Robert Galbraith-Karijera zla

daša&anna ~ 1 ~ Knjigoteka

daša&anna Robert Galbraith Karijera Zla Sa engleskog prevela: Mirna Čubranić ~ 2 ~ Knjigoteka

daša&anna Séanu i Matthewu Harrisu, s ovom posvetom činite što želite, ali nemojte – nikako je nemojte staviti na obrve. ~ 3 ~ Knjigoteka

daša&anna I choose to steal what you choose to show And you know I will not apologize - You’re mine for the taking. I’m making a career of evil.. 1 Blue Öyster Cult, “Career of Evil” Stihovi: Patti Smith 1 Kradem što pokažeš / i znaš da se neču ispričati - / moja si da te uzmem. / Gradim karijeru zla... ~ 4 ~ Knjigoteka

daša&anna 1 2011. This Ain’t the Summer of Love2 Nije uspio izribati svu njezinu krv. Zavukla se kao tamna zagrada ispod nokta srednjeg prsta na njegovoj lijevoj ruci. Odlučio je iščeprkati je, iako mu je pogled na nju bio ugodan podsjetnik na jučerašnje užitke. Nakon minute uzaludnog struganja, gurnuo je krvavi nokat u usta i sisao ga. Željezni okus u ustima podsjetio ga je na miris bujice koja se neobuzdano razlila po podnim pločicama, poprskala zidove, namočila njegove traperice i kupaonske ručnike boje breskve pahuljičasto mekane, suhe i uredno složene - pretvorila u krvlju natopljene krpe. Jutros su boje djelovale vedrije, a svijet ljepšim mjestom. Osjećao se spokojno i obodreno, kao da ju je upio, kao da se njezin život pretočio u njega. Kad ih ubiješ, postaju tvoje: to posjedovanje mnogo je dublje od seksualnog. Čak je i znati kako su izgledale u času smrti daleko veća prisnost od svega što dva živa tijela mogu iskusiti. Uzbuđeno je razmišljao kako nitko ne zna što je učinio ni što sljedeće namjerava učiniti. Sisao je srednji prst, sretan i spokojan, naslonjen na topao zid na slabom travanjskom suncu, očiju uprtih u kuću na suprotnoj strani ulice. Kuća nije bila otmjena. Dapače, bila je posve obična. Doduše, ljepše mjesto za život od onog stančića u kojem je njegova jučerašnja odjeća skorena od krvi ležala u crnim vrećama za smeće i čekala da je spali, a njegovi noževi blistali oprani izbjeljivačem i zarinuti iza sifona kuhinjskog sudopera. Ova je kuća imala malo prednje dvorište, crnu ogradu i travnjak koji je trebalo pokositi. Dvoja bijela vrata bila su nagurana jedna uz druga, znak da je dvokatnica preobražena u dva zasebna stana, jedan u prizemlju i drugi na katu. U prizemlju je živjela djevojka Robin Ellacott. Iako se potrudio saznati njezino pravo ime, u glavi ju je zvao Tajnica. Upravo je prošla pokraj izbočenog okruglog prozora, lako prepoznatljiva po svijetloj kosi. 2 Ovo nije ljeto ljubavi ~ 5 ~ Knjigoteka

daša&anna Promatranje Tajnice bilo je bonus, ugodan dodatak. Imao je nekoliko slobodnih sati pa je odlučio doći ovamo i gledati je. Danas je dan odmora između jučerašnjih i sutrašnjih divota, između zadovoljstva onim što je učinjeno i uzbuđenja zbog onoga što će uslijediti. Desna vrata najednom su se otvorila i Tajnica je izašla u pratnji nekog muškarca. Još uvijek naslonjen na topao zid, zurio je niz ulicu okrenut im bočno, tako da izgleda kao da čeka prijatelja. Ni ona ni on nisu ga ni pogledali. Udaljili su se ulicom, rame uz rame. Dao im je minutu prednosti pa krenuo za njima. Bila je odjevena u traperice, laganu jaknu i čizme s ravnim potpeticama. Duga valovita kosa na svjetlu je izgledala crvenkasta. Učinilo mu se da je između para, koji nije razgovarao, uočio laganu suzdržanost. Dobro je čitao ljude. Pročitao je i šarmirao djevojku koja je jučer umrla među krvlju natopljenim ručnicima boje breskve. Pratio ih je dugom ulicom, ruku u džepovima, šetkajući kao da ide u kupovinu, sa sunčanim naočalama na nosu, koje ovoga blistavog jutra nikome nisu upadale u oči. Stabla su se lagano povijala na proljetnom povjetarcu. Na kraju ulice par ispred njega skrenuo je u široku prometnu ulicu načičkanu uredima. Stakleni prozori blještali su na sunčevu svjetlu visoko iznad njegove glave dok su prolazili ispred vijećnice u Ealingu. Sad se Tajnici obratio njezin cimer, ili dečko, ili tko god je bio - glatko obrijan i četvrtaste čeljusti. Kratko mu je odgovorila i nije se nasmiješila. Žene su tako lijepe, zle, prljave i uskogrudne. Mrzovoljne gadure, sve odreda, očekuju od muškaraca da ih usreće. Tek kad leže pred tobom prazne i mrtve, postaju čiste, zagonetne, čak i divne. Tad su posve tvoje, nemoćne prigovarati, opirati se ili otići, tvoje da s njima učiniš što želiš. Tijelo one druge žene jučer je bilo teško i mlohavo kad je iz njega ispustio krv: njegova igračka u prirodnoj veličini. Pratio je Tajnicu i njezina dečka kroz šoping-centar Arcadia koji je vrvio ljudima, klizio je za njima kao duh ili božanstvo. Vide li ga uopće ovi ljudi u subotnjoj kupovini ili je nekako preobražen, dvostruko živ, obdaren nevidljivošću? Stigli su do autobusne postaje. Vrzmao se u blizini, glumeći da zaviruje u indijski restoran, promatra voće naslagano u visoke hrpe ispred ulaza u trgovinu mješovitom robom, kartonske maske princa ~ 6 ~ Knjigoteka

daša&anna Williama i Kate Middleton koje su visjele u izlogu novinskog kioska, i gledao njihove odraze u staklu. Ukrcat će se u autobus broj 83. U džepovima nije imao puno novca, ali previše je uživao gledajući je da bi dopustio da to sad završi. Dok se ukrcavao iza njih, čuo je kako muškarac spominje Wembley Central. Kupio je kartu i pošao za njima na kat. Par je pronašao dva sjedala u prednjem dijelu autobusa. On se smjestio u blizini, pokraj mrzovoljne žene koju je primorao da pomakne svoje vrećice s namirnicama. Njihovi glasovi povremeno su dopirali do njega kroz žamor drugih putnika. Kad nije govorila, Tajnica je gledala kroz prozor, nenasmiješena. Nije željela ići onamo kamo su išli, u to je bio siguran. Kad je odmaknula pramen kose s očiju, primijetio je da nosi zaručnički prsten. Znači, udat će se... ili barem misli da hoće. Krišom se nasmijuljio u podignuti okovratnik jakne. Toplo podnevno sunce razlijevalo se kroz prozore autobusa istočkane prljavštinom. U autobus se ukrcala skupina muškaraca i zauzela okolna sjedala. Nekoliko njih bilo je odjeveno u crveno-crne ragbijaške majice. Najednom mu se učinilo da je dan izgubio svoj sjaj. Te majice s polumjesecom i zvijezdom budile su njemu mrske asocijacije. Podsjećale su ga na vrijeme kad se nije osjećao kao bog. Nije želio da stare, ružne uspomene zaprljaju i ukaljaju njegov sretan dan, ali ushit ga je brzo napuštao. Ljutit - tinejdžer u skupini navijača opazio je njegov pogled, ali je brzo i preplašeno okrenuo glavu na drugu stranu - ustao je i zaputio se natrag prema stubama. Neki otac i njegov mali sin čvrsto su se držali za rukohvat uz vrata autobusa. U dubini želuca osjetio je nalet divljeg bijesa: on je trebao imati sina. Odnosno, trebao je još uvijek imati sina. Zamislio je kako pokraj njega stoji dječak, ugleda se na njega, obožava ga kao junaka - ali njegova sina već dugo nije bilo, isključivo i samo zbog muškarca po imenu Cormoran Strike. Osvetit će se Cormoranu Strikeu. Uništit će mu život. Sišavši na pločnik, pogledao je prema prozorima autobusa i još jednom opazio Tajničinu zlaćanu glavu. Vidjet će je ponovno za manje od dvadeset četiri sata. Ta pomisao ublažila je nenadani bijes izazvan ~ 7 ~ Knjigoteka

daša&anna pogledom na majice Saracena3 Autobus je odštropotao svojim putem, a on se zaputio u suprotnom smjeru, smirujući se u hodu. Ima divan plan. Nitko ne zna. Nitko ništa ne sumnja. A kod kuće ga u hladnjaku čeka nešto uistinu posebno. 3 Saraceni su profesionalna ragbijaška momčad iz Londona, s polumjesecom i zvijezdom na majicama. ~ 8 ~ Knjigoteka

daša&anna 2 A rock through a window never comes with a kiss4 Blue Öyster Cult, “Madness to the Method” Robin Ellacott imala je dvadeset šest godina i bila zaručena nešto duže od godine dana. Trebala se udati prije tri mjeseca, ali nenadana smrt njezine buduće svekrve odgodila je obred. U tri mjeseca nakon predviđenog vjenčanja mnogo se toga dogodilo. Pitala se bi li se Matthew i ona bolje slagali da su razmijenili zavjete. Bi li se manje svađali da ispod zaručničkog prstena sa safirom, koji joj je u međuvremenu postao malo preširok, leži zlatni vjenčani prsten? Probijajući se kroz razrovani Tottenham Court Road u ponedjeljak ujutro, Robin je u mislima ponovno proživjela njihovu jučerašnju svađu. Sjeme je bilo posijano i prije nego što su otišli na ragbijašku utakmicu. Svaki put kad bi se našli sa Sarah Shadlock i njezinim dečkom Tomom, Robin i Matthew naizgled bi se posvadili, što je Robin istaknula u prepirci koja je tinjala još od utakmice i protegnula se do sitnih jutarnjih sati. - Zaboga, pa Sarah je namjerno izazivala... zar je moguće da ne shvaćaš? Ona se raspitivala o njemu i nije prestajala, nisam ja započela... Vječiti radovi na cesti oko postaje Tottenham Court Road ometali su Robin na putu do posla otkad je počela raditi u privatnoj detektivskoj agenciji u Ulici Denmark. Spoticanje o veliki kamen nije joj popravilo raspoloženje; zateturala je nekoliko koraka prije nego što je povratila ravnotežu. Iz duboke provalije na cesti začula se baražna vatra zadivljenih zvižduka i lascivnih komentara muškaraca u fluorescentnim jaknama s kacigama na glavama. Otresajući dugu crvenkastoplavu kosu iz očiju, zajapurena lica, nije se obazirala na njih. Misli su joj se neukrotivo vraćale na Sarah Shadlock i njezina podmukla, uporna pitanja o Robininu šefu. - Privlačan je na neki čudan način, je l’? Izgleda kao isprebijan, ali meni to nikad nije smetalo. Je li seksi uživo? Krupan je frajer, zar ne? 4 Kamen kroz prozor nikad ne dolari s poljupcem. ~ 9 ~ Knjigoteka

daša&anna Robin je opazila kako se Matthewova čeljust steže dok je nastojala odgovoriti hladno i ravnodušno. - U uredu ste samo vas dvoje? Stvarno? I nitko drugi? Gadura, pomislila je Robin, čija se uobičajena dobrodušnost nikad nije protezala do Sarah Shadlock. Dobro zna što radi. - Je li istina da je odlikovan u Afganistanu? Je li? Opa, znači, i ratni je junak? Robin je dala sve od sebe ne bi li ušutkala Sarino jednostrano divljenje prema Cormoranu Strikeu, ali uzalud: do kraja utakmice, u Matthewovo ponašanje prema zaručnici uvukla se hladnoća. Nezadovoljstvo ga, međutim, nije spriječilo da se sa Sarah šali i smije na povratku iz Vicarage Roada, a Tom, kojeg je Robin držala dosadnim i tupim, samo se smijuckao, posve nesvjestan skrivene mrzovolje. Gurkana prolaznicima koji su također manevrirali oko rovova na cesti, Robin je prošla ispod sjene Centre Pointa, betonskog monolita nalik na mrežu, i najzad stigla do pločnika na suprotnoj strani ulice, pa se ponovno razbjesnjela sjetivši se što joj je Matthew rekao u ponoć, kad se prepirka ponovno razbuktala. - Ti jednostavno ne možeš prestati govoriti o njemu, zar ne? Čuo sam te kad si govorila Sarah... - Nisam ja ponovno počela govoriti o njemu, ona je, nisi slušao... Ali Matthew ju je oponašao, generičkim glasom za sve žene, kreštavim i debilnim: - Oh, ima krasnu kosu... - Zaboga, ne mogu vjerovati da si tako jebeno paranoičan! - dreknula je Robin. - Sarahje lupetala o jebenoj kosi Jacquesa Burgera, ne o Cormoranovoj, a ja sam samo rekla... - Ne Cormoranovoj - ponovio je onim moronskim kriještanjem. Kad je skrenula za ugao Ulice Denmark, Robin je bila jednako bijesna kao i prije osam sati kad je izjurila iz spavače sobe da prenoći na sofi. Sarah Shadlock, prokleta Sarah Shadlock, koja je studirala s Matthewom i pokušala ga na sve mile i nemile načine preoteti od Robin, djevojke koja je ostala u Yorkshireu... Da je Robin mogla biti sigurna kako više nikad u životu neće vidjeti Sarah, bila bi presretna, ali Sarah će biti na njihovu vjenčanju u srpnju, Sarah će nedvojbeno nastaviti zabadati nos i u njihov brak i možda će se jednog dana pokušati uvući u Robinin ured da upozna Strikea, ako je njezino zanimanje za njega iskreno, a ne samo način da posije razdor između nje i Matthewa. ~ 10 ~ Knjigoteka

daša&anna Nikad je neću upoznati s Cormoranom, nemilosrdnoj e pomislila Robin približavajući se dostavljaču koji je stajao ispred veže. U jednoj ruci s rukavicom držao je podlogu za pisanje s prikvačenom dostavnicom, a u drugoj dug, četvrtast paket. - Je li to za Ellacott? - upitala je Robin približivši se dovoljno da je on čuje. Očekivala je pošiljku jednokratnih fotografskih aparata u kartonskom kućištu boje bjelokosti, koji su trebali biti podijeljeni uzvanicima na vjenčanju. Njezino radno vrijeme odnedavna je postalo toliko neredovito da joj se činilo jednostavnijim da joj internetske narudžbe dostave u ured. Dostavljač je kimnuo i pružio joj dostavnicu na potpis, ne skidajući motorističku kacigu s glave. Robin je potpisala i preuzela dugi paket, mnogo teži nego što je očekivala. Kad ga je stavila pod pazuho, u kutiji kao da se pomaknuo velik predmet. - Hvala vam - rekla je, ali dostavljač se već udaljio i zajahao motocikl. Dok je otključavala vrata veže, čula je kako se udaljava. Lupkajući potpeticama, uspela se metalnim stubištem koje je zavijalo oko neispravnog dizala nalik na krletku za ptice. Staklena vrata na kojima se tamno isticao ugravirani natpis C. B. STRIKE, PRIVATNI ISTRAŽITELJ svjetlucala su dok ih je otključavala i otvarala. Namjerno je došla ranije. Trenutačno su bili pretrpani poslom i željela je riješiti nešto zaostale administracije prije nego što nastavi svakodnevno nadziranje mlade ruske plesačice u krilu. Po zvuku teških koraka iznad glave zaključila je da je Strike još uvijek u svom stanu. Robin je odložila duguljasti paket, skinula kaput i objesila ga zajedno s torbicom na kuku na vratima, upalila svjetlo, napunila i uključila grijač za vodu pa posegnula za oštrim nožem za pisma na svom stolu. Sjetivši se Matthewova glatkog odbijanja da povjeruje kako se divila kovrčavoj grivi krilnog igrača Jacquesa Burgera, a ne Strikeovoj kratkoj kosi koja je, iskreno rečeno, nalikovala na stidne dlačice, bijesno je zarinula nož u rub paketa, razrezala karton i otvorila kutiju. Bočno zagurana u kutiju nalazila se odrezana ženska noga, savijenih nožnih prstiju, kako bi cijela stala. ~ 11 ~ Knjigoteka

daša&anna 3 Half-a-hero in a hard-hearted game5 Blue Öyster Cult, “The Marshall Plan” Robinin vrisak odbio se o prozore. Odmaknula se od stola zureći u odvratan, bestidan predmet koji je ležao na njemu. Noga je bila glatka, vitka i blijeda, a Robin ju je okrznula prstom dok je otvarala kutiju i osjetila hladnu, gumenastu teksturu kože. Upravo je uspjela ugušiti vrisak začepivši usta rukama, kad su se staklena vrata iza njezinih leda naglo otvorila. Metar i devedeset visok i namršten, Strike je nahrupio u ured u raskopčanoj košulji koja je otkrivala njegova tamna, majmunski dlakava prsa. - Koji se ku... Pratio je njezin zgrožen pogled i ugledao nogu. Osjetila je kako se njegovi prsti grubo stežu oko njezine nadlaktice prije nego što ju je izveo na hodnik ispred ureda. - Kako je stigla? - Dostavljač - odgovorila je, dopuštajući mu da je povede stubama na kat. - Na motociklu. - Čekaj ovdje. Nazvat ću policiju. Kad je zatvorio vrata svoga stana iza njezinih leda, stajala je kao ukopana i osluškivala njegove korake dok se vraćao na kat ispod. Kiselina joj je nagrnula u grlo. Noga. Upravo je dobila nogu. Upravo je mirno donijela u ured žensku nogu u kutiji. Čija je to noga? Gdje je ostatak te žene? Prišla je najbližem stolcu, jeftinom primjerku od podstavljene plastike s metalnim nogama, i sjela, prstiju još uvijek čvrsto pritisnutih o ukočene usne. Paket je, sjetila se, bio naslovljen na nju. Strike je u međuvremenu s mobitelom priljubljenim uz uho stajao uz prozor svog ureda i promatrao Ulicu Denmark, pogledom tražeći dostavljača. Kad se vratio u Robinin ured kako bi pomno promotrio otvoreni paket na stolu, već je bio obavijestio policiju. 5 Polujunak u bezdušnoj igri. ~ 12 ~ Knjigoteka

daša&anna - Noga? - ponovio je detektiv inspektor Eric Wardle na drugom kraju linije. - Jebena noga? - A nije moje veličine - našalio se Strike, kako se ne bi našalio da je Robin bila prisutna. Nogavica njegovih hlača bila je podignuta i otkrivala metalnu šipku koja mu je služila kao desni gležanj. Upravo se odijevao kad je začuo Robinin vrisak. Dok je to govorio, shvatio je da je noga na stolu desna noga, kao i njegov vlastiti izgubljeni ekstremitet, i da je odrezana ispod koljena, točno gdje je i njegova amputirana. Mobitela još uvijek zalijepljena za uho, Strike je pozornije promotrio nogu, a nosnice mu je ispunio neugodan vonj sličan onome nedavno odleđene piletine. Koža je bila glatka, bijela i bez mrlje, ne računa li staru, zelenkastu modricu na nesavršeno obrijanom listu. Kratke oštre dlačice bile su svijetle, a nenalakirani nokti malo prljavi. Prerezana goljenica ljeskala se kao led okružena mesom. Gladak rez: Strike je pomislio da je vjerojatno odrezana sjekirom ili mesarskom sjekiricom. - Rekao si da je ženska? - Tako izgleda... Strike je primijetio još nešto. Na listu odrezane potkoljenice nalazio se ožiljak: stari ožiljak, nepovezan s ozljedom koja je nogu odvojila od tijela. Koliko ga je puta tijekom djetinjstva u Cornwallu podmuklo more uhvatilo na prepad dok mu je stajao okrenut leđima? Oni koji ne poznaju dobro ocean zaboravljaju koliko je masivan, koliko okrutan. Kad se zabije u njih silinom hladnog metala, preneraze se. Strike se cijelog svog profesionalnog života suočavao sa strahom, radio s njime i svladavao ga, ali ugledavši tu staru brazgotinu načas je ostao bez daha od groze, utoliko gore jer je bila neočekivana. - Čuješ li me? - upitao je Wardle na svom kraju linije. - Molim? Strikeov dvaput slomljen nos nalazio se dva centimetra od mjesta gdje je noga bila odrezana. Sjetio se brazgotina na nozi djevojčice koju nikad nije zaboravio... koliko je prošlo otkad ju je zadnji put vidio? Koliko bi sad imala godina? - Mene si prvog nazvao...? - poticao ga je Wardle. - Da - odvratio je Strike i natjerao se da se usredotoči. - Radije bih da to budeš ti, a ne netko drugi, ali ako ne možeš... ~ 13 ~ Knjigoteka

daša&anna - Dolazim - rekao je Wardle. - Začas sam kod tebe. Ne mrdaj. Strike je isključio mobitel i odložio ga, i nadalje zureći u onu nogu. Sad je primijetio da je ispod nje natipkana poruka. Obučen istražiteljskim postupcima u Britanskoj vojsci, Strike je odolio snažnom iskušenju da izvuče poruku i pročita je: ne smije kontaminirati forenzičke dokaze. Zato je samo nesigurno čučnuo kako bi pročitao adresu na otvorenom poklopcu, sad okrenutu naopačke. Kutija je bila naslovljena na Robin, što mu se nije ni najmanje svidjelo. Njezino je ime bilo točno napisano, natipkano na bijeloj naljepnici s adresom njihova ureda. Naljepnica je bila zalijepljena preko druge. Škiljeći, odlučan ne pomaknuti kutiju čak ni kako bi bolje vidio što piše, zamijetio je da je pošiljatelj kutiju najprije naslovio na “Camerona Strikea” pa je prelijepio drugom naljepnicom s imenom “Robin Ellacott”. Zašto se predomislio? - Jebote - tiho je rekao Strike. Nespretno se uspravio, skinuo Robininu torbicu s kuke na vratima, zaključao staklena vrata i vratio se u potkrovlje. - Policija je krenula - rekao joj je odloživši njezinu torbicu pred nju. - Jesi li za šalicu čaja? Kimnula je. - Da ga pojačam brendijem? - Nemaš brendija - rekla je. Glas joj je bio lagano promukao. - Zar si ga tražila? - Naravno da nisam! - odgovorila je, a on se nasmiješio ogorčenosti u njezinu glasu na njegovu sugestiju da mu je možda prekapala po ormarima. - Jednostavno si... nisi od ljudi koji bi u stanu držali brendi u medicinske svrhe. - Želiš li pivo? Odmahnula je glavom, nesposobna nasmiješiti se. Kad je skuhao čaj, sjeo je sa svojom šalicom sučelice Robin. Izgledao je baš kao ono što je bio: krupni bivši boksač koji previše puši i jede previše brze hrane. Imao je guste obrve, spljošten i asimetričan nos i, kad se nije smiješio, stalan izraz mrzovoljne ljutnje na licu. Gusta, kovrčava tamna kosa, još vlažna od tuširanja, podsjetila je Robin na Jacquesa Burgera i Sarah Shadlock. Njezina svađa s Matthewom sad se činila nečim jako davnim. Otkad je ušla u Strikeov stan, samo je jednom ~ 14 ~ Knjigoteka

daša&anna nakratko pomislila na njega. Užasavala se reći mu što se dogodilo. Bit će bijesan. Ne odobrava njezin rad za Strikea. - Jesi li je pogledao? - promrmljala je podižući i spuštajući šalicu kipućeg čaja ne otpivši ni gutljaj. - Jesam. Nije znala što bi još pitala. Govorili su o odrezanoj nozi. Situacija je bila tako grozna, tako groteskna, da joj je svako pitanje koje joj je palo na pamet zvučalo apsurdno, blesavo. Prepoznaješ li je? Što misliš, zašto su je poslali? I, najvažnije od svega, zašto meni? - Policija će željeti čuti o dostavljaču - rekao je. - Znam. Pokušavam se sjetiti svega o njemu. Oglasilo se zvono u uredu. - To je sigurno Wardle. - Wardle? - preplašeno je ponovila. - On nam je najskloniji murjak kojeg znamo - podsjetio ju je Strike. - Ne mrdaj, dovest ću ga ovamo. Strike je tijekom prethodne godine uspio omrznuti Londonskoj policiji, za što nije bio isključivi krivac. Pretjerano izvještavanje medija o njegova dva najveća detektivska trijumfa razumljivo je rasrdilo one policajce čija je nastojanja nadmašio. Međutim, Wardle, koji mu je pomogao u prvom od tih slučajeva, okitio se s ponešto slave koja je uslijedila i odnosi između njih dvojice ostali su razmjerno prijateljski. Robin je Wardlea vidjela samo u novinskim člancima o slučaju. U sudnici im se putovi nisu sreli. Ispostavilo se da je zgodan muškarac guste kestenjaste kose i čokoladnosmeđih očiju, odjeven u kožnu jaknu i traperice. Strike nije znao zabavlja li ga više ili ljuti nehotičan pogled koji je Wardle uputio Robin ušavši u prostoriju - brzo, cik-cak odmjeravanje njezine kose, stasa i lijeve ruke, gdje su mu se oči načas zadržale na zaručničkom prstenu sa safirom i dijamantom. - Eric Wardle - rekao je tihim glasom i po Strikeovu mišljenju s nepotrebno šarmantnim osmijehom. - A ovo je narednica Ekwensi. S njim je došla i mršava istražiteljica, crnkinja sa strogom punđom. Kratko se nasmiješila Robin i ova je shvatila koliku joj utjehu pruža prisutnost druge žene. Narednica Ekwensi tad je preletjela pogledom po Strikeovoj veličanoj garsonijeri. - Gdje je taj paket? - upitala je. ~ 15 ~ Knjigoteka

daša&anna - Dolje - odgovorio je Strike izvlačeći iz džepa ključeve ureda. - Pokazat ću vam. Wardle, kako ti je žena? - dometnuo je prije nego što je s narednicom Ekwensi izašao iz stana. - Što se to tebe tiče? - odvratio je policajac, ali na Robinino olakšanje, kad je sjeo sučelice njoj i otvorio notes, odustao je od svog, po Robininu mišljenju, pomalo odvjetničkoga garda. - Stajao je ispred veže kad sam došla ulicom - objasnila je Robin kad ju je Wardle upitao kako je noga stigla. - Mislila sam da je dostavljač. Bio je odjeven u crnu kožu - crne hlače i jakna s plavim prugama na ramenima. Na glavi je imao crnu kacigu, sa spuštenim vizirom zatamnjena stakla. Sigurno je bio visok najmanje metar i osamdeset pet. Petnaestak centimetara viši od mene, čak i bez kacige. - Građa? - upitao je Wardle koji je zapisivao u svoj notes. - Prilično krupan, rekla bih, ali vjerojatno je zbog motorističke jakne djelovao malo krupnije. Robinin pogled nehotice je skrenuo prema Strikeu kad je ponovno ušao u prostoriju. - Hoću reći, nije bio tako... - Tako debeo gad kao tvoj šef? - predložio je Strike, koji ju je čuo, a Wardle se tiho nasmijao, uvijek spreman spustiti Strikeu i uživati u tuđim spustovima. - I imao je rukavice - nastavila je Robin koja se nije osmjehnula. - Crne, kožne motorističke rukavice. - Naravno da je imao rukavice - rekao je Wardle zapisujući. - Sjećate li se čega o motociklu? - Crveno-crna Honda - odgovorila je Robin. - Primijetila sam logo, onaj znak s krilima... 750 kubičnih centimetara, rekla bih. Prilično velik. Wardle je izgledao iznenađeno i zadivljeno istodobno. - Robin je zaljubljenica u automobile - objasnio je Strike. - Vozi kao Fernando Alonso. Robin je željela da Strike prestane biti vedar i neozbiljan. Dolje leži ženska noga. Gdje je ostatak te žene? Ne smije se rasplakati. Poželjela je da se bolje naspavala. Prokleta sofa... u posljednje vrijeme na njoj je provela previše noći... - I natjerao vas je da potpišete za pošiljku? - upitao je Wardle. - Ne bih rekla da me je natjerao”. Ispružio je papir i ja sam automatski potpisala. ~ 16 ~ Knjigoteka

daša&anna - Što je bilo na tom papiru? - Izgledalo je kao dostavnica ili... Zatvorila je oči pokušavajući se sjetiti. Sad kad malo razmisli, obrazac jest izgledao amaterski, kao da ga je netko sastavio na lap-topu. To je i rekla. - Jeste li očekivali kakvu pošiljku? - upitao je Wardle. Robin je objasnila o jednokratnim fotoaparatima za vjenčanje. - Što je učinio kad ste preuzeli paket? - Sjeo je na motocikl i otišao. Odvezao se prema Charing Crossu. Netko je pokucao na vrata stana i narednica Ekwensi pojavila se s porukom koju je Strike zamijetio ispod noge, a koja je sad bila zaštićena vrećicom za pohranu dokaza. - Stigli su forenzičari - rekla je Wardleu. - Ova je poruka bila u paketu. Bilo bi dobro da provjerimo znači li što gospođici Ellacott. Wardle je uzeo prozirnu plastičnu vrećicu i promotrio poruku mršteći se. - Bedastoća - rekao je pa glasno pročitao: - Žetva udova, ruku, nogu, vratova... - Što se okreću kao labudovi - prekinuo ga je Strike koji je stajao naslonjen na štednjak i predaleko da bi pročitao poruku - kao da žele uzdahnuti ili se pomoliti. Ostalo troje netremice ga je promatralo. - To su stihovi jedne pjesme - rekao je. Robin se nije svidio izraz na njegovu licu. Vidjela je da mu te riječi nešto znače, nešto loše. Naizgled s naporom, pojasnio je: - Zadnji stih pjesme “Mistress of the Salmon Salt”, odnosno “Gospodarica lososove soli” skupine Blue Öyster Cult. Narednica Ekwensi izvila je fino iscrtane obrve. - Tko su oni? - Poznati rock-bend iz sedamdesetih. - Vidim da dobro poznaješ njihove stvari - zamijetio je Wardle. - Znam tu pjesmu. - Misliš li da znaš i onoga tko ju je poslao? Strike je oklijevao. Dok ga je ostalo troje promatralo, glavom mu je brzo proletjelo smušeno mnoštvo slika i sjećanja. Začuo je tih glas: Željela je umrijeti. Bila je djevojka živo vapno. Mršava noga dvanaestogodišnje ~ 17 ~ Knjigoteka

daša&anna djevojčice, izbrazdana srebrnastim brazgotinama. Dva sitna, tamna, lasičja oka, stisnuta od gnušanja. Tetovaža žute ruže. A onda - zaostajući za drugim sjećanjima, iako bi nekom drugom možda bila prva pomisao - u vidokrugu njegovih misli zadihano se pojavila i optužnica u kojoj se spominjao penis odrezan s jednog leša i poslan policijskom doušniku. - Znaš li tko je to poslao? - ponovio je Wardle. - Možda - odgovorio je Strike. Pogledao je Robin i narednicu Ekwensi. - O tome bih radije nasamo. Jesi li završio s Robin? - Trebat će nam vaše ime, adresa i tako dalje rekao je Wardle. - Vanessa, hoćeš li ti uzeti podatke? Narednica Ekwensi prišla je sa svojim notesom. Koraci dvojice muškaraca nestali su iz dometa sluha. Iako nije željela ponovno vidjeti onu odrezanu nogu, Robin je kosnulo što je nisu poveli. Njezino je ime bilo na onoj kutiji. Sablasni paket još uvijek je ležao na stolu u uredu. Narednica Ekwensi uvela je još dvojicu Wardleovih kolega: jedan je fotografirao, drugi razgovarao mobitelom kad su njihov nadređeni i privatni detektiv prošli pokraj njih. Obojica su znatiželjno pogledali Strikea, koji je tijekom vremena u kojem je uspio omrznuti mnogim Wardleovim kolegama stekao određenu slavu. Strike je zatvorio vrata svog ureda pa su Wardle i on sjeli sučelice jedan drugome za radni stol. Wardle je okrenuo novi list u notesu. - U redu, da čujem, koga to znaš tko voli sjeckati leševe i slati dijelove tijela poštom? - Terrence Malley - rekao je Strike nakon kratkog oklijevanja. - Za početak. Wardle nije ništa zapisao, samo ga je netremice promatrao preko vrha olovke. - Terrence “Kopač” Malley? Strike je kimnuo. - Zločinačka organizacija iz Harringaya? - Koliko terrenca “kopača” malleyja znaš? - nestrpljivo je upitao Strike. - I koliko ih ima naviku slati ljudima dijelove tijela? - Gdje si, dovraga, naletio na Kopača? - U zajedničkoj operaciji s Odjelom za borbu protiv poroka, 2008. Narkokartel. ~ 18 ~ Knjigoteka

daša&anna - Zbog toga je završio u zatvoru? - Točno. - ’Pas mater. Jebeno, zar ne? Tip je bolesni luđak, netom je izašao i lako može doći do pola londonskih prostitutki. Bit će bolje da odmah počnemo jaružati Temzu u potrazi za ostatkom tijela. - Da, ali iskaz sam dao anonimno. Nije smio saznati da sam to bio ja. - Oni imaju svoje metode i načine - rekao je Wardle. - Zločinačka organizacija iz Harringaya... pa oni su kao jebena mafija. Jesi li čuo da je Ianu Bevinu poslao kurac Hatforda Alija? - Da, čuo sam. - Onda, što bi trebala značiti ona pjesma? Žetva čega god? - To je upravo ono što me brine - polako je odgovorio Strike. - Čini mi se previše suptilnom za tipove kao što je Kopač i zato mislim da bi krivac mogao biti jedan od ostale trojice. ~ 19 ~ Knjigoteka

daša&anna 4 Four winds at the Four Winds Bar, Two doors locked and windows barred, One door left to take you in, The other one just mirrors it...6 Blue Öyster Cult, “Astronomy” Želiš reći da poznaješ četvoricu muškaraca koji bi ti poslali odrezanu nogu? Četvoricu? Strike je vidio Robinin preneražen izraz u okruglom zrcalu uz sudoper za kojim se brijao. Policija je napokon odnijela nogu, Strike je objavio da su za taj dan gotovi s poslom i Robin je ostala za malim stolom u njegovoj garsonijeri, s drugom šalicom čaja u ruci. - Istinu govoreći - rekao je Strike stružući kratke, čekinjaste dlačice s obraza mislim da su samo trojica. Mislim da sam možda pogriješio kad sam rekao Wardleu za Malleyja. - Zašto? Strike je ispričao Robin o svom kratkom susretu s profesionalnim kriminalcem koji je svoju zadnju zatvorsku kaznu djelomice dugovao upravo Strikeovu iskazu. - ... i sad je Wardle uvjeren da je zločinačka organizacija iz Harringaya saznala zbog koga je Kopač zaglavio u zatvoru, ali ja sam nedugo nakon svjedočenja otišao u Irak i nikada dosad nisam čuo ni za jednog časnika Odjela za posebne istrage čiji je pravi identitet bio otkriven zato što je svjedočio na sudu. Osim toga, oni stihovi ne mirišu na Kopača. On nije tako suptilan. - Ali je već rezao dijelove tijela ljudi koje je ubio? - upitala je Robin. - Koliko je meni poznato, jednom, ali ne zaboravi, ne mora biti da je pošiljatelj one noge, tko god on bio, ikoga ubio - vrdao je Strike. - Nogu je mogao odrezati s već mrtve osobe. Mogla bi biti bolnički otpad. Wardle 6 Četiri vjetra u Baru četiriju vjetrova, / dvoja zaključana vrata i prozori s rešetkama, / jedna vrata ostavljena da te prime, / druga u kojima se prva samo zrcale... ~ 20 ~ Knjigoteka

daša&anna će sve to provjeriti. Nećemo mnogo saznati dok forenzičari ne obave svoje. Jezovitu mogućnost da je noga možda odrezana s još žive osobe odlučio je ne spomenuti. U stanci koja je uslijedila, Strike je isprao žilet pod mlazom vode iz kuhinjske slavine, a Robin je zamišljeno zurila kroz prozor. - Morao si reći Wardleu za Malleyja - rekla je okrećući se prema Strikeu koji je dočekao njezin pogled u zrcalu pred kojim se brijao. - Hoću reći, ako je već nekome poslao... što je točno poslao? - pomalo je nervozno upitala. - Penis - odgovorio je Strike. Umio se i obrisao lice ručnikom pa nastavio. - Da, možda si u pravu. Iako, što više razmišljam o tome, to sam sigurniji da on nije krivac. Odmah se vraćam, želim promijeniti košulju. Otrgnuo sam dva dugmeta kad si vrisnula. - Oprosti - neodređeno je rekla Robin dok je Strike odlazio u spavaću sobu. Pijuckajući čaj, osvrnula se po prostoriji u kojoj je sjedila. Nikad prije nije bila u Strikeovu potkrovnom stanu. Do toga dana samo bi mu pokucala na vrata da mu prenese poruku ih, u njihovim najzaposlenijim razdobljima s najmanje sna, da ga probudi. Prostorija koja je služila kao kuhinja i dnevni boravak bila je skučena, ali čista i uredna. U njoj nije bilo praktički ničeg osobnog: nesparene šalice, jeftina kuhinjska krpa složena uz plinski štednjak, nijedna fotografija i nikakav ukras, osim dječjeg crteža vojnika pričvršćenog čavlićima na zid. - Tko je nacrtao onaj crtež? - upitala je kad se Strike ponovno pojavio u čistoj košulji. - Moj nećak Jack. Iz nekog mu se razloga sviđam. - Ne pecaj komplimente. - Ne pecam. Nikad ne znam što bih rekao klincima. - Znači, misliš da si upoznao tri muškarca koji bi... - ponovno je započela Robin. Treba mi piće - rekao je Strike. - Idemo u Tottenham. Putem nisu mogli razgovarati zbog buke pneumatskih bušilica koja je još uvijek dopirala iz rovova na cesti, ali radnici u fluorescentnim jaknama nisu ni zviždali ni bestidno dobacivali kad je Strike hodao uz Robin. Napokon su stigli do Strikeova omiljenog puba s kićenim ~ 21 ~ Knjigoteka

daša&anna pozlaćenim zrcalima, zidovima obloženim tamnim drvom, blistavim mjedenim točionicima, kupolom od šarenoga stakla i slikama skakutavih ljepotica Felixa de Jonga. Strike je naručio kriglu Doom Bara. Robin, koja u tom času nije mogla podnijeti pomisao na alkohol, zatražila je kavu. - Onda? - upitala je kad se detektiv vratio do visokog stola ispod kupole. - Tko su ta trojica muškaraca? - Ne zaboravi da bih mogao biti na krivom tragu - odgovorio je Strike pijuckajući pivo. - U redu. Tko su oni? - Izopačenici koji svi imaju i te kako dobar razlog da me mrze iz dna duše. U Strikeovoj glavi, preplašena, mršava dvanaestogodišnjakinja s brazgotinama na nozi promatrala ga je kroz nakošene naočale. Je li te brazgotine imala na desnoj nozi? Nije se sjećao. Isuse, samo da nije ona... - Tko? - ponovila je Robin gubeći strpljenje. - Dvojica su iz vojske - odgovorio je Strike trljajući čekinjastu bradu. - Obojica su dovoljno ludi i nasilni da... da... Prekinulo ga je divovsko, nehotično zijevanje. Robin je čekala da iznese uvjerljive razloge i pitala se je li sinoć izašao sa svojom novom djevojkom. Elin je bila bivša profesionalna violinistica, a sad spikerica na Radiju 3, čarobna plavuša nordijskog izgleda koja je Robin podsjećala na ljepšu inačicu Sarah Shadlock. Pretpostavila je da je to jedan od razloga iz kojih joj Elin od prvog trena nije bila simpatična. Drugi je bio taj što ju je čula kako je spominje kao Strikeovu tajnicu. - Oprosti - rekao je Strike. - Kasno sam legao jer sam pisao bilješke o Khanovu slučaju. Mrtav sam umoran. Pogledao je na sat. - Da odemo dolje nešto pojesti? Umirem od gladi. - Brzo ćemo. Još nije ni dvanaest sati. Želim čuti o tim muškarcima. Strike je uzdahnuo. - U redu - rekao je i spustio glas kad je pokraj njihova stola prošao muškarac na putu do toaleta. - Donald Laing, iz Kraljevskih graničara. - Ponovno se sjetio lasičjih očiju, zgusnute mržnje, istetovirane ruže. Zbog mene je dobio šesnaest godina zatvora. Ali onda... ~ 22 ~ Knjigoteka

daša&anna - Izašao je nakon deset godina. Na slobodi je od 2007. Laing nije prosječan luđak, nego životinja, pametna, devijantna zvijer, sociopa, školski primjerak, ako mene pitaš. Zbog mene je dobio doživotnu za nešto što uopće nisam trebao istraživati. Za izvornu bi se optužbu izvukao lišo. Laing ima jebeno dobar razlog da me mrzi iz dna duše. Ali nije rekao što je to Laing učinio ni zašto je on to istraživao. Ponekad, a često kad je govorio o svojoj karijeri u Odjelu za posebne istrage, Robin je po Strikeovu tonu znala kad bi došao do točke nakon koje više ne želi govoriti i nikad ga dosad nije gurnula preko te točke. Nevoljko je odustala od razgovora o Donaldu Laingu. - Tko je drugi tip iz vojske? Noel Brockbank. Pustinjski štakor. - Pustinjski... što? - Sedma oklopna brigada. Strike je postajao sve šutljiviji, sve zamišljeniji. Robin nije znala je li to zato što je gladan - bio je muškarac kojem je redovit unos hrane potreban za očuvanje raspoloženja - ili iz nekog mračnijeg razloga. - Onda, idemo jesti? - upitala je. - Da - odgovorio je Strike ispijajući pivo i ustajući. Ugodan podrumski restoran sastojao se od prostorije s drugim šankom, obložene crvenim sagom, drvenih stolova i zidova prekrivenih uokvirenim posterima. Njih dvoje prvi su sjeli i naručili. - Govorio si o Noelu Brockbanku - potaknula je Robin Strikea kad je on naručio ribu s krumpirićima, a ona salatu. - Da, on je još jedan s dobrim razlogom da me ima na zubu - kratko je odgovorio Strike. Nije želio govoriti o Donaldu Laingu, a još je manje bio voljan raspravljati o Brockbanku. Nakon duge šutnje tijekom koje je Strike preko Robinina ramena bijesno zurio u prazno, rekao je: - Brockbank nije zdrave glave. Ili je barem tako tvrdio. - Jesi li ga strpao u zatvor? - Nisam. Izraz njegova lica postao je odbojan. Robin je čekala, ali shvatila je da o Brockbanku više ništa neće čuti pa je upitala: - A treći muškarac? - O njemu ne želim govoriti - progundao je Strike. ~ 23 ~ Knjigoteka

daša&anna Mrko je promatrao svoju novu kriglu piva, ali Robin se nije dala zastrašiti. - Tko god je poslao onu nogu, meni ju je poslao - rekla je. - U redu - nerado je odvratio Strike nakon kratkog oklijevanja. Njegovo ime je Jeff Whittaker. Robin je zadrhtala od šoka. Nije morala pitati otkud Strike zna Jeffa Whittakera. Već je znala, iako o njemu nikad nisu razgovarali. Rane godine Cormorana Strikea bile su opsežno dokumentirane na internetu i beskonačno mnogo puta prežvakane u novinskim reportažama o njegovim detektivskim uspjesima. Bio je nezakonit i neplaniran potomak rock-zvijezde i žene koju se uvijek opisivalo kao supergroupie, žene koja je umrla od predoziranja kad je Strike imao dvadeset godina. Jeff Whittaker bio je njezin mnogo mladi drugi suprug, koji je bio optužen za njezino ubojstvo i proglašen nevinim. Sjedili su u tišini dok hrana nije stigla. - Zašto si naručila samo salatu? Zar nisi gladna? - upitao je Strike tamaneći krumpiriće s tanjura. Kao što je pretpostavljala, ugljikohidrati su mu popravili raspoloženje. - Zbog vjenčanja - kratko je odgovorila. Strike nije ništa rekao. Komentari njezina izgleda izlazili su izvan granica koje je sam postavio njihovu odnosu, za koji je od samog početka odlučio da nikad ne smije postati previše prisan. Svejedno, pomislio je da je već i previše smršavjela. Po njegovu mišljenju (i mada je ta pomisao također izlazila izvan tih istih granica), bujnije obline bolje su joj pristajale. Zar mi nećeš reći ni kako si povezan s onom pjesmom? - upitala je Robin nakon nekoliko minuta tišine. Zvakao je neko vrijeme pa otpio još malo piva, naručio novu kriglu i rekao: - Naslov te pjesme bio je istetoviran na tijelu moje majke. Nije želio reći gdje se točno tetovaža nalazila. O tome radije nije razmišljao. Međutim, hrana i piće malo su ga smekšali: Robin nikad nije pokazala bolesno zanimanje za njegovu prošlost i pretpostavio je da je njezino današnje zahtijevanje informacija opravdano. - To joj je bila omiljena pjesma. Blue Öyster Cult bio je njezin najdraži bend. Zapravo, malo je reći “najdraži”. Bili su joj opsesija. ~ 24 ~ Knjigoteka

daša&anna - Zar joj Deadbeats nije bio najdraži bend? - bez razmišljanja je upitala Robin. Strikeov otac bio je pjevač Deadbeatsa. Ni o njemu nikad nisu razgovarali. - Ne - odvratio je Strike i uspio se kiselo osmjehnuti. - Stari Jonny je kod Lede bio na drugom mjestu. Željela je Erica Blooma, pjevača Blue Öyster Culta, ali nije ga dobila. Jedan od rijetkih koji su se izvukli. Robin nije bila sigurna što bi rekla. I prije se pitala kakav je osjećaj kad je legendarna seksualna povijest tvoje majke na internetu, svima dostupna. Stigla je Strikeova nova krigla, i prije nego što je nastavio, otpio je gutljaj. - Umalo me je nazvala Eric Bloom Strike - rekao je, a Robin se zagrcnula vodom. Smijao se dok je ona kašljala u salvetu. - Budimo iskreni, ni Cormoran nije mnogo bolje. Cormoran Blue... - Blue? - Blue Öyster Cult, zar ne slušaš? - Gospode - rekla je Robin. - O tome radije šuti. - Ti ne bi? - Što znači ono “gospodarica lososove soli”? - Nemam pojma. Stihovi su im bezumni. Znanstvena fantastika. Posve opaljeni. Glas u njegovoj glavi: Željela je umrijeti. Bila je djevojka živo vapno. Otpiojejoš malo piva. - Mislim da nikad nisam čula ni jednu njihovu stvar - zamijetila je Robin. - Sigurno jesi - proturječio joj je Strike. - “Don’t Fear the Reaper”.7 Don’t... što? - To im je bio najveći hit. “Don’t Fear the Reaper”. - Oh, shvaćam. Jedan preplašeni trenutak, pomislila je da joj Strike daje savjet. Neko su vrijeme jeli u tišini, a onda se Robin više nije mogla suzdržati paje, nadajući se da ne zvuči uplašeno, upitala: - Što misliš, zašto je onu nogu naslovio na mene? Strike je već imao vremena razmisliti o tom pitanju. - I sam sam razmišljao o tome. Mislim da to moramo smatrati prešutnom prijetnjom i zato, dok ne saznamo... 7 Ne boj se smrti. ~ 25 ~ Knjigoteka

daša&anna - Neću prestati raditi - silovito je rekla Robin. - Neću ostati kod kuće. To je ono što Matthew želi. - Razgovarala si s njim, zar ne? Nazvala ga je dok je Strike bio u uredu s Wardleom. - Da. Ljut je na mene jer sam potpisala primitak pošiljke, - Mislim da je zabrinut - neiskreno je rekao Strike. Matthewa je vidio u nekoliko prigoda i svaki mu je put bio sve antipatičniji. - Nije zabrinut - odbrusila je Robin. - Samo misli da je to sad to, da ću sad morati otići, da ću biti previše preplašena da ostanem. Ali neću. Matthew se prenerazio čuvši što se dogodilo, ali Robin je usprkos tome u njegovu glasu čula natruhu zadovoljstva, osjetila njegovo prešućeno uvjerenje kako je sad napokon sigurno shvatila koliko je apsurdno postupila odlučivši dijeliti sudbinu s razuzdanim privatnim detektivom koji joj ne može dati pristojnu plaću. Zbog Strikea je radila od jutra do sutra i zbog toga morala tražiti da joj pakete dostavljaju na posao umjesto u stan. (“Nisam dobila nogu zato što je Amazon nije mogao dostaviti u kuću!” uzrujano je rekla.) I, naravno, povrh svega ostalog, Strike je sad bio nešto kao celebrity i njihovi prijatelji bili su očarani njime. Matthewov posao knjigovođe nije bio toliko privlačan. Kivnja i ljubomora duboko su ga izjedale i sve češće probijale dopuštene granice. Strike nije bio tako glup da potiče Robin i u kakvoj nelojalnosti prema Matthewu zbog koje bi se mogla pokajati kad bude manje potresena. - Tek se naknadno sjetio nasloviti nogu na tebe - rekao je. - Najprije je napisao moje ime. Mislim da je želio ili mene zabrinuti pokazujući da zna tvoje ime, ili tebe zastrašiti da prestaneš raditi za mene. - Neću se dati zastrašiti - rekla je Robin. - Robin, nije vrijeme za junačenje. Tko god on jest, govori nam da o meni mnogo zna, da zna tvoje ime i, od jutros, kako izgledaš. Vidio te izbliza. To mi se ne sviđa. - Očito misliš da moje sposobnosti protunadzora nisu baš naročite. - Budući da to govoriš muškarcu koji te je poslao na najbolji jebeni tečaj koji je uspio pronaći i koji je pročitao opširno pismo preporuke koje si mu gurnula pod nos... - Tad misliš da se ne bih znala obraniti. ~ 26 ~ Knjigoteka

daša&anna - Nikad te nisam vidio na djelu i imam samo tvoju riječ da si išta naučila. - Jesi li me ikad čuo da lažem o tome što znam i ne znam? - uvrijeđeno je upitala Robin, a Strike je morao priznati da nije. - U redu! Neću se izlagati glupim rizicima. Obučio si me da primijetim svakog sumnjivog. Uostalom, ne možeš si priuštiti da me pošalješ kući. I udvoje se mučimo da pokrijemo poslove na kojima radimo. Strike je uzdahnuo i protrljao lice dlakavim nadlanicama. - Ništa nakon mraka - rekao je. - I moraš nositi alarm, pristojan alarm. U redu. - Osim toga, od sljedećeg ponedjeljka radiš kod Radforda - rekao je, utješen tom mišlju. Radford je bio bogati poduzetnik koji je u svoj ured želio ubaciti istražitelja u ulozi honorarnog radnika, kako bi potvrdio svoje sumnje u nezakonita mešetarenja jednog starijeg menadžera. Robin je bila očit izbor jer je Strike nakon njihova drugog istaknutog slučaja ubojstva postao prepoznatljiviji. Dok je ispijao i treću kriglu piva, pitao se bi li mogao nagovoriti Radforda da poveća broj Robininih sati u svom uredu. Dok ne uhvate manijaka koji je poslao onu nogu, bio bi sretan da zna da je ona od devet do pet na sigurnom u uredskom bloku nalik na palaču. Robin se u međuvremenu borila protiv valova umora i lagane mučnine. Svađa, isprekidan san, strašan šok koji je izazvala ona odrezana noga - a sad će morati krenuti kući i ponovno opravdavati svoju želju da nastavi raditi opasan posao za slabu plaću. Matthew, koji je nekoć bio jedan od njezinih glavnih izvora utjehe i podrške, postao je samo još jedna prepreka koju treba zaobići. Nezvana, neželjena, slika one hladne, odrezane noge u kartonskoj kutiji vratila joj se u misli. Pitala se kad će prestati razmišljati o njoj. Jagodice prstiju kojima ju je okrznula neugodno su je zapeckale. Nesvjesno, stisnula je šaku u krilu. ~ 27 ~ Knjigoteka

daša&anna 5 Hell’s built on regret.8 Blue Öyster Cult, “The Revenge of Vera Gemini” Stihovi: Patti Smith Mnogo kasnije, nakon što je ukrcao Robin u vlak podzemne željeznice, Strike se vratio u ured i zamislio, sjedeći u tišini za njezinim radnim stolom. U životu je vidio mnoge raskomadane leševe, vidio ih kako trunu u masovnim grobnicama i leže, netom razneseni, uz rub ceste: odrezani udovi, zgnječeno meso, zdrobljene kosti. Odjel za posebne istrage, krilo Kraljevske vojne policije u kojem su radili istražitelji u civilu, bavio se neprirodnom smrću i Strike i njegovi kolege na nju su često nagonski reagirali humorom. Humor im je pomagao da se nose s raskomadanim, osakaćenim mrtvacima. Odjelu za posebne istrage nije bio dopušten luksuz opranih i našminkanih leševa u satenom obloženim ljesovima. Kartonska kutija u kojoj je stigla noga izgledala je posve obično. Ni po čemu joj se nije moglo utvrditi podrijetlo, nije bilo traga prethodnog naslovnika, ništa. Cijela je stvar bila tako organizirana, tako pomno izvedena, tako uredna - i to ga je obeshrabrilo; ne sama noga, ma koliko odvratna bila. Njega je prestravio poman, pedantan, gotovo klinički modus operandi. Strike je pogledao na sat. Večeras je trebao izaći s Elin. Žena s kojom se viđao dva mjeseca prolazila je kroz mučnu brakorazvodnu parnicu koja se odvijala hladnom proračunatošću turnira šahovskih velemajstora. Njezin otuđeni suprug bio je veoma bogat, što je Strike shvatio tek prvu noć kad mu je bilo dopušteno da se vrati s njom U njezin bračni dom i kad se našao u prostranom stanu s drvenim parketom i pogledom na Regent’s Park. Dogovor o podijeljenom skrbništvu značio je da je bila spremna viđati se sa Strikeom samo onda kad njezina petogodišnja kći nije bila kod kuće, a kad bi izašli, birali su mirnije i nepoznatije restorane u prijestolnici jer Elin nije željela da njezin otuđeni suprug zna da se ona viđa s drugim muškarcem. Takva je situacija 8 Pakao je sagrađen na kajanju. ~ 28 ~ Knjigoteka

daša&anna Strikeu savršeno odgovarala. Činjenica da je uvečer, kad su se drugi ljudi razonodili, često morao pratiti nečije nevjerne partnere bila je vječiti problem u njegovim vezama, a usto nije izgarao od želje da se zbliži s Elininom kćeri. Nije lagao Robin: doista nije znao razgovarati s klincima. Posegnuo je za mobitelom. Prije izlaska na večeru može obaviti nekoliko stvari. Prvi poziv završio je u glasovnoj pošti. Grahamu Hardacreu, bivšem kolegi iz Odjela za posebne istrage, ostavio je poruku s molbom da ga nazove. Nije bio siguran gdje je Hardacre trenutačno stacioniran. Zadnji put kad su razgovarali, trebao je biti premješten iz Njemačke. Na Strikeovo razočaranje, i njegov drugi poziv, onaj starom prijatelju čiji je životni put krenuo u praktički dijametralno suprotnom smjeru od Hardacreova, također je ostao neodgovoren. Strike je ostavio i drugu, gotovo identičnu poruku, i prekinuo vezu. Privukao je Robinin stolac bliže računalu pa uključio računalo i zurio u početnu stranicu ne videći je. U mislima je, posve protiv svoje volje, vidio majku, nagu. Tko je znao za onu tetovažu? Njezin suprug, naravno, i brojni ljubavnici koji su uplovljavali i isplovljavali iz njezina života, i svatko drugi tko ju je možda vidio razodjevenu u skvotovima i prljavim komunama u kojima su s prekidima živjeli. Tu je bila i mogućnost koja mu je pala na pamet u Tottenhamu, ali koju se nije osjećao doraslim podijeliti s Robin: da je Ledu u određenom trenutku netko fotografirao nagu. Za nju bi to bilo posve tipično. Prsti su mu oklijevali nad tipkovnicom. Napisao je Leda Strike pa bijesnim udarcima kažiprstom izbrisao sva slova, jedno po jedno. Postoje mjesta na koja nijedan normalan muškarac ne želi ići, fraze koje ne želi ostaviti u svojoj povijesti pretraživanja na internetu, ali nažalost i zadaci za koje ne želi zadužiti nikoga drugog. Razmišljao je o tražilici koju je ispraznio, o kursoru koji mu je ravnodušno treptao, pa svojim uobičajenim dvoprstim stilom brzo natipkao: Donald Laing. Muškaraca tog imena bilo je mnogo, posebice u Škotskoj, ali mogao je isključiti sve koji su plaćali stanarinu ili glasovali na izborima dok je Laing bio u zatvoru. Nakon pomne eliminacije i imajući na umu Laingovu približnu dob, Strike je suzio pretragu na muškarca koji je 2008. po svemu sudeći živio u Corbyju sa ženom po imenu Lorraine MacNaughton. Lorraine MacNaughton sad je bila zabilježena kao jedina stanarka na toj adresi. ~ 29 ~ Knjigoteka

daša&anna Izbrisao je Laingovo ime i zamijenio ga imenom Noel Brockbank. U Ujedinjenom Kraljevstvu Noela Brockbanka bilo je manje nego Donalda Laingova, ali završio je u sličnoj slijepoj ulici. U Manchesteru je 2006. bio neki N. C. Brockbank koji je živio sam, ali ako je to bio čovjek kojeg Strike traži, po svemu sudeći više ne živi sa suprugom. Strike nije bio siguran bi li to bilo dobro ili loše... Zavalivši se u Robinin stolac, razmislio je o vjerojatnim posljedicama primitka anonimne, odrezane noge. Policija će brzo morati zatražiti informacije od javnosti, ali Wardle je obećao da će upozoriti Strikea prije nego što održe konferenciju za medije. Ovako bizarna i groteskna priča uvijek bi bila vijest, ali sad će zanimanje biti još veće zato što je noga poslana u njegov ured. Razmišljanje bil tome nimalo ga nije radovalo, ali Cormoran Strike ovih je dana zanimljiva vijest. Riješio je dva ubojstva pred nosom Londonske policije, a oba bi fascinirala javnost čak i da ih nije riješio privatni detektiv: prvo zato što je žrtva bila predivna mlada žena, a drugo zato što se radilo o neobičnom, ritualnom ubojstvu. Kako će slanje ove noge utjecati na posao koji se tako silno trudio razviti, pitao se Strike. Nije se mogao othrvati osjećaju da će posljedice najvjerojatnije biti ozbiljne. Pretrage po internetu okrutan su barometar položaja. Za koji dan guglanje imena Cormoran Strike neće na vrhu stranice izbaciti veličanja njegovih uspjeha u dva najpoznatija i najuspješnija slučaja, nego okrutnu činjenicu da je muškarac kojem je netko poslao odrezani dio nečijeg tijela, muškarac koji ima barem jednog veoma gadnog neprijatelja. Strike je bio siguran da dovoljno dobro poznaje javnost, ili barem onaj njezin nesiguran, preplašen i bijesan dio od kojeg privatni istražitelje žive, da bi znao koliko je mala vjerojatnost da ih privuče detektivska agencija kojoj netko šalje odrezane noge. U najboljem slučaju, mogući novi klijenti pretpostavit će da Robin i on imaju dovoljno svojih problema; u najgorem, da su se, nesposobnošću ili nemarnošću, upetljali u nešto čemu nisu dorasli. Tek što nije isključio računalo, kad se predomislio i s još većim zazorom nego kad je tražio majčinu nagu fotografiju utipkao Brittany Brockbank. Na Facebooku i Instagramu bilo ih je nekoliko i radile su za tvrtke za koje on nikad nije čuo, blistale sa selfija. Pomno je promotrio fotografije. Gotovo sve su bile u dvadesetim godinama života, u dobi u kojoj bi i ona bila sada. Mogao je izuzeti crnkinje, ali nije mogao znati koja je od ostalih, smeđokosih, plavokosih ili crvenokosih, zgodnih ili neuglednih, fotografiranih sa širokim osmijehom na licu ili bez njihova znanja, ona ~ 30 ~ Knjigoteka

daša&anna koju traži. Nijedna nije nosila naočale. Je li previše tašta da bi ih nosila na fotografiji? Je li laserski popravila vid? Možda izbjegava društvene mreže. Željela je promijeniti ime, toga se sjećao. Ili je nema iz jednog važnijeg razloga - mrtva je. Ponovno je pogledao na sat: vrijeme je da se preodjene i krene. To ne može biti ona, pomislio je, pa, samo da nije ona. Jer ako je ona, on je kriv. ~ 31 ~ Knjigoteka

daša&anna 6 Is it any wonder that my mind’s on fire?9 Blue Öyster Cult, “Flaming Telepaths” Na povratku kući te večeri Robin je bila neobično oprezna i svakog muškarca u vagonu kradom je uspoređivala sa svojini sjećanjem na visoki lik u crnoj koži koji joj je predao onaj sablasni paket. Mršavi mladi Azijac u jeftinu odijelu s nadom se nasmiješio kad je i treći put uhvatila njegov pogled; nakon toga, zurila je u mobitel i - kad joj je signal to dopuštao - pretraživala BBC-ovu stranicu, pitajući se, kao i Strike, kad će ona noga postati vijest. Četrdeset minuta nakon odlaska s posla ušla je u veliko Waitroseovo samoposluživanje u blizini svoje stanice. Hladnjak u stanu bio je gotovo prazan. Matthew nije uživao u kupovini hrane i (mada je to porekao u svim njihovim svađama osim jedne) bila je sigurna kako misli da bi ona, koja je pokrivala manje od trećine kućanskih izdataka, trebala povećati svoj doprinos obavljanjem prozaičnih zadataka koji su njemu mrski. Samci u odijelima punili su košare i kolica gotovim jelima. Zaposlene žene hitale su grabeći tjesteninu koju će brzo skuhati za obitelj. Jedna naizgled umorna mlada majka s malom, vrištavom bebom u kolicima kružila je između polica kao ošamućeni moljac, nesposobna usredotočiti se, samo s vrećicom mrkve u košari. Robin je polako koračala između polica, neobično napeta. U trgovini nije bilo nikog tko je nalikovao muškarcu u crnom motorističkom odijelu, nikog tko bi mogao vrebati, maštati o tome kako će odrezati Robinine noge... odrezati moje noge... - Oprostite! - obratila joj se srdita sredovječna žena pokušavajući dosegnuti kobasice. Robin se ispričala i pomaknula u stranu, iznenadivši se paketom pilećih bataka u ruci. Ubacila je piletinu u kolica i pohitala na drugu stranu samoposluživanja gdje je, među bocama vina i žestokih pića, pronašla malo mira. Izvukla je mobitel i nazvala Strikea. Kad je telefon drugi put zazvonio, odgovorio je na poziv. - Jesi li dobro? - Da, naravno... 9 Je li ikakvo čudo da mi je glava u plamenu? ~ 32 ~ Knjigoteka

daša&anna - Gdje si? - U Waitroseu. Nizak, proćelav muškarac pregledavao je policu sa šerijima tik iza Robin, očiju u visini njezinih dojki. Kad se pomaknula, i on se pomaknuo s njom. Prostrijelila ga je pogledom, a on se zacrvenio i udaljio. - U Waitroseu bi trebala biti okej. - Hm - odvratila je Robin, pogleda uprta u leđa ćelavca koji se udaljavao. - Slušaj, možda nije ništa važno, ali upravo sam se sjetila: u zadnjih nekoliko mjeseci primili smo nekoliko čudnih pisama. Od luđaka? - Ne počinji. Robin je uvijek prosvjedovala zbog tog općenitog izraza. Otkad je Strike riješio svoj drugi istaknuti slučaj ubojstva, priljev pisama čudaka znatno se povećao. U najsuvislijim od njih jednostavno su tražili novac, pretpostavljajući da je Strike sad neizmjerno bogat. Neki su pošiljatelji gajili neobične osobne kivnje i željeli da ih Strike osveti, a nekima su sati budnosti naizgled bili posvećeni dokazivanju ekscentričnih teorija. Bilo je i pisama onih čije su potrebe i želje bile toliko nesuvisle i nedosljedne da su prenosile samo poruku o mentalnoj bolesti, i na kraju (“Ova stvarno izgledaju luđa”, rekla je Robin.) šačice ljudi, muškaraca i žena, kojima je Strike po svemu sudeći bio privlačan. - Jesu li naslovljena na tebe? upitao je Strike, naglo se uozbiljivši. Ne, na tebe. Čula je kako on hoda stanom dok su razgovarali. Možda večeras izlazi s Elin. Nikad nije govorio o vezi s njom. Da Elin nije slučajno svratila u ured, Robin vjerojatno ne bi ni znala da postoji - možda dok se on jednog dana ne bi pojavio na poslu s vjenčanim prstenom. - Što piše u tim pismima? - upitao je Strike. - Jedno od njih poslala je neka djevojka koja si je željela odrezati nogu. Tražila je savjet. - Molim? - Željela si je odrezati nogu jasno je ponovila Robin, a žena koja je u blizini birala bocu vina preplašeno ju je pogledala. - Isuse Kriste - promrmljao je Strike. - A meni ne dopuštaš da ih zovem luđacima. Misliš da joj je to uspjelo pa je pomislila da bih volio znati? ~ 33 ~ Knjigoteka

daša&anna - Mislila sam da bi jedno takvo pismo moglo biti važno - represivno je odgovorila Robin. - Neki ljudi doista žele odrezati određene dijelove svoga tijela. U psihologiji je to poznati fenomen i zove se... ne “biti luđak” - dodala je, točno predvidjevši što bi on rekao, na što se on nasmijao. - Stiglo je još jedno pismo, potpisano inicijalima: dugo pismo, pošiljatelj se raspisao o tvojoj nozi i kako ti želi nadoknaditi gubitak. - Ako mi je želio nadoknaditi, ne bi li poslao mušku nogu? Izgledao bih jebeno glupo... - Nemoj - prekinula ga je. - Nemoj se šaliti. Ne shvaćam kako možeš. - A ja ne shvaćam kako ti ne možeš - odgovorio je, ali ljubazno. Čula je dobro joj poznato struganje, nakon čega je uslijedio glasan zveket. - Prekapaš po ladici za luđake! - Mislim da tu ladicu ne bismo smjela zvati “ladicom za luđake”, Robin. To baš nije pristojno prema našim mentalno bolesnim... - Vidimo se sutra - osmjehnula se i protiv svoje volje i prekinula poziv dok se on smijao. Umor kojemu se opirala cijeli dan ponovno ju je preplavio dok je lagano hodala samoposluživanjem. Bilo je naporno odlučiti što će jesti; utješilo bi je da samo kupuje prema popisu koji je netko drugi sastavio. Kao zaposlene majke koje traže hranu koju će brzo skuhati, i Robin je odustala i izabrala hrpetinu tjestenine. Dok je čekala u redu pred blagajnom, zatekla se pokraj one mlade žene čija se beba najzad umorila i sad spavala kao mrtva, raskriljenih ruku stisnutih u šake i čvrsto zatvorenih očiju. - Baš je sladak - rekla je Robin, osjetivši da ženi treba ohrabrenje. - Kad spava - odvratila je majka slabašno se osmjehnuvši. Kad je ušla u kuću, Robin je već padala s nogu od umora. Na njezino iznenađenje, Matthew ju je čekao u uskom hodniku. - Ja sam bio u kupovini! - rekao je ugledavši četiri nabrekle vrećice u njezinim rukama, a ona je čula njegovo razočaranje jer mu je potkopala velikodušnu gestu - Poslao sam ti SMS da idem u Waitrose! - Mora da mi je promaknuo. Oprosti. Vjerojatno je razgovarala sa Strikeom. Možda su Matthew i ona u samoposluživanju bili u isto vrijeme, ali ona je, naravno, pola vremena provela skrivajući se među vinom i žesticama. Matthew joj je prišao ispruženih ruku i privukao je u zagrljaj s držanjem koje ona nije mogla ne doživjeti kao iritantnu velikodušnost. ~ 34 ~ Knjigoteka

daša&anna Bez obzira na to, morala je priznati da, kao i uvijek, izgleda divno u svom tamnom odijelu, guste svijetlosmeđe kose začešljane od čela. - Sigurno je bilo strašno - promrmljao je, dahom joj zagrijavši kosu. - Da - odgovorila je i ovila ruke oko njegova struka. Tjesteninu su pojeli u miru, nijednom ne spomenuvši Sarah Shadlock, Strikea ili Jacquesa Burgera. Jutrošnja bijesna želja da natjera Matthewa da prizna kako se Sarah, a ne ona, divila kovrčavoj kosi, ugasila se. Robin se osjetila nagrađenom za svoju zrelu strpljivost kad je Matthew rekao kao da se ispričava: - Nakon večere morat ću malo raditi. Nema frke. Ionako sam namjeravala rano u krpe. Uzela je šalicu vruće, niskokalorične čokolade i primjerak Grazije sa sobom u krevet, ali nije se mogla usredotočiti. Nakon deset minuta, ustala je po laptop, donijela ga na krevet i proguglala Jeffa Whittakera. Wikipedijinu natuknicu o njemu pročitala je već prije, pri jednom od krivnjom obavljenih koćarenja po Strikeovoj prošlosti, ali sad ju je pozornije pročitala. Započinjala je poznatim odricanjem od odgovornosti: Ovaj članak ima višestrukih problema. Ovaj članak nije dovoljno potkrijepljen izvorima. Moguće je da ovaj članak sadržava originalno istraživanje. Jeff Whittaker Jeff Whittaker (rođen 1969.) glazbenik je najpoznatiji po braku s Ledom Strike, supergroupie djevojkom iz 1970-ih, za čije je ubojstvo bio optužen 1994.[1] Whittaker je unuk diplomata sir Randolpha Whittakera KCMB DSO. Rani život Whittakera su odgojili baka i djed. Njegova majka, Patricia Whittaker, bila je šizofreničarka i rodila ga kao tinejdžerica. [navod nepotvrđen] Iz škole Gordonstoun izbačen je nakon što je potegnuo nož na jednog učitelja. [navod nepotvrđen] Tvrdi da ga je djed nakon izbacivanja iz škole tri dana držao zaključanog u drvarnici, ali djed tu optužbu poriče.[2] Whittaker je pobjegao od kuće i u tinejdžerskim godinama jedno vrijeme živio na cesti. Tvrdi i da je radio kao kopač grobova.[navod nepotvrđen] ~ 35 ~ Knjigoteka

daša&anna Glazbena karijera Whittaker je svirao gitaru i pisao stihove za niz thrash metal sastava u kasnim 1980-ima i ranim 1990-ima, među kojima i za Restorative Art, Devilheart i Necromantic. [3] [4] Privatni život 1991. Whittaker je upoznao Ledu Strike, bivšu djevojku Jonnyja Rokebyja i Ricka Fantonija. zaposlenicu glazbeno-izdavačke kompanije koja je razmatrala ugovor s Necromanticom. [navod nepotvrđen] Whittaker i Strikeova vjenčali su se 1992. U prosincu te godine, Leda je rodila sina, Switch LaVey Bloom Whittakera.[5] 1993. Whittaker je najuren iz Necromantica zbog zloporabe narkotika, [navod nepotvrđen] Kad je Leda Whittaker umrla od predoziranja heroinom 1994., Whittaker je optužen za njezino ubojstvo. Proglašen je nevinim.[6] [7] [8] [9] 1995. Whittaker je ponovno uhićen zbog napada i pokušaja otmice svoga sina, o kojemu su se brinuli Whittakerovi djed i baka. Zbog napada na djeda dobio je uvjetnu zatvorsku kaznu, [navod nepotvrđen] 1998. Whittaker je zaprijetio nožem kolegi na poslu i osuđen na tri mjeseca zatvora, [10] [11] 2002. Whittaker je zatvoren zbog sprečavanja zakonitog pokapanja tijela. Za Karen Abraham, s kojom je živio, utvrđeno je da je umrla od zastoja srca, ali Whittaker je mjesec dana čuvao njezino tijelo u stanu u kojem su živjeli.[12] [13] [14] 2005. Whittaker je osuđen na zatvorsku kaznu zbog raspačavanja cracka. Robin je dvaput pročitala cijeli članak. Koncentracija joj je večeras bila slaba. Informacije kao da su klizile s površine njezina mozga, neupijene. Dijelovi Whittakerove prošlosti isticali su se, napadno neobični. Zašto bi itko mjesec dana skrivao leš? Je li se Whittaker bojao da će ponovno biti optužen za ubojstvo ili je postojao neki drugi razlog? Tijela, udovi, komadi mrtvoga mesa... Otpila je gutljaj vruće čokolade i s gađenjem iskrivila lice. Napitak je imao okus začinjene prašine; pod pritiskom da u vjenčanici bude vitka, prave se čokolade odrekla prije mjesec dana. ~ 36 ~ Knjigoteka

daša&anna Odložila je šalicu na noćni ormarić, vratila prste na tipkovnicu i potražila fotografije sa suđenja Jeffu Whittakeru. Ekran je ispunio niz fotografija koje su prikazivale dva različita Whittakera, snimljena u razmaku od osam godina, na ulasku i izlasku iz različitih sudova. Mladi Whittaker optužen za suprugino ubojstvo imao je dread-lockse zavezane u konjski rep. U crnom odijelu s kravatom, dovoljno visok da vidi preko glava većine fotografa koji su se nagurali oko njega, djelovao je nekako otrcano glamurozno. Imao je visoke jagodice, blijedožutu kožu i krupne, neobično razmaknute oči: oči kakve su mogle pripadati pjesniku smućenom od opijuma ili heretičkom svećeniku. Whittaker koji je bio optužen za sprečavanje pogreba druge žene izgubio je svoju privlačnost skitnice. Bio je deblji, brutalno kratko ošišane kose i nosio je bradu. Samo su široko razmaknute oči i aura bezobzirne bahatosti ostale nepromijenjene. Robin je polako pregledavala fotografije. Uskoro su se fotografije osobe koju je držala “Strikeovim Whittakerom” pomiješale s fotografijama drugih Whittakera kojima je suđeno. Jedan Afroamerikanac anđeoskog izgleda po imenu Jeff Whittaker tužio je susjeda zbog dopuštanja psu da mu zagađuje dvorište. Zašto Strike misli da bi mu njegov bivši očuh (čudno joj je bilo razmišljati o Whittakeru kao o Strikeovu očuhu kad je bio samo pet godina stariji od posinka) poslao onu nogu? Pitala se kad je Strike zadnji put vidio muškarca kojeg drži odgovornim za majčinu smrt. Mnogo je toga što o svom šefu ne zna. On ne voli govoriti o prošlosti. Robinini prsti kliznuli su natrag na tipkovnicu i u tražilicu utipkali Eric Bloom. Prvo što joj je palo na pamet dok je zurila u fotografiju rokera iz sedamdesetih odjevenog u kožu bilo je kako ima kosu identičnu Strikeovoj: gustu, tamnu i kovrčavu. To ju je podsjetilo na Jacquesa Burgera i Sarah Shadlock, što joj nije ni najmanje popravilo raspoloženje. Odlučila je usredotočiti se na drugu dvojicu muškaraca koje je Strike spomenuo kao moguće sumnjivce, ali nije se mogla sjetiti njihovih imena. Donald nešto? I neko smiješno ime koje počinje s B... Inače je imala sjajno pamćenje. Strike ju je često hvalio zbog toga. Zašto se sad ne može sjetiti? S druge strane, što bi se promijenilo i da može? Malo je toga što čovjek može učiniti na laptopu kako bi pronašao dva muškarca koja bi mogla biti bilo gdje. Robin je u detektivskoj agenciji radila dovoljno dugo ~ 37 ~ Knjigoteka

daša&anna da bude savršeno svjesna kako oni koji koriste pseudonime, žive na ulici, odabiru skvotove, unajmljuju stanove ili ne prijavljuju svoje ime na birački popis lako mogu kliznuti kroz široke očice mreže informacija o telefonskim brojevima. Zamišljeno je sjedila još nekoliko minuta pa s osjećajem da na neki način izdaje svog šefa utipkala u tražilicu Leda Strike i zatim, s osjećajem veće krivnje nego ikad dotad, dodala riječ naga. Fotografija je bila crno-bijela. Mlada Leda pozirala je ruku iznad glave, a dugi oblak tamne kose prekrivao joj je dojke. Čak i na inačici veličine palca, Robin je uspjela razabrati luk vitičastih slova iznad tamnog trokuta stidnih dlačica. Lagano zaškiljivši, kao da će zamućenje fotografije ublažiti njezine postupke, povećala je fotografiju do pune veličine. Nije željela da mora zumirati, nije ni morala. Riječ Gospodarica bila je jasno čitljiva. U susjednoj prostoriji zazujao je kupaonski ventilator. Robin se lecnula i s krivnjom zatvorila stranicu koju je pregledavala. Matthew je u posljednje vrijeme običavao posuđivati njezin laptop i prije nekoliko tjedana uhvatila ga je kako čita njezine e-mailove Strikeu. S time na umu, ponovno je otvorila stranicu, izbrisala povijest pretraživanja, otvorila svoje postavke i nakon kratkog razmišljanja promijenila zaporku u DontFearTheReaper. To će ga osujetiti. Dok se izvlačila iz kreveta kako bi otišla u kuhinju i izlila čokoladu u sudoper, Robin je palo na pamet da se nije potrudila potražiti nijednu pojedinost o Terenceu “Kopaču” Malleyju. Naravno, policija će jednog londonskog gangstera pronaći mnogo lakše od nje i Strikea. Uostalom, nema veze, pospano je pomislila vraćajući se u spavaću sobu. To nije bio Malley. ~ 38 ~ Knjigoteka

daša&anna 7 Good to Feel Hungry10 Naravno, da se rodio s imalo pameti - to je bila omiljena rečenica njegove majke, pakosne vještice (Nisi se rodio s imalo pameti, zar ne, glupi mali seronjo?) - da se rodio s imalo pameti, ne bi pratio Tajnicu odmah sutradan nakon što joj je predao onu nogu. Samo, teško je bilo odoljeti iskušenju kad nije znao kad će mu se ponovno ukazati prilika. Želja da je ponovno prati obuzela ga je navečer, da vidi kako izgleda sad kad je otvorila njegov dar. Od sutra će njegova sloboda biti bitno smanjena jer će Stvar biti kod kuće, a Stvar zahtijeva njegovu pozornost kad je u blizini. Držati Stvar sretnom veoma je važno, između ostaloga i zato što Stvar donosi novac u kuću. Glupa i ružna i zahvalna na privrženosti, Stvar ni ne primjećuje da ga uzdržava. Kad je to jutro ispratio Stvar na posao, istrčao je iz kuće da pričeka Tajnicu na njezinoj stanici, što se pokazalo pametnom odlukom jer uopće nije otišla u ured. Mislio je da bi primitak noge mogao narušiti njezinu rutinu i bio je u pravu. Gotovo uvijek je u pravu. Znao je kako pratiti ljude. Danas je u nekim trenucima nosio pletenu kapu, u drugima bio gologlav. Skinuo se do majice i odjenuo jaknu, pa okrenuo jaknu na drugu stranu, stavljao i skidao sunčane naočale. Tajničina vrijednost za njega - uz onu koju za njega ima svaka žena, uspije li je se dočepati nasamo - bila je u onome što će preko nje učiniti Strikeu. Želja da se osveti Strikeu - trajno, okrutno - rasla je u njemu dok nije postala glavni cilj njegova života. Oduvijek je bio takav. Zapamtio bi svakoga tko bi ga naljutio i u određenom času, kad god bi se ukazala prilika, makar morao čekati godinama, ta osoba dobila bi što je zaslužila. Cormoran Strike nanio mu je više zla od ijednoga drugog ljudskog bića i platit će zasluženu cijenu. Nekoliko godina izgubio mu je trag, a onda je eksplozija publiciteta otkrila tog gada: proslavljenog heroja. To je bio status koji je on oduvijek želio, za kojim je čeznuo. Dok je s mukom čitao ulagivačke članke o toj 10 Dobro je biti gladan ~ 39 ~ Knjigoteka

daša&anna pizdi, imao je osjećaj da guta kiselinu, ali progutao je sve što je našao jer ako želiš izazvati maksimalnu štetu, moraš dobro poznavati svoju metu. Cormoranu Strikeu namjeravao je nanijeti najviše boli što je ne ljudski moguće, jer znao je da je sam nešto više od čovjeka, nego nadljudski moguće. Njegova osveta bit će nešto puno gore od uboda nožem u rebra u nekoj mračnoj uličici. Ne, Strikeova kazna bit će sporija i neobičnija, zastrašujuća, neizravna i na kraju razorna. Nitko nikad neće znati da je on to učinio: zašto bi? Dosad se već tri puta izvukao: tri žene bile su mrtve, a nitko nije imao pojma tko ih je ubio. Ta spoznaja omogućila mu je da pročita današnji Metro bez mrvice straha, da osjeća samo ponos i zadovoljstvo čitajući histerične članke o odrezanoj nozi, da uživa u dašku straha i zbunjenosti kojim je odisao svaki taj članak, i u meketavu nerazumijevanju masa sličnih ovcama koje su namirisale vuka. Sad mu je samo trebalo da se Tajnica zaputi sama nekom praznom uličicom, ali London je pulsirao i vrvio ljudima po cijeli dan i on se sad vrzmao oko Ekonomskog fakulteta, frustrirano je i oprezno promatrajući. I ona je nekoga pratila i bilo je lako shvatiti koga. Njezina meta imala je umetak platinaste kose i sredinom poslijepodneva odvela Tajnicu natrag do Tottenham Court Roada. Tajnica je nestala u pubu sučelice striptiz-klubu u koji je ušla njezina meta. Razmišljao je bi li pošao za njom u pub, ali danas se činila opasno na oprezu pa je ušao u jeftini japanski restoran nasuprot pubu, zauzeo stol uz prozor i čekao da ona izađe. To će se dogoditi, pomislio je zureći kroz sunčane naočale u prometnu ulicu. Sčepat će je. To nije smio zaboraviti jer večeras će se morati vratiti Stvari i poluživotu, životu u laži koji je pravome Njemu dopuštao da hoda i diše u tajnosti. U prljavom, prašnjavom londonskom izlogu odražavao se njegov nepatvoren izraz, ogoljen od uljuđenog premaza koji je nosio kako bi obmanuo žene koje su pale kao žrtve njegova šarma i noževa. Na površinu je izronilo stvorenje koje je živjelo u njegovoj nutrini, stvorenje kojemu je jedina želja bila potvrditi svoju nadmoć. ~ 40 ~ Knjigoteka

daša&anna 8 I seem to see a rose, I reach out, then it goes11 Blue Öyster Cult, “Lonely Teardrops” Kako je Strike i očekivao otkad je vijest o odrezanoj nozi završila u medijima, u utorak ujutro mu se iz News of the World javio njegov stari poznanik Dominic Culpepper, već dobrano razjaren. Novinar je odbijao prihvatiti da Strike možda ima opravdane razloge iz kojih nije kontaktirao Culpeppera iste sekunde kad je shvatio da je primio odrezani ekstremitet, a Strike je tu uvredu dodatno pojačao odbivši njegovu molbu da ga obavještava o razvoju događa u zamjenu za izdašan honorar. Culpepper je dosad Strikeu poslao nemali broj klijenata i detektiv je naslutio da će mu taj izvor prihoda odsad nadalje biti nedostupan i prije nego što razgovor završi. Culpepper nije bio sretan. Strike i Robin nisu razgovarali do sredine poslijepodneva. Strike, koji je na leđima nosio ruksak, nazvao je iz krcatog vlaka Heathrow Expressa. - Gdje si? - upitao je. U Courtu, pubu sučelice klubu Spearmint Rhino. Gdje si ti? Vraćam se s aerodroma. Ludi tata ukrcao se u avion, hvala Kristu. Ludi tata bio je bogati međunarodni bankar kojeg je Strike pratio po nalogu njegove supruge. Par se žestoko borio oko skrbništva. Suprugov odlazak u Chicago značit će nekoliko noći odmora od gledanja kako bankar u četiri sata ujutro sjedi u automobilu ispred ženine kuće s naočalama za noćni vid uperenim u prozor svojih malih sinova. - Dolazim k tebi - rekao je Strike. - Ne mrdaj, osim ako Platinasta s nekim ne zbriše. Platinasta je bila mlada Ruskinja, studentica ekonomije i egzotična plesačica. Njihov klijent bio je njezin dečko, muškarac kojem su Strike i Robin dali nadimak “Ponavljač”, jednim dijelom zato što im je ovo bio drugi put da za njega istražuju plavokosu djevojku, ali i zato što se činio ovisnim o tome da sazna gdje i kako ga ljubavnice varaju. Robin je 11 (Čni mi se da vidim ružu,) ali kad ispružim ruku, nestane. ~ 41 ~ Knjigoteka

daša&anna Ponavljača držala vrijednim sažaljenja i sablasnim istodobno. Platinastu je upoznao u klubu koji je Robin sad nadzirala, i zadužio Robin i Strikea da saznaju uživa li još koji muškarac dodatne povlastice koje je njemu davala. U svemu tome neobično je bilo to da je, ma koliko to Ponavljač bio nesklon vjerovati ili mu se ne sviđalo, ovaj put naizgled izabrao netipično monogamnu djevojku. Nakon nekoliko tjedana nadzora, Robin je saznala da se uglavnom drži za sebe, sama ruča s knjigama uz tanjur i rijetko komunicira s kolegama. - U klubu radi očito samo da bi zaradila za školovanje - s ogorčenjem je rekla Strikeu nakon tjedna praćenja. - Ako Ponavljač ne želi da drugi muškarci sline gledajući je, zašto joj ne pomogne financijski? - Njega najviše privlači to što ona pleše u krilima drugih muškaraca - strpljivo je odgovorio Strike. - Čudim se da mu je trebalo ovako dugo da si nađe djevojku koja se bavi takvim poslom. Zadovoljava sve njegove kriterije. Strike je bio u tom klubu nedugo nakon što su prihvatili posao i osigurao usluge tužnooke brinete nevjerojatna imena Raven12, koja će držati na oku djevojku njegova klijenta. Raven se trebalajavljati jednom dnevno, prenositi im što Platinasta smjera i odmah ih obavijestiti učini li joj se da Ruskinja dijeli svoj broj telefona ih posvećuje preveliku pozornost ijednom gostu. Pravila kluba zabranjivala su dodirivanje i nagovaranje na prostituciju, ali Ponavljačje svejedno bio uvjeren (“sirota budala”, rekao je Strike) da je samo jedan od mnogih muškaraca koji je izvodi na večere i dijeli njezinu postelju. - Svejedno ne razumijem zašto moramo nadzirati klub - uzdahnula je Robin u slušalicu, ne prvi put. - Ravenine pozive možemo primati bilo gdje. - Znaš zašto - odgovorio je Strike koji se spremao iskrcati iz vlaka. - On voli fotografije. - Ali na njima je uvijek samo ona, na dolasku ili odlasku s posla. - Nema veze. Njega to pali. Osim toga, uvjerenje da će ona jedan od ovih dana otići iz kluba s nekim ruskim oligarhom. - Zar se nikad ne osjećaš prljavo zbog ovakvih stvari? Profesionalna opasnost - bezbrižno je odvratio Strike. - Brzo se vidimo. 12 Gavran ~ 42 ~ Knjigoteka

daša&anna Robin je čekala ispred zidnih tapeta s cvjetnim uzorkom i pozlatom. Brokatni stolci i rasparena sjenila svjetiljaka bili su u napadnoj opreci s golemim plazma televizorima na kojima su se prikazivale nogometna utakmica, i reklame za Coca-Colu. Zidovi su bili moderne sivo-bež nijanse, u koju je Matthewova sestra nedavno obojila svoj dnevni boravak. Robin se ta boja činila deprimirajućom. Pogled na ulaz u klub pomalo joj je ometala drvena ograda stubišta koje je vodilo na kat. Ulicom je u oba smjera kolala neprekidna bujica prometa i mnoštvo crvenih dvokatnih autobusa načas bi joj zapriječilo pogled na ulaz u klub. Strike je stigao, naizgled razdražljiv. - Izgubili smo Radforda - rekao je bacivši ruksak uz visoki stol uza zid za kojim je ona sjedila. - Upravo me nazvao. - Ne! - Da. Misli da si medijski sad previše eksponirana da bi te podmetnuo u svoj ured. Mediji su od šest sati tog jutra imah priču o odrezanoj nozi. Wardle je održao riječ i unaprijed upozorio Strikea. Detektiv je uspio izaći iz svog potkrovnog stana u sitne jutarnje sate, s dovoljno odjeće u ruksaku za nekoliko dana odsutnosti. Znao je da će novinari uskoro kampirati pred uredom, ne prvi put. - Osim toga - rekao je Strike vraćajući se s kriglom u ruci i spuštajući se na barski stolac - i Khan je odustao. Uzet će agenciju koja ne privlači odrezane dijelove tijela. - Koje njesra - rekla je Robin pa upitala: - Zašto se cerekaš? - Ma ništa. - Nije joj želio reći kako mu se sviđa kad ona kaže “njesra”. Ta riječ isticala je Yorkshire koji se zadržao u njezinu naglasku. - To su bih dobri poslovi! Strike se suglasio, pogleda prikovana za vrata Spearmint Rhina. - Kako je Platinasta? Je li se javila Raven? Budući da je Raven netom bila nazvala, Robin je mogla izvijestiti Strikea da, kao i uvijek, nema ničega novog. Platinasta je bila omiljena među gostima kluba i dotad je izvela tri plesa u krilu, sva tri, sudeći prema pravilima lokala, posve dolična. - Jesi li pročitala članke? - upitao je Strike pokazujući na Mirror ostavljen na obližnjem stolu. - Samo online. ~ 43 ~ Knjigoteka

daša&anna Nadam se da će uroditi nekom informacijom. Netko je morao primijetiti da mu fali jedna noga. - Ha-ha. Prerano? - Da - hladno je odgovorila Robin. - Sinoć sam malo kopao po internetu - rekao je Strike. - Brockbank je 2006. možda bio u Manchesteru. Kako znaš da je to tvoj Brockbank? Ne znam, ali tip je približnih godina, s odgovarajućim početnim slovom srednjeg imena... Sjećaš se njegova srednjeg imena? - Da. Međutim, čini se da više nije ondje. Ista je priča i s Laingom. Prilično sam siguran da je 2008. bio prijavljen u Corbyju, ali odselio se. Koliko je već dugo onaj tip u maskirnoj jakni sa sunčanim naočalama na nosu u onom japanskom restoranu preko puta? - Oko pola sata. Koliko je Strike vidio, muškarac s tamnim naočalama uzvraćao mu je pogled, zureći preko ceste kroz dva izloga. Širokih ramena i dugih nogu, izgledao je previše krupan za srebrni stolac na kojem je sjedio. Uz odraze automobila i prolaznika koji su klizili staklom i reflektirali se u njemu, Strike nije mogao biti siguran, ali učinilo mu se da muškarac ima gustu, kratku bradu. Kako je unutra? upitala je Robin pokazujući prema dvokrilnim vratima Spearmint Rhina ispod teške metalne tende. - U striptiz-klubu? - iznenadio se Strike. - Ne, u japanskom restoranu - sarkastično je odgovorila Robin. U striptiz-klubu, naravno. - U redu je rekao je, ne posve siguran što točno ona pita. - Kako izgleda? - Zlato. Ogledala. Prigušena rasvjeta. - Kad ga je pogledala s očekivanjem, dodao je: - Nasredje prostorije štanga oko koje plešu. - Zar ne plešu u krilu? - Za to imaju posebne separee. - Kako su djevojke odjevene? - Ne znam... oskudno... U tom času zazvonio mu je mobitel: Elin. ~ 44 ~ Knjigoteka

daša&anna Robin je okrenula glavu na drugu stranu, igrajući se lažnim naočalama za čitanje na stolu ispred sebe, u koje je bila ugrađena mala kamera kojom je snimala kretanja Platinaste. Kad joj je Strike dao tu spravicu, činila joj se uzbudljivom, ali uzbuđenje je davno splasnulo. Pila je sok od rajčice i gledala kroz prozor, nastojeći ne slušati razgovor između Strikea i Elin. On je na telefonu s djevojkom uvijek zvučao poslovno, ali bilo ga je teško zamisliti kako ikome tepa. Matthew je nju zvao i “Robsy” i “Rosy-Posy” kad je bio u pravom raspoloženju, što ovih dana nije bilo često. - ... kod Nicka i Ilse - govorio je Strike. - Da. Ne, slažem se... da... u redu... i ti. Završio je razgovor. - Zar ćeš spavati kod njih? - upitala je Robin. - Kod Nicka i Ilse? Nick i Ilsa bih su Strikeovi najstariji prijatelji. Robin ihje vidjela u nekohko prigoda kad su svratili u ured i oboje su joj se svidjeli. - Da, kažu da mogu ostati koliko želim. - Zašto ne odeš k Elin? - upitala je, izlažući se opasnosti da on odbije odgovoriti, savršeno svjesna granice koju ju Strike želio sačuvati između svog profesionalnog i privatnog života. - Ne bi išlo - odgovorio je. Činilo se da ga njezino pitanje nije iživciralo, ali nije pokazao namjeru pojasniti. - Zaboravio sam - dodao je ponovno pogledavši premajapanskom restorančiću na suprotnoj strani ulice. Stol za kojim je ranije sjedio onaj muškarac u maskirnoj jakni s tamnim naočalama sad je bio slobodan. - Nešto sam ti kupio. Alarm protiv silovanja. - Već ga imam - rekla je Robin izvlačeći alarm iz džepa kaputa i pokazujući mu ga. Da, ali ovaj je bolji - odvratio je Strike i objasnio joj karakteristike alarma. - Treba ti najmanje 120 decibela, a ovaj usto napadača prska neizbrisivom crvenom tekućinom. - Moj proizvodi 140 decibela. Svejedno mislim da je ovaj bolji. - Je li to neka tipično muška furka? Zašto misliš da svaka napravica koju si ti izabrao mora biti bolja od svega što sam sama nabavila? Nasmijao se i iskapio svoju kriglu. Vidimo se poslije. - Kamo ideš? - Imam dogovor sa Shankerom. Ime joj je bilo nepoznato. ~ 45 ~ Knjigoteka

daša&anna - S tipom koji mi ponekad daje korisne informacije koje mogu trampiti s policijom - objasnio je Strike. - Tip koji mi je rekao tko je izbo onog policijskog doušnika, sjećaš se? Koji me je preporučio za gorilu onom gangsteru? - Oh. On. Nikad mi nisi rekao njegovo ime. - Shanker je moja najbolja šansa da saznam gdje je Whittaker - rekao je Strike. - Možda ima i neke informacije o Kopaču Malleyju. I maju neke zajedničke poznanike. Zaškiljio je gledajući preko ceste. Pripazi hoće li ona maskirna jakna ponovno iskrsnuti. - Nervozan si. Prokleto si u pravu da jesam, Robin - rekao je izvlačeći kutiju cigareta u pripremi za kratko pješačenje do podzemne. - Netko nam je poslao jebenu nogu. ~ 46 ~ Knjigoteka

daša&anna 9 One Step Ahead of the Devil13 Vidjeti osakaćenog Strikea kako hrama prema Courtu suprotnom strane ulice bio je neočekivani bonus. U kakvu se debelu debilčinu pretvorio otkad su se zadnji put vidjeli; vukao se ulicom s onim svojim ruksakom kao glupa vojničina što je nekoć bio, ne shvaćajući da muškarac koji mu je poslao nogu sjedi ni pedeset metara dalje. Toliko o velikom detektivu! Ušao je ravno u pub i pridružio se maloj Tajnici. Sto posto je jebe. Barem se nadao da je tako. Tako će mu ono što joj namjerava učiniti pričiniti još veće zadovoljstvo. Ali dok je kroz sunčane naočale zurio u Strikea za stolom uz izlog puba, učinilo mu se da se Strike okrenuo i pogledao ga. Naravno, s druge strane ulice, kroz dva izloga i tamna stakla naočala, nije mogao razabrati crte njegova lica, ali nešto u držanju dalekog lika, u njegovu licu posve okrenutom prema njemu, ispunilo ga je velikom napetošću. Zurili su jedan u drugoga preko ceste kojom je u oba smjera režao promet, povremeno im priječeći pogled. Čekao je dok između njih nisu dogmizala tri dvokatna autobusa jedan za drugim pa šmugnuo sa stolca, kroz staklena vrata restorana i bočnom ulicom. Adrenalin je nadirao njime dok je skidao maskirnu jaknu i okretao je na drugu stranu. Ne dolazi u obzir da je baci u smeće: njegovi noževi skriveni su u podstavi. Skrenuo je za sljedeći ugao i potrčao koliko ga noge nose. 13 Korak ispred vraga ~ 47 ~ Knjigoteka

daša&anna 10 With no love, from the past.14 Blue Öyster Cult, “Shadow of California” Neprestana bujica prometa primorala je Strikea da stane i pričeka prije nego što je prešao preko ceste, pogledom pretražujući suprotni pločnik. Kad je stigao na drugu stranu ulice, provirio je kroz izlog japanskog restorana, ali maskirne jakne u njemu nije bilo niti je ijedan od muškaraca u košuljama ili majicama svojom visinom i oblikom bio sličan nositelju sunčanih naočala. Strike je osjetio kako mu mobitel vibrira u džepu jakne. Izvukao ga je i pročitao Robinin SMS. Daj se priberi. Nacerio se i mahnuo prema izlogu Courta pa se zaputio prema stanici podzemne željeznice. Možda je samo nervozan, kako je Robin rekla. Kakva je vjerojatnost da će luđak koji im je poslao onu nogu vrebati Robin usred bijela dana? A ipak, nije mu se svidio nepomičan pogled krupnog muškarca u maskirnoj jakni ni činjenica da je nosio sunčane naočale jer dan nije bio baš toliko vedar. Je li njegov nestanak baš kad ga Strike nije mogao vidjeti bio slučajan ili namjeran? Problem je bio u tome što se Strike nije mogao pouzdati u svoja sjećanja o izgledu trojice muškaraca koji su ga sad zabrinjavali, jer Brockbanka nije vidio osam godina, Lainga devet, a Whittakera šesnaest. Svatko od njih mogao se u međuvremenu udebljati ili oronuti, oćelaviti, pustiti bradu ili brkove, postati invalid ili nabiti mišiće. I sam Strike izgubio je nogu otkad je zadnji put vidio ijednog od njih. Visina je jedino što nitko ne može promijeniti. Sva trojica muškaraca koja su zabrinjavala Strikea bila su visoka metar i osamdeset pet ili više, a maskirna jakna je na svom metalnom stolcu izgledao najmanje te visine. 14 Bez ljubavi, iz prošlosti. ~ 48 ~ Knjigoteka

daša&anna Telefon u njegovu džepu zazujao je dok je hodao prema stanici Tottenham Court Road, a kad ga je izvukao iz džepa, na svoje je zadovoljstvo vidio da ga zove Graham Hardacre. Povukao se u stranu kako ne bi priječio put prolaznicima i odgovorio. - Oggy? - začuo je glas svoga bivšeg kolege. - Što ima, prijatelju? Zašto ti ljudi šalju noge? - Pretpostavljam da nisi u Njemačkoj? - odgovorio je. - U Edinburghu sam, već šest tjedana. Upravo čitam o tebi u Scotsmanu. Odjel za posebne istrage Kraljevske vojne policije imao je ured u Edinburškom dvorcu: Sektor 35, prestižno namještenje. - Hardy, treba mi usluga - rekao je Strike. - Podaci o nekoliko tipova. Sjećaš li se Noela Brockbanka? - Njega je teško zaboraviti. Sedma oklopna, ako me sjećanje dobro služi? - Upravo taj. Drugi je Donald Laing. Iz vremena prije nego što smo se nas dvojica upoznali. Služio je u Kraljevim graničarima. Upoznao sam ga na Cipru. - Vidjet ću što mogu učiniti kad se vratim u ured, kompa. Trenutačno sam usred izoranog polja. Kazgovor o zajedničkim poznanicima skratila je sve veća buka vozila u vrijeme najvećeg prometa. Hardacre je obećao da će ga nazvati kad provjeri vojne arhive i Strike je nastavio prema podzemnoj. Kad je trideset minuta poslije izašao na stanici Whitechapel, primio je SMS muškarca s kojim se trebao naći. Sorry Bunsene danas ne mogu zvrcnut ću te Ta poruka razočarala ga je i nije mu odgovarala, ali nije ga iznenadila. S obzirom na to da Strike nije prenosio pošiljku droge ni hrpetinu korištenih novčanica, i da ga nije trebalo ni zastrašiti ni premlatiti, sama činjenica da je Shanker uopće bio toliko susretljiv da dogovore mjesto i vrijeme susreta bila je znak velikog poštovanja. Strikeovo koljeno prigovaralo je nakon cijelog dana na nogama, ali izvan stanice nije bilo nijednog sjedala. Naslonio se na žuti cigleni zid uz ulaz i nazvao Shankera. ~ 49 ~ Knjigoteka

daša&anna - Da, sve u redu, Bunsene? Jednako kao što se više nije sjećao zašto su Shankera zvali Shanker, nije imao pojma ni zašto Shanker njega zove Bunsen. Upoznali su se kad im je bilo sedamnaest godina i njihova povezanost, iako na svoj način duboka, nije imala nijedno uobičajeno obilježje tinejdžerskog prijateljstva. Zapravo, to i nije bilo prijateljstvo ni u jednom uobičajenom smislu te riječi, nego više nešto kao prisilno bratstvo. Strike je bio siguran da bi Shanker žalio zbog njegove smrti, ako on umre, ali jednako je bio siguran i da bi opljačkao sve vrijedno s njegova tijela, kad bi ostao sam s njim. Ono što drugi možda ne shvaćaju jest da bi Shanker to učinio u uvjerenju da bi Strike, u kojem god zagrobnom svijetu obitavao, volio pomisliti kako je baš Shanker taj koji sad ima njegov novčanik, a ne neki anonimni oportunist. - Što je, Shankeru, uletio je posao? - upitao je Strike paleći novu cigaretu. - Da, Bunsene, danas nema šanse. Što se događa? - Tražim Whittakera. - Želiš dovesti stvar do kraja, je li? Promjena Shankerova tona preplašila bi svakoga tko je zaboravio tkoje i što je Shanker. Za Shankera i njegove suradnike ubojstvo je jedini odgovarajući način ispravljanja nanesene nepravde i shodno tome, pola je svog odraslog života proveo iza rešetaka. Strikea je čudilo što je uopće doživio trideset i neku. - Samo želim znati gdje je - obrambeno je odgovorio Strike. Sumnjao je da je Shanker čuo za onu nogu. Shanker je živio u svijetu u kojem su vijesti isključivo od osobnog interesa i prenose se usmeno. - Mogu se raspitati. - Po uobičajenoj cijeni - napomenuo je Strike, koji je sa Shankerom imao stalan dogovor za korisne informacije. - I... Shankeru? Njegov stari prijatelj imao je naviku prekinuti poziv bez upozorenja kad bi mu nešto drugo privuklo pozornost. - Što je, ima još? - upitao je Shanker, a glas mu je najednom zazvučao bliže; Strike je bio u pravu kad je pomislio da je odmaknuo mobitel od uha, pretpostavljajući da je njihov razgovor završen. - Da - odgovorio je Strike. - Kopač Malley. ~ 50 ~ Knjigoteka