Plemeniti Dak - John le Carre

- A što je zapravo radila na Bliskom istoku? - upita Smiley. - Pohađala škole. Trgovačke škole. Učila arapski - odgovori Pelhng, odjednom velikodušnih pogleda. Čak je na Smileyjevo iznenađenje ustao te arogantno gestikulirajući počeo šetati' amo-tamo po sobi. - A tamo je prije svega dospjela, to vam mogu bez oklijevanja reći, zbog nesretnog braka. - Bože - izusti gospođa Pelhng. Tek sada, kad je ustao, njegova je naprasitost poprimila opipljiv, impresivan obhk. - Ah smo je vratili. 0 da. Njena je soba uvijek spremna, kad god je poželi. Odmah uz moju. Uvijek me može naći. O da. Pomogli smo joj da to prebrodi, zar ne, Cess? A onda sam joj jednog dana rekao… - Došla je s nekim zgodnim nastavnikom engleskog, kovrčava kosa - prekine ga žena. - Andrewom. - Škot - doda automatski Pelling. - Andrew je bio simpatičan momak, ali nije bio dorastao Nuncu, zar ne, dragi? - Nije joj bio ravan. Sve te joga-bezvezarije. Kao majmuni, za moj pojam. A tada sam joj jednog dana rekao: »Lizzie, Arapi. Tamo ti je budućnost«. - Pucnuo je prstima i uperio ih u imaginarnu kćerku. - »Nafta. Novac. Moć. Putuj. Spakuj se. Uzmi kartu. Kreći.« - Kartu joj je platio neki noćni lokal - reče gospođa Pelhng. -1 lijepo je provozao. - Nije istina! - odvrati Pelhng, zgurivši široka ramena dok se derao na nju, ah je ona nastavila kao da ga nema. - Javila se na oglas, znate. Neka žena u Bradfordu, sva med i mlijeko. Kuplerica. »Traže se hostese, ah ne ono što vi mislite«, rekla je. Platili su joj avionsku kartu i čim je sletila u Bahreinu, morala je potpisati ugovor prema kojem je sva njena plaća odlazila na plaćanje stanarine. Time su je stjerali u škripac, nije li tako? Kamo je mogla otići? Ambasada joj nije mogla pomoći, nitko joj nije mogao pomoći. Ona je vrlo lijepa, znate. - Glupa, prokleta vještice! Mi govorimo o karijeri! Zar je ne voliš? Vlastitu kćerku? Ti si nečovječna majka! O bože! - Dobila je karijeru - samozadovoljno reče Pellingova žena. - Najbolju na svijetu. Pelhng se očajno okrene prema Smileyju. - Napišite »sekretarski poslovi i učenje jezika« i napišite… - Možda biste mi mogli reći - prekine ga blagim glasom Smiley, slineći palac i okrećući stranicu - možda bismo to mogli tako riješiti… ima li kakva balkandownload.org BD4Y

iskustva s transportnim djelatnostima? - I napišite - Pelling stegne šake i mrko se zagleda najprije u ženu, pa u Smileyja, kao da premišlja bi li nastavio ih ne - napišite »radila za Britansku tajnu službu u visokom svojstvu«. Konspirativno. Hajde! Napišite! Eto. Sad je i to izišlo na vidjelo. - Naglo se okrenuo prema ženi, - On radi za sigurnost, tako je rekao. Neka zna, ima na to pravo, kao i ona, uostalom. Neću da moja kćerka ostane neopjevana junakinja. Ili neplaćena! Još će dobiti »George Medal«, pazi što ti kažem! - Ah, sranje - reče umorno Pellingova žena. - To je samo jedna od njenih priča. Znaš i sam da je tako. - Da li bismo mogli razmotriti podatke jedan po jedan? - upita Smiley blagim, strpljivim glasom. - Razgovarali smo, mishm, o stažu u transportnoj djelatnosti. Mudra izraza na licu, Pelhng prisloni palac i kažiprst na bradu. - Njeno prvo trgovačko iskustvo - započe zamišljeno. - Sama je sve vodila, razumijete li - prije no što je sve štimalo, i krenulo i zaista postalo rentabilno - neovisno o obavještajnom poslu o kojem sam govorio - zapošljavajući osoblje i manipulirajući velikim iznosima u gotovu, sa svom odgovornošću za koju je sposobna - to je bilo u… kako se ono zove? - Vi-ent-iane - sricala je monotono Pellingova žena. - Laos, prijestolnica - reče Pelling izgovarajući ime države tako da se rimovalo s »kaos«. - A kako se zvala tvrtka, molim? - raspitivao se Smiley, držeći olovku iznad odgovarajućeg dijela formulara. - Bila je to tvornica alkoholnih pića - izjavi Pelling. - Moja kćerka Elizabeth bila je vlasnik i direktor jedne od najvećih tvornica pića u toj ratom rastrzanoj zemlji. - A ime? - Prodavala je bačvice viskija, bez marke, američkim besposličarima - reče gospođa Pelling, okrenuta prema prozoru. - Uz proviziju, dvadeset posto. Oni su kupovah viski i prevozili ga u Škotsku da odleži, kao investiciju za kasnija vremena. - U ovom slučaju, oni su bili…? - upita Smiley. - Zatim je njen ljubavnik drpio novac - nastavi Pellingova žena. - Sve je to bio mutan posao, ah i prilično unosan. - Prava pravcata glupost! - poviče Pelhng. - Žena je pošašavila. Ne obazirite se na nju. - A koja joj je tada bila adresa, molim? - upita Smiley. balkandownload.org BD4Y

- Napišite »opći zastupnik« - reče Pelhng i strese glavom kao da je situacija potpuno izmakla kontroli. Opći - zastupnik tvornice alkoholnih pića i tajni agent. - Živjela je s nekim pilotom - govorila je gospođa Pelling. - Zvala ga je Tiny. Umrla bi od gladi da nije bilo Tinyja. Bio je divan, ali ga je rat potpuno izbacio iz kolotečine. Naravno, što bi drugo čovjek i očekivao! Kao i naše momke, nije li tako? Borbeni zadaci dan za danom, noć za noći. - Zabacivši glavu, glasno je zavrištala: - Uzlijeći! - Luda je - objasni Pelhng. - S osamnaest nisu više imali živaca, pola njih. Ah su izdržali. Obožavah su Churchilla, shvaćate li? Obožavali su ga jer je imao petlje. - Luda skroz-naskroz - ponovi Pelhng. - Otišla je potpuno do vraga. Pošašavila. - Žao mi je - izusti Smiley užurbano pišući. - Tinv i kako se još zvao? Pilot? Njegovo prezime? - Ricardo. Tiny Ricardo. Pravo janje. Umro je, znate - reče ona gledajući netremice muža. - Lizzie je bila izvan sebe od boli, zar ne, Nunc? No, vjerojatno je tako bilo najbolje. - Nije ni s kim živjela, ti antropoidna majmunice! Sve je to bilo namješteno, cijela stvar. Radila je za britansku tajnu službu! - O moj bože! - izusti Pellingova žena beznadno. - Ne tvoj bog. Moj Mellon. Zapišite to, Oates. Da vidim kako ćete to zapisati. Mellon. Njen pretpostavljeni u britanskoj tajnoj službi zvao se M-E-LL-O-N, dva »1«. Pretvarao se da je obični trgovac. Nije ni kao trgovac bio loš. Nikakvo čudo, bio je inteligentan. Ali ispod toga - Pelling pesnicom tresne o otvoreni dlan i začu se neobično glasan prasak - ali ispod mirne, ljubazne vanjštine britanskog trgovca, taj isti Mellon, s dva »1«, vodio je potajni i osamljeni rat protiv neprijatelja Njena veličanstva, a moja mu je Lizzie u tome pomagala. Preprodavači droge, Kinezi, homoseksualci, svaki strani element koji se zakleo na potkopavanje naše otočne nacije - moja hrabra kćerka Lizzie i njen prijatelj pukovnik Mellon borili su se protiv svih, protiv njihovih podmuklih rabota! I to je prava pravcata istina. - A mene pitajte odakle joj sve to - dobaci gospođa Pelling i, ostavivši vrata otvorena, udalji se hodnikom mrmljajući ispod glasa. Smiley letimično pogleda za njom; zastala je i kao da je nagnula glavu dozivajući ga iz tame. Čuli su kako se treskom zatvaraju udaljena vrata. - Istina je - reče Pelhng energično, ah tiše. - Da, da i još jednom da. Moja je kćerka bila važan i cijenjen operativac naše, britanske obavještajne službe. Smiley isprva nije odgovorio, bio je previše zaokupljen pisanjem. Stoga se balkandownload.org BD4Y

neko vrijeme nije čuo nikakav zvuk osim polaganog struganja njegova pera po papiru i šuštanja kad je okrenuo stranicu. - Dobro. U redu, zapisat ću i ove detalje, ako smijem. U povjerenju, naravno. Često nailazimo na takve slučajeve u našem poslu, to vam mogu slobodno reći. - Dakle - reče Pelling i, pošto je energično sjeo na stolicu bez naslona presvučenu plastikom, izvuče list papira iz lisnice i gurne ga Smileyju u ruku. Bilo je to pismo, pisano rukom, jedna cijela stranica i pola poleđine. Rukopis je bio i pompozan i dječji: neka su velika slova bila kitnjasta, dok su ostala bila ispisana oprezno. Pismo je počinjalo s »Dragi najdraži tatice«, završavalo »tvoja jedina vjerna kćerka Elizabeth«, a samo pismo, koje je Smiley uglavnom zapamtio, glasilo je: »Stigla sam u Vientiane koji je nezanimljiv grad, i pomalo francuski i divlji, ali ne brini, imam za tebe važne vijesti koje ti moram odmah reći. Možda ti se neko vrijeme neću javiti ah ne brini ako i čuješ loše stvari. Meni je dobro i zbrinuta sam i radim za Ideale kojima bi se ti ponosio. Čim sam stigla, stupila sam u vezu s britanskim trgovačkim konzulom gospodinom Mackervoorom on je Britanac i on me poslao radi posla Mellonu. Ne smijem ti ništa reći ali zove se Mellon i on je imućni engleski trgovac ali to je samo pola priče. Mellon me šalje na zadatak u Hong Kong i moram istraživati zlato u šipkama i droge, pretvarajući se da radim drugo, i ima posvuda ljude da se brinu za mene i njegovo pravo ime nije Mellon. Mackervoor sve zna samo potajno. Ako mi se bilo što dogodi, ipak će se isplatiti jer ti i ja znamo da je Domovina važna i što je jedan život od toliko života u Aziji gdje život i onako ništa ne znači? Ovo je dobar Posao, tata, onakav o kakvom smo sanjah ti i ja, naročito ti kad si bio u ratu i borio se za familiju i voljene osobe. Moli se za mene i pazi na mamu. Uvijek ću te voljeti i u zatvoru.« Smiley mu vrati pismo. - Nema datuma - prigovori odlučno. - Možete li mi reći datum, gospodine Pelling? Makar i približno? Pelling mu reče datum, ne približno već točno. Nije uzalud cijeli vijek radio za britansku poštu. - Otada mi se više nije javljala - ponosno izjavi Pelling savivši pismo i vrativši ga u lisnicu. - Ni riječi, ni slovca sve od tog dana pa do danas. Potpuno nepotrebno. Mi smo jedno. Sve je rečeno, nisam to nikada natuknuo, niti ona. Dala mi je mig. Znao sam. Znala je da znam. Nećete naći ljepšeg primjera razumijevanja između kćerke i oca. Sve što je uslijedilo: Ricardo, kako se već zvao, živ, mrtav - baš koga briga? Nekakav Kinez s kojim se spetljala, zaboravite ga. Prijatelji, prijateljice, poslovi, ne obazirite se što god čuli. Sve je to fasada, sve. Oni su njeni gazde, oni njome potpuno upravljaju. Radi za balkandownload.org BD4Y

Mellona i obožava svog oca. Kraj priče. - Zaista ste bili ljubazni - reče Smiley skupljajući papire. - Nemojte ustajati, sam ću pronaći put. - Što se mene tiče, možete se i izgubiti. - Čini se da je Pellingu još ostalo nešto prijašnje duhovitosti. Smiley još nije ni zatvorio vrata kad se Pelling vratio u naslonjač i stao upadljivo tražiti u Daily Telegraphu mjesto gdje je stao. Zadah pića se jače osjećao u tamnom hodniku. Smiley je izbrojio devet koraka prije no što su vrata tresnula: mora da su to bila, prema tome, posljednja vrata slijeva, najudaljenija od Pellingove sobe. Mogao je to biti i WC, ali je na njegovim vratima pisalo »Buckingham Palače, stražnji ulaz«. Tiho je izustio njeno ime i začuo urlik, »gubi se«. Otvorio je vrata i našao se u njenoj spavaćoj sobi; gospođa Pelling se protezala na krevetu, sa čašom u ruci, preturajući po gomili razglednica. Sama soba, kao i soba njena muža, bila je opremljena za odvojen život, s kuhalom i slivnikom i gomilom neopranih tanjura. Na zidovima su visile fotografije visoke i vrlo lijepe djevojke, neke s prijateljima, neke bez njih, uglavnom s istočnjačkom pozadinom. U sobi se osjećao zadah džina i mačke. - Neće je ostaviti na miru - reče gospođa Pelling. -Nunc, mislim. Uvijek je bio takav. Pokušao je biti drukčiji, ali uzalud. Lijepa je, znate - objasni mu još jednom, i prevrne se na leđa, držeći i čitajući razglednicu. - Hoće li ući ovamo? - Ne bi ni da ga silom pokušate dovući, dragi moj. Smiley zatvori vrata, sjedne i još jednom izvuče notes. - Ima nekakvog cakanog Kineza - reče ona i dalje žureći odozdo u razglednicu. - Otišla je k njemu da spasi Ricarda i tada se zaljubila u njega. On joj je kao pravi otac, prvi otac što ga je ikada imala. Sve je ipak dobro ispalo. Sve te ružne stvari. Prošle su. Zove je Liese. Misli da joj bolje pristaje. Smiješno, zaista. Mi ne volimo Nijemce. Mi smo patrioti. A sad joj on namješta prekrasan posao, zar ne? - Koliko mi je poznato, radije se koristi prezimenom Worth nego Worthington. Znate li možda razlog? - Da napakosti onom dosadnom učitelju, rekla bih. - Kad ste rekli da je to učinila da spasi Ricarda, htjeh ste, naravno reći da… Teatralno je zastenjala. - Ah, vi muškarci. Kada? Tko? Zašto? Kako? U grmlju, dragi moj. U telefonskoj govornici, dragi. Kupila je Ricardu život, dragi, jedinom valutom koju ima. Sve je učinila za njega, a tada ga je napustila. Pa što, do vraga, nije balkandownload.org BD4Y

bio ni za što. - Uzela je još jednu razglednicu i proučavala sliku, palme i prazna plaža. - Moja mala Lizzie je odlazila u grmlje s pola Azije prije no što je pronašla svog Drakea. Ah ga je pronašla. - Naglo se uspravila kao da je čula nekakav šum i napeto pogledala Smileyja namještajući kosu. - Bilo bi najbolje da odete, dragi moj - reče istim tihim glasom i okrene se prema ogledalu. - Pošteno govoreći, hvata me jeza od vas. Ne mogu podnijeti pouzdana hca oko sebe. Oprostite, dragi, shvaćate me, zar ne? Smileyju je u Circusu trebalo samo nekoliko minuta da provjeri što je već znao. Mellon, s dva »l«, točno onako kako je inzistirao gospodin Pelhng, bilo je registrirano radno ime i pseudonim Sama Collinsa. balkandownload.org BD4Y

U Šangaj-Ekspres razvoju situacije, kako je se danas oportunistički sjećao, došlo je u tora trenutku do varljivog zgušnjavanja događaja. Otprilike u to doba u Jerryjevu životu došao je i prošao Božić, u nizu besciljnih izopijanja u Klubu inozemnih dopisnika, s nizom paketa za Cat, nespretno spakovanih u božični papir u posljednji trenutak u gluho doba noći. Rođacima je službeno podnijet revidirani zahtjev za podacima o Ricardu, i Smiley ga je osobno odnio u Annexe kako bi potpunije objasnio svoj stav Martellu. Međutim, zahtjev je zapeo u božičnoj strci - da ne spominjemo pad Vijetnama i Kambodže do kojeg tek što nije došlo - pa je obišao sve nadležne američke odjele tek dobrano poslije nove godine, kao što se vidi iz datuma u dosjeu Delfin. Zapravo, do presudnog sastanka s Martellom i njegovim prijateljima iz Odjela za borbu protiv droga nije došlo sve do početka veljače. U Circusu su bih svjesni činjenice da će to produženo čekanje loše djelovati na Jerryjeve živce, ah s obzirom na stalno krizno raspoloženje, nisu s njim ni suosjećah ni bilo što poduzimah. I za to bi netko možda okrivio Smileyja, ovisno o stavu, ah gotovo da nije mogao ništa ni učiniti osim pozvati Jerryja kući: tim više što je Craw stalno oduševljenim riječima izvještavao o Jerryjevu općem raspoloženju. Peti kat je radio punom parom cijelo vrijeme i Božić je prošao gotovo nezapaženo, uz čašicu šerija na brzinu, u podne dvadeset i petog, te, nešto kasnije, uz pauzu u kojoj su Connie i mamice na sav glas pustile Kraljičin govor kako bi posramile heretike poput Guillama i Molly Meakin, koji su govor smatrah smiješnim pa su ga loše oponašali po hodnicima. Sama Collinsa su službeno primili u Circusove oskudne redove jednog zaista hladnog dana sredinom siječnja, što je imalo i veselu i neveselu stranu. Vesela strana bilo je Samovo hapšenje. Stigao je točno u deset, jednog ponedjeljka ujutro, ne u smokingu već u elegantnom sivom ogrtaču s ružom u zapučku, čudesno mladolika izgleda na hladnoći. Međutim, Smiley i Guillam su bih vani, u klauzuri s Rođacima, a ni vratari ni administrativci nisu dobili nikakve instrukcije da ga puste unutra, pa su ga zaključali u suterenu i tri je sata tamo drhturio i bjesnio sve dok se nije vratio Smiley da verificira njegovo balkandownload.org BD4Y

postavljenje. Bilo je još komedije oko njegove sobe. Smiley ga je smjestio na četvrti kat do Connie i di Salisa, ah Sam nije htio ni čuti za to i htio je na peti. Smatrao je da peti kat više odgovara njegovu rangu vršioca dužnosti koordinatora. Jadni vratari su se grbili pod namještajem uz i niza stepenice kao kuliji. Neveselu stranu bilo bi teže opisati, iako je nekolicina to pokušala. Connie je govorila daje Sam frigidan, zbunivši ih izborom pridjeva. Guillamu je Sam bio gladan, mamicama podmukao, a rovačima premazan svim mastima. Najčudnije od svega, za one koji nisu znah cijelu priču, bila je njegova neovisnost. Nije uzimao nikakve dosjee, nije se gurao da preuzme bilo kakvu odgovornost, gotovo se nije ni koristio telefonom osim za klađenje na konjskim trkama ih nadgledanje svoga kluba. No smiješak ga je posvuda pratio. Daktilografkinje su izjavljivale da s njim spava i da ga pere rukom svakog vikenda. Smiley je s njim razgovarao iza zatvorenih vrata, i plod tih razgovora se komadić po komadić prenosio ekipi. Da, djevojka je iskrsla u Vientianeu s nekoliko hipija, koji su zalutali na putu za Katmandu. Da, kad su je napustili, zamolila je Mackelvorea da joj pronađe posao. I, tako, Mackelvore ju je poslao Samu, misleći da bi ju se moglo iskoristiti već i zbog vanjštine: čitajući između redova, sve više-manje prema djevojčinu opisu u pismu kući. Sam je u to doba još imao nekoliko neriješenih sitnih poslova s drogama, ali je inače, zahvaljujući Haydonu, ostao »bez vjetra«, pa mu se činilo da bi je mogao prikrpati letećim momcima i vidjeti što će ispasti. Nije ništa javio Londonu jer je London u to doba sve gušio. Jednostavno ju je iskušao, i plaćao iz režijskih sredstava. Iz toga je ispao Ricardo. Dao joj je također da pronjuška jedan stari trag u vezi s ilegalnom trgovinom zlatom u šipkama u Hong Kongu, i tada je napokon shvatio da ženska nije ni za što. Zato je zaista odahnuo kad ga je Ricardo nje riješio i našao joj posao kod Indochartera. - A što još uopće zna? - zgražao se Guillam. - Ne bih rekao da je to dovoljno jak razlog da nam stvara zbrku u hijerarhiji i upada nepozvan na sastanke. - On poznaje Lizzie - odvrati strpljivo Smiley i iznova se posveti proučavanju dosjea Jerryja Westerbyja, koji mu je odnedavna postao glavnom lektirom. -1 sami ponekad pribjegavamo ucjeni - doda trpeljivim tonom od kojeg je Guillam zamalo poludio - pa je stoga posve razumno da joj i sami budemo od vremena do vremena izloženi. -A Connie ih je sve zaprepastila neuobičajenom vulgarnošću citirajući - navodno - predsjednika Johnsona u vezi s J. Edgarom Hooverom: balkandownload.org BD4Y

- George smatra da je bolje imati Sama Collinsa u šatoru pa da piša van, nego izvan šatora pa da nam piša u njega - izjavila je, i zacerekala se poput školarke vlastitoj drskosti. I, što je bilo nadasve važno, tek je sredinom siječnja, u toku svojih stalnih izleta u pojedinosti Koove povijesti, Doc di Sahs skinuo veo sa svog izvanrednog otkrića o preživljenju izvjesnog gospodina Hibberta, baptističkog misionara u Kini, kojega je Ko spomenuo kao osobu koja ga može preporučiti kad je počeo studirati pravo u Londonu. Sve je, prema tome, bilo mnogo razvučenije no što oportunistički dopušta suvremeno pamćenje; što znači da je i Jerryju bilo još teže. Postoji mogućnost da dobije titulu »Sir« - reče Connie Sachs. To su već napomenuh i prilikom telefonskog razgovora. Prizor je bio vrlo trezven. Connie je kratko podšišala kosu. Odjenula je tamnosmeđi kaput i tamnosmeđi kostim, a u raci je držala tamnosmeđu ručnu torbicu za radio-mikrofon. Vani, na uskom kolnom prilazu, u plavom taksiju s uključenim motorom i grijačem, sjedio je Toby Esterhase, mađarsko ulično njuškalo, s kapom sa zaslonom na glavi, i pretvarao se da drijema dok je primao i snimao razgovor na instrumentima ispod sjedala. Connin ekstravagantni lik poprimio je ukočeno disciplinirani oblik. Pri ruci joj je bio notes, očigledan proizvod državnog nakladnog zavoda, a u artritičnim prstima držala je kemijsku olovku, također iz istog zavoda. A što se tiče bizarnog di Salisa, jedva su ga malo osuvremenili. Unatoč protestima, odjenuo je jednu od Guillamovih prugastih košulja, s tamnom kravatom što je uz nju pristajala. Rezultat je začudo bio posve uvjerljiv. - Pitanje je krajnje povjerljivo - reče Connie gospodinu Hibbertu jasno i glasno. To mu je rekla i telefonski. - Strahovito povjerljivo - promrmlja potvrdno di Salis, mlatarajući rukama sve dok nije nespretno smjestio jedan lakat na kvrgavo koljeno i nervoznom rukom obuhvatio bradu, pa je počešao. Guverner je dao preporuku, nastavi Connie, a sada Odbor mora odlučiti hoće li je ih neće proslijediti u Palače. Izrekavši riječ Palače bacila je suzdržljiv pogled prema di Salisu, koji se odmah nasmiješio, vedro ali skromno, poput glasovite ličnosti koju su pozvali u TV studio, na razgovor pred kamerama. Pramenove sijede kose su mu smirili briljantinom, pa je izgledao (rekla je Connie poslije) kao pečenka prelivena mašću prije stavljanja u pećnicu. - Shvatit ćete, prema tome - reče Connie preciznim glasom spikerice koja čita vijesti - daje potrebno vrlo temeljito raspitivanje kako bi se naše balkandownload.org BD4Y

najuzvišenije institucije zaštitile od neprilika. - Palače - ponovi gospodin Hibbert i namigne prema di Salisu. - Tako mi svega. Palače, jesi li čula, Doris? - Bio je vrlo star. Prema evidenciji, imao je osamdeset i jednu godinu, ah crte njegova hca dosegle su dob u kojoj bore opet počinju nestajati. Nosio je visok, tvrd svećenički ovratnik, žućkastosmeđu vestu s prišivenim komadićima kože na laktovima, a preko ramena bio mu je prebačen šal. Sivo more u pozadini tvorilo je aureolu oko njegove sijede kose. - Sir Drake Ko - reče starac. - Na to nisam nikada pomislio, moram reći. - Njegov sjevernoengleski naglasak bio je tako čist da bi gotovo, kao i njegova snježnobijela kosa, mogao biti lažan. - Sir Drake - ponovi. - Tako mi svega. Ha, Doris? S njima je sjedila kćerka, moglo joj je biti i tridesetak i četrdesetak godina, plavuša, u žutoj haljini, napudrana ali bez ruža na usnama. Čini se da se ništa nije dogodilo s njenim licem od djevojaštva, osim neprekidnog gubljenja nade. Pocrvenjela bi kad bi nešto rekla, ah je rijetko otvarala usta. Donijela je kolačiće, sendviče tanke kao rupčić i makovnjaču na podlošku. Čaj je cijedila kroz komadić muslina i uz rub su bile ušivene staklene perle radi težine. Sa stropa je visilo zvjezdasto sjenilo od pergamenta. Uza zid je stajao pianino, s otvorenom partiturom, »Vodi nas svjetlo Božje«, na stalku. Nad praznim kaminom visilo je vezivo s motivima iz Kiplingova »Ako«, a baršunaste zavjese s obje strane prozora, koji je gledao prema moru, bile su tako teške kao da štite neupotrebljeni dio života. U sobi nije bilo nikakvih knjiga, čak ni Biblije. U kutu je stajao veliki kolor-televizor, a na komadu uzice bio je obješen dug niz božičnih čestitki, s »krilima« nadolje, poput ustrijeljenih ptica na pola puta do zemlje. Ništa nije podsjećalo na kinesku obalu, osim možda sjene zimskog mora. Vrijeme je bilo sumorno, nije čak bilo ni vjetra. U vrtu su kaktusi i grmovi beživotno čekah na hladnoći. Šetalištem su hitro promicah prolaznici. Rado bi nešto pribilježili, doda Connie; jer, prema Ćircusovim običajima, treba imati i bilješke, ako netko ukrade »zvuk«, i kao rezervu i radi konspiracije. - Ah, samo vi pišite - preporuči im gospodin Hibbert. - Nismo svi kao slonovi, zar ne, Doris? Doris jest, to moram reći, ima divno pamćenje, kao i njena majka. - Eto, htjeli bismo najprije - reče Connie, neprekidno pazeći da se drži starčeva tempa - ako smijemo, točno utvrditi - to radimo sa svima koji nekoga preporučuju u pogledu karakternih osobina, kako mi to zovemo - kako dugo poznajete gospodina Koa, i okolnosti vašeg odnosa s njim. Kaži nam što znaš o Delfinu, govorila je zapravo, iako nešto drukčijim balkandownload.org BD4Y

jezikom. Kad pričaju o drugima, stari ljudi pričaju o sebi i proučavaju vlastiti lik u nestalim ogledalima. - Rodio sam se sa sklonošću za svećenički poziv - počne gospodin Hibbert. - Kao i moj djed. Moj otac je imao, ha, veliku župu u Macclesfieldu. Ujak mije umro u dvanaestoj, ali se ipak zavjetovao, zar ne, Doris? U dvadesetoj sam već pohađao misionarsku školu. U dvadeset i četvrtoj otplovio sam za Sangaj da se pridružim misiji »Života Gospodnjeg«. Brod se zvao Empire Queen. Koliko se sjećam, bilo je više konobara nego putnika. Ah, da. Htio je provesti nekoliko godina u Šangaju, podučavajući i učeći jezik, a tada, ako bude imao sreće, premjestiti se u misiju u unutrašnjosti Kine. - To bih bio volio. Zbog izazova. Kinezi su mi oduvijek bih dragi. Misija »Života Gospodnjeg« nije bila ništa otmjeno, ah se trudila. No, zato su te rimske škole, eto, bile poput samostana, sa svim što uz to ide - reče gospodin Hibbert. Di Salis, nekadašnji jezuit, tmurno se nasmiješio. - Eto, našu smo djecu dobivali s ulice - reče starac. - Šangaj je bio neviđeni mišmaš, to vam mogu reći. Bilo je tu svega i svakoga. Gangsterske bande, podmićivanje, prostitucije napretek, političari, novac i pohlepa i bijeda. Sve na što čovjek može naići u životu, zar ne, Doris? Ona se neće toga sjećati, naravno. Vratili smo se nakon rata, zar ne, ali su nas brzo iznova izbacili. Tada je imala tek jedanaest godina, nije li tako Doris? Nije više bilo takvih mjesta, barem ne nalik na Šangaj, pa smo se vratili ovamo. Ali nam se sviđa, zar ne, Doris? - reče gospodin Hibbert, vrlo svjestan činjenice da govori za oboje. - Sviđa nam se zrak. To je ono što nam se sviđa. - Vrlo - javi se Doris i nakašlje se u krupnu šaku. - I zato smo u misiju primali sve što smo mogli dobiti, na to se sve svodilo - nastavi starac. - Imah smo staru miss Fong. Sjećaš li se Daisy Fong, Doris? Naravno da se sjećaš - Daisy i njenog zvona? Ne, naravno da se ne bi sjetila. Ipak, bože, kako vrijeme leti. Daisy ih je znala privući kao prava čarobnica samo što je umjesto štapića imala zvono, trudila se iako je bila žena, i dobro je radila posao Gospodnji premda je kasnije zgriješila. Najbolja obraćenica što sam je ikada imao, sve dok nisu došli Japanci. Išla bi ulicom, naša Daisy, i lupetala tim zvonom iz petnih žila. Ponekad bi s njom pošao stari Charlie Wan, ponekad ja, odlazili smo obično u luku ili u četvrti gdje su bih noćni lokali - iza Bunda možda - Krvava ulica, tako smo je zvali, sjećaš li se, Doris? - ne, naravno da se ne sjeća - i stara bi Daisy udarala tim zvonom, ding-dong! - Sjećanje ga je natjeralo na smijeh: posve ju je jasno vidio pred sobom jer je balkandownload.org BD4Y

rukom energično mahao amo-tamo, kao zvonom. Di Salis i Connie se uljudno pridružiše smijehu, no Doris se samo mrštila. - Rue de Jaffe, to je bilo najgore mjesto. U francuskoj koncesiji, što zapravo nije za čuđenje, tamo gdje su bila sva legla grijeha. Zapravo, bilo ih je posvuda, Šangaj ih je bio prepun. Zvali su ga Gradom grijeha. I imah su pravo. Tada bi se skupilo nešto djece i ona bi ih pitala: - Je li netko od vas izgubio majku? -1 dobih bismo nekoliko. Ne sve odjednom, ovdje jednog, tamo drugog. Neki su dolazili samo da probaju, zapravo radi obroka riže, pa bismo ih pljesnuli po turu i poslali kući. Ah uvijek bismo pronašli i nekoliko pravih, zar ne, Doris, i malo-pomalo krenuli smo sa školom, imah smo ih četrdeset i petoro pri kraju, zar ne? Neki su i stanovali u misiji, ne svi. Podučavah smo Bibliju, čitanje, pisanje, račun, malo zemljopisa i povijesti. Više nismo ni mogli. Obuzdavajući nestrpljenje di Salis se netremice zagledao u sivo more. No s Connina hca nije silazio smiješak divljenja, i njene oči nisu napuštale starčevo lice. - Tako je Daisy pronašla Koove - nastavi starac, nesvjestan krivudava slijeda svoje priče. - Dolje u luci, zar ne, Doris, tražili su majku. Došli su iz Shant’oua, njih dvojica. Kad je to bilo? Vjerojatno devetsto trideset i šeste. Mladom Drakeu je tada bilo deset ili jedanaest godina, a njegovu bratu Nelsonu osam, i bili su tanki kao prut; nisu već tjednima pojeh pošten obrok. Postali su rižini kršćani preko noći, možete misliti! Naravno, u to doba nisu imali imena, ne engleska imena. Pripadali su narodu sa čamaca, Chiu Chowima. Zapravo nismo nikada doznali što je bilo s majkom, nije li tako, Doris? »Ubili su je topovi«, govorili su nam. »Ubili su je topovi«. Možda su to bili japanski topovi, možda Kuomintang. Nismo to nikada istražili do kraja, a i zašto? Gospod ju je uzeo k sebi i gotovo. Smatrali smo da je bolje prestati s pitanjima i pokušati im pomoći. Malom Nelsonu je ruka bila u užasnom stanju. Zaista groznom. Slomljena kost stršila mu je kroz rukav, valjda je i to bila posljedica topova. Drake ga je držao za zdravu ruku, i isprva je nije htio pustiti ni milom ni silom, čak ni da momku dopusti da nešto pojede. Znali smo govoriti da zajedno imaju jednu zdravu ruku, sjećaš li se, Doris? Drake bi sjedio za stolom i stiskao ga, i tovario u njega rižu što je brže mogao. Pozvali smo liječnika; ni on ih nije mogao rastaviti. Morah smo se jednostavno pomiriti s tim. »Ti ćeš se zvati Drake«, rekao sam, »a ti Nelson, jer ste obojica hrabri mornari, kako vam se to sviđa?« Bila je to zamisao tvoje majke, zar ne, Doris? Uvijek je željela dječake. Doris pogleda svog oca, zamalo nešto reče, ah se predomisli. - Znali su je gladiti po kosi - reče starac pomalo tajanstvenim glasom. - Gladiti tvoju majku po kosi i udarati u zvono, to im se sviđalo. Nisu nikada balkandownload.org BD4Y

prije vidjeh plavu kosu. Slušaj, Doris, može još kap sawa? Moj se ohladio, zacijelo i njihov. Satv je šangajski naziv za »čaj« - objasni. - U Kantonu ga zovu eha. Neke stare riječi su nam ostale u pamćenju, ne znam zašto. Doris razdraženo prosikće i izjuri iz sobe, a Connie iskoristi priliku da postavi pitanje. - Znate, gospodine Hibbert, nismo do sada ništa znah o bratu - reče glasom u kojem se jedva osjećao prijekor. - Bio je mlad, kažete. Dvije godine mlađi? Tri? - Niste znah za Nelsona? - Starac je bio zapanjen. - Ta ljubio ga je! Nelson je bio Drakeu draži od života. Sve bi učinio za njega. Nisu znah za Nelsona, Doris. Ali Doris je bila u kuhinji, otišla je po saw. Pogledavši bilješke, Connie se strogo nasmiješi. - Nažalost, mishm da smo mi za to krivi, gospodine Hibbert. Vidim da nadležni nisu ništa upisah pod braća i sestre. Nekome će u Hong Kongu ubrzo biti neugodno, u to možete biti uvjereni. Ne sjećate li se možda datuma Nelsonova rođenja? Da skratimo postupak? - Ne, za Boga! Daisy Fong bi se sjetila, naravno, ah je već davno umrla. Daisy im je svima odredila rođendane, čak i kad ih sami nisu znah. Di Salis je vukao ušnu resicu i spustio glavu. - Ih njegova kineska imena? - izlane visokim glasom. - Ona bi mogla biti korisna kod provjere. Gospodin Hibbert je tresao glavom. - Ne znaju za Nelsona! Nebesa! Drakea ne možete ni zamisliti bez malog Nelsona. Bili su nerazdvojni, kao sijamski blizanci, znali smo reći. Naravno, kad su bili siročad. Iz predvorja se začu zvonjenje telefona i, na potajno iznenađenje i Connie i di Salisa, jasno »uf, prokletstvo« od Doris koja je izjurila iz kuhinje, da se javi. Čuli su odlomke ljutita razgovora popraćene sve glasnijim cviljenjem čajnika. - Pa, zašto nije? Ako je riječ o kočnicama, do vraga, zašto onda spominjete spojku? Ne, mi ne želimo novi auto. Hoćemo da popravite stari, zaboga! - Spustila je slušalicu s glasnim »Isuse!«, pa se vratila u kuhinju čajniku koji je već zaglušno pištao. - Nelsonova kineska imena - blago podsjeti Connie, smiješeći se, ali starac strese glavom. - To biste morali pitati staru Daisy - odgovori. - A ona je već odavno na nebu, Bog je blagoslovio. - Di Salis se, čini se, upravo spremao osporiti starčevo neznanje, ali ga je Connie ušutkala pogledom. Pusti ga da trči, upozoravala ga je. Ako budeš navaljivao, izgubit ćemo utakmicu. Starčeva stolica se mogla okretati oko osi. Nesvjesno ju je bio zavrtio u balkandownload.org BD4Y

pravcu kazaljke na satu i sad je govorio moru. - Bili su nerazdvojni - reče gospodin Hibbert. - Nisam nikada vidio dva tako različita i tako odana brata, i to je činjenica. - U čemu različita? - mamila ga je Connie. - Eto, mali Nelson se bojao žohara. To je bilo prvo. Naravno, nismo imali sve te suvremene sanitarije. Morali smo ih slati u šupu a tamo su, Bože dragi, žohari frcali okolo poput metaka! Nelson je izbjegavao šupu kao kugu. Ruka mu se dobro zacjeljivala, jeo je kao sportaš pred utakmicu, ali bi radije izdržao nekoliko dana samo da ne mora odlaziti u šupu. Tvoja mu je majka obećavala zvijezde s neba samo da ode. Daisy Fong ga je izlupala štapom, i još vidim njegove oči, ponekad vas je znao pogledati i stisnuti onu zdravu šaku, a vi biste pomislili da će vas pretvoriti u kamen; Nelson se rodio kao buntovnik. A tada smo jednog dana pogledali kroz prozor, i eto ti njih. Drake s rukom oko ramena malog Nelsona, vodeći ga niz put da mu pravi društvo dok obavi posao. Jeste li zapazili kako ta djeca sa čamaca drukčije hodaju? - upita živahno, kao da ih sada vidi. - Krivonogi su zbog zgrčenosti. Vrata se treskom otvoriše, i u sobu uđe Doris s novim čajem, zveckajući posuđem dok ga je spuštala na stol. - Tako je bilo i s pjevanjem - reče starac i ponovo zašuti, zagledavši se u more. - Pjevanjem crkvenih pjesama? - živahno ga potakne Connie, letimično pogledavši uglačani pianino s praznim svijećnjacima. - Drake, taj je pjevao sve, samo da je tvoja majka za klavirom. Božične pjesme. Balade. Bio bi dao život za tvoju majku. Ali mah Nelson, nisam ga nikada čuo da bi zapjevao, nijednu notu. - Ali si ga zato kasnije dovoljno čuo - grubim ga glasom podsjeti Doris, no starac nije obraćao pažnju na njene riječi. - Mogli ste mu oduzeti ručak, ili večeru, ali nije htio nikada reći ni amen. Zaista se posvadio s Bogom, od samog početka. - Nasmijao se iznenadnom svježinom. - Uvijek kažem da su to pravi vjernici. Ostali su samo uljudni. Nema pravog obraćenja bez svađe. - Prokleti mehaničar - promrmlja Doris, još bijesna zbog telefonskog razgovora, i stane sjeći makovnjaču. - Hej! A vaš vozač? - uzvikne gospodin Hibbert. - Da mu Doris nešto odnese? Smrznut će se tamo vani! Uvedite ga, hajde! - No prije no što je bilo tko od njih dvoje stigao odgovoriti, gospodin Hibbert je već počeo pričati o svom ratu. Ne o Drakeovu ratu, ne o Nelsonovu, već o svom ratu, u nepovezanim komadićima slikovitog pamćenja. balkandownload.org BD4Y

- Smiješno, zapravo, ah mnogi su smatrah da su Japanci ono pravo. Da će pokazati tim kineskim nacionalistima što su počeli previše dizati glavu. Da ne govorimo o komunistima, naravno. Ah, trebalo je dugo da im se otvore oči, vjerujte mi. Čak i nakon što su počela bombardiranja. Evropske trgovine su zatvorili, Taipani {8} su evakuirah obitelji, Country Club je pretvoren u bolnicu. Ali još je bilo onih koji su govorili »ne brinite«. A onda, jednog dana, tres, zatvorili su nas, zar ne, Doris? I povrh toga ubili tvoju majku. Nije mogla više izdržati, ne nakon tuberkuloze. No braći Ko je uza sve to ipak bilo bolje nego većini. - Ah. A zašto? - raspitivala se Connie neobično zainteresirano. - Pa vodio ih je i tješio Krist, zar ne? - Naravno - odgovori Connie. - Naravno - skladno ponovi Di Salis, ispreplećući prste i navlačeći ih. - Doista - doda licemjerno. I tako su, kad su došli Japanci, zatvorili misiju, a Daisy Fong je sa svojim ručnim zvonom povela djecu da se pridruže struji izbjeglica koje su se seljačkim kolima, autobusom ili vlakom, ah većinom pješke, uputile prema Shangjaou i napokon do Chungkinga, privremene prijestolnice Čangovih Nacionalista. - Ne može previše pričati - upozori Doris Connie teatralno šapćući. - Posenili. - Oh, da, mojju, draga moja - ispravi je gospodin Hibbert i nježno se nasmiješi. - Život je za mene gotov. Sad mogu raditi što hoću. Pili su čaj i pričah o vrtu, koji im je pričinjao teškoće otkako su se ovamo doselili. - Kažu nam, uzmite one sa srebrnim lišćem, oni podnose sol'. Ne znam, što ti kažeš, Doris? Slabo se primaju, zar ne? Sa ženinom smrću, reče gospodin Hibbert, završio je i njegov život: samo je tapkao na mjestu čekajući da joj se pridruži. Neko je vrijeme zarađivao kruh u sjevernoj Engleskoj, a zatim malo radio u Londonu propagirajući Bibliju. - A onda smo došli na jug, zar ne, Doris? Ne znam zašto. - Radi zraka - reče ona. - Bit će i prijem, zar ne, u Palaceu? - upita gospodin Hibbert. - Možda bi nas Drake mogao staviti i na popis uzvanika. Razmisli o tome, Doris. To bi ti se svidjelo. Royal Garden Party. Šeširi. - Ali ste se ipak vratili u Šangaj - podsjeti ga Connie nakon nekog vremena, šuškajući bilješkama da ga vrati u stvarnost. balkandownload.org BD4Y

- Japanci su poraženi, Šangaj je opet bio otvoren, i vi ste se vratili. Bez supruge, naravno, ali ste se ipak vratili. - Ah, da, jesmo. - I ponovo ste se sastali s Koovima. Sastali se i divno se napričali, uvjerena sam. Je li tako bilo, gospodine Hibbert? Načas se činilo da nije čuo pitanje, ah se odjednom sa zakašnjenjem nasmijao. - Bogami, a tada su već bih i pravi mah ljudi. Baš tako! I trčali za djevojkama, oprosti što to pred tobom kažem, Doris. Uvijek sam govorio da bi se Drake bio tobom oženio, draga, da si mu samo dala nade. - Molim te, tata - promrmlja Doris i namrštivši se obori glavu. - A Nelson, oh Bože, taj je bio živa vatra! - Pio je čaj žličicom, kao da hrani pticu. - »Gdje Missie?« To je bilo prvo Drakeovo pitanje. Tražio je tvoju majku. »Gdje Missie?« Zaboravio je sav engleski, kao i Nelson. Morao sam ih poslije podučavati. Rekao sam mu. Do tada je već mnogo puta imao prilike vidjeti smrt, u to nema dvojbe. Nije da joj nije vjerovao. »Missie mrtva«, rekao sam mu. Što sam mu još mogao reći? »Mrtva je, Drake, i s Bogom je«. Nisam ga nikada, ni prije ni poslije, vidio da plače, ah tada je zaplakao a ja sam ga ljubio za to. »Izgubim dvije majke«, kaže mi, »majka mrtva, sad Missie mrtva«. Pomolili smo se za nju, što drugo možete učiniti? No mah Nelson nije ni plakao niti se molio. Ne on. Nije je nikada prihvatio kao Drake. Ništa osobno. Ona je bila neprijatelj. Svi smo mi bih. - Mi? Tko bi to bio, točno govoreći, gospodine Hibbert? - upita laskavim glasom di Salis. - Evropljani, kapitalisti, misionari; svi mi kuferaši što smo otišli onamo da se domognemo njihovih duša, ih radne snage, ih srebra. Svi mi - ponovi gospodin Hibbert bez tračka ogorčenosti. - Eksploatatori. Tako je na nas gledao. Što je donekle i točno. Razgovor je na trenutak zapeo sve dok ga Connie pažljivo nije ponovo potakla. - Bilo kako bilo, opet ste otvorili misiju i ostali sve dok komunisti nisu preuzeh vlast četrdeset i devete, pretpostavljam, ah ste barem te četiri godine očinskim okom mogli pratiti Drakea i Nelsona. Je li tako bilo, gospodine Hibbert? - upitala je, spremna pera. - Ah, da, ponovo smo izvjesili svjetiljku na vrata. Četrdeset i pete smo bih oduševljeni, kao i svi ostah. Borbe su prestale, Japanci su poraženi, izbjeglice su se vratile kući. Grlih su se na ulicama, kao i uvijek. Imali smo novaca, valjda od reparacija, nekakvu subvenciju. Daisy Fong se vratila, ali ne zadugo. Prvu godinu ili dvije sve se nekako držalo na površini, ali ni tada to nije bilo ono balkandownload.org BD4Y

pravo. Održavali smo se sve dok je Čang Kaj-šek mogao vladati - a on se u tome nije baš iskazao, nije li tako? Četrdeset sedme smo već imali komunizam na ulici - a četrdeset i devete su napokon i preuzeli vlast. Međunarodna kolonija je davno prije nestala, naravno, kao i koncesije, što je bilo dobro. Ostatak je polako otišao. Bilo je kao i obično slijepaca koji su govorili da će stari Šangaj i dalje živjeti, kao za vrijeme Japanaca. Sangaj je iskvario Manchue, govorili su; iskvario je lokalne vojne diktatore, Japance, Britance. Sad će iskvariti i komuniste. Imali su krivo, naravno. Doris i ja - eto, mi ne vjerujemo u korupciju, ne kao rješenje za probleme Kine; nije tome vjerovala ni tvoja majka. 1 zato smo se vratili kući. - A Koovi? - podsjeti ga Connie, dok je Doris bučno vadila pletivo iz smeđe papirnate vrećice. Starac je oklijevao i ovaj put, možda, njegovu priču nije usporila senilnost već sumnja. - Ah, da - reče napokon nakon nekoliko trenutaka neugodne tišine. - Da, da, ne biste vjerovah kakve su avanture ta dvojica preživjeli! - Avanture - ponovi srdito Doris zveckajući iglama. - Prije bih rekla divljanja. Svjetlo se još držalo mora, ah u sobi je već zamiralo, a plinska je pećica brbotala poput udaljena motora. Bježeći iz Šangaja Drake i Nelson su se nekoliko puta razdvojili, nastavi starac. Kad se nisu mogli pronaći, bih bi izvan sebe sve dok se ne bi iznova sastali. Nelson, mlađi brat, stigao je do Chungkinga bez ogrebotine, preživjevši glad, iscrpljenost i užasna avionska bombardiranja u kojima su stradale tisuće civila. Međutim, Drake je bio stariji pa su ga pozvali u Čangovu armiju, iako je Čang samo bježao nadajući se da će se komunisti i Japanci međusobno poubijati. - Drake je samo okolo lutao pokušavajući da pronađe front, nasmrt zabrinut zbog Nelsona. A Nelson je, naravno, vrtio palcima u Chunkingu, zar ne, i ideološki se usavršavao. Čak su tamo čitah New China Daily, pričao mi je poslije, koji su tiskah sa Čangovim odobrenjem. Zamislite! Bilo je tamo još njegovih istomišljenika, i u Chunkingu su se skupih i ponovo gradili svijet kad rat završi, što se jednog dana, hvala Bogu, i dogodilo. Četrdeset i pete čudo je prekinulo njihovu razdvojenost. - Takvih je slučajeva jedan na tisuće, jedan na milijune. Cesta kojom su se izbjeglice vraćale vrvjela je od kamiona, seljačkih kola, vojnika, topova, svi su se slijevali prema obali, a Drake je poput luđaka trčao gore-dolje: - »Jeste li vidjeh mog brata?« Dramatičnost trenutka je odjednom potakla njegovu svećeničku žicu i glas balkandownload.org BD4Y

mu je ojačao. - A tada, zgrabio gaje za lakat neki mali, prljavi momak. »Hej, ti. Ko.« Kao da traži da mu pripali cigaretu. »Brat ti je dva kamiona dalje u koloni, nešto stalno melje gomili Hakka, komunista«. Čas kasnije pali su jedan drugome u naručaj, i Drake nije htio pustiti Nelsona iz vida sve dok se ne vrate u Šangaj, a zatim još manje! - I onda su vas posjetili - natukne familijarno Connie. - Kad se Drake vratio u Šangaj, samo mu se jedno motalo po glavi. Brat Nelson mora dobiti pravo obrazovanje. Ništa drugo na božjoj dobroj zemlji nije Drakeu bilo važno, samo Nelsonovo školovanje. Ništa drugo. Nelson mora poći u školu. - Starac rukom lupi po naslonu. - Neka se barem jedan brat probije u životu. Ah, Drake je bio neumoljiv! I uspio je! Drake je uspio. Što se moglo i očekivati. Tada je već bio pravi maher. Drakeu je bilo otprilike devetnaest godina kad se vratio iz rata. Nelson se bližio sedamnaestoj, a i on je radio dan i noć - učeći, naravno. Kao i Drake, samo što je Drake radio fizički. - Bio je lopov - javi se Doris ispod glasa. - Pridružio se gangsterskoj bandi i krao. Kad mene nije pipao. Nije bilo jasno da li ju je starac čuo ili je samo odgovorio na njen uobičajeni prigovor. - Znaš, Doris, na te Trijade moraš gledati u pravoj perspektivi - ispravio ju je. - Šangaj je bio grad-država. Njime su upravljali bogati trgovci, razbojnici i još gori. Nije bilo nikakvih sindikata, nikakvog zakona ni reda, život je bio jeftin i težak, a sumnjam da je Hong Kong danas drukčiji kad malo zagrebeš ispod površine. U usporedbi s nekim od tih takozvanih engleskih džentlmena vlasnik tekstilne tvornice u Lancashireu nalikovao bi na blistav primjer kršćanskog milosrđa. - Pošto ju je blago ukorio, vratio se Connie i svojoj priči. Connie mu je bila poznata: arhetipska gospođa u prvom redu, krupna, pažljiva, u šeširu, koja strpljivo sluša sve starčeve riječi. - Dolazili su na čaj, znate, u pet, oba brata. Ja bih sve pripremio, hranu na stolu, limunadu. Drake je dolazio iz luke, Nelson od knjiga, i jeli bi, jedva razgovarajući, pa natrag na posao, zar ne, Doris? Pronašli su nekakvog legendarnog junaka, znanstvenika Che Yina. Che Yin je bio tako siromašan da je morao sam sebe podučavati čitanju i pisanju uz svjetlo krijesnica. Pričali su kako će se Nelson povesti za njim. »Hajde Che Yin«, znao sam reći, »još jedan kolačić da ne posustaneš«. Malo bi se nasmijali i ponovo otišli. »Baj- baj, Che Yin, na put«. Tu i tamo, kad mu usta nisu bila puna, Nelson bi mi držao predavanja o politici. Bože, kakvih li je ideja imao! Ništa što smo ga mi mogli naučiti, to vam mogu reći, nismo imah toliko znanja. 0 novcu kao temelju sveg balkandownload.org BD4Y

zla, to ne bih nikada porekao, dapače! I sam sam to godinama propovijedao! 0 bratskoj ljubavi, drugarstvu, religiji kao opijumu za mase, doduše s tim se nisam mogao složiti, no što se tiče klerikalizma, glupe raskoši i sjaja nekih crkvi, papinstva, idolatrije - eto, tu nije bio daleko od istine, po mom mišljenju. Znao je i o nama Britancima loše govoriti, ne da to nismo zaslužili, rekao bih. - Što ga nije sprečavalo da jede tvoju hranu, nije li možda tako? -javi se Doris ponovo, tiho i ustranu kao za sebe. - Ili da se odrekne vjere u kojoj je odgojen. Ili da porazbija sve u misiji. No starac se samo strpljivo smješkao. - Doris, draga moja, već sam ti rekao i ponovo ti kažem. Putovi Gospodnji su mnogostruki. Sve dok dobri ljudi budu spremni tražiti istinu i pravdu i bratsku ljubav, On neće nikada dugo čekati pred vratima. Pocrvenjevši, Doris spusti glavu nad pletivo. - Ona ima pravo, naravno. Nelson je zaista porazbijao sve u misiji. I odrekao se vjere. - Licem mu je na trenutak preletio oblak tuge, ah je smijeh odjednom opet trijumfirao. - Ah kako ga je Drake pozvao na red! Kako gaje samo izgrdio! Oh, Bože! Oh, Bože! »Politiku«, rekao mu je Drake, »ne možeš jesti, ne možeš je prodavati, ne možeš, oprosti, Doris, spavati s njom! Njome možeš samo uništavati hramove i ubijati nevine!« Nikada ga nisam vidio tako srdita. I izlemao je Nelsona, itekako! Drake je štošta naučio u luci, to vam mogu reći! - To nam morate reći - prošišta di Salis kao zmija u polumraku. - Morate nam sve reći. To je vaša dužnost. - Studentska povorka - nastavi Hibbert. - Baklje, nakon redarstvenog sata, bučne skupine komunista na ulici. Početak četrdeset i devete, mislim da je bilo proljeće. Situacija je bivala vruća. - Za razliku od ranijih, nesuvislih riječi, starčeva priča je odjednom postala vrlo koncizna. - Sjedili smo uz kamin, zar ne, Doris? Doris je bilo četrnaest godina, ih možda petnaest? Rado smo palili vatru u kaminu, čak i kad nije trebalo, podsjećala nas je na dom u Macclesfieldu. I čuli smo to lupanje i pjevanje izvana. Činele, zviždaljke, gongovi, zvona, bubnjevi, ah, užasna buka. Slutio sam da bi se tako nešto moglo dogoditi. Mah Nelson me stalno upozoravao na satovima engleskog. »Vratite se kući, gospodine Hibbert«, znao je reći, Bog ga blagoslovio, »vi ste dobar čovjek, ah kad brane popucaju, voda će preplaviti i dobre i zle«. Divno se izražavao kad je htio. U skladu sa svojom vjerom. Nije bila izmišljena. Dolazila je iz srca. »Daisy«, rekao sam - Daisy Fong, to jest, sjedila je s nama, ona Daisy koja je udarala u zvono - »Daisy, ti i Doris otiđite u dvorište iza misije, balkandownload.org BD4Y

mislim da nam dolazi društvo«. U slijedećem trenutku, tres, netko je bacio kamen u prozor. Čuli smo glasove, naravno, viku, a mogao sam čak i tada prepoznati mladog Nelsona, samo po glasu. Govorio je Chiu Chow naqečjem kao i šangajski, naravno, ali je momcima govorio šangajski, prirodno. »Osudite kukavičke imperijalističke pse!«, derao se. »Dolje vjerske hijene!« Ah, kakve li su samo parole smišljah! Na kineskom zvuče u redu, ah na engleskom su besmislene. Zatim su se srušila vrata i ušli su. - Razbili su križ - reče Doris i mrko se zagleda u uzorak. Ovaj put je Hibbert, ne njegova kćerka, zaprepastio slušaoce svojim izrazima. - Prokletstvo, razbili su mnogo više toga, Doris! - odvrati starac veselo. - Sve su razbili. Klupe, oltar, klavir, stolice, svjetiljke, crkvene pjesmarice, biblije. Ah, baš su se primili posla, budite uvjereni. Kao prave male svinje. »Samo naprijed«, rekao sam im. »Izvolite. Ljudsko će tijelo nestati, ali nećete uništiti riječ Gospodnju, baš da iscijepate cijelu zgradu na treske«. Nelson me nije mogao pogledati, jadnik. Sažalio mi se do suza. Kad su otišli, okrenuo sam se i ugledao staru Daisy Fong kako stoji na vratima, a iza nje Doris. Daisy je sve promatrala. Uživala. Razabrao sam to u njenim očima. U srcu je pripadala njima. Bila je sretna. »Daisy«, rekoh joj, »spakuj se i otiđi. U ovom životu možeš biti za nešto ili protiv nečega, kako ti se sviđa, draga moja. Ali nemoj nikada sebe posuđivati, jer tada si gora od špijuna.« Connie je odobravajući zasjala, dok je di Salis sipljivo, uvrijeđeno zahripao. Međutim, starac je zaista uživao. - Onda smo sjeli, ja i Doris, i malo se isplakali, ne znam zašto to ne bih priznao, zar ne, Doris? Ne stidim se suza, nikada ih se nisam stidio. Oh, kako nam je nedostajala tvoja majka. Klekli smo, pomolili se. Zatim smo počeli raščišćavati krš. Nismo zapravo ni znali gdje da počnemo. A tada se pojavio Drake! - Starac je začuđeno tresao glavom. - »Dobro veče, gospodine Hibbert' reče, onim svojim dubokim glasom uz malo sjevernoengleskog naglaska što ga je od mene poprimio i kojemu smo se uvijek smijali. A iza njega stajao je mali Nelson s metlicom i lopaticom za smeće. Ruka mu je ostala iskrivljena, valjda je i danas, razmrskana bombama kad je bio mali, ali ga to nije smetalo kad je meo, to vam mogu reći. Drake ga je napao, psujući kao lučki radnik! Nisam nikada od njega čuo takve riječi. Pa, i bio je, zapravo, lučki radnik, zar ne? - Vedro se nasmiješio kćerki. - Sreća što je govorio Chiu Chow narječjem, zar ne, Doris? I ja sam razumio samo pola, ali i to je bilo dovoljno, itekako! Kao najgori kočijaš, kažem vam. Zastao je i na trenutak sklopio oči, možda zbog molitve ili umora. balkandownload.org BD4Y

- Naravno, Nelson nije bio kriv. To smo već znali. On je bio vođa. Morao je spasiti obraz. Počeli su stupati, bez posebnog cilja na umu, i odjednom mu je netko doviknuo: »Hej! Ti si odgojen u misiji! Pokaži nam kome si sada odan!« I pokazao im je. Morao je. Što ipak nije smetalo Drakea da ga isprebija. Sve su očistili, mi smo otišli spavati, a njih dvojica su spavali na podu, u kapeli, za svaki slučaj ako se gomila vrati. Kad smo ujutro sišli, pjesmarice su sve bile uredno složene, one preživjele, kao i biblije. Postavili su i križ, samo su ga složili. Čak su pokrpali i klavir, iako ga nisu ugađali, naravno. Di Salis se smotao u novi čvor i postavio pitanje. Kao i Connie, i on je pred sobom imao otvoren notes, ali još nije ništa zapisao. - Koja je bila Nelsonova disciplina u to doba? - upita nazalnim, srditim glasom, držeći pero spremno nad papirom. Starac se smeteno namršti. - Pa, Komunistička partija, prirodno. - Oh, tata - Doris prošapta u pletivo, a Connie se požuri da prevede. - Što je Nelson studirao, gospodine Hibbert, i gdje? - O, disciplinu. Takvu disciplinu - nastavi Hibbert običnijim glasom. Točno je znao odgovor. A o čemu bi drugom i pričali, on i Nelson, na satovima engleskog - osim o komunističkom evanđelju - ako ne o Nelsonovim ambicijama? Nelson se zanosio tehnikom. Nelson je vjerovao da će tehnologija, a ne biblije, izvesti Kinu iz feudalizma. - Brodogradnja, ceste, željezničke pruge, tvornice: to je bio Nelson. Anđeo Gabrijel s logaritamskim računalom i bijelim ovratnikom i sveučilišnom diplomom. Tako je on sebe zamišljao. Gospodin Hibbert nije ostao u Šangaju dovoljno dugo da bi vidio kako Nelson postiže to sretno stanje jer je Nelson diplomirao tek pedeset i prve… Di Salisovo pero je neobuzdano škripalo po papiru. - …ali Drake, koji je za njega krpario i žicao tih šest godina - reče gospodin Hibbert nadglasavši Dorisino ponovno spominjanje Trijada - Drake je izdržao i bio nagrađen, kao i Nelson. Vidio je kako Nelson prima taj bitni komad papira i znao da je obavio posao i da se može izvući, što je oduvijek i namjeravao. Di Salisa je od uzbuđenja obuzela prava pohlepa. Na ružnom licu izbile su mu nove crvene mrlje, i očajnički se vrpoljio na stolici. - A nakon diplomiranja… što je bilo zatim? - saletio je starca. - Što je učinio? Što je s njim bilo? Nastavite, molim vas. Molim vas nastavite. Gospodin Hibbert se smiješio tolikom oduševljenju. Eto, prema Drakeu, balkandownload.org BD4Y

Nelson se najprije zaposlio u brodogradilištu kao tehnički crtač, radio s nacrtima i projektima i učio kao lud što god je mogao od ruskih tehničara koji su preplavili Kinu nakon Maove pobjede. A tada, pedeset i treće, ako je pamćenje dobro služilo gospodina Hibberta, Nelsonu je ukazana čast da bude odabran za usavršavanje na Lenjingradskom sveučihštu u Rusiji, gdje je ostao… pa, u svakom slučaju do kraja pedesetih godina. - Drake je bio izvan sebe od sreće, kao pas s dva repa, kad mi je o tome pričao! - Gospodin Hibbert ne bi bio ponosniji da je pričao o vlastitom sinu. Di Salis se odjednom prigne prema starcu; čak se drznuo, unatoč opomenama koje mu je pogledom dobacivala Connie, bockati perom starcu u hce. - A nakon Lenjingrada; što su zatim uradih s njim? - Pa, vratio se u Šangaj, naravno - nasmije se gospodin Hibbert. -1 unaprijedili su ga, s obzirom na stečeno znanje i ugled: brodograditelj, ruski đak, tehnolog, rukovodilac! Ah, ljubio je te Ruse! Naročito nakon Koreje. Imah su strojeve, moč, ideje, ideologiju. Rusija mu se činila obećanom zemljom. Gledao ih je s poštovanjem kao… -1 glas i žar su mu zamrli. - Oh, Bože - promrmlja i ušuti, nesiguran u sebe po drugi put otkako su ga počeli slušati. - No, to nije moglo vječno trajati, nije h tako? To divljenje prema Rusiji: kako je dugo to bilo u modi u Maovoj novoj zemlji čudesa? Doris, draga, donesi mi šal. - Već ga imaš - reče Doris. Netaktično i kreštavo di Salis se iznova okomio na njega. Sad mu je bilo stalo samo do odgovora: nije se čak ni obazirao na notes u krilu. - Vratio se - piskutao je di Salis. - Vrlo dobro. Uzdigao se u hijerarhiji. Obrazovan u Rusiji, orijentiran prema Rusiji. Vrlo dobro. Što se dalje dogodilo? Hibbert je dugo gledao di Salisa. Ni njegovo lice, ni oči nisu odavali nikakvu lukavštinu. Gledao ga je kao što gledaju pametna djeca, neopterećena ispraznim mudrovanjem. I odjednom je bilo jasno da gospodin Hibbert više ne vjeruje di Sahsu, štoviše, da mu nije simpatičan. - Mrtav je, mladiću - izusti napokon gospodin Hibbert i, okrenuvši stolicu, zagleda se u more. U sobi je već bilo gotovo potpuno mračno, i jedino svjetlo potjecalo je od plinske pećice. Siva je plaža bila prazna. Na vrtnim vratima smjestio se jedan jedini galeb, mračan i neobično velik prema posljednjim pramenovima večernjeg neba. - Rekli ste da mu je ruka ostala iskrivljena - prasne di Salis nestrpljivo. - Rekh ste da mu je valjda i danas takva. Zamalo ste to sada ponovili! Zapazio sam vam to u glasu! balkandownload.org BD4Y

- Mislim da smo posve dovoljno izmučili gospodina Hibberta - javi se vedrim glasom Connie, i oštro pogledavši di Salisa, sagne se da podigne torbicu. No di Sahsu nije bilo do odlaska. - Ne vjerujem mu! - vrisnuo je. - Kako? Kad je Nelson umro? Recite nam datume! Ali starac se samo čvršće omotao šalom i nije skidao očiju s mora. - Bih smo u Durhamu - javi se Doris, pogleda i dalje uprta u pletivo iako više nije bilo svjetla. - Drake nas je posjetio, dovezao se u velikom automobilu s vozačem. Poveo je sa sobom onog svog gangstera što ga zove Tiu. Zajedno su mutili po Šangaju. Htio se napraviti važnim. Donio mi je upaljač od platine, tisuću funti u gotovu za tatinu crkvu, turao nam pod nos orden, OBE, u etuiju, odveo me u kut i rekao mi da dođem u Hong Kong i budem njegovom ljubavnicom, tati pod nosom. Prokleti drznik! Trebao je tatin potpis na nečemu. Na nekakvom jamstvu. Rekao je da će studirati pravo u Gray’s Innu. U njegovim godinama, zamislite! Četrdeset i dvije! Rano se sjetio! Naravno, nije od toga bilo ništa. Samo se pravio važan, kao i obično. Tata mu je rekao: »Kako Nelson?« a… - Samo trenutak, molim vas - di Salis je ponovo nepromišljeno uletio usred riječi. - Datum? Kad se sve to dogodilo, molim vas? Moram znati datume! - Šezdeset i sedme. Tata je ubrzo zatim otišao u mirovinu, zar ne, tata? Starac se nije ni pomaknuo. - U redu, šezdeset i sedme. U kojem mjesecu? Budite precizni, molim vas! Samo što nije rekao »budite precizni, ženo«, i Connie se ozbiljno zabrinula. No kad ga je još jednom pokušala obuzdati, nije se na nju obazirao. - U travnju - odgovori Doris pošto je razmislila. - Neposredno iza tatina rođendana. Zato je i donio tisuću funti za crkvu. Znao je da tata ne bi uzeo taj novac, jer se tati nije sviđao način kojim ga je Drake stjecao. - U redu. Dobro. Vrlo dobro. U travnju. Prema tome, Nelson je umro prije travnja šezdeset i sedme. Je li vam Drake naveo pojedinosti u vezi s okolnostima u kojima je umro? Sjećate li se toga? - Ništa. Nikakve pojedinosti. Rekla sam vam. Tata ga je pitao, a on je samo rekao »mrtav«, kao da je Nelson pas. Prava bratska ljubav. Tata nije znao kamo bi gledao. Zamalo mu je puklo srce, a Drakeu se fućkalo. »Nemam brata. Nelson je mrtav.« A tata se još molio za Nelsona, zar ne, tata? Ovaj put je starac progovorio. Glas mu je u sumraku značajno ojačao. - Molio sam za Nelsona i još molim - reče bez uvijanja. - Dok je bio živ, molio sam da obavi, na ovaj ili onaj način, posao Gospodnji na zemlji. Vjerovao sam da će postići nešto veliko. Drake bi se posvuda snašao. On je balkandownload.org BD4Y

žilav. Ali svjetlo nad vratima Misije »Života Gospodnjeg« nije gorjelo uzalud, znao sam razmišljati, ako Nelson Ko pridonese stvaranju temelja pravednog društva u Kini. Nelson bi to možda zvao komunizmom. Mogao ga je zvati kako hoće. Ali tri duge godine tvoja majka i ja pružali smo mu našu kršćansku ljubav, i neću nikome dopustiti da kaže, Doris, ni tebi ni bilo kome drugome, da se svjetlo Božje ljubavi može zauvijek ugasiti. Ni politikom ni mačem. - Duboko je udahnuo. - A sad je mrtav, molim za njegovu dušu, kao što molim i za dušu tvoje majke - reče, iako sa začudo manje uvjerenja. - Ako to smatrate popovskim poslima, 'baš me briga. Connie je već ustala da ode. Znala je granice, znala je ocijeniti situaciju i bojala se gledajući di Salisa kako nasrće. Ali di Salis nije znao za granice kad bi nešto nanjušio. - Znači, umro je nasilnom smrću? Politika i mač, rekli ste. Kakva politika? Je li vam Drake to ispričao? Relativno su rijetko doista ubijali, znate. Mislim da nam nešto tajite! I di Salis je ustao, ali je prišao Hibbertovoj stolici i štektao pitanja nad starčevom sijedom glavom, kao da glumi u saratskoj predstavi o saslušavanju. - Bili ste zaista tako ljubazni - ushićeno je Connie zahvaljivala Doris. - Doznah smo doista sve što nam treba i još više. Uvjerena sam da će odobriti plemstvo - govorila je nastojeći prenijeti poruku di Salisu. - A sad moramo poći, i hvala vam tisuću puta, obojema. Ovaj put je sam starac osujetio njene namjere. - A godinu dana nakon toga izgubio je i svog drugog Nelsona, Bog mu pomogao, dječaka - reče. - Drake će biti osamljen čovjek. To nam je javio u posljednjem pismu što smo ga od njega primili, zar ne, Doris? »Molite za mog malog Nelsona, gospodine Hibbert«, napisao je. Molili smo. Htio je da dođem avionom i obavim sprovod. Nisam to mogao učiniti, ne znam zašto. Iskreno govoreći, nisam nikada bio pristalica trošenja novca na sprovode. Na te riječi di Sahs je doslovno skočio, obuzet užasnim uzbuđenjem. Nagnuo se nad starca, tohko izvan sebe da je grozničavom sitnom rukom zgrabio šal. - Aha! Eto! Ah, je li vam ikada rekao da molite za Nelsona seniora? Odgovorite mi na to. - Ne - odvrati kratko starac. - Ne, nije. - Zašto nije? Zato što nije zapravo bio mrtav, naravno! U Kini se može umrijeti na više načina, zar ne, a svi nisu fatalni! U nemilosti: je h to bolji izraz? Njegove kreštave riječi frcale su sobom, osvijetljenom plinskom pećicom, poput ružnih duhova. balkandownload.org BD4Y

- Trebalo bi da odu, Doris - obrati se starac mirno moru. - Ispričaj se vozaču, draga moja, hoćeš li? Uvjeren sam da smo mu nešto trebah odnijeti, ali nije važno. Stajali su u predvorju, opraštah se. Starac je ostao sjediti u naslončaju, i Doris je zatvorila vrata sobe. Connino šesto čulo bilo je ponekad zastrašujuće. - Ime Liese vam vjerojatno ništa ne kaže, zar ne, miss Hibbert? - upitala je zakopčavajući golemi plastični ogrtač. Dorisino nenašminkano lice se srdito namršti. - Tako se mama zvala - reče. - Bila je njemačka luteranka. Zar je i to ukrao, gad jedan? S Tobyjem Esterhaseom za upravljačem, Connie Sachs i Doc di Sahs su požurili kući, Georgeu, sa zapanjujućim novostima. Putem su se isprva porječkali zbog di Salisove neobuzdanosti. Toby Esterhase je bio posebno zaprepašten, a Connie se ozbiljno pobojala da bi starac mogao pisati Kou. No ubrzo je značaj otkrića nadvladao bojazan, pa su likujući stigli pred vrata svog tajnog grada. Na sigurnom u tvrđavi, osvanuo je di Salisov dan. Ponovo je okupio svoju obitelj žutih opasnosti, pokrenuo cijeli niz ispitivanja, pa su se razmiljeli po cijelom Londonu pod ovakvim ili onakvim lažnim izgovorom, a i po Cambridgeu. Di Salis je u duši bio vuk samotnjak. Nitko ga nije poznavao, osim možda Connie, a s obzirom na to da ni Connie nije bilo stalo do njega, nikome nije bio ni simpatičan. U društvu se ponašao neuračunljivo, često smiješno. No, nitko isto tako nije sumnjao u njegovu lovačku upornost. Bacio se na evidenciju Shanghai University of Communications, Chiao Tung na kineskom, sveučilišta koje je bilo poznato po studentskim komunističkim aktivistima nakon rata od trideset i devete do četrdeset i pete, i usredotočio pažnju na Fakultet za pomorstvo, kojega je nastavni plan obuhvaćao i ekonomiku i brodogradnju. Pravio je popise partijskih kadrova prije i nakon četrdeset i devete, i zadubio se u oskudne podatke o osobama kojima je bilo povjereno preuzimanje velikih poduzeća, poduzeća koja su zahtijevala tehnološki knowhow: naročito ga je zanimalo brodogradilište Kiangnan, golem pogon iz kojeg su čistkama neprestano morali izbacivati kuomintanške elemente. Pošto je napravio popis od nekoliko tisuća imena, otvorio je dosjee o svima za koje se znalo da su nastavili studij na Lenjingradskom sveučilištu i poslije se ponovno pojavili u brodogradilištu na višim mjestima. Studij brodogradnje u Lenjingradu trajao je tri godine. Prema di Salisovoj računici, Nelson je morao biti tamo od pedeset i treće do pedeset i šeste, nakon čega su ga vjerojatno dodijelili Odjelu za balkandownload.org BD4Y

brodogradnju u šangajskoj gradskoj upravi, pa zatim vratili u Kiangnan. Svjestan ne samo činjenice daje Nelson imao i kineska imena koja su još uvijek bila nepoznata, već i toga da je posve vjerojatno odabrao uz to i novo prezime, di Salis je upozorio svoje pomagače da bi se Nelsonova biografija lako mogla sastojati od dva dijela, svaki s drukčijim imenom. Upozorio ih je da paze na podudarnosti. Žicao je popise diplomiranih i upisanih studenata i na Sveučilištu Chiao Tung i na Lenjingradskom sveučilištu, pa ih uspoređivao. Specijalisti za Kinu su bratstvo za sebe, i njihovi zajednički interesi nadilaze protokol i nacionalne razlike. Di Salis je imao veze ne samo u Cambridgeu i u svakom arhivu dokumenata o Istoku, već i u Rimu, Tokiju i Miinchenu. Svima im je pisao, skrivajući pravu svrhu u kovitlacu drugih pitanja. Čak su mu i Rođaci, kako se poslije pokazalo, nesvjesno otvorili dosjee. Bavio se i drugim, još zakučastijim ispitivanjima. Poslao je rovače baptistima da prekopaju evidenciju o starim đacima misijskih škola u nađi da je možda netko ipak doznao i evidentirao Nelsonova kineska imena. Tragao je i za svim podacima o smrti šangajskih funkcionara srednjeg ranga u brodograđevnoj industriji. To je bila prva etapa njegovih muka. Druga je počela s onim što je Connie nazivala Velikom odvratnom kulturnom revolucijom iz sredine šezdesetih godina, i s imenima onih šangajskih funkcionara koji su, zbog zločinačkih proruskih simpatija, službeno odstranjeni u čistkama, javno poniženi, ili poslani u jednu od škola »7. svibanj« da ponovo otkriju vrline fizičkog rada na selu. Pregledavao je i popise ljudi upućenih u radne popravne logore, ali bez uspjeha. Čeprkao je i po harangama crvenih gardista ne bi li u njima pronašao spomen opakog utjecaja baptističkog odgoja na ovog ili onog funkcionara u nemilosti, i upuštao se u komplicirane igre s imenom KO. Neprekidno ga je kopkala pomisao da je, promijenivši ime, Nelson možda pronašao drukčiji ideogram koji je neizravno povezan s prvobitnim - ili homofonski ili simfonetski. No. uzalud je tratio vrijeme kad je to pokušao objasniti Connie. Connie je pošla posve drugim putem. Usredotočila je pažnju na djelatnosti poznatih lovaca na talente koje je obučio Karla i koji su pedesetih godina bili aktivni među inozemnim studentima na Lenjingradskom sveučilištu; pozabavila se i glasinama, koje nikada nisu bile potvrđene, da su Karlu kao mladog agenta Kominterne »posudili« šangajskom komunističkom podzemlju nakon rata kako bi im pomogao da obnove tajni aparat. Usred sveg tog novog rovanja Grosvenor Square im je dobacio pravu malu bombu. Podaci koje su doznali od gospodina Hibberta bili su još posve svježi, zapravo, i istraživači obiju obitelji su još grozničavo radili, kad je Peter Guillam upao Smileyju u sobu s hitnom porukom. Smiley je kao i obično bio balkandownload.org BD4Y

utonuo u vlastitiu lektiru, i kad je Guillam ušao, ubacio je nekakav dosje u ladicu i zatvorio je. - Javili su se Rođaci - izvijesti ga mirno Guillam. - Riječ je o bratu Ricardu, tvom omiljenom pilotu. Htjeli bi se što prije sastati s tobom u Annexeu. Moram ih odmah nazvati, rok je jučer. - Što hoće? - Sastati se s tobom. - U vezi s Ricardom? Pazi, pazi. - Odgegao se u kupaonicu da se obrije. Kad se vratio u svoju sobu, Guillam je u naslonjaču ugledao Sama Collinsa. Pušio je uobičajenu, odvratnu cigaretu i smiješio se onim svojim »perivim« smiješkom. - Što se dogodilo? - upita Sam vrlo ležerno. - Gubi se odavde - prasne Guillam. Po Guillamovu mišljenju, Sam je općenito i previše njuškao okolo, a tog je dana imao i konkretan razlog da mu ne vjeruje. Kad je posjetio Lacona u Sekretarijatu kabineta da mu preda na uvid Circusov mjesečni obračun, zaprepastio se ugledavši Sama kako izlazi iz Laconove sobe bezbrižno se šaleći s Laconom i Saulom Enderbyjem iz Foreign Officea. balkandownload.org BD4Y

P Ricardovo Uskrsnuće rije propasti, naglašeno neslužbeni sastanci obavještajnih ortaka u tom posebnom odnosu održavah su se najmanje jednom mjesečno, a nakon sastanka ushjedila bi »cuga«, kako je to običavao nazivati Smileyjev prethodnik, Alleline. Ako je na Amerikancima bio red da igraju ulogu domaćina, tada bi Allelinea i njegove kohorte, uključujući obljubljenog Billa Haydona, poveli u golemi bar na krovu, poznat u Circusu kao »planetarij«, i počastili dry-martinijem i pogledom na zapadni dio Londona koji inače ne bi mogli sebi priuštiti. Ako je na Britancima bio red, namjestili bi u sobi za sastanke stol na nogarima i prekrili ga pokrpanim stolnjakom od damasta, i tu su američki delegati odavali počast posljednjem bastionu špijuniranja u stilu engleskog cluba, kao i - usput - rodnom mjestu svoje službe, pijuckajući južnoafrički Seri maskiran bocama od brušena stakla pod pretpostavkom da Amerikanci ionako neće znati razliku. Razgovori su se odvijah bez dnevnog reda, i po tradiciji nitko nije ništa bilježio. Starim prijateljima nisu bila potrebna takva sredstva, pogotovo kad su skriveni mikrofoni ostajali trijezni i bolje obavljah posao. Nakon propasti ti su lijepi običaji neko vrijeme potpuno prekinuti. Prema naređenju Martellova sjedišta u Langleyju, savezna država Virginia, »Britanska veza«, kako su nazivah Circus, stavljena je na popis onih prema kojima treba održavati distancu, i time izjednačena s Jugoslavijom i Libanonom, i neko vrijeme dvije su se službe mimoilazile na suprotnim stranama ulice, jedva dižući pogled. Nalikovale su na otuđeni bračni par usred brakorazvodne parnice. No, tog sivog zimskog jutra, kad su se Smiley i Guillam pomalo užurbano pojavili pred vratima Annexea na Grosvenor Squareu, svuda se već nazirala atmosfera razvedravanja, čak i na krutim licima dvojice marinaca što su ih pretražili. Vrata su inače bila dvostruka, crne rešetke preko crnog željeza, s pozlaćenim lišćem na rešetkama. Već bi i sama cijena tih vrata omogućila cijelom Circusu da preživi barem još nekoliko dana. Ušavši, osjećali su se kao da su iz selendre upali u metropolu. balkandownload.org BD4Y

Martellova soba bila je vrlo prostrana. Nije bilo prozora, pa je mogla biti i ponoć. Pola suprotnog zida, iznad praznog pisaćeg stola, zauzimala je američka zastava, razvijena kao na vjetru. Usred sobe, prsten avionskih sjedala okruživao je stol od palisandrovine, i na jednom od njih sjedio je sžm Martello, krupan, vesela izgleda, đak Yalea, u odijelu od tvida koje, kao i uvijek, nije odgovaralo godišnjoj dobi, Bokove su mu štitila dva šutljiva muškarca, podjednako blijedožuta i odana lica. - George, baš lijepo od tebe - izusti Martello srdačno, toplim, povjerljivim glasom, dok im je hitro prilazio da ih pozdravi. - To ti ne moram posebno reći. Znam kohko posla imaš. Znam. Sol. - Okrenuo se dvojici do tada nezamijećenih neznanaca koji su sjedili na drugom kraju; jedan je bio mlad poput Martellovih šutljivaca, iako možda ne toliko uglađen, a drugi zdepast, bešćutan i mnogo stariji, s ožiljcima na licu i kratko podšišane kose: veteran iz tko zna kojeg rata. – Sol - ponovi Martello - htio bih te upoznati s jednom od pravih legendi naše profesije, Sol: s gospodinom Georgeom Smileyjem. George, ovo je Sol Eckland, vehka zvjerka u našem vrlom Odjelu za borbu protiv droga, bivšem Birou za narkotike i opasne lijekove, sad je prekršten, zar ne, Sol? Sol, a ovo je Peter Guillam. Stariji muškarac pruži ruku, i Smiley i Guillam se s njim rukovaše: podsjetila ih je na osušenu koru. - Eto - reče Martello gledajući ih zadovoljno kao ženidbeni posrednik. - Ah, sjećaš li se Eda Ristowa, također iz Narkotika, George? Bio je kod tebe u kurtoaznom posjetu prije nekoliko mjeseci. Sol je Edov nasljednik. Odgovoran je za Jugoistočnu Aziju. Cy radi s njim. Nitko ne pamti imena tako dobro kao Amerikanci, pomisli Guillam. Cy je bio mlađi muškarac. Nosio je zaliske i zlatni sat, i nalikovao na mormonskog misionara: pobožan, ah oprezan. Smiješio se kao daje smiješak naučio na obuci, i Guillam uzvrati smiješkom. - Sto se dogodilo s Ristowom? - upita Smiley kad su sjeli. - Infarkt - progunđa Sol, veteran, glasa suhog poput ruke. Kosa mu je nalikovala na valovitu čeličnu vunu. Kad bi je počešao, što je često činio, začuo bi se oštar, šuštavi zvuk. - Žao mi je - primijeti Smiley. - Možda se neće ni vratiti - reče Sol ne gledajući ga i povuče dim iz cigarete. Tada je, prvi put, Guillamu sinulo da je u zraku nešto značajno. Osjetio je nagovještaj stvarne napetosti između dviju američkih skupina. Prema onome što je Guillam znao o američkoj situaciji, nenajavljene zamjene rijetko su bile balkandownload.org BD4Y

posljedice trivijalnih uzroka kao što je bolest. Čak se pitao što li je to Solov prethodnik mogao uprskati. - Odjel za borbu protiv droge se živo zanimao, ovaj, prirodno, za naš mah zajednički pothvat, George - reče Martello, i tom suzdržanom fanfarom posredno je najavljen Ricardo, iako je Guillam kod Amerikanaca osjetio tajanstveni poriv da se pretvaraju kako je sastanak sazvan zbog nečeg drugog - što su potvrđivale i Martellove isprazne uvodne napomene: - George, naši u Langleyju rado tijesno surađuju, zaista, sa svojim dobrim prijateljima koji se bave drogama - izjavi sa svom toplinom diplomatske note verbale. - Vrijedi i obrnuto - progunđa potvrdno Sol, veteran, te izbaci iz usta još dima od cigarete dok je češao čeličnosivu kosu. Guillamu se učinilo da je Sol u osnovi povučen svat i da se uopće ne osjeća lagodno. Njegov mladi pomoćnik, Cy, ponašao se mnogo ležernije: - To je pitanje parametara, gospodine Smiley. U ovakvom poslu ima područja koja se potpuno preklapaju. - Glas mu je bio pomalo previsok za njegov stas. - Cy i Sol su već lovili s nama, George - reče Martello kao da hoće još više umiriti Smileyja. - Cy i Sol pripadaju familiji, možeš me držati za riječ. Langley uključuje Odjel u poslove, Odjel uključuje Langley. Tako to ide. Točno, Sol? - Točno - odgovori Sol. Ako ubrzo ne odu zajedno u krevet, pomisli Guillam, mogli bi lako umjesto toga iskopati jedan drugome oči. Letimično je pogledao Smileyja i zapazio daje i on svjestan napete atmosfere. Sjedio je poput kipa, s rukama na koljenima, očiju gotovo zatvorenih kao i obično, kao da snagom volje želi postati nevidljiv i kao takav promatrati kako će mu odglumiti objašnjenje. - Možda bi bilo najbolje da se prije svega upoznamo s najnovijim pojedinostima - predloži Martello kao da ih sve poziva da se operu. Prije čega, pitao se Guillam. Radno ime jednog od šutljivaca bilo je Murphy. Murphy je bio plavokos do te mjere da je gotovo nahkovao na albina. Posegnuvši za jednim dosjeom što je stajao na stolu od palisandrovine, Murphy stane glasno čitati, s velikim poštovanjem u glasu. Čistim prstima držao je svaku stranicu zasebno. - Sir, subjekt je u ponedjeljak odletio u Bangkok avionom Cathay Pacific Airlines, podaci o letu navedeni, gdje ga je na aerodromu dočekao Tan Lee, broj dosjea naveden, sa svojom osobnom limuzinom. Uputili su se odmah u stalni apartman kompanije »Airsea« u hotelu »Erawan«. - Letimično je pogledao Sola. - Tan je generalni direktor kompanije »Asian Rice and General«, sir, to je balkandownload.org BD4Y

podružnica kompanije »Airsea« u Bangkoku, broj dosjea naveden. Proveli su tri sata u apartmanu i… - Ah, Murphy - prekine ga Martello. - Sir? - Sve to »podaci navedeni«, »broj dosjea naveden«. Izbaci to, molim te. Svi mi znamo da imamo dosjee o tim momcima. U redu? - U redu, sir. - Ko sam? - upita Sol. - Sir, Ko je sa sobom poveo menedžera, Tiua. Tiu ide s njim gotovo posvuda. U tom trenutku Guillam je slučajno opet pogledao Smileyja, i uhvatio Smileyjev upitni pogled namijenjen Martellu. Guillam je slutio da Smiley razmišlja o djevojd - je li i ona otišla? - ali Martello se i ne trepnuvši i dalje strpljivo smiješio, i čini se da je Smiley nakon sekundu-dvije prihvatio stvari kakve jesu i ponovo zauzeo pažljivu pozu. Sol se u međuvremenu okrenuo svom pomoćniku i s njim razmijenio nekoliko riječi: - Zašto, do vraga, netko ne namjesti skrivene mikrofone u taj prokleti hotelski apartman, Cy? Zašto svi petljaju? - Već smo to predložili Bangkoku, Sol, ali oni kažu da imaju problema s pregradnim zidovima, nema odgovarajućih šupljina ili tome slično. - Te budale u Bangkoku su pospane jer previše ševe. Jć li to onaj isti Tan što smo ga pokušavali zgrabiti prošle godine zbog heroina? - Ono je bio Tan Ha, Sole. Ovaj se zove Tan Lee. Tamo imaju masu Tanova. Tan Lee je samo fasada. Veza s Fatty Hongom u Chiang Maiju. Hong je onaj koji je povezan s uzgajivačima i velikim preprodavačima. - Netko bi trebao otići i ucmekati tog gada - reče Sol. Nije bilo posve jasno kojega gada. Martello kimne bljedolikom Murphyju da nastavi. - Sir, njih trojica su se zatim odvezli u bankošku luku - to jest, Ko i Tan Lee i Tiu, sir - razgledah dvadeset ili trideset malih brodova za obalnu plovidbu privezanih uz obalu. Zatim su se odvezli natrag na bankoški aerodrom i subjekt je odletio u Manilu, Filipini, na kongres o cementu u hotelu »Eden and Bali«. - Tiu nije otišao u Manilu? - upita Martello da dobije na vremenu. - Ne, sir. Odletio je kući - odgovori Murphy, i Smiley ponovo dobaci letimičan pogled Martellu. - Cement, pazi da ne bi! - uzvikne Sol. - To su brodovi što voze do Hong Konga, Murphv? balkandownload.org BD4Y

- Da, sir. - Znamo te brodove - prosvjedovao je Sol. - Već ih godinama ganjamo. Točno, Cy? - Točno. Sol se naglo okrene prema Martellu kao da je on osobno kriv. - Odlaze čisti iz luke. Ne krcaju robu sve dok ne stignu na pučinu. Nitko ne zna koji će brod voziti robu, ni kapetan odabranog broda, sve dok motorni čamac ne priđe i preda im drogu. Kad upadnu u hongkonške vode, bacaju drogu u vodu označivši mjesto plutačama, a džunke je tada poberu. - Govorio je polagano, kao da mu govor pričinja bol, promuklo istiskujući svaku riječ. - Već godinama vrištimo na Britance da zgrabe te đžunke, ah su, svinje, svi podmazani. - To je sve što imamo, sir - reče Murphy i spusti izvještaj. Vratili su se na neugodne pauze. Prekinula ih je privremeno zgodna djevojka koja ih je poslužila kavom i keksima, ah kad je otišla, tišina je bila još gora. - Zašto mu jednostavno ne kažeš? - prasne Sol napokon. - Jer ću to inače možda ja učiniti. I tada su, kako bi Martello rekao, napokon prešli na ono konkretno. Martellovo držanje je poprimilo i ozbiljan i povjerljiv ton: obiteljski odvjetnik koji čita oporuku nasljednicima. - George, ovaaj, na naš zahtjev momci iz Odjela za droge su još jednom razmotrili sve ono što znamo i imamo o nestalom pilotu Ricardu i, kao što smo napola i nagađali, iskopali su priličnu količinu materijala koji do sada nije iznijet na javu, iako ga je valjalo iznijeti zbog raznih faktora. Po mom mišljenju, nikakve koristi od toga da sad u bilo koga upiremo prstom, a Ed Ristow je još i bolestan. Recimo samo da je, ma kako se to dogodilo, Ricardov slučaj upao u prazninu između Odjela za droge i nas. Praznina se u međuvremenu popunila, i htjeli bismo ispraviti informaciju koju smo vam svojedobno dali. - Hvala, Marty - reče Smiley strpljivo. - Čini se da je Ricardo ipak živ - izjavi Sol. - Čini se da je netko dobro uprskao. - Molim? - upita Smiley napeto, možda i prije no što je potpuno shvatio značaj Solove izjave. - Greška, George - ubaci hitro Martello. - Ljudska greška. Svima se dešava. Pa i tebi, zar ne? Guillam je proučavao Cyjeve cipele, odsjaja nalik na gumu, s debelim rubovima uz đon. Smiley se zagledao u zid odakle je dobrohotno lice balkandownload.org BD4Y

predsjednika Nixona ohrabrujuće promatralo trojni savez. Nixon je podnio ostavku prije više od šest mjeseci, ah Martello kao daje prilično dirljivo odlučio da mu ostane vjeran. Murphy i njegov nijemi sudrug sjedili su mirno, kao da su na krizmi pred biskupom. Samo je Sol bio neprekidno u pokretu, naizmjence češući valoviti skalp ili sišući cigaretu, nalik na sportsku verziju di Salisa. Nikada se ne smiješi, razmišljao je odsutno Guillam: zaboravio je kako se to radi. - Prema službenim podacima u našim dosjeima - nastavi Martello - Ricardo je umro otprilike dvadeset i prvog kolovoza, točno, George? - Točno - odgovori Smiley. Martello udahne i nagne glavu na drugu stranu dok je čitao bilješke. - Međutim, ovaaj, drugog rujna - nekoliko tjedana nakon svoje smrti, točno? - čini se da je Ricardo osobno stupio u vezu s jednim od azijskih odsjeka za droge, tada poznatim pod nazivom BNDD, no u biti ista kuća, okej? Sol radije ne bi, ovaaj, spominjao koji odsjek, a ja poštujem njegovu želju. - Martellovo stalno ovaaj, zaključi Guillam, pomagalo mu je da dalje priča dok razmišlja. - Ricardo je birou ponudio svoje usluge, pare za informacije, u vezi s, ovaaj, nekakvim opijumskim poslom što ga je, kako je tvrdio, dobio da obavi preko granice, ovaaj, u Crvenoj Kini. U tom trenutku Guillamov želudac kao da je stegla hladna ruka i tu se zadržala. Nakon polaganog uvoda s mnoštvom nepovezanih pojedinosti značaj otkrića ga je još više zapanjio. Kasnije je pričao Molly kako mu se učinilo »kao da su se odjednom svi konci slučaja povezali u jedno jedino povjesmo«. Naravno, rekao je to gledajući unatrag, i malo je pretjerivao. No samo zaprepaštenje - nakon tapkanja i nagađanja i traganja - nedvojbeno zaprepaštenje kad se gotovo osjetio fizički projiciranim u Kinu, bilo je stvarno i nije zahtijevalo nikakvo pretjerivanje. Martello se ponovo igrao obiteljskog odvjetnika. - George, moram te nešto bolje informirati, ovaaj, o poslovima naše familije. Za vrijeme gužve u Laosu Kompanija se koristila nekim plemenima u sjevernom planinskom dijelu u borbene svrhe, možda si to znao. U samoj Burmi, poznaješ li te krajeve, visoravan Shan? Dobrovoljci, pratiš li me? Mnoga od tih plemena bave se monokulturnom poljoprivredom, ovaaj, uzgajanjem maka, a u interesu rata Kompanija se, ovaaj, morala pretvarati da ne vidi ono što nije mogla izmijeniti, pratiš li me? Ti dobri ljudi moraju živjeti, a mnogi ne znaju ni za što bolje i ne vide ništa lošeg u, ovaaj. uzgajanju kulture. Pratiš li me? balkandownload.org BD4Y

- Dragi bože - izusti Sol prigušeno. - Čuješ li to, Cy? - Čuo sam, Sol. - Te su djelatnosti Kompanije, ovaaj, izazivale vrlo kratak i vrlo privremen razdor između Kompanije i, ovaaj, naših prijatelja iz Odjela, bivšeg Biroa za narkotike. Naime, eto, dok su se Solovi momci trudili, da ovaaj, stanu na kraj zloupotrebi droge i, posve ispravno, ovaaj, zaplijene pošiljke, što je njihov posao, George, i njihova dužnost, Kompaniji je bilo stalo - to jest zbog rata - u tom trenutku, shvaćaš li, George - da, ovaaj, zažmiri na oba oka. - Kompanija se igrala pokrovitelja planinskih plemena - progunđa Sol. - Muškarci su se svi borili u ratu, a ljudi iz Kompanije su letjeli do sela, pomagali im da uzgajaju mak, ševili njihove žene i odvozili njihovu robu. Martello se nije dao tako lako zbuniti. - Pa, mislim da je to malo pretjerano, Sol, ali ovaaj, razdor je, postojao i to je ono važno što se tiče našeg prijatelja Georgea. A Ricardo, eh, on je lukav tip. Često je letio za Kompaniju u Laosu, a kad je rat završio, Kompanija mu je pronašla mjesto, dala mu pusu i rekla »bajbaj«. Nitko se ne zeza s tim momcima kad više nema za njih rata. I tako se, možda baš tada, ovaaj, lovočuvar Ricardo pretvorio u, ovaaj, lovokradicu Ricarda, ako me pratiš… - Pa, ne baš potpuno - prizna blagim glasom Smiley. Sol nije imao takvih obzira u vezi s neugodnim istinama. - Sve dok je trajao rat, Ricardo je avionom vozio drogu za Kompaniju kako se ne bi ugasila ognjišta u planinskim selima. Rat je završio, i on ju je vozio za svoj račun. Imao je veze i znao je gdje je skrivena roba. Osamostalio se, to je sve. - Hvala - reče Smiley, a Sol se vrati češkanju kose. Martello se drugi put vratio na priču o Ricardovu nezgodnom uskrsnuću. Mora da su se nagodili, pomisli Guillam. Martello će pričati. - Smiley je naša veza - rekao je vjerojatno Martello - i igrat ćemo igru po našim pravilima. Drugog rujna sedamdeset i treće, nastavio je Martello, neimenovanog agenta službe za borbu protiv droga u Jugoistočnoj Aziji, kako ga je uporno zvao, »mladog čovjeka, posve novog u toj branši, George«, nazvao je noću kod kuće samozvani kapetan Tiny Ricardo, za kojeg se do tada pretpostavljalo da je mrtav, bivši plaćenik kapetana Rockyja u Laosu. Ricardo mu je ponudio pozamašnu kohčinu sirovog opijuma po standardnim otkupnim cijenama. Pored opijuma, međutim, nudio je i vruće informacije po, kako je sam rekao, super prigodnoj cijeni, za prodaju na brzinu. Drugim riječima, tražio je pedeset tisuća američkih dolara u malim apoenima i zapadnonjemački pasoš s jednokratnom izlaznom vizom. Neimenovani agent se iste noći sastao s Ricardom na nekom balkandownload.org BD4Y

parkiralištu i brzo su se nagodili oko prodaje opijuma. - Hoćeš h reći da gaje kupio? - upita Smiley neobično iznenađen. - Sol kaže da postoji, ovaaj, fiksna tarifa za takve poslove - točno, Sol? - poznata svakome tko se bavi tom igrom, George, a određuje se, ovaaj, na temelju postotka tržišne vrijednosti robe, točno? - Sol potvrdno progunđa. - Taj, ovaaj, neimenovani agent je imao stalno ovlaštenje da kupuje po toj tarifi, i on ga je iskoristio. Bez problema. Agent je također izjavio da je, ovaaj, spreman, ovisno o odobrenju odozgo, dobaviti Ricardu dokumente ograničena trajanja, George - mislio je, kako se kasnije pokazalo, na zapadnonjemački pasoš, koji je vrijedio još samo nekoliko dana - u slučaju, George, slučaju koji se još nije pojavio, shvaćaš li, da se Ricardove informacije pokažu prihvatljivo vrijednima, jer naša je politika da po svaku cijenu stimuliramo svakoga tko nam donosi podatke. No jasno je naglasio - agent, mislim - da cijeli posao - pasoš i plaćanje informacija - ovisi o potvrdi i ovlaštenju Solovih ljudi u centrali. Prema tome, kupio je opijum, ah ne i informacije. Točno, Sol? - Kao sat - progunđa Sol. - Sol, ovaaj, možda bi ti morao preuzeti ovaj dio - reče Martello. Sol je mirovao barem dok je govorio. Samo su mu se usta micala. - Naš je agent zatražio od Ricarda mustru kako bi se podaci mogli procijeniti kod kuće. To mi zovemo prvom rundom. I Ricardo mu je ispričao kako je dobio narudžbu da avionom prebaci drogu preko granice u Crvenu Kinu i dopremi natrag nespecificirani teret kao protuvrijednost. To je rekao. To je bila njegova mustra. Rekao je da zna tko stoji iza tog posla, da zna šefa nad šefovima. Svi to kažu. Rekao je da zna cijelu priču, ali, opet, svi to kažu. Rekao je da je krenuo na taj put u Kinu, ali se tada zasrao i vratio u Laos, u brišučem letu da izbjegne radar. To je sve. Nije rekao odakle je krenuo. Rekao je da duguje uslugu ljudima koji su ga poslali i da će mu, ako ga pronađu, razbiti gubicu. Tako doslovce piše ti zapisniku. Razbiti gubicu. Zato se toliko žurio, zato je i ponudio i povoljnu cijenu, pedeset somova. Nije rekao tko su ti ljudi, nije pokazao nikakav konkretan dokaz, nikakvo nuzjamstvo osim opijuma, ali je rekao da još ima avion, skriven, tip »beechcraft«, i ponudio je našem agentu da će mu pokazati avion slijedećom prilikom kad se sastanu, ako se centrala ozbiljno zainteresira za njegov prijedlog. To je sve što znamo - reče Sol i posveti se cigareti. - Opijuma je bilo nekoliko stotina kila. Dobra roba. Martello je spretno preuzeo riječ. - I tako je neimenovani agent napisao izvještaj, George. Učinio je ono što bismo i svi mi učinili. Poslao je mustru u centralu i rekao Ricardu da pričeka dok mu se njegovi ne jave. Vidimo se za deset dana, možda petnaest. Evo ti balkandownload.org BD4Y

novac za opijum, a novac za informacije ćeš morati malo pričekati. Postoje propisi. Shvaćaš li? Smiley suosjećajno kimne a Martello uzvrati istom mjerom i nastavi s pripovijedanjem. - I tu nailazi problem. Tu se javlja ljudska greška, jasno? Moglo je ispasti i gore, ali ne mnogo. U našoj igri slučaj možeš uprskati tako da ga izdaš ili zajebeš. U ovom slučaju riječ je o potonjem, u to nema sumnje. Solov prethodnik Ed, sada bolestan, procijenio je materijal i na osnovi raspoloživih dokaza - pa ti si ga upoznao, George, Eda Ristowa, on je dobar, solidan momak - i na osnovi raspoloživih dokaza Ed je odlučio, razumljivo ah pogrešno, da ne ide dalje. Ricardo je tražio pedeset somova. Znam da je to sitna lova ako je u pitanju velik plijen. No Ricardo je htio pare odmah. Jednokratni biznis i bris. A Ed - eto, Ed je imao svojih odgovornosti, gomilu obiteljskih problema i jednostavno nije vidio načina kako bi investirao toliki iznos američkih državnih para u tipa kakav je Ricardo, koji mu nije garantirao nikakvu lovinu, koji je znao sve trikove i štosove, i koji se možda spremao da tog Edovog agenta na terenu, koji je na kraju krajeva bio mlad frajer, dobro povuče za nos. I zato je Ed rekao »ne«. Odlučio je da ne poduzme ništa. Ad acta i zaboravi. Riješeno. Kupi opijum, ah ne ostatak. Možda je ipak pretrpio srčani infarkt, pitao se Guillam. No u sebi je znao da se to moglo dogoditi i njemu, da mu se to čak i dogodilo: netko ti ponudi velik posao, a ti ga propustiš kroz prste. Ne gubeći vrijeme na uzajamno optuživanje, Smiley je mirno prešao na preostale mogućnosti. - Gdje je sada Ricardo, Marty? - upita. - Ne zna se. Mnogo je više vremena prošlo do slijedećeg Smileyjevog pitanja; zapravo, bilo je to prije razmišljanje naglas nego pitanje. - Da natrag dopremi nespecificirani teret kao protuvrijednost - ponovi. - Ima li kakvih pretpostavki o kakvom bi teretu mogla biti riječ? - Nagađali smo da se radi o zlatu. Nismo vidoviti, kao ni vi - javi se osorno Sol. Ovdje je Smiley jednostavno neko vrijeme prestao sudjelovati u razgovoru. Lice mu je poprimilo ukočen, tjeskoban izraz, što je svima koji su ga poznavali bio znak da se povukao u svoj unutarnji svijet, i odjednom je na Guillama došao red da nastavi igru. Zato se, kao i Smiley, obratio Martellu. - Ricardo nije ničim natuknuo gdje je trebalo da isporuči taj povratni teret? - Rekao sam ti, Pete. To je sve što znamo. balkandownload.org BD4Y

Smiley je i dalje šutio. Sjedio je i turobno promatrao sklopljene ruke. Guillam je iscijedio još jedno pitanje: - Niti je spomenuo približnu težinu tereta? - Dragi bože - dahne Sol i, pogrešno tumačeći Smileyjevo držanje, strese glavom, čudeći se kilavom društvu u koje su ga silom natjerali. - Jeste li uvjereni da je čovjek koji je stupio u vezu s vašim agentom zaista Ricardo? - nije se dao Guillam, nabacujući pitanja kao boksač koji protivniku ne da odahnuti. - Sto posto - reče Sol. - Sol - predloži Martello nagnuvši se prema njemu. - Sol, zašto jednostavno ne daš Georgeu kopiju originalnog agentovog izvještaja? Tada će i on imati sve što mi imamo. Sol je oklijevao, dobacio svom pomoćniku letimičan pogled, slegnuo ramenima, pa napokon, iako nevoljko, izvukao tanki list papira iz jednog dosjea što je pred njim stajao na stolu, i svečano s njega otkinuo dio na kojem je bio potpis. - Ovo je neslužbeno - progunđa, i u tom trenutku je Smiley naglo oživio i, primivši izvještaj iz Solove ruke, napeto proučavao objestrane, ništa ne govoreći. - A gdje je, molim vas, neimenovani agent službe za borbu protiv droga koji je napisao ovaj dokument? - upita nakon nekog vremena, pogledavši najprije Martella pa Sola. Sol se počeše po glavi. Cy je neodobravajući kimao glavom. No Martellova dva šutljivca nisu pokazali nikakvu radoznalost. Paul Murphy je i dalje čitao svoje bilješke, a njegov je kolega bezizražajno zurio u bivšeg predsjednika. - Prikrpao se nekakvoj hipijevskoj komuni sjeverno od Katmandua - progunđa Sol kroz kovitlace dima od cigarete. - Gad je prešao opoziciji. Martellov vedri zaključak bio je upravo divno irelevantan: - Eto, George, to je razlog, ovaaj, zbog kojeg naš računar vodi Ricarda kao mrtvog i pokopanog, iako cjelokupna evidencija - pošto su je naši prijatelji iz Odjela za drogu ponovno razmotrili - ne pruža osnovu za takvu pretpostavku. Do tog trenutka Guillamu se činilo da je Martello očito u prednosti. Solovi momci su ispali budale, govorio je, ali Rođaci su uvijek bili velikodušni, ako ništa drugo, i spremni su dati prijateljima pusu i pomiriti se. Taj je lažni dojam ustrajao još neko vrijeme u postkoitalnom spokoju nakon Martellovih otkrića. - Dakle, George, rekao bih, ovaaj, da od sada možemo računati - ti, mi, Sol - na najpotpuniju suradnju svih naših agencija. Rekao bih da je to vrlo pozitivno. balkandownload.org BD4Y

Točno, George? Konstruktivno. No Smiley, ponovo odsutna duha, samo je podigao obrve i skupio usne. - Nešto te muči, George? - upita Martello. - Rekao sam, muči li te nešto? - Oh. Hvala. Beechcraft - reče Smiley. - Je li to jednomotomi avion? - Isuse - dahne prigušeno Sol. - Dvomotorac, George, dvomotorac - objasni Martello. - Nalik na one kakvima se vozikaju direktori. - A težina pošiljke opijuma bila je četiri stotine kilograma, piše u izvještaju. - Gotovo pola tone - objasni Martello što je brižljivije mogao. - Metričke tone - doda zabrinuto zapazivši sumoran izraz Smileyjeva hca. - Ne tvoje, engleske tone, George, naravno. Metričke. - I gdje bi ga prevozio - opijum mishm? - U kabini - javi se Sol. - Najvjerojatnije je odšarafio rezervna sjedala. Beechcrafta ima više tipova. Ne znamo kakav je ovaj jer ga nikada nismo vidjeh. Smiley iznova zaviri u tanki list papira što ga je još uvijek stiskao debeljuškastom rukom. - Da - promrmlja - vjerojatno je to učinio. - Ispisao je zlatnom penkalom sitan hijeroglif na rubu pa iznova utonuo u skrivena maštanja. - Eto - reče veselo Martello. - Mishm da bi bilo najbolje da se mi pčele radilice vratimo u košnice i primimo se posla, pa što nam bog da, zar ne, Pete? Guillam je već napola ustao kad je Sol progovorio. Sol je bio prirodno obdaren rijetkom i strahovitom grubošću. Ništa se na njemu nije izmijenilo. Nije ni u kojem slučaju izgubio vlast nad sobom. Jednostavno je tako govorio, tako je obavljao posao, a ostah načini su mu očigledno bih dosadni: - Isuse Kriste, Martello, čega se to ovdje igramo? Ovo je velika stvar, nije li tako? Napipali smo možda najvažniji izvor droge u Jugoistočnoj Aziji. U redu, surađujemo. Kompanija je napokon pristala da ode u krevet s Odjelom jer se morala iskupiti zbog operacije s tim planinskim plemenima. Nemoj misliti da to mene rajca. U redu, imamo dogovor »ruke k sebi« s Britancima u Hong Kongu. Ali Tajland je naš, kao i Filipini, kao i Tajvan, kao i cijelo to prokleto područje, kao i rat, a Britanci samo bespomoćno gledaju. Prije četiri mjeseca Britanci su upali u slučaj za svoj račun. Divno, predali smo slučaj Britancima. A što su oni do sada obavili? Samo sapunom trljaju svoje lijepe face. Kad će se već jednom početi brijati, bogamu? Uložili smo u to dobre pare. Cijeli naš aparat čeka, spreman da zgrabi Koove veze u cijeloj hemisferi. Već godinama tražimo ovakvog tipa. I možemo ga zgrabiti. Imamo dovoljno zakona - i previše, bogamu! - da ga strpamo onkraj brave s osudom na deset do trideset godina, da balkandownload.org BD4Y

ne govorimo o ostalom! Čekamo ga zbog droge, zbog oružja, zbog trgovine robom pod embargom, zbog najveće proklete gomile crvenog zlata što ga je Moskva ikada, otkako smo živi, predala jednom čovjeku, i imamo prvi dokaz, ako taj tip Ricardo govori istinu, o programu subverzije drogom što ga financira Moskva koja je očito spremna i voljna prenijeti bitku u Crvenu Kinu nadajući se da će time postići ono isto što već postiže protiv nas. Solova provala gnjeva probudila je Smileyja kao tuš. Sjeo je na sam rub stolice sa zgužvanim agentovim izvještajem u ruci i zaprepašteno se zagledao najprije u Sola pa u Martella. - Marty - promrmlja. - 0 bože. Ne. Guillam je pokazao veću prisutnost duha. Bar je ubacio prigovor: - Teško da bi s pola tone, Sol, uspjeh drogirati osam stotina milijuna Kineza, ne čini li vam se? Ali Solu nije bilo do šale, niti do prigovora, ponajmanje od nekakvog ljepuškastog Britanca. - A grabimo li ga za gušu? - upita ne skrećući s kursa. - Vraga ga grabimo. Samo vrdamo. Stojimo uz aut-liniju. »Moramo biti obzirni. To je britanska igra. Njihov teritorij, njihov frajer, njihova predstava«. I tako vrdamo amo-tamo i plešemo. Lebdimo kao leptiri, a isto tako i ujedamo. Isuse, da smo mi vodili taj slučaj, imah bismo svinju u šahu već prije tko zna koliko mjeseci. - Tresnuvši dlanom po stolu, poslužio se retoričkim trikom ponavljanja poante drugim riječim. - Prvi put otkako znam imamo pod rukom zubatog, pokvarenog sovjetskog komunističkog mačka, koji rastura drogu, razjebava cijelo to područje i prima ruske pare, a to možemo i dokazati! - Sve je to bilo namijenjeno Martellu. Smileyja i Guillama kao da i nije bilo. - I ne zaboravi još nešto - savjetovao je Martella umjesto zaključka. - Iza nas ima ljudi na visokim položajima koji hoće akciju. Nestrpljivih ljudi. Utjecajnih. Ljudi koji su vrlo ljuti na sumnjivu ulogu koju je tvoja Kompanija posredno odigrala u dobavljanju i raspačavanju droga našim momcima u Vijetnamu, zbog čega ste nas na kraju krajeva i uključili u sve ovo. I zato bi možda bilo najbolje da onima svojim limuzinskim liberalima u Langleyju Virginia kažeš da je vrijeme da se poseru ili da se maknu iz zahoda da ga drugi očiste. Smiley je tako problijedio da se Guillam istinski zabrinuo. Pitao se nije li ga zgrabio srčani napadaj, neće li se možda onesvijestiti. Promatrao ga je kako mu obrazi i put odjednom poprimaju staračke crte, a i u njegovim očima, dok se obraćao samo Martellu, nazirao se samo starački žar: - Bilo kako bilo, postoji sporazum. I sve dotle dok je on na snazi, nadam se da ćete ga se držati. Imamo vašu opću izjavu da ćete se suzdržavati od operacija balkandownload.org BD4Y

u britanskom području bez našeg dopuštenja. Imamo i vaše posebno obećanje da ćete nama prepustiti cijeli tok ovog slučaja, osim praćenja i komuniciranja, bez obzira na to kojim putem on kremo. Takav je ugovor. »Ruke k sebi« u potpunosti, u zamjenu za potpuni uvid u »proizvod«. To za mene znači: nikakva akcija od strane Langleyja niti od strane bilo koje druge američke agencije. To za mene znači da ste mi dali neograničenu riječ. Smatram da ta vaša riječ još uvijek vrijedi i držim da se ničime ne može ograničiti. - Kaži mu - dobaci Sol i iziđe, a za njim i Cy, njegov mormonski pomoćnik blijedožuta lica. Na vratima se okrenuo i naglo upro prst u Smileyja. - Vozite se na našim kolima, i mi ćemo vam reći kada ćete sići, a kada ćete se voziti. Mormon kimne: - Jasno - reče i nasmiješi se Guillamu kao da ga poziva. Na Martellov mig Murphy i njegov šutljivi sudrug ustadoše i izađoše za njima iz sobe. Martello je točio piće. I zidovi njegove sobe bili su obloženi palisandrovinom - imitacijom od laminata, ne pravim drvetom - a kad je Martello povukao jednu ručku, pokazao se stroj za pravljenje leda koji je izrigao mirnu struju ledenih zrnaca nalik na loptu za ragbi. Natočio je tri viskija i ne pitajući ostale što žele. Smiley je, čini se, bio sav shrvan. Njegove debeljuškaste ruke i dalje su hvatale krajeve avionske stolice, mada se naslonio poput umorna boksača u predahu od jedne do druge runde, i zurio u strop, izbušen treperavim svjetlima. Martello stavi čaše na stol. - Hvala, sir - reče Guillam. Martellu se sviđalo da ga oslovljavaju sa »sir«. - Nema na čemu - reče Martello. - Koga je još obavijestila tvoja centrala? - reče Smiley ne skidajući očiju sa zvijezda na stropu. - Porezne vlasti? Carinu? Gradonačelnika Chicaga? Dvanaestoricu najboljih prijatelja? Shvaćaš li da čak ni moji gospodari ne znaju da surađujemo s vama? Dragi bože. - Hajde, hajde, George. I mi moramo paziti na politiku kao i vi. Ispunjavati obećanja. Kupovati glasove. Odjel za drogu je žedan naše krvi. 0 toj priči o drogi naveliko se raspravlja na Capitol Hillu. Senatori, potkomisije zastupničkog doma, cijela parada. Klinac se vraća iz rata, pošizio od droge, i njegov stari najprije piše svom kongresmenu. Kompaniji nije stalo do takvih loših glasina. Kompaniji je drago kad su njeni prijatelji na njenoj strani. To je show-biz, George. - Mogu li znati, molim te, kako ste se nagodili? - upita Smiley. - Možeš li mi barem to reći običnim rječnikom? - Nemoj, George, nema nikakve nagodbe. Langley ne može trgovati tuđim balkandownload.org BD4Y

vlasništvom, a ovo je tvoj slučaj, tvoje vlasništvo, tvoje… Mi ga lovimo - ti ga loviš, možda uz našu malu pomoć - trudimo se koliko možemo, a tada, ovaaj, ako ništa ne iščeprkamo, eto, Odjel će se malo uplesti u igru i okušati vlastite snage, na vrlo prijateljskoj osnovi kojom se lako može upravljati. - A tada je kraj lovostaja - reče Smiley. - Nebesa, kakvog li načina istraživanja slučaja. Martello je zaista bio stari iskusni mačak kad je trebalo smirivati duhove: - George. George. Pretpostavimo da oni zgrabe Koa. Pretpostavimo da ga nenadano zaskoče kad shjedeći put napusti Koloniju. Ako Ko bude čamio u Sing-Singu s osudom od deset-do-trideset, eto, možemo ga iscijediti kako hoćemo. Zar je to odjednom tako strašno? Aha, i to prokleto strašno, pomisli Guillam. A tada mu je odjednom sinulo, i pakosno je u sebi uživao, da ni sam Martello nema pojma o bratu Nelsonu, i da je George zatajio svoj najbolji adut. Smiley je još sjedio na rubu stolice. Od leda u viskiju čaša se s vanjske strane ovlažila, i neko je vrijeme u nju zurio, promatrajući kako kapljice poput suza klize na stol od palisandrovine. - Kohko nam onda vremena ostaje? - upita Smiley. - Koliku prednost imamo prije negoli nam upadnu oni iz Odjela? - Rok nije krut, George. Ni u kojem slučaju! Riječ je o parametrima, kao što je Cy rekao. - Tri mjeseca? - Rekao bih da ne možemo biti toliko velikodušni s rokom. - Manje od tri mjeseca? - Tri mjeseca, do tri mjeseca, deset do dvanaest tjedana - tu negdje, George. Moramo biti savitljivi. Radi se o prijateljima. Najviše tri mjeseca, rekao bih. Smiley otegnuto izdahne. - A jučer smo imali vremena kohko god smo htjeh. Martello se malo otkrio. - Sol nije toliko upućen, George - reče, pažljivo birajući riječi. - Ovaaj, Sol ima praznina - prizna oklijevajući. - Nismo mu baš dobacili cijelu kost, ako shvaćaš što hoću reći. Martello je zastao, pa nastavio. - Sol je dospio do prvog stupnja. Ništa dalje. Vjeruj mi. - A što zapravo znači »prvi stupanj«? - Zna da Ko prima novce od Moskve. Zna da rastura opijum. To je sve. - Zna li za djevojku? - Eto, ona je tipičan primjer, George. Mislim na djevojku. Otišla je s njim u Bangkok. Sjećaš li se kako je Murphy opisao put u Bangkok? Ostala je u balkandownload.org BD4Y

hotelskom apartmanu s njim. Odletjela je s njim u Manilu. Vidio sam da si shvatio situaciju. Upalo mi je to u oči. Međutim, rekao sam Murphyju da ne spominje taj dio izvještaja. Samo zbog Sola. - Smiley kao da je malo oživio. - Pogodba vrijedi, George - uvjeravao ga je velikodušno Martello. - Ništa nije dodano, ništa odbijeno. Ti lovi ribu, mi ćemo ti pomoći daje pojedeš. Ako ti pri tome treba bilo kakva pomoć, samo zgrabi zeleni telefon i drekni. - Čak je položio utješnu ruku na Smileyjevo rame, ah je osjetio da Smiley ne voli takve geste pa ju je prilično brzo povukao. - Međutim, ako ikada ipak poželiš da nama predaš vesla, eto, jednostavno ćemo obrnuti aranžman i… - …oteti nam adute iz ruku, a uz put će vas izbaciti iz Kolonije - dovrši Smiley rečenicu. - Htio bih još nešto razjasniti. I to pismeno. Htio bih da to utvrdimo razmjenom korespondencije. - Predstava je tvoja, samo biraj igru - reče Martello pretjeranom srdačnošću. - Moja će služba izmoriti ribu - inzistirao je Smiley istim neposrednim tonom. -1 izvući je, ako je to pravi ribički izraz. Na žalost, ne bavim se sportskim ribolovom. - Naravno, izvuci je, na suho, upecaj je. Guillamovu sumnjičavom oku se učinilo da Martellova dobra volja pomalo popušta. - To je naša operacija, i na tome inzistiram. S našim čovjekom. Inzistiram i na pravu prvenstva. Uhvatit ćemo ga i držati sve dok ne budemo držali uputnim da ga predamo dalje. - Nema problema, George, nema uopće problema. Samo ga izvuci na čamac, tvoj je. A čim ga poželiš dijeliti, pozovi nas. Ništa jednostavnije. - Poslat ću sutra ujutro pismenu potvrdu. - Ah, nemoj se time gnjaviti, George. Imamo ljudi. Poslat ćemo nekoga po to. - Poslat ću potvrdu - reče Smiley. Martello ustane. - George, posao je sklopljen. - Posao je već bio sklopljen - primijeti Smiley - ali je Langley prekršio ugovor. Rukovali su se. Bio je to jedinstven trenutak u povijesti slučaja. U Smileyjevoj branši nazivaju ga raznoraznim domišljatim izrazima. Prema jednom od njih, bio je to »dan kad je George izvršio zaokret za 180 stupnjeva« - iako mu je za to trebalo dobrih tjedan dana, za kohko se prema tome približio i Martellov posljednji rok. balkandownload.org BD4Y

Guillamu se, međutim, proces činio mnogo svečanijim, mnogo ljepšim od obične tehničke prerade. Dok je polako shvaćao Smileyjevu namjeru, dok je očaran promatrao kako Smiley minuciozno baca svaki povraz, poziva ovog ih onog suradnika, dodaje ovdje udicu, ondje kuku, Guillamu se činilo kao da promatra golem prekooceanski brod dok mu oprezno i polako i obazrivo mijenjaju kurs za stotinu i osamdeset stupnjeva. Što je zahtijevalo - upravo tako - okretanje cijelog slučaja naglavce, odnosno potpunu promjenu smjera. Vratili su se u Circus ne izgovorivši ni riječi. Smiley je posljednji niz stepenica prešao tako polako da se Guillam iznova pobojao za njegovo zdravlje pa je, čim je našao vremena, nazvao Circusova liječnika i iznio mu pregled simptoma kako ih je on zapazio, ah je zauzvrat dobio samo odgovor da ga je Smiley posjetio prije nekoliko dana, radi nečega što nije imalo nikakve veze sa sadašnjom situacijom, te da je pokazao sve znakove neuništivosti. Vrata prijestolne sobe su se zatvorila, i Fawn, bebisiter, ponovo je imao voljenog šefa za sebe. Smileyjevi zahtjevi, barem oni što su procurili van, mirisali su na alkemiju. Avioni »beechcraft«: zatražio je nacrte i kataloge kao i - uz uvjet da se ne postavljaju nikakva pitanja o tome kome su potrebni - sve moguće detalje o vlasnicima, nabavi i prodaji u Jugoistočnoj Aziji. Toby Esterhase je poslušno uronio u tamnu šumu avionske industrije, a ubrzo zatim Fawn je predao Molly Meakin zastrašujuću hrpu starih brojeva časopisa »Svijet prometa« sa Smileyjevim uputama, ispisanima rukom tradicionalnom zelenom tintom, da se označe svi oglasi za prodaju aviona »beechcraft« koji su mogli privući pažnju potencijalnog kupca u šestomjesečnom razdoblju prije Ricardova neobavljenog opijumskog leta u Crvenu Kinu. Također na Smileyjevo pismeno naređenje, Guillam je diskretno posjetio nekoliko di Salisovih rovača i, bez znanja njihova temperamentnog šefa, ustanovio da su još vrlo daleko od Nelsona Koa. Jedan postariji član di Salisove ekipe čak je natuknuo da je Drake Ko rekao istinu i ništa drugo prilikom svog posljednjeg sastanka sa starim Hibbertom, i da je brat Nelson zaista mrtav. No kad je Guillam o tome izvijestio Smileyja, Smiley je samo nestrpljivo stresao glavom i uručio mu poruku koju je trebalo prenijeti Crawu, s naređenjem da od svog izvora u lokalnoj policiji dozna, ako je moguće pod nekim drugim izgovorom, sve registrirane detalje o putovanjima Koova menedžera Tiua u Kinu. Četrdeset i osam sati nakon toga Crawov dugi odgovor se pojavio na Smileyjevu stolu priuštivši mu, činilo se, rijedak trenutak zadovoljstva. Naredio je da pozovu dežurnog vozača i rekao mu da ga odveze u Hampstead, gdje je balkandownload.org BD4Y

sam šetao vrištinom cijeli sat, po suncem obasjanom mrazu, i, prema Fawnovim riječima, buljio u bezvezne vjeverice prije no što se vratio u prijestolnu dvoranu. - Ah, zar ne vidiš? - čudio se Guillamu u isto tako rijetkom nastupu uzbuđenja iste večeri. - Zar ne shvaćaš, Peter? - gurao mu je Crawove datume pod nos, čak prstom upro u jedan od njih. - Tiu je otputovao u Šangaj šest tjedana prije Ricardova leta. Kohko se tamo zadržao? Četrdeset i osam sati. Oh, baš si budala! - Nisam nikakva budala - odbrusi Guillam. - Samo nema direktnu vezu s Bogom, eto. U podrumu, odijeljen od svijeta i u društvu Millie McCraig, glavne prisluškivačice, Smiley je ponovo odslušao monolog starog Hibberta, povremeno se mršteći - kako je pričala Millie - zbog di Salisova nespretnog tiraniziranja. Inače je čitao i vrebao, i razgovarao sa Samom Collinsom, kratko i intenzivno. Ti su susreti, što nije izbjeglo Guillamovu oku, stajali Smileyja mnogo živahnosti, i napadaji lošeg raspoloženja - iako su zaista bih malobrojni za čovjeka sa Šmileyjevim bremenom - javljah su se uvijek nakon Samova odlaska. A i kad bi se smirili, djelovao je napetije i osamljenije nego ikada, sve dok ne bi pošao na jednu od svojih dugih noćnih šetnji. A tada, otprilike četvrtog dana, koji je Guillamu bio zbog nečega krizni dan - vjerojatno zbog natezanja s Ministarstvom financija koje je zamjerilo Circusu zbog isplate nagrade Crawu - Toby Esterhase je nekako uspio kliznuti i kroz Fawnovu i kroz Guillamovu mrežu, i neopazice se dočepati prijestolne dvorane, gdje je Smileyju uručio hrpu kseroksiranih ugovora o prodaji jednog posve novog četverosjeda »beechcraft« bankoškoj firmi Aerosuis and Co, registriranoj u Ziirichu, detalji shjede. Smileyja je posebno oduševila činjenica što je avion imao četiri sjedala. Dva stražnja sjedala mogla su se odstraniti, ah sjedala pilota i kopilota bila su fiksna. Inače, prodaja aviona je zaključena dvadesetog srpnja: dakle, jedva mjesec dana prije no što je ludi Ricardo krenuo da povrijedi zračni prostor Crvene Kine, a tada se predomislio. - Čak bi i Peter mogao to dovesti u vezu - izjavi Smiley nezgrapno se šaleći. - Slijed, Peter, slijed, hajde! - Avion je prodan dva tjedna nakon što se Tiu vratio iz Šangaja - odvrati Guillam nevoljko. - Da, i? - nije popuštao Smiley. - Što dalje? Što zatim moramo potražiti? - Moramo se upitati tko je vlasnik firme Aerosuis - prasne Guillam zaista razdražen. - Upravo tako. Hvala ti - reče Smiley s ironičnim olakšanjem. balkandownload.org BD4Y

- Vraćaš mi vjeru u tebe, Peter. Idemo dalje. Koga ćemo otkriti za kormilom Aerosuisa, što misliš? Samog bankoškog predstavnika, a to je? Guillam hitro pogleda bilješke na Smileyjevu stolu, ah Smiley je bio prebrz i prekrio ih je rukama. - Tiu - reče Guillam, čak porumenjevši. - Hura! Da, Tiu. Vrlo dobro. No kad je te večeri Smiley opet pozvao Sama Collinsa, sjene su iznova zastrle njegovo obješeno lice. Ipak, povrazi su bili bačeni. Nakon uspjeha što ga je postigao u avionskoj industriji, Tobyja Esterhasea su prebacili u trgovinu alkoholnim pićima, pa je avionom otputovao na Hebridsko otočje, prerušen u poreznog inspektora, gdje je proveo tri dana vršeći štihprobe po knjigama destilerije viskija specijalizirane za terminsku prodaju neodle- žanog viskija. Vratio se - kako je to Connie opisala - raskalašeno se cereći poput uspješnog bigamista. Višestruki vrhunac sve te djelatnosti bila je neobično duga poruka Crawu, sastavljena nakon sastanka operativnog direktorija u punom sastavu - »starih ali dobrih« kako se ponovo izrazila Connie - uz dodatak Sama Collinsa. Sastanak je uslijedio nakon poduže sjednice s Rođacima, na kojoj se Smiley ustegnuo od bilo kakvog spomena neuhvatljivog Nelsona Koa, već samo zatražio dodatnu pomoć u praćenju i komuniciranju na terenu. A svojim suradnicima Smiley je objasnio plan kako slijedi. Do tog trenutka operacija je bila ograničena na prikupljanje podataka o Kou i ograncima ruske zlatne žile. Neobično se pazilo da Ko ne postane svjestan Circusova zanimanja. Zatim je rezimirao podatke koje su do tada prikupili: Nelson, Ricardo, Tiu, »beechcraft«, datumi, zaključci, avionska kompanija registrirana u Švicarskoj - koja, kako se pokazalo, nije imala nikakvih prostorija niti bilo kakvih drugih aviona. Bio bi radije, napomenuo je, pričekao jasnu identifikaciju Nelsona, ali svaka operacija zahtijeva kompromis, a vremena je, zahvaljujući djelomice Rođacima, bilo sve manje. Nije uopće spomenuo djevojku, i nije ni jednom tokom svog govora pogledao Sama Collinsa. Zatim je prešao na ono što je skromno nazvao slijedećom fazom. - Naš je problem kako da krenemo s mrtve točke. Ima operacija koje se odvijaju bolje bez rješenja. Ima i drugih, koje su bezvrijedne sve dotle dok se ne riješe, a slučaj Delfin se ubraja u tu vrstu. - Promišljeno se namrštio, zatreptao očima, a tada naglo skinuo naočale i, na potajno uživanje svih prisutnih, pridonio vlastitoj legendi obrisavši ih širim krajem kravate. - balkandownload.org BD4Y

Predložio bih da to učinimo tako da potpuno izmijenimo našu taktiku. Drugim riječima, da Kou pokažemo kako se zanimamo za njegove poslove. Connie je, kao i uvijek, prekinula neugodnu tišinu koja je ovladala zaprepaštenim skupom. I smiješak joj je bio najbrži - i najupućeniji. - Istjerat će ga iz jazbine - ushićeno im je svima prošaptala. - Kao što je učinio i s Billom, kao pravi, lukavi lovački pas! Zapaliti mu vatru na pragu, zar ne, mili, i gledati u kojem će pravcu pobjeći. - George, mili, ti si doista najbolji od svih mojih momaka, časna riječ! Smiley je u poruci Crawu upotrijebio drukčiju metaforu da opiše plan, metaforu koja se više sviđa terencima. Spomenuo je stresanje Koova drveta, a iz teksta je bilo jasno da je, unatoč znatnoj opasnosti, namjeravao u tu svrhu iskoristiti široka leđa Jerryja Westerbyja. Na repu svih tih događaja, nekoliko dana kasnije Sam Collins je nestao. Svi su bih vrlo zadovoljni. Prestao je dolaziti, a Smiley ga nije spominjao. Njegova soba, kad se Guillam u nju ušuljao da je pregleda, nije sadržavala ama baš ništa što bi podsjećalo na Sama osim nekoliko paketa još neraspakiranih igraćih karata i nekoliko kartonskih preklopnika za papirne šibice s drečavom reklamom nekakvog noćnog lokala u West Endu. Sondirao je administrativce, i iznenadio se njihovoj neobičnoj otvorenosti. Sam je prodao ono što je imao, rekli su mu, za otpremninu i obećanje da će se preispitati njegovo pravo na penziju. Zapravo, nije imao ni mnogo toga za prodaju. Puno dima malo vatre, i ne ponovilo se, rekli su mu. Hvala bogu da su ga se riješili. Guillam se ipak nije mogao otresti osjećaja nelagodnosti u vezi sa Samom, i često se u tom smislu povjeravao Molly Meakin u slijedećih nekoliko tjedana. Ne samo zato što je naletio na njega u Laconovu uredu. Mučila ga je i Smileyjeva razmjena pisama s Martellom, u kojima su potvrđivah usmeni dogovor. Budući da nije htio da Rođaci dođu po pismo, jer bi to značilo paradu s limuzinom, ako ne i s pratnjom na motociklu, usred Cambridge Circusa, Smiley je naredio Guillamu da ga sam odnese na Grosvenor Square s Fawnom kao bebisiterom. Međutim, Guillam je bio pretrpan poslom, a Sam je kao i obično bio bez posla. I zato je, kad se Sam dobrovoljno ponudio da ga odnese umjesto njega, Guillam dao Samu pismo, i poslije gorko požalio što je to učinio. Zapravo, nije nikada ni prestao žaliti. Naime, pričao je Fawn, umjesto da uruči Georgeovo pismo Murphyju ih njegovu bezličnom sudrugu, Sam je inzistirao da ga primi osobno Martello. I proveo s njim više od jednog sata, u četiri oka. balkandownload.org BD4Y

Stresanje Drveta balkandownload.org BD4Y

»S Liese tar heights« je bila najnovija i najviša zgrada u četvrti Midlevels, kružna građevina što je noću kao golema osvijetljena olovka upirala u toplu tamu Peaka. Do nje je vodila krivudava cesta na nasipu, a kao pločnik služio je rubnik, širok samo šest palaca između nasipa i klisure. Pješaci su ovdje bili neumjesni. Večer se tek spustila, i društveni život bližio se »špici«. Dok je Jerry oprezno kretao rubnikom, mimo njega bi svakog trenutka strugnuli »mercedesi« i »rolls roycei«, žurno dovozeći i odvozeći. U ruci je imao buket orhideja umotanih u svileni papir: veći od buketa što ga je Craw poklonio Phoebi Wayfarer, manji od onoga što ga je Drake položio na grob mrtvom dječaku Nelsonu. Orhideje nisu bile nikome namijenjene. - Kad si povelik kao ja, prijatelju, moraš uvijek imati vraški dobar razlog za sve što poduzimaš. Osjećao je napetost, ah i olakšanje, jer dugom, dugom čekanju došao je kraj. Nogu u vrata da vam ih ne zalupe pred nosom, vaša milosti, savjetovao ga je Craw na jučerašnjoj podužoj instruktaži. Upadaj unutra i foliraj sve dok ne ispadneš s druge strane. S jednom nogom, pomisli Jerry. Ulaz natkriven prugastim platnenim krovom vodio je do predvorja, a u zraku se osjećao miris ženskog parfema, nagovještaj Jerryjeva zadatka. I ne zaboravi da je Ko vlasnik zgrade, bio je mrzovoljno dodao Craw, kao dar na rastanku. Dekoriranje enterijera još nije bilo dovršeno. Oko poštanskih sandučića nedostajale su mramorne ploče. Riba od fiberglasa trebalo je da riga vodu u vodoskok obložen teraco pločicama, ah cijevi još nisu bile priključene i u bazenčiću su se nagomilale vreće cementa. Krenuo je prema dizalima. Iz staklenog kioska, na kojem je pisalo »Recepcija«^ promatrao ga je kineski portir. Jerry ga je razabirao samo kao mrlju. Čitao je kad je Jerry stigao, ah sad je zurio u njega, kao da ne može odlučiti bi li ga zaustavio ili ne, iako su orhideje napola otklanjale svaku sumnju. Stiglo je i nekohko američkih matrona premazanih svim ratnim bojama i zauzelo položaj pokraj njega. - Divne su - rekoše bockajući prstima po papiru. - Super, zar ne? Evo, izvolite. Dar. Hajde! Lijepa ženska je gola bez njih. balkandownload.org BD4Y

Smijeh. Englezi su zaista narod za sebe. Portir se vratio svom štivu, i Jerryjeva vjerodostojnost bila je zajamčena. Stiglo je jedno od dizala. Krdo diplomata, biznismena i njihovih boljih polovica, mrzovoljna lica i okićenih nakitom, odvuklo se u predvorje stružući nogama. Jerry je kavalirski pustio američke matrone da uđu prve. Dim cigare miješao se s parfemom a iz zvučnika je dopirao prigušeni zvuk površno snimljenih zaboravljenih melodija. Matrone pritisnuše dugme za dvanaesti kat. - Idete li i vi Hammersteinovima? - upitale su ga, ne skidajući očiju s orhideja. Stigavši na petnaesti kat, Jerry se uputi prema stubištu za slučaj požara. Smrdjelo je na mačke i smeće iz kanala za bacanje otpadaka. Silazeći, mimoišao se s amah s vedrom za rublje. Mrštila se sve dok je nije pozdravio, a tada se grohotom nasmijala. Krenuo je dalje, sve do osmog kata, gdje je ponovo izišao na luksuzno odmorište za stanare. Našao se na kraju hodnika. Mala rotunda vodila je do dviju pozlaćenih vrata dizala. Na katu su bila četiri stana, svaki na jednoj strani svijeta kružne zgrade, svaki s posebnim hodnikom. Zauzeo je položaj u hodniku B, s cvijećem kao jedinom zaštitom. Promatrao je rotundu pazeći na ušće hodnika s oznakom C. Papir oko orhideja bio je vlažan na mjestu gdje ga je prečvrsto stiskao. - Uobičajeni tjedni rendes - bio ga je uvjeravao Craw. - Svakog ponedjeljka, revija cvjetnih aranžmana u American Clubu. Točno kao sat. Sastaje se tamo s prijateljicom, Nellie Tan, radi za »Airsea«. Promatraju tu cvjetnu predstavu, a zatim ostaju na večeri. - A gdje je Ko u međuvremenu? - U Bangkoku. Trguje. - Nadajmo se da će tamo i ostati, bogamu. - Amen, sir. Amen. Nove, nepodmazane šarke uz Jerryjevo uho zaječaše, netko naglo otvori vrata, i u hodnik uđe vitak, mladi Amerikanac u smokingu, zastane, pa se zagleda u Jerryja i orhideje. Netremice ga je motrio plavim očima. U ruci je držao torbu za spise. - Tražite li mene s time? - upita otegnutim naglaskom bostonskog visokog društva. Djelovao je bogato i samouvjereno. Diplomat, nagađao je Jerry, ili bankar s Ivy League{9} diplomom. - Ne bih rekao, zapravo - prizna Jerry, odlučivši da odigra ulogu engleskog blesana. - Cavendish - reče. Iza Amerikančevih leđa vrata se tiho zatvoriše, ah je Jerry stigao zapaziti policu prepunu knjiga. - Prijatelj me zamolio da ih predam nekakvoj miss Cavendish, stan 9D. Otperjao je u Manilu i ostavio mene balkandownload.org BD4Y

s orhidejama, eto. - Na krivom ste katu - reče Amerikanac i priđe dizalu. - Morate se popeti još jedan kat. I hodnik je krivi. D je tamo na drugoj strani. Jerry je stao uz njega, pretvarajući se da čeka dizalo za »gore«. Dizalo za »dolje« stiglo je prvo, mladi Amerikanac ležerno uđe u njega, a Jerry ponovo zauzme položaj. Vrata s oznakom C se otvoriše, gledao ju je kako izlazi i okreće se da dva puta zaključa bravu. Kosa joj je bila duga i pepeljastoplava, ali ju je vezala u rep na zatiljku. Bila je jednostavno odjevena, ništa posebno: obična haljina, prslučić vezan oko vrata, gola leđa, na nogama sandale, i premda joj još nije vidio lice, znao je da je lijepa. Prišla je dizalu, još uvijek ga ne zapažajući, a Jerryju se odjednom učinilo da je promatra s ulice kroz izlog. U Jerryjevu svijetu bilo je žena koje su se držale kao da su njihova tijela tvrđave koje mogu osvojiti samo najhrabriji, i Jerry ih je nekoliko oženio; doduše, možda su bivale takvima pod njegovim utjecajem. Bilo je žena koje kao da su odlučile da mrze same sebe, grbile se i stiskale bedra. A bilo je i žena koje su mu već i prilazeći nešto poklanjale. Takve su bile rijetke, a u tom trenutku, po Jerryjevu mišljenju, ona je bila prvak te vrste. Zastala je pred pozlaćenim vratima i promatrala osvijetljene brojeve. Stigao je do nje kad je došlo i dizalo, i još ga nije zapazila. Dizalo je bilo dupkom puno, kao što se i nadao. Ušao je natraške, kao rak, ispričavajući se i cereći se, žureći u orhideje i pretvarajući se da njih posebno pazi, dignuvši ih iznad glave. Bila mu je okrenuta leđima, a on je stajao uz njeno rame. Imala je snažna ramena, gola s obje strane krajeva prslučića, i Jerry je razabrao male pjege i zlaćane maljice što su joj nestajale niz kičmu. Lice joj je bilo u profilu ispod njegova. Zavirio je u njega. - Lizzie? - reče nesigurno. - Hej Lizzie. To sam ja, Jerry. Naglo se okrenula i začuđeno ga odozdo pogledala. Da je barem imao mjesta da se odmakne od nje, razmišljao je, jer je znao da će njena prva reakcija biti fizički strah od njegove visine, i imao je pravo. Zamijetio ga je načas u njenim sivim očima, koje su zatreptale prije no što joj se pogled ustalio. - Lizzie Worthingtonl - izjavi on samopouzđanije. - Kako viski, sjećaš li me se? Jedan od tvojih ponosnih ulagača. Jerry. Prijatelj Tinyja Ricarda. Bačvica od pedeset galona s mojim imenom na etiketi. Sve plaćeno i po propisu. Govorio je tiho jer se bojao da je možda podsjeća na prošlost koje bi se rado odrekla. Govorio je tako tiho da su ostali putnici čuli samo »Kapljice kiše« iz zvučnika ih gunđanje starijeg Grka koji je držao da su ga previše pritijesnili. - Pa naravno! - reče ona i razvuče usta u vedri smiješak stjuardese. - Jerry! - balkandownload.org BD4Y