Glas joj je zamro dok se pretvarala da joj je njegovo ime na vrhu jezika. - Jerryy… ovaj… - Namrštila se i podigla glavu, kao studentica glume koja vježba »zaboravnost«. Dizalo je stalo na šestom katu. - Westerby - izusti on hitro da je izvuče iz neprilike. - Novinar. Htjela si od mene posuditi novce u baru »Constellationa«. Htio sam da me netko nježno utješi, ali sam dobio samo bačvicu viskija. Netko se pokraj njega nasmije. - Naravnol Jerry dragil Odakle da… Hoću reći, što radiš u Hong Kongu? Bože! - Njuškam za uobičajenim pričama. Vatra i kuga, glad. A ti? Vjerojatno ne moraš više raditi. Kad se samo sjetim tvojih metoda prodaje. Nitko me u životu nije tako prešao. Ushićeno se nasmijala. Vrata su se otvorila na trećem katu. U dizalo je polako ušla starica podupirući se štapovima za šetnju. Lizzie Worthington je ukupno prodala ravno pedeset i pet bačvica sramotnog napitka muza, vaša milosti - bio mu je rekao stari Craw. - Sve muškim kupcima, a priličnom broju njih, kažu mi moji savjetnici, s potpunom uslugom. Što daje novo značenje izrazu »dobra mjera«, usudio bih se natuknuti. Stigli su u prizemlje. Izišla je prva, a on je pošao uz nju. Kroz glavna vrata ugledao je njen crveni sportski automobil, kako čeka na parkiralištu među blještavim limuzinama. Mora da im je telefonirala i rekla da joj ga pripreme, pomisli Jerry: ako je Ko vlasnik zgrade, vraški se pobrinuo da je tretiraju kako treba. Krenula je prema portirovu prozorčiću. Dok su prelazili predvorje stalno je brbljala, okretala se prema njemu, držeći jednu ruku podalje od tijela, dlana okrenutog nagore, kao manekenka. Mora da ju je pitao kako joj se sviđa Hong Kong, iako se toga nije mogao sjetiti. - Obožavam ga, Jerry, jednostavno ga obožavam. Vientiane'mi se čini - ah, stoljećima daleko. Znaš li da je Ric umro? - Ubacila je tu napomenu bombastičnim tonom, kao da su ona i smrt stari znanci. - Nakon Rica, mislila sam da mi više nikada neće biti stalo ni do kojeg mjesta. Imala sam potpuno krivo, Jerry. Hong Kong mora biti najzabavniji grad na svijetu. Lawrence, mili, večeras plovim crvenom podmornicom. Bablje veče u klubu. Lawrence je bio portir, a ključ njena automobila visio je na velikoj srebrnoj potkovi koja je Jerryja podsjetila na konjske trke u Happy Valleyju. - Hvala ti, Lawrence - rekla je umiljato i dobacila mu smiješak koji će mu trajati cijelu noć. - Ljudi su ovdje tako divni, Jerry - povjeravala mu se balkandownload.org BD4Y
teatralnim šapatom dok su hodah prema izlazu. - Kad se sjetim što smo znah o Kinezima pričati u Laosu! Ali ovdje… nisam vidjela divnijih i neposrednijih i domišljatijih ljudi. - Poprimila je strani, apolitičan naglasak, zamijetio je. Mora da ga je pokupila od Ricarda i zadržala ga radi šika. - Ljudi misle: »Hong Kong - fenomenalni shopping - foto-aparati bez poreza - restorani« ah, iskreno govoreći, Jerry, kad pogledaš ispod površine, i upoznaš pravi Hong Kong, i ljude - nađeš tu sve što si ikada u životu poželio. Kako ti se sviđa moj novi auto? Nije li divan? - Tako, znači, trošiš pare što si ih zaradila na viskiju. Pružio joj je otvoreni dlan, i ona spusti na njega ključeve da joj otključa vrata. Zatim joj je, i dalje bez riječi, pružio orhideje. Iza crnog Peaka plamtio je poput šumskog požara puni mjesec, iako još nije izišao. Ušla je u auto, on joj doda ključeve i ovaj put osjeti dodir njene ruke i ponovo se sjeti Happy Valleyja, i Koova poljupca kad su se odvezli. - Smijem li se povesti na prtljažniku? - upitao je. Nasmijala se i otvorila mu vrata na suvozačevoj strani. - Kamo si uopće i krenuo s tim divnim orhidejama? Upalila je motor, ali ga Jerry mirno opet isključi. Iznenađeno ga je pogledala. - Stara moja - reče joj mirno - ne znam lagati. Ja sam guja u tvojim njedrima i prije no što me bilo kuda odvezeš, bilo bi najbolje da se privežeš i saslušaš užasnu istinu. Pažljivo je odabrao taj trenutak jer nije htio da se ona osjeća ugroženom. Sjedila je za upravljačem svog automobila, pod osvijetljenim platnenim krovom zgrade u kojoj je stanovala, ni šezdeset stopa od Lawrencea, portira, a on je glumio poniznog grešnika kako bi potakao njen osjećaj sigurnosti. - Naš slučajni ponovni sastanak nije bio posve slučajan. To je broj jedan. Broj dva, da te puno ne tupim: moj mi je list naredio da te pronađem i opsjednem mnogobrojnim pronicavim pitanjima u vezi s tvojim pokojnim kompanjonom Richardom. I dalje ga je promatrala, i dalje čekala. Na vrhu brade nazirale su joj se dvije male, paralelne brazgotine, prilično duboke i nalik na tragove pandži. Pitao se tko ju je tako udesio, i čime. - Ali Ricardo je mrtav - reče ona, mnogo prerano. - Naravno - odvrati utješno Jerry. - Nije u pitanju. Međutim, taj se moj petparački listić dočepao vruće informacije, kako to izvoljevaju nazvati, prema kojoj je on još živ, a moj je posao da im ugađam. - Ali to je posve besmisleno! balkandownload.org BD4Y
- Slažem se. Potpuno. Pošašavili su. Utješna nagrada je dva tuceta dobro opipanih orhideja i najbolja večera u gradu. Otkrenula je glavu i zagledala se kroz vjetrobran, lica potpuno obasjana svjetiljkom u automobilu, a Jerry se pitao kako li je prebivati u tako divnom tijelu, i dvadeset i četiri sata na dan živjeti životom koji tom tijelu odgovara. Njene se sive oči malo raširiše, i Jerry pronicavo nasluti da je njemu namijenila suze i grčevitost kojom je stiskala upravljač da se o njega osloni. - Oprosti mi - promrmlja djevojka. - Znaš - kad nekoga voliš svega se odrekneš radi njega - a on umre - a tada jedne večeri, kao grom iz vedra neba… - Naravno - reče Jerry. - Žao mi je. Upalila je motor. - Zašto bi trebalo da ti bude žao? Ako je živ, to bolje. Ako je mrtav, ništa se nije izmijenilo. Takvu okladu ne mogu izgubiti. - Nasmijala se. - Ric je uvijek govorio da je neuništiv. Ovo je kao kad potkradaš slijepa prosjaka, pomisli on. Ne bi je smjeli puštati s lanca. Vozila je dobro ali ukočeno. Nagađao je - jer ona je pobuđivala nagađanje - da je tek nedavno položila vozački ispit i da je auto nagrada za to. Noć je bila nevjerojatno mirna. Dok su uranjali u grad, luka se pružala poput savršenog zrcala usred kutije s draguljima. Razgovarali su kamo bi otišli. Jerry je predložio Poluotok, ali je stresla glavom. - Okej. Idemo najprije nešto popiti - reče on. - Hajde, okrenimo grad naglavce! Iznenadio se kad je ispružila ruku i stisnula njegovu. Tada se sjetio Crawa. Radila je to sa svima, rekao mu je stari. Te su je noći pustili s lanca: nije se mogao otresti tog osjećaja. Sjetio se kako je znao iz škole izvesti Cat, svoji kćerku, još dok je bila dijete, i kako su morali tko zna koliko toga proći da bi produžili poslijepodne. U tamnom diskaču u Kowloonu pili su remy martin s ledom i sodom. Nagađao je da to Ko pije, i daje stekla naviku radi društva. Bilo je rano, i u lokalu je bilo možda samo desetak gostiju. Glazba je bila bučna, i morali su urlati da bi se čuli, ali nije spominjala Ricarda. Radije je slušala glazbu zabacivši glavu. Ponekad bi ga držala za ruku, jednom^se glavom naslonila na njegovo rame, a jednom mu je na brzinu dobacila poljubac i odlutala na plesni podij gdje je izvela polagan, osamljen ples, zatvorenih očiju, jedva se smiješeći. Muškarci su zaboravili svoje djevojke i svlačili je pogledima, a kineski konobari donosili su svake tri minute čiste pepeljare kako bi joj se mogli zagledati u dekolte. Nakon dvije čaše i pola sata otkrila mu je da strastveno ljubi Dukea i zvuk bigbenda, pa su balkandownload.org BD4Y
odjurili natrag na Otok, u lokal što ga je Jerry znao i u kojem je filipinski orkestar prilično dobro svirao Ellingtona. Nema bolje stvari na svijetu od Cata Andersona, govorila mu je. Je li čuo Armstronga i Ellingtona, zajedno? Zar nisu veličanstveni? Pa još remy martina dok mu je pjevala »Mood Indigo«. - Je li Ricardo plesao? - upita Jerry. - Itekako - tiho je odgovorila, lupkajući u ritmu nogom i pucketajući prstima. - Mislio sam da Ricardo šepa? - prigovori Jerry. - To mu nikada nije smetalo - reče ona i dalje obuzeta glazbom. - Nikada mu se više neću vratiti, shvaćaš. Nikada. To je poglavlje završeno. I točka. - Odakle mu? - Ples? - Šepavost. Skvrčivši prst oko zamišljenog okidača ispalila je hitac u zrak. - Ili rat ili srditi muž - reče. Rekao joj je da to ponovi, i ovaj put usne su joj bile tik do njegova uha. Znala je za novi japanski restoran gdje su nudili fenomenalnu govedinu iz Kobea. - Pričaj mi odakle ti ove brazgotine - upitao ju je dok su se vozili prema restoranu. Dotakao je vlastitu bradu. - Lijevo i desno. Od čega? - Ah, od lova na nedužne lisice - odgovorila je lagano se nasmiješivši. - Moj dragi tatica bio je lud za konjima. I još je, na žalost. - Gdje živi? - Tata? Ah, uobičajeni derutni schloss u Shropshireu. Prevelik je, golem, ah neće se odseliti. Bez posluge, bez para, leden tričetvrt godine. Mama ne može skuhati ni jaje. Još se oporavljao od zaprepaštenja kad se ona sjetila nekog bara gdje prave božanske canapee s curryjem, pa su se uokolo vozikah sve dok ga nisu pronašli, i poljubila je barmena. Nije bilo glazbe, i on joj je, ne znajući ni sam kako i zašto, počeo pričati o Siroti, sve dok nije došao do razloga zbog kojeg su se rastali, koji je namjerno obavio maglom. - Ah, Jerry dragi - rekla je mudro. - Što si drugo mogao i očekivati, s dvadeset i pet godina razlike između tebe i nje? A koga li vraga možeš ti očekivati, pomislio je pomalo razdraženo, s devetnaest godina razlike i kineskom ženom između tebe i Drakea Koa? Otišli su - još nekoliko pusa za barmena - ah Jerry nije bio toliko opijen njenim društvom ni konjacima sa sodom da bi mu promakao njen telefonski razgovor, navodno da otkaže sastanak, činjenica da je razgovor dugo potrajao, balkandownload.org BD4Y
kao i njen prilično svečan izgled kad se vratila za stol. Kad su se ponovo našli u autu, uhvatio je njen pogled, i učinilo mu se da je u njemu zapazio tračak nepovjerenja. - Jerry? - Da? Stresla je glavom, nasmijala se, dlanom mu prešla po licu, pa ga poljubila. - Baš je gala - reče. Naslućivao je da se djevojka pita je li ga zaista mogla tako potpuno zaboraviti, ako mu je stvarno prodala tu bačvicu viskija bez marke. Naslućivao je da se djevojka također pita nije li mu, kako bi mu prodala tu bačvicu, podarila i neke druge beneficije, »usluge« one vrste koju je tako grubo spomenuo Craw. No, to je njen problem, zaključio je. To je oduvijek bio njen problem. U japanskom restoranu dali su im stol u kutu, zahvaljujući Lizzinom smiješku i drugim značajkama. Sjela je okrenuta prema restoranu, a on je sjedio okrenut prema Lizzie, što je za Jerryja bilo u redu, iako bi instruktori u Sarrattu pošizili da ga vide. Jasno je vidio njeno lice pri svjetlosti svijeće i prvi put zapazio znakove trošenja: nisu to bih samo tragovi pandži na njenoj bradi, već i bore, svjedoci lutanja i napora, koje su u Jerryjevim očima poprimile posebnu odliku, poput časnih brazgotina iz svih bitaka protiv njene zle sreće i lošeg prosuđivanja. Na ruci je imala novu zlatnu narukvicu i ulubljeni limeni sat s walt-dis- neyjevskim brojčanikom i izgrebenom kazaljkom, u obliku rukavice, koja je pokazivala brojeve. Bio je impresioniran njenom odanošću starom satu i zanimalo ga je tko joj ga je dao. - Tata - odgovorila je rastreseno. Na stropu iznad njih bilo je upušteno ogledalo, i mogao je u njemu vidjeti njenu zlatnu kosu i izbočine njenih grudi među skalpovima ostalih gostiju, i malje nalik na zlatnu prašinu na njenim leđima. Kad je pokušao s Ricardom, oklijevala je: Jerryju je moralo sinuti, iako nije, da se njeno držanje izmijenilo nakon telefonskog razgovora. - Čime mi možeš jamčiti da se moje ime neće spominjati u tvom listu? - upitala ga je. - Samo obećanjem. - Ali, ako tvoj urednik zna da sam bila Ricardova djevojka, tko ga sprečava da on sam objavi moje ime? - Ricardo je imao mnogo djevojaka. To znaš. Bilo ih je svih oblika i veličina, a i nekoliko istodobno. balkandownload.org BD4Y
- Ovakvih kakva sam ja bila je samo jedna - reče ona odlučno i baci pogled prema vratima. No, to joj je ionako bila navika, gdje god bila, da se stalno obazire prostorijom tražeći nekoga koga nije bilo. Prepustio je njoj inicijativu. - Rekao si da je tvoj list dobio vruću informaciju - nastavila je. - Što to zapravo znači? Odgovor na to pitanje je istesao s Crawom. Čak su ga i vježbali. Stoga ga je izrekao energično, ako ne i uvjerljivo. - Ricov avion se srušio prije osamnaest mjeseci u brdima nedaleko od Pailina, na tajlandsko-kambodžanskoj{10} granici. To je službena verzija. Nitko nije pronašao tijelo, nitko nije pronašao ostatke aviona, i priča se da je prevozio opijum. Osiguravajuće društvo nije nikada isplatilo osigurninu, a Indocharter ga nije nikada tužio. Zašto nije? Zato što je Ricardo imao ekskluzivni ugovor da leti za njih. Kad je već riječ o tome, zašto netko ne tuži Indocharter? Ti, na primjer. Ti si bila njegova ženska. Zašto ne zahtijevati odštetu? - To je vrlo vulgaran prijedlog - reče ona glasom vojvotkinje. - Osim toga, govorka se da su ga nedavno vidjeh u jazbinama u koje je znao zalaziti. Pustio je bradu, ah još šepa, kažu, još smaže bocu skoča na dan i još, oprosti, ganja sve živo u suknji u polumjeru od pet milja. Spremala se nešto prigovoriti, ah Jerry se nije dao smesti. - Glavni portir hotela »Rincome« u Chiang Maiju identificirao ga je kad su mu pokazali fotografiju, unatoč bradi. U redu, svi mi ravnooki izgledamo im isti. Ipak, bio je prilično uvjeren. A zatim, ni prije mjesec dana, petnaestogodišnja djevojka iz Bangkoka, osobni podaci priloženi, donijela je zavežljajčić s bebom u Meksički konzulat - izjavila da je Ricardo sretni otac. Ne vjerujem u osamnaestomjesečne trudnoće, a rekao bih ni ti. I nemoj me tako gledati, stara moja. Nije to valjda meni palo na pamet? Već Londonu, mogao je dodati, jer London je smućkao taj koktel stvarnosti i izmišljotine da bi »stresao drvo«. Međutim, nije ga ni gledala već se iznova zagledala prema vratima. - Trebalo bi da te još pitam za one mutne poslove s viskijem - reče Jerry. - Nisu to bili nikakvi mutni poslovi, Jerry, već potpuno korektni! - Stara moja, ti si bila čista kao suza. Ni daška skandala, i-tako- dalje. Ali, ako je Ric malo previše zglajzao, eto, to bi bio razlog da nestane iz opticaja, ne čini li ti se? - To nije bio Ricov stil - izusti djevojka napokon, potpuno neuvjerljivo. - On je rado glumio glavnog frajera. Nije volio bježati. Bilo mu je ozbiljno žao njene nelagodnosti. U drugim okolnostima poželio bi u njoj pobuditi posve drugačije osjećaje. Promatrao ju je i znao je da ona balkandownload.org BD4Y
uvijek gubi u raspravi, što joj je ulijevalo osjećaj beznadnosti, pomirenja s porazom. - Na primjer - nastavi Jerry, i glava joj pokorno klone - kad bismo mogli dokazati da je tvoj Ric, tezgareći svoje bačvice, zadržao lovu umjesto da je preda kompaniji - čista hipoteza, ni trunka dokaza - u tom slučaju… - Prije no što su likvidirali naše trgovačko društvo, svaki je ulagač imao ovjereni ugovor s kamatama od dana nabave. Svaki peni što smo ga posudili bio je propisno obračunat. Do tog trenutka Jerry je samo ispitivao teren. No sad je pred sobom ugledao cilj, i hitro mu se stao približavati. - Ne propisno, stara moja - ispravi je, a ona je i dalje zurila u netaknutu hranu. - Nije uopće bilo propisno. Računi su namireni šest mjeseci nakon datuma dospjeća. Nepropisno. To je vrlo značajno, po mom mišljenju. Pitanje: tko je izvukao Rica iz gužve? Prema našim informacijama svi su ga ganjali. Kompanija koja je proizvodila viski, vjerovnici, zakon, građani. Svi su na njega brusili noževe. A jednog dana: tara! Sudski pozivi se povlače, sjene zatvorskih rešetki nestaju. Kako? Ric je bio na koljenima. Tko je tajnoviti anđeo? Tko je otkupio njegove dugove? Podigla je glavu dok je govorio, a tada, na njegovo zaprepaštenje, blažen osmijeh odjednom joj je razvedrio lice i, prije no što se snašao, mahala je preko njegova ramena nekome koga nije mogao vidjeti sve dok nije pogledao u zrcalo na stropu i zapazio odsjaj čelično-sivog odijela i crnu, gustu i dobro namazanu kosu: a između odijela i kose, u perspektivi, bucmasto kinesko lice smješteno na snažnim ramenima, dvije isprepletene ruke uzdignute u boksački pozdrav, popraćen Lizzinim veselim brbljanjem: - Gospodin Tiu! Divne li slučajnosti. To je gospodin Tiu Dođite! Kušajte govedinu. Divna je. Gospodine Tiu, ovo je Jerry, novinar. Jerry, ovo je moj dobar prijatelj, često se brine za mene. Intervjuira me, gospodine Tiu! Mene! Tako je uzbudljivo. Sve o Vientianeu i nekom jadnom pilotu kojem sam pokušala pomoći prije sto godina. Jerry zna sve o meni. Čudesan je! - Upoznali smo se - reče Jerry i naceri se od uha do uha. - Naravno - reče Tiu, podjednako sretan, i dok je govorio, Jerry iznova osjeti poznati smiješani miris badema i ružine vodice, miris što ga je toliko voljela jedna od njegovih prvih žena. - Naravno - ponovi Tiu. - Vi konjopisac, okej? - Okej - složi se Jerry i rastegne smiješak od uha do uha. Tada je, naravno, Jerryjeva vizija svijeta nekoliko puta napravila salto, a usput balkandownload.org BD4Y
je morao obaviti cijeli niz poslova: na primjer, pretvarati se da mu je kao i svima strašno drago što je iznenadni sretan slučaj doveo Tiua; na primjer, rukovati se, što je nalikovalo na uzajamno obećanu buduću nagodbu; na primjer, privući stolicu i naručiti piće, govedinu i štapiće i sve ostalo. No ono što mu je ostalo u pamćenju unatoč svim tim radnjama - što se trajno zadržalo u njegovim mislima koliko god su to dopuštali kasniji događaji - nije imalo mnogo veze s Tiuom ni s njegovim hitrim dolaskom. Bio je to izraz na Lizzinu licu kad ga je spazila, u djeliću sekunde prije no što je pozvala u pomoć svu hrabrost da se veselo nasmiješi. Ništa mu tako dobro nije objasnilo paradoksalne crte njene naravi: njene zatvoreničke snove, njene posuđene ličnosti nalik na maske pod kojima je načas mogla izbjeći sudbini. Naravno da je pozvala Tiua. Nije imala drugog izbora. Zapanjila ga je činjenica da to nisu predvidjeli ni Circus ni on sam. Priča o Ricardu, bila kakva bila, zaista je bila prevruća za njene sposobnosti. Međutim, izraz njenih sivih očiju, kad je Tiu ušao u restoran, nije odavao olakšanje već mirenje sa sudbinom: vrata su se ponovo treskom zatvorila za njom, i šali je došao kraj. - Mi smo kao te proklete krijesnice - prošaptala mu je jednom Sirota, pričajući mu gnjevno o svom djetinjstvu - samo vučemo uokolo tu prokletu vatru na leđima. Naravno, s operativnog gledišta, što je Jerry odmah spoznao, Tiuova pojava bila je dar s neba. Ako je trebalo da informacije dopru do Koa, Tiu je bio neizmjerno impresivniji kanal za tu svrhu no što bi Lizzie Worthington ikada mogla biti. Prestala je ljubiti Tiua pa ga je predala Jerryju. - Gospodine Tiu, vi ste mi svjedokom - izjavila je glumeći veliku zavjeru. - Morate se sjetiti svake riječi koju kažem. Jerry, samo nastavi kao da njega nema. Hoću reći, gospodin Tiu šuti kao grob, zar ne, gospodine Tiu? Darling - reče i ponovo ga poljubi. - Ah, kako je to uzbudljivo - ponovila je, i svi sjedoše da prijateljski pročavrljaju. - A što tražite, gospodine Wessby? - raspitivao se Tiu, potpuno prijazno, posvećujući se usput govedini. - Vi konjopisac, okej, zašto onda ne date mira lijepim djevojkama? - Umjesno pitanje, stari moj! Zaista umjesno! Konji su mnogo sigurniji, zar ne? Svi se od srca nasmijaše, izbjegavajući neposredne poglede. Konobar donese malu bocu skoča, »black label«, i stavi je pred njega. Tiu je otčepi i kritički onjuši, pa tek tada stane točiti. - Traži Ricarda, gospodine Tiu. Ne shvaćate li? Misli daje Ricardo živ. Nije balkandownload.org BD4Y
li to divno? Hoću reći, sad više ama baš ništa ne osjećam prema Ricu, naravno, ah bi bilo divno kad bi opet bio s nama. Zamislite kakvu bismo zabavu mogli održati! - Liese vam to rekla? - upita Tiu i natoči sebi dva prsta skoča. - Ona vam rekla da Ricardo još živ? - Tko, stari moj? Nisam vas shvatio. Nisam dobro čuo prvo ime. Tiu bočne štapićem prema Lizzie. - Ona vam rekla da je živ? Taj pilot? Taj Ricardo? Liese vam to rekla? - Nikada ne otkrivam izvore, gospodine Tiu - reče Jerry isto tako prijazno. - Novinari time hoće reći da su nešto izmislili - objasni. - Konjopisci, okej? - Tako je, tako je! Tiu se opet nasmije, a ovaj put Lizzie se smijala još glasnije. Ponovo je gubila vlast nad sobom. Možda zbog pića, pomisli Jerry, a možda uzima i nešto jače, pa je piće podjarilo vatru. A ako me ponovo nazove konjopiscem, možda ću prijeći u protuofanzivu. Ponovo Lizzie, kao lice u salonskom komadu: - Oh, gospodine Tiu, Ricardo je imao toliko sreće\ Zamislite koga je imao. Indocharter - mene - sve. Radila sam za tu malu avionsku kompaniju - dragi Kinezi što ih je tata poznavao - a Ricardo je kao i svi piloti bio užasno loš biznismen - upao je u užasan dug - mahnuvši rukom uvela je i Jerryja u dramu - bože moj, čak je mene pokušao uvući u jednu od svojih spletki, možete li sebi to zamisliti! - u prodaju viskija, molim vas lijepo - a odjednom su moji dragi, luckasti kineski prijatelji odlučili da im treba još jedan pilot za čartere. Isplatili su njegove dugove, stavili ga na platni spisak, dah mu da leti nekakvom krntijom… Jerry je u tom trenutku učinio prvi od nekoliko neopozivih koraka. - Kad je Ricardo nestao, nije letio ni na kakvoj krntiji, stara moja. Imao je novi-novcati beechcraft - ispravio ju je namjerno. - Indocharter nije nikada imao avion tog tipa. Nema ga ni sada. Moj je urednik sve temeljito provjerio, ne pitaj me kako. Indocharter nije nikada imao ni unajmio ni izgubio takav avion. Tiu se grohotom smijao. Tiu je vrlo mrtav hladan biskup, eminencijo, bio ga je upozorio Craw. Vodio je biskupiju monsignora Koa u San Franciscu primjernom efikasnošću punih pet godina, a najgore što su mu njuškala za droge uspjela prikrpati bilo je pranje rolls-roycea na svetak. - Hej, gospodine Wessby, možda Liese ukrala jednog za njih! - uzvikne Tiu poluameričkim naglaskom. - Možda noću krade avione od drugih avionskih balkandownload.org BD4Y
kompanija! - Baš ste zločesti, gospodine Tiu! - izjavi Lizzie. - Kako vam se to sviđa, konjopisac? Kako? Iako ih je za stolom bilo samo troje, počeli su se zabavljati tako bučno da se nekoliko glava okrenulo prema njima. Jerry ih je vidio u zrcalu, i gotovo očekivao da će ugledati samog Koa i njegov zgrčeni hod čovjeka sa čamaca, kako ulazi na pletena vrata i gega se prema njima. Lizzie je neobuzdano srljala dalje. - Ah, to je bila prava bajka! U jednom trenutku Ric gotovo nije imao što jesti - i svima nam je bio dužan, sve je potrošio, Charliejevu uštedu, džeparac što mi ga je tata slao - Ric nas je praktički sve uništio. Naravno, novac svih nas kao da mu je prirodno pripadao - a tada, odjednom, Ric je imao posao, riješio se dugova, i život je opet bio gala. Svi ostali piloti motali su se bez posla, a Ric i Charlie su letjeli posvuda kao… - …kao plavoguze muhe - ubaci Jerry, na što se Tiu stao toliko previjati od smijeha da se morao uhvatiti za Jerryjevo rame radi ravnoteže, pa je Jerryja obuzeo neugodan osjećaj da ga Tiu fizički odmjerava za nož. - Hej, slušajte, to vrlo dobro! Plavoguza muha! Sviđa mi se! Vi prilično duhovit momak, konjopisac! U tom istom trenutku, pod pritiskom Tiuovih veselih uvreda, Jerry je povukao vrlo dobar taktički potez. Najbolji potez, rekao mu je Craw kasnije. Uopće se ne obazirući na Tiua, uhvatio se onog drugog imena koje je pobjeglo Lizzie. - Hej, a što se, usput rečeno, dogodilo sa starim Charliejem, Lizzie? - rekao je, iako nije imao ni blage veze tko je Charlie. - Što se dogodilo s njim pošto je Ric nestao iz opticaja? Nemoj mi reći da je i on potonuo sa svojim brodom? Ponovo je otplutala na novom valu sjećanja, a Tiu je strpljivo uživao u svim njenim riječima, smijuljeći se i kimajući dok je jeo. Došao je da vidi kakva je situacija, razmišljao je Jerry. Prelukav je da bi štopao Lizzie. Ja ga brinem, ne ona. i Ah, Charhe je neuništiv, potpuno besmrtan - izjavi Lizzie i još jednom odabere Tiua za žrtvu: - Charhe Marshall, gospodine Tiu - objasni mu. - Oh, morah biste ga upoznati, fantastičan polu- Kinez, sav kost i koža i opijum i potpuno briljantan pilot. Njegov otac je stari Kuomintangovac, strašan razbojnik i živi na visoravni Shan. Majka mu je bila nekakva siromašna Korzikanka - znate kako su Korzikanci nahrupili u Indokinu - ah je zaista posve fenomenalan tip. Znate li zašto je sebi dao prezime Marshall? Otac mu nije dopustio da se koristi njegovim prezimenom. I što je Charhe učinio? Dodijelio je sebi najviši balkandownload.org BD4Y
vojnički čin. »Moj tata je general, ah ja sam maršal«, znao je govoriti. Nije li to slatko? I mnogo bolje nego admiral, hoću reći. - Gala - potvrdi Jerry. - Divno. Charhe je glavni. - I Liese prilično mnogo fantastičan karakter, gospodine Wess- by - primijeti velikodušno Tiu, pa su na Jerryjevo navaljivanje nazdravili tome - njenom fantastičnom karakteru. - Hej, a što je zapravo s tim Liesel - upita Jerry pošto je spustio čašu. - Ti si Lizzie. Tko je ta Liese? Gospodine Tiu, ne poznajem damu. Zašto mi ne ispričate u čemu je štos? Lizzie se ovaj put doista okrenula Tiu radi pomoći, ali Tiu je naručio nekakvo jelo od sirove ribe kojemu se vrlo brzo i potpuno posvetio. - Neki konjopisci postavljaju vrlo prokleta pitanja - primijeti Tiu punih ustiju. - Novi grad, nova stranica, novo ime - reče Lizzie napokon s neuvjerljivim smiješkom. - Htjela sam promjenu, pa sam sebi odabrala novo ime. Neke djevojke mijenjaju frizuru, ja mijenjam ime. - Imaš li i novog frajera koji tome pristaje? - upita Jerry. Zanijekala je glavom, spuštena pogleda, a Tiu se glasno zacereka. - Što se dogodilo s ovim gradom, gospodine Tiu? - upita Jerry, nastojeći je nagonski zaštititi. - Jesu li svi frajeri oslijepili, ha? Bogamu, prešao bih kontinente radi nje, a vi? Ma kako se zvala, točno? - Ja idem od Kowloona do Hong Konga, ne dalje! - izjavi Tiu, nadasve ushićen vlastitom duhovitošću. - Ili možda ostanem u Kowloonu i nazovem je, kažem joj da dođe na jedan sat! Lizzie nije dizala glavu, a Jerry je razmišljao kako bi bilo posve zgodno, drugom prilikom kad svi budu imali više vremena, slomiti Tiuovu debelu šiju na nekoliko mjesta. Međutim, na žalost, slamanje Tiuove šije nije za sada bilo na Crawovu popisu. Novac, rekao mu je Craw. U pravom trenutku, otkrij jedan kraj zlatne Žile i to će biti tvoj veliki finale. I zato ju je naveo da priča o Indocharteru. Tko su bili vlasnici kompanije, kako je bilo raditi za njih? Prihvatila je temu tako hitro da se počeo pitati ne uživa li djevojka u toj egzistenciji na oštrici noža više no što je pretpostavljao. - Oh, to je bila fenomenalna avantura, Jerry! Ne bi to nikada mogao zamisliti, kažem ti! - Ponovo je govorila Ricovim multinacionalnim naglaskom. - Avionska kompanija\ Sama je riječ tako besmislena. Hoću reći, nemoj ni na trenutak pomisliti na blistave nove avione i čarobne stjuardese i šampanjac i balkandownload.org BD4Y
kavijar ili bilo što slično. To ie bio rad. Pionirski rad, što me zapravo i privuklo. Mogla sam savršeno dobro živjeti od onoga što mi je tata slao, ih tetka, hoću reći, na sreću sam potpuno nezavisna, ali tko se može oduprijeti izazovu? Počeli smo samo s nekoliko užasno starih DC-3, doslovce skrpanih uzicom i gumom za žvakanje. Čak smo morah kupiti atest za sigurnost. Nitko nam ga nije htio izdati. Nakon toga prevozili smo doslovce sve. Honde, povrće, svinje - ah, momci su jednom ispričali takvu priču o tim jadnim prascima. Odvezali su se, Jerry. Upali u prvi razred, čak i u kabinu, zamisli! - Kao putnici - objasni Tiu punih usta. - Ona vozila prvorazredne svinje, okej, gospodine Wessby? - Koje linije? - upita Jerry kad su se svi oporavili od smijeha. - Vidite li kako me ispituje, gospodine Tiu? Nisam nikada znala da sam tako čarobna! Tako tajnovita! Svuda smo letjeli, Jerry. Bangkok, ponekad Kambodža, Battambang, Pnom Pen, Kampong Cham kad je bio otvoren. Svuda. Užasna mjesta. - A tko su bile vaše mušterije? Trgovci, aviotaksi poslovi - tko su bih redovni klijenti? - Apsolutno svatko do koga smo mogli doći. Svatko tko je mogao platiti. Po mogućnosti unaprijed, naravno. Ostavljajući načas govedinu iz Kobea, Tiu je osjetio nadahnuće da pridonese čavrljanju. - Vaš otac nekakav veliki lord, okej, gospodine Wessby? - Više-manje - odgovori Jerry. - Lordovi prilično bogati momci. Zašto morate biti konjopisa okej? Ne obzirući se uopće na Tiua, Jerry je bacio bombu pa stao čekati što će se dogoditi. - Priča se da ste imah nekakvu vezu s tamošnjom ruskom ambasadom - reče ležerno, obraćajući se neposredno Lizzie. – Podsjeća li te to na nešto, stara moja? Je li bilo kakvih crvenih pod tvojim krevetom, ako smijem pitati? Tiu se posvetio riži, držeći zdjelu pod bradom i neprekidno baratajući štapićima. No ovaj put, što je bilo značajno, Lizzie ga nije ni okrznula pogledom. - Rusi! - ponovi djevojka smeteno. - Zašto bi Rusi uopće dolazili namal Imah su redovne letove Aeroflota, Vientiane i natrag svakog tjedna. Bio se zakleo, tada i kasnije, da djevojka govori istinu. No, pred samom Lizzie glumio je nepotpuno zadovoljstvo. - Ni lokalne fure? - nije popuštao. - Tamo i natrag, kurirska služba ili tome slično? - Nikada. Zar smo mogli? Osim toga, Kinezima su Rusi jednostavno ogavni, balkandownload.org BD4Y
zar ne, gospodine Tiu? - Rusi prilično loši ljudi, gospodine Wessby - potvrdi Tiu. -1 prilično smrde. Kao i ti, pomisli Jerry, iznova osjetivši miris jedne od svojih prvih žena. Jerry se smijao vlastitoj besmislici: - Mene urednici spopadaju kao što druge ljude spopadaju bolovi u želucu - tužio se. - Taj moj urednik je uvjeren da možemo sklepati reportažu o crvenoj vezi. »Ricardovi sovjetski blagajnici«… »Je li Ricardo sletio u Kremlju?« - Blagajnik? - ponovi Lizzie potpuno zbunjena. - Ric nije nikada primio ni pare od Rusa. 0 čemu to oni pričaju? Ponovo Jerry. - Ali Indocharter jest, zar ne?… Ako mojim šefovima nisu podmetnuli pravi pravcati mućak, a čini mi se da jesu, kao i obično. Podizali su novac iz tamošnje ambasade i prebacivali ga u Hong Kong, u američkim dolarima. Tako kaže London, i drži se toga kao pijan plota. - Oni su ludi - reče djevojka uvjereno. - Nisam nikada čula takve gluposti. Jerryju se čak činilo da je djevojci laknulo što je razgovor krenuo tim nevjerojatnim tokom. Ricardo živ - tu je lutala po minskom polju. Ko kao njen ljubavnik - Ko ili Tiu su mogli udijeliti tu tajnu, ne ona. Ali ruski novac - Jerry je bio uvjeren, onoliko koliko se usuđivao biti uvjeren, da ona ništa ne zna i da se ničega s time u vezi ne boji. Predložio joj je da se s njom odveze natrag do Star Heightsa, ali Tiu je stanovao u tom smjeru, rekla je. - Vidimo se opet brzo, gospodine Wessby - obeća Tiu. - Bit će mi drago, stari moj - odgovori Jerry. - Ostanite na konjima, čujete? Po mom mišljenju, tako ćete dobiti više novaca, gospodine Wessby, okej? - Nije bilo prijetnje u njegovu glasu, ni u prijateljskoj gesti kojom je potapšao Jerryjevu nadlakticu. Sudeći po tonu, nije mu bilo ni na kraj pameti da se njegov savjet shvati drukčije nego kao povjerljivu razmjenu mišljenja s prijateljem. A tada, odjednom, svemu je došao kraj. Lizzie je poljubila šefa sale, ali ne i Jerryja. Poslala je Jerryja, ne Tiua, po kaput, kako ne bi ostala s njim nasamu. Jedva ga je pogledala dok se s njim pozdravljala. Kad ste s lijepom ženom, vaša milosti, bio ga je upozorio Craw, kao da ste s poznatim zločincem, a dama, koju se upravo spremate smotati, ubraja se nedvojbeno u tu kategoriju. Dok je tumarao kući mjesečinom obasjanim ulicama, Jerry je - unatoč dugom putu, prosjacimavočima u vežama - podvrgao Crawov dictum pažljivijem razmatranju. Sto se tiče zločinca, nije zaista mogao presuditi: oznaka zločinac činila mu se prilično promjenljivim mjerilom, u balkandownload.org BD4Y
najboljem slučaju, a ni Circus ni njegovi agenti nisu postojali zato da bi zagovarali uskogrudnu koncepciju zakona. Craw mu je pričao da je u nekonjunkturnim razdobljima djevojka za Ricarda prenosila male pakete preko granice. Velika posla! Prepusti to mudracima. Međutim, poznati zločinac, to je drugi par rukava. S poznatim bi se apsolutno složio. Sjetivši se kako je Elizabeth Worthington zurila u Tiua kao iz krletke, činilo mu se da poznaje to lice, taj pogled i tu ovisnost, u ovom ili onom obliku, otkako je živ. U tom je kritičnom trenutku, šuškali su jedanput ili dvaput neki Smileyjevi beznačajni kritičari, George Smiley ipak nekako morao spoznati u kojemu pravcu puše vjetar što se tiče Jerryja, i povući ga s terena. Na kraju krajeva, Smiley je bio Jerryjev neposredni šef i voditelj. Samo je on vodio Jerryjev dosje, brinuo se za njega i davao mu upute. Da je Smiley bio u naponu snage, govorili su, a ne na pola puta do groba, bio bi pročitao alarmne signale između redaka Crawovih izvještaja i na vrijeme povukao Jerryja. Mogli su se isto tako i tužiti da je Smiley drugorazredni gatalac. Činjenice, kako ih je Smiley primio, jesu slijedeće: Ujutro slijedećeg dana nakon što se Jerry ubacivao Lizzie Worth ili Worthington - u Circusovu žargonu ta riječ ne podrazumijeva ništa seksualno - Craw je, pokupivši ga automobilom, više od tri sata ispitivao Jerryja o sinoćnjim događajima, i u svom izvještaju naveo da se Jerry, posve razumljivo, nalazi u stanju »antiklimaktičke potištenosti«. Kao da se bojao, navodio je Craw, da bi Tiu, ili možda čak i Ko, mogao okriviti djevojku zbog »grešnog znanja«, čak je i fizički napasti. Jerry je ne jednom spomenuo kako je Tiu očevidno omalovažavao djevojku - kao i njega i, činilo mu se, sve Evropljane - te ponovio Tiuovu primjedbu o tome kako bi radi nje pošao od Kowloona do Hong Konga i ništa dalje. Craw je uzvratio ističući da ju je Tiu u svakom trenutku mogao ušutkati i da ono što djevojka zna, prema Jerryjevu vlastitom iskazu, ne obuhvaća ni rusku zlatnu žilu, a kamoli brata Nelsona. Ukratko, Jerry je pokazivao standardne postoperativne simptome agenta na terenu. Osjećaj krivnje sparen sa slutnjom, nehotičan pokušaj uspostavljanja srodstva s objektom ispitivanja: sve je to predvidivo kao i plač atletičara nakon velike trke. Kad su slijedeći put - drugoga dana - stupili u vezu - podužim telefonskim razgovorom preko nasumce odabranih telefona, kojom mu je prilikom, da ga obodri, Craw prenio Smileyjeve srdačne osobne čestitke nešto prije no što ih je primio od Circusa - Jerry je, sudeći po svemu, bio u općenito boljem stanju, ah je bio zabrinut zbog svoje kćerke, Cat. Zaboravio je njen rođendan - rekao je da balkandownload.org BD4Y
je to slijedećeg dana - i želio je da joj Čircus odmah pošalje japanski kasetofon i niz kaseta za početak zbirke. U Crawovu telegramu Smileyju navedena su imena kaseta, zahtijeva se da administrativci odmah poduzmu potrebne korake, i traži od postolarske sekcije - drugim riječima, od Circusovih falsifikatora - da napisu popratnu čestitku, Jerryjevim rukopisom, tekst priložen: »Draga Cat. Zamolio sam prijatelja da ovo baci na poštu u Londonu. Pazi na sebe, najdraža, voli te sada i uvijek, tata«. Smiley je dao ovlaštenje za kupnju, te naredio administrativcima da troškove odbiju od Jerryjeve plaće. Osobno je provjerio paket prije no što su ga poslali i odobrio krivotvorenu čestitku. Također je provjerio ono na što su i on i Craw već sumnjali: da nije bio Catin rođendan, ni blizu. Jerry je jednostavno osjetio snažan poriv da nekome pokaže privrženost: što je, također, uobičajeni simptom privremenog terenskog zamora. Smiley je telegrafirao Crawu da se drži Jerryja, ali Jerry je morao učiniti prvi korak, a on se nije javio sve do večeri petog dana, kada je zatražio hitan sastanak s Crawom, koji mu je u roku od jednog sata udovoljio želji. Sastali su se na uobičajenom noćnom sastajalištu za hitne slučajeve, u non-stop kavani uz cestu koja je presijecala New Territories, glumeći slučajni susret starih kolega. Crawovo pismo s oznakom »osobno na ruke isključivo Smileyju« bio je zapravo nastavak telegrama. Kurir Rođaka donio ga je u Circus dva dana nakon epizode koju opisuje, to jest sedmog dana. Pretpostavljajući da će Rođaci uspjeti pročitati pismo unatoč pečatima i drugim smicalicama, Craw ga je nabio neodređenim izjavama, radnim imenima i kriptonimima. U nešifriranom obliku pismo je glasilo ovako: Westerby je bio vrlo ljut. Htio je znati kog vraga Sam Collins radi u Hong Kongu i koja je Collinsova veza sa slučajem Ko. Nisam ga nikada vidio tako uznemirenog. Pitao sam ga zašto drži da je Collins ovdje. Odgovorio je da ga je vidio te iste noći - točnije govoreći u jedanaest i petnaest - kako sjedi u parkiranom automobilu u četvrti Midlevels, na terasi neposredno ispod Star Heightsa, pod uličnom svjetiljkom, i čita novine. S tog mjesta Collins je jasno mogao vidjeti, rekao je Westerby, prozore stana Lizzie Worthington na osmom katu, i Westerby je pretpostavljao da Collins nešto motri. Westerby tvrdi - bio je u to doba bez auta - da je »gotovo prišao Samu i upitao ga koga li vraga smjera«. Saratska disciplina je ipak prevladala, pa je krenuo dalje svojim putem, nizbrdo, drugom stranom ceste. Međutim, Westerby tvrdi da je Collins, čim ga je spazio, upalio automobil i odvezao se što je brže mogao uzbrdo. Westerby ima registarski broj i, naravno, on odgovara. Collins potvrđuje ostatak. U skladu s našim dogovorenim stavom prema ovom nepredviđenom slučaju balkandownload.org BD4Y
(vaša poruka od 15. veljače), dao sam Westerbyju slijedeće odgovore: 1) Ako je to i bio Collins, Circus nema kontrole nad njegovim kretanjem. Collins je napustio Circus u nemilosti, prije propasti, bio je poznat kockar, lutalica, maher itd., a Istok je oduvijek bio njegovo lovište. Rekao sam Westerbyju da je budala ako misli da je Collins još na platnom spisku ili, još gore, da Collins ima bilo kakve veze sa slučajem Ko. 2) Collins je po fizionomiji tip, rekao sam mu: pravilne crte lica, brkovi itd., nalikuje na pola londonskih makroa. Posumnjao sam da bi, s druge strane ulice u jedanaest i petnaest noću, Westerby mogao biti tako uvjeren da je nekoga prepoznao. Westerby je odbrusio da mu je vid A-l i da je Sam držao novine otvorene na stranici s izvještajima s konjskih trka. 3) Osim toga, što je pak on radio, upitao sam ga, lutajući oko Star Heightsa noću u jedanaest i petnaest? Odgovor: vraćao se s tuluma s momcima iz UPI-ja i nadao se da će naći taksi. Na to sam se pretvarao da sam iskočio iz kože, i rekao mu da nitko tko je ikada bio na UPI- jevom tulumu ne bi mogao vidjeti ni slona na pet jardi, a kamoli Sama Collinsa na dvadeset i pet, u automobilu, usred noći. Kraj poruke - i problema, nadam se. Samo se po sebi razumije da je incident ozbiljno zabrinuo Smileyja. Samo su četiri osobe znale za kombinaciju s Collinsom: Smiley, Connie Sachs, Craw i sam Sam. Činjenica da je Jerry naletio na njega samo je još više pridonijela tjeskobnosti situacije koja je ionako bila opterećena nepredvidivim faktorima. Međutim, Craw je bio spretan i vjerovao je da je smirio Jerryja, a Craw je na kraju krajeva bio na licu mjesta. Craw se možda mogao potruditi, iako se sve mogućnosti mogu predvidjeti samo u apsolutno savršenom svijetu, i provjeriti je li te večeri UPI zaista imao nekakvu zabavu u Midlevelsu i - ustanovivši da nije, možda je - ponovo - mogao zatražiti od Jerryja da objasni svoju prisutnost u okolini Star Heightsa, u kojem bi slučaju Jerry vjerojatno napravio kraval i izmislio neku drugu priču koju ne bi mogli provjeriti: da je bio s nekom ženom, na primjer, a Craw neka ne zabada svoj usrani nos u tuđa posla. Što bi samo stvorilo nepotrebnu zlu krv, a situacija bi i dalje ostala potpuno neriješena. Iako je pomisao navodila na iskušenje, bilo bi također nerazumno očekivati od Smileyja, s obzirom na toliko drugih tereta što su mu se svalili na pleća - neprekidno grozničavo traganje za Nelsonom, svakodnevni sastanci s Rođacima, osiguravanje zaštitnice po hodnicima Whitehalla - da izvede iz svega toga zaključak koji bi bio najtješnje povezan s njegovim vlastitim usamljeničkim iskustvom: to jest, da je Jerry, budući da mu te večeri nije bilo ni do sna ni do društva, lutao noću pločnicima sve dok se nije našao ispred zgrade u kojoj je balkandownload.org BD4Y
stanovala Lizzie, te se tamo motao, kao i Smiley na svojim noćnim lutanjima, ne znajući točno što želi, osim možda male vjerojatnosti da će je spaziti. Grozničava struja događaja što je nosila Smileyja bila je presnažna da bi dopuštala takve maštovite apstrakcije. Jer osmog je dana, kad je napokon svanuo, Circus stvarno prešao u ratno stanje: osim toga, a to je oprostiva taština, osamljeni ljudi, gdje god bih, pretpostavljaju da nemaju pandana. balkandownload.org BD4Y
V Osmi Dan edro raspoloženje na petom katu bilo je veliko olakšanje nakon potištenosti ranijih skupova. Medeni mjesec rovača, kako ga je nazvao Guillam, večeras je dostigao vrhunac, prigušeni zvjezdani roj ispunjenja, a to se zbilo točno osam dana, prema kronologiji koju povjesničari poshje nameću svemu, pošto su Jerry i Lizzie i Tiu iscrpno i iskreno razmijenili poglede o temi Tinyja Ricarda i ruske zlatne žile - na veliko uživanje Circusovih planera. Guillam je posebno za tu priliku uspio ubaciti i Molly. Bila su se rastrčala u svim pravcima, ta mračna noćna stvorenja, starim stazama i novim stazama i starim stazama koje su obrasle, pa ih je valjalo iznova otkrivati; a sada su se, iza svojih dvojnih vođa, Connie Sachs alias Majke Rusije i maglovitog di Salisa alias Doca, napokon ugurala, njih dvanaest, u samu prijestolnu dvoranu, ispod Karlina portreta, u poslušnom polukrugu oko svog šefa, boljševici i žute opasnosti, zajedno. Plenum, znači, i povijesni trenutak za ljude nenavikle takvoj dramatičnosti. I Molly, čedno Guillamu uz bok, kose očešljane nadolje da sakrije tragove ugriza na vratu. Di Salis se uglavnom brine za govorni dio. Ostali slojevi smatraju to umjesnim. Na kraju krajeva, Nelson Ko je posvema Docova »beba«: Kinez od glave do pete. Obuzdan od samog početka, bodljaste, mokre kose, barem jednom gotovo mirnih koljena, nogu i revnih prstiju, Doc iznosi slučaj tihim, gotovo omalovažavajućim tonom, pa je neumoljivi klimaks stoga još uzbudljiviji. A klimaks ima čak i ime. Ono glasi Ko Sheng-hsiu, ahas Ko, Nelson, poznat poshje i kao Yao Kai-sheng, pod kojim je imenom pao u nemilost za Kulturne revolucije. - No unutar ovih zidova, gospodo - pišti Doc, koji je nedosljedno svjestan postojanja ženskog spola - zvat ćemo ga i dalje Nelsonom. Rođen je 1928. u siromašnoj proleterskoj sredini u Shant’ouu ili Swatovu - prema službenim izvorima, kaže Doc - da bi se ubrzo zatim našao u Sangaju. Nikakva spomena, ni u službenim ni u neslužbenim publikacijama, misijske škole »Života Gospodnjeg« gospodina Hibberta, već samo tužna bilješka o »egsploataciji, u djetinjstvu, od strane zapadnih imperijalista«, koji su ga balkandownload.org BD4Y
zatrovali vjerom. Kad su Japanci stigh u Šangaj, Nelson se pridružio izbjegličkom egzodusu u Chung- king, sve kako je opisao gospodin Hibbert. Nelson se vrlo rano, ponovo prema službenim podacima, posvetio plodonosnoj revolucionarnoj lektiri i aktivno sudjelovao u radu ilegalnih komunističkih skupina, unatoč ugnjetavanju gnusne Čang Kaj-šekove rulje. Bježeći s izbjeglicama, također je mnogo puta pokušavao prebjeći Mau, ali je bio premlad da bi uspio. Vrativši se u Šangaj uklopio se, već kao student, u vodeće kadrove ilegalnog komunističkog pokreta te je u brodogradilištu Kiangnan i oko njega obavljao posebne zadatke radi suzbijanja pogubnog utjecaja kuomintanških fašističkih elemenata. Na Sveučilištu prometnih znanosti, University of Communications, javno je propagirao osnivanje jedinstvenog fronta studenata i seljaka. Diplomirao je s izuzetno izvrsnim uspjehom 1951… Di Salis zastaje i, oslobodivši se napetosti, naglo diže jednu ruku i grabi kosu na potiljku. - Uobičajeni sladunjavi portret studentskog heroja, šefe, koji je ispred svog vremena - pjevuši Doc. - A Lenjingrad? - pita Smiley, za pisaćim stolom, tu i tamo nešto bilježeći. - Pedeset i treće do šeste. - Da, Connie? Connie je opet u invalidskim kolicima. Okrivljuje ledeni mjesec, kao i onoga gada Karlu. - Imamo brata Bretleva, mili. Bretlev, Ivan Ivanovič, akademik, Lenjingradski brodograđevni fakultet, stari maher za Kinu, rovario je u Šangaju za kineske agente Centra. Veteran revolucije, poshje lovac na talente - đak Karline škole - koji je bacao udicu među inozemne studente ne bi li upecao perspektivne momke i cure. Rovačima na kineskoj strani - žutim opasnostima - ti su podaci novi i uzbudljivi, te izazivaju uzbuđeno škripanje stohca i šuškanje papira sve dok, na Smileyjev mig, de Sahs ne pušta glavu na miru i nastavlja priču. - Pedeset i sedme vratio se u Šangaj gdje mu je povjerena željeznička radionica. Ponovo Smiley: - Ali u Lenjingradu je od pedeset i treće do pedeset i šeste? - Ispravno - kaže di Sahs. - Čini mi se, u tom slučaju, da jedna godina nedostaje. Ovaj put nema ni škripanja stohca ni šuštanja papira. - Prema službenom objašnjenju, išao je na studijsko putovanje po sovjetskim brodogradilištima - kaže di Sahs, glupo se smijuljeći Connie i tajnovito, zavjerenički kriveći vrat. balkandownload.org BD4Y
- Hvala - kaže Smiley i opet nešto zapisuje. - Pedeset sedma -ponavlja. - Je lito bilo prije ih poshje kinesko-sovjetskograskola, Doc? - Prije. Raskol je ozbiljno počeo pedeset i devete. Smileyja zanima spominje li se igdje Nelsonov brat Drake: ili se Drakea možda odriču u Nelsonovoj Kini kao što se Nelsona odriču u Drakeovoj? - Drake se spominje, ah ne imenom, u jednoj od prvih službenih biografija. Kasnije biografije navode da mu je jedan brat poginuo kad su komunisti četrdeset devete preuzeli vlast. Smiley dobacuje šalu, što inače rijetko čini, popraćenu budalastim smijehom olakšanja. - Ovaj slučaj vrvi od ljudi koji se pretvaraju da su mrtvi - tuži se on. - Moram reći da ću zaista odahnuti kad negdje pronađem stvarnu lešinu. - Samo nekoliko sati kasnije sjećanje na tu dosjetku pobuđivalo je jezu. - Imamo također bilješku da je Nelson u Lenjingradu bio uzoran student - nastavlja di Sahs. - Barem u ruskim očima. Vratili su ga s najboljim preporukama. Iz svoje željezne stolice Connie sebi ponovo dopušta upadicu. Povela je za sobom Trota, svog zapuštenog smeđeg mješanca. Leži joj izobličen na širokom krilu, smrdeći i povremeno uzdišući, ali ni Guillam, koji mrzi pse, nema hrabrosti da ga otjera. - Pa naravno, mili, kako i ne bi? - uzvikuje ona. - Rusi su kovah u zvijezde Nelsonovu nadarenost, naravno da jesu, naročito ako ga je brat Ivan Ivanovič Bretlev zgrabio na sveučilištu, a Karlini ga mili momci otpremili u njegovu školu i tako dalje! Bistroj maloj krtici kakav je Nelson treba dati pristojnu polaznu točku u životu kad se vrati u Kinu! Iako mu to poshje nije posebno koristilo, zar ne, Doc? Ne kad gaje vehka odvratna kulturna revolucija zgrabila za šiju! Širokogrudno divljenje sovjetskim imperijalističkim kukavičkim psima nije tada bilo nešto čime bi se čovjek okitio, zar ne? Malo je pojedinosti na raspolaganju o Nelsonovu padu, objavljuje Doc, govoreći glasnije kao odgovor na Conninu provalu. - Valja pretpostaviti daje bio žestok, a kao što je Connie istakla, oni koji su najviše uživah rusku naklonost, najviše su i stradah. - Baca pogled na papir što ga je naherio ispred umrljana hca. - Neću vam navoditi sve njegove položaje u vrijeme kad je pao u nemilost, šefe, jer ih je ionako izgubio. Međutim, nema sumnje daje zaista upravljao većinom brodograđevnih djelatnosti u Kiangnanu, a prema tome i velikim dijelom izgradnje kineske ratne flote. - Shvaćam - kaže Smiley tiho. Bilježeći, skuplja usta kao da nešto ne odobrava, i visoko podiže obrve. - Svojim položajem u Kiangnanu osigurao je sebi i cijeh niz mjesta u balkandownload.org BD4Y
vojnopomorskim planskim komisijama, te na području komunikacija i strateške politike. Već šezdeset i treće njegovo se ime redovno javlja u pekinškim izvještajima Rođaka. - Vrlo dobro, Karla - javlja se tiho Guillam sa svog mjesta uz Smileyja, a Smiley, i dalje pišući, potvrđuje to mišljenje jednim »da«. - Jedini, dragi moj Peter! - viče Connie koja se odjednom ne može svladati. - Jedini od svih tih gadova koji je naslutio što će se dogoditi! Glas u pustinji, zar ne, Trot? »Pazite na žutu opasnost«, govorio im je. »Jednog će se dana okrenuti i ugristi ruku koja ih hrani, vidjet ćete. A vaši će topovi svi biti upereni u pogrešnom smjeru. Sjetit ćete se mojih riječi«. Rekao im je - ponavlja, navlačeći od uzbuđenja Trotovo uho. - Napisao sve to u dokumentu, »Opasnost od zastranjivanja novog socijalističkog partnera«. Dostavio ga svakom sitnom gadu u kolegiju moskovskog Centra. Sastavio ga je, svaku riječ, u svojoj pametnoj glavici dok je neko vrijeme čučao u Sibira za strica Staljina, vrag ga odnio. »Danas špijuniraj svoje prijatelje, jer sutra će sigurno postati tvoji neprijatelji«, govorio im je. Najstariji dictum u našem zanatu, Karlin omiljeni dictum. Kad su mu vratili položaj, praktički ga je prikucao na vrata na Trgu Dzierzynskog. Nitko se nije ni obazirao. Ni ovoliko. Sjeme je palo na jalovo tlo, dragi moj. Nakon pet godina pokazalo se da je imao pravo, a Kolegij mu nije na tome ni zahvalio, to vam mogu reći! Ne sviđa im se, glupanima, što je prečesto imao pravo, zar ne, Trot! Ti znaš, zar ne, mili, ti znaš o čemu priča ova stara budala! - Pri čemu diže psa nekoliko palaca uvis, ugrabivši ga za prednje šape, pa ga spušta da ponovo pljesne na krilo. Connie ne može izdržati đa stari Doc stalno bude u središtu pažnje, slažu se svi potajno. Ona shvaća daje to logično, ah žena u njoj ne može podnijeti stvarnost. - Vrlo dobro, zahvatila ga je čistka, Doc - javlja se mirno Smiley, uspostavljajući mir. - Vratimo se na šezdeset i sedmu, možemo li? -I ponovo naslanja bradu na ruku. U polumraku, Karlin portret ukočeno zuri u njih dok di Sahs iznova preuzima riječ. - Pa, može se pretpostaviti uobičajena sumorna priča, šefe - pjevuši Doc. - Magareća kapa, nedvojbeno. Pljuju po njemu na ulici. Tuku i premlaćuju ženu i djecu. Logori za preodgajanje, radni odgoj »u razmjeru koji je primjeren zločinu«. Tjeraju ga da preispita vrline sela. Prema jednom izvještaju, poslali su ga u seljačku komunu da se iskuša. A kad je dopuzao natrag u Šangaj, morao je zacijelo početi iznova, odozdo, zabijati klinove u željezničke pragove i tome slično. Što se Rusa tiče - ako o tome govorimo - žuri da ga Connie opet ne balkandownload.org BD4Y
prekine - on je bio fjasko. Bez pristupa povjerljivim podacima, bez utjecaja, bez prijatelja. - Prije tri godine počeo je ponovo dobivati odgovorna mjesta. Na kraju krajeva, on ima ono što je Pekingu najviše potrebno: pamet, tehničko znanje, iskustvo. No službena rehabilitacija uslijedila je tek početkom sedamdeset i treće. Dok di Sahs opisuje stupnjeve Nelsonova obrednog vraćanja na dužnost, Smiley tiho privlači sebi dosje i traži neke druge datume koji su mu, iz još neobjašnjenih razloga, odjednom postali akutno važni. - Isplate Drakeu započinju sredinom sedamdeset druge - mrmlja Smiley. - Sredinom sedamdeset treće svote su se naglo povećale. - Kao i dostupnost podataka Nelsonu, mih - šapće Connie za njim, nalik na šaptača iza pozornice. - Što više zna, više kaže, a što više kaže, više dobije. Karla plaća samo ono pravo, a i tada mu se svaki put para srce. Sedamdeset i treće, kaže di Sahs, pošto je sve propisno priznao, Nelsona su prigrlili u Šangajski općinski revolucionarni komitet i imenovah ga odgovornim licem u jednoj vojno-pomorskoj jedinici Narodne oslobodilačke vojske. Šest mjeseci kasnije… - Datum? - prekida ga Smiley. - Srpanj sedamdeset treće. - A kad je Nelson službeno rehabilitiran? - Proces je započeo u siječnju sedamdeset treće. - Hvala. Šest mjeseci kasnije, nastavlja di Salis, Nelson se javlja u nepoznatom svojstvu u Centralnom komitetu Kineske komunističke partije. - Ti vraga - dašće tiho Guillam, a Molly Meakin mu potajno stišće ruku. - A prema jednom izvještaju Rođaka - kaže di Sahs - bez datuma, kao i obično, ah dobro provjerenom, Nelson je neslužbeni savjetnik Komiteta za vojnu opremu i borbenu tehniku Ministarstva obrane. Umjesto da poprati to otkriće uobičajenim repertoarom poznatih osebujnih pokreta, di Sahs ponovo uspijeva ostati miran kao stijena, čime postiže značajan efekt. - U smilu kvalifikacija, šefe - nastavlja di Sahs mimo - s operativnog stanovišta, mi u kineskom dijelu vaše kuće držimo da je to jedan od ključnih položaja u cijeloj kineskoj vladi. Kad bismo mogli sebi odabrati mjesto za agenta u Kini, bio bi to vrlo vjerojatno Nelsonov položaj. - Razlozi? - raspituje se Smiley, i dalje naizmjence posvećujući pažnju bilježenju i otvorenoj mapi pred sobom. balkandownload.org BD4Y
- Kineska ratna mornarica još je u kamenom dobu. Službeno smo zainteresirani za tehničke obavještajne podatke o Kini, naravno, ah naši stvarni prioriteti, a nedvojbeno i prioriteti Moskve, strateške su i političke naravi. Izvan toga, Nelson bi nam mogao dati podatke o ukupnom kapacitetu svih kineskih brodogradihšta. Ponovo izvan toga, mogao bi nam odati kineski podmornički potencijal, od kojega se Rođaci već godinama tresu. A i mi, mogao bih dodati, tu i tamo. - Zamislite kako li se tek Moskva osjeća - mrmlja neki stari rovač ne pazeći na red. - Kinezi navodno rade na vlastitoj verziji ruske podmornice tipa G-2 - objašnjava di Sahs. - Nitko ne zna o njoj naročito mnogo. Je li to njihov projekt? Imaju li dvije ili četiri cijevi? Jesu li naoružane projektilima »brodzrak« ili »brod-brod«? Koliki im je budžet namijenjen? Priča se o klasi »Han«. Načuh smo da su položili kobilicu za jednu podmornicu tog tipa sedamdeset prve. Podatak nije nikada potvrđen. Priča se da su šezdeset i četvrte u Dairenu izgradili podmornicu klase G naoružanu balističkim projektilima, ah nitko je još nije službeno vidio. I tako dalje i tako dalje - kaže di Sahs, omalovažavajućim tonom jer, kao i većina ljudi u Circusu, osjeća ukorijenjenu antipatiju prema vojnim pitanjima i radije se usredotočuje na suptilnije ciljeve. - Rođaci bi platili imetak za konkretne pojedinosti o tim pitanjima. U nekoliko godina Langley može utrošiti stotine milijuna dolara na istraživanje, prelete, satelite, prisluškivačke uređaje i bog zna što još - i ne dobiti odgovor koji bi bio upola toliko dobar koliko jedna fotografija. Prema tome, kad bi Nelson… - ostavlja rečenicu da visi u zraku, što je nekako mnogo efektnije nego završena misao. »Vrlo dobro, Doc«, šapće Connie, ali neko vrijeme nitko se drugi ne javlja. Zadržava ih Smileyjevo bilježenje i njegovo neprekidno ispitivanje mape. - Dobar kao Haydon - mrmlja Guillam. - Bolji. Kina je posljednja bijela mrlja na karti. Najtvrđi orah u ovom zanatu. Smiley se naslanja, čini se da je dovršio proračune. - Ricardo je pošao na put nekoliko mjeseci nakon Nelsonove službene rehabilitacije - kaže Smiley. Nitko ne smatra uputnim da to ospori. - Tiu putuje u Šangaj a šest tjedana nakon toga Ricardo… Daleko iz pozadine Guillam čuje oštro zvijanje »Rođačkog« telefona, koji je centrala za tu priliku prespojila u njegovu sobu; poshje je najupornije tvrdio da mu se u tom trenutku - iako nitko ne zna je li doista bilo tako, ili mu se samo poshje činilo kad se svega prisjećao - kao čarolijom iz podsvjesna sjećanja balkandownload.org BD4Y
ukazao antipatični lik Šama Collinsa, poput duha iz svjetiljke, i da se ponovo pitao kako je uopće mogao tako nepromišljeno dopustiti Collinsu da preda ono bitno pismo Martellu. - Nelson igra na još jednu kartu, šefe - nastavlja di Salis, baš kad svi pretpostavljaju da je završio. - Nerado to spominjem jer ne znam koliko je podatak pouzdan, ah s obzirom na okolnosti, ne usuđujem ga se potpuno prešutjeti. Riječ je o izvještaju što smo ga zamjenom dobili od Zapadnih Nijemaca prije nekoliko tjedana. Prema njihovim izvorima, Nelson je nedavno postao članom tijela koje smo u nedostatku informacija nazvali »Pekinškom čajanom«, tijela u zametku koje je, smatramo, osnovano radi koordiniranja kineskih obavještajnih aktivnosti. Upao je najprije kao savjetnik za elektronsko osmatranje, a zatim je kooptiran kao punopravni član. Kohko smo mogli dokučiti, ono funkcionira otprilike poput naše Koordinacione grupe. Međutim, moram naglasiti daje ovo samo nagađanje nasumce. Ne znamo ama baš ništa o kineskim službama, kao ni Rođaci. Iznimno bez riječi, Smiley zuri u di Salisa, otvara usta, zatvara ih, pa skida naočale i briše ih. - A Nelsonova pobudal - pita, i dalje nesvjestan zvijanja Rođačkog telefona. - Nagađanje nasumce, Doc? Kako vi gledate na to? Di Sahs karikirano sliježe ramenima, pa mu se masna kosa propinje poput otirača od resa. - Ah, tko to zna? - kaže razdražljivo. - Tko danas vjeruje u pobude? Nelson je mogao posve prirodno reagirati na njihovo vrbovanje u Lenjingradu, uz uvjet, naravno, da su mu to ponudili na pravi način. Nema u tome ničeg nelojalnog. Ne barem kad je riječ o doktrini. Rusija je veliki stariji brat Kine. Nelsonu je samo valjalo reći da je odabran u posebnu avangardu koja čuva revoluciju. Ne vidim u tome nikakvog vehkog umijeća. Izvana, zeleni telefon zvoni i zvoni, što je značajno. Martello obično nije tako uporan. Samo je Guillamu i Smileyju dopušteno da se javljaju. Ali Smiley ga ne čuje, a Guillamu nije ni nakraj pameti da se makne dok di Salis improvizirano razglaba razloge koji su mogli navesti Nelsona da postane Karlina krtica. - Kad je počela Kulturna revolucija, mnogi ljudi na položaju poput Nelsonova vjerovali su da je Mao poludio - objašnjava di Salis, i dalje nevoljko teoretizirajući. - Smatrali su to čak i neki njegovi generali. Poniženja što ih je pretrpio prisilila su Nelsona da se izvana pokori, ali iznutra je možda ostao ogorčen - tko zna? - osvetnički raspoložen. - Isplate alimentacije Drakeu počele su tek kad je Nelson rehabilitiran - blago prigovara Smiley. - Sto u tom slučaju možemo pretpostaviti, Doc? balkandownload.org BD4Y
Connie je ponovo dosta svega, i ponovo se ne može suzdržati. - Ah, George, kako možeš biti tako naivan? Ti možeš pronaći vezu, dragi, naravno da možeš! Ti jadni Kinezi ne mogu sebi dopustiti luksuz da objese vrhunskog tehničkog stručnjaka u ormar i ne koriste se njime! Karla je shvatio kamo sve smjera, zar ne, Doc? Otkrio je odakle vjetar puše i prilagodio mu se. Držao je jadnog malog Nelsona u rezervi, i čim je iznova izašao iz pustinje, spopali su ga Karlini agenti: »To smo mi, sjećaš li se? Tvoji prijatelji! Mi te nismo razočarah! Mi ne pljujemo po tebi na uhci! Vratimo se na posao!« I ti bi to izveo na isti način, dobro znaš da bi! - A novac? - pita Smiley. - Pola milijuna? - Malo milom malo silom! Ucjena se podrazumijeva, nagrade su goleme. Kako se god okrene, Nelson je upecan. No di Salisova je riječ, unatoč Conninoj bujici, ipak posljednja: - On je Kinez. Praktičar, Drakeov brat. Ne može pobjeći iz Kine… - Još ne - kaže tiho Smiley ponovo letimice gledajući mapu. - …i dobro znade svoju tržišnu vrijednost za rusku službu. »Ne možeš jesti politiku, ne možeš spavati s njom«, rado je govorio Drake, pa zašto onda ne bi na njoj zaradio novaca… - Za dan kad bude mogao otići iz Kine i trošiti ga - zaključuje Smiley i - dok Guillam na vršcima prstiju izlazi iz sobe - zatvara mapu i uzima papir s bilješkama. - Drake ga je jedanput pokušao izvući i nije uspio, pa je Nelson uzeo ruski novac sve do… sve do čega? Sve dok Drake ne bude možda imao više sreće. Uporno režanje zelenog telefona iz pozadine napokon je umuklo. - Nelson je Karlina krtica - primjećuje Smiley napokon, ponovo gotovo onaj stari. - Sjedi na neprocjenjivom ćupu punom obavještajnih podataka o Kini. Već bi nam i to dobro došlo. Postupa prema Karlinim nalozima. Sami nalozi su za nas više nego dragocjeni. Oni bi nam točno pokazali kohko Rusi poznaju svoje kineske prijatelje, čak i kakve namjere imaju prema njima. Obrnutih azimuta napretek. Da, Peter? U saopćavanju tragičnih vijesti nema nikakva prijelaza. U jednom trenutku određena koncepcija vrijedi: u slijedećem ostaju od nje samo komadići, a svijet se neopozivo izmijenio za one koji su pogođeni. Ipak, da ublaži udarac, Guillam je upotrijebio službeni Circusov formular i pisanu riječ. Napisao je poruku na Circusovom formularu za telegrafske poruke, nadajući se da će pogled na njega unaprijed upozoriti Smileyja. Prišavši tiho pisaćem stolu s formularom u ruci, položio ga je na staklenu ploču i pričekao. - Charlie Marshall, drugi pilot, usput - upita Smiley skup, još uvijek ništa balkandownload.org BD4Y
ne zamjećujući. - Jesu li ga Rođaci već pronašli, Molly? - Njegova povijest slična je Ricardovoj - odgovori Molly Meakin i čudno pogleda Guillama. Još je stajao uz Smileyja, odjednom siv i sredovječan i bolestan. - Kao i Ricardo, letio je za Rođake u laoskom ratu, gospodine Smiley. Zajedno su pohađah tajnu zrakoplovnu školu što je Langley vodi u Oklahomi. Riješili su ga se kad je završio rat u Laosu i nisu htjeli više imati posla s njim. Odjel za droge kaže da je švercao opijum, no to kažu za sve Rođačke pilote. - Mishm da bi morao ovo pročitati - reče Guillam i energično pokaže poruku. - Marshall mora biti Westerbyjev shjedeći korak. Moramo održavati pritisak - reče Smiley. Podigavši napokon formula^ Smiley ga pažljivo prebaci lijevo od sebe, gdje je svjetlo bilo najjače. Čitao je podignutih obrva i spuštenih kapaka. Kao i uvijek, pročitao je poruku dva puta. Izraz hca mu se nije izmijenio, ah oni koji su mu bih najbliže rekoše poshje da mu se lice posve ukočilo. - Hvala, Peter - reče mirno i spusti papir. - Hvala i svima vama. Connie i Doc, možete li još malo ostati? Nadam se da ćete se svi dobro naspavati. Mlađi veseljaci pozdravili su tu nadu radosnim smijehom, jer ponoć je već odavna bila prošla. Djevojka s gornjeg kata je spavala, zgodna smeđa lutka ispružena uz Jerryjevu nogu, obla i neokaljana pri narančastom noćnom svjetlu hongkonškog neba natopljenog kišom. Hrkala je na sav glas, a Jerry je buljio kroz prozor i razmišljao o Lizzie Worthington. Razmišljao je o dvojnim tragovima pandži na njenoj bradi i ponovo se pitao čije li su djelo. Razmišljao je o Timu, zamišljajući ga kao njena tamničara, i u sebi ponavljao riječ konjopisac sve dok mu zaista nije počela ići na živce. Pitao se koliko će još morati čekati i da li će mu se na kraju ukazati prilika da okuša sreću s njom; više nije ni tražio, samo priliku. Djevojka se pomakla, ah samo da počeše stražnjicu. Iz susjednog stana čuo je obredno lupkanje: kao i obično, igrači mahjonga prah su pločice prije no što će ih pomiješati. Djevojka isprva nije naročito oduševljeno reagirala na Jerryjevo udvaranje - na bujicu strastvenih pisama što joj ih je nekoliko dana gurao u poštanski sandučić u svako doba dana i noći, ah račun za plin je morala platiti. Službeno, bila je vlasništvo nekakvog trgovca, ah u posljednje vrijeme njegovi su se posjeti prorijedili pa posve prestali, tako da nije sebi mogla priuštiti ni gatalicu ni mahjong, kao ni elegantne haljine što će ih obući, kako je maštala, onoga dana kad uspije dobiti ulogu u »kung fu« filmovima. I zato je podlegla, ah uz jasan balkandownload.org BD4Y
financijski aranžman. Najviše se bojala da će se pročuti kako se druži s odvratnim kwailom, pa je stoga odjenula cijelu »opremu« za šetnju iako je morala sići samo jedan kat: smeđu kišnu kabanicu s mjedenim kopčama na epoletama, plastične žute čizme i plastični kišobran s crvenim ružama. Ta je oprema sad ležala porazbacana na parketu nalik na oklope nakon bitke, a ona je spavala isto tako herojskom iscrpljenošću. Zato je, kad je telefon zazvonio, reagirala samo pospanom kantonskom psovkom. Dižući slušalicu Jerry se zanio idiotskom nadom da bi to mogla biti Lizzie, ah nada se nije ispunila. - Diži guzicu i dođi što prije, pa će te Stubbsie ljubiti - obećavao je Luke. - Kreći. Pravim ti uslugu kakvu ti nitko nije napravio u životu. - Kamo da dođem? - upita Jerry. - U prizemlje, majmune. Odvaljao je djevojku sa sebe, ali se ni tada nije probudila. Ceste su se ljeskale od neočekivane kiše, a mjesec je bio okružen debelom aureolom. Luke je vozio kao da su u džipu, najvećom brzinom lupajući mjenjačem kao čekićem na zavojima. Automobil je bio ispunjen parama viskija. - 0 čemu je riječ, bogamu? - upita Jerry. - Što se događa? - Fenomenalno meso. A sad budi kuš. - Ne treba mi meso. Opskrbljen sam. - Ovo će ti trebati. 0 da, čovječe, i te kako. Vozili su prema tunelu ispod luke. Iz bočne ulice isteturalo je stado biciklista bez svjetla, i Luke se morao popeti na razdjelni pojas da ih izbjegne. - Pazi na golemo gradilište - reče Luke. Pretekao ih je policijski auto, bljeskajući svim svjethma. Misleći da će ga zaustaviti, Luke otvori prozor. - Mi smo novinari, idioti jedni - derao se. - Mi smo zvijezde, jeste li čuli? Kad ih je auto napokon pretekao, letimice su u njemu ugledah kineskog vodnika i njegova vozača, a straga se smjestio dostojanstven Evropljanin nalik na suca. Ispred njih, desno od kolnika, pojavilo se obećano gradilište, kavez žutih nosača i skela od bambusa koje su vrvjele od oznojenih kulija. Nad njima su poput bičeva visile dizalice, blistajući od vlage. Reflektori su bih postavljeni na tlu i uzalud rasipah svjetlo u sumaghcu. - Pazi na nisku zgradu, ovdje blizu - naredi Luke i uspori na stotku. - Bijelu. Pazi na bijelu zgradu. Luke mu je pokaže: jednokatnica, s koje je otpadala žbuka, ni stara ni nova, kraj ulaza štand od bambusa visok dvadeset stopa, i bolnička kola. Bila su otvorena i u njima su ljenčarila tri vozača, pušeći, promatrajući policajce koji balkandownload.org BD4Y
su se komešali po dvorištu ispred zgrade kao da guše nered. - Daje nam sat pred ostalom ruljom. - Tko? - Rocker. Eto tko. A koga si mislio? - Zašto? Kiša je padala bez prestanka. - Valjda zato što me zviznuo. Ljubi me. Ljubi i tebe. Rekao mi je posebno da tebe dovedem. - Zašto? - Zašto? Zašto? Zašto? - ponovi bijesno Luke. - Samo požuri! Štand je bio nerazmjerno visok, viši od zida. Pod njim su se sklonila dva narančasto odjevena svećenika i lupala u činele. Treći je držao kišobran. Do njih nekoliko klupa s cvijećem, uglavnom nevenima, i nekoliko mrtvačkih kola; odnekud, izvan vidokruga, dopirali su zvuci neužurbana vraćanja. Ulazno predvorje zaudaralo je formaldehidom kao močvara u džungli. - Posebni izaslanik Big Mooa - reče Luke. - Štampa - reče Jerry. Policajci im samo kimnuše da uđu i ne gledajući njihove posjetnice. - Gdje je viši inspektor? - upita Luke. Zadah formaldehida bio je užasan. Mladi vodnik ih je poveo kroz staklena vrata u prostoriju gdje su flegmatično stajali starci i starice, možda njih tridesetak, većinom u piđžama-odijelima, kao da čekaju vlak što kasni, pod neonskim svjetlima koja nisu bacala nikakvu sjenu i električnim ventilatorom. Jedan se starac zakašljao i pljunuo na pod popločen zelenim pločicama. Samo je žbuka plakala. Ugledavši goleme kmile, zabuljiše se u njih, uljudno zapanjeni. Ured patologa bio je žut. Žuti zidovi, žute, zatvorene žaluzine. Uređaj za klimatizaciju koji nije radio. Iste zelene pločice, koje se lako peru. - Divnog li mirisa - primijeti Luke. - Kao kod kuće - složi se Jerry. Jerry je poželio bitku. U bitkama je bilo lakše. Vodnik im je rekao da pričekaju i pošao naprijed. Čuli su škripanje kolica, tihe glasove, tup zvuk zatvaranja pretinca za smrzavanje, tiho šištanje gumenih potplata. Uz telefon je stajao jedan svezak Grayove anatomije. Jerry stane okretati stranice, žureći u ilustracije. Luke se smjestio na rub stolice. Asistent u kratkim gumenim čizmama i kombinezonu donio im je čaj. Bijele šalice, zeleni rubovi i monogram Hong Konga s krunom. - Možete li, molim vas, reći vodniku da požuri? - reče Luke. - Ovdje će se začas skupiti cijeli prokleti grad. balkandownload.org BD4Y
- Zašto nas? - upita ponovo Jerry. Luke izlije malo čaja na podne pločice i, dok je čaj nestajao u izljevu, dotoči u šalicu viskija iz pljoske. Vodnik se vratio i hitro im mahnuo vitkom rukom. Pošli su za njim, natrag kroz čekaonicu. Ovdje nije bilo vrata, samo hodnik, pa skretanje kao u javnom zahodu, i stigli su. Jerry je najprije zapazio kolica s kojih je posvuda bio zguljen lak. Nema ništa starije ni derutnije od istrošene bolničke opreme, pomisli. Zidovi su bih prekriveni zelenom phjesni, sa stropova su visili zeleni stalaktiti, a izobličena pljuvačnica bila je prepuna upotrebljenih papirnih rupčića. Brišu nos, sjetio se, prije no što skinu plahtu da ti pokažu. U znak pažnje, da se ne zaprepastiš. Oči su mu suzile od formaldehida. Nedaleko od prozora sjedio je patolog, Kinez, i nešto bilježio u blok. Uokolo su se vrzmala dva pomoćnika i još nekoliko policajaca. Prostorijom kao da je vladao opći duh isprike. Jerryju nije bilo jasno zašto. Rocker se nije obazirao na njih. Stajao je u kutu i nešto mrmljao dostojanstvenom gospodinu sa stražnjeg sjedala policijskog automobila, no kut nije bio daleko, i Jerry je čuo »ljaga na našem ugledu«, izgovoreno dva puta gnjevnim, nervoznim tonom. Tijelo je bilo prekriveno bijelom plahtom na kojoj se nazirao plavi križ podjednako dugih krakova. Kako bi je mogli upotrijebiti s obje strane, pomisli Jerry. Bila su to jedina kolica u prostoriji. I jedina plahta. Ostatak izložbe bio je u dva velika hladnjaka za duboko smrzavanje prostrana poput mesnice, drvenih vrata visine čovjeka. Luke je gubio živce od nestrpljenja. - Zaboga, Rockeru! - poviče prema kutu. - Kad ćete nam već jednom reći o čemu je riječ? Čeka nas posao. Nitko se nije obazirao na njega. Sit čekanja, Luke potegne plahtu. Jerry baci i otkrene pogled. Susjedna prostorija bila je namijenjena obdukciji i mogao je čuti zvuk piljenja nalik na pseće režanje. Nije čudo što se svi drže kao da se moraju ispričati, pomish glupo Jerry. Dovesti ravnooku lešinu u ovakvo mjesto. - Isuse Kriste\ - govorio je Luke. - Za Krista Boga! Tko ga je tako sredio? Na što tebi nahkuju ti znakovi? To je maslo Trijada. Isuse. Zamagljeni prozor gledao je na dvorište. Jerry je vidio bambuse kako lelujaju na kiši i neodređenu sjenu bolničkih kola što su isporučivala još jednu mušteriju, ah je sumnjao da bilo koja mušterija ovako izgleda. Pojavio se policijski fotograf i bljeskao foto-aparatom. Na zidu je visio telefon, i Rocker je nešto govorio u slušalicu. Još uvijek nije pogledao ni Lukea, a ni Jerryja. - Neka ga odvezu odavde - reče dostojanstveni gospodin. - Kad god hoćete - odgovori Rocker. Vratio se telefonu. - U starom gradu, balkandownload.org BD4Y
sir… da, sir… u jednoj uličici, sir. Gol. Mnogo alkohola… Sudski patolog ga je odmah prepoznao, sir. Da, sir, predstavnik banke je već ovdje, sir. - Spustio je slušahcu. - Da sir, ne sir, pun kufer sir - progunđa i stane ponovo nazivati. Luke je nešto bilježio. - Isuse - neprekidno je zaprepašteno ponavljao. - Isuse. Mora da su ga tjednima ubijali. Mjesecima. U stvari, ubili su ga dva puta, zaključi Jerry. Jednom da ga natjeraju da progovori, i jednom da mu zapuše usta. Tragovi prvog ubijanja bili su posvuda po njegovu tijelu, u velikim i malim mrljama, kao što vatra napada sag, izjede rupe, pa odjednom odustaje. A zatim ono oko njegova vrata, posve drukčije, brža smrt. To su uradili na kraju kad ga više nisu htjeli. Luke se obrati patologu. - Možete U ga okrenuti? Hoćete li ga, molim vas, okrenuti, siri Viši inspektor spusti slušalicu. - No, da čujemo priču - obrati mu se bez okolišanja Jerrv. - Tko je on? - Zove se Frost - reče Rocker, uzvraćajući oštrim pogledom, spuštenih kapaka. - Viši funkcionar banke »South Asian and China«. Odjel za povjerljive pologe. - Tko ga je ubio? - upita Jerry. - Aha, čije je to djelo? To je ono glavno - reče Luke marljivo pišući. - Miševi - odgovori Rocker. - U Hong Kongu nema Trijada, nema komunista i nema kuomintangovaca. Točno, Rockeru? - I nema kurvi - progunđa Rocker. Dostojanstveni gospođin uštedio je Rockeru daljnje odgovore. - Opak primjer grabežnog ubojstva - izjavi on preko policajčeva ramena. - Prljavo, opako ubojstvo koje primjerno svjedoči o potrebi javne budnosti u svako doba. Bio je odan službenik banke. - To nije ubojstvo - reče Luke gledajući ponovo Frosta. - To je cijela predstava. - Imao je svakako vraški čudne prijatelje - reče Rocker, žureći i dalje utoiyja. - Što bi to trebalo da znači? - reče Jerry. - Što se zasada zna? - upita Luke. - Uživao je u noćnom životu do ponoći. Slavio u društvu dvojice Kineza. Jedan kupleraj za drugim. Trag mu se zatim gubi. Do večeras. - Banka nudi nagradu od pedeset tisuća dolara - reče dostojanstveni muškarac. balkandownload.org BD4Y
- Hongkonških ili američkih? - zanimao se Luke, pišući. - Hongkonških - odgovori zajedljivo dostojanstveni. - A vi momci, samo polako - upozori ih Rocker. - Ima bolesnu ženu u bolnici Stanley, i djecu… - A u pitanju je i dobar glas banke - doda dostojanstveni. - To će nam biti prva briga - reče Luke. Otišli su pola sata kasnije, još uvijek u prednosti ispred ostalih. - Hvala - reče Luke višem inspektora. - Nema na čemu - odgovori Rocker. Jerry zamijeti da mu spušteni kapak suzi kad je umoran. Stresli smo drvo, razmišljao je Jerry dok su se vozili. I te kako smo ga stresli. Sjedili su u istom položaju, Smiley za pisaćim stolom, Connie u invalidskim kolicima, di Salis žureći u trome spirale dima što su se dizale iz lule. Guillam je stajao pokraj Smileyja i u ušima mu je još odjekivala škripa Martellova glasa. Smiley je čistio naočale krajem kravate, laganim kružnim pokretima palca. Prvi je progovorio di Salis, jezuit. Možda je on imao najviše toga za poreći. - Ništa nas logički ne povezuje s tim incidentom. Frost je bio razvratnik. Uzdržavao je Kineskinje. Bio je očigledno pokvaren. Primio je naše mito bez skanjivanja. Sam Bog zna kakvo li je mito primio prije toga. Neću da mi se to natovari na leđa. - Ah, gluposti - promrmlja Connie. Sjedila je bezizražajna lica, a pas joj je spavao na krilu. Položila je artritične ruke na njegova smeđa leđa da se ugrije. U pozadini je tamnoputi Fawn točio čaj. Smiley se obraćao formularu. Nitko mu nije jasno vidio lice otkako je prvi put pognuo glavu da pročita poruku. - Connie, malo matematike - reče. - Da, mili. - Tko izvan ova četiri zida zna da smo pritisnuli Frosta? - Craw. Westerby. Crawov policajac. A ako imaju imalo soli u glavi, i Rođaci su već pogodili o čemu je riječ. - Lacon ne zna, Whitehall ne zna. - Ni Karla, mili - izjavi Connie i oštro pogleda tmurni portret. - Ne. Karla ne zna. Uvjeren sam. - Osjetili su u njegovu glasu intenzitet sukoba dok je voljom razuma obuzdavao osjećaje. - To bi za Karlu bila zaista izuzetno pretjerana reakcija. Ako mu netko provali bankovni račun, valja samo otvoriti drugi račun negdje drugdje. Ovo mu ne treba. - Vršcima prstiju pomaknuo je formular točno jedan palac prema van. - Operacija se odvijala po balkandownload.org BD4Y
planu. Reakcija je jednostavno… -Ponovo je započeo. - Ovakvu reakciju nismo očekivali. U operativnom smislu, ništa nije pošlo naopako. Operativno smo napredovali. - Izmamili smo ih, mili - reče energično Connie. Di Salis se sav raspalio. - Tražim da ne govorite kao da smo svi ovdje sukrivci. Nema dokazane veze, i držim da bi vaše navođenje na takav zaključak bilo nepravično. Smileyjev odgovor bio je hladan. - Držim da bi svaki drugi zaključak bio nepravičan. Ja sam naredio da se poduzme taj korak. Ne želim zatvoriti oči pred činjenicama samo zato što su ružne. Prebacite odgovornost na moja ramena. Ali nemojmo se zavaravati. - Jadnik je malo znao, zar ne? - razmišljala je Connie, naoko za sebe. Isprva se nitko nije obazirao na njene riječi, a tada je Guillam upitao što je time htjela reći. - Frost nije mogao ništa izdati, mih - stane objašnjavati Connie. - To je najgore što se ikome može dogoditi. Sto im je mogao odati? Jednog revnog novinara, poznatog pod imenom Westerby. To su već znah, ljepotani. Pa su, naravno, išh dalje. I dalje. - Okrenula se prema Smileyju. - Nekada nam je to bilo pravilo, sjećaš li se, George, kad smo slali momke i djevojke na teren? Uvijek smo im davali nešto što će moći priznati, Bog ih blagoslovio. Brižan i pun ljubavi Fawn položi čaj u papirnoj čaši na Smileyjev stol. Na vrhu je plutala kriška limuna. Gledajući ga kako se ceri poput lubanje Guillam je jedva suspregnuo bijes. - Kad s time završiš, gubi se - prasne mu u uho. Fawn iziđe, i dalje se glupo smijuljeći. - 0 čemu li Ko razmišlja u ovom trenutku? - pitao se Smiley, ne dižući pogleda s Guillamove poruke. Sklopio je prste pod bradom, kao da moh. - Hvata ga trta i ne zna gdje mu je glava - izjavi Connie samopouzdano. - Novinari su se razmiljeli, Frost je mrtav, a on tapka na mjestu. - Da. Da, vjerojatno mu nije baš ugodno. »Mogu li održati branu? Mogu li začepiti rupe? Gdje rupe uopće i jesu?«… To smo htjeli. I uspjeh smo. - Neznatno je pomaknuo sagnutu glavu prema Guillamu. - Peter, zamoli Rođake, molim te, da počnu oštrije pratiti Tiua. Samo statično, reci im. Nikakvo uhodarenje po ulicama, plašenje divljači, nikakve gluposti te vrste. Telefon, pošta, samo lake stvari. Doc, kad je Tiu posljednji put posjetio Kinu? Di Salis nevoljko iscijedi datum. - Utvrdite kojim je putem išao i gdje je kupio kartu. Ako ponovo ode. - Sve je to već evidentirano - odvrati zlovoljno di Sahs i nasmije se, vrlo neugodno i prezirno, prevrćući očima prema nebu i kriveći usne i ramena. balkandownload.org BD4Y
- Budite onda ljubazni pa mi dostavite izvod iz evidencije - odgovori Smiley nepokolebljivom strpljivošću. - Westerby - nastavi istim bezizražajnim glasom, i Guillamu je na trenutak pozlilo od pomisli da Smiley pati od nekakve halucinacije, i da mish da je Jerry u sobi s njima da primi naređenja kao i svi ostah. - Ako ga povučem - to mogu učiniti. Njegov list ga može opozvati, zašto ne? Sto onda? Ko čeka. Sluša. Ništa ne čuje. I opušta se. - A na sceni se pojavljuju momci iz Odjela za droge - primijeti Guillam letimično pogledavši kalendar. - U glavnoj ulozi Sol Eckland. - Ih, mogu ga izvući i zamijeniti ga, i drugi tereliac preuzima trag. Hoće li biti manje ugrožen no što je Westerby u ovom trenutku? - Nikada ništa od toga - promrmlja Connie. - Od promjene konja. Nikada. To znaš. Instruktaža, ponovo usklađivanje, obuka, novi odnosi. Nikada. - Ne vidim zašto bi bio ugroženi - ustvrdi piskutavo di Salis. - Zašto ne, Doc? - Prema vašoj hipotezi - koju ja ne prihvaćam - Ko nije nasilan čovjek. On je uspješan biznismen i njegove su maksime ugled, i probitačnost, i zasluge, i naporan rad. Ne slažem se s time da o njemu govorimo kao o nekakvom gangsteru. Priznajem, ima pomoćnike, i možda ti njegovi pomoćnici nisu tako simpatični kad se prihvate posla. Kao što smo i mi pomoćnici Whiteballa. Time Whitehall ne postaje skupina nitkova, nadam se. Zaboga, prijeđi već jednom na stvar, pomisli Guillam. - Westerby nije Frost - cmizdrio je dalje di Sahs, pedantno i kroz nos. - Westerby nije nepošten službenik. Westerby nije iznevjerio Koovo povjerenje, nije se ogriješio o Koov novac, o Koova brata. U Koovim očima Westerby zastupa poznati list. A Westerby je dao na znanje - i Frostu i Tiuu, koliko mi je poznato - da njegov list zna više o tom pitanju nego Ko sam. Ko poznaje svijet. Odstrani li jednog novinara, neće odstraniti opasnost. Naprotiv, navući će sebi na vrat cijeh čopor. - U tom slučaju, što ga brine? - upita Smiley. - Neizvjesnost. Kao što je i Connie rekla. Ne može ocijeniti opasnost. Kinezi se malo obaziru na apstrakcije, a još manje na apstraktne situacije. Htio bi da opasnost prođe i, ako se ne dogodi ništa konkretno, pretpostavit će daje prošla. Nema samo Zapad monopol na takvu naviku. Ja samo proširujem vašu hipotezu. - Ustao je. - Ne odobravam je. Niti ne želim. Potpuno se od nje ograđujem. Bijesno je izjurio iz sobe. Smiley kimne, i Guillam pođe za njim. Samo je Connie ostala. Smiley je sklopio oči, a čelo mu se skupilo u kruti čvor iznad nosnog hrpta. balkandownload.org BD4Y
Connie je dugo šutjela. Trot joj je ležao na krilu kao mrtav, a ona ga je gledala i milovala po trbuhu. - Karli bi se baš fućkalo, zar ne, mili? - promrmlja. - Za jednog mrtvog Frosta kao i za deset. U tome je zapravo razlika. Jasnija ne može biti, barem ne danas. Tko je ono znao govoriti »borimo se za opstanak Racionalnog Čovjeka?« Steed-Asprey? Ih možda Kontrola? To mi se zaista sviđalo. Sve je obuhvatilo Hitlera. Sve te novotarije. Eto što smo: racionalni. Zar ne, Trot? Nismo samo Englezi. Racionalni smo. - Glas joj je malo utihnuo. - Mili, a Sam? Je li ti što palo na pamet? Ponovo je prošlo dosta vremena prije no što je Smiley progovorio, a kad je napokon to i učinio, glas mu je bio opor, kao da je njime želi držati na distanci. - On mora čekati. Ništa ne poduzimati sve dotle dok ne dobije zeleno svjetlo. On to zna. Mora čekati na zeleno svjetlo. - Duboko je udahnuo pa izdahnuo. - Možda ga nećemo ni trebati. Možda će nam sve poći dobro i bez njega. Sve ovisi o tome kako će Ko reagirati. - Mili moj George. Dogurala se do kamina i posvetila se nijemom obredu: podigla žarač i s golemim naporom pročeprkala po ugljevlju, čvrsto držeći psa drugom rukom. Jerry je stajao na kuhinjskom prozoru i promatrao kako žuta zora rasijeca maglu u luci. Sinoć je bila oluja, sjetio se. Mora da je nahrupila sat prije no što ga je Luke nazvao. Pratio ju je sa strunjače dok je djevojka hrkala, ispružena uz njegovu nogu. Najprije miris vegetacije, pa vjetar koji je zavjerenički šuštao palmama, zvukom koji ga je podsjetio na trljanje suhih ruku. Pa šištanje kiše, kao da netko istresa tone rastaljene sačme u more. I napokon sijevanje što je uzbibalo luku dugim, polaganim uzdasima, dok su salve gromova pucketale iznad lelujavih krovova. Ubio sam ga, pomisli. Kako god okreneš, ja sam ga gurnuo. - Ne samo vojskovođe, već svatko tko nosi pušku. - Citiraj izvor i kontekst. Telefon je zvonio. Neka zvoni, pomish. Vjerojatno Craw, upišao se. Podigao je slušalicu. Luke - doimao se još više američki no obično. - Hej, čovječe! Prava drama! Stubbsie se upravo javio. Osobno za Westerbyja. Pojedi nešto pa onda pročitaj. Hoćeš li čuti poruku? - Ne. - Izlet u ratne zone. Kambodžanske avionske kompanije i opsjednuta privreda. Dok oko tebe fijuču meci i granate! Sreća ti se osmjehnula, stari! Pružaju ti priliku da najebeš! A Lizzie prepusti Tiuu, pomish Jerry spuštajući slušalicu. I onoj svinji Collinsu, kohko znam, što vreba u njenoj sjeni kao trgovac bijelim robljem. balkandownload.org BD4Y
Jerry je nekoliko puta radio za Sama još dok je Sam bio obični gospodin Mellon iz Vientianea, nevjerojatno uspješan trgovac, poglavica lokalnih ravnookih lopova. Smatrao ga je jednim od najodvratnijih mahera što ih je ikada upoznao. Vratio se prozoru i ponovo razmišljao o Lizzie, tamo gore na njenom vrtoglavom krovu. Razmišljao o malom Frostu, o njegovoj ljubavi prema životu. Razmišljao o mirisu što ga je dočekao kad se vratio ovamo, u stan. Bio je posvuda. Nadvladao je zadah djevojčina dezodoransa, ustajah smrad dima od cigareta i zadah plina i zadah jestivog ulja iz susjednog stana gdje su još igrah mahjong. Osjetivši ga, Jerry je čak u mašti trasirao put kojim se Tiu kretao dok je prekapao po stanu: gdje se zadržao, i gdje je škrtario s vremenom na svom putu kroz Jerryjevu odjeću, Jerryjevu smočnicu i Jerryjevu oskudnu imovinu. Miris ružine vodice i badema, omiljeni miris jedne od Jerryjevih prvih žena. balkandownload.org BD4Y
K Opsjednuti Grad ad odlaziš iz Hong Konga, on kao da više ne postoji. Kad prođeš mimo posljednjeg kineskog policajca u britanskim vojničkim cipelama i ovijačima, i zadržavaš dah dok juriš šezdeset stopa iznad sivih krovova slamova, kad vanjski otoci nestanu u plavoj sumaglici, znaš da je zastor pao, da su kulise pokupili, i da je život što si ga tamo proživio bio iluzija. No ovaj put Jerryju nije uspjelo da se uljulja u taj osjećaj. Sjećanje na mrtvog Frosta i živu djevojku pošlo je s njim, i nije ga napustilo ni kad je stigao u Bangkok. Kao i obično, utrošio je cijeli dan da pronađe ono što je tražio; kao i obično, već je htio odustati. Po Jerryjevu mišljenju, to se svakome događalo u Bangkoku: turistu koji traži wat{11} reporteru koji traži reportažu - ih Jerryju koji traži Ricardova prijatelja i ortaka Charlieja Marshalla - jer cilj uvijek čuči na kraju nekakve proklete uličice, stisnut između zamuljenog klonga{12} i gomile betonske šute, i stoji te pet američkih dolara više no što si očekivao. Premda je sada u Bangkoku teoretski bilo suho godišnje doba, Jerry se isto tako nije mogao sjetiti kad je bio ovdje a da nije padala kiša, koja se slijevala u neočekivanim slapovima iz zagađenog neba. Poshje su mu uvijek govorili da je naletio na jedan jedini kišni dan. Počeo je na aerodromu jer je već ionako bio tu i jer je zaključio da na Jugoistoku nitko ne može dugo letjeti a da ne preleti i kroz Bangkok. Charlieja više nema u Bangkoku, rekli su mu. Netko ga je uvjeravao da je Charhe prestao letjeti nakon Ricove smrti. Netko drugi reče da je u zatvoru. Netko treći da je najvjerojatnije u »nekoj od jazbina«. Čarobna stjuardesa Air Vietnama rekla mu je, hihoćući, da Charhe povremeno vozi teret za Sajgon. Tamo ga je jedino i viđala. - A odakle? - pitao ju je Jerry. - Možda iz Pnom Pena, možda iz Vientianea - rekla mu je, ah Charliejevo odredište, tvrdila je uporno, bio je uvijek Sajgon i nije nikada letio za Bangkok. Jerry je provjerio telefonski imenik, ah u njemu nije pronašao Indocharter. Posve na sreću, pogledao je i pod »Marshall«, jednog otkrio - čak Marshall, C. - nazvao ga, ah nije dobio sina kuomintanškog provincijskog diktatora koji je balkandownload.org BD4Y
sebe okrstio visokim vojnim činom već nekog zbunjenog trgovca, Škota, koji je stalno ponavljao »slušajte, svakako navratite«. Otišao je u zatvor gdje trpaju farange{13} kad ne mogu platiti dugove ili kad su bezobrazni prema kakvom generalu, i provjerio evidenciju. Prošetao se galerijama i virio kroz vrata kaveza i razgovarao s dvojicom suludih hipija. Međutim, iako su mu imah štošta reći o čučanju u zatvoru, nisu vidjeh Charlieja Marshalla niti su za nj znah i, blago govoreći, živo im se fućkalo za njega. Sumorna raspoloženja odvezao se do tzv. sanatorija gdje narkomani uživaju u liječenju naglim oduzimanjem droge, i tu naišao na veliko uzbuđenje jer je neki muškarac u luđačkoj košulji upravo uspio sebi iskopati oči prstima, ah to nije bio Charlie Marshall i, ne, nisu imali nikakvih pilota, nikakvih Korzikanaca, nikakvih korzikanskih Kineza i, posve sigurno, nikakvog sina kuomintanškog generala. I tako je Jerry prešao na hotele u kojima bi se mogli zadržavati piloti na prolazu. Taj mu se posao nije svidio jer bi čovjek otupio od njega, a još više zato što je znao da Ko ovdje ima poveliku ekipu. Nije ni sumnjao da ga je Frost odao; znao je da većina bogatih kineskih iseljenika ima nekoliko valjanih pasoša, a Shant’ouovci i više nego nekoliko; znao je da Ko ima u džepu tajlandski pasoš, a vjerojatno i nekoliko tajlandskih generala. Znao je također da Tajlanđani, kad su ljuti, ubijaju mnogo brže i temeljitije nego većina drugih ljudi iako, kad osude čovjeka na strijeljanje, pucaju kroz rastegnutu plahtu kako ne bi prekrših Budine zakone. Iz tog razloga, uz cijeli niz ostahh, Jerryju nije bilo baš ugodno dok je mahao imenom Charlieja Marshalla u velikim hotelima. Otišao je u »Erawan«, pa u »Hyatt«, »Miramar« i »Oriental« i još tridesetak drugih, pazeći naročito kako će se ponašati u »Erawanu«, jer se sjetio da China Airsea u tom hotelu ima apartman i da mu je Craw rekao kako ga Ko često posjećuje. Zamišljao je plavokosu Lizzie kako igra ulogu Koove domaćice ih uz bazen sunča svoje dugo tijelo dok bosovi pijuckaju skoč i pitaju se kohko bi morali platiti za sat vremena s njom. Dok se vozio uokolo iznenadni prolom oblaka je izbljuvao debele kapi koje su bile tako čađave da su pocrnjele pozlatu hramova duž ulice. Vozač taksija je akvaplanirao po poplavljenim cestama, provlačeći se između bivola, prljavi autobusi su trubili i nasrtah na njih, »kung fu« plakati obliveni crvenom bojom krvi boh su ih u oči, ah ime Marshall - Charhe Marshall - kapetan Marshall - nije nikome ništa značilo, iako je Jerry velikodušno dijeho napojnice. Ima djevojku, pomish Jerry. Ima djevojku i sakrio se kod nje, kao što bih i ja. U »Orientalu« je dao napojnicu portiru i pobrinuo se da tu može podizati poruke i koristiti se telefonom i, što je bilo najbolje, dobio račun za dvodnevni boravak kojim će izazivati Stubbsa. No, bazanje po hotelima ga je uplašilo, osjećao se izloženim i ugroženim, pa je (dolar za noć, balkandownload.org BD4Y
plaćanje unaprijed) uzeo sobu u bezimenom prenoćištu u jednoj od sporednih uličica, gdje se nisu mučili s formalnostima prijavljivanja: prenoćište je nalikovalo na niz kabina na plaži, i sva su se vrata otvarala neposredno na pločnik radi lakšeg bluđenja, a otvorene garaže imale su plastične zavjese koje su skrivale broj automobila. Uveče su mu još ostale samo avionske špediterske agencije, gdje se raspitivao o firmi zvanoj Indocharter, iako mu ni do toga nije bilo previše stalo, i počeo se ozbiljno pitati ne bi li povjerovao onome što mu je rekla stjuardesa Air Vietnama i provjerio trag u Sajgonu, kad mu je Kineskinja u jednoj agenciji rekla: - Indocharter? To je kompanija kapetana Marshalla. Uputila ga je u knjižaru gdje je Charhe Marshall kupovao knjige i podizao poštu kad je dolazio u Bangkok. I knjižaru su vodih Kinezi, i kad je Jerry spomenuo Marshalla stari se vlasnik nasmijao i rekao da Charhe već mjesecima nije dolazio. Starac je bio vrlo nizak, i stalno se kreveljio zubalom. - Duguje vam novaca? Charhe Marshall vam duguje novaca, slušio avion za vas? - Ponovo je zahihotao i Jerry mu se pridruži. - Super. Gala. Slušajte, što radite s poštom kad ga nema? Šaljete li je dalje? Charhe Marshall ne dobiva poštu, reče starac. - Aha, ah ako sutra dobije pismo, prijatelju, kamo ćete ga poslati? U Pnom Pen, reče starac i strpa u džep pet dolara, pa izvuče iz pisaćeg stola komadić papira kako bi Jerry mogao prepisati adresu. - Možda bih mu morao kupiti knjigu - reče Jerry ogledavajući se. - Što voli? - Flancuski - reče automatski starac i povede Jerryja na kat da mu pokaže svoj sanctum ravnooke kulture. Za Engleze, pornografija tiskana u Bruxellesu. Za Francuze, red za redom raskupusanih klasika: Voltaire, Montesquieu, Hugo. Jerry kupi Candide i strpa knjigu u džep. Izgleda da su posjetioci ove prostorije bih ex ojficio slavne ličnosti jer je starac izvukao knjigu utisaka u koju se Jerry potpisao, J. Westerby, novinar. Prostor za same utiske bio je očito namijenjen štosovima, pa je Jerry dopisao »dosta značajna ustanova«. Zatim je prelistao stranice i obratio se starom: - Je li se i Charlie Marshall ovdje potpisao, šefe? Starac mu pokaže Marshallov potpis; bilo ih je nekoliko uz dodatak »adresa: ovdje«. - A njegov prijatelj? - Prijatelj? - Kapetan Ricardo. Starac se na to neobično uozbiljio i mirno mu uzeo knjigu iz ruku. balkandownload.org BD4Y
Otišao je u Klub inozemnih dopisnika u »Orientalu«; nije bilo nikoga osim čete Japanaca koji su se upravo vratih iz Kambodže. Ispričah su mu kako je tamo, najnovije stanje, i on se malo napio. Upravo je odlazio kad se na njegovo trenutačno zaprepaštenje pojavio patuljak, u posjetu radi konzultacije s lokalnim dopisništvom. Za sobom je vukao tajlandskog mladića pa je stoga bio naročito jezičav: - Pazi, pazi! Westerbyl A kako je tajna služba danas? - Taj je štos prodavao praktički svima, ali on nije nimalo pridonio Jerryjevu duševnom miru. U prenoćištu je još popio podosta skoča, ali mu naprezanja susjeda nisu dala spavati. Napokon je, u samoobrani, izišao i pronašao djevojku, nježno sitno biće iz bara na kraju ulice, ali kad je ponovo legao sam, misli su mu opet odlutale do Lizzie. Sviđalo mu se to ili ne, dijelila je njegovu postelju. Pitao se koliko je svjesno umiješana u njihove poslove. Je li znala čime se igra kad je Jerryja namjestila Tiuu? Je li znala kako su Drakeovi momci sredili Frosta? Je li znala da bi tako mogli srediti i Jerryja? Čak mu je palo na um da je možda bila prisutna dok su ga sređivah, i ta ga je pomisao zaprepastila. Nedvojbeno, Frostovo tijelo bilo mu je još vrlo svježe u sjećanju. Jedna od najgorih uspomena. U dva ujutro je zaključio da će dobiti napadaj groznice, toliko se znojio i vrtio po krevetu. Jednom je pred vratima začuo tihe korake pa se bacio u kut stišćući stolnu svjetiljku od tikovine koju je iščupao iz utičnice. U četiri ga je probudila azijska graja, neobična kao i uvijek: roktavi zvuci, zvona, krici starih ljudi in extremis, kukurijekanje tisuću pijetlova što je odjekivalo popločenim i betonskim hodnicima. Natezao se s neispravnim vodovodnim instalacijama i započeo mučan posao pranja tankim mlazom hladne vode. U pet se na sav glas upalio radio da ga probudi, i zavijanje azijske muzike objavilo je da je dan ozbiljno počeo. Bio se već obrijao, kao da ga čeka svadba, a u osam je telegrafski javio listu svoje planove, koje će Circus presresti. U jedanaest je uhvatio avion za Pnom Pen. Dok je ulazio u karavelu Air Čambodgea, dražesna zemaljska stjuardesa mu je pjevuckavim melodioznim glasom zaželjela »mnogo sreće«. - Hvala. Baš gala - rekao je i odabrao sjedalo pri krilu gdje čovjek ima najviše mogućnosti da se izvuče. Dok su polagano uzlijetali ugledao je skupinu debelih Tajlanđana kako loše igraju golf na savršenom igralištu tik do piste. Na popisu putnika, kad gaje Jerry pročitao prilikom prijavljivanja, bilo je osam imena, ah u avion se ukrcao samo još jedan putnik, u crno odjeveni Amerikanac s torbom za spise. Ostatak je bio teret, složen straga u smeđim jutenim vrećama i balkandownload.org BD4Y
kutijama od rogoza. Zračni most, pomish Jerry. Ulijećeš s robom, izlijećeš sa sretnicima. Stjuardesa mu je ponudila stari Jours de France i malc-bombone. Čitao je Jours de France da malo osvježi znanje francuskog, pa se sjetio Candidea te stao i to čitati. Ponio je sa sobom i Conrada jer je u Pnom Penu uvijek čitao Conrada, godilo mu je kad bi se sjetio da čuči u posljednjoj pravoj konradovskoj riječnoj luci. Avion je doletio do odredišta ne smanjujući visinu, a tada se naglo strmoglavio kroz oblake, u uskoj neugodnoj spirali, da izbjegne vatru iz malokalibarskog oružja što je nasumce dopirala iz džungle. Aerodrom nije imao nikakav sistem za upravljanje slijetanjem sa zemlje, no Jerry to nije ni očekivao. Stjuardesa nije znala koliko su se Crveni Kmeri približili gradu, ali Japanci su mu sinoć rekli da su se na svim frontovima približili na petnaest kilometara, a i bliže tamo gdje nije bilo cesta. Japanci su mu rekli da je aerodrom pod vatrom, doduše samo raketnom i to povremeno. Još nije bilo stopetaša - još ne, pomisli Jerry, ali sve jednom mora početi. Još su bili u oblaku, i Jerry se usrdno nadao da je visinomjer u redu. Odjednom se pred njima ukazala maslinasta zemlja, i Jerry ugleda kratere bombi kojima je aerodrom bio poprskan kao jajima, i žute crte, tragove guma kamionskih konvoja. Kad su poput perca sletjeli na pistu punu rupa, nedaleko od njih veselo su se bućkala u krateru punom blata neizbježna gola smeđa dječica. Sunce se probilo kroz oblake, i unatoč grmljavini aviona Jerryju se učinilo daje upao u mirni ljetni dan. Za razliku od svih drugih mjesta što ih je imao prilike vidjeti, rat se u Pnom Penu odvijao u atmosferi mira. Sjetio se svog posljednjeg posjeta, prije prekida bombardiranja: skupina putnika Air Francea znatiželjno se motala na stajanki, ne shvaćajući da su se našli usred bitke. Nitko im nije govorio da se sklone, nitko nije bio s njima. Iznad aerodroma šištali su lovci, F-4 i 111, s prednjeg kraja obrane oko aerodroma dopirala je pucnjava, helikopteri Air America spuštah su mrtve u mrežama, nalik na užasnu lovinu iz nekakvog crvenog mora, a boeing 707 je morao - kako bi uzletio - prepuzati cijeli aerodrom, provlačeći se kroz vatru kao na usporenom filmu. Jerry gaje kao očaran promatrao kako se gega izvan dometa vatre sa zemlje, neprekidno čekajući tupi zvuk pogotka u rep. No avion je i dalje teturao kao da su nevini imuni i polako nestao za mirnim horizontom. A sada, ironično, kad se bližio kraj, zapazio je da je naglasak na teretu preživljenja. Na drugoj strani aerodroma slijetali su i uzlijetali golemi, srebrnasti američki transportni čarteri, sedamstosedmaši i turbo-propelerski C103 s oznakama Transworld Bird Airways ili bez ikakvih oznaka, održavajući nespretnu, opasnu liniju, dovozeći municiju iz Tajlanda i Sajgona, i naftu i balkandownload.org BD4Y
municiju iz Tajlanda. Hitajući prema terminalu, Jerry je usput promatrao slijetanje dvaju aviona i svaki put zadržao dah, napeto čekajući posljednji urlik mlaznih motora kad bi se avioni, opirući se i drhteći, zaustavili unutar nasipa od kutija za municiju ispunjenim zemljom, na mekom kraju sletne staze. Još i prije no što bi stali, na njih bi nahrupili aerodromski poslužitelji u pancimim kaputima i sa šljemovima na glavi, vojska bez oružja, i grabili dragocjene vreće iz utroba aviona. No ni ti kobni predznaci nisu umanjili njegovo zadovoljstvo što se vratio. - Vous restez combien de temps, monsieurl{14} - pitao ga je službenik na pasoškoj kontroli. - Toujours{15}, prijatelju - reče Jerry. - Sve dok me budete htjeli. I duže. - Razmišljao je ne bi li se smjesta raspitao za Charlieja Marshalla, ah aerodrom je vrvio od svih mogućih policajaca i njuškala, i sve dok ne bude znao što ga čeka, činilo mu se uputnim da ne vješa svoju radoznalost na velika zvona. Ugledao je šarenu gomilu starih aviona s novim oznakama, ah nije vidio ni jedan koji bi pripadao Indocharteru: registrirane oznake Indochartera, kako mu je Craw rekao prilikom oproštajnog davanja uputa prije odlaska iz Hong Konga, bile su sive i svijetloplave, što je, kako se vjerovalo, odgovaralo bojama Koovih trkaćih konja. Uzeo je taksi i obzirno odbio vozačeve uljudne ponude: djevojke, predstave, klubove, dječake. Flamboyants{16} su tvorili raskošnu narančastu arkadu na škriljasto-sivom monsunskom nebu. Stao je kod trgovine galanterijom da promijeni novac au cours flexible{17}\ obožavao je taj izraz. Mjenjači novca su nekada bili Kinezi, sjetio se. Ovaj je bio Indijac. Kinezi se rano izvuku, ah Indijci ostaju da ogule strvinu. Lijevo i desno od ceste prostirale su se sirotinjske straćare. Posvuda su čučale izbjeglice, kuhajući, drijemajući u nijemim skupinama. Ugledao je djecu, u krugu, kako jedno drugome dodaju cigaretu. - Nous sommes un village avec me population des millions{18} - reče mu vozač školskim francuskim. Iz suprotnog smjera naišao je vojni konvoj, upaljenih svjetala, vozeći posred ceste. Vozač taksija se poslušno maknuo u blato. Na začelju su bila bolnička kola; obadvoja su vrata bila otvorena. Tijela su bila složena tako da su noge stršile prema van, kao svinjski papci, pomodrjele i nalik na mramor. Mrtvi ih živi, gotovo i nije bilo važno. Prošli su pokraj skupine kuća na drvenim stupovima, uništenih raketama, i dovezli se na provincijski francuski trg: restoran, epicerie, charcutier {19} reklame za »byrrh« i kokakolu. Na pločniku su čučala djeca, pazeći na litrene vinske boce napunjene ukradenim benzinom. Jerry se i toga sjećao: onoga što bi se događalo prilikom bombardiranja. balkandownload.org BD4Y
Granate bi upalile benzin i uslijedilo bi krvoproliće. Tako će biti i ovaj put. Nitko ništa nije naučio, ništa se nije izmijenilo, a do jutra bi očistili ljudske ostatke. - Stanite! - reče Jerry i, slijedeći trenutačnu pobudu, pruži vozaču papir na kojem je, u knjižari u Bangkoku, napisao adresu Charlieja Marshalla. Mislio se tamo odšuljati u gluho doba noći, no, na suncu, to mu se odjednom učinilo nepotrebnim. - Y aller?{20} - upita vozač i okrene se, iznenađeno ga pogledavši. - Tako je, prijatelju. - Vous connaissez cette maison?{21} - Stari prijatelj. - A vous? Un ami a vous?{22} - Novinar - reče Jerry, što objašnjava svako ludilo. Vozač slegne ramenima i krene niz dugi bulevar, pokraj francuske katedrale, pa neasfaltiranom cestom obrubljenom uvučenim vilama koje su bivale sve otrcanije što su se više približavali rubu grada. Jerry je dva puta upitao vozača po čemu je ta adresa toliko osobita, no vozaču nije više bilo do uljudnosti pa je samo na oba pitanja slegnuo ramenima. Kad su stali, inzistirao je da mu Jerry odmah plati, pa se gunđajući odvezao mijenjajući brzine kao na utrkama. Bih su stali pred vilom koja se ni po čemu nije razlikovala od ostalih; donju polovicu skrivao je zid s vratima od kovanog željeza. Pritisnuo je zvono ah ništa nije čuo. Pokušao je silom otvoriti vrata, ali ih nije mogao ni pomaknuti. Začuo je tresak prozora i učinilo mu se, kad je brzo podigao glavu, da je ugledao nečije smeđe lice koje je odmah zatim nestalo iza mreže protiv komaraca. Tada su vrata zazujala i popustila, i on se popeo nekoliko stepenica na popločenu verandu gdje su ga dočekala još jedna vrata, ovaj put od masivne tikovine, sa sitnim rešetkastim otvorom kroz koji se moglo gledati van ah ne i unutra. Pričekao je, pa snažno zakucao zvekirom i slušao kako se jeka razliježe cijelom kućom. Vrata su bila dvostruka, sa spojem u sredini. Pritisnuvši lice uz procijep ugledao je traku popločanog poda i dvije stepenice, vjerojatno posljednje stepenice nekakvog stubišta. Na nižoj stepenici stajale su dvije glatke smeđe noge, gole, i dvije gole potkoljenice, ah dalje od koljena nije mogao ništa vidjeti. - Hej! - zaurla ne mičući glavu s procijepa. - Bonjour! Hej! - Pa, kad se noge ni tada nisu pomakle: - Je suis un ami de Charlie Marshall! Madame, monsieur, je suis un ami anglais de Charlie Marshall! Je veux lui parler.{23} Izvadio je novčanicu od pet dolara i gurnuo je kroz procjep, ah ništa nije zagrizlo, pa ju je izvukao i istrgnuo stranicu iz notesa. Naslovio je poruku balkandownload.org BD4Y
»kapetanu C. Marshallu« i predstavio se kao »britanski novinar s prijedlogom od zajedničkog interesa«, pa naveo adresu hotela. Provukao je poruku kroz procjep i potražio smeđe noge, ali one su nestale, pa je krenuo pješke sve dok nije pronašao cyclo,{24} te se njime vozio sve dok nije pronašao taksi: i, ne hvala, nije želio djevojk iako, kao i obično, to nije odgovaralo istini. Hotel se nekada zvao Royal. Sad se zvao Phnom. S jarbola je visila zastava, ali njen se sjaj već doimao očajnički. Dok se potpisivao u knjigu gostiju, zapazio je gomjlu djevojačkog mesa kako se sunča oko bazena u dvorištu, i iznova se sjetio Lizzie. Za djevojke je ovo bila nemilosrdna škola, a ako je prenosila paketiće za Ricarda, onda ju je svakako završila, o to bi se u svako doba kladio. Najljepše su pripadale najbogatijima, a najbogatiji su bili kriminalna elita Pnom Pena: krijumčari zlata i kaučuka, šefovi policije, okorjeli Korzikanci koji su usred bitke kao od šale sklapali poslove s Crvenim Kmerima. Čekalo ga je pismo u otvorenoj omotnici. Portir ga je već pročitao pa je uljudno promatrao Jerryja dok se bavio istim poslom. Pozivnica na večeru, sa zlatnim obrubom i grbom ambasade. Ime domaćina bilo mu je posve nepoznato. Smeteno je pogledao poleđinu. Netko je našarao »poznavao sam vašeg prijatelja Georgea iz Guardiana«, a guardian je bila dovoljna preporuka. Večera i skrovišta za tajnu razmjenu poruka, pomisli: ono što u Sarrattu zajedljivo nazivaju velikim diplomatskim krivim spojem. - Telephonel - raspitivao se Jerry. - Il est foutu, monsieur.{25} - Electricite? - Aussifoulue, monsieur, mais nous avons beaucoup de l'eau.{26} - Keller? - upita Jerry i naceri se. - Dans la cour, monsieur.{27} Izišao je u park oko bazena. Usred ženskog mesa sjedila je gomila ratnih dopisnika iz londonskih velikotiražnih listova, pijući skoč i razmjenjujući ozbiljne priče. Nalikovali su na golobrade pilote iz Bitke za Britaniju što se bore u tuđem ratu, i gledah ga zajedničkim prezirom zbog njegova plemenitog porijekla. Jedan od njih nosio je oko vrata bijeli šal. a glatka kosa bila mu je prkosno zabačena unatrag. - Ti boga, evo vojvode - reče on. - Kako si stigao ovamo? Hodajući po Mekongu? Ah Jerryju nisu trebah oni, trebao mu je Keller. Keller je bio stalni. Vodio je telegrafsku agenciju, bio je Amerikanac, i Jerry ga je znao iz drugih ratova. Osim toga, što je bilo još važnije, nijedan novinar i uitlander{28} nije dolazio ovamo a da ne bi Kelleru izložio svoj problem, a s obzirom na to da je Jerrvju balkandownload.org BD4Y
sve više bilo stalo do vjerodostojnosti, Kellerov utjecaj mu je i te kako bio važan. Pronašao gaje na parkiralištu. Široka ramena, sijeda kosa, jedan rukav zasukan. Stajao je žarivši ruku s nezasukanim rukavom u džep i promatrao vozača kako iznutra pere »mercedes«. - Max. Baš gala. - Famozno - reče Keller dobacivši mu letimičan pogled, i iznova se posveti promatranju. Pokraj njega stajala su dva vitka mladića, Kmera, nalik na modne fotografe: čizme visokih peta, trapez-hlače i foto-aparati prebačeni preko svjetlucavih, nezakopčanih košulja. Dok je Jerrv gledao, vozač je prestao polijevati auto te počeo trljati presvlake vojničkim lanenim zavojem koji je poprimao smeđu boju što je više trljao. Skupini se pridružio još jedan Amerikanac, vjerojatno Kellerov najnoviji honorarni dopisnik, nagađao je Jerry. Keller je prilično brzo mijenjao honorarne dopisnike. - Sto se dogodilo? - upita Jerry dok se vozač iznova prihvatio pranja. - Petparački junak je naletio na vrlo skup metak - reče honorarni dopisnik. - Eto što se dogodilo. - Bio je blijedi južnjak i kao da ga je to zabavljalo, što je u Jerryju odmah pobudilo antipatiju. - Točno, Keller? - upita Jerry. - Fotograf - odgovori Keller. Kellerova agencija ih je imala cijelu ergelu. Kao i sve velike agencije: uzimah su kambodžanske mladiće, poput ove dvojice što su nedaleko stajali. Plaćah su im dva američka dolara za odlazak na front, i dvadeset za svaku objavljenu fotografiju. Jerry je načuo da Keller gubi jednog fotografa na tjedan. - Metak ga je pogodio u rame dok je sagnut trčao - reče dopisnik. -1 izišao kroz slabine. Prošišao ga je skroz-naskroz. - Čini se da ga je to impresioniralo. - Gdje je? - reče Jerry, samo da nešto kaže, a vozač je i dalje brisao i polijevao i trljao. - Umire u nekakvoj ambulanti. Znate, prije nekoliko tjedana one svinje u njujorškoj centrali počele su stezati remen u troškovima liječenja. Prije smo ih otpremali u Bangkok. Ne više. Ne više, čovječe. Znate što se sad događa? Leže na podu u toj ambulanti, nedaleko odavde, i moraju podmićivati bolničarke da im donesu vode. Točno, momci? Kambodžanci se uljudno nasmiješiše. - Trebaš h nešto, Westerby? - upita Keller. Kellerovo lice bilo je sivo i kozičavo. Jerry ga je najprisnije upoznao šezdesetih godina u Kongu, kad je Keller spržio ruku izvlačeći dijete iz kamiona. Prsti su mu sada bih »zavareni« i nalik na pandžu spojenu plivaćom opnom, no inače se nije izmijenio. Jerry se najbolje sjećao tog događaja jer je on držao dijete s druge strane. balkandownload.org BD4Y
- Urednik hoće da malo uokolo pronjuškam - reče Jerry. - Jesi li još sposoban za takve stvari? Jerry se nasmije, a za njim i Keller. Čekajući auto, pili su skoč u baru i pričah o starim vremenima. Na glavnom ulazu pokupih su neku djevojku koja je čekala cijeli dan, i to baš Kellera, visoku Kaliforni- janku s previše fotoaparata, dugih, nemirnih nogu. Budući da telefoni nisu radili, Jerry je uporno tražio da na trenutak stanu kod britanske ambasade kako bi mogao odgovoriti na poziv. Keller je bio prilično grub. - Da se nisi pod stare dane prebacio u njuškala, Westerby, pa friziraš reportaže i uvlačiš se u guzicu da osiguraš službenu podršku i još kakvu penzijicu ili tko zna što? - Govorkalo se da to otprilike radi Keller, no neki uvijek vole govorkati. - Nego što - reče Jerry veselo. - Već godinama. Ulaz je bio zaštićen vrećama pijeska, a na jarkom suncu ljeskala se žičana mreža za zaštitu od ručnih bombi: ni jednog ni drugog nije bilo prilikom Jerryjeva ranijeg posjeta. U predvoiju je stajao veliki višedjelni plakat i neumoljivom bezobzimošću, koja samo diplomatima polazi za rukom, preporučao »Kvalitetne britanske automobile« gradu koji je patio od suše goriva; bio je ukrašen šarenim fotografijama nekoliko neraspoloživih tipova. - Reći ću savjetniku da ste prihvatili poziv - reče tajnica svečanim glasom. U »mercedesu« se još osjećao topli zadah krvi, pa je vozač uključio uređaj za klimatizaciju. - Čime li se unutra bave, Westerby? - upita Keller. - Pletenjem ili nečim sličnim? - Ih nečim sličnim - nasmiješi se Jerry, uglavnom djevojci iz Kalifomije. Jerry je sjeo sprijeda, Keller i djevojka straga. - Okej, sad poslušaj - reče Keller. - Slušam - reče Jerry. Jerry je otvorio notes i pisao dok je Keller govorio. Djevojka je imala kratku suknju, pa su i Jerry i vozač vidjeh njene butine u retrovizoru. Keller je položio zdravu ruku na njeno koljeno. Zvala se Lorraine i, kao i Jerry, službeno se motala po ratnim zonama za »svoj« niz dnevnika s američkog srednjeg zapada. Ubrzo na cesti nije više bilo drugih automobila. Ubrzo su nestali i cycloi, a ostali su samo seljaci, bicikli i bivoli, i rascvjetalo grmlje sve bližeg sela. - Ogorčene borbe na svim glavnim cestama - pjevušio je Keller, gotovo kao da diktira. - Noću rakete, danju plastics, Lon Nol još uvijek smatra da je bog, a američka ambasada dobiva valunge podržavajući ga a zatim ga pokušavajući balkandownload.org BD4Y
izbaciti. - Nabrajao je statističke podatke, pojedinosti o borbenoj tehnici, gubicima, razmjeru američke pomoći. Navodio je generale za koje se znalo da prodaju američko oružje Crvenim Kmerima, generale koji su zapovijedah nepostojećim armijama kako bi strpali u džep vojničke plaće, i generale koji su se bavih i jednim i drugim. - Uobičajeni opći nered. Zločesti momci su preslabi da zauzmu gradove, dobri momci su previše iscrpljeni da zauzmu provinciju, a nikome se ne bori osim crvenima. Studenti se spremaju sve potpaliti čim im nametnu vojnu obavezu, neredi oko hrane samo što nisu počeli, korupcija caruje kao da će sutra doći smak svijeta, nitko ne može živjeti od plaće, neki se bogate, a zemlja nasmrt krvari. Vlada živi u oblacima, ambasada je ludnica, više špijuna nego bilo čega drugoga, i svi se pretvaraju da znaju nekakvu tajnu. Hoćeš li još? - I dokle će tako, što misliš? - Tjedan dana. Deset godina. - A avionske kompanije? - One su sve što nam je ostalo. Mekong je praktički crknuo, kao i ceste. Avionske kompanije su preuzele cijelu predstavu. Napisali smo o tome agencijsku reportažu. Jesi li je čitao? Potukli su se oko nje. Bogamu - okrenuo se djevojci - zašto moram sve ponovo prožvakavati za te bezvezne Engleze? - Dalje - reče Jerry pišući. - Prije šest mjeseci u gradu je bilo pet registriranih avionskih kompanija. U posljednja tri mjeseca izdali su trideset i četiri nove dozvole, a vjerojatno ih još tucet čeka na odobrenje. Prema sadašnjem kursu, to stoji tri milijuna riela osobno ministru i dva milijuna njegovim ljudima. Manje, ako plaćaš u zlatu, još manje ako plaćaš na inozemni račun. Idemo na cestu broj trinaest - reče djevojci. - Mislio sam da bi možda htjela pogledati. - Izvrsno - reče djevojka i stisne koljena zarobivši Kellerovu zdravu ruku. Provezli su se pokraj kipa odbijene ruke, a nakon toga cesta je slijedila okuku rijeke. - To jest, ako Westerby može izdržati - doda Keller. - Ah, mislim da sam u prilično dobrom stanju - reče Jerry - djevojka se nasmije, promijenivši na trenutak stranu. - Crveni Kmeri su zauzeli novi položaj na drugoj obali, srce - objasni Keller dajući prednost djevojci. S druge strane smeđe, brze vode Jerry ugleda dva tenka T-28 kako se motaju obalom tražeći nekakav cilj. Nešto dalje plamtio je požar, i to povelik, a stup dima se uzdizao ravno u nebo poput kreposne žrtve. - A kakvu ulogu igraju kineski iseljenici? - upita Jerry. - U Hong Kongu nitko nije ni čuo za ovu selendru. balkandownload.org BD4Y
- Kinezi drže u rukama osamdeset posto ovdašnje trgovine, a to obuhvaća i avionske kompanije. Stare ili nove. Kambodžanci su lijeni, shvaćaš li, srce? Kambodžanci su zadovoljni profitom što ga ostvaruju iz američke pomoći. Kinezi nisu takvi. 0 ne, dragi moj. Kinezi vole premetati gotovinu. Uštimali su naše monetarno tržište, naš monopol u transportu, našu stopu inflacije, našu privredu pod opsadom. Rat je postao prava pravcata hongkonška filijala. Hej, Westerby, imaš li još onu ženu o kojoj si mi pričao, onu zgodnu sa strašnim očima? - Našla je drugoga - reče Jerry. - Šteta, činilo mi se da je zaista gala. Imao je tu gala ženu - objasni Keller. - A ti? - upita Jerry. Keller strese glavom i nasmiješi se djevojci. - Smeta li te ako zapalim, srce? - upita povjerljivo. Rupa u Kellerovoj opnastoj pandži kao daje bila posebno izbušena za držanje cigarete, a rub joj je bio smeđ od nikotina. Vratio je zdravu ruku na njeno bedro. Cesta se pretvorila u stazu s dubokim brazdama, tragovima kamionskih konvoja. Ušli su u kratki tunel drveća i uto se zdesna začu gromoglasna artiljerijska vatra, pa se drveće savilo kao za tajfuna. - Fenomenalno - vrisne djevojka. - Možemo li malo usporiti? Počela je vući remen foto-aparata. - Samo reci. Artiljerija srednjeg kalibra - reče Keller. – Naša - doda kao da se šali. Djevojka je spustila prozor i snimila nekoliko fotografija. Zaprečna vatra nije jenjavala, stabla su plesala, ali seljaci na rižinom polju nisu ni podigli glave. Kad je vatra prestala, zvona bivola su i dalje klepetala kao jeka. Krenuli su dalje. S ove strane rijeke, dva su se klinca naizmjence vozila na starom biciklu. U vodi se oko zračnice praćakalo sijaset djece, i smeđa su im se tijela ljeskala na suncu. Djevojka je i njih fotografirala. - Govoriš li još francuski, Westerby? Ja i Westerby smo se svojevremeno zajedno motah po Kongu - objasni Keller djevojci. - Čula sam - reče ona znalački. - Engleze obrazuju, srce - objašnjavao je Keller. Jerry ga nikada nije vidio tako razgovorljivog. - Njih odgajaju. Zar ne, Westerby? Naročito lordove, točno? Westerby je nekakav lord. - Takvi smo ti mi, stari moj. Svi odreda učena čeljad. Ne kao vi seljačine. - Onda ti razgovaraj sa šoferom, jasno? Mi ćemo naređivati, ti ćeš mu govoriti. Još nije stigao naučiti engleski. Idemo lijevo. - A gauche - reče Jerry. Iako još gotovo dječak, vozač je već bio blaziran poput pravog vodiča. balkandownload.org BD4Y
Jerry je u retrovizoru gledao kako Kelleru drhti opečena ruka dok je pušio. Pitao se je li uvijek bilo tako. Prošli su kroz nekoliko sela. Posvuda je vladao mir. Sjetio se Lizzie i tragova pandže na njenoj bradi. Čeznuo je za nekakvom svakodnevnom djelatnošću u njenu društvu, poput šetnje engleskim poljima. Craw ju je jednom nazvao proizvodom surovog prigradskog odgoja. Maštala je o konjima, i to ga je dirnulo. - Westerby? - Kaži, stari? - Prestani s tim svojim prstima. Lupkati, mislim. Ako nemaš ništa protiv. Ide mi na jetra. Nekako me guši. - Okrenuo se djevojci. - Ovo mjesto je već godinama pod vatrom, srce - reče pretjeranom srdačnošću. - Godinama. - Ispuhao je oblak dima od cigarete. - Te avionske kompanije - natukne Jerry, držeći olovku spremnu nad papirom. - Kakva im je računica? - Većina kompanija bavi se takozvanim »suhim« čarter-letovima iz Vientianea. To obuhvaća održavanje, pilota i amortizaciju, ah ne i gorivo. Možda si to znao. Najbolje je kad imaš vlastiti avion. Time postižeš dva cilja: muzeš opsjednuti grad i izvlačiš živu glavu kad dođe kraj. Pazi na klince, srce - reče djevojci i ponovo povuče dim. - Dok okolo ima klinaca, nema gužve. Loše je kad klinci nestanu. Znači da su ih sklonih. Uvijek pazi na klince. Lorraine je ponovo prčkala s foto-aparatom. Stigli su do primitivne kontrolne rampe. Nekoliko stražara je zavirilo u automobil, ali vozač nije ni usporio. Prišli su raskršću i vozač stane. - Prema rijeci - naredi Keller. - Reci mu da ostane na obali. Jerry mu reče. Kao da se momak iznenadio: kao da se čak spremao prigovoriti, ali se tada predomislio. - Klinci u selima - pričao je Keller - klinci na fronti. Nema razlike. Kako god okreneš, klinci uvijek pokazuju odakle vjetar puše. Kmerski vojnici vode svoje obitelji u rat kao da je to posve prirodna stvar. Ako otac pogine, obitelji ionako neće ništa ostati, zašto da se onda ne drže vojske gdje ima hrane. Osim toga, srce, osim toga udovica mora biti na licu mjesta kako bi mogla dokazati smrt hranitelja, jasno? Eto ti ljudskog aspekta, ha, Westerby? Ako ne postave zahtjev, zapovjednik će poreći da je čovjek umro i strpati njegovu plaću sebi u džep. Samo ti piši, ništa te ne košta - reče dok je djevojka pisala. - Ali nemoj misliti da će to itko objaviti. Ovaj je rat gotov. Točno, Westerby? - Finito - složi se Jerry. Ona bi se zabavljala, zaključi u sebi. Da je Lizzie ovdje, ne bi joj promakla smiješna strana i smijala bi joj se. Držao je da se negdje među svim njenim balkandownload.org BD4Y
imitacijama skriva izgubljeni original, a on ga je svakako namjeravao pronaći. Vozač se zaustavio pokraj nekakve starice i nešto je zapitao na kmerskom, ah ona je samo zarila lice u ruke i otkrenula glavu. - Zašto je to učinila, bogamu? - vikne ljutito djevojka. - Nismo ništa loše smjerah. Bože! - Boji se - reče Keller bezizražajnim glasom. Iza njih zaorio je još jedan artiljerijski plotun, kao da je netko treskom zatvorio vrata, prepriječivši im povratak. Provezli su se uz wat i ušli na tržnicu uokvirenu drvenim kućama. Redovnici odjeveni u žuto zurili su u njih, ah djevojke za štandovima se nisu obazirale, i dječica su se i dalje igrala s patuljastim kokotima. - Čemu onda ona rampa? - pitala je djevojka fotografirajući. - Jesmo li upali u opasno područje? - Bližimo se, srce, bližimo se. A sada začepi. Ispred njih čuo se zvuk automatskog oružja, M-16 i AK-47{29}. Iz drveća je izjurio džip i stuštio se prema njima, pa skrenuo u posljednjem trenutku, treskajući i posrćući preko kolotragova. Istodobno je nestalo sunca. Sve do sada prihvaćah su ga kao da na njega imaju pravo - vedro, jarko svjetlo što su ga dobro isprali prolomi oblaka. Bio je ožujak i sušno doba; bila je to Kambodža gdje su se ratom, kao kriketom, bavili za pristojna vremena. Sad su, međutim, crni oblaci zastrli nebo, drveće se oko njih skupilo kao da je zima, a drvene kuće ustuknule su u polumrak. - Kako su Crveni Kmeri odjeveni? - upita djevojka tišim glasom. - Imaju li uniforme? - Nose peije i dolje krpicu kao striptizete - urnebesno se nasmije Keller. - Neki su čak gologuzi. - Jerry je osjetio napetost u njegovu glasu, unatoč smijehu, i ponovo zapazio drhtanje pandžaste ruke kad je Keller povukao dim. - Slušaj srce, odjeveni su kao seljaci, bogamu. Ta nemaju ništa drugo osim te crne pidžame. - Je li uvijek ovako prazno? - Kako kada - reče Keller. - I Hošimin-sandale - ubaci rastreseno Jerry. S druge strane puta uzletjele su dvije zelene močvarice. Zvuk pucnjave se nije pojačavao. - Nisi li imao kćerku, ha? Kako je ona? - upita Keller. - Dobro joj je. Gala. - Kako se zove? - Catherine - reče Jerry. balkandownload.org BD4Y
- Kao da se udaljavamo - javi se razočarano Lorraine. Provezli su se pokraj starog leša bez ruku. Muhe su mu prekrile rane na licu poput tamne lave. - Čine li to uvijek? - upita znatiželjno djevojka. - Što to, srce? - Skidaju li uvijek čizme? - Ponekad skidaju, a ponekad broj ne odgovara, do vraga - ponovo iznenadno prasne Keller. - Neke krave imaju rogove, neke krave nemaju, a neke su krave konji. A sada začepi, čuješ? Odakle si? - Iz Santa Barbare - reče djevojka. Drveće je odjednom nestalo. Prošli su zavoj i iznova se našli na otvorenom, i smeđa je rijeka bila odmah uz njih. Iako mu nitko nije ništa rekao, vozač stane, a tada polako uzmakne među drveće. - Kamo je krenuo? - upita djevojka. - Tko mu je rekao da to učini? - Mishm da brine zbog guma, stara moja - našali se Jerry. - Uz trideset baksova na dan? - uzvrati Keller šalom. Naišli su na malu bitku. Ispred njih okukom rijeke je dominiralo razoreno selo na goloj uzvisini gdje više nije bilo ni jednog drveta. Napola porušeni zidovi bih su bijeli, a iskrzani rubovi žuti. Bez vegetacije mjesto je nalikovalo na ostatke utvrde Legije stranaca, a možda je upravo to i bilo. Unutar zidova skupih su se smeđi kamioni, kao vozila na gradihštu. Čuli su nekoliko pucnjeva, lagano štektanje - kao kad lovci pucaju u večernje jato. Trasirna zrna su fijukala, trio minobacačkih granata je eksplodirao, tlo se zatreslo, auto zavibrirao, a vozač je mirno otvarao prozor dok se Jerry bavio istim poslom. Međutim, djevojka je otvorila vrata i izišla, izvukavši jednu pa drugu lijepo oblikovanu nogu. Prekopala je crnu putnu torbu i izvukla teleobjektiv, namjestila ga na fotoaparat i proučavala povećanu sliku. - Je li to sve? - upita sumnjičavo. - Ne bismo li morah vidjeti i neprijatelja? Ne vidim ništa osim naših momaka i mnogo prljavog dima. - Ah, oni su na drugoj strani, tamo, srce - reče Keller. - Ne bismo li mogli poći tamo? - Načas je zavladala tišina dok su Keller i Jerry šutke vijećali. - Slušaj - reče Keller napokon. - Ovo je bilo samo razgledavanje, jasno, srce? Situacija se stalno mijenja, jasno? - Ipak mislim da bi bilo gala vidjeti neprijatelja. Hoću konfrontaciju, Max. Zaista. Volim konfrontaciju. Krenuli su pješke. Ponekad to činiš da spasiš obraz, razmišljao je Jerry, a ponekad samo zato što misliš da nisi obavio posao ako se nasmrt ne uplašiš. Katkada i zato da se podsjetiš kako je preživljenje puki slučaj. No većinom zato što to drugi rade; da balkandownload.org BD4Y