Plemeniti Dak - John le Carre

dokažeš da si hrabar; i zato što moraš sudjelovati da bi mogao pripadati. U stara vremena Jerry je to možda radio iz biranijih razloga. Da upozna sama sebe: hemingvejska igra. Da pomakne granicu straha. Jer u bitki, kao i u ljubavi, želja eskalira. Kad doživiš mitraljeski rafal, pojedinačni pucnji čine ti se tričavima. A kad se nađeš usred artiljerijske vatre, mitraljez postaje igrarija, već i stoga što ti zvuk običnog pucnja ostavlja mozak na mjestu, dok ti ga tresak granate protjera kroz uši. U ružnim trenucima u životu - bez novca, djece, žena - osjećao je mir spoznavši da je preživljenje njegova jedina odgovornost. Ali ovaj put - rzmišljao je - ovaj put razlog je najblesaviji od svih do sada, zato što tražim drogiranog pilota koji je poznavao čovjeka kojemu je Lizzie Worthington bila ljubavnica. Hodah su polako jer se djevojka unatoč kratkoj suknji teško kretala preko klizavih brazda. - Dobra mačka - promrmlja Keller. - Kao stvorena za one stvari - složi se poslušno Jerry. Jerry se zbunjeno sjeti kako su se u Kongu znah jedan drugome ispovijedati, povjeravati jedan drugome svoje ljubavi i slabosti. Djevojka je mlatarala rukama da održi ravnotežu na izbrazdanom putu. Nemoj upirati aparatom, pomish Jerry, za ime božje nemoj upirati. Tako stradaju fotografi. - Samo hodaj, srce - zakrešti Keller. - Ne mish ni na što. Hodaj. Želiš li se vratiti, Westerby? Obišli su dječačića koji se sam samcat igrao kamenčićima u prašini. Jerry se pitao nije li oglušio od eksplozija. Letimice se osvrnuo. »Mercedes« je i dalje stajao parkiran među drvećem. Ispred sebe razabirao je vojnike na vatrenom položaju među ruševinama; bilo ih je više no što je očekivao. Buka se odjednom pojačala. Na drugoj obali nekoliko je granata eksplodiralo usred plamena. Tenkovi - T-28 - pokušavah su proširiti plamen. Od obale ispod njih odskočio je metak, poprskavši ih blatom i prašinom. Pokraj njih provezao se bezbrižno seljak na biciklu. Ušao je u selo, provezao se kroz njega i ponovo izišao, pa polako prošao pokraj ruševina i nestao u drveću iza njih. Nitko nije u njega pucao, nitko ga nije zaustavljao. Mogao bi biti njihov kao i naš, pomisli Jerry. Otišao je sinoć u grad, bacio plastic u kino, a sad se vraća svojima. - Zaboga - nasmije se glasno djevojka - zašto se mi nismo sjetili bicikla? Štropoćući kao da padaju opeke, zapljusnuo ih je mitraljeski rafal. Sreća ih je poslužila: ispod njih, na samoj obali rijeke, pružao se red praznih, plitkih streljačkih zaklona ukopanih u blato, nalik na leopardove mrlje. Jerry ii je već prije zapazio. Zgrabio je djevojku i bacio je na tlo. Keller je već ležao potrbuške. Dok je ležao uz nju, Jerry je u sebi otkrio potpunu nezainteresiranost. balkandownload.org BD4Y

Bolje ovdje dobiti metak-dva nego ono što je Frostie dobio. Meci su podizali prave zavjese blata i fijukali preko ceste. Ležali su ne dižući glave i čekali da pucnjava jenja. Djevojka je uzbuđeno gledala preko rijeke i smiješila se. Bila je plavooka i svijetložute kose i arijka. Iza njih tresnula je na bankinu minobacačka granata, i Jerry je ponovo pritisne na tlo. Preko njih je prohujao udarni val, a kad je prošao, zasule su ih pahuljice zemlje kao žrtva okajnica. No djevojka je ponovo sa smiješkom podigla glavu. Kad Pentagon govori o civilizaciji, razmišljao je Jerry, govori o tebi. Okršaj oko utvrde se odjednom razbuktao. Kamioni su nestali, sve je ovio gusti dim, svuda su neprekidno bljeskale i treskale minobacačke granate, a laki mitraljezi sve su brže odgovarali jedan drugome. Keller je samrtno blijeda lica izvirio iznad ruba svog zaklona. - Crveni Kmeri su ih zgrabili za muda - zaurla. - S druge strane rijeke, sprijeda, a sada i s drugog boka. Morali smo poći drugim putem! Bože, pomisli Jerry dok su mu u misli navirala ostala sjećanja, Keller i ja smo se čak jednom potukli zbog neke djevojke. Pokušavao se sjetiti tko je ta djevojka bila, i tko je pobijedio. Čekali su, i vatra je zamrla. Pošli su natrag do automobila i stigli do raskršća baš kad je naišao konvoj koji se povlačio. Uz cestu su bili porazbacani mrtvi i ranjeni, a među njima su čučale žene, hladeći izbezumljena lica palminim lišćem. Ponovo su izišli iz automobila. Izbjeglice su tjerale bivole i ručna kolica i jedni druge, vrišteći na svinje i djecu. Neka je starica vrisnula ugledavši djevojčin foto-aparat, misleći da je objektiv puščana cijev. Neke zvukove Jerry nije mogao jasno locirati, kao na primjer zvuk zvona na biciklima i lelek izbjeglica, a neke jest - prigušene jecaje umirućih i mukli zvuk minobacačkih granata što se sve više bližio. Keller je trčao uz jedan od kamiona i pokušavao pronaći oficira koji zna engleski; Jerry je grabio uz njega urlajući ista pitanja na francuskom. - Uf, do vraga - reče Keller kojemu je odjednom dosadilo. - Idemo kući - reče, pa, glasom arogantnog Engleza: - Ti ljudi, ta buka. - Vratili su se u »mercedes«. Neko se vrijeme nisu mogli izvući iz kolone: kamioni su ih gurali u stranu, a izbjeglice uljudno kuckale po staklu moleći da ih povezu. Jerryju se jednom učinilo da je ugledao Deathwisha kako se vozi na stražnjem sjedalu vojnog motocikla. Na slijedećem raskršću Keller naredi vozaču da skrene ulijevo. - Bit će nam intimnije - reče i vrati zdravu ruku na djevojčino koljeno. No Jerry je razmišljao o Frostu u mrtvačnici, o vrisku što ga je smrt uklesala u njegovu bijelu vilicu. - Mamica mi je uvijek govorila - izjavi otegnutim glasom Keller - sine, balkandownload.org BD4Y

nikada se kroz džunglu ne vraćaj onim putem kojim si pošao. Srce? - Da? - Srce, upravo si izgubila jungfera. Primi moje skromne čestitke. - Ruka mu je kliznula nešto više. Odasvud se čuo zvuk vode kako lije, kao da su odjednom popucale mnogobrojne cijevi, kad ih je oblio iznenadni pljusak. Prošli su kroz naselje puno kokoši koje su kao bez glave trčale uokolo. Na kiši je stajala prazna brijačka stohca. Jerry se okrene Kelleru. - A ta privreda u opsadnom stanju? Tržišne snage i tako dalje. Misliš da će to ići? - Moglo bi - odgovori površno Keller. - Već su o tome pisah nekoliko puta. No još ide. - Tko su glavni maheri? Keller navede nekoliko imena. - Indocharter? - I Indocharter, uz ostale - reče Keller. Jerry pokuša sreću, iako mu se činilo malo vjerojatnim da će nešto doznati. - Za njih leti nekakav Charlie Marshall, polu-Kinez. Netko mi je rekao da bi se od njega moglo svašta doznati. Poznaješ li ga? - Ne. Držao je da bi bilo bolje ne ići dalje. - Kakve avione imaju? - Onakve kakvih se mogu dokopati. DC-4, i tko zna koje sve još. Jedan nije dovoljan. Moraš imati najmanje dva, jednim letiš a drugog raskapaš radi dijelova. Jeftinije je ostaviti avion na zemlji i rasturiti ga, nego podmićivati carinu da ti dadu rezervne dijelove. - A profit? - Nije za objavljivanje. - Ima li mnogo opijuma u opticaju? - Na Bassacu je cijela prokleta rafinerija, bogamu. Podsjeća me na doba prohibicije kod kuće. Mogu ti organizirati posjet, ako te to zanima. Lorraine je kroz prozor zurila u kišu. - Ne vidim nikakvih klinaca, Max - objavi. - Rekao si mi da pazim kad nestanu klinci, znaš? Eto, gledam i gledam, ali klinci su nestali. - Vozač je zaustavio automobil. - Kiši, a negdje sam čitala da se azijski klinci rado igraju vani na kiši. Znaš li onda gdje su klinci? - No Jerry nije slušao što je ona čitala. Sagnuvši se i istodobno vireći kroz prednje staklo ugledao je ono što je i vozač već ugledao, i grlo mu se sasušilo. - Ti si šef, stari moj - reče tiho Kelleru. - Tvoj auto, tvoj rat i tvoja balkandownload.org BD4Y

djevojka. Jerryju je bilo mučno promatrati u retrovizoru kako Kellerovo lice, nalik na kamen plovučac, razdiru iskustvo i bespomoćnost. - Kreni polako prema njima - reče Jerry kad ga je izdalo strpljenje. - Lentement. - Tako je - reče Keller. - Učini to. Pedeset jardi ispred njih, zastrt kišom što je lijevala kao iz kabla, sivi kamion se ispriječio na putu i blokirao ga - Jerry je u retrovizoru zapazio drugi kamion koji je stao na putu iza njih, onemogućavajući im povlačenje. - Najbolje da im pokažemo ruke - izlane promuklo Keller. Spustio je zdravom rukom prozor. Djevojka i Jerry su slijedili njegov primjer. Jerry obriše vlagu s prednjeg stakla i stavi ruke na kontrolnu ploču. Vozač je objema rukama uhvatio vrh upravljača. - Nemojte im se smiješiti, nemojte im ništa govoriti - naredi Jerry. - Isuse Kriste - reče Keller. - Dragi bože. U cijeloj Aziji, razmišljao je Jerry, novinari pričaju svoje omiljene priče o tome što su doživjeli od Crvenih Kmera, i većina tih priča je istinita. Čak bi i Frost, u ovom trenutku, bio zahvalan sudbini na svom razmjerno mirnom kraju. Poznavao je novinare koji su nosili otrov, čak i skriveni revolver, da se spase baš od ovakvih situacija. Ako te uhvate, prva noć je jedina noć kad se možeš pokušati izvući, sjetio se priča: prije no što ti uzmu cipele i zdravlje i bog zna koje dijelove tijela. Prva noć je jedina prilika, kaže predaja. Razmišljao je ne bi li to ponovio djevojci, ali nije htio povrijediti Kellerove osjećaje. Plužili su naprijed u prvoj brzini, i motor je zavijao. Kiša je pljuštala po automobilu, grmjela po krovu, praskala po poklopcu motora i šibala kroz otvorene prozore. Ako zaglibimo, gotovi smo, pomish Jerry. Kamion ispred njih se još nije micao, iako su mu se već primakli na petnaest jardi: kao čudovište što se ljeska na pljusku. Iz tamne kabine promatrala su ih mršava hca. U posljednjem trenutku kamion je naglo zateturao natrag u lišće, ostavivši im tek toliko prostora kohko im je trebalo da prođu. »Mercedes« se nagnuo. Jerry se morao uhvatiti za dovratni stup da se ne svali na vozača. Oba vanjska kotača počeše kliziti i zavijati, automobil se okrenuo i samo što se nije zabio poklopcem motora u odbojnik kamiona. - Nema registarskih tablica - dahne Keller. - Mili bože. - Ne žuri - Jerry upozori vozača. - Toujours lentement. Ne pali svjetla. - Gledao je retrovizor. - To su bile crne pidžame? - reče uzbuđeno djevojka. - A niste mi dah ni da snimim bar jednu fotografiju! balkandownload.org BD4Y

Nitko joj nije odgovorio. - Sto su htjeli? Koga čekaju u zasjedi? - zapitkivala je uporno. - Nekog drugog - odgovori Jerry. - Ne nas. - Nekog tipa iza nas - reče Keller. - Baš koga briga! - Ne bismo Ii nekome trebah javiti? - Nemamo čime - reče Keller. Čuli su iza sebe pucnjavu, ah nisu stali. - Jebena kiša - dahne Keller, napola sam sebi. - Zašto, do vraga, odjednom pada kiša? Kiša samo što nije stala. - Ah Max, bogamu - protestirala je djevojka - ako su nas ovako prikliještili, zašto nas jednostavno ne likvidiraju? Prije no što je Keller stigao odgovoriti, učinio je to vozač, na francuskom, tiho i uljudno, iako ga je samo Jerry razumio. - Kad budu htjeli doći, doći će - reče vozač, smiješeći se u retrovizor djevojci. - Po lošem vremenu. Dok Amerikanci budu dodavali još pet metara betona na krovu svoje ambasade, vojnici čučali u kišnim ogrtačima pod drvećem, novinari pili viski, a generali pušili opijum u fumerie, Crveni Kmeri će izići iz džungle i zaklati nas. - Što je rekao? - upita oštro Keller. - Prevedi, Westerby. - Aha, o čemu je to govorio? - reče i djevojka, - Zvučalo je lijepo. Kao prijedlog ili nešto slično. - Nisam zapravo ništa razumio, stari moj. Malo prebrzo za mene. Svi prasnuše u smijeh, preglasan smijeh, vozač također. A cijelo to vrijeme, shvati Jerry, mislio je samo na Lizzie. Ne da je time isključio pomisao na opasnost - posve suprotno. Poput divnog sunca što ih je iznova obasjalo, ona je bila nagrada za njegovo preživljenje. U hotelu »Phnom« isto je sunce veselo obasjavalo bazen. U gradu nije pala kiša, ah je jedna raketa pala nedaleko od škole za djevojčice i usmrtila osmero ih devetero djece. Kellerov južnjački honorarac se upravo vratio s prebrojavanja. - Pa kako se Maxie snašao kad je počeo bum-bum? - upitao je Jerryja kad su se sreli u predvorju. - Čini mi se da mu posljednjih dana pomalo popušta hrabrost. - Makni mi tu svoju nacerenu facu s puta - savjetovao ga je Jerry. - Jer bih je inače mogao zaista zviznuti. - Južnjak se pokupio, i dalje se cereći. - Mogli bismo se sutra sastati - reče djevojka Jerryju. - Sutra sam cijeli dan slobodna. balkandownload.org BD4Y

Iza nje, Keller se polako penjao stubištem, zgurena prilika u košulji s jednim spuštenim rukavom, upirući se o ogradu. - Mogli bismo se čak sastati i večeras ako hoćeš - reče Lorraine. Nekoje vrijeme Jerry sjedio sam u sobi i pisao razglednice za Cat. Zatim je krenuo u Maxov ured. Htio mu je postaviti još nekoliko pitanja o Charlieju Marshallu. Osim toga, činilo mu se da će starom Maxu prijati njegovo društvo. Obavivši dužnost, uzeo je cyclo i ponovo se odvezao do kuće Charlieja Marshalla, no iako je šakama udarao po vratima i urlao, vidio je opet samo one iste gole, smeđe, nepokretne noge, na dnu stubišta, ovaj put pri svjetlu svijeće. Međutim, stranica koju je istrgnuo iz notesa je nestala. Vratio se u grad i, budući da mu je još ostao sat vremena, uputio se do kavane na pločniku, sjeo na jednu od stotinjak praznih stohca i pijuckao pernod, sjećajući se kako su nekada mimo kavane znale kloparati djevojke na svojim malim pletenim kolicima, šapćući otrcane ljubavne fraze na svom pjevuckavom francuskom. Večeras je tama drhturila ni od čega ljepšeg osim od povremene topovske tutnjave, a grad se šćućurio čekajući udarac. No najveći strah nije izazivalo bombardiranje već tišina. Kao i sama džungla, tišina je - a ne topovska vatra - bila prirodni element neprijatelja koji se približava. Kad diplomat želi razgovarati, prvo što mu padne na um je hrana, a u diplomatskim krugovima večeravalo se rano zbog policijskog sata. Naravno, diplomati ne podliježu takvim strogim mjerama, no diplomati u cijelom svijetu šarmantnom arogancijom pretpostavljaju da moraju dati primjer - kome ih čega, to ne zna ni sam vrag. Savjetnikova kuća nalazila se u ravnoj, lisnatoj enklavi koja je graničila s Lon Nolovom palačom. Kad je Jerry stigao, službena limuzina je na prilaznom putu iskrcavala putnike pod budnim okom džipa punog milicije. Mora da je to neka kraljevska ili vjerska zvjerka, pomish Jerry dok je izlazio iz taksija; no bio je to samo američki diplomat što je sa suprugom stigao na večeru. - Ah. Vi ste zacijelo gospodin Westerby - reče domaćica. Bila je visoka, haljina joj je očito potjecala iz Harrodsa, i zabavljala ju je pomisao da netko može biti novinar, kao što ju je zabavljao svatko tko nije bio diplomat, pogotovo ne savjetničkog ranga. - John izgara od želje da se s vama upozna - izjavi ona vedro, misleći valjda da će mu time ugoditi, pretpostavljao je Jerry. Uputio se za ostalima na kat. Na vrhu stubišta stajao je domaćin, mišićav muškarac s brkovima, zguren, dječačka izgleda kojim je Jerryja više podsjećao na popa. balkandownload.org BD4Y

- Ah, izvrsno! Fenomenalno. Vi ste slavni igrač kriketa. Vrlo dobro. Zajednički prijatelji, zar ne? Na žalost, večeras se ne smijemo koristiti balkonom - reče i vragolasto pogleda Amerikance. - Čini se da dobrih ljudi ima premalo. Moraju se sklanjati. Znate li već gdje sjedite? - Zapovjednički je prstom pokazao placement u kožnom okviru s rasporedom gostiju oko stola. - Dođite da vas upoznam s nekim ljudima. Samo trenutak. - Odvukao ga je malo u stranu, ali samo malo. - Sve ide preko mene, jasno? To sam im apsolutno jasno naglasio. Nemojte im dopustiti da vas stjeraju u kut, jasno? Baš je u toku lijepa gužvica, ako me shvaćate. Lokalna stvar. Ne tiče se vas. Tamnoput i uredan, američki diplomat se isprva Jerryju učinio niskim, ali kad je ustao da se s njim rukuje, bio je gotovo iste visine. Na sebi je imao karirani sako od sirove svile, a u drugoj ruci držao je voki- toki u crnom plastičnom etuiju. Smeđe su mu oči odavale inteligenciju ali i pretjerano poštovanje i kad su se rukovali, tajni je glas Jerryju rekao: »Rođak«. - Drago mi je, gospodine Westerby. Čuo sam da ste iz Hong Konga. Vaš guverner je moj vrlo dobar prijatelj. Beckie, ovo je gospodin Westerby, prijatelj guvernera Hong Konga i dobar prijatelj Johna, našeg domaćina. Pokazao je krupnu ženu okićenu srebrnim, ručno iskucanim nakitom bez sjaja, očito kupljenim na tržnici. Njena haljina živih boja bila je pravi, razliveni azijski potpuri. - Ah, gospodin Westerby - reče žena. - Iz Hong Konga. Baš mi je drago. Ostatak društva tvorila je mješavina lokalnih trgovaca. Žene su im bile Eurazijanke, Francuskinje i Korzikanke. Sluga je udario o srebrni gong. Strop blagovaonice bio je od betona, ali dok su ulazili, Jerry je zapazio kako se nekoliko očiju diže radi provjere. Iz kartice na srebrnom držaču razabrao je daje on »The Honourable G. Westerby«, jelovnik u srebrnim koricama obećao mu je le roast beef a l'anglaise, u srebrnim svijećnjacima stajale su svijeće pobožna izgleda, mladi Kambodžanci su lepršali i napola zgureni uzmicali s pladnjevima hrane skuhane jutros dok je bilo struje. Desno od Jerryja sjedila je francuska ljepotica i svjetska putnica s čipkastim rupčićem među grudima. U ruci je držala još jedan, i kad god bi nešto pojela ili popila, dotakla bi njime ustašca. Na kartici je pročitao njeno ime, grofica Sylvia. - Je suis tres, tres diplomee - prošaputala je Jerryju dok je kljucala po jelu i dirkala usne rupčićem. - J'ai fait la Science politique, mecanique et l’electricite generale.{30} U siječnju sam imala loše srce. Sad se oporavljam. - A ja, naprotiv, nemam nikakvih kvalifikacija-uporno je tvrdio Jerry, pretjeravajući sa šalom. - Sveznalice koje svašta znaju, ali ništa temeljito, eto to balkandownload.org BD4Y

smo mi. - Trebalo mu je dosta vremena da sve to sroči na francuskom, i još se oko toga trudio kad se odnekuda, prilično blizu, oglasio mitraljeski rafal, predug za dobrobit oružja. Nitko nije uzvratio vatru. Razgovor je zastao. - Nekakva budala najvjerojatnije puca po kućnim gušterima - javi se savjetnik, a njegova žena mu se toplo nasmije s drugog kraja stola, kao da je rat mala predstava što su je njih dvoje posebno upriličili za svoje goste. Tišina se vratila, još dublja i značajnija. Mala grofica spusti na tanjur viljušku koja je zazveketala kao tramvaj usred noći. - Dieu - reče. Odjednom svi progovoriše. Amerikanka je pitala Jerryja gdje je odgojen, a kad su to obavili, pitala ga je gdje stanuje pa je Jerry naveo Thurloe Square, stan stare Maze, jer mu se nije pričalo o Toskani. - Imamo zemljište u Vermontu - reče ona energično. - No nismo još ništa gradili. Dvije su rakete tresnule istodobno. Po Jerryjevu računu, oko pola milje istočno. Ogledao se da provjeri jesu li prozori zatvoreni i pri tom zapazio da ga Amerikanac uporno gleda smeđim očima, kao da mu potajno hoće uputiti poziv. - Imate li sutra nešto u planu, gospodine Westerby? - Ništa posebno. - Ako vam možemo pomoći, samo mi se obratite. - Hvala - reče Jerry, iako je imao osjećaj da to nije bila svrha pitanja. Švicarski trgovac mudra lica iskoristio je Jerryjevu prisutnost da ponovi anegdotu koja je ostalima već bila poznata. - Ne tako davno cijeli je grad bio osvijetljen pucnjavom, gospodine Westerby. Svi smo trebali da umremo. Oh, svakako. Večeras ćemo umrijeti! Sve: granate, trasima zrna, samo su šarali nebom, utrošeno je municije za milijun dolara, čuli smo poslije. Sate i sate. Neki od mojih prijatelja već su se počeli opraštati. - Odnekud odozdo na stol se popela mravlja vojska i počela u koloni po jedan stupati savršeno opranim stolnjakom od damasta, pažljivo obilazeći srebrne svijećnjake i vazu prepunu hibiskusa. - Amerikanci su legli na radio, skakali amo-tamo, svi smo pažljivo razmatrali mjesto na popisu za evakuaciju, no najsmješnije od svega, znate, bila je činjenica što su telefoni radili, imali smo štoviše i struje. A znate li što je bio cilj? - Svi su se već histerično smijali. - Žabe! Nekoliko vrlo proždrljivih iaba\ - Krastača - ispravi ga netko, ali to nije utišalo smijeh. Američki diplomat, slika i prilika uljudne samokritike, iznio je zabavni epilog. - Kambodžanci imaju jedan stari, praznovjerni običaj, gospodine Westerby. balkandownload.org BD4Y

Prilikom pomrčine Mjeseca morate dizati veliku galamu. Morate ispaljivati rakete, morate lupati po limenkama ili, najbolje, ispaliti municije za milijun dolara. Jer ako to ne učinite, eto, žabe će proždrijeti Mjesec. Morali smo to znati, ali nismo, pa smo stoga zaista ispali vrlo, vrlo glupi - reče ponosno. - Da, da, tu ste na žalost ispali budale, stari moj - izjavi zadovoljno savjetnik. Međutim, iako je Amerikančev smiješak ostao iskren i otvoren, očima je i dalje saopćavao nešto mnogo hitnije - kao na primjer poruku jednog profesionalca drugome. Netko je pričao o slugama i njihovom neobičnom fatalizmu. Osamljena detonacija, glasna i naoko posve blizu, prekinula je monolog. Grofica Sylvia je posegla za Jerryjevom rukom, a domaćica se upitno nasmiješila svom suprugu. - Johne, dragi - upita najgostoljubivijim glasom - je li to neprijatelj ili mi? - Mi - nasmije se on. - Ah, svakako mi. Pitaj našeg prijatelja, novinara, ako meni ne vjeruješ. Prošao je nekoliko ratova, zar ne, Westerby? Tišina ih je ponovo združila poput zabranjene teme. Američka dama se čvrsto držala onog zemljišta u Vermontu. Možda bi ipak, na kraju krajeva, nešto morali sagraditi. Možda je ipak došao trenutak. - Možda bismo mogli bar pisati projektantu - rekla je. - Zaista bismo mogli - složio se njen suprug, i u istom trenutku našli su se usred prave bitke. Posve blizu, poduži rafal višecijevnog protuavionskog topa od 37 mm osvijetlio je rublje što se sušilo u dvorištu, dok je iz niza mitraljeza, možda i dvadesetak, prštala neprekidna, očajnička vatra. Bljeskovi su osvjetljavah poslugu koja je hitala u zgradu, a iznad pucnjave čuli su naređenje i odgovore na njih, vrisak za vriskom, i sulud zveket ručnih gongova. U blagovaonici se nitko nije maknuo osim američkog diplomata, koji je prinio voki-toki usnama, izvukao antenu i nešto promrmljao pa ga primaknuo uhu. Jerry baci pogled na krilo i ugleda grofičinu ruku koja se puna povjerenja pripila uz njegovu. Njen obraz doticao mu je rame. Pucnjava je utihnula. Negdje izbliza začuo je muklu eksploziju malokalibarske granate. Nije bilo vibracija, ali su se plamenovi svijeća savili kao da joj se klanjaju, a na polici nad kaminom dvije su se posjetnice od debela papira pljesnuvši prevrnule i zatim smirile, jedine prepoznatljive žrtve. A zatim, kao posljednji zasebni zvuk, začuli su gunđanje jednomotornog aviona što se udaljavao, nalik na udaljeno dječje cendranje. Sve je okrunio savjetnikov ležerni smijeh kojim se obratio supruzi. - Pa, ovo nije bila pomrčina, na žalost, nije li tako, Hills? Što možemo kad imamo čast da nam je Lon Nol susjed. Svako toliko nekome od njegovih pilota dozlogrdi što nije dobio plaću pa uzme avion i pripuca po palači. Draga, hoćeš balkandownload.org BD4Y

li povesti djevojke da napudraju nos i obave što već sve vi obavljate? Ljut je, zaključi Jerry, uhvativši ponovo Amerikančev pogled. On je poput čovjeka koji želi pomoći siromasima, a mora gubiti vrijeme s bogatima. Jerry, savjetnik i Amerikanac stajali su šuteći u radnoj sobi u prizemlju. Savjetnik je odjednom postao nepovjerljiv kao vuk. - Pa, pošto sam vas spojio - reče - možda bih vas mogao ostaviti nasamu. Viski je na kredencu, jasno, Westerby? - Jasno, Johne - reče Amerikanac, ah savjetnik kao da ga nije čuo. - I ne zaboravite, Westerby, mi smo ovlašteni, jasno? Mi čuvamo kuću. Jasno? - Značajno je mahnuo prstom i nestao. Radna soba bila je osvijetljena svijećama: mala muškaračka prostorija bez zrcala ih slika, samo rebrasti strop od tikovine i zeleni, metalni pisaći stol, a izvana u tami ponovo osjećaj samrtne tišine, iako bi kućni gušteri i žabe rikače zbunili i najsloženiji mikrofon. - Prepustite to meni - reče Amerikanac presjekavši Jerryju put do kredenca, pa se pretjeranom pažnjom posveti miješanju pića: - Voda ih soda? Moram paziti da ga previše ne razrijedim. - Odabrali su prilično dug put da spoje dva prijatelja - nastavi Amerikanac napetim glasom, nalijevajući piće u čaše. - I ja bih rekao. - John je dobar momak ah pomalo gnjavi s protokolom. Vaši ovdje trenutačno nemaju ljudi, ah imaju izvjesna prava, pa John voli provjeriti da mu lopta zauvijek ne pobjegne s igrališta. Shvaćam njegovo gledište. Jedino što sve ponekad nešto dulje traje. Izvukao je iz kariranog sakoa dugu smeđu omotnicu i predao je Jerryju, promatrajući ga značajno i prodorno, kao i za vrijeme večere, dok je kidao pečat. Papir je izgledao zamrljano, kao fotokopija. Negdje je zastenjalo dijete, ah gaje netko brzo ušutkao. U garaži, pomish Jerry: sluge su napunile garažu izbjeglicama, a savjetnik ne smije znati. ODJEL ZA DROGE Sajgon javlja Charlie MARSHALL ponavljam MARSHALL predvidivo stiže u Battambang ETA{31} 1930 sutra preko Pailina… preuređenim DC-4 Carvair, oznake Indocharter, manifest navodi miješani teret… prema planu letenja nastavlja za Pnom Pen. Pročitao je zatim vrijeme i datum poruke, i gnjev ga obuze poput oluje. Sjetio se jučerašnjeg napornog pješačenja po Bangkoku i današnje smušene vožnje taksijem s Kellerom i djevojkom, pa je, promrsivši »boga mu dragog«, tresnuo poruku na stol između njih. balkandownload.org BD4Y

- Kako ste dugo čučali na ovome? To nije sutra. To je večeras! - Na žalost, naš domaćin nije mogao prije organizirati »vjenčanje«. Njegov je društveni program pretrpan. Sretno. Ljutit kao i Jerry, Amerikanac mirno uzme poruku, strpa je u džep sakoa i uputi se ponovo na kat da se pridruži supruzi, koja se u pratnji domaćice revno divila njenoj osrednjoj zbirci ukradenih Buda. Stajao je sam. Negdje je pala raketa, ovaj put blizu. Svijeće se ugasiše, a noćno nebo kao da se napokon rascijepilo od naprezanja tog iluzornog, operetskog rata. Mitraljezi se bezglavo pridružiše buci. Mala, gola soba popločanog poda štropotala je i zujala poput tongeneratora. A tada je iznova sve zastalo, prepuštajući grad tišini. - Nešto nije u redu, stari moj? - upita ga savjetnik vedro s vrata. - Jenki vas je razdražio, ha? Čini se da bi u posljednje vrijeme htjeli sami upravljati svijetom. Ispratio ga je do izlaza, i Jerry brzo iziđe u noć. - Imate li prijevoz, stari moj? Tako treba. Inače će vas upucati. Čuvajte se. Brzo je hodao, tjeran razdraženošću i ogorčenjem. Redarstveni sat već je davno stupio na snagu. Nije bilo uličnih svjetiljki ni zvijezda. Mjesec je nestao, i škripanje vlastitih gumenih potplata pratilo ga je poput neželjena, nevidljiva sudruga. Jedino svjetlo dopiralo je s položaja oko palače na drugoj strani ulice, ah nije dosezalo do Jerryjeve strane. Visoki zidovi skrivah su zgradu, okrunjeni visokim namotajima bodljikave žice, a ciljevi lakih protuavionskih topova ljeskale su se poput bronce prema crnom i bešumnom nebu. Mladi vojnici su drijemah u skupinama i kad bi Jerry zatoptao pokraj njih, oglasio se novi niz udaraca o gong: zapovjednik straže je pazio da stražari ostanu budni. Nije bilo prometa, ali između stražarskih mjesta izbjeglice su podigle noćna sela što su se u dugom nizu protezala pločnikom. Neki su se ogmuli komadima smeđe cerade, neki su od dasaka napravih ležaje, a neki su kuhah na vatricama, iako sam bog zna što su pronašli za jelo. Neki su sjedili u urednim skupinama, jedni sučelice drugima. Na seljačkim kolima s dva kotača ležala je djevojka s mladićem, djeca koja nisu mogla biti starija od Cat kad ju je posljednji put vidio. No, iako ih je bilo na stotine, nije se čuo ni najmanji zvuk, i pošto je prešao nekoliko desetaka koraka, okrenuo se i zabuljio u tamu da provjeri jesu li zaista tu. Ako i jesu, sakrile su ih tama i tišina. Stao je razmišljati o večeri. Kao da se odigrala u nekoj drugoj zemlji, u nekom posve drugom svemiru. Ovdje je bio nevažan, a ipak je nekako pridonio katastrofi. I ne zaboravite, mi smo ovlašteni, jasno? Mi čuvamo kuču. Iako nije imao pojma zašto, počeo ga je oblijevati znoj, a noćni zrak ga nije balkandownload.org BD4Y

nimalo hladio. Tama je bila vruća kao i dan. Ispred njega, negdje u gradu, tresnula je zalutala raketa, pa još dvije. Šuljaju se rižinim poljima sve dok se ne približe u granicama dometa, pomish. Leže u vodi grleći taj komad cijevi i malu raketu, ispale je pa bježe što ih noge nose u džunglu. Palača je ostala za njim. Nedaleko je baterija ispalila plotun i blijeskovi su mu nekoliko trenutaka osvjetljavali put. Uhca je bila široka, bulevar, i držao se što je bolje znao sredine kolnika. Povremeno bi razabrao praznine bočnih uhca što su odmicale geometrijskom pravilnošću. Kad bi se sagnuo, mogao je čak raspoznati krošnje kako nestaju u bljeđem nebu. Jednom je protandrkao cyclo\ plašljivo je izletio iz zavoja, udario o kameni rub pločnika, pa nastavio put mirnijim tempom. Htio ga je pozvati, pa se predomislio; radije je pješačio. Iz tame ga je pozdravio sumnjičavi muški glas - šapat, ništa indiskretno. - Bon soir? Monsieur? Bon soir? Stražari su stajali svakih sto metara, pojedinačno ih po dva, držeći karabine objema rukama. Njihov šapat dopirao je do njega poput poziva, ali Jerry je uvijek pazio i držao ruke podalje od džepova gdje su ih jasno mogli pratiti. Ugledavši golemog oznojenog ravnookog, neki bi se nasmijali i mahnuli mu da krene dalje. Drugi bi ga zaustavili, uperivši u njega pištolj, i ozbiljno ga odozdo gledali pri svjetlu lampi za bicikl, postavljajući mu pitanja da vježbaju francuski. Neki su tražili cigarete, i on bi im ih davao. Strgnuo je s ramena znojem natopljeni sako i razdrljio košulju do pojasa, ali zrak ga ni tada nije ohladio, i iznova se pitao nema li groznicu i neće li se, kao sinoć u Bangkoku, probuditi u spavaćoj sobi, čučeći u mraku i čekajući da nekome stolnom svjetiljkom prospe mozak. Pojavio se Mjesec, oplakivan pjenom kišnih oblaka. Na njegovu svjetlu Jerryjev se hotel doimao poput zaključane tvrđave. Stigao je do zida oko vrta i krenuo lijevo duž njega sve dok zid ponovo nije skrenuo. Bacio je sako preko zida i s mukom se popeo za njim. Pošao je travnjakom do stepenica, gurnuo vrata koja su vodila u predvorje i ustuknuo s uzvikom gađenja. U predvorju je vladala mrka tama osim jedne jedine mjesečeve zrake koja je poput reflektora obasjavala golemu svijetlu kukuljicu opredenu oko gole smeđe ličinke ljudskog tijela. - Vous desirez, monsieur? - upita tiho glas. Bio je to noćni portir koji je spavao u visećoj mreži, omotan mrežom protiv komaraca. Pružio mu je ključ i poruku i šutke primio napojnicu. Jerry upah upaljač i pročita poruku: Dragi, ja sam u sobi dvadeset osam i vapim za društvom. Dođi. L. balkandownload.org BD4Y

Zašto ne, bogamu, pomish Jerry: možda će mi to pomoći da se ponovo saberem. Pošao je stepenicama na drugi kat, zaboravljajući njenu užasnu banalnost, razmišljajući samo o njenim dugim nogama i stražnjici što je skakutala amo-tamo dok se pentrala brazdama na obali rijeke, o njenim očima boje različka, o njenom urednom američkom dostojanstvu dok je ležala u streljačkom zaklonu; razmišljajući samo o svojoj čežnji za ljudskim dodirom. Baš koga briga za Kellera, pomish. Zagrliti nekoga znači postojati. Možda je i ona preplašena. Pokucao je na vrata, pričekao, gurnuo ih. - Lorraine? Ja sam, Westerby. Ništa se nije dogodilo. Teturao je prema krevetu, ne osjećajući nikakav ženski miris, čak ni miris pudera ili dezodoransa. Još nije ni stigao do kreveta kad je na istoj mjesečini spazio i previše poznate traperice, teške vojničke čizme i prenosivi pisaći stroj, »Olivetti«, u prilično bijednom stanju i pomalo nalik na njegov. - Priđi još korak i optužit će te zbog spolnog odnosa s maloljetnikom - javi se Luke i otčepi bocu na noćnom ormariću. balkandownload.org BD4Y

I Prijatelji Charlieja Marshalla šuljao se prije zore, pošto je odspavao na podu. Uzeo je svoj pisaći stroj i torbu, iako se nadao da neće koristiti ni jedno ni drugo. Ostavio je Kelleru poruku moleći ga da telegrafira Stubbsu da je otišao u provinciju zbog dodatnog materijala za reportažu o opsadi. Leđa su ga boljela od poda, a glava od boce. Luke je došao zbog »bum-buma«, rekao mu je sinoć: agencija je htjela da se odmori od Big Mooa. A i Jake Chiu, njegov jarosni kućevlasnik, izbacio ga je napokon iz stana. - Ja sam beskućnik, Westerby! - dreknuo je i počeo tuliti po sobi - beskućnik - sve dok mu Jerry, da time kupi sebi malo sna i da utiša susjede koji su lupali po zidovima, nije dobacio rezervni ključ stana. - Ali samo dok se vratim - upozorio ga je. - A tada van. Jasno? Jerry ga je pitao za Frosta. Luke je sve zaboravio i morao ga je podsjećati. A, on, On. Aha, pričalo se daje bio drzak prema Trijadama i možda će se za stotinu godina te priče pokazati točnima, ali u međuvremenu koga je bilo briga? Ni tada nije mogao odmah zaspati. Razgovarali su što će danas raditi. Luke je htio poći s Jerryjem i raditi sve što i on. Dosadno je umrijeti sam, uporno je tvrdio. Bilo bi, zapravo, najbolje da se napiju i zbave nekoliko kurvi. Jerry mu je odgovorio da će morati malo pričekati prije no što zajedno krenu u večernji pohod, jer danas kani nešto pronjuškati, i to sam. - Koga li vraga hoćeš njuškati? Ako imaš materijala za reportažu, podijeli ga sa mnom. Tko ti je besplatno dao Frosta? Zar postoji nešto ljepše od društva brata Lukieja? Gotovo sve je ljepše, neljubazno mu je odbrusio Jerry i uspio otići ne probudivši ga. Uputio se najprije na tržnicu gdje je polako srkao soupe chinoise, proučavajući štandove i ulaze trgovina. Odabrao je mladog Indijca koji je nudio samo plastična vedra, boce za vodu i metle, iako je naoko više nego dobro na tome zarađivao. - Što još prodaješ, prijatelju? balkandownload.org BD4Y

- Sir, prodajem sve svim džentlmenima. Počeli su se nadmudrivati. Ne, rekao mu je Jerry, nije htio ništa pušiti, ništa gutati, ništa šmrkati, ni ništa za špricu. I ne, hvala lijepa, s dužnim poštovanjem prema mnogobrojnim lijepim sestrama, sestričnama i mladićima iz njegova kruga, i Jerryjeve ostale potrebe bile su podmirene. - U tom slučaju, sir, radujem se što vidim tako sretna čovjeka. - Tražim zapravo nešto za prijatelja - reče Jerry. Mladi Indijac prepredenim pogledom preleti ulicu. Nadmudrivanje nije više bilo potrebno. - Prijateljskog prijatelja, sir? - Ne naročito. Uzeli su zajedno cyclo. Indijac je imao strica koji je prodavao Bude na tržnici za srebro, a stric je imao i prostoriju iza trgovine, s bravama i zasunima na vratima. Za trideset američkih dolara Jerry je kupio pristojan, smeđi automatski »walther« i dvadeset metaka. Saratski mentori, razmišljao je dok se ponovo penjao u cyclo, pali bi u duboku nesvijest. Prvo, zbog nepropisnog odijevanja, kako su ga zvali, što je bio zločin nad zločinima. Drugo, zbog toga što su tvrdoglavo propovijedali besmislicu da od malokalibarskog oružja ima više štete nego koristi. Doduše, bili bi se još više zaprepastili da je sa sobom ponio iz Hong Konga svoj »webley« i prošvercao ga kroz carinu najprije u Bangkoku pa u Pnom Penu, te su se po Jerryjevu mišljenju mogli smatrati sretnima, jer na ovu zabavu nije namjeravao otići gol, ma kakvu doktrinu Sarratt propovijedao ovog tjedna. Na aerodromu nije bilo aviona za Battambang, no aviona ionako nije bilo nikada, koje god bilo odredište. Srebrni rižini mlažnjaci urlajući su slijetali i uzlijetali. a oko piste radnici su podizali nove zaštitne nasipe nakon najnovije. sinoćnje kiše raketa. Gledao je kako zemlja stiže kamionima, kulijc kako izbezumljeno pune kutije s municijom. Kad se ponovo rodim, zaključi, trgovat ću pijeskom i švercati ga u opsjednute gradove. U čekaonici je pronašao skupinu stjuardesa koje su pile kavu i smijale se, pa im se nonšalantno pridružio. Visoka djevojka koja je govorila engleski zabrinuto ga je pogledala, kao da sumnja u uspjeh, i nestala s njegovim pasošem i pet dolara. - C’est impossible - svi su ga uvjeravali dok su je čekali. - C’est tout occupe{32} Djevojka se vratila, smiješeći se. - Pilot je vrlo osjetljiv - reče mu. - Ako mu se ne sviđate, neće vas povesti. Ali pokazala sam mu vašu fotografiju i pristao je da vas poveze bez obzira na dodatni teret. Smije povesti samo trideset i jednu personnes, ali će vas uzeti, nije ga briga, učinit će to iz balkandownload.org BD4Y

prijateljstva ako mu date tisuću pet stotina riela. Dvije trećine aviona bile su prazne, a iz rupa od metaka na krilima cijedila se rosa kao krv iz neprevijenih rana. Battambang je u to doba bio najsigurniji grad u Lon Nolovom sve manjem arhipelagu, i posljednja farma Pnom Pena. Jedan su se sat motali iznad teritorija koji je navodno vrvio od Crvenih Kmera, iako se nije vidjelo ni žive duše. Dok su kružili, netko je lijeno pripucao iz rižinih polja, pa je pilot napravio nekoliko simboličnih zaokreta da izbjegne pogodak, ah Jerryjeva je pažnja bila zaokupljena rasporedom aerodroma te je pažljivo motrio tlo prije no što će sletjeti: rampe za parkiranje; civilne i vojne uzletno-sletne staze; žicom ograđeni prostor sa šupama za skladištenje tereta. Kad su sletjeli, dočekala ih je atmosfera seoskog obilja. Cvijeće je raslo oko platformi protuavionskih topova, debele smeđe kokoši trčkarale su oko rupa od granata, vode i struje bilo je u izobilju iako je već trebalo tjedan dana da telegram stigne do Pnom Pena. Jerry je znao da mora biti krajnje oprezan. Nikad nije toliko osjećao nagonsku potrebu za održanjem lažnog identiteta. Honourable Gerald Westerby, uvaženi člankopisac, izvještava o privrednim implikacijama opsade. Kad si povelik kao ja, prijatelju, moraš imati vraški dobar razlog za sve što poduzimaš. Zato je izbacio dimnu zavjesu. Na šalteru za informacije, praćen pogledima nekolicine šutljivih muškaraca, raspitivao se za najbolje hotele u gradu pa zapisao nekoliko imena, i dalje proučavajući od jedne kancelarije do druge pitao je kako se avionom mogu slati rukopisi članaka u Pnom Pen, ali nitko o tome nije imao pojma. I dalje diskretno izviđajući, mahao je novinarskom kreditnom karticom za plaćanje telegrama i raspitivao se kako da stigne do guvernerove palače, dajući time naslutiti da će možda osobno razgovarati s tim velikim čovjekom. Time je ubrzo stekao glas najuvaženijeg reportera što je ikada posjetio Battambang. U međuvremenu je zapamtio i vrata s oznakom »posada« i vrata s oznakom »privatno«, te položaj muških zahoda, kako bi kasnije, kad obavi sve formalnosti, mogao sebi skicirati plan cijele zgrade, a naročito izlaze na dio aerodroma ograđen žicom. Napokon je upitao koji su piloti trenutačno u gradu. Napomenuo je da među njima ima nekoliko prijatelja; a u sebi je već skovao jednostavan plan - bude li potrebno - da nekog od njih zamoh da ponese rukopis članka u pilotskoj torbi. Jedna od zemaljskih stjuardesa pročitala mu je imena s popisa, a Jerry je pri tom obzirno okrenuo popis i pročitao ostatak. Na popisu je bio i Indocharterov let, ah ni slova o pilotu. - Leti li kapetan Andreas još za Indocharter? - upitao je stjuardesu. balkandownload.org BD4Y

- Le capitaine qui, monsieur?{33} - Andreas. Zvali su ga Andre. Sitan momak. Uvijek je nosio crne naočale. Letio je na liniji za Kampong Cham. Zatresla je glavom. Samo su kapetan Marshall i kapetan Ricardo, nastavila je, letjeli za Indocharter, ah le capitaine Ric je pao žrtvom nesreće. Jerry nije pokazao nikakvo zanimanje, ah je usput ustanovio da je »carvair« kapetana Marshalla prema planu letenja trebalo da uzleti poshje podne, kao što je sinoćnja poruka i predvidjela, ali nije više mogao ukrcati nikakav teret, sve je bilo popunjeno, Indocharter je uvijek bio pun. - Znate li gdje bih ga mogao pronaći? - Kapetan Marshall nikada ne leti ujutro, monsieur. Odvezao se taksijem u grad. Najbolji hotel bio je »bunker« pun buha na glavnoj ulici. Sama ulica bila je uska, smrdljiva i vrlo bučna, tipični primjer azijskog gradića koji je počeo osjećati blagodati konjunkture, i posvuda je odjekivala zaglušna rika »honda« i brujanje »mercedesa« - vlasništvo onih koji su se na brzinu obogatili - što su se jedva probijah kroz gužvu. I dalje pazeći na fasadu, uzeo je sobu i platio je unaprijed, uključujući i dodatnu pristojbu za special Service, što je podrazumijevalo samo čiste plahte za razliku od onih na kojima su se još nazirali obrisi drugih tijela. Rekao je vozaču da se vrati za jedan sat. Posve iz navike zatražio je »napuhani« račun. Istuširao se, presvukao i uljudno saslušao slugu koji mu je objašnjavao kako da se popne u sobu nakon redarstvenog sata, a zatim izišao da doručkuje jer je bilo tek devet ujutro. Ponio je sa sobom pisaći stroj i torbu. Na ulici nije bilo drugih ravnookih. Bilo je košarača, prodavača koža, prodavača voća i, ponovo, neizbježnih boca ukradenog benzina što su, složene uz pločnik, čekale napad da prasnu. Gledao je, u zrcalu obješenom na drvo, kako zubar vadi zub pacijentu privezanom na visoku stolicu, pa svečano prilaže zub i krvavi korijen dnevnom ulovu što je bio izložen na koncu. Sve je to Jerry upadljivo bilježio u notes, kao što i dolikuje savjesnom reporteru koji želi dočarati lokalni prizor. Sjeo je u kavanu na pločniku, pio hladno pivo i jeo svježu ribu, promatrajući prljave, napola zastakljene kancelarije s natpisom »Indocharter« na drugoj strani ulice i čekao da se netko pojavi i otključa vrata. Nitko se nije pojavljivao. Kapetan Marshall nikada ne leti ujutro, monsieur. U drogeriji specijaliziranoj za dječje bicikle kupio je smotak flastera pa je, vrativši se u sobu, flasterom pričvrstio »walther« uz rebra da mu ne pleše po pasici hlača. Tako opremljen, neustrašivi novinar krenuo je da još malo nakiti svoj lažni identitet - što ponekad, u psihologiji agenta na terenu, nije ništa drugo već bezrazložan čin samoozakonjenja kad ga situacija prišarafi. balkandownload.org BD4Y

Guverner je stanovao na rubu grada, u zgradi s verandom i francuskim kolonijalnim portalima, i sekretarijatom od sedamdesetak ljudi. Prostrano betonsko predvorje vodilo je u nikad dovršenu čekaonicu, pa u mnogo manje kancelarije iza nje, i u jednoj od njih, nakon pedeset minuta čekanja, Jerryja su doveli pred sitnog, vrlo uvaženog Kambod- žanca u crnom odijelu kojega je Pnom Pen poslao ovamo da se bavi neugodnim novinarima. Pričalo se da je sin generala i da rukovodi battambanškom »filijalom« obiteljskog opijumskog biznisa. Pisaći je stol bio pregolem za njega. Oko njega je besposličarilo nekoliko krutih pomoćnika. Jedan je bio u uniformi s mnogo odlikovanja. Jerry ga je zamolio za informacije iz prve ruke te sastavio popis nekoliko dražesnih snova: da su komunistički neprijatelji gotovo poraženi; da se ozbiljno razmatra mogućnost otvaranja cijele nacionalne cestovne mreže; da je turizam perspektivna privredna grana provincije. Generalov sin govorio je francuski, polako i prekrasno, i očito je sebe slušao s velikim užitkom jer je napola sklopio oči i smiješio se dok je govorio, kao da sluša omiljenu glazbu. - Mogao bih završiti, monsieur, s jednim upozorenjem vašoj zemlji. Vi ste Amerikanac? - Englez. - To je isto. Kažite vašoj vladi, sir. Ako nam i dalje ne budete pomagali u borbi protiv komunista, otići ćemo Rusima i zamoliti ih da vas zamijene u našoj borbi. Mila moja majko, pomisli Jerry. Mili bože. - Prenijet ću im poruku - obeća Jerry i ustane. - Un instant, monsieur - reče strogo visoki funkcionar, i njegovi pospani dvorani se uskomešaše. Otvorio je ladicu i izvukao impozantnu mapu. Frostova oporuka, pomisli Jerry. Nalog za izvršenje smrtne osude. Marke za Cat. - Vi ste pisac? - Da. Ko me zgrabio. Večeras bajbok, a sutra ću se probuditi prerezana grla. - Bili ste na Sorboni, monsieur? - raspitivao se visoki službenik. - U Oxfordu. - Oxford u Londonu? - Da. - Znači da ste čitali velike francuske pjesnike, monsieur? - S neobičnim užitkom - gorljivo odvrati Jerry. Dvorani su se držali neobično svečano. - Možda bi mi u tom slučaju monsieur mogao reći što misli o ovim stihovima. - Sitni službenik počne glasno čitati na dostojanstvenom francuskom, balkandownload.org BD4Y

polagano dirigirajući rukom. - Deux amants assis sur la terre Regardaient la mer… Započe i nastavi s još dvadesetak bolnih stihova dok ga je Jerry zbunjeno slušao. - Voila - reče funkcionar napokon i odloži mapu. – Vous l ’ aimezl{34} - upita i strogo se zagleda u neutralni dio sobe. - Superbe - reče ushićeno Jerry. - Merveilleux.{35} Kakve li osjećajnosti! - A tko je autor, po vašem mišljenju? Jerry nasumce ispah prvo ime što mu je palo na pamet. - Lamartine? Visoki funkcionar strese glavom. Dvorani su još pažljivije promatrali Jerryja. - Victor Hugo? - osmjeli se Jerry. - Ja sam to napisao - reče funkcionar i uzdahnuvši vrati poeziju u ladicu. Dvorani se opustiše. - Pobrinite se da se ovom ljubitelju književnosti iziđe u susret u svakom pogledu - naredi. Jerry se vratio na aerodrom na kojemu je u međuvremenu zavladao uskovitlani, opasni kaos. »Mercedesi« su jurili amo-tamo po prilaznoj cesti kao da im je netko napao gnijezdo, u dvorištu pred zgradom bljeskala su svjetla, ružili motocikli i zavijale sirene; a sam terminal, pošto se ne bez prepiranja uspio probiti kroz kordon, bio je pretrpan uplašenim mnoštvom: svađali su se oko oglasnih ploča, urlah jedni na druge, pokušavah razabrati obavijesti što su treštale iz zvučnika, sve odjednom. Jerry se probio do šaltera za informacije, ali je bio zatvoren. Skočio je na pult i spazio aerodrom kroz rupu na zidu za zaštitu od eksplozija. Odjeljenje naoružanih vojnika trčkaralo je praznom pistom prema skupini bijelih stupova s kojih su tromo visile nacionalne zastave jer nije bilo ni daška vjetra. Spustili su dvije zastave na pola koplja, a u terminalu su zvučnici prestali rigati bujicu riječi i ispustili nekohko glasnih taktova nacionalne himne. Jerry se osvrtao preko uskomešanih glava ne bi li pronašao nekoga s kim bi mogao razgovarati. Odabrao je mršava misionara kratko podšišane plave kose, s naočalama i srebrnim križem od šest palaca na džepu smeđe košulje. Uz njega su pokunjeno stajala dva Kambodžanca s visokim, tvrdim svećeničkim ovratnicima. - Vous parlez frangais? - Da, ali govorim i engleski. Pjevuckav, blagi ton. Vjerojatno Danac, nagađao je Jerry. - Ja sam novinar. Kakva je ovo gužva? - poviče Jerry što je glasnije mogao. - Pnom Pen je zatvoren - zaurla i misionar. - Ne smije uzletjeti ni sletjeti ni balkandownload.org BD4Y

jedan avion. - Zašto? - Crveni Kmeri su pogodili poljsko skladište municije na aerodromu. Grad je zatvoren najmanje do sutra ujutro. Zvučnici su opet zažagorili. Kambodžanski svećenici su pažljivo slušah. Misionar se sav presavio da čuje promrmljam prijevod. - Počinili su veliku štetu, i već su uništili pola tuceta aviona. O da! Sve su razorili. Vlasti sumnjaju i na sabotažu. Možda su neke i zarobili. Slušajte, zašto uopće i stavljaju skladište za municiju na aerodrom? To je vrlo opasno. Zašto? - Umjesno pitanje - složi se Jerry. Progurao se kroz terminal. Plan što ga je bio razradio već je crknuo, kao što to obično biva s planovima. Pred vratima »samo za posadu« stražarila su dva vrlo ozbiljna cajkana i, s obzirom na opću napetost, Jerry je shvatio da se drskošću ne bi uspio probiti. Mnoštvo se guralo prema izlazu za putnike gdje je izmučeno zemaljsko osoblje odbijalo primati karte za ulaz u avion, a izmučene su policajce opsjedali propusnicama koje su uglednim građanima trebale osigurati slobodan prolaz. Prepustio se ljudskoj struji. Sa strane je vrištala ekipa francuskih trgovaca tražeći povrat novca, a stariji putnici počeli su se uokolo namještati za noć. No sredina se još gurala i virkala i razmjenjivala najnovije glasine, i ponijela ga inercijom sve do policajaca. Tu je oprezno izvukao novinarsku telegrafsku karticu i prekoračio improviziranu barijeru. Policijski oficir bio je nalickan i dobro zaštićen, pa je prezirno promatrao Jerryja dok su se njegovi potčinjeni mučili. Jerry mu bez oklijevanja priđe, s torbom u ruci, i tutne mu karticu pod nos. - Securite americaine{36} - drekne nemogućim francuskim pa, oštro pogledavši dvojicu stražara pri obrtnim vratima, upadne na asfaltiranu stajanku i krene dalje, dok su mu leđa bridjela neprekidno očekujući povik policajaca ih hitac u znak upozorenja ih, u toj nervoznoj atmosferi kad su svi brzi na okidaču, hitac koji neće biti ni opomena. Hodao je srdito, silovitom autoritativnošću, mašući torbom da skrene pažnju - kako su ga učili u Sarrattu. Ispred njega - šezdeset jardi, pa ubrzo pedeset - stajao je red jednomotornih vojničkih školskih aviona bez oznaka. Iza njih bio je ograđeni prostor, i šupe za teret, s brojevima od devet do osamnaest, pa hangari i stajanke za parkiranje, sa zabranom ulaza na svim mogućim jezicima osim kineskog. Stigavši do školskih aviona, Jerry bahato pođe uz njih kao da vrši inspekciju. Avioni su bih pričvršćeni žicama i opekama. Usporivši ah ne zaustavljajući se razdra- ženo je cipelom od jelenje kože gurnuo jednu opeku, povukao krilce i zatresao glavom. Slijeva gaje lijeno promatrala posada protuavionskog topa, zaštićena vrećama s pijeskom. - balkandownload.org BD4Y

Qu’est-ce que vous faites?{37} Napola se okrenuvši, Jerry prinese ruke ustima. - Pazite na to prokleto nebo, bogamu - zaurla dobrom imitacijom američkog naglaska i srdito pokaže nebesa, pa krene dalje sve dok nije stigao do visoke žičane ograde. Vrata su bila otvorena, i ispred njega pružale su se šupe. Kad jednom prođe mimo njih, neće ga više vidjeti ni iz terminala ni s kontrolnog tornja. Hodao je po smrvljenom betonu; iz pukotina je izbijala pirevina. Uokolo ni žive duše. Šupe su bile od dasaka na preklop, duge trideset stopa, visoke deset, i pokrivene palminim lišćem. Stigao je do prve. Na prozorskim daskama pisalo je »Kasetne rasprskavajuće bombe bez upaljača«. Izgažena neasfaltirana staza vodila je do hangara na drugoj strani. Kroz procjep Jerry ugleda papagajske boje parkiranih teretnih aviona. - Imam te - glasno progunđa Jerry kad je stigao iza šupa, na sigurno, jer ispred njega, jasan kao dan, kao prvi pogled na neprijatelja nakon mjeseci osamljena marširanja, čučao je na polusmrvljenom asfaltu istrošeni plavosivi CD-4 carvair, nahk na debelu žabu, s otvorenim prednjim dijelom. Iz oba desna motora curilo je dizl-gorivo poput hitre crne kiše, a ispod otvora za utovar tereta stajao je i pušio krakat Kinez u mornarskoj kapi prepunoj vojničkih znački i nešto provjeravao s popisa u ruci. Dva su kulija trčkarala amo-tamo s vrećama, a treći je baratao prastarim dizalom za utovar. Oko njegovih nogu razdražljivo su čeprkale kokoši. A na trupu kočila su se slova OCHART, ispisana jarkom grimiznom bojom preko izblijedjelih boja Drakea Koa. Ostala slova nestala su u tko zna kakvom remontu. Ali, Charlie je neuništiv, potpuno besmrtan! Charlie Marshall, gospodine Tiu, fantastičan polu-Kinez, sav kost i koia i opijum i potpuno briljantan pilot… Nadam se da je zaista tako, bogamu, pomisli Jerry i zadrhti, a kuliji su tovarili vreću za vrećom kroz otvoreni prednji dio i u ulupljenu utrobu aviona. Doživotni Sancho Panza velečasnog Ricarda, vaša milosti, dopunio je Craw Lizzin opis. Napola Chow, kao što nam je ljubazna dama rekla, i ponosni veteran iz mnogih uzaludnih ratova. Jerry je stajao, i ne pokušavajući se sakriti, držeći torbu u ruci, s pokajničkim smiješkom engleskog lutalice. Kuliji su odjednom nahrupili na avion iz nekoliko pravaca: bilo ih je sad mnogo više. Okrenuvši im leđa, Jerry ležerno stane hodati uz šupe, kao što je maločas hodao pokraj školskih aviona, ili hodnikom do Frostove sobe: zavirivao je kroz pukotine među daskama, ali nije vidio ništa osim tu i tamo pokoji razbijeni sanduk. Koncesija za letenje iz Battambanga balkandownload.org BD4Y

stoji pola milijuna američkih dolara, i mora se stalno produživati, rekao mu je Keller. Tko da onda plaća dekoraciju? Niz šupa se prekinuo, i Jerry naleti na četiri vojnička kamiona natovarena voćem, povrćem i neoznačenim jutenim vrećama. Stražnjim su dijelom bili okrenuti prema avionu, a oznake su im bile artiljerijske. Na svakom kamionu stajala su dva vojnika i dodavala vreće kulijima na zemlji. Bilo bi razumno dovesti kamione na stajanku, ah je osjećaj za diskreciju prevladao. Kopnena vojska rado sudjeluje u poslu, rekao mu je Keller. Ratna mornarica može zaraditi milijune jednim jedinim konvojem niz Mekong, a zrakoplovstvu je upala sjekira u med: bombarderi prevoze voće, a helikopteri izvlače iz opsjednutih gradova bogate Kineze umjesto ranjenika. Momcima iz lovačke avijacije ne ide tako dobro jer moraju sletjeti tamo gdje su uzletjeli. Ali kopnena vojska se mora zaista pomučiti da nešto ušićari. Jerry je već prišao nešto bliže avionu i mogao je čuti kriještanje dok je Charhe Marshall ispaljivao kulijima naređenja. Ponovo šupe. Šupa broj osamnaest imala je dvostruka vrata i natpis Indocharter nemamo našaran zelenom bojom odozgo prema dolje, tako da su na bilo kojoj udaljenosti slova nalikovala na kineske ideograme. Unutra, u polumraku, čučao je na prašnjavom podu kineski seljački par. Sputana svinja položila je glavu na starčevu papuču. Od ostale imovine imah su dugi paket omotan sitkom i brižljivo povezan uzicom. Mogao je tobitileš. U jednom kutu stajao je ćup s vodom, ado njega dvije zdjele za rižu. I to je bilo sve. - Dobro došli u Indocharterov salon za tranzitne putnike - pomisli Jerry. Znoj mu je curio niz rebra. Prikrpao se koloni kulija sve dok nije prišao Charlieju Marshallu, koji je i dalje iz svega glasa kriještao na kmerskom provjeravajući drhtavim perom svaki teret na popisu. Na sebi je imao uljem zaprljanu bijelu košulju kratkih rukava, a na epoletama bilo je dovoljno zlata za generala u zrakoplovstvu bilo koje zemlje. Sprijeda su na košulju bile prišivene dvije američke oznake, potvrde sudjelovanja u borbama, okružene neobičnom zbirkom traka odlikovanja i komunističkih crvenih zvijezda. Na jednoj oznaci je pisalo »Ubij crvenog za Krista« a na drugoj »Krist je u duši bio kapitalist«. Glava mu je bila spuštena, lice zasjenjeno golemom mornarskom kapom koja mu je plesala oko ušiju. Jerry je čekao da podigne glavu. Kuliji su se već počeli derati da se makne, ali Charlie Marshall je tvrdoglavo pognuo glavu, zbrajajući i pišući na popisu, bjesomučno uzvraćajući kriještanjem na njihove povike. - Kapetane Marshall, pišem reportažu o Ricardu za jedan londonski list - obrati mu se tiho Jerry. - Htio bih poći s vama do Pnom Pena i postaviti vam nekoliko pitanja. balkandownload.org BD4Y

Još govoreći, obzirno je položio na popis knjigu, Candide, iz koje je diskretno virila lepeza od tri novčanice po stotinu dolara. Kada želiš da netko pogleda u jednom pravcu, kaže saratska mađioničarska škola, uvijek mu skreni pažnju u drugom. - Kažu mi da volite Voltairea - reče Jerry. - Ne volim nikoga - odvrati Charhe Marshall hrapavim falsetom, ne dižući glave s popisa robe, i kapa mu padne još više na lice. - Mrzim cijeli ljudski rod, jasno? - Unatoč kineskoj modulaciji, psovke su mu očito bile francuskoameričkog porijekla. - Bogamu, toliko mrzim prokleto čovječanstvo da ću, ako ne požuri i samo sebe ne raznese u komadiće, osobno kupiti nekoliko bombi i sam to obaviti! Izgubio je publiku. Jerry je već bio na pola čeličnih ljestvi prije no što je Charhe Marshall dovršio izlaganje svoje teze. - Voltaire nije ništa znao, vrag ga odnio! - drekne Charlie na slijedećeg kulija. - Borio se u pogrešnom ratu, jasno? Stavi to tamo, ti lijeni smrdljivče, i zgrabi slijedeću! Depeche toi, crćtin, oui?{38} No ipak je strpao Voltairea u stražnji džep vrećastih hlača. Unutrašnjost aviona bila je tamna i prostrana i prohladna kao katedrala. Sjedala su bila izvađena, a na stijenama su bile montirane montažne perforirane zelene police. Sa stropa su visile svinjske polutke i biserke. Ostali teret bio je složen u prolazu, počevši od repa, što je Jerryja zabrinulo kad je pomislio na uzlijetanje, a sastojao se od voća i povrća i vreća što ih je Jerry već zapazio na vojničkim kamionima, s oznakama »pšenica«, »riža«, »brašno«, ispisanima tako velikim slovima da bi ih i najnepismeniji agent za borbu protiv droga mogao lako pročitati. Doduše, ljepljivi zadah kvasca i melase, koji je već ispunjao prostor za teret, nije zahtijevao nikakve etikete. Neke su vreće bile raspoređene u krugu kao sjedala za Jerryjeve suputnike. Među njima su se naročito isticala dva ozbiljna Kineza, u sirotinjskoj sivoj odjeći, i Jerry je po njihovoj velikoj sličnosti i suzdržljivoj nadmoćnosti odmah zaključio da su nekakavi stručnjaci. Sjetio se stručnjaka za eksplozive i »pijanista«, kako u Circusu zovu eksperte za dezaktiviranje bombi, što ih je povremeno znao prebacivati u opasne zone i natrag bez riječi zahvalnosti. Do njih, ali na pristojnoj udaljenosti, sjedila su četiri gorštaka naoružana do zuba, pušeći i nabadajući po zdjelama za rižu. Vjerojatno iz plemena Meo, nagađao je Jerry, ili iz jednog od plemena s visoravni Shan, na sjevernoj granici gdje je otac Charlieja Marshalla imao svoju vojsku, a po njihovoj ležernosti moglo se naslutiti da pripadaju stalnom pomoćnom timu. Posve zasebno sjedili su visoki krugovi: sam artiljerijski pukovnik koji je promišljeno osigurao transport i vojničku pratnju, i njegov balkandownload.org BD4Y

sudrug, viši carinski funkcionar, bez kojega se ništa ne bi moglo postići. Njih dvojica sjedili su kao kraljevi na stolicama što su posebno za njih bile smještene na prolazu, ponosno promatrajući utovar robe, u najboljim uniformama kao što i dolikuje tako svečanom trenutku. Posljednji član tima čučao je sam u polumraku, na sanducima u repu, tako da mu je glava gotovo doticala strop, i Jerry je jedva mogao razabrati neke pojedinosti: bocu viskija, čak i čašu, kapu a la Fidel Castro, gustu bradu. Na tamnim rukama svjetlucale su mu zlatne karike, poznate (svima osim onima koji su ih nosili) kao CIA-naruk- vice: neki su ih nosili zbog optimističkog vjerovanja da bi čovjek, koji se nađe na cjedilu u neprijateljskoj zemlji, mogao sebi kupiti put u sigurnost udjeljujući po jednu kariku. No oči su mu, dok je promatrao Jerryja duž dobro podmazane cijevi automatske puške AK-47, bile jasne i uporne. - Pratio me kroz prednji otvor - pomisli Jerry. - Imao me na nišanu čim sam izišao iz šupe. Ona dvojica Kineza su kuhari, zaključi Jerry u trenutku nadahnuća: kuharima u podzemlju nazivaju farmaceute. Keller mu je rekao da je Air Opium počeo dovoziti sirovinu u Pnom Pen i tamo je rafinirati, iako su se morali vraški mučiti kako bi nagovorili kuhare da dođu raditi u opsadnim uvjetima. - Hej ti! Voltaire! Jerry požuri do ruba otvora za utovar. Uz ljestve je stajao onaj stari kineski par iz šupe, a Charhe Marshall im je pokušavao istrgnuti iz ruke svinju istodobno gurajući staricu uz čelične ljestve. - Kad dođe gore, pruži ruku i zgrabi je, jesi me čuo? - dovikne Charhe držeći svinju u naručju. - Ako padne i razbije guzicu imat ćemo veliku gužvu s tim smrdljivcima. Hej, Voltaire, da nisi možda slučajno nekakav antidrogaški heroj? - Ne. - Dobro, pazi kako ćeš je zgrabiti, čuješ? Počela se uspinjati ljestvama. Pošto se uspela nekoliko prečki, stala je kukati, a Charlie Marshall je uspio strpati svinju pod ruku pa ju je drugom snažno pljesnuo po stražnjici, urlajući na kineskom. Muž se hitro popeo za njom, i Jerry ih oboje povuče u avion i smjesti na sigurno. Napokon se u otvoru pojavila i Charliejeva lakrdijaška glava i Jerry je tek tada, iako je sav utonuo u kapu, ugledao lice ispod nje: koštunjavo poput lubanje, smeđe, pospane kineske oči i velika francuska usta koja su se krivila u svim pravcima dok je kriještao. Gurnuo mu je svinju, koja je skvičala i koprcala se, a Jerry je zgrabi i doturi starim seljacima. Zatim je i Charlie ubacio u avion svoje mršavo tijelo, nalik na pauka što izlazi iz kanalizacijske cijevi. Carinski funkcionar i artiljerijski balkandownload.org BD4Y

pukovnik smjesta ustadoše, oprašiše stražnji dio hlača i hitro se prolazom uputiše do čovjeka u kastrovskoj kapi što je u sjeni čučao na sanducima. Stigavši do njega, smjerno su pričekali, nalik na sakupljače milodara što prilaze oltaru. Narukvice su bljesnule, ruka se ispružila jedanput, dvaput, i u avionu zavlada pobožna tišina dok su dvojica muškaraca pažljivo brojila hrpu novčanica praćena pogledima svih prisutnih. Držeći prilično skladno korak vratih su se do otvora gdje ih je čekao Charhe Marshall s manifestom. Carinski funkcionar gaje potpisao, artiljerijski pukovnik s odobravanjem promatrao obred, a zatim obojica salutiraše i nestadoše niz ljestve. Snažno se tresući, prednji se konus stao zaklapati sve dok se nije smirio u gotovo zatvorenom položaju. Charhe Marshall tresne po njemu nogom, prebaci nekoliko prostirki preko procijepa, pa se hitro uzvere preko sanduka do unutarnjih ljestvi koje su vodile u kabinu. Jerry se uspentrao za njim i, smjestivši se na kopilotovo sjedalo, stao u sebi izračunavati saldo situacije. - Imamo najmanje pet stotina tona previše tereta. Curi nam gorivo. Vozimo naoružanu tjelesnu stražu. Ne smijemo uzletjeti. Ne smijemo sletjeti. Na aerodromu u Pnom Penu je eksplozija vjerojatno napravila rupu vehku kao Buckinghamshire. Crveni Kmeri su nam za petama i imamo samo sat i pol lufta, a ako netko na odredištu promijeni mišljenje o nama, super agent Westerby će se naći u dreku s oko dvije stotine jutenih vreća punih sirovog opijuma u naručju. - Znaš li voziti ovo čudo? - zaurla Charhe Marshall bjesomučno rukujući nizom prekidača i poluga. - Jesi li možda veliki letački as, Voltaire? - Mrzim avione. - I ja. Zgrabivši mlatilo Charhe se baci na golemu muhu što je zujala oko vjetrobrana, a tada upali motore, jedan po jedan, sve dok se cijeli nemogući avion nije počeo tresti i štropotati poput londonskog autobusa na svom posljednjem putovanju uz Clapham Hill. Radio je zapucketao i Charlie mu na trenutak posveti pažnju i izusti opscenu uputu kontrolnom tornju, najprije na kmerskom a zatim, po ponajboljoj zrakoplovnoj tradiciji, na engleskom. Krenuli su prema udaljenijem kraju piste, prošli mimo nekoliko platformi s protuavionskim topovima, i Jerry je u jednom trenutku očekivao da će prerevna posada raspaliti po trupu, sve dok se sa zahvalnošću nije sjetio pukovnika i isplate. Pojavila se još jedna muha, i ovaj put se Jerry pobrinuo da je sredi. Činilo mu se da avion uopće ne ubrzava, iako nije mogao biti siguran jer je pola instrumenata ostalo na nuli. Zaglušni štropot kotača na pisti kao da je balkandownload.org BD4Y

nadglasavao šum motora. Jerry se sjetio kako ga je stari Sambov šofer vozio natrag u školu: polagano, neizbježno odmicanje londonskom zapadnom obilaznicom prema Sloughu i, napokon, Eton. Dvojica gorštaka došla su naprijed da se pridruže zabavi. Previjah su se od smijeha. Avion se skakućući približavao skupini palmi, i dalje se čvrsto držeći tla. Charhe Marshall rastreseno privuče ručicu i uvuče stajni trap. Ne znajući je li se nos aviona stvarno dignuo, Jerry ponovo stane razmišljati o školi, o natjecanju u skoku udalj, i sjeti se istog osjećaja: ne dižeš se, a opet nisi više na zemlji. Osjetio je trzaj i začuo struganje lišća kad je avion trbuhom »pošišao« palme. Charhe je urlao na avion da se već jednom digne u taj prokleti zrak, no tko zna kako dugo nisu se uopće uspinjah, već samo visili i stenjah nekoliko stopa iznad krivudave ceste što se neumoljivo penjala prema brežuljkastom grebenu. Charlie je pripalio cigaretu, pa je Jerry pridr- žao ručicu i osjetio živahno trzanje bočnog kormila. Vrativši se upravljačkim uređajima Charlie je polako zakrenuo avion prema najnižoj točki na grebenu. Održao je avion u viražu, preletio greben i napravio puni krug. Proletjeli su iznad smeđih krovova i rijeke i aerodroma na visini od tisuću stopa, barem se tako činilo Jerryju. Charhe Marshall je to izgleda smatrao sasvim normalnom visinom, jer je napokon skinuo kapu, držanjem čovjeka koji je dobro obavio svoj posao, i počastio se velikom čašom skoča iz boce kod nogu. Ispod njih spuštao se sumrak, i smeđa je zemlja polako poprimala ljubičasti ton. - Hvala - reče Jerry prihvaćajući bocu. - Mishm da će mi prijati. Jerry je krenuo u vatru s ćaskanjem - ako se uopće i može ćaskati derući se iz petnih žila. - Crveni Kmeri su digli u zrak poljsko skladište municije na aerodromu! - urlao je Jerry. - Zatvoren je za sva uzlijetanja i slijetanja. - Ma nemoj? - Prvi put otkako ga je Jerry upoznao, Charhe je, čini se, bio i zadovoljan i impresioniran. - Kažu da ste ti i Ricardo bih veliki prijatelji. - Sve smo bombardirali. Već smo poubijah pola ljudskog roda. Vidjeh smo više mrtvih nego živih ljudi. Dolina ćupova, Da Nang, mi smo takvi veliki prokleti heroji da će se Isus Krist kad umremo osobno spustiti s helikopterom i izvući nas iz džungle. - Pričaju da je Ric bio strašan za biznis! - Aha! Fenomenalan! Znaš koliko kompanija za priobalno istraživanje nafte imamo, ja i Ricardo? Šest. Imamo fondacije u Lihtenštajnu, korporacije u Zenevi, imamo direktora banke u Nizozemskim Antilima, advokate, bogamu. balkandownload.org BD4Y

Znaš kohko para imamo? - Pljesnuo se po stražnjem džepu. - Točno tristo američkih. Charlie i Ricardo poubijah su pola ljudskog roda. Nitko nam nije dao ni pare. Moj otac je poubijao drugu polovicu i on ima mnogo mnogo novaca. A Ricardo, on je uvijek imao te lude planove. Čahure artiljerijskih granata. Ti boga. Platit ćemo urođenicima da pokupe sve čahure u Aziji, prodavati ih za slijedeći rat! - Avion je počeo ponirati, pa ga je opet ispravio, poprativši čin oštrom francuskom psovkom. - Lateks! Pokrast ćemo sav lateks iz Kampong Chama! Letjeli smo u Kampong Cham, velikim helikopterima, crveni križevi. I što se dogodilo? Izvlačili smo proklete ranjenike. Umiri se, budalo jedna luda, čuješ? - Ponovo se obraćao avionu. Jerry zamijeti na prednjem konusu dug niz rupa od metaka koje nisu bile najbolje zakrpane. Istrgni ovdje, pomish bezvezno. - Ljudska kosa. Zaradit ćemo milijune na kosi. Šve će urođeničke djevojke po selima pustiti dugu kosu, a mi ćemo je rezati i avionom voziti u Bangkok da od nje prave perike. - Tko je ono platio Ricardove dugove tako da može letjeti za Indocharter? - Nitko! - Netko mi je pričao da je to bio Drake Ko. - Nisam nikada čuo za Drakea Koa. Na samrtnoj postelji reći ću mojoj majci, mom ocu: kopile Charlie, generalov sin, nije nikada u životu čuo za Drakea Koa. - Kakav li je to poseban posao Ricardo obavio za Koa da mu je ovaj platio sve dugove? Charlie Marshall otpije ravno iz boce, pa je doda Jerryju. Užasno mršave ruke divlje su mu se tresle kad god bi pustio ručicu, a nos mu je stalno curio. Jerry se pitao kohko li lula popuši na dan. Poznavao je jednom nekog Korzikanca, bivšeg pied-noira{39} hotelijera u Luang Prabangu, kojemu je trebalo šezdeset lula da može raditi. Kapetan Marshall nikada ne leti ujutro, pomish - Amerikanci uvijek žure - tužio se Charlie Marshall tresući glavom. - Znaš zašto sada moramo odvesti sve ovo u Pnom Pen? Svi su nestrpljivi. Danas svi hoće špricu. Nitko nema vremena za pušenje. Svi se hoće na brzinu fiksati. Kad hoćeš poubijati ljudski rod, treba ti vremena, znaš? Jerry ponovo pokuša. Jedan od četiri motora je ušutio, a drugi počeo zavijati kao da je pukao prigušivač, pa su morah urlati još glasnije nego prije. - Što je Ricardo učinio za sav taj novac? - ponovi Jerry. - Slušaj, Voltaire, okej? Ja ne volim politiku, ja sam samo obični krijumčar opijuma, okej? Ako voliš politiku pođi straga i razgovaraj s onim luđacima s visoravni Shan. »Politiku ne možeš jesti. Politiku ne možeš ševiti. Politiku ne balkandownload.org BD4Y

možeš pušiti«. To je rekao mom ocu. - Tko? - Drake Ko mom ocu, moj otac meni, a ja to kažem cijelom prokletom ljudskom rodu! Drake Ko je pravi filozof, znaš! Bogzna zašto, avion je počeo gubiti visinu sve dok se nisu našli samo nekoliko stotina stopa iznad rižinih polja. Ugledali su selo i poljska ognjišta i ljude kako divlje trče prema drveću, i Jerry se ozbiljno pitao je li Charlie Marshall zamijetio što se događa. U posljednjem trenutku, poput strpljiva džokeja koji želi natjerati starog konja da digne glavu, Charhe je ipak stao uporno vući ručicu i napokon uspio dignuti avion, pa su obojica potegh još malo skoča. - Jesi li ga dobro poznavao? - Koga? - Koa. - Nisam ga nikad vidio, Voltaire. Ako hoćeš pričati o Drakeu Kou, otiđi pa probaj pitati mog oca. A on će te skratiti za glavu. - A Tiu? Kaži mi, tko je onaj par sa svinjom? - drekne Jerry da razgovor ne zamre. Charhe je u međuvremenu zgrabio bocu. - Iz plemena Haw, dolje iz Chiang Maia. Zabrinuti su zbog svog ušljivog sina u Pnom Penu. Misle da je previše gladan, vrag ga odnio, pa mu voze svinju. - No, a što je s Tiuom? - Nisam nikada čuo za mistera Tiua, jasno? - Netko je vidio Ricarda u Chiang Maiu prije tri mjeseca - zaurla Jerry. - Aha, Ric je prokleta budala - odgovori ogorčeno Charhe. - Bilo bi bolje da se ne mota po Chiang Maiu jer će ga netko ucmekati. Ako se netko pretvara da je mrtav, onda je najbolje da ne otvara gubicu, jasno? Rekao sam mu: »Ric, ti si moj kompanjon. Drži jezik za zubima i zavući se u rupu jer će se neki ljudi osobno jako naljutiti na tebe«. Avion je ušao u kišne oblake i opet naglo počeo gubiti visinu. Kiša se slijevala po željeznom podu i niz unutrašnju stranu prozora. Charhe Marshall je pomaknuo nekoliko prekidača gore pa dolje, a s komandne ploče začuo se piskavi signal i upahlo se nekoliko sićušnih lampica koje Charlie unatoč svim psovkama nije uspio ugasiti. Na Jerryjevo zaprepaštenje počeli su se opet penjati iako, gledajući oblake što su strelovito uz njih promicali, nije baš bio siguran pod kojim kutem avion leti. Kad je letimično bacio pogled iza sebe da to provjeri, stigao je još zapaziti bradatu priliku tamnoputog »blagajnika« s fidel-kastrovskom kapom na glavi kako silazi ljestvama što vode u kabinu, držeći AK-47 za cijev. I dalje su se dizali, kiša je prestala i noć ih je okružila balkandownload.org BD4Y

poput druge zemlje. Odjednom su se iznad njih ukazale zvijezde, skakutali su preko mjesečinom obasjanih zjala u oblacima pa se još uspeh, oblaci su potpuno nestali, a Charhe Marshall je vratio kapu na glavu i objavio da su oba desna motora napustila zabavu. U tom kratkom predahu Jerry je postavio najluđe pitanje. - Pa, gdje je Ricardo sada, prijatelju? Moram ga pronaći, shvaćaš. Obećao sam uredniku da ću s njim porazgovarati. Ne mogu ga razočarati, razumiješ li me? Charliejeve pospane oči samo što se nisu sklopile. Sjedio je u polutransu, nagnuvši glavu na sjedalo i navukavši obod kape preko nosa. - Ha, Voltaire? Nešto si rekao? - Gdje je Ricardo sada? - Ric? - ponovi Charhe Marshall i začuđeno pogleda Jerryja. - Gdje je Ricardo, Voltaire? - Tako je, stari moj. Gdje je? Htio bih s njim porazgovarati. Eto zašto onih tri stotine baksova. Bit će ih još pet stotina ako nađeš vremena da nas spojiš. Odjednom živnuvši, Charlie Marshall posegne za Candide-om i tresne knjigu Jerryju na krilo, uz gnjevnu bujicu riječi. - Ne znam gdje je Ricardo, nikada neću znati, jasno? Neću nikad prijatelja u životu. Ako vidim tog ludog Ricarda ubit ću ga nasred ulice, jesi li čuo? On je mrtav. I neka ostane mrtav dok ne umre. Svakome priča da je poginuo. Možda ću bar jednom u životu povjerovati tom gadu! Srdito je usmjerio avion u oblake i pustio ga da pada prema tromim bljeskovima artiljerijskih baterija Pnom Pena, pa savršeno sjetio - s tri oslone točke - iako Jerry nije vidio ni prst pred nosom. Čekao je mitraljeske rafale s obrambenih položaja na zemlji, čekao je mučan slobodni pad kad su nosom zaronili u golemi krater, ali je - posve iznenada - ugledao samo novi nasip izrađen od već poznatih kutija za municiju ispunjenih zemljom, slabo osvijetljen, koji ih je čekao poput raskriljenih ruku. Dok su rulali prema njemu, ispred njih je iskrsnuo smeđi džip sa Zelenim svjetlom koje je straga migalo, kao da netko rukom pali i gasi džepnu svjetiljku. Avion je skakutao po grbavom travnjaku. Odmah uz nasip Jerry je ugledao dva kamiona, i zbijenu skupinu koja ih je čekala, tjeskobno ih promatrajući, a iza nje tamnu sjenu dvomotomog sportskog aviona. Stali su, i Jerry je odmah iz prostora za teret ispod pilotske kabine začuo škripanje - prednji se konus otvarao - a zatim tapkanje nogu po željeznim ljestvama i užurbane pozive i odzive. Izišli su tako brzo da se iznenadio. Ah čuo je još nešto od čega mu se krv sledila, i što ga je prisililo da strči niza stepenice u »trbuh« aviona. balkandownload.org BD4Y

- Ricardo! - zaurlao je. - Stani! Ricardo! No u avionu je ostao samo stari par stišćući prase i paket. Uhvatio se za ljestve i skočio, dobrano zdrmavši kralježnicu kad je tresnuo na asfalt. Džip je već otišao s kineskim »kuharima« i njihovom gorštačkom tjelesnom stražom. Treći, Jerry je pogledom pratio džip koji je jurio prema otvorenim vratima na rubu aerodroma. Džip je projurio kroz njih, i dvojica stražara zalupiše vrata i zauzeše prijašnji položaj. Iza njega, zemaljska posluga sa šljemovima na glavi već se rojila prema »carvairu«. Nedaleko su stajala dva kamiona puna policajaca i Jerryju se, kao pravoj zapadnjačkoj budali, na trenutak činilo da će policajci možda zaustaviti gomilu, a tada je odjednom shvatio da gleda počasnu stražu kojom je Pnom Pen dočekao trotonsku pošiljku opijuma. No najviše je pažnje posvetio samo jednoj spodobi, visokom bradatom muškarcu s kastrovskom kapom i AK-47, koji je vidno šepao tako da su mu pilotske čizme s gumenim potplatima čudno odjekivale na željeznim Ijestvama dok je silazio, poput bubnjanja - jednom glasno pa jednom tiho. Jerry ga je jedva razabirao. Vrata malog »beechcrafta« već su bila otvorena, a uz njih su stajala dva zemaljska poslužitelja da mu pomognu ući u avion. Kad im je prišao, pružih su ruke za puškom, ah je Ricardo samo mahnuo rukom da se maknu. Okrenuo se i pogledom potražio Jerryja. Na trenutak su ugledah jedan drugoga. Jerry je padao, a Ricardo dizao pušku, i dvadeset sekundi Jerry je preispitivao svoj život od rođenja do ovog trenutka, dok je još nekoliko metaka paralo asfalt i fijukalo napola razorenim aerodromom. Kad je Jerry opet dignuo glavu, pucnjava je prestala. Ricardo je već bio u avionu, a njegovi pomoćnici oslobađah su kotače klinastih podloga. Dok se mah avion uzdizao u nebo osvijetljeno blijeskovima, Jerry je što su ga noge nosile potrčao prema najtamnijem dijelu aerodroma, prije no što se netko dosjeti da bi njegova prisutnost mogla biti nepoželjna za uspješnu trgovinu. Samo ljubavnička svađica, reče sam sebi sjedeći u taksiju, pa zarije glavu u šake i pokuša doći do daha. Tako ti i treba kad koketiraš sa starom simpatijom Lizzie Worthington. Negdje je pala raketa, ah Jerryju se živo fućkalo. Dao je Charlieju Marshallu dva sata, iako je računao da je i jedan previše. Redarstveni sat je već nastupio, ali kriza nije jenjala s nailaskom tame: cijelim putem do »Phnoma« vojnici su zaustavljah i provjeravah vozila s automatima na gotovs. Na trgu dva su muškarca nešto urlala jedan na drugog uz svjetlo baklji i sve brojnije mnoštvo. Nešto dalje, na bulevaru, vojnici su opkolili reflektorima obasjanu kuću i naslonili se na njen zid, s prstom na okidaču. Vozač reče da je tajna policija nekoga tu uhapsila. Pukovnik i njegovi ljudi su još bih unutra s balkandownload.org BD4Y

osumnjičenim agitatorom. Na prostoru ispred hotela bih su parkirani tenkovi, a u sobi je pronašao Lukea kako leži na krevetu i zadovoljno pije. - Ima li vode? - upita Jerry. - Aha. Pustio je vodu u kadu i počeo se svlačiti, a tada se sjetio »walthera«. - Jesi li što poslao? - upita. - Aha - ponovi Luke. - Kao i ti. - Ha ha. - Zamolio sam Kellera da telegrafski pošalje Stubbsieju reportažu pod tvojim imenom. - Reportažu o aerodromu? Luke mu doda kopiju. - Dodao sam nešto pravog vesterbijevskog kolorita. 0 tome kako se pupoljci otvaraju na groblju. Stubbsie te ljubi. - Baš ti hvala. U kupaonici je odlijepio flaster i strpao pištolj u džep sakoa gdje će ga se moći lako dočepati. - Kamo ćemo večeras? - vikne Luke kroz zatvorena vrata. - Nikamo. - Što to znači, bogati? - Imam spoj. - Sa ženom? - Da. - Uzmi i Lukieja. Troje u krevetu. Jerry s uživanjem utone u mlaku vode. - Ne. - Nazovi je. Reci joj da strese nekakvu kurvu i za Lukieja. Slušaj, dolje je ona pička iz Santa Barbare. Zaboravit ću ponos. Povest ću nju. - Ne. - Za ime božje - drekne Luke, ovaj put ozbiljnim glasom. - Zašto ne, bogamu? - Prišao je do samih zaključanih vrata da protestira. - Stari, moraš me prestati daviti… - obavijesti ga Jerry. - Časna riječ. Ljubim te, ali ti mi nisi sve u životu, jasno? I zato ne tupi. - Smetam ti, ha? - Tišina. - U redu, prijatelju, pazi samo da ne najebeš, vani je gusto. Kad se Jerry vratio u spavaću sobu, Luke je ležao na krevetu u fetalnom položaju, buljio u?id i metodički lokao. - Znaš da si gori od babe, do vraga - reče mu Jerry, zastavši na vratima da ga pogleda. Da nije bilo kasnijih događaja, Jerry se nikada ne bi sjetio te djetinjaste balkandownload.org BD4Y

prepirke. Ovaj se put Jerry nije obazirao na zvono na vratima, već se popeo na zid i ogrebao ruke na staklenim krhotinama kojima je bio posut vrh. Nije krenuo ni prema prednjim vratima, niti mu je bilo stalo do formalnosti promatranja smeđih nogu pri dnu stubišta. Umjesto toga, zastao je u vrtu čekajući da zamre mukla jeka njegova teškog prizemljenja i da bi očima i ušima razabrao kakav znak života u velikoj vili koje se tamni obris uzdizao pred njim, s mjesecom u pozadini. Na ulici se zaustavio automobil ugašenih svjetlš i iz njega su izišle dvije prilike, Kambodžanci sudeći po niskom stasu i mirnoći. Pritisnuli su ulično zvono, i promrmljali magičnu lozinku kroz procijep na vratima, nakon čega su smjesta i bez riječi ušli u zgradu. Pokušao je proniknuti u raspored prostorija. Zbunjivala ga je činjenica što se ispred pročelja kuće i u vrtu gdje je stajao nije osjećao nikakav izdajnički miris. Nije bilo vjetra. Znao je da je tajnost bitna za veliki divan{40}; iako ne zbog novčane kazne predviđene zakonom jer je ona bila sitnica prema mitu. Vila je imala dimnjak i dvorište i dva kata: možda je tu nekada lagodno prebivao francuski colon s malom obitelji konkubina i djecemješanaca. Nagađao je da je kuhinja vjerojatno namijenjena pripremi. Najsigurnije mjesto za pušenje bilo bi nedvojbeno na katu, u sobama koje su gledale na stražnje dvorište, tim više što kroz vrata na pročelju nije dopirao nikakav miris. Bešumno je krenuo dalje sve dok nije stigao do ograde od kolja koja je označavala stražnju granicu. Vrt je bio pun cvijeća i povijuša. Prvo uporište pružio mu je prozor zagrađen rešetkom, drugo izljevna cijev, a treće kućište ventilatora za izbacivanje zagađenog zraka, i kada se napokon uspentrao na balkon, osjetio je očekivani miris, topao i slatkast i zamaman. Ni na balkonu nije bilo svjetla, iako je na mjesečini odmah razabrao dvije mlade Kambodžanke što su na njemu čučale, kao i njihove preplašene oči što su ga netremice promatrale kad se pojavio kao s neba. Mahnuo im je da ustanu pa ih poveo ispred sebe, vođen mirisom. Artiljerijska vatra je zamrla prepuštajući noć kućnim gušterima. Jerry se sjetio da se Kambodžanci rado kockaju pogađajući kohko će puta gušter pijuknuti: sutra će biti sretan dan; sutra neće; sutra ću se oženiti; ne, prekosutra. Djevojke su bile vrlo mlade i mora da su čekale da ih pozovu mušterije. Zastale su oklijevajući pri vratima od rogožine i potišteno se zagledale u Jerryja. Jerry im dade znak i one počeše odmicati slojeve rogožine sve dok balkon nije obasjalo slabašno svjetlo, ništa jače od svijeće. Ušao je, i dalje vodeći djevojke ispred sebe. Prostorija u kojoj se našao bila je nekoć zacijelo spavaonica kućevlasnika, balkandownload.org BD4Y

spojena s još jednom, manjom sobom. Držao je ruku na ramenu jedne od djevojaka. Druga ih je pokorno slijedila. U prvoj sobi ležalo je dvanaest gostiju, sve sami muškarci. Među njima ležalo je i nekoliko djevojaka i šaputalo. Posluživah su ih bosonogi kuhji, krećući se vrlo pažljivo od jednog tijela do drugog, navlačeći kuglicu na iglu, paleći je i držeći sve dok kuglica ne bi izgorjela. Čuo se polagan, prisan mrmor, isprekidan tihim rominjanjem zadovoljna smijeha. Jerry je prepoznao mudrog Švicarca s večere kod savjetnika. Čavrljao je s debelim Kambodžancem. Nitko nije obraćao pažnju na Jerryja. Djevojke su jamčile njegovu vjerodostojnost, kao i orhideje u zgradi gdje je stanovala Lizzie Worthington. - Charhe Marshall - izusti tiho Jerry. Kuh pokaže susjednu sobu. Jerry mahne rukom i djevojke nestadoše. Druga je soba bila manja, i Marshall je ležao u kutu, a nad njim je čučala djevojka, Kineskinja u krasnom cheongsamu{41} i pripremala mu lulu. Jerry je pretpostavljao da je kćerka vlasnika kuće, i da Charhe Marshall uživa posebni tretman jer je i stalni gost i dobavljač. Kleknuo je s druge strane. S vrata ih je promatrao nekakav starac. I djevojka ga je promatrala, držeći lulu u rukama. - Što hoćeš, Voltaire? Zašto me ne ostaviš na miru? - Samo da malo prošećemo, stari moj. Zatim se možeš vratiti. Jerry ga primi za ruku i obzirno ga podigne na noge uz pomoć djevojke. - Kohko ih je popušio? - upita djevojku. Ona digne tri prsta. - A kohko mu prija? Spustila je glavu i nasmiješila se kao da mu hoće reći: mnogo, mnogo više. Charhe je isprva teturao, ali kad su stigli do balkona, već se spremao na svađu, te ga je Jerry podignuo i prebacio preko ramena kao žrtvu požara pa ponio niz drvene stepenice i preko dvorišta. Starac im je otvorio glavna vrata uslužno se klanjajući, nacereni kuli pridržao je vrata što su vodila na ulicu, a obojica su bih očito vrlo zahvalni Jerrvju što pokazuje toliko takta. Nisu prešli ni pedesetak jardi kad su na njih nahrupila dva kineska mladića, urlajući i mašući batinama nalik na mala vesla. Jerry uspravi Charheja, ah ga nije puštao već ga je čvrsto pridržavao lijevom rukom. Pričekao je da prvi mladić udari, skrenuo rukom veslo i opalio ga šakom s pola snage, neposredno ispod oka. Mladić stane bježati, njegov prijatelj za njim. I dalje čvrsto držeći Charheja, Jerry se uputi do rijeke, zastrte tamom, te ga kao lutku posjedne na obalu, na poleglu suhu travu. - Hoćeš li mi prosuti mozak, Voltaire? - Morat ćemo to prepustiti opijumu, prijatelju - reče Jerry. balkandownload.org BD4Y

Jerryju je Charhe Marshall bio simpatičan, i u nekom drugom savršenom svijetu rado bi proveo večer s njim, u fumerie, i slušao priču o njegovu bijednom ah neobičnom životu. No sad je šakom nemilosrdno stisnuo Charliejevu tanku ruku kako mu u njegovoj šupljoj glavi ne bi pala na pamet pomisao da strugne: jer nešto mu je govorilo da Charhe zna vrlo brzo trčati kad ga zgrabi očaj. Zato je napola ležao, kao što se svojedobno bio izvalio okružen čarobnim brijegom krame u stanu stare Maze, na lijevom boku i lijevom laktu, držeći Charliejev zglavak u blatu, a Charlie je ležao nauznak. S rijeke, trideset stopa ispod njih, čulo se mrmorenje vode oko sampana što su poput dugih listova plutah niz zlatnu mjesečevu stazu. Na nebu su se povremeno nazirali - sad ispred sad iza njih - iskrzani blijeskovi artiljerijske vatre iz grada, kao daje neki zapovjednik baterije iz dosade odlučio da opravda vlastito postojanje. Tu i tamo, iz mnogo veće blizine, čuli su se viši, oštriji i praskavi tonovi odgovora Crvenih Kmera, no i to su bile samo sitne međuigre usred pijukanja guštera i još dublje tišine u daljini. Jerry okrene sat prema mjesečini, pa se zagleda u suludo lice, pokušavajući izračunati snagu Charliejevih žudnji. Kao hrana za bebe, pomisli. Ako je Charlie pušio noću a spavao ujutro, potreba za drogom će ga brzo zgrabiti. Znoj na Charliejevu licu se već doimao sablasno. Cijedio se iz dubokih pora, iz nategnutih očiju, iz nosa što je šmrcao i curio, pa se precizno slijevao niz kanale urezanih bora, tvoreći uredne lokvice u rupicama. - Zaboga, Voltaire, Ricardo je moj prijatelj. Taj je momak pravi filozof. Moraš ga čuti, Voltaire. Moraš čuti njegove ideje. - Da - složi se Jerry. - Moram. Charlie ga zgrabi za ruku. - Voltaire, to su dobri momci, čuješ li me? Tiu… Drake Ko. Ne žele nikome učiniti zlo. Njih zanima samo biznis. Imaju nešto za prodaju, imaju ljude koji to kupuju! Čista usluga! Nitko ne strada. Zašto to hoćeš razjebati? I ti si dobar momak. Vidio sam. Nosio si svinju onog starca, ne? Tko je ikada vidio ravnookog da kosookom nosi prase? Ali, Voltaire, ako iscijediš iz mene te informacije, bogamu, ubit će te kao mačku, jer taj gospodin Tiu je vrlo poslovan i vrlo filozofski džentlmen, znaš? Ubit će mene, ubit će Ricarda, ubit će tebe, ubit će cijeli prokleti ljudski rod! Artiljerija se upustila u zaprečnu vatru, i ovaj put džungla je odvratila malim plotunom projektila, možda njih šest, koji su prošištali iznad njihovih glava zvrjeći poput kamenih gromada izbačenih iz katapulta. Nekoliko trenutaka kasnije odjeknule su detonacije, negdje iz središta grada. A nakon njih, ništa. Ni zavijanja vatrogasnih kola, ni sirena bolničkih kola. - Zašto bi ubili Ricarda? - upita Jerry. - Što je Ricardo skrivio? balkandownload.org BD4Y

- Voltaire! Ricardo je moj prijatelj! Drake Ko je prijatelj mog oca! Ta dva starca su velika braća, zajedno su se tukli u nekakvom ušljivom ratu u Šangaju prije dvije stotine i pedeset godina ako ne i više, jasno? Odem do oca, kažem mu: »Oče, moraš me jednom zavoljeti. Moraš me prestati zvati svojim paučjim kopiletom, i moraš reći svom dobrom prijatelju Drakeu Kou da ostavi već jednom Ricarda na miru«. Moraš mu reći: »Drake Ko, taj Ricardo i moj Charhe su kao ti i ja. Braća, kao i mi. Zajedno su naučili letjeti u Oklahomi, zajedno ubijali ljudski rod. I dobri yi prijatelji. I to je činjenica«. Moj me otac jako mrzi, okej? - Okej. - Ah je ipak poslao Drakeu Kou vraški dugu osobnu poruku. Charhe je neprekidno udisao, kao da njegova mala prsa ne mogu upiti dovoljno zraka. - Ta Lizzie. To ti je ženska. Lizzie je osobno otišla do Drakea Koa. Isto privatno. I rekla mu: »Gospodine Ko, morate ostaviti Ricarda na miru«. Jako delikatna situacija, Voltaire. Moramo se svi čvrsto držati skupa jer ćemo inače svi popadati u provaliju, shvaćaš? Voltaire, pusti me. Molim te. Molim te! Molim te, tako ti boga, čuješ me? To je sve što znam. Promatrajući ga, slušajući grčevite provale riječi, gledajući ga kako se slama, oporavlja, ponovo slama i sve slabije oporavlja, Jerryju se činilo kao da prisustvuje posljednjim mučeničkim trzajima nekog prijatelja. Nagon ga je tjerao da polako vodi Charlieja i pusti ga da bunca. No tjerala ga je i dilema, jer nije znao koliko mu je vremena preostalo prije no što se počne događati ono što se već događa s narkomanima. Postavljao je pitanja, ali često se činilo kao da ih Charlie nije ni čuo. S druge strane, odgovarao je na pitanja koja Jerry nije postavio. A katkada bi mehanizam s usporenim djelovanjem izbacio odgovor na pitanje koje je Jerry davno napustio. Inkvizitori u Sarrattu su govorili da je slomljen čovjek opasan jer ti plaća novcem što ga nema da kupi tvoju ljubav. No, prošle su mnoge dragocjene minute a da Charlie nije mogao ništa platiti. - Drake Ko nije nikada u životu bio u Vientianeu! - zaurla Charhe odjednom. - Ti si lud, Voltaire! Vehka zvjerka kakav je Ko da se gnjavi u prljavom azijskom gradiću? Drake Ko je filozof i pol, Voltaire! Morat ćeš dobro na njega pripaziti! - Čini se da su svi bih filozofi i pol - svi osim Charheja Marshalla. - U Vientianeu nitko nije ni čuo za Koovo ime! Shvaćaš, Voltaire? Nešto kasnije Charhe je zaplakao, zgrabio Jerryja za ruke i raspitivao se, od jecaja do jecaja, ima li i Jerry oca. - Da, prijatelju, imao sam ga - strpljivo odgovori Jerry. Iznad rijeke, dvije bijele rakete za osvjetljavanje odjednom su noć pretvorile u dan, potičući Charheja na sjećanje o teškim danima što su ih u balkandownload.org BD4Y

početku proveli u Vientianeu.. Sjeo je uspravno kao svijeća i nacrtao u blatu tlocrt kuće. Tu su živjeli Lizzie i Ric i Charhe Marshall, izjavi ponosno: u smrdljivoj, ušljivoj kolibi na rubu grada, bila je tako odvratna da se i gušterima smučila. Ric i Lizzie su dijelili kraljevski apartman, to jest jedinu sobu, a na Charlieju je bilo da im se miče s puta i plaća stanarinu i dobavlja cugu. Sjećanje na to jadno stanje odjednom je iz Charheja izmamilo novi pljusak suza. - A od čega ste živjeli, stari? - upita Jerry ne očekujući odgovor. - Hajde. Sve je to prošlo. Od čega ste živjeli? Ponovo suze kad je Charhe priznao da je od oca, kojeg je ljubio i poštovao, primao mjesečnu pripomoć. - Ta luda Lizzie - reče Charhe kroz suze - ta luda Lizzie je putovala u Hong Kong za Mellona. Jerryju je nekako uspjelo da se obuzda kako ne bi Charheja skrenuo s kursa. - Mellon. Tko je taj Mellon? - upita. Međutim, Jerryjev tihi glas kao da je uspavljivao Charlieja, pa se počeo igrati kućom u blatu, dodajući joj dimnjak i dim. - Govori, do vraga! Mellon, Mellon! - vikao je Jerry unoseći se Charlieju u lice, pokušavajući ga šokom natjerati na odgovor. - Mellon, ti drogirana ruino! Putovanja u Hong Kong! - Podigao je Charlieja na noge i drmao ga kao krpenu lutku, i dugo ga je drmao dok nije dobio traženi odgovor, a Charlie Marshall je zaklinjao Jerryja da shvati kako je to kad ljubiš, zaista ljubiš ludu ravnooku kurvicu, a znaš da je nikada nećeš moći imati, ni za jednu noć. Mellon je bio mutan engleski trgovac, nitko nije znao čime se bavi. Malo ovim, malo onim, reče Charlie. Ljudi su ga se bojali. Mellon je govorio da će ubaciti Lizzie u prave kanale trgovine heroinom. - S britanskim pasošem i s ovakvim tijelom - govorio joj je Mellon - moći ćeš se šetati do Hong Konga i natrag kao princeza. Iscrpljen, Charlie se skljoka na tlo i čučne pokraj kuće što ju je nacrtao u blatu. Čučnuvši uz njega, Jerry ga zgrabi straga za ovratnik, pazeći da ga ne ozlijedi. - Znači, to je radila za njega, zar ne, Charlie? Lizzie je prenosila pošiljke za Mellona. - Dlanom je obzirno okrenuo Charliejevu glavu tako da su se Charliejeve izbuljene oči zabuljile ravno u njega. - Lizzie nije nosila za Mellona, Voltaire - ispravi ga Charlie. Lizzie je nosila za Ricarda. Lizzie nije voljela Mellona. Voljela je Rica i mene. Žureći sumorno u crtež kuće u blatu, Charlie odjednom prasne u hrapav, prostački smijeh koji se potom iscrpio bez objašnjenja. - Uprskala si, Lizzie! - uzvikne podrugljivo Charlie upirući prstom u vrata balkandownload.org BD4Y

nacrtane kuće. - Uprskala si kao i obično, srce! Previše pričaš. Zašto si svakome pričala da si engleska kraljica? Zašto si svakome pričala da si velika špijunka? Mellon je bio vrlo ljut na tebe, Lizzie. Mellon te izbacio, nogom u guzicu. I Ric je bio izvan sebe, sjećaš se? Ric te dobro premlatio, i Charlie te morao odvesti doktoru usred noći, sjećaš se? Previše laješ, bogamu, Lizzie, znaš? Ti si moja sestra, ali još nisam vidio nekoga tko bi toliko prokleto lajao! Sve dok Ricardo nije presjekao lajanje, pomisli Jerry, sjetivši se brazgotina na njenoj bradi. Zato što je pokvarila posao s Mellonom. I dalje čučeći uz Charlieja i držeći ga za potiljak, Jerry je gledao kako svijet oko njega nestaje i pred njim izvire slika Sama Collinsa, u automobilu ispod Star Heightsa, s mjesta gdje se jasno vidi osmi kat, kako u jedanaest sati navečer čita sportsku stranicu u novinama. Ni mukla eksplozija rakete, koja je pala posve blizu, nije rastjerala tu ledenu viziju. Čuo je u sebi i Crawov glas kako iznad treštanja minobacačkih granata s posebnom intonacijom priča o Lizzinim zločinačkim djelatnostima. Kad su financije loše stajale, bio mu je rekao Craw, prenosila je za Ricarda paketiće preko granice. A kako je London to doznao, vaša milosti - rado bi upitao starog Crawa - ako ne od Sama Collinsa alias Mellona? Pljusak koji nije trajao dulje od tri sekunde sprao je Charliejevu kuću u blatu, što ga je razbjesnilo. Četveronoške je bućkao po blatu, tražeći je, ridajući i izbezumljeno psujući. Napadaj ga je prošao, pa je opet stao pričati o svom ocu, o tome kako je stari svom rođenom sinu pronašao zaposlenje u izvjesnoj uglednoj vientianskoj avionskoj kompaniji - iako je do tog trenutka Charlie jedva čekao da prestane letjeti jer nije više imao petlje. Jednoga dana, čini se, general je jednostavno izgubio strpljenje s Charliejem. Sazvao je tjelesnu stražu i sišao sa svog brijega na visoravni Shan u mali opijumski gradić, po imenu Fang, odmah iza tajlandske granice. I tu je, kako to običavaju starješine porodice u cijelom svijetu, general izgrdio Charlieja zbog njegova rastrošnog života. Charlie je oponašao svog oca posebnim, kreštavim glasom, napuhavajući upale obraze u znak vojničkog neodobravanja: - I zato se za promjenu primi pravog prokletog posla, slušaš li me, ti kwailovsko, paučje kopile! I drži se podalje od konjskih trka i klađenja, slušaš li me, i alkohola i opijuma. I skini te crvene zvijezde sa sisa i okani se onog tvog smrdljivog prijatelja Ricarda. I prestani financirati njegovu žensku, jasno? Jer te inače neću više izdržavati ni jedan dan, ni jedan sat, ti paučje kopile, i toliko te mrzim da ću te jednog dana ubiti jer me podsjećaš na onu korzikansku kurvu, tvoju majku! balkandownload.org BD4Y

Pa sto posao, i dalje glasom generala, Charliejeva oca: - Neki vrlo fini chiuchowski džentlmeni koji su vrlo dobri prijatelji mojih vrlo dobrih prijatelja, slušaš li me, slučajno imaju više od pedeset posto dionica jedne avionske kompanije. 1 ja imam nekoliko dionica te kompanije. A kompanija nosi uvaženo ime Indocharter Aviation. Zašto se smiješ, ti kwailovski majmune! Ne smij mi se! Dakle, ti moji dobri prijatelji učinili su mi uslugu i pomogli mi u mojoj nesreći, pronašli posao za moje tronogo paučje kopile od sina, a ja se iskreno nadam da ćeš tresnuti s nebesa i slomiti tu kwailovsku šiju! I tako je Charlie prevozio očev opijum za Indocharter: isprva jedan do dva leta tjedno, ali bio je to redovan, ozbiljan posao i sviđao mu se. Petlja mu se vratila, smirio se, i stvarno je bio starome zahvalan. Naravno, pokušao je nagovoriti Chiu-Chowe da uzmu i Ricarda, ah nisu htjeli. Nekoliko mjeseci kasnije pristali su da plaćaju Lizzie dvadeset baksova tjedno da sjedi u kancelariji i slatko se smiješi mušterijama. To su bila zlatna vremena. Charhe i Lizzie su zarađivah novac, Ricardo ga je uludo trošio na sve luđe pothvate, svi su bih sretni, svi zaposleni. Sve dok se jedne večeri, poput Nemeze, nije pojavio Tiu i sve zajebao. Pojavio se baš kad su zaključavah kancelariju, ravno s pločnika bez prethodne najave, potražio osobno Charheja Marshalla i predstavio se kao jedan od rukovodilaca kompanije iz Bangkoka. Chiu-Chowi su izišli iz stražnje kancelarije, pogledali Tiua, potvrdili njegovu izjavu i nestali. Prekinuo je priču da se isplače na Jerryjevu ramenu. - Slušaj me sad pažljivo, stari moj - navali Jerry. - Slušaj. Ovo je onaj dio koji mi se sviđa, jasno? Pažljivo mi ga ispričaj, pa ću te odvesti kući. Obećavam. Molim te. Međutim, sada više nije bilo teško natjerati Charlieja da priča. Jerry je sad bio droga o kojoj je ovisio Charlie Marshall. Nije ga više mogao ni obuzdati. Charlie je grčevito ščepao Jerryjeva prsa kao da su ona posljednja splav na njegovu osamljenom moru, i njihov se razgovor pretvorio u očajnički monolog iz kojeg je Jerry krao činjenice, a Charhe se šćućurio od straha i moho i tuho da privuče pažnju svog mučitelja, šaleći se i kroz suze se smijući svojim šalama. Nizvodno je jedan od Lon Nolovih mitraljeza, koji još nisu prodali Crvenim Kmerima, prašio trasima zrna u džunglu ponovo osvijetljenu raketom. Duge zlatne munje strujale su iznad i ispod vode, osvijetlile malu spilju, i nestajale među drvećem. Charliejeva znojem natopljena kosa bockala je Jerryja po bradi, i Charhe je blebetao i slinio, sve u isto vrijeme. - Gospodin Tiu neće razgovarati ni u kakvoj kancelariji, Voltaire! O ne! balkandownload.org BD4Y

Gospodin Tiu dolazi u jednostavnom odijelu. Tiu pravi Chiu Chow, ima tajlandski pasoš kao i Drake Ko, ima nekakvo ludo ime i neće privući pažnju kad dolazi u Vientiane. »Kapetane Marshall«, kaže mi on, »hoćete li zaraditi puno ekstra novaca na ruku, obavljajući interesantan i raznovrstan posao u slobodno vrijeme, recite mi? Hoćete li jednom za mene obaviti poseban let? Kažu mi da ste prokleto dobar pilot. Vrlo siguran. Hoćete li zaraditi najmanje četiri do pet hiljada baksova za jednodnevni posao, nije čak ni cijeli dan? Kako vas to osobno privlači, kapetane Marshall?« »Gospodine Tiu«, kažem mu ja - Charhe je počeo histerično vikati - »iako ne želim unaprijed sam sebi oboriti cijenu, gospodine Tiu, za pet hiljada baksova otišao bih, kako se sad blaženo osjećam, u pakao za vas i donio vam đavolova muda«. Gospodin Tiu kaže da će se vratiti jednog dana i neka ne otvaram prokletu gubicu. Charhe odjednom prijeđe na očev glas, nazivajući sebe paučjim kopiletom i sinom korzikajiske kurve, no Jerryju je tek postepeno sinulo da Charhe opisuje slijedeću epizodu cijele priče. Charlie je začudo stvarno čuvao tajnu Tiuove ponude sve dok se slijedeći put nije sastao s ocem, ovaj put u Chiang Maiju prilikom proslave kineske nove godine. Nije ništa rekao Ricu, nije čak rekao ni Lizzie, možda i zato što se tada više nisu predobro slagali, a Ric se okolo motao s tko zna još koliko ženskih. Generalov savjet ga nije oduševio. - Ne upleći se u to! Taj Tiu ima prilično visoke veze, a one nisu za ludo, malo paučje kopile kakav si ti, jesi li me čuo!? Isuse Kriste, tko je ikada čuo da bi Chiu-Chow dao pet hiljada dolara ušljivom polu- kwailu da se oplemeni putovanjem! - I zato si posao prebacio Ricu, točno? - ubaci smjesta Jerry. - Točno, Charlie? Rekao si Tiu »žao mi je ah probajte Ricarda«. Je li tako bilo? Ah Charhe Marshall kao da je, kako obično piše u izvještajima s fronta, »nestao, pretpostavlja se da je poginuo«. Skljokao se s Jerryjevih prsa te se ispružio u blatu, zatvorenih očiju, i samo je povremeno gutanje zraka - požudno i kao da struže - i ludo kucanje pulsa na zglavku gdje ga je Jerry držao, potvrđivalo da u tom kosturu još ima života. - Voltaire - prošapta Charlie. - Tako mi Biblije, Voltaire. Ti si dobar čovjek. Odvedi me kući. Zaboga, odvedi me kući, Voltaire. Jerry je preneraženo zurio u slomljenu priliku što je uz njega ležala, znajući da mora postaviti još jedno pitanje, pa makar ono bilo posljednje i u Charliejevu i u njegovu životu. Sagnuo se i još jednom, posljednji put, uspravio Charheja. I tu je, cijeli sat na tamnoj cesti, trzajući se u njegovim rukama, dok je balkandownload.org BD4Y

besciljna zaprečna vatra i dalje bhjeskovima parala tamu, Charhe Marshall vrištao, moljakao i kleo se da će uvijek voljeti Jerryja samo ako ne bude morao odati što je njegov prijatelj Ricardo poduzeo kako bi ostao na životu. No Jerry mu je objasnio da bez toga tajna neće biti ni napola otkrivena. I možda je Charhe Marshall, u svom rasulu i očaju, shvatio Jerryjevo rezoniranje, dok je ridajući odavao zabranjene tajne: to jest, da u gradu što će ga ubrzo vratiti džungli nema nikakvog drugog uništenja osim potpunog uništenja. Što je obzirnije mogao Jerry je ponio Charheja Marshalla cestom natrag do vile, pa uza stepenice, gdje su ga zahvalno primila ista šutljiva hca. Morao sam više toga izvući, razmišljao je. Morao sam mu više toga i reći: nisam s njim uzajamno trgovao onako kako su mi naredili. Zadržao sam se predugo na Lizzie i Samu Collinsu, ušeprtljao sam se, uprskao stvar kao Lizzie. Pokušao je žaliti zbog toga, ah mu to nije uspijevalo, a najbolje se sjećao onoga čega nije bilo na popisu pitanja na koja je morao pronaći odgovor, i sve mu je to stršalo u mislima poput spomenika dok je tipkao poruku dobrom starom Georgeu. Tipkao je zaključanih vrata, s pištoljem za pojasom. Od Lukea ni traga, pa je Jerry pretpostavio daje, pijan i zlovoljan, odlutao u kakav kupleraj. Poruka je bila duga, najduža u Jerryjevoj karijeri: »Javljam vam se opširno ako se slučajno više ne javimy« Izvijestio je kako je stupio u vezu sa savjetnikom, naveo slijedeće odredište, Richardovu adresu, pa portret Charheja Marshalla i tročlanog domaćinstva u ušljivoj kolibi, iako u najslužbenijem obliku, uopće ne spominjući novostečeno znanje o ulozi odvratnog Sama Collinsa. Na kraju krajeva, ako su to već znah, čemu ponavljati priču? Ispustio je imena mjesta i vlastita imena, izradivši za njih poseban ključ, pa slijedeći sat proveo pretvarajući obje poruke u primitivnu šifru koja nijednog kriptografa ne bi zavarala dulje od pet minuta, ali je bila neshvatljiva običnim smrtnicima, i smrtnicima poput njegova domaćina, savjetnika britanske ambasade. Zaključio je podsjetivši administrativce da provjere je li se banka »Blatt and Rodney« pobrinula da doznači Cat novac. Spalio je en clair{42} tekstove, smotao šifrirane verzije u novine, pa legao na njih i drijemao, s pištoljem koji ga je bockao u rebra. U šest se obrijao, prenio poruke u jednu od džepnih knjiga od koje se mogao odvojiti, pa otišao da prošeta u jutarnjoj tišini. Savjetnikov automobil bio je upadljivo parkiran na trgu. I sam savjetnik se podjednako upadljivo parkirao na terasi živopisnog bistroa, u slamnatom šeširu koji je Jerryja podsjetio na Rivijeru i na Crawa, te se častio: vrući croissants i cafe au lait. Ugledavši Jerryja, izvještačeno mu je mahnuo. Jerry mu polako priđe. - ’jutro - reče Jerry. balkandownload.org BD4Y

- Ah, donijeli ste! Vrlo dobro! - uzvikne savjetnik i skoči na noge. - Jedva čekam da pročitam otkako sam doznao da je objavljena! Oprostivši se s porukom, svjestan samo propusta u njoj, Jerryja je obuzeo osjećaj što ga je davno osjećao kad bi završio semestar. Možda će se vratiti, možda neće, ah ništa više neće biti potpuno isto. Točne okolnosti Jerryjeva odlaska iz Pnom Pena bile su važne, kako se kasnije pokazalo - zbog Lukea. Ostatak jutra Jerry se opsjednuto posvetio potvrđivanju svog lažnog identiteta, što je možda bio prirodni protuotrov za osjećaj ranjivosti što ga je sve snažnije obuzimao. Marljivo je skupljao priče izbjeglica i siročadi, pa ih u podne poslao preko Kellerove agencije, zajedno s posve pristojnim, štimungčlančićem o posjetu Battambangu koji je, iako ga nikada nisu objavili, barem zaslužio mjesto u Jerryjevu dosjeu. U to doba Pnom Pen je imao dva izbjeglička logora, i oba su evala: jedan u golemu hotelu na Bassacu, Sihanukovu osobnom i nedovršenom snu o raju, drugi na ranžirnom kolodvoru nedaleko od aerodroma, po dvije ih tri obitelji u svakom vagonu. Posjetio je oba, iako se nisu razlikovali: mladi australski pregaoci koji su se borili protiv nemogućeg, zagađena voda (druge nije bilo), dijeljenje riže dva puta na tjedan, i djeca što su za njim cvrkutala hi i bye, bye dok je za sobom vukao kambodžanskog prevodioca, opsjedajući svakoga pitanjima, glumeći do besvijesti i tražeći ono nešto posebno što će ganuti Stubbsiejevo srce. U jednoj od putničkih agencija glasno je rezervirao let za Bangkok, traljavo pokušavajući da zamete trag. Kad je krenuo za aerodrom, odjednom su ga obuzela sjećanja. Kad sam posljednji put bio ovdje, skijao sam na vodi. Ravnooki trgovci držali su lađe za stanovanje, usidrene na Mekongu. Načas je u mislima ugledao sam sebe - i grad - u danima kad se kambodžanski rat još uvijek doimao užasno nevino: superagent Westerby, upuštajući se u skijanje monoskijom, prvi put u životu, dječački skakuće na smeđoj vodi Mekonga, a vuče ga veseli Nizozemac u motornom čamcu koji troši toliko benzina da bi se jedna obitelj mogla prehraniti tjedan dana. Najveću opasnost, sjećao se, predstavljao je val, visok dvije stope, što bi se dovaljao niz rijeku kad god bi stražari na mostu bacili dubinske bombe kako bi spriječili ronioce Crvenih Kmera da ga ne bace u zrak. Ali sada je rijeka bila njihova, kao i džungla. Kao što će, sutra ili prekosutra, biti i grad. Na aerodromu je bacio »walther« u kantu za smeće i u posljednjem se trenutku mitom ubacio na avion za Sajgon, koji je bio njegovo odredište. Dok su uzlijetali, pitao se tko će duže preživjeti: on ili grad. balkandownload.org BD4Y

S druge strane, Luke je - vjerojatno s ključem Jerryjeva (točnije govoreći, Deathwishova) hongkonškog stana u džepu - odletio u Bangkok, a kakve je bio sreće, letio je, iako to nije znao, pod Jerryjevim imenom, jer Jerry je bio na popisu putnika, a Luke nije, i sva preostala mjesta bila su zauzeta. U Bangkoku je prisustvovao užurbanom sastanku u dopisništvu, na kojem su lokalnu raspoloživu snagu časopisa na brzinu pobacali po raznim dijelovima sve trulijeg vijetnamskog fronta. Luke je dobio Hue i Da Nang pa je, prema tome, slijedećeg dana odletio u Sajgon, a odatle na sjever podnevnim avionom. Unatoč kasnijim glasinama, njih dvojica se nisu sastala u Sajgonu. A nisu se sastali ni onda kad se sjeverni front počeo potpuno raspadati. Posljednji put su se vidjeh one posljednje večeri u Pnom Penu kad se Jerry izderao na Lukea, a Luke se namrgodio, i to je bila činjenica - a činjenice su bile roba do koje je poshje, kao što je i predobro poznato, bilo vrlo teško doći. balkandownload.org BD4Y

S Ricardo miley nikada u toku cijelog slučaja, ni prije ni poslije, nije bio tako uporan. Živci u Circusu bili su napeti do krajnjih granica. Prokleta inercija i napadaji mahnitanja, koje je Sarratt po navici osuđivao, stopili su se u nerazdvojnu cjelinu. Svaki dan bez konkretnih vijesti iz Hong Konga bio je još jedna katastrofa. Stavili su Jerryjevu dugu poruku pod mikroskop, te je najprije ocijenili kao dvosmislenu, a zatim kao neurotičnu. Zašto nije čvršće pritisnuo Marshalla? Zašto nije ponovo mahao ruskom sablasti? Morao je prišarafiti Charheja u vezi sa zlatnom žilom, trebalo je da nastavi tamo gdje je prekinuo s Tiuom. Zar je zaboravio da je njegov glavni zadatak posijati uznemirenost, a tek tada prikupljati informacije? A što se tiče njegove opsjednutosti tom nesretnom kćerkom - za boga miloga, zar taj čovjek ne zna kohko stoje poruke? (Čini se da su zaboravih činjenicu da Rođaci plaćaju račun.) I što je to pričao da ne želi više imati posla s funkcionarima britanske ambasade koji zamjenjuju odsutnog Ćircusovog agenta? U redu, došlo je do zakašnjenja u kanalu prenošenja poruke preko Rođaka. Pa što onda, Jerry je ipak pronašao Charlieja Marshalla, nije li tako? Neće valjda agent govoriti Londonu što smije a što ne smije raditi! Administrativni odjel, koji je organizirao vezu, htio je da ga ukore prvom slijedećom porukom. Pritisak izvan Circusa bio je još.žešći. Frakcija »kolonijalnog« Wilbrahama nije ljenčarila, i Koordinaciona grupa je izazvala zaprepaštenje okrenuvši se za stotinu osamdeset stupnjeva i odlučivši da bi guvernera Hong Konga ipak valjalo izvijestiti o slučaju, i to brzo. Živahno se pričalo o tome kako će pronaći nekakav izgovor da ga pozovu u London. Do panike je došlo zato što su Koa još jednom pozvah u guvemerovu palaču, ovaj puta na jednu od guvemerovih posebnih večera na koje su pozivah utjecajne Kineze da neslužbeno iznose svoja mišljenja. Saul Enderby i njegovi sljedbenici, pristaše čvrste ruke, vukli su pak na drugu stranu: »Do vraga i guverner. Treba nam potpuni ortakluk s Rođacima, smjesta!« - George bi danas trebalo da ode Martellu - govorio je Enderby, i sve ispovijediti, pa ih pozvati đa preuzmu posljednji stadij. Trebalo bi da se balkandownload.org BD4Y

prestane igrati skrivača oko Nelsona, trebalo bi da prizna kako nema kapaciteta, trebalo bi da Rođacima dopusti da izračunaju svoju obavještajnu korist, a ako oni dovrše posao, to bolje: neka se oni time hvale na Capitol Hillu, i to gore po njihove neprijatelje. Rezultat tog darežljivog i pravovremenog gesta, tvrdio je Enderby - i to usred vijetnamskog fjaska - bilo bi nerazdvojno obavještajno zajedništvo u budućnosti, a čini se da je Lacon, na svoj prepredeni način, podržavao to gledište. Uhvaćenom u toj unakrsnoj vatri, Smileyju su naprtili dvojaku reputaciju. Wilbrahamovo društvo ga je žigosalo kao anti-kolonijalca i pro-Amerikanca, dok su ga Ender- byjevi ljudi optuživah zbog ultrakonzervativizma prema posebnom odnosu s Amerikancima. Međutim, mnogo je ozbiljniji bio Smileyjev dojam da je nagovještaj svađe dopro Martellu do ušiju, drugim kanalima, i da će je Martello moći iskoristiti. Tako su, na primjer, izvori Molly Meakin govorili o sve tješnjem osobnom odnosu između Enderbyja i Martella, ne samo zato što su im djeca pohađala isti Lycee u South Kensingtonu. Navodno su njih dvojica počeli zajedno za vikenda odlaziti u ribolov, u Škotsku gdje je Enderby imao nekakvu baru. Martello je davao avion, pričalo se poshje u šah, a Enderby ribu. Otprilike u to doba Smiley je također doznao, što potvrđuje kako je malo bio upoznat s otmjenim krugovima, ono što su svi znah od samog početka pa pretpostavljah da i on to zna. Enderbyjeva treća i najnovija žena bila je bogata Amerikanka. Prije tog braka igrala je značajnu ulogu ugošćavajući vašingtonski establishment, a tu je ulogu sa stanovitim uspjehom preuzela i u Londonu. No, osnovni uzrok svačijeg uzbuđenja bio je ipak isti. Ništa se nije događalo na Koovom frontu. Još je bolniji bio manjak operativnih obavještajnih podataka. Svakog su dana Smiley i Guillam u deset sati odlazili u Annexe, i svakog se dana vraćah sve nezadovoljniji. Prisluškivah su Tiuov kućni telefon, kao i telefon Lizzie Worthington. Trake su kontrolirali na licu mjesta pa slali u London radi detaljne obrade. Jerry je iscijedio Charheja Marshalla jedne srijede. U petak se Charhe dovoljno oporavio od kušnje pa iz Bangkoka nazvao Tiua da mu se izjada. No, nakon što ga je slušao manje od trideset sekundi, Tiu ga je prekinuo i naredio mu »da smjesta stupi u vezu s Harryjem« što ih je sve osupnulo: nitko nije imao ni pojma ni o kakvom Harryju. U subotu je došlo do male drame jer je ekipa, koja je snimala razgovore s Koovog kućnog telefona, objavila da je otkazao uobičajenu nedjeljnu partiju golfa s gospodinom Arpegom. Ko je kao razlog naveo hitan poslovni sastanak. To je ono! Napokon se približavamo cilju! Slijedećeg dana, uz Smileyjev pristanak, hongkonški Rođaci su Koovom rolls- royceu, kad je ušao u grad, prikrpali kombi, dva automobila i jednu hondu. Kakav je to tajni zadatak, u pet i trideset u nedjelju balkandownload.org BD4Y

ujutro, bio Kou toliko važan da se odrekne tjednog golfa? Odgovor na to, kako se pokazalo, bio je Koov gatalac, časni stari Shant’ouvac koji je obavljao svoj posao u derutnom hramu duhova u jednoj od bočnih uličica što se odvajaju od Hollywood Roada. Ko je s njim proveo više od jednog sata, a tada se vratio kući, i premda je jedan revni momak u jednom od Rođačkih kombija uperio skriveni usmjereni mikrofon u prozor hrama tokom cijelog »sastanka«, snimio je, osim prometa, samo kokodakanje iz starčeva kokošinjca. A u Circusu su pozvali di Salisa. Zašto bi, za ime božje, itko išao gataocu u šest ujutro, uz to još i milijunaš? Di Salisa je neobično zabavljala njihova zbunjenost, pa je razdragano sukao pramenove kose. Čovjek Koova položaja inzistirao bi da bude prva gataočeva mušterija tokom dana, rekao im je, kad su misli velikog čovjeka još bistre da mogu primiti migove duhova. Zatim se pet tjedana nije ništa dogodilo. Ništa. Kontrola pošte i telefona samo je bljuvala gomilu neprobavljivih sirovina koje nakon obrade nisu dale ni jedan jedini obavještajni trag. U međuvremenu se neumoljivo bližio rok što ga je umjetno nametnuo Odjel za borbu protiv droga, a s njime i dan kad će sezona lova na Koa započeti za svakoga tko mu prvi stigne nešto prikrpati. Smiley ipak nije gubio glavu. Opirao se svim optužbama uperenim protiv njegova, a i Jerryjeva vođenja slučaja. Stablo smo tresli, tvrdio je, Ko je bio uplašen, vrijeme će pokazati da imaju pravo. Nije dopustio Martellu da mu nametne bilo kakvu dramatsku gestu, i odlučno se držao uvjeta nagodbe koju je izložio u svom pismu i koje je kopija sad bila pohranjena kod Lacona. Također je odbijao, što su mu njegova ovlaštenja i dopuštala, ulaziti u bilo kakav razgovor o operativnim detaljima, osim kad se radilo o pitanjima u vezi s protokolom ih lokalnim mandatom. Kad bi tu popustio, znao je vrlo dobro, samo bi sumnjalima dao novu municiju da ga njome gađaju. Nije odstupao pet tjedana, a trideset i šestog dana Bog ih sile logike ili, još vjerojatnije, sile što su upravljale Koovim ljudskim, kemijskim reakcijama, pružile su Smileyju značajnu iako tajanstvenu utjehu. Ko se otputio na more. U pratnji Tiua i nepoznatog Kineza, koji je kasnije identificiran kao vodeći kapetan Koove flote džunki, proveo je gotovo tri dana obilazeći vanjske otoke Hong Konga, vraćajući se svake večeri u sumrak. Za sada se još nije znalo kamo su odlazili. Martello je predložio niz helikopterskih preleta radi praćenja Koova kursa, ah je Smiley odlučno odbio taj prijedlog. Statični osmatrači u luci potvrdili su da su svakog dana odlazili i vraćah se drugim putem, i to je bilo sve. A posljednjeg, četvrtog dana brod se uopće nije vratio. Panika. Kamo je nestao? Martellovi gospodari u Langleyju, Virginia, potpuno su se izbezumili i balkandownload.org BD4Y

zaključili da su Ko i Admiral Nelson namjerno zalutali u kineske vode. Čak i da su ih oteli. Više nikada neće vidjeti Koa, a Enderby je, gledajući kako mu tonu njegove lađe, čak telefonirao Smileyju i rekao mu da će on »bogamu, biti kriv ako Ko iskrsne u Pekingu i digne dreku o tome kako ga proganja tajna služba«. Čak se i Smiley potajno pitao, cijeli taj tjeskobni dan, nije li se, unatoč svim razumnim razlozima, Ko zaista pridružio svom bratu. A tada je, naravno, rano slijedećeg jutra, jahta mimo uplovila u glavnu luku, kao da se upravo vratila s regate, i Ko se veselo iskrcao, silazeći mostićem za svojom prekrasnom Liese čija se zlatna kosa vijorila na suncu kao na reklami za sapun. Upravo je ta novost, nakon vrlo dugog razmišljanja te ponovnog i detaljnog čitanja Koova dosjea - da ne spominjemo duge i napete razgovore s Connie i di Salisom - navela Smileyja da odjednom donese dvije odluke ili, kockarskim jezikom, da odigra jedine dvije karte što su mu preostale. Prvo: Jerry mora napasti »posljednju fazu«, čime je Smiley podrazumijevao Ricarda. Nadao se da će tim korakom moći i dalje držati Koa pod pritiskom te pružiti Kou, ako je ovome to trebalo, konačni dokaz da mora nešto poduzeti. Drugo: Sam Collins mora »krenuti na posao«. Drugu je odluku donio posavjetovavši se samo s Connie Sachs. Ona se ne spominje u Jerryjevu glavnom dosjeu već samo u tajnom dodatku koje je kasnije pušten u opticaj, uz skraćenja, za širi krug ispitivača. Ni najveći šef obavještajne službe na ovom svijetu ne bi u svoje proračune mogao uključiti razorno djelovanje tih odgađanja i oklijevanja na Jerryja. Biti svjestan tog djelovanja bio je jedan par rukava - a Smiley ga je nedvojbeno bio svjestan, čak je i poduzeo korak-dva da mu doskoči. No bilo bi posve neodgovorno da mu je dopustio da upravlja njegovim djelatnostima, da ga je stavio na istu razinu u visoko- političkim faktorima kojima su ga svakodnevno bombardirali. Vojskovođa ništa ne vrijedi bez prioriteta. Sajgon je svakako, što se Jerryja tiče, bio najgore mjesto na svijetu za čekanje. Povremeno, kako se akcija i dalje odgađala, u Circusu se govorilo da bi ga valjalo premjestiti u zdravije podneblje, na primjer u Singapur ili Kuala Lumpur, ali je zbog svrsishodnosti i konspiracije Jerry ipak ostao u Sajgonu; osim toga, govorilo se također, sutra se sve može izmijeniti. Bila je važna i njegova osobna sigurnost. Hong Kong nije dolazio u obzir, a Koov utjecaj je nedvojbeno bio jak i u Singapuru i u Bangkoku. Pa iznova konspiracija: s obzirom na to da se slom bližio, nije li Sajgon najprirodnije mjesto? Unatoč svemu, Jerry je živio poluživotom u polugradu. Četrdeset godina, više-manje, balkandownload.org BD4Y

rat je bio glavna sajgonska privredna grana, ali je američko izvlačenje sedamdeset i treće dovelo do krize od koje se, sve do kraja, grad nije nikada potpuno oporavio, tako da je i ovaj dugo očekivani završni čin, sa svojim milijunima glumaca, imao vrlo slabu publiku. Čak i kad bi odlazio na obavezne obilaske u zone gdje je bilo gusto, Jerryja je obuzimao osjećaj da promatra utakmicu kriketa pod kišom u kojoj natjecatelji jedva čekaju da se vrate u paviljon. Circus mu je zabranio da napušta Sajgon, uz obrazloženje da bi svakog trenutka mogao biti potreban drugdje, no ispao bi smiješan da se doslovce držao naloga, pa se nije obazirao na njega. Xuan Loc je bio dosadan, francuski grad kaučuka, pedeset milja od Sajgona, na tadašnjem taktičkom kraju prednje obrane. Jer ovo je bio rat koji se posve razlikovao od rata u Pnom Penu, rat s više tehnike i evropskog duha. Dok Crveni Kmeri nisu imali oklopnih vozila, Sjeverni Vijetnamci su imah ruske tenkove i oruđa od 130 milimetara koja su po klasičnom ruskom uzoru nagomilavah, kotač po kotača, kao da se spremaju jurišati na Berlin pod maršalom Žukovom, i ništa se nije micalo sve dok i posljednji top nije bio postavljen i napunjen. Ustanovio je da je grad polunapušten, a u katoličkoj crkvi nije bilo nikoga osim jednog francuskog svećenika. - C;est termine{43} - objasnio mu je kratko svećenik. Južni Vijetnamci će raditi ono što su uvijek radili. Zaustavit će napredovanje neprijatelja, pa se okrenuti i pobjeći. Zajedno su pili vino i zurili u prazni trg. Jerry je poslao reportažu, navodeći daje ovaj put proces truljenja nepovratan, a Stubbsie ju je bacio u koš s lakonskim »hoću ljude ne proročanstva. Stubbs«. Vratio se u Sajgon. Na stepenicama pred hotelom »Caravelle« prosjačila su djeca i prodavala beskorisne cvijetne vijence. Jerry im dade nešto novaca i uzme od njih cvijeće da im spasi obraz, pa gakad se vratio u sobu baci u košaricu za smeće. Kad je sjeo u predvorje, pokucala su na prozor i prodala mu Stars and Stripes.{44} U praznim barovima gdje je pio djevojke su se okupljale oko njega kao da im je on posljednja prilika prije kraja. Samo su policajci bili u svom elementu. Stajali su na svakom uglu u bijelim šljemovima i čistih bijelih rukavica, kao da već čekaju kako će usmjeravati pobjednički neprijateljski promet. Vozili su se poput kraljeva u bijelim džipovima pokraj izbjeglica u njihovim kokošinjcima na pločniku. Vratio se u hotel, u sobu, gdje ga je nazvao Hercule, Jerryjev omiljeni Vijetnamac, iako ga je svim silama nastojao izbjeći. Hercule, kako je sam sebe nazivao, bio je protiv establishmenta i protiv Ihiena, te je mirno živio prodavajući britanskim novinarima informacije o Vietkongu, sa balkandownload.org BD4Y

sumnjivim obrazloženjem da Britanci nisu angažirani u tom ratu. - Britanci su mi prijatelji! - kukao je u slušalicu. - Izvuci me! Trebaju mi dokumenti, treba mi novaca! - Pokušaj kod Amerikanaca - reče Jerry i očajno spusti slušalicu. Reuterova agencija, preko koje je Jerry poslao svoj mrtvorođeni članak, bila je pravi spomenik zaboravljenim herojima i romantičnosti neuspjeha. Pod staklenim pločama pisaćih stolova ležale su fotografirane glave raščupanih mladića, a na zidovima slavne obavijesti o odbijanju reportaža i drugi primjeri uredničkog bijesa; u zraku se osjećao ustajali zadah roto-papira i duh improvizirane postojbine - svetišta potajne nostalgije svakog izgnanog dopisnika. Odmah iza ugla bila je putnička agencija, i kasnije se pokazalo daje Jerry u tom razdoblju dva puta rezervirao kartu za Hong Kong, ah se ni jednom nije pojavio na aerodromu. Jerryjeva veza bio je ozbiljan mladi Rođak, po imenu Pike, koji je - pod fasadom Informativne službe - povremeno dolazio u hotel s porukama u žutim omotnicama s oznakom HITNO ZA ŠTAMPU radi vjerodostojnosti. Ali poruka u omotnici je uvijek bila ista: odluka nije donijeta, čekaj, odluka nije donijeta. Čitao je Forda Madoxa Forda i zaista užasan roman o Hong Kongu. Čitao je Greenea i Conrada i T. E. Lawrencea, a odluka nije i nije dolazila. Artiljerijska vatra bila je najgora noću, a posvuda je vladala panika, nalik na kugu što se širi. U potrazi za Stubbsiejevim »ljudima ne proročanstvima« otišao je do američke ambasade gdje je desetak tisuća Vijetnamaca lupalo na vrata pokušavajući dokazati svoje američko državljanstvo. Dok ih je promatrao, dovezao se južnovijetnamski oficir u džipu, nagnuo se van i počeo urlati na žene, nazivajući ih kurvama i izdajicama - iako je, kako se pokazalo, glavni teret njegovih povika ponijela skupina bona fide američkih suprug!. Ponovo je poslao reportažu, i Stubbsie ju je ponovo odbio, što je bez dvojbe pridonijelo njegovoj potištenosti. Nekoliko dana kasnije Circusovi planeri su izgubili živce. Dok se bezglavi uzmak nastavljao i pogoršavao, javih su Jerryju da odmah odleti u Vientiane i tamo se pritaji sve dok ne dobije novo naređenje od Rođačkog kurira. Otišao je, smjestio se u »Constellationu« gdje se rado motala Lizzie, pio u baru gdje je rado pila Lizzie, povremeno čavrljao s Mauriceom, vlasnikom, i čekao. Bar je bio u betonu debelom dvije stope, pa je za slučaj potrebe mogao poslužiti i kao sklonište ih vatreni položaj. U sumornoj blagovaonici do bara svake je večeri pedantno jeo i pio jedan stari colon, zataknuvši ubrus za ovratnik. Jerry je čitajući sjedio za svojim stolom. Bih su uvijek jedini gosti, i nisu nikada progovorili. Ulicama su u parovima kreposno šetali pripadnici Patet Laoa - koji balkandownload.org BD4Y

su nedavno sišli s brda - u maovskim kapama i tunikama, i izbjegavah poglede djevojaka. Rekvirirah su vile na raskršćima i vile duž ceste na aerodromu, i ulogorili se u besprijekornim šatorima kojih su vrhovi virili iznad zidova zaraštenih vrtova. - Hoće li koalicija izdržati? - Jerry je jednom upitao Mauricea. Maurice nije bio vičan politici. - Kako bude, tako će biti - odgovorio mu je izvještačenim francuskim naglaskom, pa šutke za utjehu dodao Jerryju kemijsku olovku. Na njoj je pisalo Lowenbrau: Maurice je imao koncesiju za cijeli Laos premda je - kako se pričalo - prodavao samo nekoliko boca godišnje. Jerry je potpuno izbjegavao ulicu u kojoj su bile kancelarije Indochartera, kao što se obuzdavao da makar iz znatiželje pogleda ušljivu kolibu na rubu grada što je pružala utočište, prema svjedočenju Charheja Marshalla, njihovom menage a trois. Kad ga je pitao, Maurice mu je rekao da je u gradu ostalo vrlo malo Kineza. - Kinezima se ne sviđa - rekao je i ponovo se nasmiješio, nagnuvši glavu prema Patet Laovcima što su vani stajah na pločniku. Prijepis snimka telefonskog razgovora ostat će, čini se, zauvijek tajnom. Je li Jerry nazvao Lizzie iz »Constellationa« ili nije? Ako ju je nazvao, je li htio s njom razgovarati ih samo čuti njen glas? Ako ja pak htio razgovarati, što je htio reći? A možda mu je sam čin telefonskog poziva - kao i čin rezerviranja avionskih karata u Sajgonu - bio sam po sebi dovoljna katarza koja će ga izbaviti od stvarnosti? Sigurno je svakako da se nikoga - ni Smileyja ni Connie ni ikog drugog tko je pročitao kritični tekst - ne bi moglo ozbiljno optužiti da nije obavio dužnost, jer tekst je u najboljem slučaju bio dvoznačan: - 00:55 h, hongkonško vrijeme. Poziv iz inozemstva, osobno za subjekta. Centrala na liniji. Subjekt prihvaća poziv, kaže »halo« nekoliko puta. Centrala: halo, naručitelju, imate vezu. Subjekt: Halo? Halo? Centrala: čujete li me? Naručili ste poziv, govorite molim! Subjekt: Halo? Na telefonu Liese Worth. Tko zove, molim? Naručitelj prekida vezu. U prijepisu se nigdje ne navodi Vientiane kao mjesto odakle je došao poziv: tko zna je li ga Smiley uopće i vidio, jer njegova kriptonima nema u prostoru namijenjenom parafiranju. U svakom slučaju, bio to Jerry ili netko drugi, slijedećeg dana dva Rođaka, ne jedan, donijela su mu zapovijed za marš i, napokon, zaista poželjan prekid jednohčnosti i akciju. Prokletoj inerciji i beskrajnim tjednima čekanja došao je balkandownload.org BD4Y

napokon kraj - kako se pokazalo, zauvijek. Proveo je poslijepodne brinući se za vize i prijevoz, a slijedećeg jutra, u zoru, prešao je Mekong i ušao u sjeveroistočni Tajland, ponijevši torbu i pisaći stroj. Duga drvena skela bila je pretrpana seljacima i skvičavim svinjama. U baraci na graničnom prijelazu obavezao se da će se istim putem vratiti u Laos. Evidencija bi inače bila nemoguća, strogo su ga upozorili policajci. Ako se uopće vratim, pomish Jerry. Osvrnuo se da pogleda laosku obalu, koja se polako udaljavala, i ugledao američka kola, parkirana na stazi za tegljenje, a pokraj nje dva vitka, nepomična promatrača. Rođaci su uvijek s nama. Na tajlandskoj obali sve je u trenu bilo nemoguće. Jerryjeva viza nije bila dovoljna, slika u pasošu nije nahkovala na original, cijelo područje bilo je zabranjeno za farange. Za deset dolara uspio ih je nagovoriti da preispitaju stav. Nakon vize, automobil. Jerry je uporno zahtijevao vozača koji govori engleski, pa se tako i pogodio, ah starac, koji ga je čekao, govorio je samo thai, a to vrlo loše. Upao je u obližnju trgovinu rižom i stao se derati na engleskom, pa napokon uspio uloviti debelog, mlitavog mladića koji je donekle govorio engleski i rekao da zna voziti. Nakon mnogo natezanja sastavili su ugovor. Starčeva polica osiguranja nije pokrivala drugog vozača, a ionako je istekla. Iscrpljeni činovnik izdao mu je novu pohcu, dok je mladić otišao kući da se spremi za put. Automobil je bio ulupljeni crveni »ford« s posve izlizanim gumama. No, Jerryju nije bilo ni nakraj pameti da gubi glavu, ne barem zbog toga. Cjenkali su se, i Jerry je dodao još dvadeset dolara. U garaži prepunoj kokoši pratio je svaki pokret mehaničara sve dok nisu namjestili nove gume. Pošto su tako izgubili jedan sat, krenuh su vratolomnom brzinom prema jugoistoku ravničarskim poljoprivrednim krajem. Mladić je pet puta odsvirao »The lights are always out in Massachusetts« prije no što je Jerry zatražio tišinu. Cesta je bila asfaltirana, ah pusta. Tu i tamo spustio bi se niz brdo iz suprotnog smjera žuti autobus, zanoseći se, na što bi Jerryjev vozač odmah dodao gas i držao se sredine ceste, sve dok se autobus ne bi maknuo u stranu, a tada projurio uz njega. Jerry je jednom zadrijemao, ah se trgnuo začuvši drobljenje bambusova kolja uz cestu, te se probudio još na vrijeme da vidi vodoskok triješća što se ispred njega podigao u nebo, i kamionet koji se, kao na usporenom filmu, svalio u jarak. Gledao je kako vrata lete zrakom poput lista, pa probijaju ogradu i padaju u visoku travu, a za njima i vozač, mlatarajući rukama i nogama. Mladić nije usporio, ah se tako smijao da je auto plesao po balkandownload.org BD4Y