Plemeniti Dak - John le Carre

energično je objavio Smiley, nije da se igra lovice več da korisnicima svojih usluga isporučuje podatke. Kad u tome ne bi uspijevala, ti bi se korisnici obratili drugim, manje obzirnim prodavačima ili, još gore, pribjegli amaterskoj samopomoći. A sama bi služba usahla. Ako te ne vide na tržištima Whitehalla, nisi poželjan, nastavio je. Ili, još gore: ako Circus ne proizvodi, neće imati ni robe za razmjenu s Rođacima, niti s drugim bratskim službama s kojima su se tradicionalno obavljah uzajamni poslovi. Ako ne proizvodiš, ne trguješ, a ako ne trguješ, umireš. Amen, rekoše. Njegova teorija - nazvao ju je svojom premisom - o tome kako proizvesti obavještajne podatke bez izvora bila je tema jednog neslužbenog sastanka što je održan u sobi za sastanke ni dva mjeseca nakon Smileyjeva stupanja na vlast, sastanka sa sućišnim unutarnjim krugom koji je, u izvjesnoj mjeri, sačinjavao njegovu ekipu pouzdanika. Bilo ih je ukupno petoro: sam Smiley; Peter Guillam, njegov peharnik; krupna, debela Connie Sachs, stručnjak za Moskvu; Fawn, tamnooki factotum koji je u crnim gimnastičkim papučama rukovao bakrenim ruskim samovarom i dijelio kekse; napokon, Doc di Salis, poznat pod imenom »ludi jezuit«, glavni Circusov stručnjak za Kinu. Kad je Bog dovršio Connie Sachs, govorili su šaljivčine, trebao mu je odmor, pa je iz ostataka na brzinu slupao Doca di Salisa. Doc je bio neskladno, neuredno sitno stvorenje, više nalik na Connina majmuna nego na njena pandana, a fizički je, istini za volju, zaista izgledao »sprčkano«, od oštre srebmaste kose što mu je nemarno lutala prljavim ovratnikom do vlažnih, iskrivljenih vršaka prstiju koji su poput kokošjih kljunova kljucah sve čega bi se dohvatili. Da ga je crtao Beardsley, prikazao bi ga svezanog lancima i rutavog kako viri ispod skuta Connina golema kaftana. Unatoč tome, di Salis je bio istaknuti orijentalist, znanstvenik, a pomalo i junak jer je dio rata proveo u Kini vrbujući agente za boga i Circus, a drugi dio u zatvoru u Changiju, da ugodi Japancima. To je bila ekipa: Grupa Petorice. Tokom vremena se proširila, ali isprva tih je petoro ljudi tvorilo famozni početni kadar, a poslije je pripadanje toj skupini, kako je rekao di Salis, bilo »kao da imaš člansku knjižicu Komunističke partije s jednocifrenim članskim brojem«. Smiley je najprije dao pregled pustošenja, što je trajalo neko vrijeme, kao što traje i pljačkanje grada, ili likvidacija velikog broja ljudi. Smiley se jednostavno provozao svakom tajnom stazom Circusovog djelovanja, i posve nesmiljeno pokazao kako je, kojom metodom, a često i kada, Haydon odao Circusove tajne svojim sovjetskim gospodarima. Pri tome se, naravno, koristio i onime što je doznao preslušavajući Haydona, kao i svojim originalnim balkandownload.org BD4Y

istraživanjima koja su ga dovela do otkrivanja Haydona. Znao je put. Usprkos tome, njegov je govor bio pravi mali tour deforce destruktivne analize. - Prema tome, nikakvih iluzija - završio je kratko. - Ova služba neće više nikada biti kao prije. Možda će biti bolja, ali će biti drugačija. Amen ponovo, rekoše, i sjetno na trenutak protegnuše noge. Začudo, sjećao se poslije Guillam, kao da su se sve važne scene tih ranih mjeseci odigravale noću. Soba za sastanke je bila duga, s gredama na stropu i visokim prozorima na krovu kroz koje se nije vidjelo ništa osim narančastog noćnog neba i šikare zarđalih radio- -antena, ratnih ostataka koje se nitko nije sjetio odstraniti. Prema njegovoj premisi, nastavio je Smiley kad su opet sjeli, Haydon nije uradio protiv Circusa ništa što mu nije bilo naređeno, a naredbe su osobno potjecale od jednog čovjeka: Karle. Prema toj premisi, Karla je dajući instrukcije Haydonu otkrivao praznine u znanju moskovskog Centra; naređujući Haydonu da prešuti neke obavještajne podatke do kojih bi Circus došao, naređujući mu da umanji njihov značaj ili ih iskrivi, ismjehuje, čak da ih uopće ne daje u opticaj, Karla je ukazivao na tajne koje je želio da ostanu neotkrivene. - Prema tome, treba nam obrnuti azimut, zar ne, darling? - promrmlja Connie Sachs koja je, kao i obično, sve shvaćala mnogo brže od ostalih. - Tako je, Con. Upravo nam to treba - reče Smiley ozbiljno. - Obrnuti azimut. - Nastavio je s predavanjem dok je Guillam, ako nitko drugi, bio još zbunjeniji nego prije. Minucioznim praćenjem Haydonovog rušilačkog puta - njegovog štetočinskog traga, kako ga je nazvao - iscrpnim registriranjem dosjea koje je odabirao; ponovnim prikupljanjem, ako bude potrebno i tjednima mukotrpnog rada, obavještajnih podataka koje su Circusove vanjske stanice pošteno probirale, i njihovim detaljnim uspoređivanjem s obavještajnim podacima koje je Haydon distribuirao korisnicima Circusovih usluga na tržištu Whitehalla, moći će utvrditi obrnuti azimut - kako se tako ispravno izrazila Connie - i Haydonovu, a time i Karlinu polaznu točku, objasnio im je Smiley. Kad se jednom utvrdi ispravan obrnuti azimut, ukazat će se neočekivane prilike, a Circus će, iako se naoko upravo suprotno činilo vjerojatnim, ponovo moći preuzeti inicijativu - odnosno, kako se Smiley izazio, »krenuti u akciju a ne u puku reakciju«. Kako je to Connie poslije radosno opisala, premisa je značila »traganje za još jednim usranim Tutankamonom, pri čemu će George Smiley držati svjetiljku a mi sirota raja kopati«. balkandownload.org BD4Y

U to doba, naravno, Jerry Westerby im nije bio ni nakraj pameti u operativnim planovima. Krenuli su u bitku slijedećeg dana, golema Connie u jedan kut, čangrizavi sitni di Salis u drugi. Kao što je di Salis rekao, nazalnim tonom negodovanja u kojem je bilo žestoke sihne: - Barem napokon znamo zašto smo ovdje. - Njihove obitelji blijedih »rovača« raspolovile su arhiv. Connie i »moji boljševici«, kako ih je zvala, preuzeli su Rusiju i satelite. Di Sahs i njegove »žute opasnosti« pozabavili su se Kinom i Trećim svijetom. Sve ono između - na primjer, izvorne izvještaje o teoretskim saveznicima nacije - trpali su u posebnu skupinu za kasniju procjenu. Radno im je vrijeme, kao i Smileyju, bilo nemoguće. Kantina se tužila, vratari su prijetili da će podnijeti otkaz, no postupno je krajnja energija rovaća zarazila i pomoćno osoblje, pa su prestali rogoboriti. Razvilo se i peckajuće rivalstvo. Pod Conninim utjecajem, anonimni momci i djevojke iz odjela za istraživanje, koje do tada gotovo nitko nije viđao sa smiješkom na ustima, odjednom su počeli jedni druge zadirkivati jezikom velikih poznatih ljudi u svijetu izvan Circusa. Caristički imperijalistički oportunisti pili su kavu bez okusa s podrivačkim, zastranjivačkim staljinistima i ponosili se time. Ali najviše je nedvojbeno procvao di Salis, koji bi znao prekidati svoju noćnu rabotu kratkim ali energičnim predasima za stolom za ping- -pong, gdje je izazivao svakoga tko bi naišao, skačući poput lepidopterologa u lovu za rijetkim primjercima. Ubrzo su se pojavili prvi plodovi, što ih je nanovo potaknulo. U mjesec dana nervozno su krajnje ograničenom broju osoba dostavili tri izvještaja koja su naišla na odobravanje čak kod skeptičnih Rođaka. Mjesec dana kasnije, tvrdo uvezani rezime s podužim naslovom Privremeni izvještaj o prazninama u sovjetskim obavještajnim podacima o udarnoj moći »brod-zrak« Atlantskog pakta zaradio je, iako je to očito bilo preko srca, aplauz Martellove matične tvornice u Langleyju, savezna država Virginia, kao i živahan telefonski poziv od samog Martella: - George, rekao sam tim frajerima! - urlao je tako glasno da se telefonska linija činila nepotrebnom ekstravagancijom. - Rekao sam im: »Circus će ispuniti obaveze«. Jesu li mi vjerovali? Jesu vraga! U međuvremenu, ponekad u društvu Guillama, ponekad sa šutljivim Fawnom kao bebisiterom, Smiley je sam kretao na mračna hodočašća i marširao sve dok se nije rušio od umora. Iako bez nagrade, marširao je i dalje. Danju, a često i noću, motao se po grofovijama oko Londona, pa i dalje, ispitujući bivše funkcionare Circusa i bivše otpuštene agente. U Chiswicku, dok je skrušeno sjedio u uredu putničke agencije za jeftina putovanja i mrmljajući razgovarao s bivšim poljskim konjičkim pukovnikom, kojega su tamo smjestili kao činovnika, balkandownload.org BD4Y

učinilo mu se da je nešto ugledao; no, poput priviđenja, očekivanje se rasplinulo kad mu se približio. U trgovini rabljenim radio-aparatima u Sevenoaksu sličnu mu je nadu pružio neki sudetski Čeh, ali kad je zajedno s Guillamom požurio u London da potvrdi priču Circusovom evidencijom, ustanovili su da su akteri umrli i nije više bilo nikoga tko bi ga dalje vodio. U privatnoj ergeli u Newmarketu trpio je - dok je Fawn zamalo postao nasilan od gnjeva - uvrede tvrdoglavog Škota, štićenika Smileyjeva prethodnika Allelinea, sve zbog istog neuhvatljivog cilja. Vrativši se kući zatražio je dokumente, ali se svjetlo opet ugasilo. A zatim je došlo na red posljednje i neizrečeno uvjerenje premise koju je Smiley prikazao u sobi za sastanke: da klopka u koju se Haydon uhvatio nije bila jedinstvena. Da u konačnoj analizi Haydonovu propast nije izazvalo njegovo upletanje u dokumentaciju, u izvještaje, niti njegovo »gubljenje« nezgodne evidencije. Haydona je upropastila panika. Upropastilo ga je spontano miješanje u terenske operacije gdje je opasnost za njega, ili možda za nekog drugog Karlinog agenta, postala odjednom tako ozbiljnom da mu je jedina nada bila prešutjeti informaciju unatoč riziku. U tome je bio štos, i Smiley je čeznuo za trenutkom kad će ga ponovo otkriti. To je bilo i pitanje što su ga Smiley i njegovi pomoćnici stalno postavljali u prijemnom centru u Bloomsburyju, nikada neposredno, već navodeći ispitanike na zaključak: - Možete li se sjetiti bilo kakvog slučaja, u toku vašeg rada na terenu, kad vam je po vašem mišljenju bez razloga uskraćeno dopuštenje da slijedite neki operativni trag? Napokon, jedne su večeri pozvali na čašicu razgovora elegantnog Sama Collinsa, u smokingu, sa smeđom cigaretom u ustima, dotjeranim brcima i smiješkom kicoša s Mississippija, i on je nonšalantno izjavio: - Zapravo, kad malo razmislim, mislim da se sjećam, da, sjećam se, stari moj. No iza tog pitanja i Samovog presudnog odgovora stajala je opet, neopažena, fenomenalna miss Connie Sachs i njeno traganje za ruskim zlatom. A iza Connie, opet kao i uvijek, stalno zamagljena fotografija Karle. - Connie je jednoga nanjušila - prošaptala je kasno jedne večeri Guillamu na internom telefonu. - Nanjušila je jednog, jasno kao dan. Nije to ni u kojem slučaju bio njen prvi pronalazak, niti deseti, ali joj je zakučasti nagon odmah rekao da je to »ono pravo, darling, pazi što ti kaže stara Connie«. Guillam je njene riječi prenio Smileyju, a Smiley je zaključao dosjee, očistio stol i rekao: - U redu, neka dođe. balkandownload.org BD4Y

Connie je bila golema, obogaljena, lukava žena, kćerka profesora, sestra profesora, i sama na određeni način dio sveučilišnih krugova i poznata starijim članovima Circusa kao Majka Rusija. Prema Circusovoj predaji, Kontrola ju je zavrbovao pri partiji bridža, kad je još bila početnica, one noći kad je Neville Chamberlain obećao »mir za naše doba«. Kad je Haydon došao na vlast na tragu svog zaštitnika Allelinea, jedan od njegovih prvih i najrazboritijih poteza bio je da otpusti Connie. Jer Connie je o labirintu moskovskog Centra znala više nego većina onih nesretnika, kako ih je zvala, koji su se u njemu mučili, i Karlina privatna armija krtica i stručnjaka za vrbovanje agenata uvijek ju je posebno veselila. Nije bilo sovjetskog prebjega, u stara vremena, a da izvještaj o njegovu saslušavanju ne bi prošao kroz artritične prste Majke Rusije; nije bilo provokatora koji bi se prikrpao identificiranom Karlinom lovcu na talente a da ga Connie ne bi požudno podučila svim detaljima o koreografiji lovine; nije bilo glasine, u toku gotovo četrdeset godina na poslu, koju nije pohranila u svoje bolima izmučeno tijelo i smjestila je među kramu sažetog pamćenja, da bi je izvukla u istom trenutku kad bi počela prekapati za njom. Connin um, rekao je jednom Kontrola pomalo očajnički, bio je nalik na stražnju stranu goleme kuverte. Kad su je otpustili, otišla je ponovo u Oxford i do vraga. Kad ju je Smiley ponovo izvukao, njena jedina rekreacija bile su križaljke u Timesu, i veselo je konzumirala dvije boce dnevno. Ali te noći, moglo bi se gotovo reći povijesne noći, dok je vukla svoj krupni lik hodnikom petog kata prema skrovitoj sobi Georgea Smileyja, na sebi je imala čisti sivi kaftan, namazala je par ružičastih usana nedaleko od vlastitih, i nije cijelog dana popila ništa oštrije od čašice odurnog likera od mente - kojeg se smrad vukao za njom poput traga za brodom - a atmosfera značajne prilike, kako su poslije svi zaključili, jasno se nazirala u njenu držanju. Nosila je tešku plastičnu torbu jer nije trpjela kožu. U njenoj jazbini na jednom od nižih katova, neutješno je pod stolom cvilio pas neodređene pasmine, kršten Trot i zavrbovan u trenutku grižnje savjesti i žaljenja za njegovim prethodnikom, izazivajući živahan bijes njenog »cimera«, di Salisa, koji je često potajno znao opaliti zvijer nogom, ih bi se, u trenucima boljeg raspoloženja, zadovoljio s time što bi Connie recitirao mnogobrojne ukusne načine kojima Kinezi pripremaju pse za lonac. S druge strane edvardijanskih prozora na kosom krovu, pokraj kojih je prolazila, pljuštala je kiša kasnog ljeta, završavajući dugu sušu, što je ona shvatila - kako im je poslije pričala - kao simboličan, gotovo biblijski znak. Kapi su lutale poput zrna po crijepovima od škriljevaca spljoštavajući mrtvo lišće što se na njima smjestilo. U predsoblju su se »mamice« ukočeno bavile svojim poslom, navikle na balkandownload.org BD4Y

Connina hodočašća, iako im navikom nisu postala nimalo simpatičnija. - Mile moje - promrmlja Connie i mahne im, poput kraljice, nateklom rukom. - Vjernih li duša. Tako vjernih. Do prijestolne dvorane trebalo je još sići jednu stepenicu - neupućeni bi se često tu spotakli unatoč izblijedjelom upozorenju - i Connie je sa svojim artritisom teško prebrodila tu prepreku, kao da su ljestve, dok ju je Guillam držao pod ruku. Smiley ju je promatrao, spojivši debeljuškaste ruke na stolu, dok je svečano vadila svoje darove iz torbe: ali ne - kako bi Guillam rekao - daždevnjakovo oko niti prst djeteta ugušenog pri porodu - već dosjee, cijeli niz dosjea, s oznakama i bilješkama, plijen još jednog Conninog strasnog okršaja s dokumentacijom o moskovskom Centru koja je zahvaljujući Haydonu pljesnivila pune tri godine prije no što je Connie ustala iz groba prije nekoliko mjeseci. Dok ih je izvlačila, i poravnavala bilješke što ih je na njih pričvrstila poput oznaka u svojoj igri skrivača, licem joj se prelio smiješak - kako bi opet rekao Guillam, kojega je znatiželja prisilila da ostavi posao kojim se bavio i priđe da pogleda. Mrmljala je, »eto, mali vraže« i »gdje si se sakrio, nesrećo jedna«, naravno, ne Smileyju ili Guillamu, već samim dokumentima, jer Connie se pretvarala da je sve živo i potencijalno neposlušno, bio to njen pas Trot ili stolica koja joj je bila na putu ili moskovski Centar ili, napokon, sam Karla. - Obilazak s vodičem, mili moji - objavila je - eto čime se Connie bavila. Super zabava. Podsjetila me na Uskrs kad je majka znala posakrivati obojena jaja po kući i slala nas djevojke da ih tražimo. Možda tri sata nakon toga, isprekidanih kavom i sendvičima i drugim neželjenim poslasticama što ih je turobni Fawn uporno donosio, Guillam je s mukom pratio Connin izuzetni, zakučasti i impulzivni put kojemu su njena kasnija istraživanja dala solidan temelj. Dijelila je Smileyju papire kao da igraju karte, gurajući ih prema njemu i grabeći ih natrag zgrčenim rukama gotovo prije no što bi ih stigao pročitati. A sve je to popratila »brbljanjem petorazrednog mađioničara«, kako se izrazio Guillam, zanatskom abrakadabrom opsjednutog »rovača«. Koliko je Guillam mogao razabrati, u središtu njena otkrića bila je zlatna žila moskovskog Centra, kako ju je Connie nazvala; drugim riječima, sovjetska operacija kojoj je bio cilj prebacivanje tajnih sredstava na obične bankovne račune. Shema cijele operacije nije bila cjelovita. Izraelska obavještajna služba pridonijela je jedan dio, Rođaci drugi, a Steve Mackelvore, šef pariške agenture i već pokojni, treći. Iz Pariza je trag vodio na Istok preko Banque de l’Indochine. Na tom mjestu dokumentacija je prešla London Stationu, kako su zvali operativni direktorat, uz preporuku Circusove okljaštrene sekcije za sovjetska istraživanja da se slučaj potpuno balkandownload.org BD4Y

ispita na terenu. London Station je ugušio prijedlog u zametku. - Potencijalno opasno za vrlo osjetljiv izvor - napisao je netko od Haydonovih ulizica, i time je pitanje bilo zaključeno. - Arhiviraj i zaboravi - mrmljao je Smiley listajući rastreseno stranice. - Arhiviraj i zaboravi. Uvijek ima dobrih razloga da se ništa ne poduzme. Izvana, svijet je čvrsto spavao. - Upravo tako, dragi - reče Connie vrlo tiho, kao da se boji da će ga probuditi. Dosjei i mape bili su razbacani po cijeloj prijestolnoj dvorani. Prizor je nalikovao mnogo više na katastrofu nego na trijumf. Guillam i Connie su još jedan sat šutke zurili ispred sebe ih u Karlinu fotografiju dok je Smiley savjesno slijedio Connin korake, naginjući tjeskobno lice prema stolnoj svjetiljci koja je naglašavala njegove punašne obrise, poskakujući prstima po papirima i povremeno ih prinoseći ustima da obliže palac. Jednom ili dvaput podigao bi glavu da je pogleda, ih zausti pitanje, ali Connie je već imala spreman odgovor. U mislima je bila uz njega na njegovu putu. Kad je završio, naslonio se, skinuo naočale i stao ih čistiti, ovaj put ne širim krajem kravate već novim, čistim rupčićem iz gornjeg džepa crnog kaputa jer je većinu dana proveo u klauzuri s Rođacima na još jednom zadatku krpanja odnosa. Dok se time bavio, Connie se blistajući okrenula Guillamu i izustila »nije li divan« - njen omiljeni dictum kad je govorila o svom Sefu, dictum od kojeg bi Guillam gotovo poludio. U Smileyjevim slijedećim riječima osjećao se blag prigovor. - Ali, Con, London Station je ipak dao službeni nalog našoj agenturi u Vientianeu da se slučaj ispita. - Dogodilo se prije nego što je Bili stigao da to osujeti - odgovorila je. Kao da je nije čuo, Smiley podigne jedan otvoreni dosje i pruži joj ga preko stola. - A Vientiane je doista poslao opširan odgovor. Sve je to označeno u indeksu. Čini mi se da ga nemamo. Gdje je? Connie se nije ni potrudila da primi ponuđeni dosje. - U stroju za uništavanje dokumenata, dragi - reče i zadovoljno pogleda Guillama. Stiglo je i jutro. Guillam se prošetao prostorijom gaseći svjetla. Istog poslijepodneva navratio je u jednu tihu kockarnicu u West Endu gdje je, u stalnoj noći zanata kojega je odabrao, Sam Collins izdržavao teškoće mirovine. Očekujući da će ga naći kako kao obično nadgleda poslijepodnevni promet oko stola za chemin-de-fer, Guillam se iznenadio kad su ga uveli u raskošnu sobu na kojoj je pisalo »uprava«. Sam je kao gazda sjedio za lijepim stolom i smiješio balkandownload.org BD4Y

se, poput simbola blagostanja, kroz dim uobičajene smeđe cigarete. - Što se bogamu dogodilo, Same? - upita Guillam teatralnim šapatom, te se u šah počne nervozno ogledavati. - Jesi li preuzeo Mafiju? Isuse! - Ah, to nije bilo potrebno - uzvrati Sam istim fakinskim smiješkom. Navukavši kišnu kabanicu preko smokinga poveo je Guillama uskim prolazom do vrata za slučaj požara, pa izveo na ulicu gdje su ušli u taksi koji je Guillama čekao, dok se Guillam i dalje u mislima čudio Samovom novostečenom ugledu. Terenci na različite načine kriju čustva: Sam se, na primjer, smiješio, polakše pušio, dok su mu se oči, napeto uperene u sugovornika, ispunile tamnim sjajem posebne snošljivosti. Samovo područje bila je Azija; bio je član starog Circusa i proveo je niz godina na terenu: pet godina na Borneu, šest u Burmi, još pet u sjevernom Tajlandu i, napokon, tri u laoskoj prijestolnici, Vientianeu, sve pod prilično logičnim lažnim identitetom trgovca koji se bavi uvozom i izvozom. Tajlan- đani su ga dva puta prikhještili ali su ga pustili, a iz Sarawaka je morao strugnuti u gaćama. Kad je bio raspoložen, imao je što pričati o svojim lutanjima među planinskim plemenima u sjevernoj Burmi i na visoravni Shan, ah tome je rijetko bio sklon. Sam je bio jedna od žrtava Haydonove vladavine. U jednom trenutku, prije pet godina, Sam je zahvaljujući svojoj indolentnoj briljantnosti postao ozbiljnim kandidatom za unapređenje na peti kat - čak, govorili su neki, i za mjesto šefa da Haydon nije podupro glupog Percyja Allelinea. I tako je umjesto moći Sam i dalje trunuo na terenu sve dok Haydonu nije uspjelo da ga opozove i namjesti mu prekršaj zbog kojega su ga otpustili. - Same! Zaista lijepo od tebe! Izvoli, sjedni - reče Smiley, društven barem tom prilikom. - Hoćeš li nešto popiti? Ne znam kakvo ti je radno vrijeme, možda bi trebalo da ti ponudimo doručak? Sam je na ispitima u Cambridgeu zablistao i bio najbolji, zbunivši time svoje profesore koji su ga do tada otpisivali kao poluidiota. Uspjelo mu je, jedan su drugog poslije tješili profesori, samo zahvaljujući pamćenju. Međutim, profaniji jezici iznosili su drugačiju priču. Prema njima, Sam je održavao ljubavnu vezu s nekom neuglednom djevojkom koja je radila u uredu ispitne komisije te je od nje, pored drugih milosti, dobio i primjerak ispitnih materijala. balkandownload.org BD4Y

S Dvorac Se Budi miley je najprije ispitao Samov puls, a i Sam je, kao stari igrač i ljubitelj pokera, ispitao Smileyjev puls. Neki terenci, naročito oni lukavi, perverzno se ponose time što ne znaju cijelu sliku. Oni su vješti kad treba spretno baratati nepovezanim krajevima, i tu njihova vještina tvrdoglavo prestaje. Sam je bio sklon takvom pristupu. Pošto je malo prekapao po njegovu dosjeu, Smiley ga je iskušao s nekoliko starih slučajeva koji se uopće nisu doimali zloslutno, ah su mu pomogli da utvrdi Samovo trenutačno raspoloženje i potvrdi svoju sposobnost točnog sjećanja. Razgovarao je sa Samom u četiri oka jer bi to u prisutnosti još nekoga bila drugačija igra: možda više, možda manje intenzivna, ah drugačija. Poslije, kad je priča izišla na vidjelo pa su preostala samo dodatna pitanja, Smiley je ipak pozvao Connie i di Salisa iz donjeg svijeta, dopustivši i Guillamu da prisustvuje sastanku. No to je bilo poslije, a za sada je Smiley sam istraživao Samove misli, ne odajući mu činjenicu da je sva dokumentacija tog slučaja uništena i da je Sam, budući da je Mackelvore bio mrtav, sada bio jedini svjedok nekih ključnih događaja. Forster i balkan download. - Same, sjećaš h se uopće - upita Smiley ocijenivši da je napokon stigao pravi trenutak - zahtjeva što si ga dobio odavde, iz Londona, dok si bio u Vientianeu, u vezi s prijenosom nekih svota iz Pariza? Trebalo je da to bude obični zahtjev za »anonimnim ispitivanjem na terenu, potvrdite ili poreknite« - nešto u tom stilu. Podsjeća li te to na nešto? Pred sobom je imao snop bilješki tako da je pitanje ležerno ubacio u polaganu struju drugih pitanja. Čak je, dok je govorio, nešto bilježio olovkom uopće ne gledajući Sama. No, kao što bolje čujemo kad zatvorimo oči, tako je i Smiley osjetio kako Samova pažnja raste: to jest. Sam je malo protegnuo noge, prekrstio ih i usporio kretnje što je više mogao. - Mjesečni prijenosi u Banque de l'Tndochine - reče Sam nakon prikladne stanke. - Poveliki iznosi. Plaćeni s kanadskog inozemnog računa preko njihove pariške podružnice. - Naveo je broj računa. - Isplate su vršili posljednjeg petka u mjesecu. Počevši od siječnja balkandownload.org BD4Y

sedamdeset treće ili tako nešto. Sjećam se, naravno. Smiley je odmah razabrao da se Sam sprema na dugu igru. Pamćenje mu je bilo bistro, ali informacije škrte: više nalik na početnu licitaciju nego na otvoreni odgovor. - Kako bi bilo da malo o tome porazgovaramo, Same? - reče Smiley ne dižući glavu s dokumenata. - Ima nekih neslaganja u evidenciji, pa bih htio provjeriti tvoju verziju. - Svakako - potvrdi Sam i ležerno povuče dim iz smeđe cigarete. Promatrao je Smileyjeve ruke i, povremeno, promišljenom ležernošću, njegove oči - iako nikada predugo. A Smiley se sa svoje strane trudio samo da otvori oči i uši kako bi spoznao sve zakučaste alternative u životu agenta na terenu. Sam Coliins bi lako mogao skrivati nešto što je bilo posve nevažno. Možda je malo frizirao izdatke, na primjer, i bojao se da su ga otkrili. Ili isfabricirao izvještaj radije nego da odlazi na teren i izlaže se opasnosti: na kraju krajeva, Sam je bio u godinama kad terenac prije svega pazi na vlastitu kožu. No situacija je mogla biti i obrnuta: Sam je možda u svojim ispitivanjima prekoračio ovlaštenja centrale. Našavši se u škripcu obratio se radije »preprodavačima« nego da pošalje negativan izvještaj. Nagodio se sa strane s mjesnim Rođacima. Ili su ga pak ucijenile lokalne službe sigurnosti - odnosno, u žargonu Sarratta, »obradili bi ga anđeli« - pa je igrao dvostruku ulogu kako bi preživio, sa smiješkom na ustima, i zadržao pravo na Circusovu penziju. Smiley je znao da mora budno paziti na ove i bezbrojne druge mogućnosti ako želi »pročitati« Samove poteze. Opasno je promatrati svijet sjedeći za pisaćim stolom. I tako su, kako je Smiley predložio, porazgovarali. Kao što je Smiley višemanje opisao slučaj, Sam je iz Londona primio uobičajeni zahtjev da se raspita na terenu. Zahtjev mu je pokazao stari Mac koji je, prije premještaja u Pariz, bio Circusova veza u vijentijanskoj ambasadi. Pri večernjem sastanku u njihovoj »sigurnoj kući«. Rutinski slučaj, iako je veza s Rusima bila odmah jasna, i Sam se čak sjećao kako je još tada rekao Macu: - London zacijelo misli da je to crni fond moskovskog Centra - jer je zapazio kriptonim Circusove sekcije za sovjetska istraživanja umiješan u uvodne napomene poruke. (Smiley je na to primijetio da mu Mac nije smio pokazivati poruku.) Sam se sjećao i Macova odgovora na tu primjedbu: - Nisu smjeli dati nogu staroj Connie Sachs - rekao mu je. Sam se od sveg srca složio. Kako se pokazalo, nastavio je Sam, zahtjevu nije uopće bilo teško udovoljiti. Sam je već imao vezu u filijali Banque de l’Indochine, i to dobru vezu, recimo da se zvao Johnny. - Je li ovdje zaveden, Same? - uljudno upita Smiley. balkandownload.org BD4Y

Sam nije neposredno odgovorio na to pitanje, a Smiley nije navaljivao. Još se nije rodio agent koji centralu obavještava o svim svojim vezama ili ih čak proglašava pouzdanima. Kao što se mađioničari drže mistike, tako su i agenti - iz drugačijih razloga - prirođeno skroviti kad je riječ o njihovim izvorima. Johnny je bio pouzdan, naglasi Sam. Izvrsno je obavio svoj dio posla u nekoliko slučajeva krijumčarenja oružja i droga, i Sam je bio spreman staviti ruku u vatru za njega. - Aha, bavio si se znači i takvim slučajevima, Same? - upita s poštovanjem Smiley. Znači, pomisli Smiley, Sam je usput i »tezgario« za lokalnu službu za borbu protiv narkotika. Mnogi su se terenci time bavili, neki štoviše s privolom centrale: u svom svijetu su to uspoređivali s rasprodajom industrijskog otpada. To im je bila redovita nuzzarada. Prema tome, ništa dramatično, iako je Smiley za svaki slučaj zapamtio i taj podatak. - Johnny je bio okej - ponovi Sam i u glasu mu se osjeti prizvuk upozorenja. - U to sam uvjeren - reče Smiley istom učtivošću. Sam je nastavio priču. Otišao je do Johnnyja u Indochine i prodao mu nekakav bezvezni štos da ga umiri, a nekoliko je dana poslije Johnny - inače obični šalterski činovnik - provjerio glavne knjige i iščeprkao belege, i Sam je tako utvrdio prvi krak veze. Transakcija se obavljala ovako, prema Samu. - Posljednjeg petka u mjesecu iz Pariza je teleksom stizala novčana doznaka u korist izvjesnog monsieura Delassusa, boravište hotel »Condor«, Vientiane, isplativa uz predočenje pasoša, broj slijedi. - Sam je ponovo bez napora izrecitirao brojeve. - Banka je slala obavijest, Delassus bi dolazio rano ujutro u ponedjeljak, podizao novac u gotovu, strpao ga u torbu za spise i izišao s njim. Kraj veze - reče Sam. - Koliko? - Počelo je s malim iznosima, ali su se brzo povećavah. Rasli su i dalje, pa još malo. - I dokle su stigli? - Do dvadeset i pet hiljada američkih dolara - reče Sam ne trepnu vši. Smiley jedva zamjetno podigne obrve. - Mjesečno? - upita komično iznenađen. - Glavni stol - složi se Sam i utone u ležernu tišinu. Ima nečeg naročito intenzivnog kod lukavih ljudi čija se pamet ne koristi dovoljno, i ponekad oni ne mogu upravljati vlastitim emanacijama. U tom smislu oni su izloženi većoj opasnosti, kad se nađu pod reflektorima, od svojih glupljih kolega. - Provjeravaš moju priču prema evidenciji, stari moj? - upita Sam. balkandownload.org BD4Y

- Uopće te ne provjeravam, Same. Znaš i sam kako je u ovakvim vremenima. Hvataš se za slamku, osluškuješ vjetar. - Svakako - suosjećajno potvrdi Sam i, pošto su izmijenili još nekoliko uzajamno povjerljivih pogleda, prihvati se iznova pripovijedanja. Sam je zatim uzeo sobu u hotelu »Condor«. Portir hotela je bio standardni izvor svim ljudima od »zanata«, svi su se njime koristili.' Nikakav Delassus nije odsjeo u hotelu, ah su na recepciji veselo priznali da su od njega primili neku paru za korištenje te adrese iz uslužnosti. Već slijedećeg ponedjeljka - a bilo je to slučajno baš nakon posljednjeg petka u mjesecu - Sam se uz pomoć svoje veze, Johnnyja, motao po banci, »unovčavao traveller čekove i što sve ne«, pa je iz prvog reda mogao promatrati kako navedeni monsieur Delassus ulazi u banku, predaje svoj francuski psoš, broji novac i trpa ga u torbu, pa s njim izlazi i sjeda u taksi. U Vientianeu su taksiji rijetke zvjerke, objasni Sam Smileyju. Tko god želi biti netko, ima auto i vozača, pa se stoga moglo pretpostaviti da Delassus nije htio biti »netko«. - Do tada je sve išlo dobro - zaključi Sam promatrajući ga sa zanimanjem dok je pisao. - Vrlo dobro, rekao bih - ispravi ga Smiley. Poput svog prethodnika, Kontrole, Smiley se nije nikada koristio blokovima za bilješke, već samo listovima papira, jednim po jednim, osiguravajući ih staklenim pritiskivačem kojega je Fawn dva put dnevno glačao. - Je li ovo u skladu s evidencijom, ih sam skrenuo? - upita Sam. - Rekao bih da si na pravom kursu, Same - reče Smiley. - Detalji su ono u čemu uživam. Znaš kako je s dokumentima. Iste večeri Sam se ponovo potajno sastao sa svojom vezom, Macom, dugo i hladnokrvno razgledao galeriju sumnjivih lokalnih Rusa, te uspio identificirati nelijepe crte lica drugog (trgovinskog) sekretara sovjetske ambasade u Vientianeu, pedesetak godina, vojničko držanje, nikakvih ranijih dokaza o mutnim aktivnostima, puna imena navedena ali neizgovorljiva zbog čega je diplomatskim bazarima bio poznat kao »Komercijalni Boris«. Sam je, naravno, imao neizgovorljiva imena u glavi pa ih je polagano sricao Smileyju koji ih je ispisao velikim slovima. - Jesi li zapisao? - upita uslužno. - Jesam, hvala. - Zar je netko zaboravio kartoteku u autobusu, stari moj? - zapita Sam. - Tako je - nasmije se Smiley. Kad je mjesec dana poshje opet naišao presudni ponedjeljak, Sam je balkandownload.org BD4Y

odlučio da bude oprezan. Zato je, umjesto da se sam šulja za Komercijalnim Borisom, ostao kod kuće i dao upute dvojici lokalnih momaka specijaliziranih za praćenje. - A ja sam ostao da promatram iza zastora - reče Sam. - Nikakvo stresanje drveta, nikakve druge veze, ništa, samo laoski momci. - Naši? - Tri godine pod zastavom - reče Sam. - I dobri su - doda s uvjerenjem terenca kojemu su sve njegove guske labudovi. Navedeni tragači pratili su torbu za spise na slijedećem putovanju. Boris bi se prevezao gradom taksijem, ali ne onim od prije mjesec dana, koji bi ga nakon pola sata ponovo dovezao u blizinu glavnog trga nedaleko od banke »Indochine«. Zatim bi kratki komad puta prešao pješke, uletio u drugu, lokalnu banku, i na šalteru uplatio cijeli iznos u korist drugog računa. - I tako, tra-a-la-la - reče Sam te zapali novu cigaretu, i ne trudeći se da prikrije koliko ga zabavlja i iznenađuje činjenica što Smiley usmeno ponavlja slučaj koji je tako potpuno dokumentiran. - Doista tra-la-la - promrmlja Smiley brzo pišući. Nakon toga bili su na konju. Nekoliko tjedana, Sam nije ništa poduzimao da se prašina slegne, a zatim je poslao svoju pomoćnicu da zada završni udarac. - Ime? Sam navede ime. Iskusna ženska, prošla obuku u Sarrattu, kao i on s lažnim komercijalnim identitetom. Jednoga je dana čekala ispred Borisa u lokalnoj banci, pustila ga da popuni uplatnice, a tada napravila malu scenu. - Što je učinila. Same? - zanimao se Smiley. - Zahtijevala je da nju prvu usluže - naceri se Sam. - Budući da je brat Boris bio muška šovinistička svinja, smatrao je da ima jednaka prava i prigovorio je. Pri tom su razmijenili i nekoliko lijepih riječi. Uplatnica je ležala na šalteru, i dok je Samova suradnica glumila svoju točku, uspjela je pročitati što je na njoj pisalo, iako naopačke: dvadeset i pet tisuća američkih dolara na inozemni račun nekakve sitne avionske kompanije, Indocharter Vientiane, SA: - Osnovna sredstva: nekoliko derutnih DC-3. limena baraka, štos elegantnog listovnog papira, jedna glupa plavuša u kancelariji i »divlji« meksički pilot poznat u gradu kao »Tiny« Ricardo zbog poprilične visine - reče Sam, pa doda: - Kao i, naravno, uobičajena anonimna gomila marljivih Kineza u pozadini. Smiley je u tom trenutku tako napeo uši da bi čuo list kako pada; no ono što je čuo, metaforički govoreći, bio je zvuk podizanja barijera, i odmah je znao, po ritmu Samova glasa, njegovoj napetosti, sitnim znacima na licu, fizičkim balkandownload.org BD4Y

sitnicama koje su pretjerano naglašavale bagateliziranje činjenica, da se bliži srcu Samove obrane. Zato je u mislima zabilježio sam sebi znak, odlučivši da se neko vrijeme pozabavi sitnom avionskom kompanijom. - Aha - reče nonšalantno - hoćeš li reći da si već poznavao firmu? Sam izbaci sitnu kartu. - Znaš, stari moj, Vientiane nije poput tvoje goleme metropole. - Ali si je poznavao? To je važno. - Svi su u gradu poznavali Tinyja Ricarda - reče Sam, cereći se više no ikada prije, i Smiley je odmah znao da mu Sam baca pijesak u oči. Međutim, nije puštao Sama s udice. - Onda mi pričaj o Ricardu - predloži. - Jedan od bivših klaunova kompanije Air America. Vientiane ih je bio pun. Borili su se u tajnom ratu u Laosu. - I izgubili ga - primijeti Smiley iznova pišući. - Bez tuđe pomoći - složi se Sam prateći pogledom Smileyja kako odlaže jedan list papira i uzima slijedeći iz ladice. - Ricardo je bio lokalna legenda. Letio je s kapetanom Rockyjem i tom klapom. Pričaju da je navodno obavio nekoliko ludih letova za Rođake u provinciju Yunnan. Kad je rat završio, neko se vrijeme zezao okolo, a zatim radio za Kineze. Zvali smo ih, njega i njemu slične, Air Opium. Kad me Bili odvukao kući, bila je to cvatuća industrija. Smiley je i dalje pustio Sama da govori. Sve dotle dok bude smatrao da odvodi Smileyja s traga, pričat će dok mu ne pođe pjena na usta; ali ako Sam pomisli da mu se Smiley previše primiče, odmah će navući kapke. - Dobro - reče stoga Smiley, pošto je još nešto pažljivo zapisao. - A da se sada vratimo na ono što si zatim poduzeo, ako smijemo. Imamo novac, znamo kome je plaćen, znamo tko njime manipulira. Koji je bio tvoj slijedeći potez. Same? Eto, ako se dobro sjećao, Sam je dan-dva sve ponovo razmotrio. Bilo je tu neobičnih kombinacija, objasni Sam sa sve većim povjerenjem: sitnica što su upadale u oči. Uzmimo najprije, na primjer, »čudni slučaj Komercijalnog Borisa«. Borisa su, kao što je Sam već naveo, smatrah bona fide ruskim diplomatom, ako takvo nešto postoji: nije bilo nikakve poznate veze s bilo kojom drugom »firmom«. A ipak se okolo vozio sam, bio jedini potpisnik za hrpu para, a po Samovu ograničenom iskustvu i jedno i drugo značilo je nedvojbeno da je Boris član tajne bratije. - Ne obično njuškalo, već velika zvjerka. Aktivni, solidni špijunski blagajnik, pukovnik ako ne i više, ne? balkandownload.org BD4Y

- Kakve druge kombinacije, Same? - upita Smiley, držeći ga na istoj dugoj uzdi, ne trudeći se još da dopre do onoga što je Sam smatrao najvažnijim. - Taj novac nije bio dio njihovih uobičajenih operacija - odgovori Sam.-To je bio posao za sebe. Mačje to tvrdio. Ja sam to tvrdio. Svi smo to tvrdili. Smiley podigne glavu još polaganije nego prije. - Zašto? - upita i netremice se zagleda u Sama. - »Službena« sovjetska agentura u Vientianeu vodila je tri bankovna računa u gradu. Rođaci su pratih sva tri. Pratili su ih već godinama. Znali su za svaki cent što ga je agentura podizala; štoviše, prema broju računa znah su da li su novci namijenjeni prikupljanju obavještajnih podataka ili subverziji. Agentura je imala vlastite kurire za novac, i sistem trostrukih potpisa za svaki podignuti iznos iznad tisuću dolara. Zaboga, George, pa to je sve u dokumentaciji, znaš! - Sam, htio bih da zamisliš kako dokumentacija ne postoji - ozbiljno primijeti Smiley i dalje pišući. - Sve ćeš saznati u svoje vrijeme, a do tada se strpi. - Kako kažeš - odvrati Sam. Smiley je zapazio da mu je laknulo; osjećao se, činilo se, na čvršćem terenu. U tom je trenutku Smiley predložio da pozovu staru Connie da i ona čuje, a možda i Doca di Salisa, jer je na kraju krajeva Jugoistočna Azija bila Docovo područje. Taktički, nije mu se žurilo sa Šamovom malom tajnom, a strateški je značaj Samove priče već bio od gorućeg interesa. Zato je Guillam otišao da ih privede dok je Smiley objavio stanku pa su njih dvojica protegli noge. - Kako posao? - upita uljudno Sam. - Pa, malo je spao - prizna Smiley. - Nedostaje li ti? - To je Karla, zar ne? - reče Sam proučavajući fotografiju. Smileyjev glas odjednom je poprimio ukočen i neodređen ton. - Tko? Ah, da, to je on. Ne nahkuje previše na njega, na žalost, ali za sada nemamo bolje. Razgovarali su kao da pričaju o starom akvarelu. - Tebi je on osobno stao na žulj, ha? - zamišljeno upita Sam. U tom su trenutku u sobu ušli Connie i di Salis, predvođeni Guillamom, dok je mah Fawn nepotrebno držao vrata. Budući da je rješenje zagonetke privremeno odloženo, sastanak se pretvorio u ratni pohod: lov je počeo. Najprije je Smiley rekapitulirao razgovor radi Sama, javno usput navodeći da se pretvaraju da nema dokumentacije - što je bilo prikriveno upozorenje pridošlicama. Zatim je Sam nastavio priču: nastavio je balkandownload.org BD4Y

govoriti o kombinacijama, o sitnicama što su upadale u oči. Iako zapravo, uporno je ponavljao, nije ostalo mnogo što reći. Trag je vodio do kompanije Indocharter, Vientiane SA i tu nestajao. - Kompanija Indocharter je vlasništvo kineskih iseljenika - reče Sam i letimično pogleda Doca di Salisa. - Uglavnom iz Shant’oua. Začuvši riječ »Shant’ou« di Salis ispusti krik, nalik istodobno i na smijeh i na jadikovku. - Uh, ti su doista najgori - izjavi… što je značilo da im je najteže stati na rep. - Bila je to kineska firma - ponovi Sam za ostale - a ludnice Jugoistočne Azije pune su poštenih agenata koji su pokušali razmrsiti što se događa s vrućim parama pošto upadnu u ralje Kinezima izvan Kine. - Sto naročito vrijedi, dodao je, za Kineze iz Shant’oua, takozvane Chiu Chowe, koji je narod za sebe i drži u rukama monopol trgovine rižom u Tajlandu, Laosu i još ponegdje. A kompanija Indocharter, Vientiane SA, bila je klasičan član te kineske »lige«. Zahvaljujući fasadi trgovca očigledno je imao prilike da slučaj donekle istraži. - Prvo, societe anonyme je registrirana u Parizu - nastavi Sam. - Drugo, prema pouzdanim izvorima societe je vlasništvo diskretno razgranate trgovačke kompanije koju vode šangajski iseljenici sa sjedištem u Manili, a njen je vlasnik pak Chiu Chow kompanija registrirana u Bangkoku; napokon, ta kompanija prelijeva svoj profit potpuno neuhvatljivoj firmi u Hong Kongu, po imenu China Airsea, notiranoj na lokalnoj burzi, koja je inače vlasnik svega i svačega, od flota džunki preko tvornica cementa i trkaćih konja do restorana. Po hongkonškim mjerilima China Airsea je vrhunska trgovačka kuća, s dugom tradicijom i dobrom reputacijom, i vjerojatno je jedina veza između Indochartera i China Airsea u tome što je nečiji peti stariji brat imao tetku koja je išla u školu s jednim od akcionera i dugovala mu uslugu. Di Salis još jednom brzo i odobravajući kimne i spojivši nespretne ruke prebaci ih preko iskrivljenog koljena i privuče ga do brade. Smiley je zaklopio oči kao da je zadrijemao. No zapravo je slušao upravo ono što je očekivao: kad je bila riječ o personalu firme Indocharter, Sam Collins je vrlo oprezno obilazio oko određene osobe. - Međutim, nisi li spomenuo da je tvrtka imala i dva nekineska namještenika - podsjeti ga Smiley. - Glupa plavuša, rekao si, i pilot, Ricardo. Sam je ležerno prešao preko prigovora. - Ricardo je neobuzdan, sulud tip - reče. - Kinezi mu ne bi povjerili ni novac za poštarinu. Pravi se posao obavljao straga, ne u službenoj kancelariji. Ako je pristizala gotovina, tamo se njome manipuliralo i tamo joj se gubio trag. Bez obzira na to o kakvoj je gotovini bila riječ - ruskoj, opijumskoj ili bilo balkandownload.org BD4Y

kakvoj. Žestoko navlačeći ušnu resicu di Salis se hitro složio. -1 ponovo se pojavljivala po želji u Vancouveru, Amsterdamu ili Hong Kongu ili bilo gdje, tamo gdje je to odgovaralo nečijoj vrlo kineskoj svrsi - izjavi kriveći se od zadovoljstva s vlastitim darom zapažanja. Sam je opet pobjegao s udice, pomisli Smiley. - Dobro, dobro - reče. - A što se zatim dogodilo, Same, po tvojoj autoriziranoj verziji? - London je stavio slučaj ad acta. Sam mora da je u istom trenutku shvatio, po mrtvoj tišini, da je dodirnuo osjetljiv živac. I »jezik« njegova ponašanja je na to ukazivao, jer ih nije pojedinačno gledao, niti pokazao bilo kakvu znatiželju. Umjesto toga, pomalo teatralnom skromnošću proučavao je svoje ulaštene salonske cipele i otmjene čarape, i zamišljeno pušio smeđu cigaretu. - A kad su to učinili, Same? - upita Smiley. Sam je naveo datum. - Vratimo se malo unatrag. Ne obazirući se na evidenciju, jasno? Koliko je Londonu bilo poznato dok si ispitivao slučaj? Kaži nam to. Jesi li svakodnevno slao izvještaje o napretku istraživanja? Je li to činio Mac? Da su mamice u susjednoj prostoriji aktivirale bombu, pričao je poslije Guillam, nitko ne bi skinuo pogleda sa Sama. - Znaš - reče Sam kao da udovoljava Smileyjevu hiru - ja sam stari mačak. Moj je princip na terenu uvijek bio: najprije obavi posao, a zatim se ispričavaj. I Mac je tako postupao. Kad bi postupio obrnuto, ubrzo bi ti London zabranjivao da prijeđeš ulicu ako prije toga nisi promijenio pelene. - Prema tome? - strpljivo će Smiley. Prema tome, prvi izvještaj što su ga poslali Londonu bio je, moglo bi se reći, i posljednji. Mac je potvrdio prijem zahtjeva, naveo Samove glavne nalaze i zatražio upute. - A London? Što je London učinio, Same? - Poslao je Macu superhitan vrisak da se obojica manimo slučaja, i naredio mu da odmah potvrdi jesam li shvatio i poslušao naređenje. Usput su nas oštro oprali i upozorili da se više ne upuštamo u solo akcije. Guillam je črčkao po papiru pred sobom: cvijet, pa latice, a zatim kiša kako pada po cvijetu. Connie je ushićeno promatrala Smileyja kao da je njegov vjenčani dan i u njenim bebastim očima blistale su suze uzbuđenja. Di Salis se kao i obično vrpoljio i kašljucao poput starog motora, ali je i njegov pogled, onoliko koliko je to di Salisu bilo moguće, bio stalno uprt u Salisa. - Mora da si bio ljutit - primijeti Smiley. balkandownload.org BD4Y

- Zapravo i nisam. - Nisi li osjetio želju da dovršiš slučaj? Ipak si bio pronašao nešto značajno. - Svakako, bilo mi je neugodno. - Ali si poslušao naređenje Londona? - Ja sam vojnik, George. Kao i svi na terenu. - Vrlo pohvalno - reče Smiley i ponovo pogleda Sama ležerno zavaljenog i elegantnog u smokingu. - Naređenja su naređenja - nasmiješi se Sam. - Doista. A kad si se poslije vratio u London, pitam se - nastavi Smiley, oprezno teoretizirajući - i prošao uobičajenu »dobro došao- -bravo« seansu s Billom, jesi li mu možda, onako slučajno, spomenuo taj slučaj? - Pitao sam koga li je vraga mislio da radi - odgovori Sam istim tonom. - A što ti je Bili na to odgovorio? - Okrivio je Rođake. Rekao je da su upali u igru prije nas. Rekli su da je to njihov slučaj i njihovo područje. - Jesi li imao razloga da tome povjeruješ? - Svakako. Ricardo. - Nagađao si da on radi za Rođake? - Letio je za njih. Bio je već na njihovom popisu. On je kao rođen za taj posao. Jedina im je briga bila da ga drže u igri. - Nismo li se složili da čovjek poput Ricarda ne bi znao ništa o stvarnim djelatnostima kompanije? - To ih ne bi sprečavalo da se njime koriste. Ne Rođake. Iako je Ricardo bio protuha, to je još uvijek bio njihov slučaj. Kako god uzmeš, dogovor »ruke k sebi« je važio. - Vratimo se u vrijeme kad ti je London javio da obustaviš rad na slučaju. Primio si naređenje »ostavite sve«. Poslušao si ga. Međutim, prošlo je još neko vrijeme prije no što si se vratio u London, nije li tako? Je li bilo kakvih posljedica? - Ne shvaćam te baš, stari moj. Smiley je ponovo u mislima savjesno zabilježio Samovo izbjegavanje odgovora. - Uzmimo na primjer tvoju prijateljsku vezu u Banque de l'Indochine, Johnnyja. Naravno, nisi prekinuo vezu s njim? - Nisam, naravno - reče Sam. - A je li ti možda Johnny spomenuo, pitam te tek toliko da provjerimo povijest slučaja, što se dogodilo sa »zlatom žilom« nakon što si primio telegram »ruke k sebi«? Je li novac i dalje stizao svakog mjeseca kao i prije? balkandownload.org BD4Y

- Ne, odmah je prestao dolaziti. Pariz je zavmuo pipu. Ni Indocharter, ni ništa drugo. - A Komercijalni Boris, čovjek bez prijašnjih dokaza o mutnim aktivnostima? Živi li sretno i zadovoljno? - Vratio se kući. - Bilo mu je vrijeme? - Bio je tamo tri godine. - Obično ih dulje drže. - Naročito špijune - složi se Sam sa smiješkom. - A Ricardo, vratolomni meksikanski pilot na kojeg sumnjaš da je agent Rođaka: što se s njim dogodilo? - Umro je - odgovori Sam očiju stalno uprtih u Smileyja. - Srušio se na tajlandskoj granici. Pretovario se heroinom, pričali su momci. Smiley je ustrajao, pa se Sam sjetio i tog datuma. - Jesu li žalili za njim za šankom, da tako kažem? - Ne mnogo. Opći je dojam bio, činilo se, da će Vientiane biti sigurniji ako Ricardo više ne bude pucao po stropu u baru »White Rose« ili kod »Madame Lulu«. - A gdje je taj dojam izražen? - Ah, kod Mauricea. - Mauricea? - Hotel »Constellation«. Maurice je vlasnik. - Aha. Hvala. Zavladala je upadljiva tišina, ah Smileyju nije čini se bilo do toga da je prekida. Praćen pogledima Sama i trojice svojih pomoćnika, i Fawna, factotuma, Smiley je zahvatio naočale, nagnuo ih, opet ispravio, pa vratio ruke na staklenu ploču stola. Zatim je iznova proveo Sama kroz cijelu priču, ponovo provjeravajući datume i imena i mjesta, vrlo marljivo kako to čine kvalificirani ispitivači u cijelom svijetu, pažljivo motreći - poučen iskustvom - svaku sitnu grešku i slučajna neslaganja i ispuštene pojedinosti i promjene naglaska, na izgled ništa ne nalazeći. A Sam ga je, uljuljan u osjećaj lažne sigurnosti, samo puštao, promatrajući ga istim bezizražajnim smiješkom kojim je promatrao karte kako klize zelenom čohom, ili ploču rulete dok bijela kuglica poskakuje iz jednog pregratka u drugi. - Same, pitam se ne bi li mogao kod nas prenoćiti? - upita Smiley kad su opet ostali sami. - Fawn će ti namjestiti krevet i tako dalje. Misliš li da bi to mogao urediti sa svojim klubom? - Dragi moj George - velikodušno će Sam. balkandownload.org BD4Y

A tada je Smiley učinio nešto što bi mnoge lišilo hladnokrvnosti. Dodavši Samu snop časopisa telefonirao je da mu donesu Samov osobni dosje, sve sveske, i dok je Sam ispred njega sjedio, pročitao ih je, u tišini, od korica do korica. - Vidim da voliš žensko društvo - primijeti napokon dok je izvana padao sumrak. - Tu i tamo - složi se Sam i dalje se smiješeći. - Tu i tamo. - No u glasu mu se posve očito osjećala nervoza. Kad se spustila noć, Smiley je mamice poslao kući i naredio, preko administrativaca, da se svi rovači očiste iz arhive najkasnije do osam sati. Nije naveo razlog. Pustio ih je da misle što hoće. Sam Collins će prileći u sobi za sastanke da bude pri ruci, s Fawnom koji će mu praviti društvo i ne dati mu da luta. Fawn je naređenje shvatio doslovce. Čak i kad su se sati otegli, i Sam naoko zadrijemao, Fawn se poput mačke smotao na pragu širom otvorenih očiju. A njih se četvero - Connie, di Salis, Smiley i Guillam - zatvorilo u arhiv i krenulo u dugi, oprezni lov na papire. Najprije su potražili operativnu dokumentaciju slučaja, koja bi po pravilu trebalo da se nalazi u odjeljku za Jugoistočnu Aziju, pod datumima koje je naveo Sam. U kartoteci nije bilo kartice, a nije bilo ni dokumentacije, no to još nije bilo značajno. Haydonov London Station je imao naviku da grabi operativne dosjee i skriva ih u svom arhivu, dostupnom malom broju ljudi. Zato su klipsali po suterenu, lupkajući cipelama po smeđem linoleumu, sve dok nisu naišli na šipkama zastrtu nišu, nalik na vanjski dio kapele, gdje su počivah ostaci nekadašnjeg arhiva London Stationa. Ali ni tu nisu pronašli ni karticu ni dokumente. - Potražite telegrame - naredi Smiley, pa su stali provjeravati knjige poruka, i ulaznih i izlaznih, i načas je barem Guillam bio spreman posumnjati u istinitost Samovih riječi, sve dok im Connie nije pokazala da je relevantna evidencija o prometu poruka bila otipkana drugačijim pisaćim strojem: strojem, kako se poslije pokazalo, koji su administrativci zaprimili tek šest mjeseci nakon datuma na dokumentaciji. - Tražite arhivske kopije - naredi Smiley. Arhiv bi ponekad, kad je dokumentacija nekog slučaja bila gotovo stalno u opticaju, umnožavao glavne serije. Te su kopije slagali u neuvezane mape poput starih brojeva časopisa i indeksirali svakih šest tjedana. Nakon mnogo prekapanja Connie Sachs je pronašla mapu za Jugoistočnu Aziju koja se odnosila na šestotjedno razdoblje neposredno nakon zahtjeva upućenog Collinsu. Mapa nije sadržavala nikakve podatke o sumnjivoj sovjetskoj zlatnoj balkandownload.org BD4Y

žili niti o kompaniji Indocharter, Vientiane SA. - Pokušajte s OD-ima - reče Smiley koji je inače rijetko upotrebljavao kratice i prezirao ih, pa su se odvukli u drugi kut arhiva i počeli sortirati kartice u ladicama tražeći OD-e, osobne dosjee, najprije za Komercijalnog Borisa, pa za Ricarda, Tinyja, vjerojatno mrtvog, kojega je Sam navodno spomenuo u svom prvobitnom zlosretnom izvještaju London Stationu. Povremeno je Guillam odlazio na peti kat da pita Sama za kakvu sitnicu, pronalazeći ga kako čita Field i pijucka povelik skoč, netremice praćen pogledom Fawna koji se tu i tamo zabavljao - kako je Guillam poslije doznao - sklekovima, upirući se najprije o dva zgloba prstiju svake ruke, a zatim o vrške prstiju. Izveli su i ortografske varijacije imena Ricardo, pa i njih potražili u kartoteci. - Gdje su pohranjeni dosjei o organizacijama? - upita Smiley. Međutim, ni u kartoteci organizacija nije bilo kartice societe anonyme poznate pod imenom Indocharter, Vientiane. - Pogledajte materijal dobiven vezom. U Haydonovo vrijeme poslove s Rođacima vodio je potpuno Sekretarijat za vezu London Stationa kojim je iz očitih razloga on sam rukovodio i kojega je arhiv sadržavao kopije sve korespondencije između službi. Vrativši se u »pretkapelu«, ostali su ponovo praznih ruku. Peteru Guillamu je noć počela poprimati nadrealističke dimenzije. Smiley samo što nije zanijemio. Njegovo bucmasto lice preobrazilo se u stijenu. Connie je od uzbuđenja zaboravila svoje artritične boljke i boli, i skakala je duž polica poput klinke za loptom. Iako ni u kojem slučaju nije bio rođen za rad s papirima, Guillam se vukao za njom pretvarajući se da drži korak s čoporom, potajno zahvalan na povremenim putovanjima gore do Sama. - Imamo ga, George darling - stalno je ispod glasa govorila Connie. - Imamo ga, vraga prokletoga. Doc di Salis je otplesao na svoju stranu u potrazi za kineskim direktorima Indochartera - Sam je začudo još pamtio imena dvojice, pa se di Salis sada natezao s njima, najprije na kineskom pismu, pa latinicom, i napokon u kineskoj trgovačkoj šifri. Smiley je sjedio na stolici i čitao dosjee držeći ih na koljenu, kao da je u vlaku pa odlučno ignorira suputnike. Ponekad bi podigao glavu, ah zvukovi što ih je slušao nisu dopirali iz prostorije u kojoj se nalazio. Connie se na vlastitu inicijativu upustila u potragu za informacijama koje bi je uputile na dosjee s kojima je, teoretski, predmetna dokumentacija morala biti povezana. Bilo je tu osobnih dosjea o plaćenicima i pilotima- -slobodnjacima. Zatim metodoloških dosjea o tehnikama kojima se Centar služio u plaćanju agenata »čistim« kanalima, čak i rasprava, koju je osobno napisala prije mnogo godina, balkandownload.org BD4Y

o potajnim »blagajnicima« odgovornima za Karline ilegalne mreže što su funkcionirale bez znanja »službenih« agentura. Neizgovorljiva prezimena Komercijalnog Borisa nisu bila navedena u dodatku. Zatim dosjei s općim informacijama o Banque de l'Indochine i njenim vezama s moskovskom Narodnom bankom, i statistički dosjei o sve većim razmjerima aktivnosti Centra u Jugoistočnoj Aziji, i analitički dosjei o samoj vijentijanskoj agenturi. Međutim, rezultati su posvuda bili negativni, iako je i njihovim gomilanjem dobila pozitivan odgovor. U cijeloj potjeri za Havdonom nisu nigdje naišli na tako sistematsko i temeljito zabašurivanje tragova. Bio je to »obrnuti azimut« kojem nije bilo premca. A obrnuti azimut je neumoljivo pokazivao na Istok. Te je noći samo jedan znak ukazao na krivca. Naišli su na njega negdje između zore i jutra dok je Guillam drijemao na nogama. Connie ga je nanjušila, a Smiley šutke položio na stol, i sve troje je zurilo u njega pod stolnom svjetiljkom kao da su našli trag zakopana blaga; snopić naloga za uništenje dokumenata, ukupno njih tucet, s autorizirajućim kriptonimom našaranim u sredini crnim flomasterom koji se doimao gotovo poput crteža ugljenom. Osuđeni dosjei odnosili su se na »vrlo povjerljivu korespondenciju s H/Annexe« - to jest, sa šefom stanice Rođaka koji je tada kao i sada bio Smileyjev brat u Kristu Martello. Razlog za uništavanje bio je isti kao i onaj što ga je Haydon naveo Samu Collinsu kad mu je naredio da prekine s ispitivanjima na terenu: »da ne ugroze osjedjivu američku operaciju«. Haydonovo radno ime bilo je potpisano na dokumentu koji je dosjee osudio na spaljivanje. Vrativši se pod krov Smiley ponovo pozove Sama u svoju sobu. Sam je bio skinuo leptir-kravatu, i s neobrijanom bradom što se isticala na pozadini razdrljene bijele košulje nije se uopće doimao tako otmjeno. Smiley je najprije poslao Fawna po kavu. Pričekao je da Fawn donese kavu i ponovo iziđe, i tek tada natočio kavu u šalice, crnu u obje, šećer za Sama, saharin za Smileyja zbog problema s težinom. Zatim se smjestio u naslonjač uz Sama da ih ne dijeli stol, da se približi Samu. - Same, mislim da bi mi morao nešto reći o djevojci - reče vrlo tiho kao da objavljuje loše novosti. - Jesi li je prešutio iz kavalirštine? Čini se daje to Sama zabavljalo. - Jesi li izgubio dosjee, stari moj, ha? - upita, istim intimnim tonom muškog zahoda. Da bi se nešto povjerljivo saznalo, valja ponekad nešto povjerljivo i saopćiti. - Bili ih je izgubio - odgovori mirno Smiley. Sam se upadljivo zamisli. Skvrčivši kockarsku ruku pregledavao je vrške balkandownload.org BD4Y

prstiju, kao da jadikuje nad njihovom nečistoćom. - Onom mom klubu danas gotovo i ne treba nikoga da ga vodi - glasno je razmišljao. - Iskreno govoreći, dosadio mi je. Novac, novac. Vrijeme je za promjenu, da nešto poduzmem sa sobom. Smiley ga je shvatio, ali je morao biti energičan. - Nemam sredstava, Same. Jedva stignem nahraniti usta koja sam već namjestio. Sam je mozgajući pijuckao kavu, smiješeći se kroz paru. - Tko je ona, Same? 0 čemu je zapravo riječ? Nitko ti neće zamjeriti, ma kako loše bilo. Sve ćemo oprostiti, obećavam ti. Sam ustane, zarije ruke u džepove, strese glavom i - kao što bi vjerojatno učinio i Jerry Westerby - počne lutati po sobi žureći u neobične sumorne predmete što su visili na zidu: grupne ratne fotografije profesora u uniformi; uokvireno, rukom napisano pismo pokojnog premijera; ponovo Karlin portret kojeg je ovaj put proučavao izbliza i dugo. - Nikad se ne razbacuj onime što imaš - primijeti, tako blizu Karli da mu je dah zamaglio staklo. - To mi je znala govoriti majka. »Nikad ne poklanjaj svoje adute. Imamo ih malo u životu. Moramo ih štedljivo dijeliti«. Ali igra se nastavlja, zar ne? - upita i obriše rukavom staklo. - Vrlo gladno raspoloženje vlada ovom tvojom kućom. Osjetio sam to čim sam ušao. Glavni stol, rekao sam sebi. Beba će večeras jesti. Prišavši Smileyjevu stolu sjeo je u naslonjač kao da ispituje njegovu udobnost. Mogao se okretati oko svoje osi kao i ljuljati, i Sam iskuša oba pokreta. - Treba mi formular zahtjeva za traganje - reče. - Vrlo dobro - kimne Smiley promatrajući ga kako otvara ladicu, izvlači list žutog pelira i stavlja ga na staklenu ploču. Nekoliko minuta Sam je pisao svoj sastav u tišini, povremeno zastajkujući da poput umjetnika promotri svoje djelo, pa ponovo pišući. - Nazovi me ako se pojavi - reče i iziđe mahnuvši šaljivo Karli. Kad je otišao, Smiley podigne formular sa stola, pozove Guillama i preda mu ga bez riječi. Guillam je na stepeništu zastao da pročita tekst. - Worthington Elizabeth alias Lizzie, alias Ricardo Lizzie - pisalo je u prvom retku. Slijedile su pojedinosti: - Dob oko dvadeset sedam. Britanska državljanka. Bračno stanje udata, pojedinosti o mužu nepoznate, djevojačko prezime također nepoznato. 1972/3. nevjenčana žena Tinyja Ricarda, pokojnog. Posljednje poznato boravište Vientiane, Laos. Posljednje poznato zanimanje: daktilografkinja- -recepcionerka u kompaniji Indocharter Vientiane SA. Ranija zanimanja: animir-dama u noćnom lokalu, trgovačka putnica (viski), otmjena balkandownload.org BD4Y

prostitutka. U skladu sa sadašnjom sumornom ulogom, koju je bio prisiljen igrati, arhivu je trebalo oko tri minute da izrazi žaljenje što »nema podataka, ponavljamo nema podataka o predmetnoj osobi«. Usput je »Matica« arhiva osporila izraz »otmjena«. Istakla je da bi ispravan pridjev za takvu prostitutku bio »bolja«. Začudo, Smileyja nije smetala Samova uzdržljivost. Posve ju je zadovoljno prihvatio, čini se, kao sastavni dio zanata, pa zatražio kopije svih originalnih izvještaja koje je Sam poslao iz Vientianea ili iz drugih mjesta tokom posljednjih desetak godina, i koji su izbjegli Haydonovom lukavom nožu. A zatim je, u trenucima dokolice ako bi se takvima mogli nazvati, prebirao po njima i u svojoj nemirnoj mašti stvarao slike Samova tamnog svijeta. U ovom, presudnom trenutku, Smiley je pokazao zaista istančan osjećaj za takt, kao što su se svi poslije složili. Čovjek manjeg kalibra možda bi odjurio do Rođaka i hitno zatražio da Martello ispita američki kraj uništene korespondencije i dade mu je na uvid, ali Smiley nije htio ništa uskomešati, ništa signalizirati. Umjesto toga, odabrao je najskromnijeg izaslanika: Molly Meakin, ozbiljnu, privlačnu djevojku sa završenim fakultetom, možda malo intelektualnih pretenzija, ali već sa skromnom reputacijom sposobnog kancelarijskog radnika. Osim toga, i njen brat i njen otac bili su u stara vremena članovi Circusa. U doba propasti bila je još na probnom roku i učila zanat u arhivu. Zatim su je zadržali kao dio stalnog, iako minimalnog kadra, i unaprijedili - ako je to bila prava riječ - u Sekciju za provjeru, odakle se prema Circusovoj predaji nitko, a kamoli žena, ne vraća živ. Ah Molly je imala - možda naslijedila ono što se u tom poslu naziva rođenim okom za neke stvari. Dok su ostali oko nje još uvijek prepričavali anegdote o tome gdje su točno bili i što su imali na sebi kad su im objavili novost o Haydonovu hapšenju, Molly je uspostavila nenametljiv i neslužbeni kanal sa svojim pandanom u Annexeu na Grosvenor Squareu, kanal koji je zaobilazio mučnu proceduru što su je zahtijevali Rođaci nakon propasti. Njen najveći saveznik bila je redovitost. Molly je svoj posjet obavljala petkom. Svakog petka pila je kavu s Edom, koji je rukovao računarom, i pričala o klasičnoj glazbi s Marge, koja je zamjenjivala Eda; katkada bi se i zadržala na plesu ili na partiji shuf leboarda ili u kuglani Twilight Cluba u suterenu Annexea. Posve slučajno, petak je bio j dan kad bi ponijela sa sobom i mah popis zahtjeva za traganje. Štoviše, ako trenutačno nije imala nikakvo ime. Mollv bi ga pažljivo izmislila kako bi kanal ostao otvoren. A tog petka, na Smileyjevu zapovijed, Molly Meakin je u popis odabranih imena uključila i ime Tinyja Ricarda. - Ali ne bih htio da se na bilo koji način ističe, Molly - napomenuo je balkandownload.org BD4Y

zabrinuto Smiley. - Naravno - rekla je Molly. Kao dimnu zavjesu, kako je to sama Molly nazvala, odabrala je još tucet imena na R, a kad je stigla do Ricarda, napisala je »Richards? Rickard? Ricardo? zanimanje nastavnik? pilotski instruktor?«, tako da je stvarni Ricardo nabačen samo kao jedan od mogućih identiteta. »Nacionalnost Meksikanac? Arapin?« dodala je, pa ubacila još i dodatnu informaciju da bi, na kraju krajeva, mogao biti i mrtav. Kad se Molly vratila u Circus, bila je opet kasna večer. Guillam je bio iscrpljen. Teško je ostati budan s četrdeset godina, zaključio je. Kad je čovjeku dvadeset ili šezdeset godina, organizam zna o čemu je riječ, ali četrdeset je neka vrsta mladosti kad čovjek spava da odraste ili da ostane mlad. Molly su bile dvadeset i tri. Pošla je ravno u Smileyjevu sobu, čedno sjela čvrsto stisnuvši koljena, i počela otvarati torbicu, praćena napetim pogledom Connie Sachs i još napetijim pogledom Petera Guillama, iako su razlozi njihove napetosti bih različiti. Ispričala se zbog zakašnjenja, vrlo ozbiljnim glasom, ah Ed je navalio da je povede na reprizu nekog filma koji je bio vrlo omiljen u Twilight Clubu, a nakon toga ga se morala otresti, iako ga nije htjela uvrijediti, ponajmanje večeras. Dodala je Smileyju omotnicu i on je otvori, pa izvuče iz nje dugu svijetložutu računarsku karticu. Guillama je međutim zanimalo je li ga se otresla ili nije. - Kako je išlo? - bilo je prvo Smileyjevo pitanje. - Kao po loju - odgovori djevojka. - Neobičnog li pisma - uzvikne Smiley, no kad je počeo čitati, lice mu poprimi neobičan, vučji izraz. Connie je bila manje suzdržana. Glasno se smijala kad je dodavala karticu Guillamu. - Oh, Bille! Ti zli divni čovječe! Kako si samo sve poslao krivim putom! Oh, đavole jedan! Kako bi ušutkao Rođake, Havdon je obrnuo prvobitnu laž. Kad su ga dešifrirali, poduži računarski ispis im je ispričao slijedeću čarobnu priču. Zabrinut da bi se Rođaci mogli eventualno povesti za Circusovim primjerom i sami se početi raspitivati o firmi Indocharter, Bili Haydon, kao šef London Stationa, poslao je Annexeu pro forma obavijest u smislu »ruke k sebi!« prema stalnom bilateralnom sporazumu između dviju službi. Time je obavijestio Amerikance da Indocharter, Vientiane SA sada ispituje London, i da je Circus za to zadužio svog agenta. Prema tome, Amerikanci su se složili da se ne zanimaju za slučaj, s time da sudjeluju u podjeli plijena. Da pomognu britanskoj balkandownload.org BD4Y

operaciji, Rođaci su doduše naveli da se njihova veza s pilotom Tinyjem Ricardom ugasila. Ukratko, nenadmašiv primjer izigravanja jedne strane na račun druge i obratno. - Hvala vam, Molly - uljudno reče Smiley nakon što je svima pružena prilika da se dive. - Zaista vam mnogo hvala. - Nema na čemu - odgovori Molly ozbiljno poput dadilje. - A Ricardo je definitivno mrtav, gospodine Smiley - dovrši, i navede isti datum smrti koji je spomenuo Sam Collins. Zatvorila je torbicu, prevukla suknju preko lijepih koljena i nenametljivo izišla iz sobe, ponovo praćena pomnim pogledom Petera Guillama. Circus je obuzeo drugačiji tempo, drugačije raspoloženje. Izbezumljenom traganju za tragom, bilo kakvim tragom, došao je kraj. Srdačno isticana razlika između dviju obitelji uglavnom je nestala: »boljševici« i »žute opasnosti« postali su jedna jedinica pod zajedničkom komandom Connie i Doca, iako su se i dalje držali svojih područja. Nakon toga rovači su nailazili na radosna otkrića komadić po komadić, kao na izvore duž dugog, prašnjavog puta, a ponekad samo što ne bi pali kraj njega. Connie nije trebalo duže od tjedan dana da otkrije identitet sovjetskog »blagajnika« u Vientianeu koji je bio odgovoran za prijenos novca Indocharteru, Vientiane SA - tj. Komercijalnog Borisa. Zvao se Zimin, bio je nekada u vojsci, i prije tko zna koliko godina završio je Karlinu privatnu školu nedaleko od Moskve. Pod imenom Smirnov, prema evidenciji, Zimin je prije šest godina bio »blagajnik« jednog istočnonjemačkog apparata u Švicarskoj. A prije toga, pod imenom Kurski, pojavio se u Beču. Bio je osim toga i stručnjak za prisluškivanje i namamljivanje u stupicu, i neki su pričali da je taj isti Zimin uspješno namjestio »slatku« stupicu, u Zapadnom Berlinu, izvjesnom francuskom senatoru koji je poslije rasprodao pola tajni svoje zemlje. Zimin je napustio Vientiane točno mjesec dana pošto je Samov izvještaj zadesio London. Nakon tog malog trijumfa, Connie je sebi zadala na izgled nemogući zadatak da utvrdi kakvim su aranžmanima Karla ili njegov blagajnik Zimin nadomjestili prekinutu »zlatnu žilu«. Pri tom je uzela u obzir nekoliko mjerila. Prvo, poznati konzervativizam golemih obavještajnih aparata i njihova privrženost dokazanim kanalima. Drugo, budući da je bila riječ o velikim isplatama, pretpostavljena potreba Centra da zamijeni stari sistem novim i brzim aranžmanom. Treće, Karlino samozadovoljstvo, kako prije propasti kad je sputao Circus tako i nakon propasti, kad mu je Circus bezubo dašćući ležao pod nogama. Napokon, balkandownload.org BD4Y

oslanjala se posve logično na vlastito enciklopedijsko poznavanje predmeta. Prikupljajući hrpe neobrađenih podataka što su ležali, namjerno zanemareni, u toku godina njena izgnanstva, Connina ekipa je preturala bezbrojne, dosjee, revidirala, vijećala, crtala grafikone i dijagrame, slijedila »rukopise« poznatih agenata, mučila se migrenama, igrala ping pong a povremeno, s tjeskobnim oprezom i uz Smileyjevo izričito odobrenje, poduzimala sramežljiva ispitivanja na terenu. Uspjeh su nagovoriti prijateljsku vezu u Cityju da posjeti starog znanca specijaliziranog za hongkonške tvrtke koje su poslovale i u inozemstvu. Jedan devizni posrednik u Cheapsideu pokazao je svoje knjige Tobyju Esterhaseu, oštrookom Mađaru koji je jedini preživio propast od cijele nekad slavne Circusove putujuće armije kurira i uličnih njuškala. I tako su stvari napredovale puževim korakom: no puž je barem znao kuda ide. Doc di Salis je na svoj suzdržan način pošao tragom kineskih iseljenika, probijajući se kroz tajanstvene veze Indochartera, Vientiane SA i tragajući za neuhvatljivim ešalonima njenih matičnih kompanija. Njegovi pomagači bili su neobični kao i on - studenti lingvistike ih stari sinolozi ponovo ubačeni u promet. Nakon nekog vremena poprimili su kolektivnu bljedoću, poput stanovnika istog vlažnog, hladnog sjemeništa. U međuvremenu je i Smiley napredovao, ništa manje oprezno, iako možda krivudavijim putovima i otvarajući veći broj vrata. Ponovo je nestao. Bilo je to vrijeme čekanja, i on ga je proveo brinući se za stotinu drugih pitanja koja su hitno zahtijevala njegovu pažnju. Čim se ugasio njegov kratki plamsaj timskog rada povukao se u skrovište svog osamljenog svijeta. Whitehall ga je povremeno viđao, kao i Bloomsbury i Rođaci. A tada bi vrata prijestolne dvorane danima bila zatvorena, i samo je tamnoputom factotumu Fawnu bilo dopušteno da se šulja u nju i iz nje u gimnastičkim papučama, noseći šalice kave iz kojih se dizala para, tanjure s keksima i. povremeno, pisane memorandume što ih je njegov gospodar primao ih ođašiljao. Telefoni su Smileyju uvijek bili mrski, i sada nije primao nikakve pozive, osim ako po Guillamovu mišljenju nije bila riječ o zaista hitnim problemima, a takvih nije bilo. Jedini instrument, koji Smiley nije mogao isključiti, upravljao je direktnom linijom što ga je spajala s Guillamovim stolom, ali kad je bio tako raspoložen, znao je čak prekriti telefon podstavljenim zvonom za čajnik kako bi time prigušio zvonjenje. Guillam bi bez razlike odgovarao da je Smiley izvan kuće ih na sastanku, te da će sam nazvati za jedan sat. Zatim bi napisao poruku, predao je Fawnu i Smiley bi poslije telefonirao, preuzevši time inicijativu. Vijećao je s Connie, ponekad s di Saesom, a ponekad s oboje, ali Guillama nisu trebali. Karlin dosje je definitivno prebačen iz balkandownload.org BD4Y

Connine Sekcije za istraživanje u Smileyjev osobni sef: svih sedam svezaka. Guillam je potpisao prijem i donio ih Smileyju, a kad je Smiley podigao glavu sa stola i ugledao ih, obuzela ga je mirnoća prepoznavanja te je ispružio ruku kao da prima starog prijatelja. Vrata su se iznova zatvorila, i prošlo je još nekoliko dana. - Ima li kakvih novosti? - pitao je povremeno Guillama, što je značilo. - Je li Connie nazvala? Otprilike u to vrijeme evakuirana je hongkongška agentura, a Smileyja su prekasno obavijestili o slonovskim pokušajima administrativaca da zataškaju reportažu o High Havenu. Odmah je izvukao Crawov dosje i ponovo pozvao Connie na konzultaciju. Nakon nekoliko dana i sam Craw je posjetio London na četrdeset i osam sati. Guillam je slušao njegova predavanja u Sarrattu i Craw mu je bio mrzak. Nekoliko tjedana nakon toga starčev slavni članak se napokon pojavio. Smiley ga je pažljivo pročitao, pa ga predao Guillamu i, začudo, čak mu objasnio zašto je tako postupio: Karla je vrlo dobro znao što Circus smjera, rekao mu je. Traženje »obrnutih azimuta«. kako je to Connie nazvala, bila je oduvijek omiljena razbibriga. No, Karla je ipak bio čovjek i bilo bi čudno kad ne bi barem malo odspavao nakon tako obilna plijena. - Htio bih da odasvud čuje koliko smo mrtvi - objasnio mu je Smiley. Ubrzo je ta metoda slomljenih krila proširena i na druge sfere, i jedan od Guillamovih zabavnijih zadataka bio je pobrinuti se da Rodđv Martindale bude dobro opskrbljen sumornim pričama o neredu u Circusu. A rovači su i dalje rovali. Poslije su to razdoblje nazvali »lažnim mirom«. Imali su kartu, govorila je Connie poslije, i znali su put, ali bilo je još planina koje je trebalo prekopati žlicom. Dok su tako čekali, Guillam je izvodio Molly Meakin na duge i skupe večere, ali bez rezultata. Igrao je s njom squash i divio se njenim očima, odlazio s njom na plivanje u bazen i divio se njenu tijelu, ali je ona odbijala tješnji kontakt, tajnovito se smiješeći, kao za sebe, okrećući i obarajući pogled, ali ga je i dalje imala u vlasti. Pod stalnim pritiskom ljenčarenja Smiieyjev factotum, Fawn,-počeo se čudno ponašati. Kad bi Smiley nestao, ostavljajući ga u Circusu, doslovce je venuo do povratka svog gospodara. Iznenadivši ga jedne večeri u njegovoj jazbini, Guillam se zaprepastio kad ga je spazio skvrčenog, gotovo u fetalnom položaju, kako oirfotava palac rupčićem, kao da ga povezuje, i time sebi zadaje bol. - Zaboga, nema u tome ničeg osobnog, čovječe! - uzviknuo je Guillam. - George te ovaj put jednostavno ne treba, i to je sve. Uzmi nekoliko dana dopusta ili nešto slično. Ohladi se. balkandownload.org BD4Y

Ali Fawn je o Smileyju uvijek govorio kao o »Šefu«, i gledao je poprijeko one koji su ga nazivali imenom. Potkraj te jalove faze na petom se katu pojavila nova i divna spravica. Donijela su je u kovčezima dva kratko podšišana tehničara, pa je montirali tri dana: zeleni telefon namijenjen - usprkos njegovim pristranostima - Smileyjevu stolu: direktna veza s Annexeom. Veza je išla preko Guillamove sobe, a spravica je bila povezana s nizom nedokučivih sivih kutija koje su bez upozorenja zujale. Prisutnost tog uređaja samo je produbila opću nervozu: čemu stroj, pitali su jedno drugoga, ako nemaš što staviti u njega? Ali nešto su imali. Odjednom se pronio glas. Connie nije pričala što je otkrila, ali je novost o otkriću projurila zgradom poput šumskog požara: - Connie je stigla na cilj! Rovači su stigli na cilj! Pronašli su novu zlatnu žilu! Pronašli su je do kraja! Do kraja? Do kojeg kraja? Gdje završava? Connie i di Salis su i dalje šutjeli. Cijeli dan i noć vukli su se do prijestolne dvorane i natrag natovareni dosjeima, nedvojbeno zato da Smileyju ponovo pokažu svoje djelo. Zatim se Smiley tri dana izgubio, i Guillam je tek poslije doznao da je, »kako bi zavmuo svaki vijak«, posjetio Hamburg i Amsterdam radi razgovora s nekim uglednim bankarima koje je poznavao. Ta su mu gospoda prilično dugo objašnjavala kako je rat završio i da ne bi nikako mogli prekršiti etički kodeks, a zatim mu dali informacije koje su mu toliko trebale, iako su one bile samo konačna potvrda svega što su rovači već zaključili. Smiley se vratio, ali Guillam je i dalje bio isključen, i vjerojatno bi tko zna kako dugo ostao u tom privatnom limbu da nije bilo večere kod Lacona. Guillama su uključili na popis uzvanika pukim slučajem. A i sama večera je bila puki slučaj. Smiley je zamolio Lacona da ga primi poslije podne u Sekretarijatu kabineta, pa je proveo nekoliko sati šurujući s Connie i di Salisom, pripremajući se za sastanak. U posljednji trenutak Lacona su pozvali njegovi gospodari iz parlamenta, pa je predložio da umjesto toga dođu u njegovu ružnu kuću u Ascotu i s njim podijele ono što se nađe na stolu. Smiley nije volio voziti, a službena kola Circus nije imao. Guillam se napokon ponudio da ga odveze svojim starim »porscheom«, u kojem je puhalo sa svih strana, pa ga je najprije omotao pokrivačem što ga je držao u kolima u nadi da će Molly Meakin pristati da ode s njim na piknik. Za vrijeme vožnje Smiley je pokušavao čavrljati, što mu je i inače bilo teško, ali je bio nervozan. Stigli su po kiši i na pragu je došlo do male zbrke oko neočekivane prisutnosti Smileyjevog pomoćnika. Smiley je inzistirao da Guillam ode i vrati se u deset i trideset, a Laconovi da mora ostati, hrane je bilo u izobilju. balkandownload.org BD4Y

- Kako ti hoćeš - reče Guillam Smileyju. - Ah, naravno. Zapravo, ne, hoću reći, ako je Laconovima pravo, razumije se - reče Smiley natmureno i oni uđoše. I tako su postavili stol za još jednu osobu, rezali prepečeni biftek na komadiće sve dok nije nalikovao na suhi gulaš, i poslali jednu od kćerki biciklom i s jednom funtom da donese još jednu bocu vina iz obližnjeg puba. Gospođa Lacon, plavokosa i nalik na košutu, neprekidno je crvenjela, premlada nevjesta koja je postala premladom majkom. Stol je bio predug za četiri osobe. Smjestila je Smilevja i svog muža s jedne strane, a Guillama do sebe. Pošto ga je upitala voli li madrigale, upustila se u beskrajnu priču o koncertu u privatnoj školi svoje kćerke. Rekla mu je da su školu potpuno uništili bogati stranci koje je škola primala da popravi financijsku situaciju. Pola njih nije znalo ni pjevati onako kako se pjeva na Zapadu: - Eto, tko bi htio da mu dijete odgajaju s gomilom Perzijanaca kad svi imaju po šest žena? - primijetila je. Pretvarajući se da je sluša Guillam se naprezao da čuje dijalog s druge strane stola. Lacon je, čini se, istodobno pucao na gol i branio ga. - Najprije se morate obratiti meni - grmio je. - To upravo činite, vrlo ispravno. U ovom stadiju ne biste smjeli dati više od općih crta. Ministri po tradiciji ne vole ništa što se ne bi moglo napisati na dopisnici. Ili još bolje, na razglednici - reče, i afektirano srkne nemoguće crno vino. Gospođa Lacon, čija je nesnošljivost bila blaženo naivna, počela se tužiti na Židove. - Hoću reći, ne jedu čak ni istu hranu kao mi - rekla je. Penny kaže da im za ručak daju nekakva posebna jela od haringe. Guillam je opet izgubio nit, sve dok Lacon nije upozoravajući podigao glas. - Pokušajte da ne uvlačite u to Karlu, George. Već sam vas to zamolio. Naučite se da umjesto toga kažete Moskva, ha? Oni ne vole ličnosti - ma kako ga vi strasno mrzili. Ni ja ne volim ličnosti. - Dobro, onda Moskva - reče Smiley. - Nije riječ o antipatiji - govorila je gospođa Lacon. - Oni su jednostavno drugačiji. Lacon se vratio na nešto o čemu su ranije razgovarali. - Kad kažete velik iznos, kako velik mislite? - Još ne bismo mogli reći - odgovori Smiley. - Dobro. Zvuči primamljivije. A kako stojite s faktorom panike? Smiley nije shvatio pitanje ništa bolje od Guillama. - Što vas najviše uznemiruje u vezi s vašim otkrićem, George? Za što ste balkandownload.org BD4Y

zabrinuti, ovdje, u vašoj ulozi psa čuvara? - Za sigurnost britanske krunske kolonije? - natukne Smiley pošto je razmislio. - Pričaju o Hong Kongu - objasni gospođa Lacon Guillamu. - Stric mi je bio državni sekretar. Mamina braća nisu se nikada bavila poslovima koji zahtijevaju pamet. Dodala je da je Hong Kong lijep ali smrdljiv. Lacon se zarumenio i počeo krivudati. - Kolonija - moj bože, čuješ li to, Val? - uzviknuo je preko stola i posvetio nešto vremena obrazovanju svoje žene. - Bogatiji su od nas pedeset posto, uvjeren sam, a s mog mjesta i zavidno sigurniji. Ugovor im je još punih dvadeset godina na snazi, baš da se Kinezi i misle pozvati na njega. Kako stvari napreduju, trebalo bi samo da mirno čekaju da odapnemo. - Oliver misli da smo osuđeni na propast - objasni gospođa Lacon Guillamu, uzbuđenim glasom kao da mu odaje obiteljsku tajnu, i dobaci suprugu anđeoski smiješak. - Također ćete mi naglasiti, zar ne - tako reći kao pozadinu dopisnice - da bi značajna sovjetska obavještajna aktivnost u Hong Kongu bila užasno nezgodna za vladu Kolonije u njenim odnosima s Pekingom… - Prije negoli odem tako daleko… - …o čijoj velikodušnosti - nastavi Lacon - ovisi, od sata do sata, njeno preživljenje, nije li tako? - Baš zbog tih implikacija… - zausti Smiley. - Oh, Penny, pa ti si gola! - popustljivo uzvikne gospođa Lacon. Pružajući Guillamu divnu priliku da predahne, odskakutala je da sredi neposlušnu djevojčicu koja se pojavila na vratima. Lacon je u međuvremenu duboko udahnuo pripremajući se za ariju. - Prema tome, ne samo da štitimo Hong Kong od Rusa - što je dovoljno loše, priznajem vam, ali možda ne dovoljno loše za neke od naših uzvišenih ministara - već ga štitimo i od gnjeva Pekinga, što se općenito smatra užasnim, zar nije tako, Guillame? Međutim - reče Lacon i, da naglasi volte face, čak zaustavi Smileyjevu ruku dugim prstima tako da je Smiley morao spustiti čašu - međutim - upozori, spuštajući pa opet dižući nepostojan glas - posve je drugo pitanje hoće li to naši gospodari progutati ili ne. - Ne bih to od njih ni tražio sve dok ne potvrdim naše podatke - reče oštro Smiley. - Aha, ali ne možete, nije li tako? - prigovori Lacon, mijenjajući ulogu. - Ne smijete ići dalje od istraživanja kod kuće. Nemate za to ovlaštenje. balkandownload.org BD4Y

- Bez istraživanja podataka… - Ali što to znači, George? - Ubacivanje agenta. Lacon podigne obrve i okrene glavu, neodoljivo podsjećajući Guillama na Molly Meakin. - Metoda me se ne tiče, kao ni detalji. Očito je da ne možete poduzeti ništa nezgodno jer nemate ni novaca ni drugih sredstava. - Nalio je sebi još vina, i dio prolio. - Val! - drekne. - Krpu! - Nešto novaca imam. - Ali ne za tu svrhu. - Vino je zamrljalo stolnjak. Guillam istrese sol na mrlju, a Lacon podigne stolnjak i gurne pod njega prsten za ubrus da sačuva lak. Uslijedila je duga tišina isprekidana polaganim kapanjem vina na parket. Prekinuo ju je napokon Lacon: - Potpuno je na vama da utvrdite što možete opravdati u okviru vaših ovlaštenja. - Mogu li to dobiti pismeno? - Ne možete. - Mogu li se pozvati na vas u poduzimanju koraka potrebnih za potvrdu informacija? - Ne možete. - Ah me nećete blokirati? - Budući da ne znam ništa o metodi, niti moram znati, teško da bih vam mogao nešto diktirati. - Ah budući da to službeno tražim… - započe Smiley. - Val, daj već donesi tu krpu! Čim to službeno zatražite, ja ću vas se potpuno odreći. Opseg vašeg djelovanja određuje Grupa za koordinaciju obavještajnih aktivnosti, ne ja. Vi izložite svoju robu. Oni će vas saslušati. Od tad pa nadalje natežite se s njima. Ja sam samo babica. Val, donesi krpu, posvuda se razlilo! - Ah, moja je glava na panju, ne vaša - reče Smiley, gotovo kao da govori sam sebi. - Vi ste nepristrani. To mi je poznato. - Oliver nije nepristran - javi se veselo gospođa Lacon vrativši se u sobu s djevojčicom - počešljanom i u spavaćici - u naručju. - On je strašno za vas, zar ne, 011y? - Dodala je Laconu krpu i on počne brisati. - U posljednje vrijeme postao je pravi jastreb. Bolji od Amerikanaca. A sada kaži laku noć svima, Penny, hajde. - Svima je redom nudila dijete. - Najprije gospodinu Smileyju… pa gospodinu Guillamu, a sada tati… Kako je Ann, George, nije valjda opet otišla na selo, nadam se? - Ah, vrlo dobro, hvala na pitanju. - Samo vi prisilite 011yja da vam dade što hoćete. Postao je užasno balkandownload.org BD4Y

naduven, zar nisi, 011y? Otplesala je pjevušeći djevojčici pjesmicu, posvetivši se tome poput obreda. Lacon ju je ponosno promatrao kako izlazi. - Hoćete li uključiti Amerikance, George? - upita Lacon nemarno. - Bilo bi vrlo privlačno, znate. Ubacite Rođake i osvojit ćete odbor ne ispalivši ni metka. Foreign Office bi vam jeo iz ruke. - Radije ne bih poduzimao ništa u tom pogledu. Kao da zeleni telefon ne postoji, pomisli Guillam. Lacon je razmišljao igrajući se čašom. - Šteta - izjavi napokon. - Šteta. Nema Rođaka, nema faktora panike… - Zagledao se u debeljuškast, neimpresivan lik što je pred njim sjedio. Smiley je sjedio skupljenih ruku, sklopljenih očiju, kao da drijema. - A ni vjerodostojnosti - nastavi Lacon kao da neposredno komentira Smileyjev izgled. - Ministarstvo obrane neće podići ni mali prst u vašu obranu, to vam mogu odmah reći. Niti Ministarstvo unutrašnjih. Financije su neizvjesne, a Foreign Office - zavisi koga će poslati na sastanak i što su doručkovali. - Opet je utonuo u misli. George? - Da? - Dajte da vam pošaljem zagovaratelja. Nekoga tko će znati naglasiti važne momente, koncipirati vaš zahtjev, boriti se za njega. - Ah, hvala vam, mislim da ću se i sam snaći. - Prisilite ga da se više odmara - zaglušnim je šaptom Lacon savjetovao Guillamu na putu do automobila. -1 pokušajte ga nagovoriti da se okani tih crnih kaputa i sličnih štosova. To je izišlo iz mode s krinolinama. Zbogom, George! Nazovite me sutra ako se predomislite i poželite pomoć. Pazite kako vozite, Guillame. Ne zaboravite da ste pili. Kad su izišli na cestu, Guillam izusti nešto zaista neotesano, ali Smiley se preduboko zavukao u pokrivač da bi ga čuo. - Prema tome, Hong Kong? - upita Guillam za vrijeme vožnje. Nije bilo odgovora, ali ni nijekanja. - A tko je sretni terenac? - upita Guillam nešto kasnije iako se zapravo nije nadao da će dobiti odgovor. - Ih je sve to dio zavaravanja Rođaka? - Uopće ih ne zavaravamo - odbrusi Smiley izuzetno razdražen. - Ako ih uključimo, preplavit će nas. Ako to ne učinimo, nemamo sredstava. Riječ je samo o ravnoteži. Utonuo je natrag u pokrivač. Ah već slijedećeg dana, kojeg li čuda, bili su spremni. U deset sati Smiley je sazvao operativni direktorat. Smiley je govorio, balkandownload.org BD4Y

Connie je govorila, di Salis se vrpoljio i češao poput ušljivog dvorskog učitelja u restauracijskoj komediji, sve dok nije i na njega došao red da progovori, hrapavim, lukavim glasom. Još iste večeri Smiley je poslao telegram u Italiju: pravi telegram, ne radio-poruku, potpisan šifrom Guardian, s kopijom u dosjeu koji se naglo povećavao. Smiley ga je napisao, Guillam predao Fawnu, a ovaj ga je pobjedonosno i hitro odnio na non-stop poštu na Charing Crossu. Sudeći po ceremonijalnosti kojom je Fawn otišao, čovjek bi pomislio da je mah svijetložuti formular vrhunac njegova dotadašnjeg skrovitog života. To nije bilo točno. Prije propasti Fawn je bio jedan od Guillamovih lovaca na skalpove u Brbrtonu. No po zanatu je zapravo bio tihi ubojica. balkandownload.org BD4Y

C Šetnja Parkom ijelog tog sunčanog tjedna Jerry Westerby se užurbano i veselo opraštao. London nije puštao ljeto iz ruku, i isto bi se moglo reći za Jerryja. Maćehe, cijepljenje, putničke agencije, književni agenti i urednici iz Fleet Streeta; iako je mrzio London poput kuge, Jerry ih je sve veselo preturio preko glave. Čak je visokim cipelama od jelenje kože dodao nešto što je više odgovaralo njegovoj londonskoj ličnosti: odijelo, ne baš iz Savile Rowa, ah nedvojbeno odijelo. Zatvorska mundura, kako ju je zvala Sirota, izblijedjeloplava krpa koja se mogla prati, kreacija non-stop krojača zvanog »Pontschak Happy House of Bangkok«, garantirano »ne gužva se« kako je blistavim slovima pisalo na svilenoj etiketi. Na blagom podnevnom povjetarcu odijelo bi se bestežinski nadulo poput suknji na brajtonskom šetalištu. Svilena košulja, iz istog izvora, bila je požutjela, i podsjećala je na muške garderobe Wimble- dona ili Henleyja. A Jerryjeva preplanulost, iako toskanskog porijekla, bila je isto toliko engleska koliko i kravata slavnog kriket-kluba što mu je oko vrata lepršala poput patriotske zastave. Samo mu je izraz lica, za one koji bi na to obratili pažnju, odavao budnost, što je zapazila i poštarica, Mama Stefano, budnost koju bi čovjek nagonski opisao pridjevom »profesionalan« ne upuštajući se u druge pojedinosti. Ponekad bi, kao da sluti čekanje, vukao sa sobom vreću s knjigama, i tada je nalikovao na provincijalca koji se obreo u velikom gradu. Baza mu je bila, barem povremeno, Thurloe Square gdje je odsjeo kod maćehe, treće lady Westerby, u sićušnom nakićenom stanu prepunom glomazne starudije spašene iz napuštenih kuća. Lady Westerby je bila namazana žena nalik na kokoš, prgava kao što ostarjele ljepotice znaju biti i često bi ga psovala zbog stvarnih ili izmišljenih zločina, na primjer zato što joj je popušio posljednju cigaretu, ili zato što je u stan donosio blato pošto bi besciljno prošetao parkom kao kavezom. Jerry je sve to mirno primao. Ponekad, vrativši se kući tek u tri ili četiri ujutro ali još ne pospan, lupao bi joj na vrata da je probudi, iako je u većini slučajeva bila već budna; a kad bi se našminkala, posjeo bi je na svoj krevet u njenom šuštavom kućnom ogrtaču s povelikom čašom crime de menthe balkandownload.org BD4Y

frappeea u kandžastoj ručici, a on bi se raskrečio na podu, okružen čarobnim brijegom starudije i pakirao - tako je to barem on zvao. Brijeg se sastojao od svih mogućih nepotrebnih stvari: starih novinskih izrezaka, hrpa požutjelih novina, pravnih dokumenata uvezanih zelenom vrpcom; bio je tu čak i par jahaćih čizama, napravljenih po mjeri, na kalupu ali pozelenjelih od plijesni. Teoretski je Jerry odlučivao što će mu od svega toga trebati za putovanje, ali je rijetko napredovao dalje od nečijeg davnog dara koji bi ih oboje sputao lancem uspomena. Tako je jedne večeri iskopao album svojih prvih reportaža. - Hej, Mazo, ova je dobra! Pazi samo kako Westerby ovdje šiba! Odmah ti srce brže kuca, ha, stara moja? I brže ti kola stara krv? - Šteta što nisi otišao ujakovim stopama - odvrati ona okrećući stranice s velikim zadovoljstvom. Ujak o kojem je bila riječ bio je »kralj šljunka« i Maza ga je često spominjala da naglasi nepromišljenost starog Samba. Jednom su pak pronašli starčevu oporuku od prije tko zna koliko godina - »Ja, Samuel Westerby, poznat također kao Sambo« - smotanu s gomilom računa i korespondencije s javnim bilježnicima naslovljene na Jerryja kao izvršitelja oporuke, a svako je pismo bilo zamrljano viskijem - ili kininom - i počinjalo »Sa žaljenjem…« - Nezgodna stvarčica, ha - promrmlja Jerry zbunjeno ustanovivši da je prekasno da zakopa omotnicu natrag u brijeg. - Najbolje da to strpamo znaš već kamo, ha, stara moja? Njene oči, nalik na dugmad, bijesno su sjale. - Naglas - naredi ona muklim, teatralnim glasom i začas su počeli lutati nerješivim složenim putovima zaklada koje su obdarivale unuke, obrazovale nećake i nećakinje, osiguravale doživotni prihod ženi, i glavnicu tome-i-tome nakon smrti ili udaje, i kroz šumu dodataka koji su nagrađivah usluge ili kažnjavah omalovažavanja. - Hej, jesi U znala tko je to? Odurni rođak Aldred, onaj koji je završio u ćuzi! Isuse, zašto je njemu ostavljao novac? Taj bi ga spiskao za jednu noć! Pa dodaci o brizi za trkaće konje, koji bi inače mogli završiti u klaonici: - Svog konja »Rosalie« u Maison Laffitte, s dvije tisuće funti godišnje za troškove staje i timarenja… svog konja »Intruder«, koji je sada na dresuri u Dublinu, svom sinu Geraldu, pod uvjetom da ih uzdržava do njihove prirodne smrti. Kao i Jerry, stari Sambo je neobično volio konje. Također za Jerryja: dionice. Samo za Jerryja: dionice kompanije, u milijunskoj vrijednosti. Plašt, moć, odgovornost - cijeli veličanstveni svijet u nasljeđe i na zezanje - svijet ponuđen, čak obećan, a zatim oduzet: - »…mom balkandownload.org BD4Y

sinu, da upravlja svim listovima kuće u skladu sa stilom i praksom utvrđenima za mog života«. Priznao je čak i jedno kopile: »iznos od dvadeset tisuća, neoporeziv, plativ miss Mary XY iz Chobhama, majci mog priznatog sina Adama«. Jedina teškoća: ormar je bio prazan. Brojke na računu ustrajno su se smanjivale od dana kad je imperij velikog čovjeka oteturao u likvidaciju. A zatim je njihova boja prešla u crveno i ponovo rasla, po nulu svake godine, poput sve dužih kukaca-krvopija. - Nema veze, Mazo - reče Jerry u nezemaljskoj tišini rane zore, bacajući omotnicu natrag na čarobni brijeg. - Već ti ga je dosta, zar ne, stara moja? - Odvaljavši se na bok, zgrabio je hrpu izblijedjelih novina - posljednjih izdanja očevih idejž - i, kao što samo stari novinari znaju, listao po svima odjednom. - Tamo gdje je sad ne može trčati za mačkama, ha, Mazo? - Papir je oštro šuštao. - Iako sam uvjeren da bi to bio u stanju učiniti. U svakom slučaju mislim da ga se ne bi moglo optužiti zbog pomanjkanja inicijative. - Pa, mirnijim glasom, okrenuvši se da baci pogled prema sitnoj, lutkastoj prilici na rubu kreveta, nogu što su jedva dodirivale sag: - Ti si uvijek bila njegova tai-tai, stara moja, njegova žena broj jedan. Uvijek je tebi držao stranu. Rekao mi je. »Maza je najlepša djevojka na svijetu, kažem ti«. Rekao mi je. Tim riječima. Zaurlao mi je jednom preko Fleet Streeta »najbolja žena što sam je ikada imao«. - Prokleti đavo - izusti njegova maćeha tihim iznenadnim naletom čistog sjevernoengleskog dijalekta, a oko crvenog šava njenih usana pojaviše se bore nalik na kirurške igle. - Pokvareni đavo, mrzim ga iz dna duše. - Neko su vrijeme oboje šutjeli, Jerry čeprkajući po svojoj krami i navlačeći uvojak a ona sjedeći, sjedinjeni nekom vrstom ljubavi prema Jerryjevu ocu. - Da si barem prodavao šljunak za ujaka Paula - uzdahne ona pronicavošću često prevarene žene. Posljednjeg dana Jerry ju je izveo na večeru a nakon toga, kad su se vratili u stan na Thurloe Squareu, poslužila mu je kavu u ostacima njenog servisa Sevres. Ta je gesta završila katastrofom. Dok je ne razmišljajući gurao krupni kažiprst u držak šalice, Jerry ga je odlomio, uz jedva zamjetno kvrc, što je, na sreću, izbjeglo njenoj pažnji. Vješto baratajući dlanovima uspio je sakriti štetu od njenih očiju sve dok se nije dokopao kuhinje i zamijenio šalicu. Na žalost, božji je gnjev neizbježan. Na prvoj međustanici Jerryjeva aviona, u Taškentu - Jerry je uspio iskamčiti dopuštenje da leti transsibirskom rutom - iznenadio se ustanovivši da su ruske vlasti otvorile bife na jednom kraju čekaonice: što je po Jerryjevu mišljenju bio iznenađujući dokaz liberalizacije zemlje. Kopao je po džepu od kaputa za tvrdom valutom da plati duplu votku, ali je umjesto novca izvukao lijep, sitan proculanski upitnik otkinutih rubova. Odrekao se votke. balkandownload.org BD4Y

U poslovnim pitanjima bio je isto tako poslušan i podatan. Njegov književni agent bio je stari poznanik iz doba kriketa, snob nepoznata porijekla po imenu Mencken i poznat kao Ming, jedna od onih prirodnih budala kojima su englesko društvo, a posebno izdavački svijet, uvijek spremni pružiti udoban prostor. Mencken je bio otresit i nagao, s prosjedom bradom - možda je njome htio dati naslutiti da sam piše knjige što ih je pokušavao utrapiti izdavačima. Ručah su u Jerryjevom klubu, golemom i prljavom, koji je preživio samo zahvaljujući stapanju s poniznijim klubovima i stalnim pismenim apelima. Sjedili su u polupraznoj blagovaonici, pod mramornim očima graditelja imperija, i žalili što Lancashire više nema brzih bacača lopte. Jerry se tužio što Kent »kljuca po prokletoj lopti, Ming, umjesto da je zvizne«. No Middlesex je, složili su se, imao nekoliko perspektivnih mladih igrača: - Ah, bog nam pomogao, pogledaj samo kako pimplaju - reče Ming, istodobno tresući glavom i režući hranu na tanjuru. - Šteta što si izišao iz štosa - derao se Ming Jerryju i svakom drugom kojemu je bilo do slušanja. - Po mom mišljenju, nitko u posljednje vrijeme nije uspio napisati dobar roman o Istoku. Greeneu je uspjelo, ako ga podnosiš što ja ne mogu, previše papizma. Malraux, ako ti se sviđa filozofija, meni se ne sviđa. Maugham još kako-tako, a prije toga moraš ići natrag sve do Conrada. Živio. Nešto bih ti rekao, ako nemaš ništa protiv. - Jerry napuni Mingovu čašu. - Ne pretjeraj s hemingvejštinom. Sva ta vrlina u stisci: ljubav bez muda. Po mom mišljenju, to im se ne sviđa. Sve smo to već čitah. Jerry je otpratio Minga do taksija. - Nešto ću ti reći, ne zamjeri - ponovi Ming. - Duže rečenice. Svi vi novinari pišete prekratko čim se dohvatite romana. Kratki odlomci, kratke rečenice, kratka poglavlja. Pred očima vam je novinski stupac a ne stranica knjige. Hemingway je bio isti. Uvijek je pokušavao napisati roman na poleđini kutije šibica. Otiđi u širinu, to je moje mišljenje. - Cheero, Ming. Hvala. - Cheero, Westerby. Pozdravi tvog starog oca, pazi. Vjerojatno je već dobro zagazio u godine. Sto možemo, sve nas to čeka. Čak je i sa Stubbsom Jerry sačuvao gotovo isto vedro raspoloženje, iako je Stubbs, kako bi rekla Connie Sachs, bio poznata gnjida. Novinari, kao i svi ljudi koji stalno putuju, svuda prave isti nered i Stubbs, kao glavni urednik, nije bio nikakva iznimka. Stol mu je bio pretrpan špaltama s mrljama od čaja i šalicama s mrljama od tiskarske boje i ostacima sendviča sa šunkom koji je umro od starosti. Stubbs je sjedio usred svega toga i mrštio se na balkandownload.org BD4Y

Jerryja, kao da je Jerry došao da mu sve to oduzme. - Stubbsie, ponosu profesije - promrmlja Jerry gurnuvši vrata, pa se nasloni na zid s rukama na leđima, kao da ih želi zadržati pod kontrolom. Stubbs je zagrizao nešto tvrdo i neugodno na vrhu jezika prije no što se iznova posvetio spisu, na vrhu neuredne hrpe na stolu, što ga je proučavao. Stubbs je bio oličenje svih otrcanih viceva o urednicima: kivan na sve, krupne posivjele laloke i teški kapci koje kao da je netko namazao čađom. Vodit će uredništvo dnevnika sve dok ne dobije čir, a zatim će ga prebaciti u nedjeljno izdanje. Još jednu godinu, pa će ga baciti u ženske časopise da prima naredbe od djece sve dok ne odsluži rok. U međuvremenu je igrao neiskrenu ulogu i primao ulazne telefonske pozive od dopisnika ne govoreći im tko je na liniji. - Sajgon - progunđa Stubbs i izgriženom kemijskom olovkom označi nešto na margini. Njegov londonski naglasak kompliciralo je mlitavo unjkanje, ostatak dana kad je kanadski bio glavni u Fleet Streetu. - Božić, prije tri godine. Zvoni li ti nešto u glavi? - A što bi mi trebalo zvoniti, stari moj? - upita Jerry ne odmičući se od zida. - Praznično zvono - reče Stubbs sa smiješkom krvnika. - Drugarstvo i veselje u dopisništvu, kad je kuća bila dovoljno blesava da ga tamo uzdržava. Božična zabava. Ti si je organizirao. - Stao je čitati iz dosjea. - »Za božični ručak, hotel 'Continental*, Sajgon«. Zatim navodiš goste, kako od tebe tražimo. Vanjske suradnike, fotografe, vozače, tajnice, kurire, koga li vraga još? Sedamdeset funti, ni više ni manje, prešlo je iz ruke u ruku u interesu public relationsa i prazničnog veselja. Sjećaš li se? Među gostima si naveo Smoothieja Stallwooda. Bio je valjda tamo? Stallwood? S uobičajenim štosovima? Podilazeći najružnijim gerlama, mlateći praznu slamu? Čekajući odgovor, Stubbs je ponovo stao grickati ono što mu je zapelo na vrhu jezika. No Jerry je podupro zid, spreman da čeka cijeli dan. - Mi smo ljevičarski orijentirana kuća - reče Stubbs upuštajući se u omiljeni dictum. - To znači da ne odobravamo lov na lisice i oslanjamo se, da bismo preživjeli, na velikodušnost jednog nepismenog milijunera. Evidencija kaže da je Stallwood pojeo božični ručak u Pnom Penu, razbacujući se velikodušnošću prema dostojanstvenicima kambodžanske vlade, bog mu pomogao. Razgovarao sam sa Stallwoodom, i on čini se smatra da je tamo bio. U Pnom Penu. Jerry se odvukao do prozora i smjestio stražnjicu na stari crni radijator. Izvana, ni šest stopa od njega, nad užurbanim pločnikom visio je prljav sat, dar osnivača Fleet Streetu. Jutro je već poodmaklo, ali kazaljke su zapele na pet minuta do šest. U veži na drugoj strani ulice stajala su dva muškarca i čitala novine. Nosili su šešire, i novine su im zakrivale lica, a Jerry je razmišljao kako balkandownload.org BD4Y

bi život bio lijep kad bi njuškala samo tako izgledala u stvarnosti. - Svi ševe taj tvoj šareni listić, Stubbsie - reče zamišljeno nakon poduže šutnje. -1 ti ga ševiš. Pričaš o stvarima koje su se dogodile prije tri godine, bogamu. Ne muči se s glupostima, stari moj. To je moj savjet. Strpaj to negdje straga. Tamo mu je i mjesto. - Da je šaren, zvao bi se prilog u boji. - Za mene je uvijek bio i uvijek će biti šaren. - Dobro došao - zapjevuši Stubbs. - Dobro došao u rukovodstvo. - Dohvatio je formular ugovora. - Ime: Westerby, Clive Gerald - deklamirao je pretvarajući se da čita. - Zanimanje: aristokrat. Dobro došli, sine starog Samba. - Bacio je ugovor na stol. - Uzet ćeš oba. Nedjeljno izdanje i dnevnik. Sedmodnevno izvještavanje, od rata do strip-tiza. Nikakvo stalno mjesto, nikakvo mirovinsko osiguranje, dnevnice na najškrtijoj mogućoj razini. Pranje veša samo na terenu, što ne obuhvaća rublje cijelog tjedna. Dobit ćeš karticu za plaćanje telegrama, ali je nemoj upotrebljavati. Samo pošalji reportažu avionom i teleksiraj nam broj teretnog lista, a mi ćemo se pobrinuti da je bacimo u koš kad stigne. Dodatne isplate prema rezultatima. BBC je također milostivo spreman da od tebe prima snimljene intervjue po uobičajenim smiješnim tarifama. Predsjednik upravnog odbora kaže da je to dobro za prestiž, iako sam bog zna što time misli. I za prodaju materijala drugim novinama… - Haleluja - izdahne Jerry. Prišavši polako stolu Jerry uzme izgriženu kemijsku olovku, još mokru od Stubbsova grickanja, pa i ne pogledavši njena vlasnika ni tekst ugovora našara dugi, krivudavi potpis na dnu posljednje stranice, velikodušno se cereći. U istom trenutku, kao da ju je netko pozvao da prekine taj posvećeni trenutak, neka djevojka u trapericama bezobzirno nogom otvori vrata i tresne novu gomilu špalti na stol. Telefoni su zvonili - možda su već neko vrijeme zvonili - djevojka je otišla, smiješno balansirajući na golemim plato-petama, nepoznata glava zavirila je u sobu i zaurlala »stari zove na molitvu, Stubbsie«, pojavio se još jedan redakcijski rob, i trenutak kasnije Jerryja su otpravili kokošinjcem: uprava, inozemna rubrika, glavno uredništvo, blagajna, žurnal, sport, putovanja, užasni ženski časopisi. Vodio ga je dvadesetogodišnji bradati apsolvent i Jerry ga je za cijelo vrijeme obreda zvao »Cedric«. Na pločniku je zastao i lagano se zaljuljao, s pete na vrške prstiju pa natrag, kao da je pijan, ili omamljen od udarca. - Gala - promrmlja, dovoljno glasno da se dvije djevojke u prolazu okrenu i zabulje u njega. - Izvrsno. Divno. Fantastično. Savršeno. - S tim riječima, uronio je u najbliže oporavilište gdje je skupina starih balkandownload.org BD4Y

fahmana zauzela šank, uglavnom dečki iz privredne i političke rubrike, hvaleći se kako su gotovo uspjeli plasirati članak na najistaknutije mjesto na petoj strani. - Westerby! Pa to je earl osobno! I odijelo! Isto odijelo! I u njemu Earlybird, zaboga! Jerry se zadržao sve do zatvaranja lokala. No pio je umjereno, jer je volio da mu misli budu bistre za vrijeme šetnji parkom s Georgeom Smileyjem. U svakom zatvorenom društvu postoji uski i široki krug, a Jerry je pripadao širokom krugu. Tih dana, prošetati se u parku s Georgeom Smileyjem - odnosno, bez profesionalnog žargona, potajno se s njim sastati; ili, kako bi se Jerry možda sam izazio da je ikada, ne dao bog, imenovao značajnija pitanja svoje sudbine, »zaroniti u svoj drugi, bolji život« - zahtijevalo je od njega da prošeće od određene polazne točke, obično nekog slabije naseljenog područja poput nedavno likvidiranog Covent Gardena, i stigne, još uvijek pješke, na određeno odredište nešto prije šest, do kojeg je vremena, pretpostavljao je, Circusova okrnjena ekipa »šetača« provjerila prati li ga netko ih ne. Prve večeri njegovo je odredište bila stanica podzemne željeznice Charing Cross, prema obali Temze, živahan, kaotičan dio grada gdje se, činilo se, uvijek nešto događalo s prometom. Posljednje večeri, odredište je bila autobusna stanica na južnom pločniku Piccadillyja, na mjestu gdje graniči s Green Parkom. Sve u svemu Jerry se četiri puta sastao s ljudima iz Circusa, dva puta u Londonu i dva puta u Sarrattu. Saratske seanse bile su operativnog karaktera - obavezna dopunska obuka koju povremeno moraju proći svi terenci, s mnogo podataka koje valja zapamtiti: telefonski brojevi, šifre, postupci stupanja u vezu, odlomci pisani otvorenom šifrom za ubacivanje u obične teleksirane poruke listu, rezervne šifre i načini stupanja u vezu u određenim i - kako su se svi uvijek nadali - rijetkim hitnim i neočekivanim slučajevima. Kao i mnogi sportaši Jerry je lako i jasno pamtio činjenice, i inkvizitori su bili zadovoljni kad su ga testirali. Ponovili su i vještine potrebne za borbu izbliza, pa su ga leđa prilično boljela od prečestog padanja na istrošenu strunjaču. Sastanci u Londonu sveli su se na vrlo jednostavnu instruktažu i vrlo kratak oproštaj. Pokupili bi ga na razne načine. Kod Green Parka držao je u ruci, kao znak raspoznavanja, plastičnu torbu sa znakom robne kuće Fortnum & Mason, te uspio, cereći se i stružući nogama, stalno ostati na začelju repa za autobus, ma kako dug on bio. A dok je čekao kod Charing Crossa, stiskao je u ruci stari primjerak Timea, slučajno s dobro uhranjenim licem predsjednika Maoa na balkandownload.org BD4Y

naslovnoj strani, a crvena slova i obrub na bijeloj pozadini jasno su se isticali na kosim sunčanim zrakama. Big Ben je otkucao šest sati i Jerry je brojio otkucaje, ali etika takvih sastanaka zahtijeva da se oni ne održe u puni sat ili četvrt, već u neodređenijim prostorima između njih, jer se smatra da je to manje upadljivo. Šest sati je jesensko čarobno vrijeme, sat kada mirisi svih mokrih i lišćem prekrivenih igrališta za kriket u Engleskoj lebde uzvodno s prvim vlažnim nagovještajima sumraka, i Jerry je uživao dok je čekao, kao u polutransu, nagonski udišući mirise i zatvarajući, ne bez razloga, lijevo oko. Napokon mu je prišao kombi, izobličeni zeleni »bedford« s ljestavama na krovu i natpisom »Harris Builders«, prefarbanim ali još čitkim, na boku: stara, otpisana krntija za osmatranje, sa čeličnim zaklopcima na prozorima. Ugledavši ga kako prilazi, Jerry mu se približi u istom trenutku kad je vozač, mladić mrzovoljna lica sa zečjom usnom, proturio čekinjastu glavu kroz otvoreni prozor. - A gdje je Wilf? - upita neotesano mladić. - Rekli su da će i Wilf doći. - Morat ćeš se zadovoljiti sa mnom - živahno odvrati Jerry. - Wilf ima posla. Otvorivši stražnja vrata, uspentrao se straga u kombi i zalupio vrata za sobom, jer je sjedalo do šofera namjerno bilo pretrpano šperpločama tako da tamo nije mogao sjesti. Bile su to jedine riječi što su ih ikada razmijenili. U stara vremena, kad je Circus imao i redovni »podoficirski« kadar, Jerry bi usput i ugodno pročavrljao. No, ta su vremena prošla. Inače je, ako je trebalo ići u Sarratt, postupak bio više-manje isti, kao i truckanje, petnaestak milja, i momci bi samo ako je imao sreće ubacili u kombi jastuk da mu kičma ne ode potpuno do vraga. Vozačeva kabina je bila pregradom odijeljena od stražnjeg dijela kombija u kojemu je čučao Jerry, i mogao je nešto vidjeti - dok je klizao amo- -tamo po drvenoj klupčici i čvrsto se držao za ručke - samo kroz pukotine pri rubovima čeličnih zaklopaca na prozorima, koje su mu u najboljem slučaju omogućavale perforirani pogled na svijet izvana, iako je Jerry brzo prepoznao poznate orijentire. Na putu do Saratta prošli su pokraj deprimirajućih skupina nekadašnjih tvornica, nalik na loše obijeljene kinematografe iz dvadesetih godina, i restoran od cigle uz cestu, s neonskim natpisom »svadbeni prijemi po dogovoru«. No Jerryjevi osjećaji su bili najintenzivniji prve i posljednje večeri kad je posjetio Circus. Prve večeri, dok se približavao legendarnim i poznatim tornjićima, obuzeo ga je - kao i uvijek - osjećaj zbunjene svetosti: - U tome je smisao službe. - Potez crvene opeke, pocrnjela debla platana, koktel raznobojnih svjetiljki, pa veža što je pokraj njega projurila neposredno prije no što se kombi balkandownload.org BD4Y

bučno zaustavio. Netko je izvana naglo otvorio vrata, a istodobno je čuo kako se zatvara veža, i narednički povik: - Hajde, čovječe, makni ga, bogamu - i bio je to Guillam koji je sebi priuštio malo zabave. - Zdravo, Peter boy, kako poslovi? Isuse, baš je hladno! Ne trudeći se da odgovori, Peter Guillam žustro potapše Jerryja po ramenu, kao da ga bodri prije trke, brzo zatvori vrata, zaključa ih gore i dolje, stavi ključeve u džep i povede ga kasom duž hodnika koji su elektronska njuškala od bijesa rastrgali. Sa zidova su bili odbijeni veliki komadi žbuke, ispod kojih su se nazirale letve; nekoliko vrata bilo je strgnuto sa šarki; iznad njih visile su stropne grede i nadvratnici; posvuda debeli slojevi prašine, ljestve, šuta. - Zar vas je IRA napala, ha? - prodere se Jerry. - Ili ostaci drugarske večeri? Štropot mu je prigušio pitanja. Penjali su se brzo, kao da se natječu; Guillam je hitao prvi, a Jerry odmah za njim zadihano se smijući, i cipele su im tutnjale i strugale po golim drvenim stepenicama. Zadržala su ih jedna vrata, i Jerry je pričekao dok je Guillam baratao bravama. Zatim su opet stali s druge strane da ih Guillam ponovo namjesti. - Dobro došao na brod - reče Guillam tišim glasom. Stigli su na peti kat. Sad su već tiho hodali, dosta zafrkavanja, dva potčinjena engleska službenika što se javljaju na naređenje. Hodnik je skretao lijevo, pa opet desno, pa se uzdizao za nekoliko uskih stepenica. Ispucano okruglo ogledalo, pa opet stepenice, dvije gore, tri dolje, sve dok nisu stigli do vratareva stola za kojim nitko nije sjedio. Lijevo je bila soba za sastanke, prazna, s naslonjačima raspoređenima u polukrugu i živahnom vatrom u kaminu. Zatim duga prostorija sa smeđim tapisonom i oznakom »Sekretarijat«, iako je to u stvari bilo predsoblje, gdje su tri mamice u setovima i s biserima oko vrata tiho tipkale obasjane stolnim svjetiljkama. Na drugom kraju te prostorije, još jedna vrata, zatvorena, neobojena i prilično prljava oko kvake. Bez zaštitne ploče oko brave, bez poklopca ključanice. Samo rupe od vijaka, zapazio je, i obris gdje je nekad bio poklopac. Guillam bez kucanja odškrine vrata, gurne glavu u procjep i nekoga tiho najavi u sobu. Zatim je ustuknuo i brzo uveo Jerryja ispred sebe: Jerry Westerby u audijenciji. - Hej, George, zdravo, baš gala. - I nemoj ga pitati za ženu - upozori ga Guillam brzim, tihim šapatom koji je još dugo nakon toga zujao Jerryju u uhu. Otac i sin? Takav odnos? Snaga i um? Možda bi bilo točnije reći odnos između sina i adoptivnog oca. što se u tom zanatu smatra najčvršćom mogućom vezom. - Stari moj - promrmlja Jerry i muklo se nasmije. balkandownload.org BD4Y

Engleski prijatelji se zapravo nikada stvarno ne pozdravljaju, ponajmanje u sumornoj državnoj kancelariji gdje im je jedino nadahnuće pisaći stol od jelovine. Jerry je na djelić sekunde dotakao, krupnom šakom igrača kriketa, Smileyjev mek, oklijevajući dlan, pa nespretno krenuo za njim, na određenoj udaljenosti, do kamina gdje su ih očekivala dva naslonjača: stara, ispucana, izlizana koža. I tu je, s obzirom na nepostojano godišnje doba, u viktorijanskom kaminu gorjela vatra, ali vrlo mala u usporedbi s onom u sobi za sastanke. - Pa, je li ti se svidjela Lucca? - upita Smiley i napuni dvije čaše iz boce od brušena stakla. - Lucca je gala. - Oh, bože. Onda ti je moralo biti teško otići. - Ma kakvi, ne. Super. Živio. Sjeli su. - A zašto super, Jerry? - raspitivao se Smiley kao da mu riječ super nije poznata. Na pisaćem stolu nije bilo papira i soba je bila gola; više nalik na rezervnu sobu nego na Smileyjevu kancelariju. - Mislio sam da je sa mnom gotovo - objasni Jerry. - Da sam zauvijek stavljen ad acta. Telegram me jednostavno paralizirao. Pomislio sam, eto, Bili je i meni došao glave. Došao je svima glave, zašto ne i meni? - Da, da - složi se Smiley, kao da dijeli Jerryjeve sumnje, i načas ga otvoreno pogleda, kao da ga ispituje. - Da, tako je. Međutim, čini se da ipak nije uspio uništiti povremene suradnike. Temeljito smo pretražili sve ostale dijelove arhiva da utvrdimo koliku je štetu počinio, ali »povremeni suradnici« su evidentirani kao »prijateljske veze« u zasebnom arhivu, tj. arhivu rezervista i teritorijalnih snaga, kojemu on nije imao pristupa bez posebnog odobrenja. Ne da vas povremene nije smatrao dovoljno važnima - doda hitro. - Jednostavno su mu druge stvari bile prioritetnije. - Preživjet ću i to - reče Jerry i naceri se. - Drago mi je - reče Smiley, ne shvativši šalu. Ustao je, ponovo napunio čaše, pa prišao vatri i, uzevši bakreni žarač, zamišljeno počeo bockati ugljevlje. - Lucca. Da. Ann i ja smo jednom bili tamo. Bilo je to, ah, prije jedanaest, dvanaest godina. Padala je kiša. - Tiho se nasmijao. U uskom udubljenju na drugom kraju sobe Jerry je zapazio uzak poljski krevet, vrlo neudobna izgleda, s nizom telefona pri uzglavlju. - Posjetili smo bagno, sjećam se - nastavi Smiley. - Tada je takvo liječenje bilo u modi. Bog zna što smo liječili. - Iznova je napao vatru i ovaj put je plamen oživio, bojeći okrugle obrise njegova lica narančastim odsjajima i preobražavajući njegove debele naočale u zlatne lokve. - Jesi li znao da je pjesnik Heine tamo doživio veliku avanturu? Ljubavnu avanturu? Čini mi se da smo zato i mi tamo otišli, kad se toga sjetim. Mislili balkandownload.org BD4Y

smo da će nešto od tog ugođaja preći i na nas. Jerry je nešto progunđao, ne previše siguran, u tom trenutku, tko je bio Heine. - Otišao je u bagno, pio ljekovitu vodu, i pri tom upoznao neku damu čije gaje ime toliko impresioniralo, daje od tada tim imenom zvao svoju ženu. - Odsjaj plamena se još trenutak zadržao na njegovu licu. - A i ti si tamo imao nekakvu avanturu, nije li tako? - Samo slučajno poznanstvo. Ništa značajno. Beth Sanders, automatski pomisli Jerry, dok mu se svijet zaljuljao pa opet smirio. Beth je bila rođena za to. Otac general u mirovini, High Sheriff grofovije. Stara Beth mora da ima tetku u svakom tajnom uredu Whitehalla. Iznova se sagnuvši Smiley nasloni žarač u kut, tromim kretnjama kao da polaže vijenac. - Nismo bezuvjetno protiv osjećaja. Samo želimo znati kome su namijenjeni. - Jerry je šutio. Smiley preko ramena baci pogled nanj, i Jerry se naceri da mu ugodi. - A ime dame koja je osvojila Heineovo srce, mogu ti reći, bilo je Irwin Mathilde - nastavi Smiley, a Jerryjevo se cerenje pretvori u nezgrapan smijeh. - Znam, zvuči bolje na njemačkom, priznajem. A roman, kako je s njim? Bilo bi mi žao ako smo ti preplašili muzu. Mislim da to ne bih sebi mogao oprostiti, zaista. - Nema problema - reče Jerry. - Jesi li ga dovršio? - Pa, znaš kako je… Neko vrijeme nije se čuo nikakav zvuk osim tipkanja mamica i tutnjanja prometa s ulice. - Dobro, nadoknadit ćemo ti sve kad ovo završi - primijeti Smiley. - Inzistiram na tome. Kako je prošao razgovor sa Stubbsom? - Nema problema - ponovi Jerry. - Moramo li još nešto učiniti da ti izgladimo put? - Mislim da nije potrebno. Iz hodnika, izvan predsoblja, začu se šum koraka; kretali su se svi u jednom smjeru. Ratni pohod, pomisli Jerry, klanovi se okupljaju. - A ti si u formi i tako dalje?-upita Smiley. - Jesi li, eto, spreman? I voljan? - Nema problema. - Zašto ne mogu reći nešto drugo, upita se Jerry u mislima. Prokleta igla je zapela. - Mnogima danas to nedostaje. Volja. Naroćito u Engleskoj. Mnogi ljudi smatraju sumnju opravdanim etičkim stavom. Misle da su u sredini, dok, u stvari, nisu nigdje. Gledaoci nikada nisu dobili bitku, nije li tako? Mi to shvaćamo, u ovoj službi. Mi smo sretni. Naš sadašnji rat započeo je 1917, s balkandownload.org BD4Y

boljševičkom revolucijom. Do sada se ništa nije izmijenilo. Smiley je zauzeo novi položaj, nasuprot Jerryju na drugom kraju sobe, nedaleko od kreveta. Iza njega, odsjaj probuđene vatre svjetlucao je na staroj, nejasnoj fotografiji. Jerry ju je zapazio kad je ušao. U napetosti trenutka, činilo mu se da ga ispituju i Smiley i nejasne oči portreta što su iza stakla plesale na odrazu vatre. Zvukovi pripreme se umnogostručiše. Čuli su glasove i letimičan smijeh, škripu stolica. - Negdje sam čitao - reče Smiley - mislim da je to bio neki povjesničar - Amerikanac, u svakom slučaju -…pisao je o generacijama koje se rađaju u dužničkim zatvorima i utroše cijeli život na kupovanje puta u slobodu. Mishm da je naša generacija takva. Što se tebi čini? Još uvijek me obuzima jak osjećaj da dugujem. A tebe? Uvijek sam bio zahvalan ovoj službi što mi je dala priliku da platim dug. Osjećaš li i ti isto? Mishm da se ne bismo smjeli bojati… privrženosti. Mishš li da sam staromodan? Jerryjevo se lice ukočilo. Uvijek bi zaboravljao tu Smileyjevu stranu kad nije bio s njim, i prekasno je se sjećao u njegovoj prisutnosti. Stari George je pomalo bio nalik na promašenog svećenika, sve više što je bivao stariji. Kao da je pretpostavljao da cijeli prokleti zapadni svijet dijeli njegove brige i da ga treba nagovoriti na ispravno mišljenje. - U tom smislu, mishm da možemo sebi s pravom čestitati što smo pomalo staromodni… Jerryju je bilo dosta. - Stari moj - izusti i nespretno se nasmije, dok mu se boja vraćala u lice. - Zaboga! Pokaži mi put, i ja ću marširati. Okej? Ti si mudrac, ne ja. Kaži mi kako treba igrati, i ja ću te poslušati. Svijet je prenatrpan plačljivo sentimentalnim intelektualcima koji će ti navesti petnaest kontradiktornih argumenata samo da sebi ne obrišu nos. Ne treba nam još jedan. Okej? Mishm, bogamu… Oštro kucanje na vratima objavilo je ponovnu pojavu Guillama. - Lule mira su sve zapaljene, Šefe. Na njegovo iznenađenje, iznad štropota tog prekida, Jerryju se učinilo da čuje izraz »voli žensko društvo«, ah nije mogao razabrati, niti mu je posebno bilo do toga stalo, odnosi li se to na njega ili na pjesnika Heinea. Smiley je oklijevao, namrštio se, a tada kao da se iznova probudio i shvatio gdje je. Bacio je pogled prema Guillamu, pa još jednom pogledao Jerryja, a tada usmjerio oči u točku negdje u sredini - u specijalni rezervat engleskih sveučilišnih profesora. - Pa, da krenemo u pogon - izusti glasom koji kao daje dopirao izdaleka. Kad su nagrnuli prema vratima, Jerry zastane da pogleda fotografiju na zidu, žarivši ruke u džepove, cereći se i razgledajući je sa zanimanjem, u nadi da će i balkandownload.org BD4Y

Guillam zastati, što je i učinio. - Drži se kao da je progutao zadnji peni - reče Jerry. - Tko je to? - Karla - odgovori Guillam. - Vrbovao je Billa Haydona. Ruski tajni brat. - Zvuči više kao žensko ime. Kako si ti, inače? - To je šifra njegove prve mreže. Neki smatraju da je to i ime njegove prve ljubavi. - Bravo - dobaci Jerry nemamo prema fotografiji i, još uvijek se cereći, polako krene s Guillamom prema sobi za sastanke. Smiley je možda namjerno krenuo ispred njih, te nije mogao čuti njihov razgovor. - Jesi li još s onom ludom gerlom, flautisticom? - upita Jerry. - Postala je normalnija - odgovori Guillam. Prešli su još nekoliko koraka. - Zbrisala? - suosjećajno će Jerry. - Tako nekako. -As njim je sve u redu, ha? - nastavi Jerry mrtav-hladan, kimnuvši prema osamljenom liku ispred njih. - Dobro jede, toplo se oblači i tako dalje? - Nikada bolje. Zašto? - Samo sam pitao - reče Jerry vrlo zadovoljno. Jerry je s aerodroma nazvao Cat, svoju kćerku, što je rijetko činio ah ovaj put je morao. Znao je da griješi i prije nego što je ubacio novac u aparat, ah je ipak ustrajao u svojoj namjeri, i nije ga u tome spriječio ni užasno poznati glas bivše žene. - Hej, ja sam! Super. Slušaj: kako je Phillie? Phillie je bio njen muž, državni službenik gotovo pred mirovinom, iako mlađi od Jerryja za oko trideset smušenih života. - Savršeno dobro, hvala - odvratila je kratko, ledenim tonom kojim bivše žene brane nove bračne drugove. - Jesi h za to nazvao? - Pa, palo mi je na pamet da malo popričam s Cat, zapravo. Idem malo na Istok, ponovo u sedlu - reče. Učinilo mu se da bi se morao ispričati. - Onom mom petparačkom listiću treba tamo piskaralo - doda i začu kako je slušalica tresnula na komodu u predsoblju. Hrastovina, sjetio se. Tordirane noge. I to je bio ostatak starog Samba. - Tata? - Zdravo! - zaurlao je kao da je veza loša, kao da ga je iznenadila. - Cat? Hej, slušaj, stara moja, jesi li dobila moje razglednice? - Znao je da ih je dobila. Redovno mu se svakog tjedna zahvaljivala u pismu. Nije čuo ništa osim »tata?«, upitnim tonom, pa veselo upitao: - Još skupljaš marke, zar ne? Pitam te zato što idem tamo, shvaćaš. Na Istok. balkandownload.org BD4Y

Objavljivali su polaske i dolaske aviona, izredao se cijeli svijet, ali Jerry Westerby je - razgovarajući sa svojom kćerkom - ostao nepokretan u toj procesiji. - Bila si nekoć luda za markama - podsjeti je. - Sedamnaest mi je godina, tata. - Naravno, naravno, a što sada skupljaš? Znam! Momke! - Živahno se šalio skakućući s jedne noge na drugu, u cipelama od jelenje kože, sam praveći viceve i sam im se smijući. - Slušaj, šaljem ti nešto novaca, »Blatt and Rodney« se za to brinu, recimo za rođendan i Božić skupa, bolje porazgovaraj s mamom prije no što ga potrošiš. Ili možda s Philijem, ha? On je dobar momak, zar ne? Njega uposli, on se voli baviti takvim stvarima. - Otvorio je vrata kabine da stvori umjetnu nervozu. - Na žalost, upravo su mi objavili let, Cat - derao se da nadglasa žamor. - Slušaj, pazi što radiš, čuješ me? Pazi na sebe. Nemoj se prelako predavati. Znaš što hoću reći? Stao je u rep za šankom, no tada se u njemu probudilo istočnjačko iskustvo pa je prešao u kafeteriju. Tko zna kad će se opet moći domoći čaše svježeg kravljeg mlijeka. Dok je stajao u repu, učinilo mu se da ga netko promatra. Ništa posebno: na aerodromu svi promatraju sve, pa što onda? Sjetio se Sirote i zažalio što nije imao vremena da prije odlaska zbavi kakvu djevojku, da barem sa sobom ponese neugodno sjećanje na nužni rastanak. Smiley je šetao, debeljuškast, nizak muškarac u kišnoj kabanici. Novinari društvene rubrike s više stila od Jerryja odmah bi prepoznali tip kad bi lukavo pratih njegov put Charing Cross Roadom i okolicom: oličenje lakog plijena salona za masažu i sauna i knjižara sa škakljivom literaturom. Duga lutanja prešla su mu u naviku. Zahvaljujući novoiskrsloj energiji mogao je bez muke prijeći pola Londona. Sada kad je znao sve zakučaste putove, mogao je od Cambridge Circusa poći bilo kojim od dvadeset putova i nikada ne proći dva puta istom ulicom. Pošto bi odabrao početak, prepuštao bi se vodstvu sreće i nagona, dok je drugi dio njegova duha pljačkao udaljenija područja njegove duše. No te večeri nešto ga je na njegovu putu vuklo prema jugu i zapadu, i Smiley je popustio porivu. Zrak je bio vlažan i hladan, zastrt neugodnom maglom koja nikada nije vidjela sunca. Šetao je ponijevši sa sobom svoj otok krcat likovima, ne ljudima. Poput dodatnog plašta bijeli su ga zidovi začahurili u njegovim mislima. U jednoj veži šaptala su dvojica ubojica u kožnatim kaputima; pod uličnom svjetiljkom tamnokosi je dječak srdito stiskao kutiju za violinu. Pred kazalištem čekala je i gorjela pod blještavim svjetlima gomila, a magla se oko nje kovitlala poput dima. Smiley se nikad prije nije upustio u bitku balkandownload.org BD4Y

znajući tako malo i očekujući tako mnogo. Osjećao se namamljenim i progonjenim. No, kad bi se umorio, i načas povukao, pa logički razmišljao o svom cilju, on mu je gotovo izmicao. Osvrnuo se i ugledao ralje neuspjeha kako ga čekaju. Zurio je ispred sebe i kroz vlažne naočale ugledao sablasti velikih nada kako plešu u magli. Trepćući se ogledao i znao je da ga tu gdje stoji ništa ne čeka. Ipak je krenuo dalje, iako bez konačnog uvjerenja. Odgovor na to pitanje ne bi pronašao u ponavljanju koraka koji su ga doveli do ove točke - ruska zlatna žila, pečat Karline privatne vojske, temeljitost Haydonovih napora da im zatre svaki trag. Izvan granica tih vanjskih razloga, Smiley je u sebi spoznavao postojanje mračnijeg razloga, neizmjerno mračnijeg, razloga koji je njegov razum stalno odbacivao. On ga je nazivao Karlom, i bilo je točno da negdje u njemu, poput zaostale legende, tinja žeravica mržnje prema čovjeku koji je nakanio uništiti hramove njegova privatnog vjerovanja, što god da je od njih ostalo: službu koju je volio, njegove prijatelje, njegovu zemlju, njegovu koncepciju razumne ravnoteže u ljudskim poslovima. Točno je također da su se prije jednog ili dva ljudska vijeka, u sparnom indijskom zatvoru, njih dvojica zaista našli sučelice, Smiley i Karla, za željeznim stolom: iako Smiley tada nije mogao znati da se nalazi u prisutnosti svoje sudbine. Karlina glava bila je na panju u Moskvi; Smiley ga je pokušao namamiti na Zapad, a Karla je šutio, birajući radije smrt ili nešto gore nego lako dezertiranje. Točno je da su mu se sjećanja na taj susret, na Karlino neobrijano lice i oprezne, introspektivne oči, tu i tamo javljala poput optužujuće sablasti iz mraka njegove male sobe, dok se prevrtao na poljskom krevetu. No mržnja je zapravo bila čustvo koje je mogao dugo održavati samo ako je bila naličje ljubavi. Približavao se King’s Roadu, u četvrti Chelsea. Magla je bila gušća zbog blizine rijeke. Iznad njega, kugle uličnih svjetiljki visile su poput kineskih lampiona na golim granama drveća. Ulicama su oprezno miljeli rijetki automobili. Prešavši ulicu, slijedio je pločnik a zatim skrenuo u Bywater Street, slijepu uličicu obrubljenu urednim nizom kućica neupadljivih pročelja. Sad je koračao opreznije, držeći se zapadne strane i sjene parkiranih automobila. Bio je sat koktela, i uz druge prozore mogao je razabrati glave kako razgovaraju, usta kako se otvaraju i zatvaraju, kao u nijemom vrisku. Neke je prepoznao, nekima je čak nadjeo nadimak: mačak Feliks, lady Macbeth, »Hvalisavac«. Našao se u visini vlastite kuće. Da proslavi povratak, dala je kapke obojiti plavo, i bih su još plavi. Zavjese nisu bile navu- čene jer nije voljela biti ograđena. Sjedila je sama za svojim sekreterom kao da je namjerno režirala tu scenu za njega: lijepa i savjesna žena završava dan brinući se za administraciju. balkandownload.org BD4Y

Slušala je glazbu i magla mu je prenijela njenu jeku. Sibelius. Nije se razumio u glazbu, ah je znao sve njene ploče i nekoliko je puta, iz uljudnosti, pohvalio Sibeliusa. Nije mogao vidjeti gramofon, ah je znao da stoji na podu, tamo gdje je stajao za Billa Haydona dok je s njim održavala vezu. Pitao se leži li pokraj gramofona i njemački rječnik, i njena antologija njemačke poezije. Nekoliko se puta u posljednjih deset ili dvadeset godina, obično u razdobljima pomirenja, pretvara da uči njemački kako bi joj Smiley mogao glasno čitati. Dok je promatrao, ona je ustala, pa prišla lijepom pozlaćenom ogledalu da namjesti kosu. U okvir su bile zataknute bilješke što ih je sama sebi pisala. Što li je ovaj put napisala, pitao se. Srediti auto- -mehaničara. Otkazati ručak Madeleine. Ubiti mesara. Ponekad, kad je stanje bilo napeto, slala je i njemu poruke istim putem: prisiliti Georgea da se nasmiješi, neiskreno se ispričati zbog kiksa. U vrlo teškim vremenima, pisala mu je cijela pisma i ostavljala ih na tom mjestu da ih on pokupi. Iznenadio se kad je ugasila svjetlo. Čuo je kako klize zasuni na ulaznim vratima. Spusti lanac, pomisli automatski. Zaključaj brave »banham« dva puta. Koliko ti puta moram reći da zasuni nisu ništa čvršći od vijaka kojima su pričvršćeni? Ipak, bilo mu je čudno: nekako je očekivao da neće povući zasune, u slučaju da se on vrati. Zatim se upalilo svjetlo u spavaonici, i ugledao je siluetu njena tijela na prozoru dok je, poput anđela, pružala ruke prema zavjesama. Privukla ih je gotovo do sebe, zastala, i načas se uplašio da ga je zapazila, ali se tada sjetio njene kratkovidnosti i odbijanja da nosi naočale. Izlazi, pomislio je. Napirlitat će se. Spazio je kako napola okreće glavu kao da joj se netko obratio. Vidio je kako joj se usne miču i šire u đavolast osmijeh dok je iznova dizala ruke, ovaj put do potiljka, da otkopča najgomje dugme kućnog ogrtača. U istom trenutku druge, nestrpljive ruke naglo su sklopile jaz među zavjesama. Oh ne, pomisli Smiley beznadno. Molim te! Pričekaj da odem! Stajao je na pločniku, minutu, možda dulje, i s nevjericom zurio u zastrt prozor, sve dok ga nije obuzeo gnjev, stid i, napokon, gađenje samim sobom, shrvavši ga poput udarca, pa se okrenuo i slijepo pohitao natrag prema King’s Roadu. Tko je to bio ovaj put? Opet neki ćosavi baletan što izvodi tko zna kakav narcisistički ritual? Njen odurni rođak Miles, profesionalni političar? Ili neki Adonis. za jednu noć, potajno ugrabljen iz obližnjeg puba? Kad se javila vanjska linija Peter Guillam je sjedio sam u sobi za sastanke, pripit, čeznući podjednako za tijelom Molly Meakin i povratkom Georgea Smileyja. Odmah je podigao slušalicu i začuo Fawnov zadihani, bijesni glas. balkandownload.org BD4Y