upecate ovu ribu, lako ćete moći dalje nadograđivati, rekao bih. A Rođaci će surađivati, ne? - derao se kao da su još u »sigurnoj« sobi. - Jeste li im ispitah puls? Nadam se da će vam mirno nositi lopte i neće ometati meč? Bit će napeto, rekao bih, no pretpostavljam da ste dorasli takvim situacijama. Kažite Martellu da oprezno gazi, ako uopće znade što je oprez, jer ćemo se inače začas naći u gužvi s kolonijalcima. Šteta za starog Wilbrahama. Bio bi prilično dobro vodio Indiju. A iza njih, gotovo skriven drvećem, mah Velšanin Hammer je energično gestikulirao Laconu, koji se sagnuo da ga bolje čuje. I zgodna mala zavjera, pomisli Guillam. Bacio je pogled iza sebe i iznenadio se ugledavši Fawna, bebisitera, kako žuri za njima. Isprva se činilo kao da je vrlo, vrlo daleko. Pramenovi magle posvema su mu skrivali noge. Samo se gornji dio njegova tijela nazirao iznad mora. Odjednom, bio je mnogo bliže, i Guillam začu njegovo poznato, tugaljivo revanje, »sir, sir«, dok je pokušavao privući Smileyjevu pažnju. Guillam požuri do njega da izbjegne Martindaleovu uhu. - Sto je, do vraga? Zašto tako reveš? - Pronašli su neku djevojku! Miss Sachs, sir, poslala me posebno da mu kažem. - Oči su mu pomalo suludo sjale. - »Kaži šefu da su pronašli djevojku«. To je rekla, osobno za šefa. - Hoćeš reći da te poslala ovamo? - Osobno za šefa, hitno - Fawn je izbjegavao odgovor. - Pitao sam te »je li te poslala ovamo«? - pjenio se Guillam. - Odgovor, »ne, sir, nije«. Što ti pada na pamet, usrani teatralni pederčiću, da trčiš po Londonu u gimnastičkim papučama? Poludio si! - Zgrabio je zgužvanu cedulju Fawnu iz ruke i letimično je pročitao. - Nije čak ni isto ime. Bezvezna histerična glupost. Vrati se u svoju kućicu, jesi li čuo? Šef će se ovime pozabaviti kad se vrati. I da se nisi usudio ponovo ovako uzbuđivati duhove! - Tko lije zaboga on? - upita Martindale, bez daha od uzbuđenja, kad se Guillam vratio. - Zgodnog li malog stvorenja! Jesu li svi špijuni tako zgodni? balkandownload.org BD4Y

Doima se tako venecijanski. Javit ću se odmah kao dobrovoljac. Iste su se večeri skupili u sobi za sastanke, na brzinu i improvizirano, čemu nimalo nije pridonijela euforija - alkoholna, u Conninu slučaju izazvana Smileyjevim trijumfom na sastanku koordinacione grupe. Nakon susprezanja i napetosti proteklih mjeseci nitko više nije mogao obuzdati Connie! Djevojka! Djevojka je bila ključ! Connie je zbacila sve intelektualne okove. Pošaljite Tobyja Esterhasea u Hong Kong, pronađite gdje stanuje, fotografirajte je, pratite je, pretražite joj sobu! Dovedite Sama Collinsa, odmah! Di Sahs se meškoljio, smijuljio, odbijao dimove iz lule i trzao nogama, ali te večeri Connie ga je potpuno opčinila. Čak je jednom spomenuo »prirodnu liniju suštine pitanja« što je, još jednom, značilo misterioznu djevojku. Nikakvo čudo, stoga, što se mah Fawn zarazio njihovom gorljivošću. Guillam se gotovo postidio svog ispada u parku. Doista, da nije bilo Smileyja i Guillama koji su se pobrinuli da smire duhove, ta bi večer lako bila mogla uroditi činom kolektivne ludosti, a bog zna kamo bi ih ona odvela. U tajnom svijetu ima mnogo primjera razboritih ljudi koje na ovakav način obuzme nerazboritost, no Guillam je tada prvi put vidio bolest na djelu. Bilo je stoga već deset sati ih više kad su sastavih instrukcije za starog Crawa, i pola jedanaest kad je Guillam mutna pogleda naletio na Molly Meakin na svom putu do dizala. Kao posljedica te sretne slučajnosti - ako ju Molly nije planirala, što Guillam nikada nije doznao - u životu Petera Guillama upalio se kriješ koji je otada žestoko plamtio. Molly je uobičajenom popustljivošću pristala da je odveze kući, iako je stanovala u Highgateu, podosta milja izvan njegova puta, i kad su stigli do njena praga, pozvala ga je kao i obično da na brzinu popije šalicu kave. Očekujući poznate frustracije - »ne-Peter-molimte- - Peter-dragi-žao-mi-je« - Guillam je zamalo odbio, a tada ga je nešto u njenu oku - nekakva mirna odlučnost, bar se njemu tako činilo - navelo da se predomisli. Pošto je ušao u stan, zaključala je vrata i navukla lanac. Zatim ga je čedno odvela u spavaću sobu, gdje ga je zapanjila radosnom i istančanom putenošću. balkandownload.org BD4Y

U Crawov Mali Brod Hong Kongu, nedjeljne večeri, četrdeset sati kasnije, Craw je oprezno stupao uličicom. Sumrak se rano spustio s maglom, ali kuće su bile previše nagurane jedna do druge da bi pripustile maglu, i ona je visila nekoliko katova više, s rubljem i žicama, pijuckajući vruće zagađene kapi po narančama na kioscima i raznoseći njihov miris, kuckajući po obodu Crawova slamnatog šešira. Ovdje je bio u Kini, pri morskoj razini, Kini koju je najviše volio, a Kina se budila za festival noći: pjevala, trubila, zavijala, udarala o gong, cjenkala se, kuhala, svirala prodorne melodije na dvadeset razhčitih instrumenata: ili nepomično promatrala, iz veža, kako se elegantni Strani Ðavo pažljivo provlači kroz njih. Craw je sve to volio, ah najnježnije je volio svoje male brodove, kako Kinezi nazivaju svoje tajne šaptače, a među njima je miss Phoebe Wayfarer, koju se upravo spremao posjetiti, bila skroman ali klasičan primjer.For st er i ba lkan dow nload Udahnuo je, uživajući u poznatim zadovoljstvima. Istok ga nikada nije ostavio na cjedilu. - Koloniziramo ih, vaše milosti, kvarimo ih, eksploatiramo ih. pljačkamo im gradove, ne obaziremo se na njihovu kulturu i zbunjujemo ih beskonačnom raznovrsnošću svojih vjerskih sekta. Odvratni smo ne samo njihovim očima, monsignori. već i nosnicama - smrad ravnookih im je mrzak, a mi smo toliko tupi da to ne možemo ni spoznati. Pa ipak, pošto smo učinili najgore, i još više od toga, djeco moja, jedva smo ogrebli površinu azijskog osmijeha. Drugi ravnooki se možda ne bi tako spremno uputili ovamo sami. Mafija s Peaka nije ni znala da ovakva četvrt postoji. Britanske supruge ušančene u svojim državnim stambenim getima u Happy Valleyju našle bi ovdje sve ono što su najviše mrzile u Hong Kongu. Nije to bio opasan dio grada, ah nije bio ni Evropa: Evropa Central i Pedder Streeta na pola milje, električnih vrata što su uzdisala uvodeći posjetioce u klimatizaciju. Drugi ravnooki bi možda u strahu dobacivah nesmotrene poglede, i to je bilo opasno. Još u Šangaju Craw je ne jednom imao prilike vidjeti kako ljudi gube život zbog jednog slučajnog prijekog pogleda. Njegov je pogled, naprotiv, bio uvijek ljubazan, popustljiv, balkandownload.org BD4Y

skroman, a kad bi zastao da nešto kupi, s poštovanjem bi pozdravio prodavača za kioskom na lošem ah energičnom kantonskom. I plaćao bi bez pogovora višu cijenu primjerenu svojoj nižoj rasi. Kupio je orhideje i janjeća jetra. Kupovao bi ih svake nedjelje, nepristrano odlazeći sad ovom sad onom prodavaču i zapadajući - kad bi iscrpio zalihu kantonskog - u vlastitu kićenu verziju materinjeg jezika. Pritisnuo je zvono. Kao i stari Craw, Phoebe je imala kućni telefon. Bio je dio standardne opreme, prema naređenju centrale. Utaknula je grančicu vrijeska u poštanski sandučić, znak sreće i znak da je zrak čist. - Zdravo! - javi se djevojački glas iz zvučnika. Mogao je biti američki ah i kantonski, i podrazumijevao je upitno »molim?«. - Larryjev prijatelj Pete - reče Craw. - Dođite, Larry je baš kod mene. Na stubištu je vladala tama kao u rogu, smrdjelo je na bljuvotine, a Crawove pete odjekivale su poput lima po kamenim stepenicama. Pritisnuo je prekidač za svjetlo, ah uzalud, pa se, napipavajući put, morao popeti tri kata. Svojedobno su htjeli nešto poduzeti da joj pronađu bolji smještaj, ah nada je zamrla s Thesingerovim odlaskom i više je nije bilo, kao što na izvjestan način nije više bilo ni Phoebe. - Bille - promrmljala je zatvarajući vrata za njim, i poljubila ga u oba pjegava obraza, kao što zgodne djevojke znadu ljubiti ljubazne stričeve, iako nije bila zgodna. Craw joj pruži orhideje, pun nježnosti i brige. - Draga moja - reče. - Draga moja. Drhtala je. Kombinirana soba, dnevni boravak i spavaća soba u jednom, zasebni WC s tušem, i to je bilo sve. Prišao je umivaoniku, odmotao jetra i dao ih mački. - Ah, razmazit ćeš je, Bille - reče Phoebe, smiješeći se cvijeću. Bio je na krevet položio smeđu omotnicu, no nisu je ni jedno ni drugo spominjali. - Kako William? - upitala je, igrajući se zvukom imena. Craw je objesio šešir i štap na vrata, i natakao skoč: bez ičega za Phoebe, sa sodom za sebe. - Kako Pheeb? To je umjesnije pitanje. Kako je prošao dugi hladni tjedan, tamo vani? Eh, Pheeb? Bila je razbacala posteljinu po krevetu i bacila čipkastu spavaćicu na pod jer, što se bloka tiče, Phoebe je bila polu kwailo,{7} kopile, koja se kurvala s debelim stranim đavlom. Iznad zgužvanog jastuka visila je slika švicarskih Alpa, slika koju je, čini se, imala svaka kineska djevojka, a na noćnom ormariću stajala je fotografija njena oca, Engleza, jedino što je ikada vidjela od njega: balkandownload.org BD4Y

činovnik iz Dorkinga u Surreyju, neposredno nakon dolaska na Otok, okrugli vrhovi ovratnika, brkovi i izgubljene, pomalo sulude oči. Craw se ponekad pitao nije li snimljena nakon što su ga ubili. - Sad je sve u redu - reče Phoebe. - Zaista u redu, Bille. Stajala je uz njegovo rame, stavljala cvijeće u vazu a ruke su joj se prilično tresle, kao i obično nedjeljom. Na sebi je imala sivu tuniku u čast Pekingu, a za vratom zlatnu ogrlicu koju je dobila kao uspomenu na prvo desetljeće služenja Circusu. U smiješnom napadu kavalirštine centrala je odlučila da je dade izraditi kod Aspreyja, pa ju je poslala po diplomatskom kuriru, uz osobno pismo Phoebi koje je potpisao Percy Alleline, nesretni prethodnik Georgea Smileyja, i koje je smjela pročitati ah ne i zadržati. Napunivši vazu pokušala ju je odnijeti do stola, ah se iz nje počela izlijevati voda, pa ju je Craw prihvatio. - Hej, samo polako, pazi! Zastala je načas, i dalje mu se smiješeći, a tada se, s dugim polaganim jecajem, znakom reakcije, skljokala na stolicu. Ponekad je znala plakati, ponekad kihati, ili biti vrlo glasna i previše se smijati, ah bi uvijek taj trenutak - kako god je zgrabilo - sačuvala za njegov dolazak. - Bille, ponekad se tako uplašim. - Znam, draga, znam. - Sjeo je uz nju, držeći je za ruku. - Onaj novi momak u redakciji. Zuri u mene, Bille, promatra sve što radim. Uvjerena sam da za nekoga radi. Bille, za koga on radi? - Možda je zavodnički raspoložen - reče Craw što je nježnije mogao, ritmički je tapšući po ramenu. - Ti si privlačna žena, Phoebe. Nemoj to nikada zaboraviti, draga moja. Možeš utjecati na ljude a da toga nisi svjesna. - Hinio je očinsku strogost. - Jesi li možda očijukala s njim, ha? Još nešto. Žena poput tebe može koketirati a da ne bude svjesna te činjenice. Iskusan čovjek to može zapaziti, Phoebe. Može to osjetiti. Prošlog tjedna tužila se na vratara. Rekla mu je da zapisuje vremena njenih odlazaka i povrataka. Tjedan dana prije, stalno je viđala automobil, zeleni »opel«, uvijek isti. Morao je paziti da je smiri a da pri tom ne destimulira njenu budnost: jer jednog će dana - Craw nije nikada sebi dopustio da zaboravi tu činjenicu - jednog će dana ona imati pravo. Izvukla je snop rukom ispisanih bilješki ispod kreveta i počela čitati izvještaj, ali tako naglo da je zatekla Crawa. Lice joj je bilo blijedo i krupno, nelijepo po mjerilima obje rase, trup dug, noge kratke a ruke saksonske, ružne i snažne. Sjedeći na rubu kreveta odjednom se doimala matronski. Natakla je debele naočale dok je čitala. Kanton se spremao poslati komesara, nekakvog studenta, da održi govor rukovodećim kadrovima u utorak, počela je, pa je zato sastanak četvrtkom otkazan i EUen Tuo balkandownload.org BD4Y

je ponovo izgubila priliku da jedne večeri bude sekretar… - Hej, polako! - uzvikne Craw smijući se. - Gdje gori, zaboga! Otvorivši notes na koljenu, pokušao je pratiti njene riječi. No ništa nije moglo zaustaviti Phoebe, čak ni Bili Craw, iako su joj rekli da je on zapravo pukovnik, čak i više. Htjela je sve što prije istresti, cijelu ispovijed. Jedan od njenih redovnih »ciljeva« bila je jedna skupina ljevičarskih intelektualaca, studenata i komunističkih novinara, koji su je prihvatili prilično površno. Svakog je tjedna izvještavala o toj skupini, iako se ništa značajno nije događalo. No, ovaj je put aktivnost grupe iz nekog razloga odjednom naglo oživjela. Billyja Chana su pozvali u Kuala Lumpur na posebni sastanak, nastavila je, a Johnny i Belinda Fong su dobili zadatak da pronađu sigurno skladište za štampariju. Večer se brzo približavala. Dok je ona dalje čitala, Craw je neupadljivo ustao i upalio svjetiljku, da je električno svjetlo ne trgne kad dan potpuno zamre. Diskutirali su o spajanju s fukijenskom skupinom iz North Pointa, ali su se akademski drugovi kao i obično usprotivili. - Svemu se protive - reče Phoebe žestoko - snobovi. Osim toga, ona glupa kučka Belinda već mjesecima kasni sa članarinom, i lako bismo je mogli izbaciti iz Partije ako ne prestane kockati. - Posve ispravno, draga moja - reče Craw staloženo. - Johnny Fong kaže da je Belinda u drugom stanju i da dijete nije njegovo. Ja se baš nadam da jest. Bar će biti kuš… - reče Phoebe, a Craw pomisli: imali smo takvih teškoća nekoliko puta s tobom, ako se dobro sjećam, ah nisi bila kuš, nije li tako? Craw je poslušno pisao, znajući da ni London ni nitko drugi neće nikad pročitati ni riječi Phoebina izvještaja. U danima obilja Circus je prodro u desetke takvih skupina, nadajući se da će s vremenom uspjeti prodrijeti u pekinškohongkonški kanal, kako su ga idiotski nazivah, i time steći uporište u kopnenoj Kini. Operacija je odumrla, a Circus nije imao dozvolu da se igra psa čuvara Kolonije jer je Specijalni odjel ljubomorno čuvao tu ulogu za sebe. Međutim, mah brodovi, što je Craw vrlo dobro znao, ne mogu mijenjati kurs tako lako kao vjetrovi koji ih tjeraju. Craw ju je poticao, ubacujući dodatna pitanja, provjeravajući izvore iz druge ruke. Jesu li to glasine, Pheeb? Pazi, pazi, odakle je Billy Lee to saznao, Pheeb? Nije li možda Billy Lee malo iskitio priču - zezao se da se napravi važan? Kao i Jerry i sam Craw Phoebe je također bila novinar: radila je kao slobodnjak i hranila trač-rubrike hongkonške štampe na engleskom jeziku poslasticama o životu lokalne kineske aristokracije. Slušajući, čekajući, improvizirajući kako to glumci zovu, Craw je sebi u mislima ispričao njenu priču, onako kako ju je ispričao na dopunskoj obuci u balkandownload.org BD4Y

Sarrattu prije pet godina, kad se tamo vratio da obnovi znanja iz tajnih vještina. Vrhunac dvotjednog kursa, rekli su mu kasnije. Predosjetivši ga, pozvali su sve na sastanak. Čak su i oni odozgo došli da ga čuju. Oni koji nisu bili na dužnosti zatražili su poseban kombi da ih na vrijeme doveze s Circusova imanja u Watfordu. Samo da čuju starog Crawa, stručnjaka za Istok, kako sjedeći pod jelenjim rogovima u knjižnici pretvorenoj u predavaonicu rezimira cijeli život proveden u Igri. Agenti koji se sami vrbuju bio je naslov predavanja. Na podiju je bila i katedra, ah se nije njome koristio, već je sjedio na običnoj stohci, skinuvši sako, otromboljena trbuha i raširenih koljena, košulje sve tamnije od znoja; iznio im je priču onako kako bi je bio iznio Shanghai Bowlersima, za tajfunske subote u Hong Kongu, kad bi mu okolnosti to dopuštale. Agenti koji se sami vrbuju, vaše milosti. Nitko nije bolje poznavao posao, rekli su mu - a on im je vjerovao. Ako je Istok bio Crawov dom, mali brodovi su bili njegova obitelj, i on ih je obasipao svom ljubavlju koju u javnom svijetu, tko zna zašto, nije nikada imao prilike izraziti. Odgajao ih je i obučavao zaljubljenošću dostojnom oca; a najteži trenutak u životu jednog starca nastupio je kad je Tufty Thesinger po mjesečini pobjegao i ostavio Crawa bez upozorenja, privremeno bez svrhe i bez užeta za spasavanje. - Neki su ljudi agenti od rođenja, monsignori - rekao im je - određeni za taj posao povijesnim razdobljem, mjestom i vlastitom, prirodnom sklonošću. U njihovu slučaju, pitanje je samo tko prije stigne do njih, vaše eminencije. - To jest, jesmo li to mi, je li to opozicija, jesu Ii to prokleti misionari. Smijeh. Zatim povijesti slučajeva, s izmijenjenim imenima i mjestima, a među njima nitko drugi nego upravo mali brod ženskog roda, šifra Sušan, monsignori, Jugoistočna Azija, rođena burne godine 1941, miješane krvi. Mislio je na Phoebe Wayfarer. - Otac siromašni službenik iz Dorkinga, vaša milosti. Došao je na Istok da se pridruži jednoj od onih škotskih kuća što su pljačkale obalu šest dana tjedno a sedmog se molile Kalvinu. Ima premalo para da sebi pribavi evropsku ženu, djeco, stoga uzima zabranjenu kinesku djevojku, unajmljuje je za nekoliko penija, i rezultat je Sušan. Iste godine Japanci se pojavljuju na sceni. Kako god je nazovete, monsignori, Singapur, Malaja, Hong Kong, priča je ista. Pojavljuju se prekonoć. S namjerom da ostanu. Usred kaosa, Susanin otac čini vrlo plemenito djelo: »Do vraga s oprezom, vaše eminencije«, kaže on. »Došlo je vrijeme da dobri ipravi ljudi ustanu i pokažu kakvi su.« I tako on ženi damu, vaše milosti, postupak koji obično ne bih preporučio, ah on to čini, i nakon balkandownload.org BD4Y

vjenčanja krsti svoju kćerku, šifra Sušan, i pridružuje se Dobrovoljcima, vrloj skupini herojskih budala koje su organizirale lokalnu dobrovoljačku vojsku za obranu od niponskih horda. Slijedećeg dana, budući da po prirodi nije vičan oružju, vaše milosti, japanski osvajač ga brzo sređuje i on promptno izdiše. Amen, vaše milosti. Činovnice iz Dorkinga, počivao o miru. Stari Craw se križa dok prostorijom odjekuje smijeh. Craw se ne smije s njima, lice mu je ozbiljno. Nova su hca zasjela u prva dva reda, neiskusna, nenaborana, televizijska hca: Craw nagađa da su to novi kandidati koje su priveli da saslušaju Velikog čovjeka. Njihova prisutnost još više oživljava predstavu. Od tog trenutka on posebno pazi na prva dva reda. - Dijete, šifra Sušan, još je u štramplicama kad njen otac napušta ovaj svijet, djeco, ah cijeloga života ona će se sjećati: u kritičnim trenucima Britanci ne zaboravljaju svoje obaveze. Svake godine što prolazi ona će nešto više voljeti tog mrtvog junaka. Nakon rata, trgovačka kuća njena oca sjeća je se godinu ili dvije, pa je oportunistički zaboravlja. Nije važno. U petnaestoj godini se razboli jer mora uzdržavati bolesnu majku i mučiti se po plesnim dvoranama da može plaćati školovanje. Nije važno. Preuzima je socijalni radnik, na sreću član našeg uglednog bratstva, velečasni skupe, i vodi je u našem smjeru. - Craw briše čelo. - Počeo je Susanin uspon prema bogatstvu i pobožnosti, vaše milosti - izjavljuje Craw. - Uvodimo je u igru pod lažnim novinarskim identitetom, dajemo joj da prevodi kineske novine, dajemo joj male zadatke, angažiramo je, dovršavamo njeno obrazovanje i obučavamo je za tajni rad. Malo novaca, malo pokroviteljstva, malo ljubavi, malo strpljenja i ubrzo se naša Sušan može pohvaliti sa sedam legalnih putovanja u kopnenu Kinu, a neka od tih putovanja zahtijevaju zaista dobro poznavanje zanata. Vješto obavljeno, vaše milosti. Sušan obavlja kurirski zadatak, i upada nenajavljena ujaku u Peking, što se isplatilo. A sve to, djeco, unatoč činjenici što je napola kwailo i što joj Kinezi prirodno ne vjeruju. - A što je mislila cijelo to vrijeme: što je Circus? - drekne Craw očaranim slušaocima. - Sto je mislila: tko smo mi, djeco? - Glas starog čarobnjaka se stišava i on diže debeli kažiprst. - Njen otac - kaže on, u tišini. - Mi smo mrtvi službenik iz Dorkinga. Sveti Juraj, to smo mi. Koji pročišćuje kineske iseljeničke zajednice od štetnih elemenata, kakvi god oni bili, do vraga. Bori se protiv Trijada i rižinih kartela i opijumskih bandi i dječje prostitucije. Čak nas je smatrala, kad je morala, tajnim saveznikom Pekinga, jer su našem srcu, srcu Circusa, bih prirasli interesi svih dobrih Kineza. - Craw okrutnim okom preleti redove dječjih hca što su toliko žudila za strogim izrazom. - Vidim li to nečiji smiješak, vaše milosti? - upita gromoglasno. Nije ga balkandownload.org BD4Y

vidio. - Ne zaboravite, plemenita gospodo - završi Craw - dio nje je vraški dobro znao da je sve to glupost. Tu počinje vaša uloga. To je uloga u kojoj terenac mora biti uvijek spreman. 0 da! Mi smo čuvari vjere, djeco! Kad se uzdrma, učvrstimo je. Kad pada, pružamo ruke da je uhvatimo. - Dosegao je zenit. Kao kontrapunkt, glas mu je prešao u blago mrmljanje. - Ma kako suluda vjera bila, vaše milosti, nikada je ne prezirite. Danas im osim nje nemamo što ponuditi. Amen. Cijelog života stari će se Craw s otvorenom sentimentalnošću sjećati pljeska. Završivši izvještaj, Phoebe se zgrčila i nagnula naprijed, naslonila ruke na koljena, a zglobovi njenih krupnih prstiju jedva su se dodirivah, poput umornih ljubavnika. Craw svečano ustane, uzme njene bilješke sa stola i spali ih na vatri plinskog kuhala. - Bravo, draga moja - reče tiho. - Izvrstan tjedan, ako smijem reći. Imaš li još štogod? Odmahnula je glavom. - Za spaliti, mislim - reče Craw. Ponovo je odmahnula. Craw ju je pomno promatrao. - Pheeb, draga moja - izjavi napokon, kao da je donio značajnu odluku. - Diži sidro. Vrijeme je da te izvedem na večeru. - Pogledala ga je sa strane, zbunjena. Piče joj je udarilo u glavu, kao i uvijek. - Ugodna večer dvoje piskarala, tu i tamo, ne kosi se s konspiracijom, usudio bih se predložiti. Što misliš? Rekla mu je da se okrene prema zidu dok je oblačila lijepu haljinu. Nekada je imala kolibrića, ali je crknuo, pa su se složili da stan ne donosi sreću kolibrićima i prestali se njima baviti. - Jedan dan odvest ću te na skijanje - reče on dok je zaključavala vrata. Bila je to njihova uobičajena šala, povezana sa snježnim prizorom iznad njena kreveta. - Samo jedan dan? - odgovorila je. Što je također bila šala, dio iste, uobičajene replike. Te burne godine, kako bi Craw rekao, pametni su još odlazili jesti na sampan u zaljevu Causeway. Viši slojevi još nisu otkrili to mjesto, hrana je bila jeftina i razlikovala se od hrane u restoranima. Craw je pošao na sreću, i kad su stigli na obalu, magla se digla i noćno je nebo bilo vedro. Odabrao je jedan od sampana koji je bio najudaljeniji od obale, duboko u jatu malih džunki. Kuhar je balkandownload.org BD4Y

čučao za posudom punom žeravice od drvenog ugljena, a njegova je žena posluživala; iznad njih uzdizali su se trupovi džunki, zastirući zvijezde, a djeca su poput rakova skakutala s jedne palube na drugu dok su njihovi roditelji pjevušili polagane, čudne katekizme što su odjekivah tamnom vodom. Craw i Phoebe su skvrčeno sjedili na drvenim stoličicama bez naslona ispod smotane tenđe. dvije stope iznad mora, i jeli ciple pri svjetiljci. Iza lukobrana klizili su pokraj njih brodovi, rasvijetljene zgrade na maršu, i džunke su se nezgrapno ljuljale na brazdama što su ih ostavljah za sobom. U pozadini je stenjao i zveketao i brujao Otok, a golemi slamovi treperili su poput kutija s draguljima što ih je otvorila varava ljepota noći. A nad njima je predsjedavao, nazirući se između nemirnih prstiju jarbola, crni Victoria Peak, raskvašena lica, zastrta mjesečinom obasjanim pramenovima: božica, sloboda, mamac svih neobuzdanih težnji u dolini. Razgovarah su o umjetnosti. Phoebe je izvodila svoju kulturnu točku, kako ju je Craw nazivao. Bila je vrlo dosadna. Jednog dana, pričala je pospanim glasom, režirat će film, možda dva, o pravoj, stvarnoj Kini. Nedavno je gledala romantični povijesni film Run Run Shawa, sve o dvorskim intrigama. Smatrala ga je izvrsnim ah nešto previše - eto - herojskim. Slijedeća tema, kazalište. Je h Craw čuo dobre novosti da će »Cambridge Players« možda u Koloniji prikazati novu reviju u prosincu? Za sada su to bile samo glasine, ah se nadala da će ih slijedećeg tjedna potvrditi. - To će baš biti zabavno, Pheeb - reče srdačno Craw. - Nije to nikakva zabava - odvrati strogo Phoebe. - Playersi su poznati po oštroj društvenoj satiri. Craw se u mraku nasmiješi i dotoci Phoebi piva. Uvijek možeš nešto naučiti, pomisli: monsignori, uvijek možete nešto novo naučiti. Sve dok, bez poticanja kojeg bi bila svjesna, Phoebe nije počela pričati o svojim kineskim milijunašima, na što je Craw čekao cijelu večer. U Phoebinu svijetu, hongkonški bogataši bih su kraljevske osobe. 0 njihovim hirovima i ekscesima tračalo se otvoreno kao što se drugdje trača o životima glumica ili nogometaša. Phoebe ih je znala napamet. - Tko je glavna svinja ovog tjedna, Phoebe? - upita Craw vedro. Phoebe nije bila sigurna. - Koga da odaberemo? - reče, koketno hineći neodlučnost. Možda onu svinju, PK-a, navršio je šezdeset i osam u utorak, s trećom ženom, upola mlađom od sebe, a kako je PK slavio? Zezao se po gradu s dvadesetogodišnjom kurvetinom. - Odvratno - složi se Craw. - PK - ponovi. - PK je onaj koji ima vrata na stupovima, zar ne? balkandownload.org BD4Y

Stotinu tisuća hongkonških dolara, reče Phoebe. Zmajevi visoki devet stopa, izliveni iz fiberglasa i perspeksa kako bi se mogli osvijetliti iznutra. Možda bi mogli odabrati onu svinju YY-a, razmišljala je razborito predomislivši se. YY je svakako bio kandidat. YY se oženio prije točno mjesec dana, s onom zgodnom kćerkom J. J. Hawa, od kompanije »Haw and Chan«, tankerski kraljevi, tisuću jastoga na piru. Preksinoć se pojavio na nekom prijemu s potpuno novom ljubavnicom, kupljenom ženinim parama - nitko i ništa, samo što ju je obukao kod Saint-Laurenta i okitio je sa četiri reda Mikimotovih bisera, unajmljenih naravno, ne poklonjenih. Unatoč svemu, Phoebe je gotovo zamucala, i glas joj je poprimio nježan ton. - Bille - dahnula je - ta je klinka izgledala fantastično uz tog starog žapca, da si je samo vidio. Ili možda Harold Tan, sanjarski je razmišljala. Harold je bio posebno zločest. Djeca su mu doletjela kući iz švicarskih internata, radi festivala, povratna karta prvog razreda Ženeva-Hong Kong. U četiri ujutro svi su skakali goli oko bazena, klinci i njihovi prijatelji, pijani, i lijevah šampanjac u bazen dok je Harold sve to pokušavao snimiti. Craw je čekao, otvorivši joj širom vrata u mislima, ali još nije ulazila, a Craw je bio prestar mačak da bi je gurao. Chiu Chowi su najbolji, reče lukavo. - Chiu Chowi se ne bi upuštali u takve gluposti. Ha, Phoebe? Imaju vrlo duboke džepove i vrlo kratke ruke - podučavao ju je. - Posramili bi i Škota, ti Chiu Chowi, zar ne, Pheeb? Phoebe nije znala za ironiju. - Nemoj tome vjerovati - odvrati ozbiljno. - Mnogi Chiu Chowi su i darežljivi i plemeniti. Naturavao joj je svog čovjeka, kao što mađioničar naturava kartu, ah je još oklijevala, obilazila ga, posezala za drugim mogućnostima. Spomenula je ovoga, pa onoga, izgubila nit, poželjela još piva, i kad je već gotovo napustio nadu, primijetila je posve sanjarskim tonom: - Ali Drake Ko je pravo janje. Neću da čujem nijednu lošu riječ o njemu, molim. Na Crawa je sad došao red da se povuče. A što misli o razvodu starog Andrewa Kwoka, upitao ju je. Bože dragi, mora da ga je to skupo stajalo! Pričaju da bi mu već odavno bila dala nogu, ali je čekala da se obogati, da joj se razvod zaista isplati. Ima li u tome istine, Pheeb? I tako dalje, tri, pet imena, prije no što je sebi dopustio da zagrize meku. - Jesi li ikada čula da stari Drake Ko ima ravnooku ljubavnicu? Baš su nekog dana pričah o tome u Klubu. Plavuša, navodno vrlo dobar komad. Phoebe je rado zamišljala Crawa u Klubu. Time je utaživala vlastite balkandownload.org BD4Y

kolonijalne čežnje. - Ah, svi to znaju - odgovorila je umorno, kao da Craw, kao i obično, kaska daleko za repom događaja. - Svojedobno su ih svi momci imali - nisi li to znao? PK je imao dvije, naravno, Harold Tan jednu, sve dok mu je nije ukrao Eustace Chow, a Charlie Wu je pokušao svoju odvesti na večeru kod guvernera, ah njegova tai-tai nije dopustila šoferu da ode po nju. - Odakle ih nabavljaju, zaboga? - nasmije se Craw. - Iz avionskih kompanija, a što si mislio? - odvrati Phoebe naglašenim neodobravanjem. - Stjuardese koje u fušu hoće zaraditi koju paru, od jednog leta do drugog, pet stotina američkih dolara za bijelu kurvu. Uključujući i engleske kompanije, nemoj se zavaravati, Engleskinje su bile zaista najgore. A tada se jednog dana Haroldu Tanu toliko zasviđala njegova da je sklopio s njom aranžman, i začas su se sve počele useljavati u stanove i šetati po trgovinama poput vojvotkinja, kad god bi došle u Hong Kong na četiri dana, da čovjeku pozli. No, Liese je drugi par rukava. Liese je otmjena ženska. Prava aristokratkinja, njeni roditelji imaju bajna imanja u južnoj Francuskoj, kao i vlastiti otok u Bahamskom otočju, i ona neće prihvatiti njihovo bogatstvo samo radi moralne nezavisnosti. Dovoljno je samo pogledati građu njenih kostiju. - Liese - ponovi Craw. - Liese? Švabica, ha? Ne vohm Švabice. Nemam nikakvih rasnih predrasuda, ali Švabe mi ne leže. Pitam se samo što će pristojnom Chiu Chow momku poput Drakea mrska Švabica kao konkubina? Doduše, ti to bolje znaš, Pheeb, ti si stručnjak, to je tvoj teren, draga moja, i tko mi daje pravo da te kritiziram? Premjestili su se u stražnji dio sampana, i ležali bok uz bok na jastucima. - Ne budi tako smiješan - prasne Phoebe. - Liese je engleska aristokratkinja. - Tra-la-la - reče Craw i stane gledati zvijezde. - Tko… što? - upita napokon, kao da je izgubio nit razgovora. - Liese svojom profinjenošću utječe na Drakea Koa - procijedi Phoebe stisnutih zubi. - Slušaj me, Bille. Jesi li zaspao? Bille, mislim da bi me morao odvesti kući. Odvedi me kući, molim te. Craw tiho uzdahne. Te sitne ljubavničke svađe uslijedile bi barem svakih šest mjeseci i pročišćavale njihov odnos. - Draga moja Phoebe, saslušaj me, molim te. Samo na trenutak, u redu? Nema Engleskinje, visoka roda, imala ona fine kosti ili ikserice, koja bi se mogla zvati Liese a da se negdje ne skriva nekakav Švabo. Toliko za uvod. A prezime? - Worth. - Da nije možda Woolworth? U redu, šalio sam se. Zaboravi. Elizabeth, eto balkandownload.org BD4Y

kako se zove. Skraćeno Lizzie. Ili Liza. Liza iz Lambetha. Pogrešno si čula ime. Eto ti plave krvi, ako hoćeš: miss Elizabeth Worth. Tu bih već našao pravu građu kostiju. Ne Liese, draga moja. Lizzie. Phoebe je neobuzdano planula. - Nemoj mi soliti pamet kako ću bilo što izgovarati! - prasnula je. - Zove se Liese i izgovara se Lize i piše se L-I-E-S-E, jer sam je pitala i zapisala ime i objavila ga u… oh, Bille. - Naslonila mu se čelom na rame. - Oh. Bille. Odvedi me kući. Počela je plakati. Craw ju je privinuo uza se i nježno tapšao po ramenu. - Hajde, draga moja, gore glavu, ja sam pogriješio, ne ti. Morao sam znati da ti je prijateljica. Liese, dama iz visokog društva, obdarena ljepotom i bogatstvom, romantično vezana za člana novog plemstva Otoka: zar bi marljiva reporterka poput Phoebe propustila priliku da se s njom sprijatelji? Bio sam slijep. Oprosti mi. - Ubacio je pristojnu stanku. - Kako se to dogodilo? - upita napokon nemarno. - Jesi li je intervjuirala? Drugi put te večeri Phoebe obriše oči Crawovim rupčićem. - Zamolila me. Ona nije moja prijateljica. Previše je uzvišena da bi mi bila prijateljicom. Kako bi i mogla biti? Molila me da ne objavljujem njeno ime. Ovdje je inkognito. Njen život ovisi o tome. Kad bi njeni roditelji znali da je ovdje, odmah bi poslali po nju. Strašno su utjecajni. Imaju privatne avione, sve. Čim bi saznali da živi s Kinezom, izvršili bi na nju fantastičan pritisak samo da je vrate. »Phoebe«, rekla mi je, »od svih ljudi u Hong Kongu vi ćete najbolje shvatiti što znači živjeti pod sjenkom nesnošljivosti.« Zaklinjala me. Obećala sam joj. - Posve ispravno - reče energično Craw. - Nemoj nikada prekršiti to obećanje, Pheeb. Obećanje je sveta obaveza. - Uzdahnuo je, diveći joj se. - Uvijek sam tvrdio da su životne stranputice još čudnije od životnih putova. Kad bi to napisala u članku, urednik bi ti rekao da si poblesavila, rekao bih. Pa ipak je to točno. Blistav, divan primjer ljudske cjelovitosti bez ikakvih primisli. - Sklopila je oči, pa ju je dotakao da ih otvori. - Pitam se kako može doći do ovakve veze? Koja h je zvijezda, kakva lije sretna slučajnost mogla zbližiti te dvije duše što vape za ljubavlju? Pa još u Hong Kongu, zaboga. - Sudbina. Nije ni živjela ovdje. Potpuno se povukla nakon nesretne ljubavi i odlučila da ostatak života provede izrađujući fini nakit, kako bi svijetu poklonila nešto prekrasno usred njegovih patnji. Došla je ovamo avionom, samo na dan-dva da kupi zlata, i posve slučajno, na jednom od onih bajoslovnih prijema Sally Cale, upoznala Drakea Koa i… eto. - A nakon toga ništa nije pomutilo slatke tokove ljubavi? balkandownload.org BD4Y

- Ni u kojem slučaju. Upoznala gaje. Ljubila. No, odlučila je da se ne upleće u vezu, pa se vratila kući. - Kući? - ponovi zbunjeno Craw. - Zar tako cjelovita žena može bilo koje mjesto nazvati kućom? Phoebe se nasmije. - Ne u južnu Francusku, šašavko. U Vientiane. Grad koji nitko ne posjećuje. Grad bez otmjenog društva, bez luksuza na koji je navikla od rođenja. To je mjesto koje je odabrala. Njen otok. Imala je tu prijatelja, zanimala se za budizam i umjetnost i antikvitete. - A gdje se sada mota? Još u nekakvoj skromnoj selendri, vjerna idealima odricanja? Ili ju je možda brat Ko poveo manje skromnim putevima? - Ne budi sarkastičan. Drake joj je dao prekrasan stan, naravno. Craw je stigao do granice: znao je to istog trenutka. Skrenuo je na druge teme, pričao joj o starom Šangaju. Ah nije više ni jednom spomenuo neuhvatljivu Liese Worth, iako bi mu Phoebe možda bila uštedjela dosta trčkaranja. - Iza svakog slikara - rado je govorio - i iza svakog agenta, djeco moja, morao bi stajati kolega s batom, spreman da ga zvizne po glavi ako ode predaleko. Bila je mirna u taksiju kojim su se vraćah kući, ah je drhturila. Otpratio ju je kako treba do vrata. Potpuno joj je oprostio. Htio ju je poljubiti na pragu, ah ga je odgurnula. - Bille? Je li zaista nešto koristim? Kaži mi. Moraš me izbaciti kad više ne budem korisna, zaista. Večeras ti nisam ništa rekla. Drag si, pretvaraš se, a ja se trudim. Ali ti ipak nisam ništa rekla. Ako ima drugog posla za mene, preuzet ću ga. U protivnom moraš me odbaciti. Nemilosrdno. - Ima još večeri - uvjeravao ju je, i tek mu je tada dopustila da je poljubi. - Hvala ti, Bille - rekla je. - Eto, tako je to bilo, vaše milosti - razmišljao je sretno Craw vozeći se taksijem do Hiltona. - Naša se Sušan mučila i gnjavila i bila svakog dana sve beskorisnija, jer agenti nisu nikada ništa bolji od cilja kojemu su usmjereni, i to je sušta istina. A jedini put kad nam je donijela zlato, čisto zlato, monsignori - u mislima je podigao isti debeli kažiprst da naglasi poruku tim neobrađenim momcima što su začarani sjedili u prvim redovima - jedini put, nije čak ni znala da nam ga je donijela - niti je ikada smjela znati! Ljudi se rijetko smiju najboljim štosovima u Hong Kongu, napisao je jednom Craw, jer su preozbiljni. Takav je, na primjer, te godine bio pub u stilu Tudor u nedovršenom neboderu, gdje su autentične, mrzovoljne engleske cure u stilskom dekolteu posluživale autentično englesko pivo, dvadeset stupnjeva balkandownload.org BD4Y

hladnije od njegove engleske temperature, dok su se izvana oznojeni kuliji u žutim šljemovima mučili dan i noć da dovrše dizala. Ili talijanska taverna u kojoj je spiralno stubište od kovana željeza vodilo do praznog gipsanog stropa umjesto do Julijina balkona; ili škotska gostionica s kineskim Škotima, u kiltu, koji su se povremeno bunili kad je vrućina bila nesnosna, ili kad bi kompanija »Star« povećala cijene trajekta. Craw je čak posjetio jedan opijumski salon s klimatizacijom i nevidljivim zvučnicima iz kojih su dopirali zvuci evergrina. No, po Crawovu mišljenju, od svih je bio najbizarniji i najnemogućiji ovaj bar na krovu zgrade, s pogledom na luku, sa četveročlanim kineskim sastavom koji je svirao melodije Noela Cowarda i kineskim barmenima bezizražajna hca s perikom na glavi i u fraku koji su, u skladu s dobrim američkim običajima, zapitkivah goste »što izvoljevaju popiti«. - Pivo - progunđa Crawov gost i zagrabi punu šaku slanih badema. - Ah hladno. Jesi li čuo? Hladno! I hop-hop! - Nadam se da se život smiješi vašoj eminenciji? - raspitivao se Craw. - Prekini s time, molim te. Ide mi na jetra. Nepopustljivo lice višeg inspektora imalo je samo jedan izraz - izraz bezgraničnog cinizma. Ako čovjek može odabrati između dobra i zla, govorio je njegov zlokobno namršteni pogled, uvijek će odabrati zlo: a svijet se dijeli na one koji to znaju i prihvaćaju, i one dugokose homiće u Whitehallu što vjeruju u Djeda Mraza. - Jesi li već pronašao njen dosje? - Nisam. - Predstavlja se prezimenom Worth. Skinula je nekoliko slogova. - Dobro znam, bogamu, kako se zove. Što se mene tiče, može se predstavljati i kao Mata Hari, ah dosjea još uvijek nema. - A postojao je? - Tako je, prijatelju, postojao je - bijesno se cerio Rocker oponašajući Crawov naglasak. - Postojao je, a sad ga više nema. Je li ti to jasno, ih da ispišem poruku nevidljivom tintom na guzici goluba listonoše i pošaljem ti ga, ti prokleti pogani Australče? Craw je neko vrijeme šutio, pijuckajući mirno i u redovitim razmacima. - Je li to možda Koovo djelo? - Što? - Rocker se namjerno pravio tupim. - Je li možda on dignuo njen dosje? - Možda. - Kao da se širi bolest nestale evidencije - primijeti Craw pošto se opet osvježio pićem. - London kihne a Hong Kong se prehladi. Primite izraze moje profesionalne sućuti, monsignore. Moje bratsko balkandownload.org BD4Y

sažaljevanje. - Snizio je glas do bezličnog mrmljanja. - Reci mi, pobuđuje li ime Sally Cale bilo kakva sjećanja u ušima vaše milosti? - Nikad čuo za nju. - Čime se bavi? - Antikvitetima za elegantnu rulju, s ograničenim jamstvom, Kowloon. Opljačkanim umjetninama, kvalitetnim krivotvorinama, likovima gospoda Bude. - Odakle? - Prave stvari dolaze iz Burme preko Vientianea. Krivotvorine su domaća roba. Šezdesetogodišnja lezbača - doda mrzovoljno, oprezno se posvetivši još jednom pivu. - Drži njemačke ovčare i čimpanze. Baš nešto za tvoju kuću. - Je li ikada bila u zatvoru? - Šališ se. - Kažu mi da je Caleova upoznala djevojku s Koom. - Pa što onda? Caleova podvodi ravnooke. Chowima to paše, kao i meni. Zamolio sam je jednom da mi nešto zbavi. Rekla je da nema ništa tako maleno, krmača bezobrazna. - Naša nježna ljepotica je navodno ovdje jednom kupovala zlato. Je li to točno? Rocker ponovo s gnušanjem pogleda Crawa, a Craw mu uzvrati pogled - sudar dvaju nepokretnih svjetova. - Točno je, do vraga, nego što - prezirno odgovori Rocker. - Nije li Caleova imala monopol na krijumčareno zlato iz Macaa? - A kakvu ulogu ima u tome Ko? - Hajde, molim te, ne vrdaj. Caleova je bila samo fasada. Ko je uvijek vodio tu žnoru. Onaj njegov debeli buldog se igrao njena ortaka. - Tiu? Rocker je opet zapao u pivsku melankoliju, ah Craw se nije dao skrenuti s puta, te je primaknuo pjegavu glavu Rockerovu rascvjetalom uhu. - Moj stric George će znati neobično cijeniti sve raspoložive podatke o Caleovoj. Jasno? I bogato će nagraditi zasluge. Ona ga naročito zanima u vezi sa sudbonosnim trenutkom kad je predstavila moju malu damu njenom chiuchowskom zaštitniku, pa sve do danas. Imena, datumi, biografija, sve što imaš u hladnjaku. Čuješ li me? - Kaži ti svom stricu Georgeu da ću zbog njega odsjediti pet prokletih godina u zatvoru Stanley. - A tamo vam, plemeniti gospodine, neće nedostajati društva, nije li tako? - primijeti zajedljivo Craw. Bezobzirno je ciljao na skorašnje tužne događaje u Rockerovu svijetu. balkandownload.org BD4Y

Dvojicu njegovih viših kolega strpali su iza brave, svakog na nekoliko godina, a bilo ih je još koji su sjetno čekah da im se pridruže. - Korupcija - promrmlja jarosno Rocker. - Samo da još otkriju prokleti parni stroj. Prokleti skauti, povraća mi se kad ih se sjetim. Craw je već prije čuo žalopojku, ali ju je ponovo saslušao, jer je imao zlatan dar slušanja što se u Sarrattu cijeni više od saobraćanja. - Trideset tisuća prokletih Evropljana i četiri milijuna prokletih kosookih, prokleto različit moral, proklete organizirane gangsterske mreže kakvih je malo u prokletom svijetu. Sto od mene očekuju? Ne možemo stati na kraj zločinu, pa kako ga onda držimo pod kontrolom? Izvlačimo krupne zvjerke i nagađamo se s njima, naravno, što drugo: »Slušajte, dečki. Nema nekontroliranog zločina, nema teritorijalnih povreda, sve mora biti čisto i pristojno i moja se kćerka može prošetati ulicom u svako doba dana i noći. Hoću mnogo hapšenja kako bi suci bili sretni i kako bih zaradio bijednu penziju, i neka Bog pomogne svakome tko prekrši pravila ili ne poštuje vlast.« Dobro, moraju pljunuti neku kintu. Navedi mi jednu osobu na ovom zatucanom Otoku koja ne mora tu ih tamo pljunuti kakvu paru. Ako ima ljudi koji je plaćaju, ima i ljudi koji je primaju. Logično. A ako ima ljudi koji je primaju… Osim toga - Rockeru je odjednom dosadila tema - tvoj stric George sve to već zna. Crawova lavlja glava se polako digne sve dok se njegovo užasno oko nije zaustavilo na Rockerovu otkrenutom licu. - Što George zna, ako smijem pitati? - Sve o Sally prokl. Cale. Temeljito smo je istražili za vas prije nekoliko godina. Htjela je oboriti vrijednost usrane britanske funte ili nekakvu sličnu prokletu smicalicu. Damping zlata na ciriškom tržištu, ništa manje. Obično sranje, kao i uvijek, ako mene pitaš. Prošlo je još pola sata, i tek je tada stari Australac umorno ustao, zaželivši Rockeru dug život i sreću. - A ti pazi da te netko ne opali po guzici - progunđa Rocker. Craw se te večeri nije vratio kući. Njegovi prijatelji, pravnik s Yalea i njegova žena, bih su vlasnici jedne od otprilike dvjesta tajnih kuća u Hong Kongu; bila je to postarija, nepravilna građevina na Pollock’s Pathu, visoko gore na Peaku. Craw je imao ključ. Na kolnom prilazu bio je parkiran diplomatski automobil, no Crawovi prijatelji su bili poznati po privrženosti diplomatskim krugovima. Ušavši u svoju sobu Craw se, čini se, uopće nije iznenadio ugledavši uljudnog mladog Amerikanca kako sjedi u pletenom naslonjaču i čita debeo roman: plavokos, dotjeran mladić u urednom odijelu diplomatskog izgleda. Craw ga balkandownload.org BD4Y

nije pozdravio ni bilo čime obratio pažnju na njegovu prisutnost, već se samo smjestio za pisaći stol sa staklenom pločom i počeo velikim slovima ispisivati poruku - na jednom jedinom listu papira, u najboljoj tradiciji svog papinskog mentora Smileyja - osobno za Njegovu svetost, heretici ruke k sebi. A zatim je na drugom listu ispisao odgovarajući ključ. Kad je dovršio, dodao je oba lista mladiću, koji ih je s mnogo poštovanja stavio u džep i hitro se udaljio bez riječi. Ostavši sam, Craw je pričekao sve dotle dok nije čuo brojanje limuzine, i tek tada otvorio i pročitao poruku koju mu je mladić ostavio. Zatim ju je spalio i vodom saprao pepeo u umivaonik, pa se zadovoljno pružio na krevet. Težak dan, ali još ih mogu iznenaditi, razmišljao je. Bio je umoran. Bože, itekako umoran. Ponovo je u mislima ugledao zbita hca saratske djece. Ipak, napredujemo, vaša milosti. Napredujemo neumoljivo. Makar to bilo brzinom slijepca, tapkajući u mraku. Trebalo bi da popušim malo opijuma, pomisli. Da pronađem kakvu zgodnu curicu da me razvedri. Bože, baš sam umoran. I Smiley je bio isto toliko umoran, možda, ali gaje tekst Crawove poruke, kad ju je sat kasnije primio, zamjetno razbudio: tim više što je dosje miss Cale, Sally, posljednja poznata adresa Hong Kong, krivotvoriteljice umjetnina, krijumčarke zlatom i povremene krijumčarke heroinom, bio zdrav i čitav u arhivu Circusa, za razliku od mnogih drugih. Ne samo to. Dosje je sav bio okićen kriptonimom Sama Collinsa, Circusova »neslužbenog« agenta u Vientianeu, kao zastavicama dugo očekivane pobjede. balkandownload.org BD4Y

O Čaj i Simpatija tkako se zastor spustio na slučaj Delfin Smileyju su ne jednom stavili pod nos da je u tom trenutku trebalo da ponovo pozove Sama Collinsa i zgrabi ga za osjetljivo mjesto. George je time mogao sebi skratiti dosta puta, pričali su upućeni: mogao je uštedjeti vremena, a to je bilo od životne važnosti. Pričali su prozirne gluposti. Kao prvo, vrijeme uopće nije bilo važno. Ruska zlatna žila i operacija koju su njome financirali, bila kakva bila, tekla je godinama i vjerojatno bi neometana tekla još mnogo godina. Jedini koji su zahtijevali akciju bih su moćnici Whitehalla, sim Circus, a posredno i Jerry Westerby, koji se morao nasmrt dosađivati još nekoliko tjedana prije no što je Smiley pomno pripremio slijedeći potez. Osim toga, bližio se i Božić, kad svi postanu nestrpljivi. A Ko i tko zna kakva operacija koju je vodio nisu pokazivah nikakve znakove života. - Ko i njegov ruski novac su stajali pred nama poput planine - pisao je poslije Smiley u završnom izvještaju o slučaju Delfin. - Mogli smo je posjetiti kad god smo htjeli, ah je nismo mogli pomaknuti. Problem nije bio u tome da se mi uskomešamo, već u tome kako uskomešati Koa do te mjere da ga možemo pročitati. Pouka je jasna: mnogo prije svih ostalih, osim možda Connie Sachs, Smiley je shvatio da je djevojka potencijalna poluga i, kao takva, najvažnije lice u drami - mnogo važnije, na primjer, od Jerryja Westerbyja kojega su mogli u svako doba zamijeniti. To je bio samo jedan od mnogih valjanih razloga zbog kojih se Smiley pobrinuo da joj priđe koliko god je to sigurnost dopuštala. Drugi razlog je bio nepoznavanje stvarne veze između Sama Collinsa i djevojke. Bilo je lako, poslije, osvrnuti se i reći »naravno«, no u to doba slučaj nije uopće bio jasan. Neke naznake su pronašli u dosjeu Sally Cale. Smileyjev intuitivni osjećaj za Samove djelatnosti također je pomogao da se popune neke praznine; grozničavo traganje po arhivu urodilo je tragovima i uobičajenom žetvom analognih slučajeva; i antologija Samovih izvještaja s terena pokazala se poučnom. No ostaje činjenica da je Smiley, što se dulje držao podalje od Sama, balkandownload.org BD4Y

bolje samostalno shvatio odnose između djevojke i Koa, te djevojke i Sama: a time i ojačao svoju pregovaračku poziciju kad je ponovo zasjeo da porazgovara sa Samom. A tko bi uopće i mogao pošteno reći kako bi Sam reagirao pod pritiskom? Inkvizitori su znah imati uspjeha, točno, ali i neuspjeha. Sam je bio vrlo tvrd orah. Još je nešto tištilo Smileyja, iako to džentlmenski nije spomenuo u izvještaju. Mnogo je duhova lutalo tih dana iza propasti, a jedan od njih bio je i strah da je negdje u Circusu zakopan nasljednik Billa Haydona: da ga je Bili pronašao, zavrbovao i odgojio upravo za dan kad će on sam, na ovaj ih onaj način, nestati sa scene. Haydon je Sama predložio za Circus. Doduše, Haydon ga je poslije i izbacio, no to je lako mogla biti namještaljka. Tko je mogao reći, u toj vrlo napetoj atmosferi, da Sam Collins, sa svojim manevrima da ga ponovo prime, nije odabran da nastavi Haydonovu izdajničku rabotu? Zbog svega toga George Smiley je odjenuo kišnu kabanicu i krenuo na posao. Rado, nedvojbeno - jer u srcu on je još uvijek bio u prvim borbenim redovima. To su mu priznavali i oni koji su ga omalovažavah. Kiša je baš otišla na jutarnju pauzu kad se Smiley napokon diskretno pojavio u starom dijelu Barnsburyja, u londonskom okrugu Islington. Mokre kape dimnjaka na škriljastim krovovima viktorijanskih kućica skupile su se poput ukaljanih ptica između televizijskih antena. Iza njih uzdizale su se skele podupirući stambeno naselje kojeg je izgradnja prekinuta zbog nedostatka sredstava. - Gospodin…? - Standfast - uljudno odgovori Smiley ispod kišobrana. Čestiti ljudi se nagonski prepoznavaju. Gospodinu Peteru Worthingtonu bilo je dovoljno da otvori vrata i pogledom preleti debelju- škastu promočenu priliku na pragu - crnu službenu torbu za spise s reljefno utisnutim EIIR na plastičnom preklopu, sumnjičav i pomalo jadan izgled - da mu se ljubazno lice ozari izrazom prijateljske dobrodošlice. - Tako je. Baš lijepo što ste došli. Foreign Office je danas u Downing Streetu, zar ne? Kako ste došli? Podzemnom s Charing Crossa, vjerojatno. Uđite da popijemo šalicu čaja. Završio je privatnu srednju školu ah je zatim radio na državnoj školi jer se to više isplatilo. Glas mu je bio blag i utješan i odan. Čak mu je i odjeća, zamijetio je Smiley shjedeći ga uskim hodnikom, odavala nekakvu vjernost. Premda su mu bile samo trideset i četiri godine, njegovo odijelo od debelog balkandownload.org BD4Y

tvida ostat će u modi - ih izvan nje - sve dok bude trebalo vlasniku. Kuća nije imala vrta. Radna soba gledala je neposredno na betonsko igralište. Čvrsta rešetka štitila je prozor, a igralište je visokom žičanom ogradom bilo podijeljeno na dva dijela. Iza njega stajala je sama škola, kićena edvardijanska zgrada pomalo nalik na Circus, s tom razlikom što se vidjela unutrašnjost. U prizemlju, Smiley je zapazio na zidu dječje slikarije. Kat više, epruvete na drvenim stalcima. Bilo je vrijeme za igru i djevojčice u gimnastičkim trikoima jurcale su na svojoj polovici za loptom. Međutim, s druge strane dječaci su stajali u nijemim skupinama poput štrajkaških straža pred ulazom u tvornicu, posebno bijeli i crni. Radna soba je do koljena bila pretrpana bilježnicama. Na zidu je visio ilustrirani pregled engleskih kraljeva i kraljica. Tamni oblaci zastrli su nebo, pa je škola izgledala kao da je zarđala. - Nadam se da vam buka ne smeta - dovikne Peter Worthington iz kuhinje. - Ja je više i ne čujem. Šećera? - Ne, ne. Bez šećera, molim - reče Smiley priznajući smiješkom krivnju. - Pazite na kalorije? - Pa, pomalo, pomalo. - Smiley je glumio sam sebe i pritom sam sebe nadmašio, kako kažu u Sarrattu; malo priprostiji, malo istrošeniji brigama: ljubazan, pristojan državni činovnik koji je dosegao »plafon« u četrdesetoj i otada tu i ostao. - Ima limuna ako želite! - dovikne Peter Worthington iz kuhinje, nevješto lupetajući posuđem. - Oh, ne, hvala! Samo mlijeko. Na izlizanom podu radne sobe ležali su tragovi još jednog, manjeg djeteta: kocke i shkovnica s beskonačnim nizom našaranih slova D i A. Na neuglednim zidovima, Sveta tri kralja i saonice i vata. Peter Worthington se vratio u sobu s poslužavnikom. Bio je krupan i markantan, smeđe kose nalik na žicu koja je rano počela sijedjeti. Unatoč silnom lupetanju, šalice nisu bile najčistije. - Lukavo od vas što ste izabrali moje slobodno vrijeme - reče i kimne prema bilježnicama. - Ako bih ga mogao nazvati slobodnim sa svim tim ispravcima. - Mislim da vas zaista potcjenjuju - reče Smiley i blago zatrese glavom. - Imam i sam prijatelje koji su nastavnici. Utroše pola večeri samo na ispravljanje zadaća, tako mi barem kažu, a nema razloga da posumnjam u njihove riječi. - To su oni savjesni. - Nadam se da i vas mogu ubrojiti u tu kategoriju. Peter Worthington se nasmiješi, odjednom vrlo zadovoljan. - Na žalost, tako je. Ako se nešto isplati raditi, onda se to isplati raditi dobro - reče i pomogne balkandownload.org BD4Y

Smileyju da skine kabanicu. - Iskreno govoreći, kamo sreće da više ljudi tako misli. - Vi ste morah biti učitelj - reče Peter Worthington i obojica se nasmijaše. - Kako se snalazite s vašim malim dječakom? - upita Smiley i sjedne. - Ianom? Ah, ide baki. Mojoj majci, ne njenoj - doda nalijevajući čaj. - Jeste li oženjeni? - Da, jesam, i to vrlo sretno, ako smijem reći. - Imate li djece? Smiley strese glavom i dopusti sebi gotovo nezamjetan, namršten izraz razočaranja. - Na žalost - reče. - To najviše boli - reče Peter Worthington posve opravdano. - Svakako - reče Smiley. - Ipak, bili bismo to rado doživjeli. Kad dođete u moje godine, onda to više osjećate. - Rekli ste mi telefonom da imate nekakve novosti o Elizabeth - reče Peter Worthingon. - Bio bih vam strašno zahvalan kad biste mi rekli, moram priznati. - Znate, nema zapravo ništa posebno - oprezno će Smiley. - Ali nade ima. Nade uvijek mora biti. Smiley se sagne do službene, crne plastične torbe za spise i otključa jeftinu bravu. - Pitam se ne biste li mi mogli pomoći - reče. - Nemojte misliti da bilo što tajim od vas, htjeli bismo samo sve provjeriti. Ja sam pedantan čovjek i ne bojim se to priznati. Tako postupamo i u slučaju smrti stranih državljana. Nikada se ne izjašnjavamo sve dok nismo apsolutno uvjereni. Imena, prezime, puna adresa, datum rođenja ako ga možemo saznati, ne štedimo truda. Samo sigurnosti radi. Ne uzrok, naravno, ne bavimo se uzrocima, to je nadležnost lokalnih vlasti. - Samo naprijed - reče Peter Worthington. Smileyju nije izbjegla pretjerana srdačnost pa je podigao glavu i pogledao ga, no Worthingtonovo čestito lice bilo je okrenuto i kao da je proučavao hrpu starih stalaka za note nabacanu u uglu. Liznuvši palac Smiley marljivo otvori dosje što ga je držao na krilu i okrene nekoliko stranica. Bio je to dosje Foreign Officea, s naznakom »Nestale osobe«, što ga je Lacon pod nekakvom izlikom dobio od Enderbyja. - Da li bi vas smetalo kad bih s vama ispočetka prešao pojedinosti? Samo one najvažnije, naravno, i samo one koje mi želite reći, to vam, nadam se, ne moram posebno reći? Znate, brine me što se ja obično ne bavim takvim zaduženjima. Wendover, moj kolega kojega ste upoznali, na žalost je bolestan - a, eto, katkad nam se ne da sve napisati, nije li tako? On je divan čovjek, ah kad je riječ o pisanju balkandownload.org BD4Y

izvještaja, čini mi se da je pomalo štur. Ne aljkav, daleko od toga, ali mu nešto nedostaje kad valja prikazati i ljudski aspekt. - Uvijek sam bio potpuno iskren. Uvijek - reče Peter Worthington nestrpljivo se obraćajući stalcima za note. - Vjerujem u iskrenost. - A što se nas tiče, uvjeravam vas, mi u Officeu znamo poštovati povjerljive podatke. Odjednom je zavladala tišina. Sve do tog trenutka Smileyju nije palo na um da bi dječja vriska mogla smirivati; pa ipak, kad je vrištanje prestalo, a igralište se ispraznilo, učinilo mu se da se nešto poremetilo, i trebalo mu je nekoliko sekundi da se pribere. - Odmor je završio - nasmiješi se Peter Worthington. - Molim? - Odmor. Mlijeko i pecivo. Ono za što plaćate porez. - Eto, u bilješkama mog kolege Wendovera - nemam ništa protiv njega, moram vam odmah reći - nema ničega što bi ukazivalo na to da je gospođa Worthington otišla pod bilo kakvom prisilom… Samo trenutak. Dopustite mi da vam objasnim što time hoću reći. Molim vas. Otišla je dobrovoljno. Otišla je sama. Nitko je nije nedopušteno nagovarao, mamio, niti je na bilo koji način bila žrtvom neprirodnog pritiska. Pritiska, na primjer, koji bi, recimo, u pravo vrijeme mogao biti predmetom sudske tužbe, s vaše strane ili sa strane drugih lica, protiv treće za sada neimenovane stranke. Kao što je Smiley dobro znao, preopširnost gotovo neodoljivo navodi one koji su joj izloženi da sami progovore. Ako odmah ne prekinu sugovornika, onda barem uzvrate suspregnutom energijom: a kao učitelj Peter Worthington ni u kojem slučaju nije bio sklon slušanju. - Otišla je sama, potpuno sama, a moj je stav bio i jest da je bila potpuno slobodna da to učini. Ako nije otišla sama, ako je bilo drugih, muškaraca, ipak smo svi ljudi, i to ne bi ništa mijenjalo na stvari. Jeste li zadovoljni s odgovorom? Djeca imaju pravo na oba roditelja - završi s konstatacijom maksime. Smiley je pisao, marljivo ah vrlo polako. Peter Worthington je lupkao prstima po koljenu, pa ih natezao da su zapucketali, jedan za drugim, poput brze nestrpljive salve. - U međuvremenu, gospodine Worthington, možete li mi reći, molim vas, da li je zatraženo skrbništvo s obzirom na… i Uvijek smo znah da će lutati. Bilo je to samo po sebi razumljivo. Ja sam bio njeno sidro. Zvala me »moje sidro«. Ih tako ili »učitelj«. Nije me smetalo. Nije time ništa loše mislila. Kao da nije mogla podnijeti da me zove Peter. balkandownload.org BD4Y

Voljela me kao pojam. Ne možda kao lik, tijelo, duh, osobu, čak ni kao bračnog druga. Već kao pojam, kao potreban dodatak njenoj osobnoj, ljudskoj potpunosti. Osjećala je poriv da ugodi, to shvaćam. Bio je dio njene sigurnosti, čeznula je za tim da joj se dive. Kad bi nekome dala kompliment, činila je to jer ga je i sama htjela, zauzvrat. - Shvaćam - reče Smiley i iznova stane pisati, kao da fizičkim činom izražava slaganje s tim gledištem. - Hoću reći, nitko nije mogao imati djevojku kakva je Elizabeth za ženu, i očekivati da će je imati samo za sebe. To nije bilo prirodno. Sad sam se s tim pomirio. Čak ju je i mah lan morao zvati Elizabeth. I to razumijem. Nije mogla podnijeti lance »mamice«. Da dijete trči za njom i zove je »mamicom«. Previše za nju. To je u redu, i to shvaćam. Mogu pretpostaviti da vam je teško shvatiti, kao čovjeku bez djece, kako bi žena, ma kakva bila, majka, koju paze i vole i brinu se za nju, koja čak ne mora ni zarađivati za život, mogla doslovce napustiti svog sina i ne poslati mu ni dopisnicu od toga dana pa sve do danas. Vjerojatno vas to brine, možda vam je čak i odvratno. No, moram reći da ja drugačije gledam na to. Kad se to dogodilo, priznajem, da, bilo mi je teško. - Bacio je pogled na žicom ograđeno igralište. Govorio je mirno, bez i traga samosažaljevanja. Kao da razgovara s učenikom. - Ovdje nastojimo podučiti ljude slobodi. Slobodi u okviru građanskih dužnosti. Omogućiti im da razviju vlastitu individualnost. Kako sam joj ja mogao reći tko je ona? Htio sam biti uz nju, ništa više. Biti Elizabethin prijatelj. Njen branič: i tako me je znala zvati. »Moj branič«. Zapravo, nije trebalo da ode. Mogla je sve to i ovdje raditi. Uz mene. Ženama treba potporanj, znate. Bez njega… - I još vam se nije javila? - dobroćudno upita Smiley. - Ni pismom, čak ni tom dopisnicom lanu, ništa? - Ništa. Smiley je pisao. - Gospodine Worthington, je li vam možda poznato da li se vaša supruga ikada koristila drugim imenom? - Pitanje je, tko zna zašto, prilično ozlovoljilo Petera Worthingtona. Ražestio se, kao da reagira na drskost u razredu, i podigao prst da je ušutka. No Smiley je htio dalje. - Svojim djevojačkim prezimenom, na primjer? Možda kraticom bračnog prezimena, koje bi joj u nekoj zemlji gdje se ne govori engleski moglo stvarati teškoće u saobraćanju s domaćim stanovništvom… i Nikada. Nikada, nikada. Morate shvatiti osnovnu psihologiju ljudskog ponašanja. Ona je bila školski primjer. Jedva je dočekala da se riješi očeva prezimena. Jedan od valjanih razloga udaje za mene bio je i taj što je htjela balkandownload.org BD4Y

novog oca i novo ime. Pošto ga je dobila, zašto bi ga se odrekla? Isto vrijedi i za njena romantična maštanja, njene neobuzdane, neobuzdane priče. Pokušavala je pobjeći iz svoje sredine. Kad je to postigla, uspjela, pronašla mene i stabilnost koju predstavljam, nije joj, prirodno, više trebalo da bude netko drugi. Bila je netko drugi. Ostvarila je svoje težnje. Zašto onda da ode? Smiley ni ovaj put nije žurio. Pogledao je Petera Worthingtona kao da u nešto nije siguran, pogledao dosje, okretao stranice sve do posljednje, nagnuo naočale da je pročita, očito i ni u kojem slučaju prvi put. - Gospodine Worthington, ako su naši podaci točni, a s pravom vjerujemo da jesu - rekao bih da su po našoj konzervativnoj procjeni osamdeset posto točni, išao bih tako daleko - vaša se supruga danas koristi prezimenom Worth. Kao_ i imenom koje, začudo, piše njemačkom ortografijom, L-I-E-S-E. Što se čita »Lize«, kako mi kažu, ne »Lajza«. Pitam se niste li možda u stanju da potvrdite ih demantirate tu navodnu informaciju, kao i navodnu informaciju da je aktivno povezana s nekom draguljarskom tvrtkom na Dalekom istoku, s ograncima u Hong Kongu i drugim glavnim gradovima. Živi, navodno, luksuzno, ima dobar status u društvu, kreće se u prilično visokim krugovima. Po svemu sudeći, vrlo je malo Smilevjevih riječi doprlo do Petera Worthingtona. Bio se smjestio na podu, ali kao da nije mogao spustiti koljena. Pucnuvši još jednom prstima, nestrpljivo je zurio u stalke za note, zgurene poput skeleta u kut, i zaustio je još prije no što je Smiley zašutio. - Slušajte. Evo što želim. Želim da osoba koja bude stupila s njom u vezu, tko god ona bila, to dobro shvati. Ne želim nikakve strastvene molbe, nikakvo pozivanje na savjest. To ne dolazi u obzir. Samo poštena konstatacija onoga što se nudi, i da je dobrodošla. To je sve. Smiley je potražio utočište u dosjeu. - Dobro, ali prije no što pređemo na to, ne bismo li mogli nastaviti provjeravati činjenice, gospodine Worthington… - Nema činjenica - odvrati Peter Worthington, iznova vrlo razdražen. - Već samo dvoje ljudi. Troje s lanom U ovakvim situacijama nema činjenica. Nema ih ni u kakvom braku. Život nas tome uči. Odnosi su potpuno subjektivni. Ja sjedim na podu. To je činjenica. Vi pišete. To je činjenica. Njena se majka krije iza toga. To je činjenica. Pratite li me? Njen je otac mahniti kriminalni luđak. To je činjenica. Elizabeth nije kćerka kraljice od Sabe niti rođena unuka Lloyda Georgea. Ma što ona tvrdila. I nije diplomirala sanskrt, iako je to ispričala direktorici koja još dan-danas u to vjeruje. »Kad će se vratiti vaša šarmantna orijentalistica?« U nakit se ne razumije ništa više od mene. To je činjenica. - Datumi i mjesta - promrmlja Smiley u dosje. - Kad bih samo mogao njih balkandownload.org BD4Y

provjeriti za početak. - Svakako - velikodušno pristane Peter Worthington i ponovo napuni Smileyjevu šalicu iz zelenog limenog čajnika. U vrške krupnih prstiju upila mu se školska kreda nalik na sjedine u njegovoj kosi. - Majka ju je zapravo udesila, moram ipak reći - nastavi istim razboritim tonom. - Sve to povuci-potegni da je dovede na pozornicu, pa balet, pa pokušaj s televizijom. Njena je majka jednostavno htjela da se ljudi dive Elizabeth. Gledala je sebe u njoj, naravno. To je posve prirodno, s psihološkog gledišta. Čitajte Bemea. Čitajte koga hoćete. Time je ona htjela odrediti svoju individualnost. Kroz svoju kćerku. Takve se stvari događaju, i to moramo poštivati. Sada mi je sve jasno. Njoj je dobro, meni je dobro, svijetu je dobro. lanu je dobro, a onda odjednom… ode. - Znate li slučajno piše li svojoj majci? Peter Worthington zatrese glavom. - Posve sigurno ne, moram reći. Potpuno ju je prozrela još prije no što je otišla. Potpuno s njom raskrstila. Jedina prepreka koju je sigurno prebrodila uz moju pomoć. Moj jedini doprinos njenoj sreći… - Mishm da ovdje nemamo adresu njene majke - prekine ga Smiley uporno listajući stranice dosjea. - Znate li možda… Worthington mu je izdiktirao adresu, prihčno glasno i polako, kao da čita diktat. - A sada datume i mjesta - ponovi Smiley. - Molim vas. Napustila ga je prije dvije godine. Peter Worthington mu je ponovio ne samo datum već i sat. Nije bilo nikakve scene - Peter Worthington nije odobravao scene - Elizabeth ih je imala i previše s majkom - proveli su ugodnu večer, zapravo, naročito ugodnu. Da je zabavi, odveo ju je u restoran sa specijalitetima s roštilja. - Možda ste ga zapazili nedaleko odavde, kad ste dolazili? Zove se »Knossos«, uz ekspres mliječni restoran? Pili su vino i zaista se lijepo proveli, a pridružio im se i Andrew Wiltshirs, novi nastavnik engleskog. Elizabeth je tog Andrewa uvela u tajne joge nekoliko tjedana prije toga. Zajedno su odlazili na tečaj u Sobell Centre i postali veliki prijatelji. - Joga ju je oduševila - reče i odobravajući kimne prosjedom glavom. - Zaista se zanimala za to. A Andrew je bio baš pravi momak da je »izvuče«. Ekstravertan, nesklon razmišljanju, fizički tip… savršen za nju - doda odlučno. Njih troje vratilo se kući u deset, zbog djevojke koja je čuvala dijete: on, Andrew i Elizabeth. Skuhao je kavu, slušah su ploče, a oko jedanaest Elizabeth balkandownload.org BD4Y

ih je obojicu poljubila i rekla da ide do majke da vidi kako je. - Mislio sam da je prekinula s majkom - blago prigovori Smiley, ah Peter Worthington se nije obazirao na njegove riječi. - Naravno, njoj poljupci nisu ništa značili - objašnjavao je Worthington kao da navodi podatke. - Svakoga je ljubila, učenike, prijateljice - poljubila bi smetlara, svakoga. Vrlo je spontana. Nadalje, ne može nikoga ostaviti na miru. Hoću reći, svaki odnos mora biti pobjeda. S njenim djetetom, s konobarom u restoranu… a kad ih osvoji, dosadni su joj. Naravno. Otišla je gore u sobu, pogledala lana i, nedvojbeno, iskoristila priliku da pokupi pasoš i novac za kućanstvo iz spavaće sobe. Ostavila je bilješku, »oprosti«, i otada je više nisam vidio. Ni lan. - Hm, a je h se javila Andrewu? - upita Smiley i ponovo spusti naočale. - Zašto bi se njemu javljala? - Rekli ste da su bih prijatelji, gospodine Worthington. Ponekad treća hca postaju posrednicima u ovakvim odnosima. Prije riječi »odnosi« podigao je glavu i suočio se neposredno s poštenim, jadnim očima Petera Worthingtona: i, na trenutak, dvije su maske istodobno khznule s hca. Da li je Smiley promatrao? Ih je on bio predmetom promatranja? Možda je to bio samo plod njegove mašte, opsjednute problemima - ili je zaista osjetio, u sebi i u tom slabom mladiću na drugom kraju sobe, buđenje neugodna srodstva? »Valjalo bi osnovati ligu prevarenih muževa koji sami sebe žale. Svi odišete tim dosadnim, užasnim milosrđem!« - dobacila mu je jednom Ann. Ti nikada nisi poznavao svoju Elizabeth, pomisli Smiley, i dalje žureći u Petera Worthingtona; a ja nisam nikada poznavao svoju Ann. - To je sve čega se zapravo sjećam - reče Peter Worthington. - Nakon toga, praznina. - Da - reče Smiley, nehotice nalazaći utočište u Worthingtonovoj ponovljenoj tvrdnji. - Da, shvaćam. Ustao je da ode. Na pragu je stajao dječačić. Zurio je u njega ispod oka, neprijateljski. Iza njega stajala je spokojna, krupna žena; držala mu je oba ručna zgloba iznad glave, pa se činilo da dječak visi s nje, iako je zapravo stajao sam. - Pogledaj, evo tate - reče žena gledajući Worthingtona privrženim smeđim očima. - Zdravo, Jenny. Ovo je gospodin Standfast iz Foreign Officea. - Dobar dan - reče uljudno Smiley i nakon još nekoliko minuta beznačajnog brbljanja i obećanja u vezi s daljnjim informacijama, kada i ako ih bude, tiho se oprosti. - Ah, i sretan Božić - dovikne Peter Worthington sa stepenica pred kućom. balkandownload.org BD4Y

- Ah, da. Zaista. I vama. Svima vama. Zaista sretan, i još mnogo njih. U šoferskoj kafeteriji stavljah su šećer kad ih gost ne bi upozorio, a kad god bi Indijka pripremala šalicu čaja, sitna bi se kuhinja ispunila parom. Po dvojica ih trojica, ne razgovarajući, muškarci su doručkovali, ručah ih večerali, već prema tome do koje su točke stigli u svojim zasebnim danima. I ovdje se bližio Božić. Iznad šanka visilo je šest masnih, obojenih staklenih kuglica, znak blagdanskog veselja, i mrežasta čarapa za dobrovoljne priloge u korist spastične djece. Smiley je zurio u večernje novine ne čitajući ih. U kutu, ni dvanaest stopa od njega, mah je Fawn zauzeo klasični položaj bebisitera. Tamne su mu se oči prijazno smiješile gostima i ulaznim vratima. Lijevom je rukom podigao šalicu, a desnu ležerno držao uz prsa. Da li Karla ovako sjedi, pitao se Smiley. Traži li Karla utočište među onima koji ništa ne sumnjaju? Kontrola je to činio. Kontrola je sebi organizirao cijeli drugi, treći ih četvrti život u dvosobnom stanu u višekatnici nedaleko od zapadne obilaznice, pod običnim imenom Matthews, koje administrativci u svojim dosjeima nisu vodili kao jedno od njegovih lažnih imena. U redu, bilo bi pretjerano reći »cijeli život«. No, držao je tamo odjeću, i ženu, gospođu Matthews naravno, čak i mačku. I odlazio na lekcije iz golfa u mjesni obrtnički klub, svakog četvrtka rano ujutro, dok je za svojim stolom u Circusu zasipavao prezirom fukaru, golf, ljubav i sva druga glupa ljudska zanimanja koja su ga možda potajno privlačila. Čak je bio iznajmio i komadić zemljišta za vrt, nešto dalje pokraj sporednog, ranžirnog kolosijeka. Gospođa Matthews je gotovo silom odvezla Smileyja svojim nahckanim »morrisom« da mu pokaže vrt, onog dana kad joj je javio tužnu novost. Vrt je bio u neredu kao i sve okolne parcele: uobičajene ruže, zimsko povrće koje je nepobrano trunulo, šupa za alat s nabacanim gumenim cijevima i kutijama za sjeme. Gospođa Matthews je bila udovica, popustljiva ah sposobna. - Htjela bih samo znati - rekla mu je pročitavši brojku na čeku - htjela bih samo biti sigurna, gospodine Standfast: je h doista mrtav, ili se vratio svojoj ženi? - Doista je mrtav - uvjeravao ju je Smiley, i ona mu je zahvalno vjerovala. Suzdržao se i nije dodao da je Kontrolina žena preminula prije jedanaest godina, uvjerena da joj je muž na nekoj dužnosti u Komitetu za industriju ugljena. Da li je Karla morao spletkariti na sastancima komisija? Boriti se protiv klika, varati glupe, laskati pametnima, gledati u šaljiva ogledala tipa Peter Worthington, sve zato da bi obavio svoj posao? balkandownload.org BD4Y

Bacio je pogled na sat, pa na Fawna. Telefon je bio nedaleko od WC-a. No kad je Smiley zamolio vlasnika sitniš, odbio je govoreći da je prezauzet. - Daj sitniš, svinjo bezobrazna! - drekne vozač kamiona na duge pruge, sav u koži. Vlasnik ga je hitro poslušao. - Kako je bilo? - upita Guillam koji je preuzeo poziv direktnom linijom. - Nije loše za početak - odgovori Smiley. - Hura - reče Guillam. Poslije su Smileyja također optuživali da gubi vrijeme na proste poslove umjesto da ih delegira potčinjenima. Stambene zgrade nedaleko od igrališta za golf »Town and Country«, na sjevernim okrajcima Londona, nalikuju na nadgradnju brodova što neprekidno tonu. Uzdižu se pri kraju dugih livada gdje cvijeće nikada potpuno ne procvjeta, muževi užurbano zaposjedaju čamce za spašavanje oko osam i trideset ujutro, a žene i djeca provode dan održavajući se na površini, sve dok se muškarci ne vrate, preumomi da bilo kamo otplove. Izgradili su ih tridesetih godina, i od tog su doba zadržale prljavobijelu boju. Njihovi podugi prozori u čeličnim okvirima gledaju na bujne valove igrališta za golf gdje žene, napuštene za radnog tjedna, lutaju sa sjenilima za oči poput izgubljenih utopljeničkih duša. Jedan od takvih stambenih blokova zove se Arcady Mansions, i obitelj Pelling je stanovala u broju sedam, sa skučenim pogledom na devetu rupu igrališta za golf, pogledom koji bi nestajao kad bi bukve prolistale. Pritisnuo je zvono, ali nije čuo ništa osim sitnog električnog cilika: ni korake, ni lajanje psa, ni glazbu. Vrata se otvoriše i hrapavi muški glas reče »da«? iz tame, iako je to bila žena. Bila je visoka i pogrbljena. U ruci joj je visila cigareta. - Zovem se Oates - reče Smiley i pruži joj veliku zelenu posjetnicu u celofanu. Svaki lažni identitet ima svoje ime. - Ah, to ste vi? Uđite. Kao da ste kod kuće. Na telefonu ste mi zvučali mlađe - grmila je promuklim glasom koji je težio profinjenosti. - On je tu. Misli da ste špijun - reče ona škiljeći u zelenu posjetnicu. - Iako niste, nije li tako? - Ne - reče Smiley. - Na žalost, nisam. Samo njuškalo. Stan je bio sav u hodnicima'. Povela ga je, ostavljajući za sobom trag džina. Vukla je jednu nogu, a desna joj je ruka bila ukočena. Smiley je nagađao da je imala kap. Bila je odjevena kao da se nikada nitko nije divio njenoj visini ili spolu. I kao da joj nije bilo stalo: niske cipele i muškarački pulover s pojasom koji je naglašavao širinu njenih ramena. - Kaže da nije nikada čuo za vas. Kaže da vas je tražio u telefonskom balkandownload.org BD4Y

imeniku i da ne postojite. - Volimo biti diskretni - reče Smiley. Gurnula je vrata. - On postoji - izvijesti glasno ispred sebe, u sobu. -1 nije špijun, već njuškalo. Na drugom kraju sobe sjedio je u naslonjaču muškarac i čitao Daily Telegraph, držeći ga ispred lica tako da Smiley nije vidio ništa osim ćelave glave, kućnog haljetka i kratkih, prekriženih nogu koje su završavale kožnim papučama; ali nekako je odmah znao da gospodin Pelling pripada onim niskim muškarcima koji se žene samo visokim ženama. U sobi je bilo sve što mu je trebalo da preživi sam. Televizor, krevet, plinska grijalica, stol za jelo i štafelaj za slikanje po predlošcima. Na zidu je visio previše retuširani fotografski portret vrlo lijepe djevojke, s posvetom naškrabanom dijagonalno preko jednog kuta, onako kako filmske zvijezde šalju poljubac neprivlačnima. Smiley je prepoznao Elizabeth Worthington. Već je vidio mnogo fotografija. - Gospodine Oates, ovo je Nunc - reče ona i samo što ne napravi »kniks«. Daily Telegraph se polako spusti, poput garnizonske zastave, otkrivajući agresivno, sjajno sitno lice, debele obrve i direktorske naočale. - Da? Tko ste vi, zapravo? - reče gospodin Pelling. - Jeste li iz tajne službe ili niste? Nemojte vrdati, van s tim da ne gubimo vrijeme. Ne odobravam njuškanje, znate. Što je to? - upita odrješito. - Njegova posjetnica - reče gospođa Pelling i pruži mu je. - Zelenog tonaliteta. - Aha, razmjenjujemo posjetnice, pazi, pazi! Onda je i meni potrebna posjetnica, Cess, zar ne? Morao bih ih nekoliko naručiti, draga moja. Kako bi bilo da časkom skočiš do Smitha, ha? - Pijete li rado čaj? - upita gospođa Pelling vireći odozgo u Smileyja i nakrenuvši glavu. - Zašto mu daješ čaj? - upita gospodin Pelling, promatrajući je kako uključuje električni čajnik. - Ne treba njemu čaj. On nije gost. Nije čak ni iz obavještajne službe. Ja ga nisam pozvao. Ostanite tjedan dana - obrati se Smileyju. - Uselite se ako vam se sviđa. Uzmite njen krevet. Konzultanti za sigurnost u trgovini zlatom i srebrom u šipkama, pazi da ne bi! - Htio bi razgovarati o Lizzie, dragi - reče gospođa Pelling i stane mužu namještati pribor za čaj. - A sad se za promjenu ponašaj kao otac. - Iako biste se slabo proveli u njenu krevetu, kažem vam - reče gospodin Pelling i ponovo zgrabi Telegraph. - Hvala ti na nježnim riječima, dragi - primijeti gospođa Pelling i nasmije se. Smijeh joj je bio dvotonalan, nalik na zov za vabljenje ptica, i nije balkandownload.org BD4Y

podrazumijevao ništa smiješno. Uslijedila je neugodna tišina. Gospođa Pelling pruži Smileyju šalicu čaja. Prihvaćajući je, obratio se poleđini novina. - Gospodine, vaša kćerka Elizabeth je kandidat za važno mjesto u jednoj velikoj inozemnoj korporaciji. Moju su organizaciju zamolili u povjerenju - što je danas uobičajena ah vrlo potrebna formalnost - da radi dobivanja preporuka stupimo u kontakt s prijateljima i rodbinom u ovoj zemlji. - To smo mi, dragi - objasni gospođa Pelling, u slučaju da njen suprug nije shvatio. Novine se oštro zašuštavši spustiše. - Hoćete li time natuknuti da karakter moje kćerke nije u redu? Sjedite li zato ovdje, pijete moj čaj, da mi to kažete? - Ne, gospodine - reče Smiley. - Ne, gospodine - ponovi Pellingova žena beskorisno. - Gospodine Pelling - izusti napokon energičnim i strpljivim glasom. - Koliko mi je poznato, vi ste mnogo godina radili na pošti i došli na visok položaj. - Mnogo, mnogo godina - složi se gospođa Pelling. - Radio sam - javi se Pelling, opet iza novina. - Svi danas previše pričaju. Premalo se radi. - Jeste li zapošljavah kriminalce na svom odjelu? Novine zašuštaše, pa se utišaše. - Ili komuniste? - reče Smiley istim blagim tonom. - Ako i jesmo, brzo smo ih se rješavah, do vraga - reče Pelling, i ovaj put se novine nisu više dizale. - Ovako - reče Pelhngova žena i pucne prstima. - Gospodine Pelling - nastavi Smiley, i dalje kao liječnik koji se obraća pacijentu u krevetu - vaša bi kćerka mogla dobiti važno mjesto u jednoj velikoj kompaniji na Istoku. Bavila bi se posebno zračnim prijevozom i zbog prirode posla znala bi unaprijed za velike pošiljke zlata u ovu zemlju i iz nje, kao i za kretanje diplomatskih kurira i povjerljive pošte. To mjesto podrazumijeva izuzetno visoka primanja. Stoga smatram da ne bi bilo nerazumno - a mishm da se i vi s tim slažete - da vaša kćerka prođe isti postupak kao i svaki drugi kandidat za tako odgovorno - i poželjno - mjesto. - A tko je vaš poslodavac? - upita Pelling. - To je ono što mene zanima. Tko mi kaže da ste vi odgovorni? - Nunc - moljakala je Pellingova žena. - Tko ti kaže da je itko odgovoran? - Dosta s tim »Nunc«! Daj mu još čaja. Valjda si ti domaćica! No, onda se ponašaj kao domaćica. Krajnje je vrijeme da Lizzie bude nagrađena, a otvoreno balkandownload.org BD4Y

govoreći krivo mi je što i prije nije bila, s obzirom na to što joj sve duguju. Pelling se ponovo posveti čitanju Smileyjeve impresivne zelene posjetnice. - »Korespondenti u Aziji, SAD i na Srednjem istoku«. Paz’ da ne bi, vjerojatno ste adrese pokupili iz rubrike »rado bih se dopisivao«. Sjedište u South Molton Streetu. Informacije na telefon bla bla bla. Tko će mi se javiti? Vaš saučesnik u zločinu, rekao bih. - Ako je South Molton Street, mora da je u redu - javi se Pellingova žena. - Autoritet bez odgovornosti - reče Pelling i stane okretati broj. Govorio je kao da mu je netko stisnuo nosnice. - Na žalost, ne držim ništa do toga. - S odgovornosti - ispravi ga Smiley. - Kao kompanija obavezni smo odštetiti naše klijente u slučaju bilo kakva nepoštenja od strane osoblja koje preporučimo. I osigurani smo protiv takvih slučajeva. Signal se s druge strane oglasio pet puta prije no što se javila Circusova centrala, a Smiley se usrdno nadao da se nitko neće ušeprtljati. - Dajte mi generalnog direktora - naredi Pelling. - Ne tiče me se ako je na sastanku! Ima li on ime? Pa, kako ono glasi? Dobro, recite onda gospodinu Andrewu Forbes-Lisleu da gospodin Humphrey Pelling želi osobno s njim razgovarati. Odmah. - Dugo čekanje. Čestitam, pomisli Smiley. Dobar potez. - Na telefonu Pelling. Kod mene sjedi nekakav Oates. Nizak, debeo i zabrinut. Sto da učinim s njim? Smiley je iz pozadine čuo Guillamov zvonki, oficirski glas koji samo što Pellingu nije naredio da stane mirno kad s njim razgovara. Omekšan, Pelling spusti slušalicu. - Zna li Lizzie da ćete s nama razgovarati? - upita Pelling. - Puknula bi od smijeha kad bi znala - reče njegova žena. - Možda ne zna ni da je kandidat za to mjesto - odgovori Smiley. - Danas se sve više običava pristupiti kandidatima nakon što su provjereni. - To je za Lizzie, Nunc - podsjeti Pellinga njegova žena. - Znaš da je voliš iako nam se već godinu dana nije javila. - Zar joj uopće ne pišete? - upita Smiley suosjećajno. - Ona to neće - reče Pellingova žena i dobaci mužu pogled. Smiley jedva zamjetno progunđa. Možda je to zvučalo kao žaljenje, iako je zapravo bilo izraz olakšanja. - Daj mu još čaja - naredi Pelling. - Već ga je progutao. Ponovo se podrugljivo zagledao u Smileyja. - Još nisam uvjeren da nije iz tajne službe, čak ni sada - reče. - Doduše, ne izgleda baš sjajno, ah to bi moglo biti namjerno. ' Smiley je donio formulare. Otisnuli su ih sinoć u Circusovoj štampariji na balkandownload.org BD4Y

svijetložutom papiru - na sreću, jer u Pellingovu svijetu, kako se pokazalo, formulari su svemu davali značaj legitimnosti, a svijetložuta je bila boja dostojna poštovanja. I tako su muškarci prišli poslu, poput dvaju prijatelja koji rješavaju križaljku, Smiley na stolcu bez naslona uz Pellinga koji je upisivao podatke, dok je njegova žena sjedila, pušeći i žureći kroz sive mrežaste zavjese, i neprekidno vrtila vjenčani prsten. Najprije datum i mjesto rođenja: - U rodilištu Alexandra, tu u našoj ulici. Poslije su ga srušili, zar ne, Cess? I sagradili one grozne stambene zgrade. - Prešli su na školovanje, i Pelling je iznio svoje poglede na tu temu. - Nisam je nikada dugo držao u jednoj te istoj školi, nije li tako, Cess? Da joj pamet ostane okretna. Da ne upadne u kolotečinu. Svaka promjena vrijedi koliko dopust, rekao sam. Zar ne, Cess? - Čitao je knjige o obrazovanju - objasni Pellingova žena. - Kasno smo se oženili - reče on kao da objašnjava njenu prisutnost. - Htjeli smo da se posveti kazalištu - reče ona. - Htio je biti njen menedžer, između ostalog. Napisao je još nekoliko datuma. Pohađala je kazališnu školu, pa školu za sekretarice. - Slif - reče Pelhng. - Priprema, ne obrazovanje, u to ja vjerujem. Svega pomalo. Da stekne iskustvo. I sigurnost u nastupu. - Ah, sigurnosti u nastupu joj nije nedostajalo - složi se-gospođa Pelhng i izbaci uz grleni klokot svu silu dima od cigarete. - Kao ni iskustva. - Ah nije nikada završila školu za sekretarice? - upita Smiley i pokaže formular. - Ih dramsku školu? - Nije joj trebalo - reče Pelhng. Stigli su do ranijih zaposlenja. Pelhng ih je naveo pola tuceta u području Londona, sve po osamnaest mjeseci. - Sve sami gnjavatori - primijeti zadovoljno gospođa Pelhng. - Ogledavala se - doda ležerno njen muž. - Opipavala je puls prije no što će se angažirati. Ja sam joj govorio da tako postupi, zar ne, Cess? Svi su je htjeli, ah ja nisam padao na to. - Naglo je izbacio ruku prema njoj. -1 nemoj mi govoriti da se na kraju krajeva nije isplatilo! - zaurla. - Iako ne smijemo o tome govoriti! - Najviše je voljela balet - reče Pellingova žena. - Podučavati djecu. Ona obožava djecu. Obožava ih. Te su riječi neobično razdražile Pellinga. - Ona pravi karijeru, Cess - poviče i lupi po formularu na koljenu. - Boga mu miloga, glupa ženo, žehš li da se njemu vrati? balkandownload.org BD4Y