Plemeniti Dak - John le Carre

geografskog sjevera. - Murphy, kako im bogamu to uspijeva? - uzvikne Martello. - Uzicom na koju je pričvršćena olovnica obložena voskom. Mjere dubinu, i određuju gdje se nalaze po onome što se prilijepi na vosak. - Bože, zaista se muče - izjavi Martello. Zazvonio je telefon. Martellov drugi šutljivac digne slušalicu, stane slušati, pa rukom prekrije mikrofon. - »Lovina Worth« se upravo vratila, sir - obrati se Smileyju. - Vozila se uokolo jedan sat i baš je ostavila automobil u garaži. Mac kaže da mu se čini da čuje zvuk vđde u kupaonici, pa se, prema tome, možda sprema ponovo kasnije izići. - I sama je - izjavi spokojno Smiley. Bilo je to zapravo pitanje. - Je li sama, Mac? - Grohotom se nasmijao. - U to ne sumnjam, ti pokvarena svinjo. Da, sir, dama se posve sama kupa, a Mac pita kad ćemo prijeći i na video. Da li dama pjeva u kadi, Mac? - Spustio je slušalicu. - Ne pjeva. - Murphy, da nastavimo s ratom - prasne Martello. Smiley je htio još jednom provjeriti planove presretanja. - Zaboga, George! Izvoli! Ovo je tvoja predstava, nisi to valjda zaboravio? - Da pogledamo još jednom veliku kartu otoka Po Toi, ako možemo? A tada bi nam Murphy mogao sve izložiti, ako nemaš ništa protiv? - Protiv, George? Zaboga! - vikne Martello, pa je Murphy ponovo krenuo, ovaj put s pokazivačem. - Osmatračnice vojnopomorske obavještajne službe ovdje, sir… stalna dvostrana veza s bazom, sir… nitko se ne smije približiti zoni iskrcavanja više od dvije morske milje… vojnopomorska obavještajna služba izvijestit će bazu čim Koova jahta krene natrag za Hong Kong, sir… presretanje redovnim britanskim policijskim brodom čim Koova jahta uđe u luku… Amerikanci će osigurati samo operativne obavještajne podatke i rezervu za nepredviđene situacije koje bi mogle zahtijevati podršku… Smilev je svaki detalj potvrđivao pedantnim kimanjem. - Na kraju krajeva, Marty - primijeti u jednom trenutku - čim Ko ukrca Nelsona na brod, nema kamo drugdje ni otići, nije li tako? Po Toi je na samoj granici kineskih voda. Prema tome, ih mi ih ništa. Jednog dana, razmišljao je Guillam slušajući ga, Georgeu će se dogoditi jedna od dviju stvari. Neće mu više biti stalo, ili će ga paradoks dokrajčiti. Ako mu ne bude više stalo, neće ostati ni pola od sadašnjeg mahera. Ako mu bude. ta njegova mala prsa će eksplodirati od napora da pokuša pronaći objašnjenje onoga čime se bavimo. Smiley je i sam imenovao svoje dileme, u jednom katastrofalnom neslužbenom razgovoru s višim funkcionarima, i Guillam ih se još sjećao. Biti nečovječni u obrani naše čovječnosti, bio je tada rekao, balkandownload.org BD4Y

nesmiljeni u obrani samilosti. Biti jednostrani u obrani naše različitosti. Izišli su kipteći od negodovanja. Zašto se George jednostavno ne brine za posao i bude kuš umjesto da izvlači svoj kredo i glača ga pred svima sve dok se ne pokažu nedostaci? Connie je čak Guillamu u uho prošaptala ruski aforizam što ga je uporno pripisivala Karli. - Neće biti rata, zar ne, Peter, mili? - rekla je umirujući i stisnula mu ruku dok ju je vodio hodnikom. - Ah u borbi za mir neće ostati ni kamena na kamenu, vrag odnio tog starog lisca. Kladim se da mu se Kolegij nije zahvalio ni na tome. Začuvši mukli zvuk, Guillam se naglo okrene. Fawn se iznova premještao s jedne kino-stolice na drugu. Osjetivši da ga Guillam promatra, rastegao je nosnice u bezobraznu grimasu. - Pošašavio je - pomisli Guillam i strese se. Guillam se počeo brinuti i zbog Fawna, iako iz drugih razloga. Prije dva dana Fawn je u Guillamovu društvu izazvao odvratan incident. Smiley je kao i obično izišao sam. Da mu prođe vrijeme, Guillam je unajmio automobil i odvezao Fawna do kineske granice, gdje se Fawn smijuljio i puhao prema tajnovitim brežuljcima. Na povratku, kad su zastali na otvorenoj cesti pred semaforom, automobilu se primakao mladić, Kinez, na »hondi«. Fawn je sjedio na suvozačevu sjedalu. Otvorio je prozor, skinuo sako i naslonio lijevu ruku na vrata kako bi se mogao diviti novom pozlaćenom satu što ga je kupio u jednoj od trgovina u »Hiltonu«. Kad su krenuh, mladić je nerazborito naglo posegnuo za satom, ah je Fawn bio mnogo brži od njega. Zgrabio je mladića za zglavak i čvrsto ga držao, vukući ga za automobilom dok se momak uzalud trzao pokušavajući se osloboditi. Guillam je tek nakon pedesetak jardi zapazio što se događa, pa je naglo zaustavio automobil, što je Fawn i čekao. Iskočio je prije no što ga je Guillam mogao zaustaviti, skinuo mladića s »honde«, poveo ga do ruba ceste i slomio mu obje ruke, te se smiješeći vratio u automobil. Bojeći se skandala Guillam se brzo udaljio s mjesta događaja, ostavivši mladića koji je urlao i zurio u ruke što su mu visile uz tijelo. Odlučio je da smjesta prijavi Fawna Smileyju čim se vrate u Hong Kong, ali, na sreću za Fawna, prošlo je osam sati prije no što se Smiley pojavio, a tada je, držao je Guillam, Smiley već ionako imao previše briga na leđima. Telefon je ponovo zazvonio, ovaj put crveni. Martello je podigao slušalicu. Slušao je trenutakdva, a tada se nasmijao. - Pronašli su ga - reče Smileyju i pruži mu slušalicu. - Koga su pronašli? Slušalica kao da je lebdjela između njih. balkandownload.org BD4Y

- Tvog čovjeka, George, Tvog Weatherbyja… - Westerbyja - ispravi ga Murphy, i Marthello ga žučljivo pogleda. - Imaju ga - reče Martello. - Gdje je? - Gdje je bio, hoćeš reći! George, upravo se kao nikada u životu zabavljao u dva kupleraja gore na Mekongu. Ako moji ne pretjeruju, nije bilo takve strke otkako je četrdeset i devete slonova beba pobjegla iz Barnumova cirkusa! - A gdje je sada, molim? Martello mu doda slušalicu. - Neka ti pročitaju poruku, okej? Pričaju da je prešao rijeku. - Okrenuo se prema Guillamu i namignuo. - Kažu da i u Vientianeu ima nekoliko mjesta gdje će se moći dobro izritati - reče - pa se nastavi smijati, dok je Smiley strpljivo držao slušalicu na uhu. Jerry je odabrao taksi s dva bočna zrcala i sjeo sprijeda. U Kowloonu je unajmio automobil od najveće firme koju je uspio pronaći, legitimiravši se rezervnim pasošem i vozačkom dozvolom, dokumentima što su bih namijenjeni bijegu, jer mu se lažno ime ipak činilo donekle sigurnijim, pa makar to bilo i samo na sat. Kad je krenuo uzbrdo prema Midlevelsu, već se spuštao sumrak i još je kišilo, i goleme su aureole okruživale neonske svjetiljke što su obasjavale obronak. Provezao se uz američki konzulat, pa dva puta pokraj Star Heightsa, napola očekujući da će ugledati Sama Collinsa, i drugi put bio je uvjeren da je pronašao njen stan i da to gori njena svjetiljka: sudeći po izgledu, nekakva kičasta talijanska stvarčica što je dražesno visila preko širokog prozora, šepirenje koje je stajalo tri stotine dolara. Bio je osvijetljen i prozor kupaonice, od mliječnog brušenog stakla. Kad je treći put prošao, spazio ju je kako prekriva ramena nekakvim ogrtačem, i shvatio - nagonski ih zbog nečeg formalnog u njenoj kretnji - da se ponovo sprema izići, i da je ovaj put vrlo elegantna. Kad god bi sebi dopustio da se sjeti Lukea, smračilo bi mu se pred očima i zamišljao sam sebe zaokupljenog plemenitim, beskorisnim postupcima, kao na primjer telefoniranjem Lukeovoj obitelji u Kaliforniji, ih patuljku u dopisništvu, ih - iz ovog ih onog razloga - čak Rockeru. Poshje, zaključi. Poshje će, obeća sam sebi, oplakati Lukea kako treba. Polako je skrenuo na prilaznu cestu što je vodila do zgrade, sve dok nije došao do ulaza u garažu. Garaža je imala tri kata, pa je polako kružio njome sve dok nije pronašao njen crveni »jaguar«, pohranjen u sigurnom kutu, iza lanca kako se nepažljivi susjedi ne bi previše približili njegovoj besprijekorno lakiranoj karoseriji. Presvukla je upravljač imitacijom leopardove kože. balkandownload.org BD4Y

Neprekidno je nešto prčkala oko tog prokletog automobila. Kupi psa. Drži miševe. Bio bi se najradije zaletio u crveni automobil, ah se suzdržao, kao što se i prečesto suzdržavao od sličnih postupaka u životu. Ako ga je ostavila ovdje, razmišljao je, znači da su poslali limuzinu po nju. Možda čak i s Tiuom kao tjelesnom stražom. Možda će doći i on sam. A možda se samo kinđuri za večernju žrtvu i ne namjerava uopće izlaziti. Da je bar nedjelja. Sjetio se kako mu je Craw pričao da Drake Ko provodi nedjelju sa svojom obitelji, i nedjeljom se Lizzie morala sama brinuti kako će se zabaviti. No, nije bila nedjelja, niti je uza se imao dragog starog Crawa da mu kaže, iako je mogao samo nagađati odakle to stari zna, da je Ko poslovno otputovao u Bangkok ih Timbuktu. Zadovoljan što se kiša pretvara u maglu, izišao je iz garaže na prilaznu cestu i pronašao uski komad bankine gdje je, parkirajući uz samu ogradu, ostavio dovoljno mjesta automobilima da se, makar protestirajući, provuku mimo njega. Pri tom je ogrebao automobil, ali se nije na to obazirao. S mjesta gdje je sjedio vidio je pješake kako ispod platnenog krova ulaze u zgradu ili izlaze iz nje, i automobile što su dolazili s glavne ulice ili odlazili. Potpuno ga je napustio osjećaj opreza. Zapalio je cigaretu, i mimo njega su u oba smjera škripeći kotačima prolazile limuzine, ali nijedna nije pripadala Kou. Poneki bi vozač usporio i zatrubio ih se glasno potužio na njegovo parkiranje, ah se Jerry nije osvrtao. Svakih nekoliko sekundi bacio bi pogled na retrovizore i jednom je, kad se nečija debeljuškasta prihka pomalo nalik na Tiua prošuljala mimo automobila, čak otkočio pištolj što ga je držao u džepu sakoa, i tek tada sam sebi priznao đa neznanac nije mišićav kao Tiu. Vjerojatno je došao utjerati nečije kockarske dugove, pomish. Sjetio se posjeta Happy Valleyju s Lukeom. Sjetio se mnogih drugih zgoda što ih je doživio s Lukeom. Još je gledao u retrovizor kad je crveni »jaguar« prošištao mimo njega, samo vozač, bez putnika, zatvorena krova, i znao je da mu nije palo na um da bi dizalom mogla sići u garažu i sama izvesti automobil umjesto da joj ga portir dotjera do ulaza, kao prije. Pošao je za njom, podignuo glavu i zapazio daje prozor njena stana i dalje osvijetljen. Je li nekoga ostavila u njemu? Ili se namjeravala brzo vratiti? A zatim je pomislio: ne pravi se tako prokleto pametan, jednostavno je zaboravila ugasiti svjetlo. Kad sam posljednji put razgovarao s Lukeom, rekao sam mu da me prestane gnjaviti, razmišljao je, a posljednje što mi je on rekao bilo je to da je umjesto mene poslao članak Stubbsieju. Krenula je nizbrdo prema gradu. Pošao je za njom i neko ga vrijeme nitko balkandownload.org BD4Y

nije pratio, što mu se činilo neprirodnim, no i doba dana bilo je neprirodno, a saratski je đak u njemu umirao sve brže i nekontroliranije. Krenula je prema najosvjetljenijem dijelu grada. Pretpostavljao je da je još voli, iako je u tom trenutku bio spreman posumnjati na svakoga zbog svačega. Vozio se odmah iza nje, sjećajući se da rijetko motri retrovizor. Osim toga, u maglovitom sumraku mogla bi mu ionako vidjeti samo svjetla. Magla se spustila u krpama, a luka kao da je gorjela: zrake svjetla s dizalice poigravale su poput vatrogasnih cijevi na dimu što je posvuda puzao. Stigavši u Central Street uvezla se u podzemnu garažu. Pošao je odmah za njom i parkirao šest mjesta dalje, ali ga nije zapazila. Nekoje vrijeme sjedila u automobilu i dotjerivala šminku, čak je vidio kako barata oko brade, pudrajući ožiljke. Zatim je izišla i posvetila se obredu zaključavanja auta, iako bi svaki klinac laganim potezom britve mogao prorezati platneni krov. Bila je odjevena u svilenu pelerinu i dugu svilenu haljinu, i kad je pošla prema spiralnom kamenom stubištu, podigla je obje ruke i pažljivo uzdigla kosu, koja joj je bila skupljena na potiljku, i prebacila konjski rep izvan pelerine. Izišao je i krenuo za njom sve do hotelskog predvorja, a tu na vrijeme ustuknuo u stranu da ga ne fotografira krdo bučnih modnih fotografa oba spola u večernjim odijelima i haljinama. Držeći se relativno sigurnog hodnika Jerry se polako orijentirao. Bio je to velik privatni prijem, a Lizzie je ušla na stražnja vrata. Ostali gosti pristizali su pred glavni ljlaz, gdje je toliko vrvjelo od »rolls- roycea« da nitko više nije bio posebno upadljiv. Na ulazu je predsjedavala žena plavo-sijede kose. Ljuljala se i supijano nešto govorila na francuskom. Dotjerana mlada Kineskinja, očito službenica zadužena za odnose s javnošću, dočekivala je goste s nekoliko pomoćnica, i kako su gosti ulazili djevojka im je prilazila sa svojim pomoćnicama i neobično ih srdačno pitala za ime, a ponekad i za pozivnicu, a tada provjeravala popis i govorila »oh, da, naravno«. Plavo-sijeda žena se smiješila i gunđala. Pomoćnice bi podijelile muškarcima značke a ženama orhideje, pa se bacale na shjedeće pridošlice. Lizzie Worthington se ukočeno podvrgla »kontroli«. Promatrao ju je kako nestaje iza dvostrukih vrata s oznakom soiree i Amorovom strelicom, pričekao minutu, pa se priključio repu. Jerryjeve cipele od jelenje kože zasmetale su djevojku iz odnosa s javnošću. I odijelo mu je bilo vrijedno zgražanja, ali nju su smetale cipele. Vjerojatno su joj na tečaju za »public relations« rekli, zaključi Jerry dok je djevojka zurila u cipele, da posebnu pažnju posveti obuči. Milijunaši smiju biti skitnice od čarapa nagore, ali par cipela »gucci« od dvije stotine dolara predstavlja pasoš koji ne smije promaći oku. Namršteno je pogledala njegovu novinarsku iskaznicu, pa popis uzvanika, pa ponovo balkandownload.org BD4Y

iskaznicu, a zatim još jednom cipele, te dobacila izgubljen pogled plavo-sijedoj cugerici koja se i dalje smiješila i gunđala. Vjerojatno se nafiksala do daske, zaključi Jerry. Djevojka se napokon nasmiješi - posebni smiješak za granične slučajeve - pa mu doda disk veličine tanjurića za kavu, obojen fluorescirajućom ružičastom bojom i s natpisom PRESSE. Slova su bila bijela i duga jedan palac. - Večeras moramo svakoga uljepšati, gospodine Westerby - reče djevojka. - Sa mnom biste imali dosta posla, draga moja. - Sviđa li vam se moj parfum, gospodine Westerby? - Fenomenalan je - reče Jerry. - Zove se juice ofthe vine, gospodine Westerby, sto hongkonških dolara za malu bocu, ali večeras Maison Flaubert poklanja besplatan uzorak svakom gostu. Madame Montifiori… oh, naravno, dobro došli u Maison Flaubert. Sviđa li vam se moj parfum, madame Montifiori? Euroazijanka u cheongsamu pruži Jerryju poslužavnik i prošapta: - Maison Flaubert vam želi egzotičnu večer. - Za ime božje - reče Jerry. Iza dvostrukih vrata čekao je još jedan odbor za doček: tri Ijepu- škasta mladića, što su ih zbog šarma avionom dopremili iz Pariza, i cijeli odred službenika sigurnosti kakvim bi se mogao pohvaliti i svaki predsjednik vlade. Jerryju se na trenutak učinilo da će ga pretresti, i znao je da će srušiti nad sobom hram ako to učine. Neprijazno su ga motrili, držeći ga jednim od posluge, ah bio je plavokos pa su ga pustili. - Novinari su u trećem redu od manekenske piste - reče mu plavokosi hermafrodit u kožnom kaubojskom odijelu, te mu doda informativni materijal za novinare. - Zar nemate foto-aparat, monsieur? - Ja samo pišem tekst - reče Jerry i mahne rukom iza ramena. - Spike se brine za fotografije. - Ušao je u dvoranu i stao se osvrtati, neumjereno se cereći i mašući svakome tko bi ga pogledao. Piramida čaša za šampanjac bila je visoka šest stopa i okružena stepenicama presvučenima crnim satenom, tako da su ih konobari mogli skidati odozgo. U dubokim, ledom ispunjenim lijesovima ležale su dvolitrene boce šampanjca očekujući ukop. Nedaleko od njih, kohca na kotačima puna kuhanih jastoga, i svadbena »torta« od pate de foie gras na kojoj je odozgo aspikom bilo ispisano Maison Flaubert. Iz stereo-zvučnika dopirala je glazba, a čuo se čak i razgovor, makar to bio samo blazirani mrmor neobično bogatih. Pista se protezala od podnožja širokog prozora do sredine prostorije. Prozor je gledao na luku, ali je magla razbila pogled na komade. Uređaji za klimatizaciju radili su punom parom kako bi žene mogle nositi nerc ne znojeći se. Većina muškaraca bila je u balkandownload.org BD4Y

smokingu, ali su se mladi kineski plejboji držali njujorške mode: hlače i crne košulje i zlatni lanci. Britanski taipani stajah su u pokislom krugu sa svojim ženskim svijetom, kao oficiri što se dosađuju na garnizonskoj zabavi. Osjetivši nečiju ruku na ramenu Jerry se naglo okrene, no bio je to samo Graham, mah kineski homić koji je radio za jedan od lokalnih tračerskih listova. Jerry mu je jednom pomogao da napiše reportažu koju je Graham htio plasirati Jerryjevu listu. Pista je bila okružena redovima naslonjača, raspoređenima otprilike u obliku potkove, a Lizzie je sjedila sprijeda, između gospodina Arpega i njegove žene ih ljubavnice. Jerry ih je prepoznao iz Happy Valleyja. Ponašah su se kao da je te večeri na njih došao red da budu Lizzini pratioci. Arpegovi su joj nešto govorili, iako se činilo da ih jedva sluša. Sjedila je, uspravna i prekrasna; skinula je pelerinu i s Jerryjeva mjesta gotovo se činilo da nema na sebi ništa osim biserne ogrlice i bisernih naušnica. Barem je još čitava, pomish Jerry. Nije istrunula niti dobila koleru niti joj je itko mecima raznio glavu. Sjetio se zlatnih malja što ih je zapazio na njenim leđima kad se one prve večeri vozio s njom u dizalu. »Topli« Graham je sjedio do Jerryja, a Phoebe Wayfarer dva sjedala dalje. Nije ju dobro poznavao, ali joj je ipak veselo mahnuo. - Ti boga, gala, Pheeb. Strašna si. Trebalo bi da se i ti popneš tamo gore i pokažeš im malo nožice. Učinilo mu se da je malo popila, a možda se i njoj činilo da je on pripit, iako nije ništa popio otkako je izišao iz aviona. Izvadio je blok i stao pisati, glumeći profesionalca, nastojeći se obuzdati. Samo polako. Nemoj uplašiti divljač. Kad je pogledao što je napisao, ugledao je »Lizzie Worthington« i ništa više. I Graham je pročitao riječi te se nasmijao. - Moj novi pseudonim - reče Jerry i obojica se nasmijaše tako glasno da su se uzvanici iz prednjih redova okrenuli baš kad su se svjetla zatamnjela. Ah ne i Lizzie, iako mu se činilo da mu je možda prepoznala glas. Iza njih zatvarah su vrata, i kako je dvorana sve više tonula u mrak, Jerry odjednom osjeti želju da odspava na mekanom i ugodnom naslonjaču. Glazba je ustupila mjesto ritmičkom, iskonskom zvuku četkica po čineli, sve dok iznad piste nije treperio samo jedan jedini luster, kao da odgovara uskovitlanim i fragmentarnim svjetlima iz luke što su se nazirala kroz prozor. Ritam bubnjeva rastao je polaganim krešendom, dopirući odasvud iz pojačala. Dugo je to trajalo, samo bubnjevi, vrlo dobro odsvirano, vrlo uporno, sve dok se na pozadini prozora prema luci nisu ukazale groteskne ljudske sjene. Ritam bubnjeva je zamro. U napetoj tišini, dvije mlade crnkinje prošle su pistom, bok uz bok, obrijanih glava. Na sebi nisu imale ništa osim nakita: okrugle naušnice balkandownload.org BD4Y

od bjelokosti, dijamantne ogrlice nalik na željezne prstene robinja. Na nauljenim udovima svjetlucali su im dijamanti, biseri i rubini. Bile su visoke, i prekrasne, i gipke, i u tom trenutku svi su gledaoci bili kao začarani njihovom potpunom seksualnošću. Bubnjevi su se ponovo oglasili i uzvinuli se, reflektori brzah po nakitu i udovima. Kao da su se izvile iz maglom zastrte luke, djevojke su krenule prema gledaocima srditošću čulnog podjarmljenja. A zatim su se okrenule i polako odšetale, izazivajući i prezirući bedrima. Svjetla su se upalila, i dvoranom je odjeknuo prasak uzbuđenog pljeska, a za njim smijeh i zveckanje čaša. Svi su odjednom govorili, a Jerry je govorio najglasnije: govorio je miss Lizzie Worthington, dobro poznatoj aristokratskoj ljepotici iz visokog društva čija majka nije znala skuhati ni jaje, i Arpegovima koji su bili vlasnici Manile i jednog ih dva vanjska otoka, kako ga je kapetan Grant iz Jockey Cluba jednom uvjeravao. Jerry je držao blok kao šef sale. - Lizzie Worthington, nevjerojatno, osvojili ste cijeli Hong Kong, madame, ako smijem reći. Moj list će objaviti ekskluzivnu reportažu o ovoj priredbi, miss Worth ih Worthington, i nadamo se da ćemo moći prikazati i vas, vaše haljine, vaš čarobni život i vaše još čarobnije prijatelje. Moji fotografi samo čekaju. - Naklonio se Arpegovima. - Dobro veče, madame. Gospodine. Drago nam je što ste nas posjetili, svakako. Je li ovo vaš prvi posjet Hong Kongu? Bila je to jedna od točaka iz Jerryjeva repertoara: praznoglavi veseli balavac, dječačka duša zabave. Konobar je donio šampanjac, i Jerry im nije dao da se sami posluže već im je sam dodavao čaše. Predstava je neobično zabavljala Arpegove. Craw mu je rekao đa su lopovi. Lizzie je zurila u njega, i u njenim očima bilo je nečega što nije mogao dokučiti, nečeg stvarnog i zaprepaštenog, kao da je ona, a ne Jerry, otvorila vrata i ugledala Lukea. - Gospodin Westerby je već napisao jednu reportažu o meni, kohko mi je poznato - primijeti Lizzie. - Mislim da je nisu objavili, nije li tako, gospodine Westerby? - Za koga pišete? - upita odjednom gospodin Arpego. Nije se više smiješio. Izgledao je opasno i odvratno: ona ga je očito podsjetila na nešto što je čuo i što mu se nije sviđalo. Na Tiuovo upozorenje, na primjer. Jerry mu reče. - Onda pišite. Ostavite damu na miru. Ona ne daje intervjue. Ako imate posla, obavite ga drugdje. Niste se došli igrati. Pokušajte zaslužiti plaću. - U tom slučaju, nekoliko pitanja vama, gospodine Arpego. Prije no što odem. Kako da vas opišem, sir? Kao neotesanog filipinskog milijunaša? Ili samo polumihjunaša? balkandownload.org BD4Y

- Za boga miloga - dahne Lizzie, i svjetla se milosrdno ponovo ugasiše, započe ritam bubnjeva, svi se vratiše na svoja mjesta, a iz zvučnika se začu tiha najava, ženski glas s francuskim naglaskom. U pozadini piste dvije su crnkinje, nalik na sjene, polako i lascivno nastavljale svoj ples. Kad se pojavila prva manekenka Jerry ugleda kako Lizzie ustaje, ispred njega u tami, prebacuje pelerinu preko ramena, pa brzo i tiho kreće prolazom, pokraj njega i prema vratima, pognute glave. Jerry pođe za njom. U predvorju se napola okrenula, kao da ga hoće pogledati, i Jerryju se učinilo da ga možda čeka. Izraz njena hca se nije izmijenio i odražavao je njegovo raspoloženje. Izgledala je izmučeno i umorno i potpuno zbunjeno. - Lizzie! - uzvikne Jerry kao da je upravo ugledao staru prijateljicu, pa joj brzo pritrči prije no što je stigla do vrata ženske toalete. - Lizzie! Bože! Već godinama! Cijeli vijek! Gala! Nekoliko službenika sigurnosti dobroćudno ga je promatralo dok ju je grlio da je poljubi u znak dugog prijateljstva. Provukao je lijevu ruku ispod pelerine i, nagnuvši se nasmijanim licem prema njoj, pritisnuo mah revolver na njena gola leđa, odmah ispod zatiljka, i tako ju je, vezan s njom sponama stare ljubavi, izveo na ulicu, neprekidno veselo čavrljajući, i pozvao taksi. Nije htio upotrijebiti revolver, ah nije mogao riskirati natezanje s njom. Tako to ide, pomish. Vraćaš se da joj kažeš kako je voliš, pa je odvodiš prijeteći joj revolverom. Drhturila je i bila je bijesna, ah činilo mu se da se ne boji, i činilo mu se da joj nije nimalo žao što je otišla s te užasne predstave. - Samo mi je to trebalo - rekla je kad su ponovo krenuh uzbrdo kroz maglu. - Divno. Baš divno, bogamu. Nije mu bio poznat njen parfem, ah mu se svakako sviđao mnogo više od parfema što ga je nudila Maison Flaubert. Ne bi se moglo reći da je Guillamu bilo dosadno, ah njegov kapacitet koncentracije ipak nije bio neizmjeran kao, kako se činilo, kapacitet Georgea Smileyja. Kad se nije pitao koga li vraga smjera Jerry Westerby, uživao je u erotskim mislima o Molly Meakin koje je sada bio lišen, ih se sjećao kineskog mladića iskrenutih ruku kako cvili poput ranjenog zeca i gleda za automobilom. Murphyjeva tema je sada bio otok Po Toi, i on se nesmiljenom opširnošću upustio u nju. Vulkanski otok, sir. Najtvrđa stijena u cijeloj hongkonškoj skupini, sir. I najjužniji otok, na samom rubu kineskih voda. Formalno to nije bio jedan otok već skupina šest otoka, ah je ostalih pet bilo balkandownload.org BD4Y

golo, bez drveća i nenastanjeno. Lijep hram, sir. Veličanstvena starina. Lijepi drvorezi, ah malo izvorske vode. - Isuse Kriste, Murphy, pa nećemo valjda kupiti taj prokleti otok - uzbunio se Martello. London je bio daleko, a akcija blizu, i Martello je izgubio dobar dio »šlifa«, zapazio je Guillam, i mnogo se manje trudio da se ponaša poput Engleza. Njegova tropska odijela bila su skroz-naskroz američkog kroja, i sve mu je više nedostajao razgovor, po mogućnosti s vlastitim ljudima. Guillam je sumnjao da je čak i London bio za njega avantura, a Hong Kong je već bio neprijateljski teritorij. S druge strane, Smiley se pod stresom ponašao posve suprotno: povukao se u sebe i postao kruto uljudan. Broj stanovnika Po Toija stalno se smanjuje, i sada ih ima stotinu osamdeset, seljaka i ribara, većinom komunista, tri živa sela i tri mrtva sela, sir, nastavljao je Murphy svoj monotoni monolog. Smiley ga je i dalje napeto slušao, dok je Martello nestrpljivo šarao po bloku. - A sutra, sir - reče Murphy - sutra navečer održava se na Po Toiju godišnja svečanost kojom se odaje počast boginji Tin Hau, boginji mora, sir. Martello prestane šarati. - Zaista vjeruju u ta sranja? - Svatko ima pravo na svoju vjeru, sir. - Jesu li te i to naučili u koledžu, Murphy? - Martello se vratio šaranju. Zavladala je neugodna tišina, i Murphy je tek nakon minutu-dvije ponovo hrabro uzeo pokazivač i položio vrh na južnu obalu otoka. - Svečanost u čas boginje Tin Hau, sir, održava se u glavnoj luci, upravo ovdje na jugozapadnom rtu gdje se nalazi drveni hram. Kako na temelju svojih podataka predviđa gospodin Smiley, sir, Koova operacija iskrcavanja obavit će se ovdje, podalje od glavnog zaljeva, u maloj uvali na istočnoj strani otoka. Iskrcavanjem na toj strani otoka koja nije naseljena, koja nije prirodno dostupna s mora, u vrijeme kad će svačija pažnja biti usredotočena na otočnu svečanost u glavnom zaljevu… Guillam nije ni čuo zvonjavu telefona. Čuo je samo glas Martellova drugog šutljivca koji je podigao slušahcu: - Da, Maci - pa cviljenje njegove avionske stolice kad se naglo uspravio i ukočeno se zagledao u Smileyja. - Tako je, Mac. Svakako, Mac. Odmah. Da. Drži vezu. Tu je uz mene. Ostani na liniji. Smiley je već stajao uz njega i pružio raku prema slušalici. Martello ga je promatrao. Murphy je na podiju, okrenutih leđa, nastavio pokazivati dodatne značajke Po Toija, kao da nije posve registrirao prekid. - Pomorci nazivaju otok i »sablasnom stijenom«, sir - objašnjavao je istim užasno dosadnim glasom. - Iako nitko ne zna zašto. balkandownload.org BD4Y

Smiley je nekoliko trenutaka slušao, pa spustio slušahcu. - Hvala vam, Murphy - reče uglađeno. - Vrlo zanimljivo. Načas je zastao kao ukopan, primaknuvši prste gornjoj usni, u pikvikovskom stavu razmišljanja. - Da - ponovi - da, vrlo. Prišao je vratima, pa iznova zastao. - Oprosti, Marty, morat ću te neko vrijeme napustiti. Najviše sat-dva, nadam se. U svakom slučaju telefonirat ću ti. Posegnuo je za kvakom, pa se okrenuo prema Guillamu. - Peter, mishm da bi bilo najbolje da i ti pođeš sa mnom, ako nemaš ništa protiv. Možda će nam trebati automobil, a čini mi se da te hongkonški promet, začudo, uopće ne uzbuđuje. Nisam li negdje vidio i Fawna? Ah, tu si. Iako jarkih boja, cvijeće na Headland Roadu se doimalo pomalo maljavo, poput paprati poprskane sprejem za Božić. Pločnik je bio uzak, i ljudi su se njime rijetko koristili - osim dadilja što su odlazile u šetnju s djecom, obavljajući to bez riječi, kao da vode pse. Zatvoreni kamion kojim su Rođaci osmatrah cilj bio je namjerno neugledni smeđi »mercedes«, vrlo derutna izgleda, blatobrana prašnjavih od ilovače, a s jedne strane pisalo je »H. K. DEVp. and BLDg. SURVEY Ltd«.{47} Iznad kabine visila je stara antena okićena kineskim zastavicama, i nitko nije obraćao pažnju na kamion dok se otužno droncao mimo Koove rezidencije - drugi put, ih možda već četvrti put tog jutra? Na Headland Roadu, kao i svagdje u Hong Kongu, netko uvijek, nešto gradi. U stražnjem dijelu kamiona, na ležajevima s plastičnim presvlakama, koji su bih posebno ugrađeni u tu svrhu, ispružila su se dva muškarca i napeto osmatrala iz šume objektiva, foto-aparata i radiotelefonskih uređaja. I njima je prolaz mimo kuće »Sedam vrata« već postao šablona. - Nema promjene? - upita prvi. - Nema promjene - potvrdi drugi. - Nema promjene - ponovi prvi u radiotelefon, i začu mirni Murphyjev glas koji je na drugom kraju potvrđivao prijem. - Možda su namjestili voštane lutke - reče prvi, i dalje promatrajući. - Možda bismo ih morah malo bocnuti da vidimo hoće li vrisnuti. - I meni se čini - reče drugi. U svom dosadašnjem profesionalnom životu, u tom su mišljenju bih složni, nisu nikada osmatrah nešto tako mirno. Ko je stajao gdje je uvijek stajao, ispred sjenice od ruža, leđima okrenut prema njima, i zurio prema moru. Njegova mala žena sjedila je podalje, odjevena kao i obično u crno, na bijeloj vrtnoj stolici i - kako im se činilo - zurila u muža. Samo se Tiu micao. I on je sjedio, ali s druge strane, i žvakao nešto nalik na uštipak. balkandownload.org BD4Y

Stigavši na glavnu cestu, kamion se štropoćući uputi prema Stanuju, nastavljajući iz konspirativnih razloga fiktivno osmatranje tog kraja. balkandownload.org BD4Y

N Liesin Ljubavnik jen je stan bio prostran i neskladan: mješavina aerodromskog salona, direktorskog apartmana i budoara prostitutke. Strop sobe za primanje bio je s jedne strane nesimetrično zakošen, kao crkvena lađa što klizi. Razina poda se nemirno mijenjala, sag je bio debeo poput trave i na njemu su ostajali sjajni tragovi koraka. Kroz goleme prozore pružali su se neograničeni ali pusti pogledi, a kad je zatvorila žaluzine i navukla zavjese, kao da su se odjednom našli u prigradskom bungalovu bez vrta. Amah je već prije otišla u svoju sobu iza kuhinje, i kad se pojavila, Lizzie je pošalje natrag. Išuljala se, namrgođena i sikćući. Kao da je htjela reći: - Vidjet ćeš kad sve ispričam gospodaru. Povukao je lanac na ulaznim vratima i poveo je sa sobom, vodeći je od sobe do sobe, prisiljavajući je da hoda slijeva ispred njega, da otvara vrata, čak i ormare. Spavaća soba nalikovala je na televizijsku inscenaciju za femme fatale, s okruglim krevetom prekrivenim poplunom i okruglom kadom u podu iza španjolskih paravana. Otvorio je ormariće pokraj kreveta, tražeći oružje jer, iako Hong Kong nije posebno pretrpan pištoljima, ljudi koji su živjeli u Indokini obično nešto imaju. Garderoba je izgledala tako kao daje telefonski ispraznila jednu od elegantnih trgovina sa skandinavskim dekorom u Central Streetu. U blagovaonici ga je dočekalo tamno staklo, pohrani krom i koža, te portreti lažnih predaka, imitacije Gainsborougha, što su pokislo zurili u prazne stolice: sve same mumije što nisu znale skuhati jaje, pomish Jerry. Stepenice presvučene crnom tigrovom kožom vodile su u Koovu jazbinu, i ovdje se Jerry zadržao, osvrćući se, fasciniran protiv volje, videći Koa u svemu, kao i njegovo srodstvo sa starim Sambom. Golemi pisaći stol s bombe nogama što su završavale pandžama i kuglom, predsjednički jedaći pribor. Tintamice, nož za papir i škare u koricama, nedirnute pravničke knjige, one isto što ih je Sambo vukao za sobom: Simons o porezima, Charlesworth i zakonodavstvo o kompanijama. Uokvirene svjedodžbe na zidu. Službena povelja Reda britanskog imperija što je počinjala riječima: »Elizabeta Druga, milošću Božjom…« Pa sam orden, sačuvan od zaborava u atlasu, nalik na ruke mrtva viteza. Skupne fotografije kineskih starješina na stepenicama hrama duhova. Pobjednički trkaći konji. balkandownload.org BD4Y

Nasmijana Lizzie. Lizzie, čarobna u kupaćem kostimu. Lizzie u Parizu. Obzirno je otvorio ladice pisaćeg stola i otkrio listovni papir s utisnutim imenima desetak različitih kompanija. U ormarima, prazne mape, električni pisaći stroj IBM bez utikača, adresar u koji nije bila upisana nijedna adresa. Lizzie, gola do pasa, kako se osvrće preko dugih leđa. Lizzie, bog joj pomogao, u vjenčanoj haljini, s kiticom gardenija u ruci. Mora da ju je poslao u trgovinu vjenčanih haljina za tu fotografiju. Nije bilo nikakvih fotografija jutenih vreća s opijumom. Direktorsko svetište, pomish Jerry. Stari Sambo imao ih je nekoliko: djevojke sa stanom, jednu čak s kućom, iako su ga viđale samo nekoliko puta godišnje. Ali uvijek s tom istom tajnom, posebnom sobom, s pisaćim stolom i neupotrebljavanim telefonima i instant- uspomenama, fizički djelić izrezan iz života nekog drugog, sklonište što pruža zaklon od drugih skloništa. - Gdje je? - upita Jerry, sjetivši se ponovo Lukea. - Drake? - Ne, Djed Mraz. - Ti mi reci. Pošao je za njom u spavaću sobu. - Je li često ne znaš? - upita Jerry. Skidala je naušnice i stavljala ih u kutiju za nakit. Pa kopču, ogrlicu i narukvice. - Naziva me gdje god bio, noću ih danju, nije važno. Ovo je prvi put da se nije javio. - Možeš li ga nazvati? - Kad god hoću, do vraga - odbrusi ona bijesnim sarkazmom. - Naravno da mogu. Žena broj jedan i ja se divno slažemo. Nisi li to znao? - A u ured? - Ne odlazi u ured. - A Tiu? - Jebeš Tiua. - Zašto? - Zato što je svinja - prasnula je otvarajući ormar. - Mogao bi prenijeti tvoju poruku. - Kad bi mu se dalo, ah mu se ne da. - Zašto? - Odakle da to znam, bogamu? - Izvukla je pulover i traperice, pa ih bacila na krevet. - Zato što je kivan na mene. Zato što mi ne vjeruje. Zato što ne voli da se ravnooki nameću njegovom Velikom Gospodinu. A sad se gubi da se balkandownload.org BD4Y

presvučeni. Jerry ponovo odluta u garderobu, okrenuvši joj leđa, slušajući šuštanje svile i kože. - Sastao sam se s Ricardom - reče. - Razmijenili smo gledišta, temeljito i otvoreno. Morao je doznati jesu li joj rekli. Morao joj je podijeliti oprost od Lukea. Slušao je, pa nastavio: - Charhe Marshall mi je dao njegovu adresu, pa sam navratio i pročavrljao s njim. - Divno - reče ona. - Sad ste rođaci. - Pričali su mi o Mellonu. Rekli su da si za njega prenosila drogu. Nije ništa rekla, pa se okrenuo i pogledao je. Sjedila je na krevetu žarivši glavu u ruke. U trapericama i puloveru izgledala je kao da joj je petnaest godina, i pedalj niža. - Kog’ vraga hoćeš? - prošaptala je napokon, tiho kao da sama sebi postavlja to pitanje. - Tebe - reče on. - Zauvijek. Nije znao je li ga čula jer je samo duboko uzdahnula i prošaptala »o bože«. - Je li ti Mellon prijatelj? - upitala ga je nakon nekog vremena. - Nije. - Šteta. Dobro bi mu došao ovakav prijatelj. - Zna li Arpego gdje je Ko? Slegnula je ramenima. - Dobro, kad ti se posljednji put javio? - Prije tjedan dana. - Što je rekao? - Da mora obaviti nekakav posao. - Kakav posao? - Zaboga, prestani već s tim pitanjima! Cijeli prokleti svijet samo postavlja pitanja, pa samo lijepo stani u rep i čekaj, jasno? Prodorno ju je gledao. Oči su joj sijevale od gnjeva i očaja. Otvorio je vrata balkona i izišao. Trebaju mi instrukcije, pomish ogorčeno. Saratski mentori, gdje ste sad kad vas trebam? Sve do ovog trenutka nije mu sinulo da je prerezavši konopac ostao i bez pilota. Balkon je s tri strane okruživao stan. Magla se privremeno povukla. Iza njega uzdizao se Peak, i obronci su mu bili okićeni zlatnim svjetlima. Gomile oblaka srljale su nebom, tvoreći nestalne spilje oko Mjeseca. Luka je izložila balkandownload.org BD4Y

sve svoje svečano ruho. Usred nje uživao je u svojoj slavi američki nosač aviona, osvijetljen reflektorima i nakićen zastavicama, nalik na razmaženu ženu usred jata motornih čamaca što su ga posluživah. Na njegovoj palubi stajao je niz helikoptera i malih lovačkih aviona, podsjetivši ga na zrakoplovnu bazu u Tajlandu. Pokraj njega prošla je polako kolona vehkih džunki na putu za Kanton. - Jerry? Stajala je na otvorenim vratima, na kraju niza stabalaca u sanducima, i promatrala ga. - Dođi, gladna sam. Iako nitko u toj kuhinji nije ni kuhao ni jeo, imala je bavarski kutić, s klupama od borovine, slikama s alpskim motivima i pepeljarama na kojima je pisalo Carlsberg. Ponudila ga je kavom iz stalno uključenog aparata za filtriranje, i zapazio je kako se - kad je bila na oprezu - nagnula ramenima unaprijed, a podlaktice prinijela tijelu, kao i Sirota. Drhtala je. Sjetio se da drhti otkako joj je pritisnuo revolver u leđa i zažalio što je to učinio, jer je polako shvaćao da joj je teško kao i njemu, ako ne i mnogo teže. Kretali su se poput dvoje ljudi nakon katastrofe, svatko u svom zasebnom paklu. Natočio joj je konjak sa sodom, pa isto i sebi, te je odveo u sobu za primanje gdje je bilo tophje, promatrajući je kako se skupila i pila konjak, i zurila u sag. - Malo glazbe? - upita je. Stresla je glavom. - Govorim u svoje ime - reče Jerry. - Nemam veze ni s kim. Kao da ga nije čula. - Došao sam svojevoljno ovamo. Samo, eto, poginuo mi je prijatelj. Kimnula je, ah samo iz suosjećanja. Bio je uvjeren da je njegove riječi nisu ni na što podsjetile. - Ta priča s Koom postala je vrlo prljava - reče Jerry. - Sve će to loše završiti. Splela si se s opasnim tipovima. Uključujući Koa. Gola je istina da je on državni neprijatelj prve klase. Pomislio sam da se možda želiš izvući. Zato sam se vratio. Kao Galahad. Samo, nije mi jasno što se sve to skupilo oko tebe. Mellon, i tako dalje. Možda bismo trebah sjesti i zajedno sve to razmrsiti, vidjeti što se može učiniti. Nakon tog ne baš previše suvislog objašnjenja, oglasio se telefon, prigušenim graktanjem koje bi, kako tvrde, trebalo da štedi živce. Telefon je stajao na drugom kraju sobe, na pozlaćenim kolicima. Na svaki mukli ton upalila bi se na njemu lampica i odrazila se na policama od valovita stakla. Pogledala je telefon, pa Jerryja, i lice joj je odjednom oživjelo nadom. Naglo je balkandownload.org BD4Y

ustao i dogurao do nje kolica: kotači su zapinjali na debelom sagu. Za njim se vukao savitljivi gajtan sve dok se nije pružio sobom poput dječje črčkarije. Hitro je podigla slušahcu i rekla »Worth«, onim pomalo neuljudnim tonom što ga žene poprime kad žive same. Razmišljao je ne bi li joj rekao da njen telefon prisluškuju, ali nije znao protiv čega bi je upozorio: izgubio je sve položaje, i na ovoj i na onoj strani. Nije više ni znao o kojim je stranama riječ, ah misli mu je opet zaokupio Luke, i lovac u njemu se potpuno razbudio. Držala je slušahcu na uhu, ah nije ništa više govorila. Jednom je rekla »da«, kao da potvrđuje prijem uputa, a jednom energično »ne«. Lice joj je postalo bezizražajno, a ni iz njena glasa nije mogao ništa razabrati. No, osjetio je u njemu poslušnost, i skrivanje, i pri tom ga je potpuno obuzeo gnjev i ništa drugo nije bilo važno. - Ne - govorila je - rano sam otišla s prijema. Kleknuo je pokraj nje i pokušavao nešto čuti, ali je čvrsto pritisnula slušahcu na uho. Zašto ga nije pitala gdje je? Zašto ga nije pitala kad će se sastati? Je li sve u redu? Zašto nije telefonirao? Zašto je tako gledala u Jerryja, bez olakšanja? Položio je ruku na njen obraz, okrenuo joj glavu i prošaptao u drugo uho. - Reci mu da se moraš sastati s njim! Poći ćeš k njemu. Gdje god bio. - Da - govorila je iznova u slušalicu. - U redu. Da. - Reci mu! Reci mu da se moraš sastati s njim! - Moram se sastati s tobom - izustila je napokon. - Doći su k tebi gdje god bio. I dalje je držala slušahcu u ruci. Slegnula je ramenima, kao da traži upute, i gledala Jerryja - ne kao svog Galahada već kao još jedan dio neprijateljskog svijeta što se nad njom nadvio. - Volim tel - šaptao je. - Reci mu ono što obično kažeš! - Volim te - rekla je kratko, zatvorenih očiju, pa spustila slušahcu prije no što ju je stigao spriječiti. - Doći će ovamo - reče. - Vrag te odnio! Jerry je još klečao uz nju. Ustala je da ga se riješi. - Da li zna? - upita Jerry. - Što? - Da sam ovdje? - Možda. - Zapalila je cigaretu. - Gdje je sada? - Ne znam. balkandownload.org BD4Y

- Kad će stići? - Ubrzo, rekao je. - Je li sam? - Nije mi rekao. - Ima li pištolj? Stajala je na drugom kraju sobe, i dalje ga netremice motreći, bijesno i preplašeno, izmučenim sivim očima. Ah Jerry se nije obazirao na njeno raspoloženje. Grozničava želja za akcijom nadvladala je sve osjećaje. - Drake Ko. Dobričina koji te ovdje smjestio. Ima li pištolj? Hoće li pucati u mene? Je li Tiu s njim? Samo pitanja, ništa drugo. - Ne nosi ga u krevet ako na to misliš. - Kamo ideš? - Mislila sam da biste vas dvojica radije bih nasamu. Poveo ju je natrag do sofe i posjeo je sučelice dvostrukim vratima na drugom kraju sobe. Bila su zastakljena neprozirnim staklom, a s druge strane bilo je predvorje i ulazna vrata. Otvorio ih je, kako bi smjesta ugledala svakog posjetioca. - Držite li se kakvih pravila u vezi s posjetima, vas dvoje? - Nije ga shvatila. - Vidim na vratima »špijunku«. Zahtijeva li da uvijek provjeriš tko je pred vratima prije no što ih otvoriš? - Nazvat će kućnim telefonom iz prizemlja. I svojim ključem otvoriti vrata. Vrata su bila od višeslojnog lesonita, ne masivna ali ipak dovoljno čvrsta. Ako želiš zaskočiti uljeza bez pratnje, kažu u Sarrattu, ne skrivaj se za vratima jer se više nikada nećeš odande izvući. Jerry se barem ovaj put slagao s tim mišljenjem. No, stati s druge strane značilo je izložiti se agresivnom posjetiocu ili posjetiocima, a Jerry je bio gotovo siguran da se Ko neće dati zaskočiti, i da neće doći sam. Razmišljao je ne bi li se sakrio iza sofe, ali nije htio da se djevojka nađe na brisanom prostoru, ako dođe do pucnjave, ni u kojem slučaju. Njena ponovna pasivnost i njen letargični, prazni pogled nisu ga nimalo umirivali. Čaša mu je stajala uz njenu na stolu, pa ju je mirno sklonio iza vaze s plastičnim orhidejama. Ispraznio je pepeljaru i stavio pred Lizzie otvoreni primjerak časopisa Vogue. - Slušaš li glazbu kad si sama? - Ponekad. Odabrao je Ellingtona. - Preglasno? - Glasnije - reče ona. Sumnjičavo ju je pogledao, pa utišao zvuk. U to je iz predvorja dva puta zazviždao kućni telefon. balkandownload.org BD4Y

- Pazi - upozorio ju je, pa s revolverom u ruci prišao vratima, potpuno izložen pogledu posjetioca, tri stope od praga, dovoljno blizu da se baci naprijed, dovoljno daleko da puca i baci se na pod, što je i namjeravao te zato napola čučnuo. Držao je revolver u lijevoj ruci i ništa u desnoj, jer s te udaljenosti nije mogao promašiti, ma kojom rukom pucao, a htio je da mu desnica bude slobodna ako bude morao udariti. Sjetio se Tiua i njegovih svijenih ruku, i upozorio sam sebe da mu previše ne prilazi. Što god poduzeo, ne smije mu se približiti. Udarac u prepone, ali nemoj se zatim baciti na njega. Ostani izvan domašaja tih ruku. - Reci »dođite gore« - reče joj. - Dođite gore - ponovi Lizzie u slušalicu, pa je spusti i otkvači lanac. - Kad uđe, nasmiješi se kao da si pred kamerom. Nemoj vikati. - Idi do vraga! Izoštrenim uhom čuo je kako iz šahta dopire mukli zvuk dizala, a zatim monotoni »cin« zvonca kad je dizalo stalo. Čuo je korake kako se bliže vratima, samo jedan par nogu, nepokolebljiv, i sjetio se Koova smiješnog, pomalo majmunskog hoda u Happy Valleyju, njegovih koljena što su se ocrtavala na sivim flanelnim hlačama. U ključanicu je kliznuo ključ, iza vrata se pojavila ruka, a za njom, bez predumišljaja, i ostatak. Jerry je već skočio i svom težinom spljoštio poslušno tijelo uza zid. Sa zida je pala slika Venecije, staklo se smrskalo, Jerry je zalupio vrata, pronašavši istodobno grlo i gurnuvši cijev revolvera duboko u meso. A tada su se vrata izvana ponovo otvorila, vrlo naglo, Jerry je ostao bez daha, noge su mu sunule uvis, nepodnošljiva bol širila mu se tijelom od bubrega, onesposobila ga i bacila na pod, pa još jedan udarac, u prepone, od kojeg mu je dah iznova zastao dok je nagonski, trzajem, privlačio koljena bradi. Kroz suze je zapazio malu, bijesnu spodobu Fawna, bebisitera, što se nadvila nad njega namještajući se za treći udarac, i kruto cerenje Sama Collinsa koji je mirno virio preko Fawnova ramena da ustanovi kolika je šteta. A na vratima, neobično zabrinuta lica dok je namještao ovratnik nakon Jerrvjeva bezrazložnog nasrtaja, stajala je i dalje smetena prilika njegova nekadašnjeg vođe i mentora, gospodina Georgea Smileyja, koji je zabezeknut pozivao svoje pse na red. Jerry je mogao sjediti, ah samo kad bi se prignuo. Držao je obje ruke ispred sebe i zabio laktove u krilo. Bol mu je prožimala cijelo tijelo, kao otrov što se širi iz središnjeg izvora. Djevojka ga je promatrala s vrata u predvorju. Fawn je vrebao, nadajući se još jednom izgovoru da ga udari. Sam je na drugom kraju sobe sjedio u naslonjaču, prekriženih nogu. Smiley je naiio Jerryju konjaka, bez balkandownload.org BD4Y

vode, pa se sagnuo nad njim, gurajući mu čašu u ruke. - Što ovdje radiš, Jerry? - upita Smiley. - Ne razumijem. - Udvaram - reče Jerry i sklopi oči da se odupre novom valu boli. - Obuzela me neplanirana ljubav prema našoj domaćici. Zao mi je. - Učinio si nešto što je vrlo opasno, Jerry - prigovori Smiley. - Mogao si uništiti cijelu operaciju. Pretpostavimo da je umjesto mene došao Ko. Posljedice bi bile katastrofalne. - To ti vjerujem. - Otpio je malo konjaka. - Luke je mrtav. Leži u mom stanu raznijete glave. - Tko je Luke? - upita Smiley, zaboravljajući susret s njim u Cra- wovoi kući. - Nitko. Samo prijatelj. - Ponovo je otpio. - Američki novinar. Pijanica. Nikome neće nedostajati. Smiley letimice pogleda Sama Collinsa, ah Sam samo slegne ramenima. - Nama je nepoznat - reče. - Ipak, nazovi ih - reče Smiley. Sam podigne pokretni telefon i iziđe s njim iz sobe jer je znao raspored prostorija. - Obradili ste je, zar ne? - reče Jerry i kimne prema Lizzie. - Mislim da još samo to nije prošla. Kako si, stara moja? - dovikne joj. - Zao mi je zbog ovog malog spora. Nismo valjda ništa razbili? - Ne - reče ona. - Prišarafili su te zbog opake prošlosti, ha? Malo milom malo silom? Obećah da će zaboraviti sve tvoje zločestoće? Baš si šašava, Lizzie. U ovoj igri ne smiješ imati prošlost. Ne možeš imati ni budućnost. Verboten. Opet se okrenuo prema Smileyju: - Tako ti je to, George. Nikakva velika filozofija. Jednostavno sam se zatreskao u Lizzie. Zabacio je glavu i pažljivo gledao Smileyja kroz napola zatvorene oči. I tada je, jasnoćom što je ponekad potiče bol, spoznao da je svojim postupkom ugrozio Smileyjevu egzistenciju. - Ne brini - reče obzirno. - Tebi se ništa neće dogoditi, budi uvjeren. - Jerry - reče Smiley. - Yessir - odgovori Jerry i napadno se uspravi, kao da hoće sjesti u stavu mirno. - Jerry, ne shvaćaš što se događa. Koliko si toga mogao pokvariti. Da smo utrošili milijarde dolara i tisuće ljudi, ne bismo postigli ni dio onoga što očekujemo od ove operacije. Svaki bi se vojskovođa od srca nasmijao balkandownload.org BD4Y

uspoređujući tako sitnu žrtvu s toliko golemom dobiti. - Nemoj od mene zahtijevati da te riješim toga problema, stari moj - reče Jerry i iznova se zagleda u Smileyja. - Ti si mudrac, ne zaboravi. Ne ja. Sam Collins se vratio i Smiley ga upitno pogleda. - Nije ni njihov - reče Sam. - Htjeli su mene srediti - reče Jerry. - Ali je Lukie stradao. Krupan je momak. To jest, bio je. - I u tvom je stanu - upita Smiley. - Mrtav. Ustrijeljen, I u tvom stanu? - Već neko vrijeme. Smiley Collinsu: - Morat ćemo zataškati tragove, Sam. Ne smijemo dopustiti da dođe do skandala. - Odmah ću ih nazvati - reče Collins. - I raspitaj se za avione - uzvikne za njim Smiley. - Dva mjesta, prvi razred. Collins kimne. - Uopće mi se ne sviđa taj tip - prizna Jerry. - Nikad mi se nije sviđao. Valjda zbog brkova. - Pokazao je palcem Lizzie. - Što to ona uopće i zna da ste se toliko uzmuvah oko nje, George? Ko joj ne šapće svoje najskrivenije tajne. Ona je ravnooka. - Okrenuo se prema Lizzie. - Ih možda šapće? Zanijekala je glavom. - Da i šapće, ne bi se ničega sjetila - nastavi Jerry. - Tupa je kao daska za takve stvari. Vjerojatno nije nikada ni čula za Nelsona. - Ponovo joj se obratio. - Ti. Tko je Nelson? Hajde, tko je on? Koov pokojni sinčić, zar ne? Tako je. Nazvao je brod po njemu, zar ne? I svog »đihađiha«. - Ponovo se obratio Smileyju. - Vidiš? Tupa. Ne upleći je u to, to bih ti savjetovao. Collins se vratio s papirom na kojem su bila napisana vremena polijetanja. Smiley ga stane čitati, mršteći se kroz naočale. - Morat ćemo te smjesta poslati kući, Jerry - reče. - Guillam čeka dolje s automobilom. I Fawn će poći s tobom. - Samo bih još malo povratio, ako nemaš ništa protiv. Jerry posegne za Smileyjevom rukom da se osloni, i Fawn smjesta priskoči, no Jerry ga opomene ispruženim prstom, i Smiley naredi Fawnu da se vrati na mjesto. - Dalje od mene, ti otrovni patuljče - savjetovao ga je Jerry. - Imaš pravo na jedan ugriz i točka. Slijedeći put neće ti biti tako lako. Sav se skvrčio dok je hodao, polako vukući noge, ruku sklopljenih nad preponama. Zastao je kad je stigao do djevojke. - Jesu li ovdje vijećali, Ko i njegovi vrh momci, stara moja? Je li Ko balkandownload.org BD4Y

dovodio ovamo prijatelje na trač-partiju? - Ponekad. - A ti si se brinula za mikrofone, zar ne, kao dobra mala domaćica? Puštala ovamo dečke da sve namjeste, pazila na lampicu? Pa naravno. Kimnula je. - Ipak, nije dosta - prigovorio je, šepesajući prema kupaonici. - Ipak nisam zadovoljan s odgovorom. Nije to sve. Ni izdaleka. U kupaonici je stavio lice pod hladnu vodu, malo i popio pa odmah povratio. Vraćajući se, potražio je pogledom djevojku. Bila je u sobi za primanje i, kao što ljudi pod stresom obično traže beznačajne poslove, slagala je gramofonske ploče, stavljajući svaku u pravu omotnicu. Smiley i Collins tiho su vijećah u kutu. Nešto bliže, Fawn je čekao na vratima. - Baj, stara - reče joj. Položio joj je ruku na rame i privukao je sve dok se njene sive oči nisu našle sučelice njegovima. - Zbogom - izusti djevojka i poljubi ga, ne baš strasno ah ipak promišljenije no što je ljubila konobara. - Ispao sam saučesnik prije izvršenog čina - objašnjavao joj je. - Žao mi je zbog toga. Drugog mi ničega nije žao. Pazi i na onu svinju, Koa. Jer ako njima ne uspije da ga ucmekaju, meni možda hoće. Dotakao je ožiljke na njenoj bradi, pošao stružući nogama prema vratima gdje je čekao Fawn, pa se okrenuo da se oprosti od Smileyja koji je opet ostao sam. Collins je otišao telefonirati. Smiley je stajao u položaju koji je Jerryju bio najpoznatiji, kratkih ruku ponešto odmaknutih od tijela, zabačene glave, pogleda što se istodobno ispričavao i ispitivao, kao da je upravo ostavio kišobran u podzemnoj željeznici. Djevojka im je obojici okrenula leđa, još uvijek spremajući ploče. - Pa, pozdravi Ann - reče Jerry. - Hvala. - Nemaš pravo, prijatelju. Ne znam kako, ne znam zašto, ah nemaš pravo. Ipak, vjerojatno je sad prekasno. - Opet ga je obuzela mučnina, a glava mu je pucala od bolova što su mu rastrzavali tijelo. - Ako mi samo priđeš, obratio se Fawnu - zavrnut ću ti tom prokletom šijom, jasno? - Osvrnuo se prema Smileyju, koji je stajao u istom položaju, ničim ne odavajući da je čuo njegove riječi. - Pa, sve najbolje - reče Jerry. Kimnuvši posljednji put, ali ne djevojci, Jerry odšepa u hodnik, Fawn za njim. Dok su čekali dizalo, Jerry ugleda elegantnog Amerikanca kako stoji na pragu svog stana, promatrajući njegov odlazak. balkandownload.org BD4Y

- Ah, tebe sam zaboravio - vikne Jerry vrlo glasno. - Ti se brineš za mikrofonciće u njenu stanu, zar ne? Britanci je ucjenjuju a Rođaci prisluškuju… baš je sretna što je sa svih strana obrađuju. Amerikanac nestane i naglo za sobom zatvori vrata. Dizalo je stiglo, i Fawn ga gurne unutra. - Nemoj to raditi - upozori ga Jerry. - Gospodin se zove Fawn - obrati se Jerry ostalim putnicima u dizalu, vrlo glasno. Većina je bila odjevena u smokinge i šljokicama posute haljine. - Radi za britansku tajnu službu i maločas me opalio po jajima. Rusi dolaze - dobaci još Jerry njihovim tustim, ravnodušnim licima. - Uzet će vam sav prokleti novac. - Pijan je - zgražao se Fawn. Portir Lawrence ih je pratio sa živahnim zanimanjem dok su prolazili kroz predvorje. Ispred zgrade čekala je plava limuzina, »peugeot«. Za volanom je sjedio Peter Guillam. - Ulazi - odbrusi Guillam. Vrata na suvozačevoj strani bila su zaključana. Jerry uđe straga, a Fawn za njim. - Koji te vrag spopao, bogamu? - upita Guillam kroz stisnute zube. - Nisam znao da nedojebani povremeni suradnici imaju običaj uprskati stvar u pola operacije. - Odbij - upozori Jerry Fawna. - Zviznut ću te ako se samo namrštiš. Ne šalim se. Upozoravam te. Službeno. Magla se opet spustila, kovitlajući se oko poklopca motora. Grad je mimo njih promicao u nizu brzih kadrova koji kao da su bih snimljeni na skladištu otpada: obojeni natpis, izlog, žice prevučene preko neonske reklame, pregršt ugušena lišća, neizbježno gradilište, osvijetljeno reflektorima. Jerry u retrovizoru ugleda crni »mercedes« što ih je pratio, i u njemu dvojicu muškaraca. - Eto i Rođaka za nama - objavi. Gotovo se onesvijestio kad ga je zgrabio grč boli u želucu, i načas je čak pomislio da ga je Fawn opet udario, no bila je to samo nepoželjna posljedica skorašnjih događaja. Kad su stigli na Central Street, rekao je Guillamu da stane pa se pred svima izbljuvao u žlijeb uz pločnik, nagnuvši glavu kroz prozor dok se Fawn napeto nadvio nad njim. I »mercedes« je stao iza njih. - Nema bolje stvari od malo boli - uzvikne zavalivši se ponovo u automobil - da ti malo pročisti stare vijuge od naftalina, tu i tamo. Ha, Peter? Kipteći od bijesa, Guillam samo opsuje. - Ne shvaćaš što se događa - rekao mu je Smiley. - Koliko si toga mogao balkandownload.org BD4Y

pokvariti. Da smo utrošili milijarde dolara i tisuće ljudi, ne bismo postigli ni dio onoga što očekujemo od ove operacije… Kako? pitao se neprekidno. Postigli što? Nelsonov položaj u kineskim poslovima bio mu je samo površno poznat. Craw mu je rekao samo onaj minimum koji je trebalo da zna. Nelson ima pristupa pekin- škim krunskim draguljima, vaša milosti. Tko god se dočepa Nelsona, steči će zauvijek zasluge sebi i svom plemenitom domu. Vozili su se mimo luke, prema tunelu. Ovdje, pri morskoj razini, američki nosač aviona izgledao je neobično malen s jarko osvijetljenim Kowloonom u pozadini. - Usput, kako će ga Drake izvući? - upita Guillama bezbrižnim glasom. - Avionom više neće, to je sigurno. Ricardo je to zauvijek otpisao, zar ne? - Usisat će ga - odbrusi Guillam; baš je glup, pomisli Jerry slavodobitno, trebalo je da drži jezik za zubima. - Plivajući? - upita Jerry. - Nelson pliva preko zaljeva Mirs. Drake to ne bi tako izveo, ha? Nelson je ionako prestar za to. Smrznuo bi se, baš da mu morski psi i ne popapaju onu stvar. A vlak za svinje, prošvercati ga s gicama? Baš mi je žao što ćeš zbog mene propustiti veliki trenutak, stari moj. - I meni je, zapravo. Najradije bih ti razbio gubicu. Radosno uzbuđenje potpuno je obuzelo Jerryja. Istina je! govorio je sam sebi. Eto što se događa! Drake izvlači Nelsona, i svi su se poredali kod cilja. Guillamov lapsus - što je samo jedna riječ ali, po mišljenju saratskih mudraca, potpuno neoprostiva i apsolutno pogrešna - iznio je ipak na vidjelo tajnu koja ga je osupnula kao što je Jerryja osupnula istina o Nelsonovu bijegu, iako su Guillamovi osjećaji u mnogočemu bih neizmjerno bolniji. Ako išta ublažava zločin indiskrecije - iako ga, ponovo prema saratskim mudracima, ništa ne može ublažiti - Guillamovi doživljaji u toku proteklog sata - od čega je pola proveo izbezumljeno vozeći Smileyja usred prometne špice, a pola čekajući, obuzet očajničkom neodlučnošću, u automobilu ispred Star Heightsa - došli bi svakako u obzir. Sve ono čega se pribojavao u Londonu, njegove najjezivije bojazni u pogledu veze Enderby-Martello, pokazalo se u tih šezdeset minuta nedvojbeno točnim, i opravdanim, i - ako ništa drugo - još i premalo naglašenim. Najprije su se odvezli do Bowen Roada na Midlevelsu, do stambenog bloka, tako bezizražajnog i beznačajnog i golemog da su čak o oni koji su u njemu stanovah zacijelo morah dva puta pogledati broj da provjere ulaze li u pravu zgradu. Smiley je pritisnuo zvonce s oznakom Mellon, a Guillam je idiotski upitao »tko je Mellon«? i to u istom trenutku kad se sjetio da je to radno balkandownload.org BD4Y

ime Sama Collinsa. Oporavivši se od vlastite gluposti, upitao je sam sebe - ne Smileyja, jer su već bih u dizalu - koji bi glupan, nakon Haydonovih pustošenja, uopće i mogao sebi dodijeliti isto radno ime kojim se koristio prije propasti? A tada im je Collins otvorio vrata, u svilenom, tajlandskom kućnom ogrtaču, sa smeđom cigaretom u cigaretšpicu i perivim uvijek ispeglanim smiješkom, pa ih uveo u sobu za primanje s parketom na podu i stolicama od bambusa, gdje je Sam uključio dva tranzistorska radio-aparata i podesio ih na dva različita programa, jedan govorni a jedan glazbeni, da time bar koliko - toliko osigura zaštitu od prisluškivanja dok razgovaraju. Sam je slušao, nimalo se ne obazirući na Guillama, pa smjesta direktno telefonirao Martellu - Sam je imao direktnu vezu s njim, znači, nikakvo okretanje brojeva, ništa, očito direktna žična veza - pa zavjereničkim rječnikom upitao »Kako stoje stvari s prijateljem«: a »prijateljem«, kako je Guillam poslije saznao, u kockarskom svijetu nazivaju lakovjernu budalu. Martello je odgovorio da su mu se upravo javili iz vozila za osmatranje. Prijatelj i Tiu upravo sjede na Admiralu Nelsonu u zaljevu Causeway, rekli su mu osmatrači, a usmjereni mikrofoni (kao i obično) hvatali su toliko jeke od vode da će prepisivačima trebati nekoliko dana, ako ne i tjedana, da očiste strane zvukove i ustanove jesu li prijatelj i Tiu rekli nešto interesantno. U međuvremenu su ostavili jednog čovjeka u luci kao statičnog promatrača, s naređenjem da odmah izvijesti Martella ako jahta digne sidro ili ako se bilo koja od »lovina« iskrca. - Onda moramo smjesta poći - rekao je Smiley, pa su se ponovo utrpali u automobil, i dok je Guillam vozio do obližnjeg Star Heightsa, kipteći od bijesa i bespomoćno slušajući njihov sažeti razgovor, u njemu je sve više jačalo uvjerenje da promatra paukovu mrežu, i da je samo George Smiley, opsjednut perspektivnošću slučaja i likom Karle, mogao biti toliko kratkovidan, i toliko lakovjeran, i na svoj paradoksalni način toliko naivan, da uleti ravno u nju. Georgeove godine, pomisli Guillam. Enderbyjeve političke ambicije, njegova privrženost jastrebovskom, proameričkom stavu - a kamoli još sanduk šampanjca i mrsko udvaranje petom katu. Laconova mlaka podrška Smileyju dok je uokolo potajno tražio nasljednika. Martellov posjet Langleyju. Enderbyjev pokušaj, prije samo nekoliko dana, da Smileyju oduzme slučaj i pokloni ga Martellu. A sada, najočitije i najzlokobnije od svega, ponovna pojava Sama Collinsa kao džokera u špilu, s privatnom vezom do Martella! A Martello, bog nam pomogao, kao da nema blage veze odakle Georgeu informacije - usprkos direktnoj liniji. Sve su te niti, po Guillamovu mišljenju, vodile prema samo jednoj točki, i nije mogao dočekati trenutak kad će odvesti Smileyja u stranu, na bilo koji balkandownload.org BD4Y

način, skrenuti mu pažnju s operacije, samo na tren, i barem toliko koliko mu je potrebno da mu ukaže kamo srlja. Da mu ispriča što se dogodilo s pismom. I o Samovu posjetu Laconu i Ender- byju u Whitehallu. A umjesto toga? Morao se vratiti u Englesku. Zašto se morao vratiti u Englesku? Zato što je glupo piskaralo zvano Westerby bilo toliko drsko da pobjegne s lanca. I bez te bolne spoznaje o predstojećoj katastrofi Guillam bi jedva bio podnio razočaranje. Mnogo je toga izdržao za ovaj trenutak. Nemilost i izgon u Brixton pod Haydonom, sitno trčkaranje za starog Georgea umjesto da se vrati na teren, podnošenje Georgeove opsesivne tajnovitosti koja je, po Guillamovu mišljenju, i ponizivala i samu sebe poražavala - no, bilo je to barem putovanje s odredištem, sve dok mu prokleti Westerby, baš on, nije i to oduzeo. Ali vratiti se u London znajući da najmanje dvadeset i dva sata prepušta Smileyja i Circus čoporu vukova, i nemajući uz to prilike da ga upozori - to je po Guillamovu mišljenju bio okrutni vrhunac frustrirane karijere, a ako mu je svaljivanje krivnje na Jerryja moglo u tome pomoći, tada će, proklet bio, okriviti Jerryja ili bilo koga drugog. - Pošalji Fawna! - Fawn nije džentlmen - odgovorio je Smiley - ili nešto u istom smislu. A i imao je sto posto pravo, pomisli Guillam, sjetivši se slomljenih ruku. I Jerry je isto tako bio svjestan osjećaja da nekoga prepušta vucima, iako je to bila Lizzie Worthington a ne George Smiley. Dok je zurio kroz stražnji prozor automobila, činilo mu se da je napušten i taj svijet kroz koji se upravo kretao. Nije bilo nikoga na uličnim štandovima, na pločnicima, čak ni u vežama. Iznad njih uzdizao se mrzovoljno Peak, i oblacima izreckani mjesec neuredno je obasjavao njegov krokodilski hrbat. Došao je posljednji dan Kolonije, zaključi Jerry. Peking je poslao poslovičnu telefonsku poruku: - Gubite se, predstava je završena. - Posljednji hotel se zatvarao, vidio je prazne »rolls-royce« razasute po ulici poput starog željeza, i posljednju blajhanu ravnooku matronu, natovarenu krznom i nakitom kupljenim po bescarinskim cijenama, kako tetura uz mostić broda što kreće na posljednje krstarenje, posljednjeg stručnjaka za Kinu kako izbezumljeno trpa posljednje pogrešne proračune u stroj za uništavanje dokumenata, opljačkane trgovine, prazan grad što poput strvine čeka horde. Načas se sve stopilo u svijet što nestaje - ovdje, Pnom Pen, Sajgon, London, svijet što živi na kredit, s vjerovnicima na vratima, a i sam je Jerry, na neki nedokučivi način, bio dio neplaćenog duga. Uvijek sam bio zahvalan ovoj službi što mi je dala priliku da platim dug. balkandownload.org BD4Y

Osjećaš li i ti isto? Sada? Kao preživjeli, tako reći? Da, George, pomish Jerry. Stavi mi riječ u usta, stari moj. Osjećam. Ah možda ne posve u tvom smislu, prijatelju. Vidio je Frostovo veselo, privrženo lice dok su pili i zezah se. Vidio gaje ponovo, zgrčeno u tom užasnom vrisku. Osjetio je Lukeovu prijateljsku ruku na ramenu i vidio istu ruku kako leži na podu, ispruženu iznad glave da uhvati loptu koja nikada neće stići, i pomislio: problem je, prijatelju, što zapravo plaćaju druge jadne budale. Lizzie, na primjer. Spomenut će to jednog dana Georgeu ako se ikada, uz čašicu, vrate na to škakljivo pitanjce, na razloge zbog kojih se penjemo na planinu. Naglasit će - ništa agresivno, prijatelju, nikakvo narušavanje opće sloge - kako nesebično i privrženo žrtvujemo druge ljude, ljude kao što su Luke i Frost i Lizzie. George će imati savršeno dobar odgovor, naravno. Racionalan. Odmjeren. Apologetski. George je pred očima vidio širu sliku. Shvaćao imperative. Naravno. Bio je mudrac. Pribhžavali su se tunelu ispod luke, a on je razmišljao o njenom drhtavom posljednjem poljupcu i sjećao se vožnje do mrtvačnice, sve odjednom, jer pred njima se iz magle uzdigla skela neke nove zgrade i bila je osvijetljena reflektorima kao i skela na putu za mrtvačnicu, i na njoj su se isto tako rojih oznojeni kuhji sa žutim šljemovima na glavi. Ni Tiu je ne voli, pomish. Ne voli ravnooke koji otkucavaju Velikog Gospodina. Silom usmjerivši mish drugim pravcem pokušao je zamisliti što će oni učiniti s Nelsonom: bez države, bez doma, riba koju po želji mogu proždrijeti ih baciti natrag u more. Jerry je već imao prilike vidjeti nekoliko takvih riba: bio je prisutan kad su ih ulovili, kad su ih na brzinu preslušavah; vodio je ne jednog natrag preko granice koju se tek prešli, radi brzog recikliranja kako to šarmantno kažu u Sarrattu - »brzo, prije no što zapaze da je otišao od kuće«. A ako ga ne vrate? Ako ga zadrže, tu veliku nagradu za kojom svi toliko žude? Tada će, nakon tkozna kohko dugog ispitivanja - dvije, čak i tri godine - čuo je da su neka trajala pet - Nelson postati još jedan Vječni Žid špijunskog zanata kojeg će skrivati, seljakati, pa skrivati, i kojega neće voljeti ni oni kojima je odao svoju vjeru. A što će Drake učiniti s Lizzie - pitao se - dok se bude odvijala ta mala drama? Koje je smetlište čeka ovaj put? Bih su na ulazu u tunel i gotovo zastali. »Mercedes« je bio odmah iza njih. Jerry obori glavu, stavi obje ruke na prepone, pa se stane ljuljati i bolno stenjati. Iz improviziranog policijskog kioska nahk na stražamicu znatiželjno ih balkandownload.org BD4Y

je promatrao kineski policajac. - Ako nam priđe, reci mu da je pijan - otrese se Guillam. - Pokaži mu bljuvotine na podu. Ušli su puzeći u tunel. Zbog lošeg vremena obje trake prema sjeveru bile su pretrpane vozilima. Guillam je odabrao desnu traku. »Mercedes« im je prišao slijeva. Kroz napola zatvorene oči Jerry u retrovizoru ugleda smeđi kamion kako se polako spušta za njima. - Daj mi sitniša - reče Guillam. - Trebat će mi na izlazu. Fawn posegne u džepove, ah samo jednom rukom. Tunel je tutnjao od buke motora. Negdje je započeo koncert sirena, kojemu se ubrzo pridružiše i ostali. Upornoj magli pridružio se smrad ispušnih dimova. Fawn zatvori prozor. Buka se pojačavala i odjekivala sve dok se automobil nije zatresao od nje. Jerry rukama začepi uši. - Oprosti, stari. Na žalost, mislim da ću opet povratiti. No, ovaj se put nagnuo prema Fawnu, koji promrmlja »prljava svinjo« i ponovo stane brzo otvarati prozor, i u tom trenutku Jerry ga glavom tresne u donji dio lica, a laktom opali po preponama. A Guillamu, zaokupljenom i vožnjom i obranom, Jerry je namijenio jedan oštar udarac bridom dlana po mjestu gdje se rameni zglob spaja s ključnom kosti. Započeo je udarac posve opuštenom rukom, pretvarajući brzinu u snagu u posljednjem trenutku. Guillam je od udarca vrisnuo, gotovo izletio sa sjedala, i automobil je naglo skrenuo udesno. Fawn je jednom rukom zgrabio Jerryjev vrat, a dragom pokušavao pritisnuti Jerryjevu glavu preko nje, što bi ga nedvojbeno ubilo. Međutim, u Sarrattu podučavaju i posebni udarac za skučene prostore, zovu ga »tigrovom pandžom«, a izvodi se tako da se jabučicom dlana udari suparnika po dušniku, pri čemu je ruka skvrčena a prsti istegnuti radi napetosti. Jerry je tako i postupio, i Fawnova je glava tresnula po stražnjem prozoru, tako oštro da se sigurnosno staklo namreškalo. Htio je još stegnuti Fawnov dušnik kažiprstom i palcem, ali mu se to nije činilo potrebnim. Posegao je Fawnu za pojas i domogao se svog revolvera, pa otvorio desna vrata. Guillam se očajnički bacio za njim, strgavši mu sve do lakta rukav vjernog ali vrlo starog plavog odijela. Jerry ga revolverom opali po raci i Guillamovo se lice zgrči od boli. Fawn je nekako uspio izvući nogu iz automobila, ali Jerry tresne vratima preko nje i začu kako Fawn još jednom viče »svinjo«, a zatim svom snagom potrči natrag prema gradu, suprotno struji automobila. Skačući i vijugajući između zarobljenih automobila, izletio je svom brzinom iz tunela, pa pojurio uz brdo sve dok nije stigao do male stražarnice. Učinilo mu se da čuje Guillamovo urlanje. Učinilo mu se da čuje pucanj, no mogao je to biti i prasak iz ispušne cijevi nekog balkandownload.org BD4Y

automobila. Prepone su ga užasno boljele, ali bol kao da ga je tjerala da ubrza trk. Policajac na rubniku mu je nešto vikao, drugi je ispružio rake, ali Jerry se samo očešao o njih i odgurnuo ih, pa su ga - zato što je ravnooki - napokon pustih da prođe. Trčao je sve dok nije pronašao taksi. Vozač nije znao engleski, pa mu je morao pokazivati put - tako je, prijatelju. Tamo. Lijevo, idiote. Tako je - sve dok nisu stigli do Star Heightsa. Nije znao jesu li Smiley i Colhns još tu, je li se Ko pojavio, možda s Tiuom, no nije imao vremena za bilo kakve pokušaje da to ustanovi. Nije pozvonio jer je znao da bi mikrofoni registrirah zvuk zvonca, već je iz lisnice izvadio posjetnicu, načrčkao na nju nekohko riječi, ugurao je kroz prorez za pisma pa skvrčen čekao, drhteći i znojeći se i dašćući poput teretnog konja, osluškujući njene korake i masirajući prepone. Čekao je cijeli vijek, i vrata se napokon otvoriše: stajala je na pragu i zurila u njega dok se pokušavao uspraviti. - Isuse, pa to je Galahad - promrmljala je. Nije bila našminkana, i Ricardovi ožiljci na njenoj bradi bih su duboki i crveni. Nije plakala; nije ni pomislio da plače, ali joj je lice postalo starije od tijela. Nije ništa govorio sve dok je nije izvukao u hodnik. Nije se opirala. Pokazao joj je vrata izlaza za slučaj požara. - Čekam te s druge strane za točno pet sekundi, jasno? Nemoj nikome telefonirati, nemoj bučiti kad budeš odlazila, i nemoj postavljati nikakva glupa pitanja. Ponesi nešto tople odjeće. A sad kreči, stara. Požuri. Molim te. Gledala ga je: poderani rukav, znojem natopljeni sako, čuperak što mu je visio preko oka. - Ili ja ili ništa - reče joj. -1 to veliko ništa, vjeruj mi. Sama se vratila u stan, pritvorivši vrata. No, izišla je mnogo brže i radi sigurnosti nije čak ni zatvorila vrata. Jerry se prvi počeo spuštati stepenicama za slučaj požara. Nosila je na ramenu torbu. Obukla je kožni kaput, i donijela mu vestu, vjerojatno Drakeovu, pretpostavio je, jer mu je bila zaista premalena, iako ju je ipak nekako uspio navući. Ispraznio je džepove sakoa u njenu torbicu, pa ga bacio u kanal za smeće. Slijedila ga je tako tiho da se dva puta osvrnuo da provjeri je li još s njim. Kad su stigli u prizemlje, provirio je kroz prozorčić od armiranog stakla i na vrijeme ustuknuo kad je ugledao osobno Rockera, u pratnji krupnog policajca, kako prilazi portiru u kiosku i pokazuje mu policijsku iskaznicu. Pošli su stepenicama do garaže. - Uzmimo »jaguar« - rekla je. - Ne budali, ostavili smo ga u gradu. Tresući glavom, izveo ju je mimo automobila na prljav, ograđen prostor pun smeća i građevinskog otpada, nalik na stražnje dvorište Circusa. Odavde su se, okružene vlažnim betonskim zidovima, spuštale do grada vrtoglave stepenice, balkandownload.org BD4Y

natkrivene crnim granama i povremeno ispresijecane serpentinama ceste. Na svakoj stepenici osjetio bi oštru bol u preponama. Kad su prvi put stigli do ceste, Jerry ju je smjesta preveo preko nje. Drugi put, upozoren odbljeskom krvavocrvenog svjetla u daljini, odvukao ju je među drveće da izbjegne svjetla policijskog automobila koji je cvileći gumama svom brzinom jurio nizbrdo. Kod podvožnjaka su pronašli pak-pai{48} i Jerry reče vozaču adresu. - Gdje je to, do vraga? - upitala je. - Tamo se ne moraš prijavljivati - reče Jerry. - A sada zaveži i pusti me da se igram gospodara, jasno? Koliko novaca imaš kod sebe? Otvorila je torbicu i brojila novčanice u debeloj novčarki. - Ogulila sam Tiua na mahjongu - reče Lizzie, i Jerry, ne bez razloga, osjeti da laže. Vozač je stao na kraju uličice, pa su pješke prešli ostatak puta do vrata. Izvana se na kući nisu nazirala nikakva svjetla, ali kad su se približili, vrata se otvoriše i mimo njih iz tame prhne još jedan par. Ušli su u predvorje, i vrata se zatvoriše. Pošli su za svjetlom lampice, koju je netko nosio ispred njih, kratkim labirintom zidova od cigle, sve dok se nisu našli u elegantno namještenom salonu. Iz zvučnika je dopirala glazba. Usred salona sjedila je na zmijolikoj sofi dotjerana kineska dama, s olovkom i blokom na krilu, slika i prilika gospodarice dvorca. - Za cijelu noć - reče Jerry. - Naravno - odgovori Kineskinja. Pošli su za njom na kat i ušli u mali hodnik. Kroz otvorena vrata nazirale su se svilene prevlake na krevetima, prigušena svjetla, ogledala. Jerry odabere najdiskretniju sobu, odbije gospodaričinu ponudu da mu pošalje još jednu djevojku - jer tri je sretan broj - pruži joj nekoliko novčanica i naruči bocu remy martina. Lizzie uđe za njim, baci torbu na krevet i, još prije no što su se vrata zatvorila, prasne u smijeh i napet i pun olakšanja. - Lizzie Worthington - objavi - rekli su ti da ćeš ovdje završiti, ti besramna kučko, i nisu pogriješili, vrag ih odnio! Jerry se ispružio na ležaljku i zagledao se u strop, prekriženih nogu, sa čašom konjaka u ruci. Lizzie se smjestila na krevet i neko su vrijeme oboje šutjeli. U kući je vladao mir. Povremeno bi, s gornjeg kata, začuli uzvik užitka ih prigušeni smijeh, jednom i negodovanje. Prišla je prozoru i izvirila van. - Što vidiš tamo vani? - upita Jerry. - Zid od cigle, tridesetak mačaka, hrpu prazne ambalaže. - Magla? - Užasna. balkandownload.org BD4Y

Odšetala se u kupaonicu, motala se po njoj, ponovo izišla. - Stara? - reče tiho Jerry. Zastala je, odjednom na oprezu. - Jesi li trijezna i pri zdravoj pameti? - Zašto? - Htio bih da mi ispričaš sve što si im rekla. A zatim, htio bih da mi kažeš sve što su te pitah, i jesi li im znala odgovoriti ih nisi. A kad to učiniš, pozabavit ćemo se malo traganjem u prošlost da pokušamo pronaći mjesto svim tim svinjama u općem zakonu svemira. - Igra se ponavlja - reče Lizzie. - Kakva igra? - Ne znam. Sve će biti isto kao i prije. - A što je bilo prije? - Bilo što bilo - odgovori djevojka umorno - ponovo će se dogoditi. balkandownload.org BD4Y

B Nelson io je jedan sat iza ponoći. Okupala se. Izišla je iz kupaonice u bijelom ogrtaču, bez cipela, kose omotane ručnikom, i odjednom je poprimila posve drukčije razmjere. - Imaju čak i one papiriće preko školjke klozeta - reče. -1 čaše za pranje zubi u celofanskim vrećicama. Drijemala je na krevetu, a Jerry na sofi, i jednom je rekla »rado bih, ali ne ide«, a on je odgovorio da mu libido ionako miruje nakon što gaje Fawn tresnuo tamo gdje ga je tresnuo. Pričala mu je o svom učitelju gospodinu Prokletom Worthingtonu, kako ga je nazivala - i o svom »jedinom pokušaju da živi čestito« i o djetetu koje mu je rodila iz učtivosti. Pričala je o svojim odvratnim roditeljima, i o Ricardu i o tome kakav je on gad, i kako ga je ljubila, i kako ju je neka djevojka u baru »Constellationa« savjetovala da ga otruje citizinom{49}, pa mu je jednog dana, kad ju je prebio kao mačku, usula »vraški veliku dozu u kavu«. No, možda nije kupila ono pravo jer Ricardu je samo bilo zlo nekoliko dana, »a jedino što je gore od zdrava Ricarda je Ricardo na samrtnoj postelji«. Pa kako ga je jednog dana čak ubola nožem, u kadi, ali on je samo na ranu prilijepio komad flastera i ponovo je izlemao. Zatim je pričala kako je Ricardo nestao, a ona i Charlie nisu se htjeli pomiriti s pomish da je mrtav pa su lansirali kampanju »Ricardo živi!«, kako su je nazvali, i Charhe je otišao svom starom i gnjavio ga, sve kako je to Charhe već opisao Jerryju. Pa kako je spakirala naprtnjaču i otišla u Bangkok, gdje je upala ravno u apartman kompanije »China Airsea« u hotelu »Erawan«, s namjerom da se okomi na Tiua, ah se umjesto njega našla hcem u lice s Koom, kojeg je prije toga vidjela samo jednom, vrlo kratko, na čajanki kod izvjesne Sally Cale, blajhane lezbače koja trguje starinama i, usput, heroinom. I kako je napravila pravu pravcatu scenu, koja je započela s Koovim grubim naređenjem da iziđe i završila »prirodnim tokom stvari«, kako se veselo izrazila: »još jedan korak na nepokolebljivom putu Lizzie Worthington prema propasti«. I tako su, polako i zaplotnjački, dok je stari Charlieja Marshalla vukao, »a Lizzie gurala, moglo bi se reći«, sklopili pravi kineski ugovor, kojeg su glavni potpisnici bih balkandownload.org BD4Y

Ko i Charliejev stari, a artikli obuhvaćeni transakcijom, prvo, Ricardo, i drugo, njegova doskorašnja životna družica, Lizzie. Kojem su se ugovoru, što Jerryja nije posebno iznenadilo, i ona i Ricardo zahvalno pokorili. - Trebala si ga ostaviti da istrune - reče Jerry, sjetivši se dvaju prstena na Ricardovoj desnoj ruci i »forda« raznijetog u komadiće. Ali Lizzie nije uopće tako gledala na stvari, ni onda ni sada. - Bio je naše gore list - izjavila je. - Iako je bio svinja. No, pošto mu je kupila život nije se više osjećala vezanom za njega. - Kinezi svakog dana mućkaju brakove. Zašto ne bi i Drake i Liese? - Kakvi su to štosovi s Liesel - upita Jerry. - Zašto Liese a ne Lizzie? Nije znala. Drake nije o tome pričao. Nekoć je u njegovu životu postojala nekakva Liese, rekao joj je, i njegov mu je gatalac obećao da će jednog dana pronaći još jednu, i njemu se činilo da je Lizzie dovoljno slično, pa su to obavih i nazvali je Liese, a kad je već bila pri tom poslu, skresala je i prezime na obično Worth. Promjena imena služila je i praktičnoj svrsi, nastavi Lizzie. Odabravši joj novo ime, Ko se pobrinuo da se uništi lokalna policijska evidencija koja je glasila na staro ime. - Sve dok nije iskrsnuo onaj gad Mellon i rekao kako će se pobrinuti da policija ponovo dobije podatke, naročito o tome kako sam mu prenosila taj vražji heroin. I time su se vratili na to kako su se ovdje našli. I zašto. Jerryju su njihova pospana lutanja povremeno nalikovala na mir što čovjeka obuzme nakon ljubavnog čina. Ležao je na divanu, posve budan, a Lizzie bi pričala, malo zadrijemala, pa opet pričala, sanjivo nastavljajući priču na mjestu gdje je stala prije no što je zaspala; znao je da mu priča istinu, jer nije rekla ništa što već nije o njoj znao i shvaćao. Također je spoznao da joj je Ko s vremenom postao nekom vrstom sidra. Pružio joj je autoritet s kojeg se mogla osvrnuti na svoju odiseju, kako što je to donekle činio i učitelj. - Drake nije nikada u životu prekršio obećanje - rekla je jednom prije no što se okrenula i opet utonula u nemiran san. Sjetio se Sirote: samo mi nikada nemoj lagati. Poslije - možda je prošlo nekoliko sati a možda i cijela vječnost - probudio ju je vrisak ekstaze iz susjedne sobe. - Bože - reče oduševljeno. - Ta je u sedmom nebu. - Vrisak se ponovio. - Uha! Pretvara se! - Tišina. - Jesi li budan? - upitala ga je. balkandownload.org BD4Y

- Da. - Sto kaniš učiniti? - Sutra? - Da. - Ne znam - reče Jerry. - Onda smo na istom - prošapće Lizzie i ponovo zaspe. Treba mi opet malo saratske mudrosti, razmišljao je. I to hitno. Nazvat ću Crawa, pomisli. Zamoliti dragog starog Georgea za filozofski savjet, jedan od onih što ih je u posljednje vrijeme počeo udjeljivati. Mora da je negdje u blizini. Smiley je bio u blizini, ali u tom trenutku ne bi mogao uopće pomoći Jerryju. Bio bi dao sve svoje znanje za malo razumijevanja. Odjel za izolaciju nije znao ni za dan ni za noć, i ležali su ili se zavalili u naslonjače pod umjetnim svjetlom što je dopiralo iz mnogobrojnih otvora na stropu, tri Rođaka i Sam na jednom kraju prostorije, Smiley i Guillam na drugom, dok je Fawn kao u kavezu koračao amo-tamo ispred reda kino-stolica, bijesna lica, stišćući sitnim šakama nešto što je nalikovalo na lopticu za squash. Usne su mu pomodrjele i natekle, a jedno oko mu je bilo zatvoreno. Pod nosom mu se uporno stvarao ugrušak krvi. Guillamova desna ruka bila je zavojem učvršćena o rame, a oči netremice uprte u Smileyja. Doduše, motrili su ga i svi ostali, to jest svi osim Fawna. Zazvonio je telefon, ali bio je to samo centar veze s obavještenjem da je Bangkok pouzdano ušao Jerryju u trag do Vientianea. - Reci im da je taj trag hladan, Murphy - naredi Martello, i dalje gledajući Smileyja. - Reci im što hoćeš. Samo da nas ne gnjave. Točno, George? Smiley kimne. - Točno - reče energično umjesto njega Guillam. - Trag je hladan, srce - ponovi Murphy u slušalicu. Srce ih je sve iznenadilo. Murphy do tog trenutka nije pokazivao takve znakove ljudske nježnosti. - Hoćeš li poslati poruku ili nećeš? Valjda ne moram ja dolaziti. Ne zanima nas, jasno? Dosta s tim. Spustio je slušahcu. - Rockhurst je pronašao njen automobil - javi se iznova Guillam. Smiley je i dalje zurio ispred sebe. - U podzemnoj garaži na Central Streetu. Našao je i unajmljeni automobil. Westerby ga je unajmio. Danas. Upotrijebivši radno ime. George? Smiley kimne, tako lagano da se činilo kao da ga je napokon srvao napadaj pospanosti. balkandownload.org BD4Y

- Barem on nešto poduzima, George - javi se zajedljivo Martello s drugog kraja prostorije, okružen svojom malom klikom - Collinsom i šutljivcima. - Kad ti pobjegne slon, rekli bi neki, najbolje je poći za njim i ucmekati ga. - Morate ga najprije pronaći - odbrusi Guillam već na rubu sa živcima. - Nisam baš uvjeren da to George želi, Peter - primijeti Martello, ponovo tonom prijaznog strica. - Cini mi se da bi George morao obratiti malo više pažnje ozbiljnoj opasnosti koja prijeti našem zajedničkom pothvatu. - A što hoćete od njega? - odvrati kiselo Guillam. - Da luta ulicama dok ga ne pronađe? Da kaže Rockhurstu da pošalje okružnicu s njegovim imenom i opisom, i time svim novinarima u gradu objavi da je u toku potjera? Smiley je i dalje zgrbljeno i nepokretno sjedio uz Guillama, nalik na starca. - Westerby je profesionalac - nastavi uporno Guillam. - Nije rođeni agent, ali je dobar. Mogao bi se mjesecima skrivati u gradu kao što je ovaj, a da ga Rockhurst i ne nanjuši. - Iako vuče za sobom djevojku? - javi se Murphy. Unatoč bandažiranoj ruci Guillam se prigne do Smileyjeva uha. - Ovo je tvoja operacija - prošapće. - Ako kažeš da moramo čekati, čekat ćemo. Samo reci. Ovi ovdje samo traže izgovor da preuzmu stvar u svoje ruke. Sve je bolje od vakuuma. Sve. Šuljajući se duž stolica, Fawn dade sebi oduška sarkastičnim mrmljanjem. - Pričaju, pričaju, pričaju. Samo to znaju. Martello pokuša još jednom. - George. Je li ovaj otok britanski ili nije? Vi ga, momci, možete pretresti naopačke kako i kad god hoćete. - Upro je prstom u zid bez prozora. - Tamo je čovjek - tvoj čovjek - kojega je, čini se, zgrabilo ludilo. Nelson Ko je najveća lovina što ćemo je ti ih ja ikada uloviti. Najveća lovina u mojoj karijeri, i još veća u tvojoj - stavio bih u to ime na kocku svoju ženu, baku i plantažu. - Ulog se ne prima - javi se Sam Collins, kockar, kao i uvijek nacerena hca. Martello je i dalje navaljivao. - Hoćemo h mu dopustiti da nam ispred nosa odnese plijen, George, dok ovdje pasivno sjedimo i pitamo se kako to da se Isus Krist rodio na Božić, a ne dvadeset i šestog ih sedmog prosinca? Smiley se napokon zagledao u Martella, pa u Guillama, koji je ukočeno stajao uz njega, zabacivši ramena da mu ruka ne klizi, a tada spustio pogled na vlastite, isprepletene, nemirne ruke, i neko je vrijeme, premda je ono bilo potpuno nemjerljivo, sam sebe analizirao u mislima, ispitivao svoju potragu za Karlom koju je Ann nazivala njegovim crnim graiom. Razmišljao je o Ann i o tome kako ga je izdavala u ime svog grala, kojemu je ona dala ime »ljubav«. balkandownload.org BD4Y

Sjećao se kako je, protiv vlastitog uvjerenja, pokušavao dijeliti njenu vjeru i, poput pravog vjernika, obnavljati je svakog dana, unatoč njenim anarhičnim tumačenjima njena značenja. Sjetio se Haydona kojeg je Karla naveo na Ann. Sjetio se Jerryja i djevojke, i Petera Worthingtona, njena muža, i psećeg pogleda, pogleda srodstva kojim ga je dočekao kad ga je u Islingtonu posjetio da s njim razgovara: »ti i ja smo oni koje one ostavljaju«, glasila je poruka. Sjetio se Jerryjevih ostalih nesigurnih ljubavi na njegovu nesretnom putu, tih napola plaćenih računa što ih je Circus poplaćao za njega; bilo bi praktično dodati im i Lizzie - na kraju krajeva, zar je važna jedna više ili manje - ali to nije mogao učiniti. On nije bio Sam Collins i nije nimalo sumnjao da u ovom trenutku Jerryjevi osjećaji prema djevojci predstavljaju ideal koji bi Ann toplo prihvatila. No, on nije bio ni Ann. Ipak se iskreno upitao - u jednom okrutnom trenutku, dok je sjedio još uvijek prikliješten neodlučnošću - nije li Ann imala pravo, i nije li se njegova težnja pretvorila u puko privatno putovanje među zvijeri i hulje njegove vlastite nedostatnosti, putovanje u koje je nemilosrdno upletao jednostavne duše poput Jerryja. Nemaš pravo, prijatelju. Ne znam kako, ne znam zašto, ali nemaš pravo. Činjenica da ja nemam pravo, bio je jednom odgovorio Ann usred jedne od njihovih beskonačnih svađa, ne znači da ti imaš pravo. Iz sadašnjosti je do njega ponovo dopro Martellov glas. - George, ljudi raskriljenih ruku čekaju ono što im možemo dati. Sto im Nelson može dati. Telefon je zazvonio. Murphy je primio poruku i u tišini je prenio; - Stigla je poruka žičnom vezom s nosača aviona, sir. Prema vojnopomorskoj obavještajnoj službi džunke se kreću točno prema predviđanjima. Povoljan južni vjetar, sir, i dobar ulov cijelim putem. Sir, ne bih rekao da je Nelson s njima. Ne vidim ni zašto bi bio. - Kog vraga pričaš, Murphy? - upita Martello izvan sebe. - Jesi li i ti bio kod gataoca? - Sir, bio sam jutros na brodu. Imaju masu podataka. Ne mogu shvatiti zašto bi netko tko živi u Šangaju htio ikada pobjeći preko Shant’oua. Oni bi to posve drukčije izveli, sir. Pošli bi avionom ili vlakom do Kantona, a zatim možda autobusom do Waichowa. Kažu da je to mnogo sigurnije, sir. - To je Nelsonov narod - reče Smiley i sve se glave naglo okrenuše prema njemu. - Njegovo pleme. Radije će poći s njima morem, unatoč opasnosti. Njima vjeruje. - Okrenuo se Guillamu. - Evo što ćemo učiniti. Reci Rockhurstu da podijeli svojima opis Westerbyja i djevojke zajedno. Kažeš da je unajmio automobil upotrijebivši radno ime? S dokumentima za bijeg? balkandownload.org BD4Y

- Da. - Worreh? - Da. - Prema tome, policija neka traži gospodina i gospođu Worrell, Britance. Nikakve fotografije, i neka opisi budu dovoljno neodređeni kako ne bi pobudili sumnju. Marty. Martello se sav pretvorio u uho. - Je li Ko još na svom brodu? - upita Smiley. - Ugnijezdio se na njemu s Tiuom, George. - Postoji mogućnost da će Westerby pokušati doprijeti do njega. Ti imaš statičnog promatrača dolje u luci. Pošalji još ljudi. Reci im da otvore oči i sprijeda i straga. - I na što da paze? - Na gužvu. Isto vrijedi i za osmatranje njegove kuće. Kaži mi…- utonuo je načas u misli, ali Guillam nije morao brinuti. - Kaži mi… možete li simulirati defekt na Koovoj kućnoj telefonskoj liniji? Martello pogleda Murphyja. - Nemamo pri ruci aparaturu, sir - reče Murphy - ali mislim da bismo mogli… - Onda je prerežite - reče Smiley. - Prerežite cijeli vod ako treba. Pokušajte to izvesti blizu nekakvih radova na cesti. Pošto je izdao naređenja, Martello vedro priđe Smileyju i sjedne uz njega. - Ovaaj, George, da vidimo za sutra. Misliš li da bismo mogli, ovaaj, pripremiti i malo artiljerije? - Pokraj stola, odakle je telefonirao Rockhurstu, Guillam je vrlo napeto pratio dijalog. Kao i Sam Collins s drugog kraja prostorije. - Eto, čini mi se da ne možemo predvidjeti što bi tvoj čovjek, Westerby, mogao učiniti, George. Možemo se pripremiti za sve nepredviđene slučajeve, nije li tako? - Svakako, pripremi što god hoćeš. Ali za sada, ako nemaš ništa protiv, neka planovi za presretanje ostanu kakvi jesu. I ja ostajem nadležan za sve. - Svakako, George. Svakako - odgovori Martello odvratno se ulagujući, te se s istim izrazom dubokog poštovanja, kao da je u crkvi, vrati u svoj tabor. - Što je htio? - upita tiho Guillam čučnuvši uz Smileyja. - Na što te to pokušava nagovoriti? - Dosta, Peter - upozori ga Smiley, također prigušenim glasom. Odjednom je bio vrlo srdit. - Ne želim to više slušati. Neću trpjeti tvoje bizantinske ideje o dvorskim urotama. Ovi su ljudi naši domaćini i saveznici. Sklopili smo s njima pismeni sporazum. Imamo već ionako dosta briga bez grotesknih i, ako smijem balkandownload.org BD4Y

biti iskren, paranoidnih fantazija. A sada, molim te… - Moram ti nešto reći… - započe Guillam, ah ga Smiley ušutka. - Stupi u vezu s Crawom. Otiđi k njemu ako treba. Možda će ti put prijati. Reci mu da je Westerby podivljao. Mora nam smjesta javiti ako nešto dozna. Znat će što valja učiniti. Fawn je promatrao Guillama kako izlazi, i dalje stupajući duž reda stohca i nemirno gnječeći šakama ono što je u njima držao. I u Jerryjevu svijetu bila su tri sata ujutro. Madame mu je pronašla britvu, ah ne i čistu košulju. Obrijao se i uredio što je bolje znao, ah ga je tijelo i dalje boljelo od glave do pete. Prišao je krevetu, na kojem je spavala Lizzie, i obećao da će se vratiti za nekoliko sati, iako je sumnjao da ga je uopće čula. Imat ćemo više izgleda da poboljšamo ovaj prokleti svijet, sjetio se, što bude više listova koji objavljuju slike lijepih djevojaka umjesto politike, gospodine Westerby. Vozio se pak-tai-jima, znajući da su manje pod okom policije. Dio puta prešao je i pješke, i hodanje mu je godilo tijelu i mističnom procesu odlučivanja, jer tamo na divanu ono je odjednom postalo nemoguće. Bilo mu je potrebno kretanje da se orijentira. Pošao je prema zaljevu Deep Water i znao da ulazi na brisani prostor. Znao je da su se, otkako je pobjegao, prilijepili na Koovu jahtu poput pijavica. Pitao se koga li imaju, čime se koriste. Ako su Rođaci, morat će obratiti pažnju na previše uređaja i previše ljudi. Spremala se kiša, pa se pobojao da će raščistiti maglu. Gore na nebu, mjesec se već djelomice oslobodio oblaka, i dok je tiho tapkao niz brdo, mogao je pod njegovim blijedim svjetlom razabrati džunke burzovnih mešetara kako škripe i natežu vez. Jugoistočnjak, zapazio je, sve jači. Ako imaju statičnu osmatračnicu, smjestit će se na nekoj uzvisini, razmišljao je, i, doista, tamo na rtu, zdesna, ugledao je stari kamion, »mercedes«, napola skriven drvećem, i antenu s kineskim zastavicama. Čekao je, gledao maglu kako se valja, sve dok niz brdo nije sišao neki automobil s upaljenim dugim svjetlima, i čim je prošao mimo njega, strelovito je jurnuo preko ceste, znajući da ga nikakvim uređajima na svijetu ne bi mogli zapaziti u pozadini automobilskih farova. Na samoj obali vidljivost je bila ravna nuli, i morao je pipati da bi pronašao klimavi drveni gat kojega se sjećao s ranijeg izviđanja. A zatim je pronašao ono što je tražio. Ista bezuba starica sjedila je u svom sampanu i cerila mu se kroz maglu. - Ko - prošapće Jerry. - Admiral Nelson. Kol Jeka njena kokodakanja se izgubila prema pučini. - Po Toi! - vrisnula je. - Tin Hau! Po Toi! - Danas? balkandownload.org BD4Y

- Danas! - Sutra? - Sutla! Dobacio joj je dva dolara i odšuljao se, praćen njenim smijehom. Imam pravo, Lizzie ima pravo, mi imamo pravo, pomish. On ide na svečanost. Usrdno se nadao da se Lizzie neće nikuda micati. Ako se probudi, ne bi se začudio da je spopadne čežnja za lutanjem. Hodao je, pokušavajući ugušiti bol u preponama i leđima. Korak po korak, zaključi. Samo polako. Improviziraj prema situaciji. Magla je bila poput hodnika što vodi do raznih soba. Jednom je naišao na invalidska kohca: vlasnik je izišao da izvede njemačkog ovčara. Jednom, na dvojicu staraca u potkošuljama što su obavljah jutarnju gimnastiku. U jednom parku zurila su u njega dječica, iz grmlja rododendrona koje im je, čini se, zamijenilo dom, jer im je odjeća bila prebačena preko grana i bila su gola kao izbjeglička djeca u Pnom Penu. Sjedila je i čekala ga kad se vratio, i užasno je izgledala. - Nemoj to nikada više učiniti - upozorila ga je i uhvatila ga pod ruku kad su krenuh da pronađu doručak i čamac. - Nemoj me nikada napuštati bez upozorenja. Isprva se činilo da se toga dana u Hong Kongu ne može dobiti nikakav čamac. Jerry nije ni pomišljao da pođe velikim trajektima koji su prevozili izletnike na vanjske otoke. Znao je da Rocker dobro pazi na njih. Nije htio otići ni u zaljeve i napadno se raspitivati. Uzeo je telefonski imenik i stao telefonirati tvrtkama za hidro-taksi usluge, ali je sve bilo ili unajmljeno ili premaleno za to putovanje. A tada se sjetio Luigija Tana, mahera za sve, koji je uživao mitski ugled u Klubu inozemnih dopisnika: Luigi ti je mogao nabaviti sve što hoćeš, od korejskog plesnog ansambla do avionske karte po sniženoj cijeni, brže od bilo kojeg drugog posrednika u gradu. Uputili su se taksijem na drugu stranu Wanchaija, gdje je bila Luigijeva jazbina, pa nastavili pješke. Bilo je osam ujutro, ah vruća magla se nije digla. Preko uskih uličica protezali su se neosvijetljeni natpisi nahk na iscrpljene ljubavnike: Happy Boy, Lucky Place, Americana. Topli mirisi sa štandova s jelom, oko kojih se tiskalo mnoštvo, miješali su se sa zadahom benzinskih para i tvorničkog dima. Kroz procijepe u zidu ugledali bi tu i tamo kakav kanal. - Svatko ti može reći gdje me možeš pronaći - rado je govorio Luigi Tan. - Traži krupnog tipa s jednom nogom. Pronašli su ga za tezgom njegove trgovine: visok tek kohko je trebalo da se nadviri iznad nje, sitni, nemirni polu-Portugalac koji je nekada zarađivao kruh kineskim boksom u prljavim daščarama u Macau. Pročelje trgovine bilo je balkandownload.org BD4Y

široko šest stopa. Prodavao je nove motocikle i predmete iz doba kolonijalne Kine - starine, kako ih je nazivao; dagerotipije dama sa šeširima u okvirima od kornjačevine, derutna putna škrinja, brodski dnevnik opijumskog klipera. Luigi je već poznavao Jerryja, ah mu se Lizzie mnogo više svidjela, pa je inzistirao da ona pođe naprijed kako bi mogao proučavati stražnji dio njene anatomije vodeći ih ispod konopca s rubljem do kućice u vrtu, s oznakom private, s tri stolice i telefonom na podu. Čučnuvši sve dok se nije skupio u loptu, Luigi je razgovarao kineski telefonom i engleski s Lizzie. Već je djed, pričao joj je, ali još muževan, i ima četiri sina, sva četiri dobra. Nije se više morao brinuti ni za sina broj četiri. Svi dobri vozači, dobri radnici i dobri muževi. Osim toga, dodao je Lizzie, ima i »mercedes« sa stereouređajem. - Možda vas jedan dan provezem - reče. Jerry se pitao shvaća h Lizzie da joj Luigi predlaže brak, ih možda nešto manje službeno. I, da, Luigiju se činilo da ima i čamac. Nakon dva telefonska razgovora znao je da ima i čamac, koji je posuđivao samo prijateljima uz simboličnu naknadu. Dao je Lizzie torbicu s kreditnim karticama da ih prebroji, pa lisnicu da se divi obiteljskim fotografijama: jedna od njih prikazivala je jastoga što ga je sin broj četiri uhvatio na dan svog nedavnog vjenčanja, iako sina nije bilo na njoj. - Po Toi loše mjesto - reče Luigi Tan obraćajući se Lizzie, držeći i dalje slušalicu u ruci. - Vrlo prljavo mjesto. Uzburkano more. bezvezna svečanost, loša hrana. Zašto hoćete ići tamo? Radi Tin Hau, naravno, reče Jerry strpljivo odgovarajući umjesto nje. Radi slavnog hrama i svečanosti. Luigi Tan se radije obraćao Lizzie. - Idite na Lantau - savjetovao ju je. - Lantau dobar otok. Dobra hrana, dobra riba. dobri ljudi. Kažem vam. iditena Lantau. jedite kod Charlieja. Charlie moj prijatelj. - Po Toi - reče Jerry nepopustljivo. - Po Toi prokleto mnogo novaca. - Imamo prokleto mnogo novaca - reče Lizzie i čarobno se nasmiješi, i Luigi je ponovo pogleda, zamišljeno, dugo. od glave do pete. - Možda pođem s vama - reče joj. - Ne - reče Jerry. Luigi ih je odvezao u zaljev Causeway i povezao se s njima sampanom do čamca. Bio je to motorni čamac, dug četrnaest stopa, kakvih u Hong Kongu ima na tisuće, no Jerryju se činilo da je solidan, i Luigi reče da ima duboku kobilicu. balkandownload.org BD4Y

Na krmi je leškario mladić s jednom nogom u moru. - Moj nećak - reče Luigi i ponosno mladiću raskuštra kosu. - Njegova majka na Lantau. On vas odvesti Lantau, jesti kod Charlieja, dobro se zabaviti. Platiti poslije. - Stari moj - reče Jerry strpljivo. - Prijatelju. Nećemo Lantau. Hoćemo Po Toi. Samo Po Toi. Po Toi ili ništa. Odvezi nas tamo i vrati nas kući. - Po Toi loše vrijeme, loša svečanost. Loše mjesto. Preblizu kineske vode. Puno crvenih. - Po Toi ili ništa - reče Jerry. - Čamac premalen - reče Luiđi, tako pokunjen što je izgubio bitku da je Lizzie morala upotrijebiti sav svoj šarm da ga razvedri. Mladić i njegov pomoćnik su cijeli sat pripremali čamac, pa Jerrv i Lizzie nije preostalo drugo već da se kriju u otvorenoj kabini i oprezno pijuckaju remi martin. Povremeno bi jedno ili drugo utonulo u maštanje: Lizzie bi se skupila i spuštene glave polako se ljuljala s bedra na bedro, a Jerry je navlačio čuperak na čelu - jednom ga je povukao tako snažno da mu je dodimula ruku da ga zaustavi, a on se nasmijao. Izvukli su se iz luke gotovo bezbrižno. - Ne izviruj - naredi Jerry, pa je radi sigurnosti obgrli da bi je zadržao u oskudnom zaklonu otvorene kabine. Američki nosač aviona je svukao svoje kitnjasto ruho i pružio se na vodi, siv i opasan, poput noža izvađenog iz korica. Prvi dio puta prošao je u ljepljivoj bezvjetrini. Na obali, plosnati pramenovi magle obavijah su sive solitere, a smeđi stupovi dima lijeno se uzdizah u bijelo bezizražajno nebo. Na mirnoj vodi čamac kao da je lebdio poput balona. Ali kad su prešli valobran i krenuli prema istoku, valovi su počeli bacati čamac, pramac je skakutao i škripao, i morali su se dobro uprijeti da se održe na nogama. Pramac se dizao i trzao poput nemirnog konja dok su se valjali mimo dizalica i skladišta i tvornica i obronaka osakaćenih kamenoloma. Plovili su ravno protiv vjetra i posvuda je prštala pjena. Kormilar se smijao i likujući nešto dobacivao svom pomoćniku, i Jerry je pretpostavio da se smiju ludim ravnookim što su za udvaranje odabrali to staro, nemirno korito. Mimo njih prošao je golemi tanker, naoko nepokretan, i smeđe džunke slijedile su njegovu brazdu. Iz jednog od dokova na obali, s trgovačkog broda na remontu, dopirali su do njih poput signala bijeli bljeskovi aparata za zavarivanje. Mladići su se prestali smijati i počeli ozbiljno razgovarati jer su sada bili na otvorenom moru. Iza njih, između zaljuljanih bokova trgovačkih brodova, Otok je polako uzmicao, i brdo je bilo kao napola prerezano oblacima. Hong Kong je ponovo prestajao postojati. balkandownload.org BD4Y

Prošli su još jedan rt. More se još više uzburkalo, čamac je rezao valove, oblaci su se spustili sve do nekoliko stopa iznad vrha jarbola, i neko su vrijeme plovili tim nadsvođenim, nestvarnim svijetom, skriveni tim zaštitnim pokrivačem. A tada je magla odjednom zaostala i prepustila ih razigranom suncu. Južno od njih, s brežuljka obraslog bujnom vegetacijom, namigivalo im je kroz bistri zrak narančasto navigacijsko svjetlo. - A što sada? - tiho je upitala, gledajući kroz prozorčić na boku čamca. - Smiješi se i moh - reče Jerry. - Ja ću se smješkati, a ti se moli - reče ona. Približavao im se peljarski čamac, i Jerry je na trenutak doista pomislio da će ugledati Rockerovo odvratno, mrko lice, no posada se uopće nije obazirala na njih. - Tko su oni? - prošaptala je. - Što namjeravaju? - Rutinska kontrola - odgovori Jerry. - Ne brini. Peljar se počeo udaljavati. Gotovo je, pomish Jerry bez ikakvih posebnih osjećaja, otkrili su nas. - Jesi li siguran da je to bila samo rutinska kontrola? - upita Lizzie. - Stotine čamaca idu na svečanost - reče Jerry. Čamac se počeo divlje propinjati. Divne h plovne sposobnosti, pomish Jerry držeći Lizzie. Divne li kobilice. Ako tako nastavi, nećemo morati ništa odlučivati. More će se za to pobrinuti umjesto nas. Nitko se i ne obazire na ovakvo putovanje ako ga preživiš, ah su svi spremni reći kako ne znaš što je život ako ga nisi doživio. Vjetar bi svakog trenutka mogao potpuno promijeniti smjer, razmišljao je. U razdoblju prije zapadnih monsuna ništa nije sigurno. Zabrinuto je slušao napravilno brektanje motora. Ako crkne, završit ćemo na stijenama. Odjednom ga je nerazumno obuzela još jedna mora. Butan. Butan za boga miloga\ Još dok su mladići pripremah brod, zapazio je dva cilindra, pohranjena sprijeda pokraj rezervoara za vodu, vjerojatno za kuhanje Luigijevih jastoga. Baš je budala što ih se prije nije sjetio. No sada mu je sve bilo jasno. Butan je teži od zraka. Svi cilindri propuštaju, pitanje je samo koliko. Uza sve te valove što lupaju po pramcu, propuštat će brže, i oslobođeni plin sada nedvojbeno leži na dnu čamca, ni dvije stope od iskre motora, lijepo pomiješan s kisikom radi lakšeg sagorijevanja. Lizzie se oslobodila njegova stiska i stajala je na krmi. More se odjednom napučilo. Kao iz vedra neba, pojavila se flota ribarskih džunki, i ona ih je ozbiljno promatrala. Zgrabivši je za ruku odvukaoju je natrag u kabinu. - Što misliš gdje si? - vikne. - Na regati u Cowesu, ti boga? balkandownload.org BD4Y

Neko ga je vrijeme gledala, te nježno poljubila, jednom pa još jednom. - Smiri se - upozorila ga je. Poljubila ga je još jednom, treći put, promrmljala »da« kao da su joj se nade ispunile, a zatim mimo sjela i gledala, ali mu više nije puštala ruku. Jerry je računao da napreduju brzinom od pet čvorova, još uvijek protiv vjetra. Iznad njih prozujao je mali avion. Mahnuvši joj da se sakrije naglo je pogledao uvis, ali nije stigao pročitati oznake. - Dobro jutro i tebi - pomisli. Prošli su posljednje predbrežje, oblivani pjenom, valjajući se i škripći. Propeleri su jednom potpuno izišli iz vode i zaružali. Kad su ponovo uronili u vodu, motor je zapeo, počeo se gušiti, a zatim se ipak oporavio. Dodirnuvši joj rame Jerry upre prstom preko pramca; ispred njih uzdizao se goli, strmi otok Po Toi, kao izrezan na pozadini neba zastrtog rastrganim oblacima: dva vrha što su se strmo uzdizala iz mora, viši na južnom dijelu, a između njih sedlo. More je poprimilo čehčnoplavu boju i vjetar je njime brisao, oduzimajući im dah i mlateći ih pjenom poput tuče. Slijeva su ugledah otok Beaufort: svjetionik, molo, nenaseljen. Vjetar je odjednom zamro kao da ga nikada nije ni bilo. Nije ih dočekao ni povjetarac kad su zaplovili nenamreškanom vodom u zavjetrini otoka. Sunce ih je neumovljivo pržilo. Ispred njih, možda milju daleko, ležalo je ušće glavnog otočkog zaljeva, a iza njega dugi, smeđi, sablasni obrisi kineskih otoka. Ubrzo su mogh razabrati cijelu neurednu flotu džunki i jahta kojima je zaljev bio pretrpan, i preko vode su do njih doprli prvi zvuci, lupanje bubnjeva, zveckanje činela i neskladni pjev. Na brdu iznad zaljeva prostiralo se selo, straćare treperavih limenih krovova, a na zasebnom rtu stajala je jedna jedina masivna zgrada, hram Tin Hau, okružena improviziranom tribinom nalik na skelu od bambusa na kojoj se tiskalo mnoštvo; nad svime se nadvio zastor dima isprekidan zlatnim odbljescima. - Na kojoj je to strani bilo? - upita Jerry. - Ne znam. Uspeh smo se do nekakve kuće, pa zatim krenuli dalje. Gledao ju je kad god bi joj se obratio, ah ovaj je put izbjegavala njegov pogled. Potapšao je kormilara po ramenu i pokazao mu kojim smjerom da pođe. Mladić je odjednom počeo protestirati. Jerry mu priđe i pokaže mu smotak novčanica, gotovo sve što mu je ostalo. Mladić nevoljko skrene čamac preko ušća zaljeva, krivudajući između brodica prema granitnom rtu s ruševnim molom koje se činilo prilično nepouzdanim mjestom za iskrcavanje. Buka svečanosti bila je mnogo glasnija. Osjećali su miris drvenog ugljena i odojka, i čuli složne provale smijeha, ali mnoštvo još nisu mogli vidjeti, kao ni mnoštvo njih. balkandownload.org BD4Y

- Ovdje! - zaurla Jerry. - Ovdje pristani. Sada! Sada'. Molo se pijano nagnulo kad su se uspentrali na njega. Kad su stigli do kopna, čamac se već okrenuo i pošao. Nitko se nije opraštao. Uspeli su se uz liticu, držeći se za ruke, i odmah su našli usred lova na novčiće koji je promatralo nasmijano mnoštvo. U sredini je stajao starac lakrdijaškog izgleda s kesom novčića, te ih jedan po jedan bacao niz liticu, a bosonogi dječaci su se bacali za njima, gotovo gurajući jedan drugoga zamalo do ruba klisure u svom žaru. - Pošli su čamcem - reče Guillam. - Rockhurst je razgovarao s vlasnikom. Vlasnik je Westerbyjev prijatelj, i potvrdio je da je to bio on, s prekrasnom djevojkom, i da su htjeli poći na Po Toi radi svečanosti Tin Hau. - I kako je to Rockhurst onda izveo? - upita Smiley. - Rekao mu je da to onda nije par koji traži. I otišao. Razočarana lica. I lučka policija je sa zakašnjenjem izvijestila da je vidjela čamac kako plovi prema otoku. - Hoćeš li da pošaljemo izviđački avion, George? - upita nervozno Martello. - Oni iz vojnopomorske obavještajne službe imaju u pripremi sve moguće tipove. Murphy je imao bistar prijedlog. - Zašto jednostavno ne upadnemo s helikopterima i pokupimo Nelsona s te zadnje džunke? - upita. - Zaveži, Murphy - dobaci Martello. - Krenuli su prema otoku - reče energičnim glasom Smiley. - Znam da je tako. Mishm da nam nije potrebna zrakoplovna podrška kako bismo to dokazali. Martello nije bio zadovoljan. - Onda bismo možda morah poslati nekoliko ljudi na taj otok, George. Možda bismo se napokon morah malo umiješati. Fawn je nepomično stajao. Nije više micao ni šakama. - Ne - reče Smiley. Nacerena usta Sama Colhnsa - stajao je uz Martella - kao da su se malo skupila. - A zašto? - upita Martello. - Ko sve do posljednjeg trenutka ima još jednu mogućnost. Signalizirati bratu da se ne iskrcava - reče Smiley. - Sto bi mogao učiniti na najmanji znak da nešto na otoku nije kako treba. Martello nervozno, ljutito uzdahne. Ostavio je lulu koju je povremeno pušio, te se neštedimice služio Samovom zalihom smeđih cigareta koja je, čini se, bila nepresušna. - George, što taj čovjek hoće? - upita Martello izvan sebe. - Je li ovo ucjena balkandownload.org BD4Y

ili diverzija? Ne znam u koju bih ga kategoriju strpao. - Pala mu je na um užasna misao. Glas mu je poprimio dublji ton i ispružio je ruku prema Smileyju. - Samo mi nemoj reći da imamo posla s jednim od tih novih tipova, za boga miloga! Nemoj mi reći da imamo posla s jednim od onih što su pred penziju osjetih potrebu da se obrate i pred javnosti očiste dušu od hladnoratovskih grijeha. Jer ako je tako, i ako ćemo slijedećeg tjedna čitati njegovu iskrenu biografiju u Washington Postu, George, ja ću osobno poslati cijelu Petu flotu na taj otok ako je to potrebno da ga zadržim. - Okrenuo se Murphyju. - Ako zatreba, imam koga zvati, točno? - Točno. - George, hoću desantnu grupu u pripravnosti. Vi se, momci, možete pridružiti ih ostati kod kuće. Kako god vam se sviđa. Smiley se prodorno zagleda u Martella, pa u Guillama s njegovom bandažiranom i beskorisnom rukom, pa u Fawna koji se napeo kao skakač u vodu na rubu odskočne daske, napola sklopljenih očiju i skupljenih peta, polako se dižući i spuštajući na nožnim prstima. - Fawn i Collins - reče Smiley napokon. - Vas dvojica ih odvedite na nosač aviona i predajte ih njima. Murphy neka se vrati. Oblak dima označavao je mjesto gdje je sjedio Collins. S mjesta na kojem je stajao Fawn lagano su se otkotrljale dvije loptice za squash, a tada se zaustavile. - Bog nam svima pomogao - promrmlja netko usrdno. Bio je to Guillam, ah Smiley nije reagirao na njegove riječi. »Lav« je bio dug za trojicu, i mnoštvo se smijalo jer ih je štipao i jer su ga samozvani pikadori bockah štapovima dok je neprestano plesao niz strmu stazu, praćen treštanjem bubnjeva i činela. Stigavši na rt, procesija se polako okrenula i krenula natrag, i u tom je trenutku Jerry brzo povukao Lizzie usred gomile, saginjući se kako bi se njegova visina manje isticala. Staza je bila blatnjava i puna lokvica. Ubrzo ih je ples proveo mimo hrama, pa niz betonske stepenice na pješčanu plažu gdje su pekli odojke. - Kamo sad? - upita djevojku. Brzo gaje povela lijevo, izvan povorke, iza straćara, pa drvenim mostom preko uvale. Penjali su se duž reda čempresa, Lizzie na čelu, sve dok nisu ostali sami i zastali iznad zaljeva, u obliku savršene potkove, i zagledali se u Koovu jahtu, Admirala Nelsona, usidrenu u samom središtu poput otmjene dame okružene stotinama izletničkih brodica i džunki. Na palubi nije bilo nikoga, čak ni posade. Skupina sivih policijskih čamaca, njih pet-šest, bila je usidrena balkandownload.org BD4Y

podalje, prema otvorenom moru. A zašto ne, pomish Jerry, ta ovo je ipak svečanost? Pustila mu je ruku, i kad se okrenuo prema njoj, zurila je i dalje u Koovu jahtu, i zapazio je sjenu zbunjenosti na njenom licu. - Je li te doista ovuda poveo? - upitao ju je. Kimnula je, pa se okrenula prema njemu da potvrdi ili sve odvagne u mislima. Zatim mu je kažiprstom ozbiljno prešla po usnama, po sredini gdje gaje bila poljubila. - Bože - rekla je i svečano zatresla glavom. Počeli su se opet penjati. Podignuvši glavu Jerry ugleda smeđi otočki vrh, varljivo bliz, i nizove zapuštenih rižnih terasa na obronku. Ušli su u malo sejo, naseljeno samo mrzovoljnim psima, i zaljev im se izgubio iz vida. Školska zgrada bila je otvorena i prazna. Zavirih su kroz vrata i ugledah slike vojnih aviona. Na pragu su stajali ćupovi za pranje. Zagrabivšu rukama vode Lizzie se umije. Preko krovova koliba bile su prebačene žice opterećene opekama radi zaštite od tajfuna. Sad su hodali pješčanom stazom, i bilo im je napornije. - Idemo li pravim putem? - upita Jerry. - Ideš samo uzbrdo - rekla je kao da joj je već dosta ponavljanja. - Samo uzbrdo, do kuće, i tu smo. Hoću reći, bogamu, ne misliš valjda da sam budala? - Nisam ništa rekao - reče Jerry. Zagrlio ju je, i ona se privila uz njega, baš onako kako je to učinila na plesnom podiju. Pokraj hrama zatreštala je glazba - netko je iskušavao zvučnike - a zatim se začu lelek polagane melodije. Zaljev im se ponovo ukazao pred očima. Na obali se skupilo mnoštvo. Jerry ugleda još obla- čića dima i, na vrućoj bezvjetrini s ove strane otoka, osjeti miris jossa{50}. More je bilo plavo i bistro i mirno. Uokolo na obali gorjela su na motkama bijela svjetla. Koova jahta se nije ni pomakla, a ni policija. - Vidiš li ga? - upita Jerry. Promatrala je mnoštvo, pa zanijekala glavom. - Vjerojatno je malo prilegao poshje ručka - rekla je bezbrižno. Sunce ih je okrutno pržilo. Kad su ušli u sjenu brda kao da je odjednom zavladao sumrak, a kad su ponovo izišli na sunce, lice ih je peklo kao da su se previše približili vatri. Zrak je vrvio od libela. Obronak je bio prekriven gromadama, ah je posvuda raslo i gusto grmlje bujnih, trubastih crvenih i bijelih i žutih cvjetova. Bilo je u izobilju i limenki - ostataka piknika. - I to je ta kuća? - Rekla sam ti - odgovori Lizzie. Bila je to ruševina: napola srušena smeđe ožbukana vila, s pogledom na more, i zidovima na kojima su zjapile rupe. Mora da je bila prilično raskošna. balkandownload.org BD4Y

Izgradili su je iznad isušenog potoka i do nje se stizalo uskim, betonskim pješačkim mostom. Blato u koritu je smrdjelo i nad njim je zujalo sijaset kukaca. S ostataka verande, između palmi i paprati, pucao je pogled na more i zaljev. Kad su prešli mostić, uhvatio ju je za ruku. - Hajde, sve mi ispričaj - reče Jerry. - Nikakvo preslušavanje. Samo pričaj. - Došli smo pješke ovamo, kao što sam rekla. Ja, Drake i Tiu, vrag ga odnio. I sluge koji su nosili košaru s hranom i cugu. »Kamo idemo?«, pitala sam, a on je rekao »na piknik«. Tiu nije htio da ja idem, ali Drake je rekao da mogu poći s njima. »Ti mrziš šetnje«, rekla sam mu. »Nisam te još vidjela ni da pješke prelaziš cestu!« »Danas ćemo hodati«, kaže on, glumeći magnata. I tako sam pošla s njima i bila kuš. Gust oblak je već skrio vrh iznad njih i polako se valjao niz obronak. Sunce je nestalo. Za sekundu-dvije oblak je stigao i do njih, i našli su se sami na kraju svijeta, ne videći ni vlastita stopala. Ušli su pipajući u kuću. Sjela je posebno, na slomljenu krovnu gredu. Niz dovratnike bile su crvenom bojom ispisane kineske izreke. Pod je bio zakrčen izletničkim otpacima i dugim komadima pakpapira. - Rekao je slugama da se gube, pa su se izgubili, a on i Tiu su tada stali ozbiljno brbljati bogzna kojim jezikom, i kad smo već pojeli pola ručka, progovorio je opet engleski i rekao mi da je Po Toi njegov otok. Tu su ga najprije iskrcali kad je otišao iz Kine, oni ljudi što žive na čamcima. »Moji ljudi«, tako ih je zvao. Eto zato svake godine dolazi na svečanost i zato daje novac hramu, i zato smo se znojili uz to prokleto brdo radi piknika. Zatim su opet stali pričati kineski, i imala sam osjećaj da ga Tiu prekorava zato što previše priča, ah Drake je bio sav uzbuđen, kao dječak, i nije ga htio slušati. Zatim su otišli gore. - Gore? - Gore do vrha. »Stari običaji su najbolji«, kaže mi. »Držat ćemo se onoga što je dokazano« - a zatim njegov baptistički štos - »čvrsto se drži onoga što je dobro. Bogu se to sviđa«. Jerry letimično pogleda u oblak. Bio bi se zakleo da je čuo zvrjanje malog aviona, ah u tom trenutku nije se previše obazirao na to je li avion tu ili nije, jer je imao obje stvari koje su mu najviše trebale. Imao je sa sobom djevojku, i imao je informacije: jer sada je napokon točno shvatio koliko je vrijedila Smileyju i Samu Collinsu, i kako im je nesvjesno odala bitni trag koji ih je naveo na Koove planove. - Otišli su do vrha, znači. Jesi li pošla s njima? - Nisam. balkandownload.org BD4Y

- Jesi h vidjela kamo su išli? - Na vrh. Rekla sam ti. - A zatim? - Gledah su niz drugu stranu. Pričah. Pokazivah prstom. Pa još pričah, još pokazivah, i sišli, Drake još više uzbuđen, kakav je obično kad mu uspije velik posao a ženska broj jedan nije u bhzini da mu kvari raspoloženje. Tiu se sav ukočio, kao i uvijek kad se Drake mazi oko mene. Htio je ostati i popiti čašicudvije konjaka, pa se Tiu namrgođen pokupio natrag u Hong Kong. Drake je postao sentiš i odlučio da provedemo noć na brodu i vratimo se ujutro, pa smo tako i učinili. - Gdje je usidrio brod? Ovdje? U zaljevu? - Ne. - Gdje onda? - Pred Lantauom. - Otišli ste ravno tamo? Zanijekala je glavom. - Obišli smo otok. - Ovaj otok? - Htio je nešto pogledati kad se smrači. Dio obale s druge strane otoka. Dečki su ga morali osvijetliti. »Ovdje sam se iskrcao pedeset i prve«, rekao mi je. »Moji su se bojali iskrcati me u glavnoj luci. Bojali su se policije i duhova i gusara i carinika. Rekli su da će ih otočani zaklati.« - A noću? - upita tiho Jerry. - Dok ste bih na sidrištu pred Lantauom? - Rekao mi je da ima brata i da ga voli. - Tada ti je to prvi put rekao? Kimnula je. - Je li ti rekao gdje je brat? - Nije. - Ah si to znala? Ovaj put nije ni kimnula. Odozdo se na prekide čula galama svečanosti. Nježno ju je podigao na noge. - Prokleta pitanja - promrmljala je. - Još malo pa smo gotovi - obeća Jerry. Poljubio ju je. Prepustila se poljupcu, ah ga nije uzvratila. - Idemo do vrha da pogledamo - reče Jerry. Deset minuta kasnije sunce se vratilo, i nad njima se otvorilo plavo nebo. S Lizzie na čelu, hitro su se pentrah preko nekoliko lažnih vrhova prema sedlu. Zvuci iz zaljeva ostali su za njima, i hladniji se zrak ispunio galebovima što su balkandownload.org BD4Y

kriješteći kružili oko njih. Približili su se sljemenu, i staza se proširila, pa su hodali jedno uz drugo. Još nekoliko koraka, i vjetar se okomio na njih silinom od koje su ostali bez daha i ustuknuli. Zastali su na kamenitom sedlu, nalik na oštricu noža, i gledah u bezdan. Nedaleko od njihovih nogu klisura se strmo spuštala u zapjenušano more, i pjena je prekrivala rtove. S istoka su hrlili okrugli oblaci, a nebo iza njih bilo je crno. Možda dvije stotine metara dalje Jerry ugleda uvalu koju veliki valovi nisu plavih. Pedeset jardi ispred nje, smeđe podvodne stijene obuzdavale su silinu mora, i pjena ih je oplakivala u bijelim prstenima. - Ono tamo? - zaurla Jerry da nadglasa vjetar. - Je li se tamo iskrcao? Na tom dijelu obale? - Da. - I osvijetlio ga? - Da. Ostavivši je, polako je pošao uskim rubom, prignuvši se gotovo do tla dok mu je vjetar hrlio uz uši i prekrivao mu lice ljepljivim slanim znojem, a želudac vrištao od boli, kako je pretpostavljao, od perforacije crijeva ili unutarnjeg krvarenja ili od jednog i drugog. Na najuvučenijem mjestu, tamo gdje se klisura ponovo urezivala u more, još se jednom zagledao u dubinu, i učinilo mu se da razabire jedva vidljivu stazu što se spuštala prema uvali, mjestimice nimalo širu od izbočenog sloja stijene, ili uskog grebena obraslog grubom travom. U uvali nije bilo pijeska, ali mu se činilo da su neke stijene suhe. Vratio se do djevojke i odveo je s ruba klisure. Vjetar je ostao za njima, i ponovo su začuli buku svečanosti, mnogo glasnije nego prije. Žabice su praskale kao kad se djeca igraju rata. - Radi se o njegovu bratu Nelsonu - objasnio joj je. - Ako to nisi već shvatila, Ko ga izvlači iz Kine. I to večeras. Problem je u tome što je Nelson vrlo tražena ličnost. Mnogi bi htjeli s njim pročavrljati. Sad znaš i zašto se Mellon upleo u to. - Udahnuo je. - Mislim da bi se ti morala što prije maknuti odavde. Što kažeš na to? Drakeu ne bi bilo milo da se ovuda motaš, u to sam uvjeren. - A hoće li mu biti drago što se ti motaš? - upitala ga je. - Znaš što bi trebala učiniti? Vrati se u luku… slušaš li me? - Naravno - uspjela je izustiti. - Potraži simpatičnu, prijaznu ravnooku obitelj. Bar jednom obrati pažnju na žensku a ne na frajera. Reci im da si se posvadila s dragim i zamoli ih da te odvezu kući svojim čamcem. Ako te prime, prespavaj kod njih, ako ne, otiđi u hotel. Prodaj im jednu od svojih priča. Zaboga, to barem nije problem, ha? balkandownload.org BD4Y

Iznad njih preletio je štropoćući policijski helikopter, opisavši dugu krivulju, možda da promatra svečanost. Nagonski ju je zgrabio za ramena i povukao iza stijene. - Sjećaš h se onog drugog lokala u koji smo otišli - onog s filipinskim orkestrom? - Nije ju puštao. - Da - odgovorila je. - Doći ću tamo po tebe sutra navečer. - Ne znam - reče Lizzie. - Budi u svakom slučaju tamo u sedam. U sedam, razumiješ? Blago ga je odgurnula, kao da je odlučila da ostane sama. - Reci mu da sam održala riječ - reče Lizzie. - Do toga mu je najviše stalo. Držala sam se pogodbe. Ako ga vidiš, reci mu »Liese se držala pogodbe«. - Naravno. - Ne naravno. Da. Reci mu. Sve je učinio što god je obećao. Rekao je da će brinuti za mene. Brinuo se. Rekao je da će ostaviti Rica na miru. I to je učinio. Uvijek se držao pogodbe. Podigao joj je glavu, držeći je objema rukama, ali je ona i dalje govorila. - I reci mu - reci mu - reci mu da su me doveh u nemoguću situaciju. Stjerah su me u škripac. - Budi tamo od sedam nadalje - reče Jerry. - Čak i ako malo zakasnim. Hajde, to bar nije preteško, ha? Ne treba ti sveučilišna diploma da to zapamtiš. - Trudio se da bude nježan, borio se za njen smiješak, težio za posljednjim saučesništvom prije rastanka. Kimnula je. Htjela je još nešto reći, ali nije išlo. Pošla je, nekoliko koraka, okrenula se i osvrnula, i on joj mahne - zalomatavši cijelom rukom. Iznova je krenula i nije se više zaustavljala, pa nestala, ali je ipak čuo njen uzvik »onda u sedam«, ili mu se učinilo da ga je čuo. Vratio se do ruba klisure pa sjeo da malo predahne prije tarzanštine. Pao mu je na pamet odlomak jedne pjesme Johna Donnea, jedne od malobrojnih što ih je još pamtio iz školskih dana, iako, tko zna zašto, nije nikada točno znao citate, ili je mislio da ih ne zna: Na golemu brijegu, Krševitom i strmom, Istina stoji, i tko god Doseći je hoće, kružiti i kružiti mora. Di tako nekako. Ležao je u zavjetrini iza stijene, utonuo u misli, jedan sat, dva, i promatrao kako svjetlost dana prelazi u sumrak nad kineskim otocima, nekoliko milja dalje na otvorenom moru. A tada je skinuo visoke cipele od jelenje kože, izvukao vezice, pa ih ponovo provukao, ovaj put unakrst, kao što je balkandownload.org BD4Y