Robert Galbraith-Karijera zla

daša&anna Tišina na drugom kraju linije rječito je govorila da, kao što Strike nikad nije zaboravio što je Shanker, ni Shanker nije zaboravio što je Strike. - Shankeru, ovo je samo između nas dvojice i nikoga drugog. S Malleyjem nikad nisi razgovarao o meni, zar ne? Nakon stanke, Shanker je odgovorio svojim najopasnijim glasom: - Za koji bih kurac to učinio? - Morao sam pitati. Objasnit ću ti kad se vidimo. Opasna šutnja se nastavila. - Shankeru, jesam li te ikad cinkao? Nova, kraća stanka, a onda je Shanker odgovorio glasom koji se Strikeu učinio njegovim normalnim glasom: - Da, dobro. Whittaker, ha? Vidjet ću što mogu učiniti, Bunsene. Linija se prekinula. Shanker se nije pozdravljao. Strike je uzdahnuo i zapalio novu cigaretu. Uzalud je došao. Čim popuši svoj Benson & Hedges, ukrcat će se u vlak natrag. Ulaz u stanicu podzemne željeznice gledao je na svojevrsno betonsko dvorište okruženo stražnjim dijelovima zgrada. Gherkin, divovski crni metak od nebodera, blistao je na dalekom horizontu. Prije dvadeset godina, tijekom kratkog boravka Strikeove obitelji u Whitechapelu, nije bio ondje. Osvrćući se oko sebe, Strike nije imao osjećaj da se vratio kući niti ga je obuzela nostalgija. Nije se mogao sjetiti ovog komada betona, ovih bezličnih stražnjica zgrada. Čak mu se i stanica podzemne činila tek nejasno poznatom. Beskonačan niz selidbi i potresa kojim je bio obilježen život s njegovom majkom zamaglio je sjećanja na pojedina mjesta. Ponekad je zaboravljao koja je trgovinica na uglu pripadala kojem trošnom stanu, koji se lokalni pub nalazio uz koji skvot. Namjeravao se ukrcati u vlak natrag, ali već u sljedećem trenutku i nehotice je krenuo prema jedinome mjestu u Londonu koje je sedamnaest godina izbjegavao: zgradi u kojoj je umrla njegova majka, zadnjem Ledinu skvotu, ruševnoj dvokatnici u Ulici Fulbourne, jedva minutu hoda od stanice. Hodajući, počeo se prisjećati. Naravno: ovim je metalnim mostom preko pruge prolazio kad je bio maturant. Sjetio se i imena, Ulica Castlemain... ovdje je sigurno živjela jedna njegova školska kolegica, djevojka koja je napadno šušljetala... ~ 51 ~ Knjigoteka

daša&anna Usporio je stigavši do kraja Ulice Fulbourne, obuzet neobičnim dvostrukim dojmom. Njegovo nejasno sjećanje na to mjesto, nedvojbeno oslabljeno namjernim nastojanjem da ga zaboravi, ležalo je kao izblijedjeli dijapozitiv pred njegovim očima. Zgrade su bile otrcane kakvima ih je pamtio, bijela se žbuka gulila s pročelja, ali trgovine i lokali bih su mu posve nepoznati. Imao je osjećaj kao da se vratio u krajolik iz sna koji se promijenio, preobrazio. Naravno, sve je prolazno u siromašnim dijelovima Londona gdje krhke trgovinice niču i nestaju i zamjenjuju ih druge: jeftini cimeri zabiju se i skinu sa zida, ljudi prolaze kroz njih, odlaze. Trebala mu je minuta-dvije da prepozna vrata zgrade koja je nekoć bila skvot, jer zaboravio je broj. Napokon ju je pronašao, pokraj trgovine u kojoj se sad prodavala jeftina azijska i zapadnjačka odjeća, a koja je, koliko se on sjećao, u njegovo vrijeme držala karipske proizvode. Kad je ugledao mjedeni sandučić za pisma, žacnuo se od uspomena. Glasno je štropotao svaki put kad bi netko ušao ili izašao. Jebemu, jebanu, jebemu... Paleći drugu cigaretu užarenim krajem prve, energično je izašao na Whitechapel Road nakrcan štandovima: još jeftine odjeće, mnoštvo drečavih plastičnih predmeta. Strike je ubrzao, hodajući ni sam nije bio siguran kamo, i nešto od onoga pokraj čega je prošao izazvalo je nova sjećanja: ona biljarska dvorana bila je ondje i prije sedamnaest godina... kao i ljevaonica zvona... uspomene su ga sad počele gristi kao da je nagazio na leglo uspavanih zmija... Kad se približila četrdesetoj godini života, majka je počela tražiti mlade muškarce, a Whittaker je bio najmlađi od svih: kad je počela spavati s njim, imao je dvadeset jednu godinu. Kad ga je prvi put dovela kući, njezinu sinu bilo je šesnaest. Glazbenik je već i tad izgledao poharano, upalih, široko razmaknutih očiju neobične zlaćanosmeđe boje. Tamna kosa padala mu je u dreadlocksima na ramena; živio je uvijek u istoj majici i trapericama i zato je smrdio. Otrcana fraza uporno je odjekivala u Strikeovoj glavi, ukorak s njegovim koracima dok je klipsao Whitechapel Roadom. Skriva se svima pred očima. Skriva se svima pred očima. Naravno da će ljudi misliti da je opsjednut, pristran, nesposoban pustiti. Reći će da se Whittakera sjetio čim je vidio onu nogu u kutiji zato što nikad nije prebolio činjenicu da je Whittaker proglašen nevinim za ubojstvo njegove majke. Čak i da objasni zašto sumnja na Whittakera, ~ 52 ~ Knjigoteka

daša&anna drugi bi se vjerojatno narugali pomisli da je jedan tako razmetljiv ljubitelj izopačenog i sadističkog mogao odrezati nogu ženi. Strike je znao koliko je duboko ukorijenjeno vjerovanje kako zli brižno skrivaju svoju opasnu sklonost nasilju i dominaciji. Kad je nose kao narukvicu da je svi vide, lakovjerni se narod smije, naziva to pozom ili to drži neobično privlačnim. Leda je upoznala Whittakera u diskografskoj kući u kojoj je radila na recepciji - minoran, živući dio povijesti rocka zaposlen kao svojevrsni totem za prijamnim pultom. Whittaker, koji je svirao gitaru i pisao stihove za niz thrash metal bendova koji su ga, jedan po jedan, izbacili zbog njegovih ispada, drogiranja i agresije, tvrdio je da je Ledu upoznao dok je dogovarao ugovor za ploču. Međutim, Leda je povjerila Strikeu kako su se prvi put vidjeli dok je pokušavala uvjeriti zaštitare da ne budu tako grubi prema mladiću kojeg su izbacivali iz zgrade. Dovela ga je kući i Whittaker nikad nije otišao. Šesnaestogodišnji Strike nije bio siguran jesu li Whittakerovo zlurado likovanje i neskriveno uživanje u svemu demonskom i sadističkom iskreni ili samo poza. Znao je samo da Whittakera mrzi nagonskom mržnjom koja je nadilazila sve što je ikad osjećao prema ijednom ljubavniku kojeg je Leda imala pa napustila. Bio je prisiljen udisati vonj tog muškarca dok je navečer u skvotu pisao zadaću; gotovo ga je mogao okusiti. Whittaker se prema tinejdžeru pokušao postaviti svisoka - nenadane eksplozije i zajedljive poruge otkrivale su njegovu artikuliranost koju je brižno skrivao kad se nastojao umiliti Ledinim manje obrazovanim prijateljima - ali Strike je imao spremne kontre i spustove, i bio je u prednosti jer nije bio napušen kao Whittaker, odnosno bio je napušen samo toliko koliko se netko može napušiti od stalnog oblaka dima kanabisa. Kad ga Leda nije čula, Whittaker se rugao Strikeovoj odlučnosti da nastavi često prekidano školovanje. Whittaker je bio visok i žilav, iznenađujuće mišićav za nekoga tko je živio gotovo isključivo sjedilačkim životom; Strike je već bio viši od metar i osamdeset i boksao je u lokalnom klubu. Napetost između njih dvojice osjećala se u zadimljenom zraku kad god su obojica bili prisutni, nasilje je neprestano prijetilo. Whittaker je svojim zlostavljanjem, seksualnim bockanjem i podsmijehom zauvijek otjerao Strikeovu polusestru Lucy. Skvotom se šepirio gol, češkajući tetovirani torzo i smijući se zgroženosti i stidu četrnaestogodišnjakinje. Jedne noći otrčala je do telefonske govornice na uglu i zamolila tetu i ujaka u Cornwallu da dođu po nju. Stigli su u skvot ~ 53 ~ Knjigoteka

daša&anna sutradan u zoru, dovezavši se noću iz St Mawesa. Lucy je već spakirala svoje malobrojne stvari u mali kovčeg. Više nikad nije živjela s majkom. Ted i Joan stajali su na pragu i preklinjali Strikea da i on pođe s njima. Odbio je, a njegova odlučnost jačala je sa svakom novom Joaninom molbom; bio je nepokolebljiv u svojoj odluci da izdrži duže od Whittakera i ne ostavi ga samog sa svojom majkom. Dotad je već čuo kako Whittaker posve svjesno govori da bi bilo lako oduzeti nečiji život, kao da je to epikurejski užitak. Tad nije vjerovao da Whittaker to misli ozbiljno, ali znao je da je sposoban za nasilje i vidio je kako prijeti njihovim sustanarima u skvotu. Jednom je - Leda je odbila povjerovati u to - svjedočio Whittakerovu pokušaju da zatuče mačku koja ga je nehotice probudila iz drijemeža. Strike je silom istrgnuo tešku čizmu iz Whittakerove ruke dok je Whittaker urlajući i psujući naganjao prestravljenu mačku po sobi, odlučan natjerati životinju da plati. Koljeno za koje je bila pričvršćena proteza počelo se tužiti dok je Strike sve brže koračao ulicom. Pub Nag’s Head, zdepast, četvrtast i ciglen, uzdizao se s desne strane kao da ga je on prizvao. Tek je na vratima opazio tamno odjevenog izbacivača i sjetio se da je Nag’s Head ovih dana još jedan striptiz-klub. - Sranje - promrmljao je. Nije imao ništa protiv toga da se polunage žene vrte oko njega dok on uživa u krigli piva, ali nije mogao opravdati pretjeranu cijenu pića u jednom takvom lokalu, ne kad je u jednom danu izgubio dva klijenta. Stogaje ušao u Starbucks, pronašao sjedalo i podigao bolnu nogu na prazan stolac, neraspoloženo miješajući veliku kavu bez mlijeka. Mekane sofe zemljane boje, visoke šalice kapučina, zdravi mladi ljudi koji su diskretno i brzo radili iza čistog staklenog pulta: sve to nedvojbeno je bilo savršen protuotrov Whittakerovu smrdljivu duhu, a ipak, Whittaker se nije dao otjerati. Strike se uhvatio kako ne može prestati iznova proživljavati, prisjećati se... Dok je živio s Ledom i njezinim sinom, Whittakerove tinejdžerske godine delinkvencije i nasilja bile su poznate samo socijalnoj službi na sjeveru Engleske. Priče koje je pričao o svojoj prošlosti bile su bezbrojne, uveličane i često proturječne. Tek kad je uhićen zbog ubojstva, istina je procurila od ljudi iz njegove prošlosti koji su najednom izronili, jedni nadajući se novcu od novina, drugi odlučni da mu se osvete, a treći pokušavajući ga obraniti na svoj smušeni način. ~ 54 ~ Knjigoteka

daša&anna Rodio se u imućnoj obitelji iz više srednje klase, predvođenoj uglednim diplomatom koji je za svoje zasluge dobio titulu viteza i kojeg je Whittaker do svoje dvanaeste godine držao ocem. Tad je otkrio da je njegova starija sestra, za koju je dotad vjerovao da radi u Londonu kao učiteljica u Montessori školi, zapravo njegova majka, da ima ozbiljnih problema s alkoholom i drogama i da živi u siromaštvu i prljavštini, izgnana iz obitelji. Otad nadalje, Whittaker, već tad problematično dijete sklono izljevima neumjerena gnjeva u kojima nije birao na kome će se iskaliti, posve je podivljao. Izbačen iz internata, priključio se lokalnoj bandi i uskoro postao kolovođa, a ta faza njegova života kulminirala je boravkom u popravnom domu zbog držanja noža na vratu mlade djevojke dok su je njegovi prijatelji seksualno zlostavljali. S petnaest godina pobjegao je u London, za sobom ostavljajući trag sitnih zločina, i najzad je uspio pronaći biološku majku. Kratak i ushićen susret majke i sina gotovo odmah izrodio se u međusobno nasilje i neprijateljstvo. - Je li ovaj stolac slobodan? Visoki mladić nagnuo se nad Strikea i već uhvatio naslon stolca na kojem se odmarala Strikeova noga. Valovite smeđe kose, glatko obrijan i zgodan, Strikea je podsjetio na Robinina zaručnika Matthewa. Progunđao je i spustio nogu sa stolca, odmahnuo glavom i gledao kako se momak udaljava prilazeći skupini od njih šestero ili više. Djevojke za stolom nestrpljivo su čekale njegov povratak, Strike je to jasno vidio: uspravile su se i nasmiješile od uha do uha kad je spustio stolac i pridružio im se. Možda zato što je bio sličan Matthewu ih zato što je uzeo Strikeov stolac, ih zato što bi namirisao seronju uvijek kad bi ga vidio, Strikeu se taj mladić iz nekog razloga učinio odbojnim. Ne popivši kavu do kraja, ali kivan jer su ga omeli, s mukom se uspravio na noge i izašao iz lokala. Kapljice kiše udarale su po njemu dok je pušio vraćajući se Whitechapel Roadom, više ni ne pokušavajući odoljeti plimnom valu sjećanja koji ga je zapljusnuo... Whittaker je imao gotovo patološku potrebu za pažnjom. Zamjerao je Ledi uvijek kad bi joj nešto drugo odvuklo pozornost - posao, djeca, prijatelji - i svoj hipnotički šarm usmjeravao na druge žene kad god bi nju držao nepažljivom. Čak je i Strike, koji ga je mrzio kao bolest, morao priznati da Whittaker posjeduje snažnu seksualnu privlačnost kojoj nije mogla odoljeti gotovo nijedna žena koja je prošla kroz njihov skvot. Izbačen iz najnovijeg benda, Whittaker je nastavio sanjati o zvjezdanoj slavi. Znao je tri gitarska akorda i svaki komadić papira koji ne bi sakrili od njega ispisivao je stihovima nadahnutim Sotonističkom ~ 55 ~ Knjigoteka

daša&anna Biblijom crnih korica ukrašenih pentagramom i kozjom glavom, koju je Strike pamtio na madracu na kojem su spavali Whittaker i Leda. Whittaker je podrobno poznavao život i karijeru Charlesa Mansona, vode mračnog američkog kulta. Škripa starog vinilnog primjerka Mansonova albuma LIE: The Love and Terror Cult, bila je zvučna kulisa zadnje godine Strikeova srednjoškolskog obrazovanja. Kad je upoznao Ledu, Whittakeru je bila poznata njezina legendarna povijest i volio je slušati o tulumima na kojima je bila, muškarcima s kojima je spavala. Kroz nju se spojio sa slavnima i kad ga je Strike malo bolje upoznao, zaključio je da Whittaker žudi za slavom više nego za gotovo ičim drugim. U moralnom smislu nije pravio razliku između svoga ljubljenog Mansona i tipova kao Jonny Rokeby, rock-zvijezde. I jedan i drugi zauvijek su se upisali u svijest ljudi. Ako išta, Manson je u tome bio uspješniji, jer mit o njemu ne ovisi o trenutačnoj modi: zlo je uvijek fascinantno. Međutim, Ledina slava nije bila jedino što je privuklo Whittakera. Njegova ljubavnica rodila je djecu dvojici bogatih rock-zvijezda koji su joj plaćah alimentaciju. Whittaker je ušao u skvot pod očitim dojmom kako je život u siromašnim boemskim četvrtima dio Ledina stila, ali da negdje u blizini postoji golemi bazen u koji Strikeov i Lucyn otac odnosno Jonny Rokeby i Rick Fantoni - ulijevaju novac. Činilo se da ne razumije i ne vjeruje ono što je bila istina, odnosno da su godine Ledine rasipnosti i lošega gospodarenja novcem navele obojicu muškaraca da stegnu kesu kako Leda ne bi rasprčkala novac koji joj daju. Malo-pomalo, tijekom mjeseci, Whittakerovi zlobni komentari i izrugivanje na račun Ledine nevoljkosti da potroši novac na njega postali su sve učestaliji. Imao je groteskne ispade kad bi Leda odbila pljunuti lovu na Fender Stratocaster koji mu je zapeo za oko, kad mu ne bi željela kupiti baršunastu jaknu Jean Paul Gaultiera za kojom je, iako smrdljiv i otrcan, najednom žudio. Povećao je pritisak, govoreći besramne laži koje su se lako mogle raskrinkati: da mu je potrebno hitno liječenje, da je dužan deset tisuća funti i da mu njegov vjerovnik sad prijeti kako će mu slomiti nogu. Ledu je to naizmjence zabavljalo i uzrujavalo. - Dušo, ja nemam love - rekla bi. - Stvarno, mili, nemam je, jer da imam, dala bih ti, ne bih li? Leda je zatrudnjela kad je Strike bio u osamnaestoj godini života i prijavljivao se za fakultet. Užasnuo se, ali čak ni tad nije očekivao da će se ona udati za Whittakera. Sinu je oduvijek govorila koliko je mrzila biti ~ 56 ~ Knjigoteka

daša&anna supruga. Njezin prvi tinejdžerski izlet u brak trajao je dva tjedna prije nego što je pobjegla. Brak se nije činio ni Whittakerovim stilom. Međutim, vjenčali su se, nedvojbeno zato što je Whittaker mislio kako je to jedini siguran način da se dočepa onih tajanstveno skrivenih milijuna. Obred se održao u matičnom uredu u Maryleboneu, u kojem su se oženila i dvojica Beatlesa. Možda je Whittaker zamišljao da će ga fotografirati na vratima kao Paula McCartneya, ali nikoga nije zanimao. Bit će potrebna smrt njegove nasmiješene mladenke da fotografi pohrle na stube sudnice. Strike je najednom shvatio da je nesvjesno otpješačio sve do stanice Aldgate East. Ovo hodanje, oštro se korio, besmislenoje skretanje s puta. Da se odmah ukrcao na vlak u Whitechapelu, sad bi već bio dobrano blizu Nicka i Ilse. Umjesto toga, jurnuo je u pogrešnom smjeru najbrže što je mogao i svoj dolazak na stanicu podzemne savršeno tempirao tako da pogodi navalu putnika koji su se vraćali s posla. Njegova širina, dodatno naglašena ruksakom, izazvala je nijemo nezadovoljstvo putnika koji su bili primorani dijeliti prostor s njim, ali Strike je to jedva primjećivao. Za glavu viši od svih oko sebe, držao se za rukohvat i promatrao svoj klimavi odraz u zamračenom prozoru, prisjećajući se zadnjega dijela, najgoreg dijela: Whittakera na sudu, gdje uporno uvjerava u svoju nevinost, jer policija je uočila proturječnosti u njegovoj priči o tome gdje je bio onoga dana kad se igla zabola u ruku njegove supruge, nedosljednosti u njegovu iskazu odakle se taj heroin stvorio i koje je droge Leda dotad uzimala. Šarena povorka sustanara u skvotu svjedočila je o Ledinu i Whittakerovu burnom, nasilnom odnosu, o Ledinu izbjegavanju heroina u svim oblicima, o Whittakerovim prijetnjama, o njegovim nevjerama, njegovu spominjanju ubojstva i novca, manjku primjetne tuge nakon što je pronađeno Ledino tijelo. Nerazborito histerično, uporno su tvrdili kako su sigurni da ju je Whittaker ubio. Whittakerovu je odvjetniku bilo patetično lako diskreditirati ih. Ali jedan oksfordski student na klupi za svjedoke bio je osvježavajuća promjena. Sudac je s odobravanjem promotrio Strikea: Strike je bio čist, artikuliran i pametan, ma koliko bez odijela i kravate možda izgledao krupno i zastrašujuće. Tužiteljstvo je željelo da bude ondje kako bi odgovorio na pitanja o Whittakerovoj opsjednutosti Ledinim bogatstvom. Strike je nijemoj sudnici ispričao o prethodnim pokušajima svog očuha da se dočepa bogatstva koje je uglavnom ~ 57 ~ Knjigoteka

daša&anna postojalo samo u Whittakerovoj glavi, i o sve češćim molbama Ledi da ga stavi u oporuku kao dokaz svoje ljubavi prema njemu. Whittaker ga je promatrao svojim zlaćanim očima, gotovo posve ravnodušan. U zadnjoj minuti Strikeova svjedočenja, pogledi su im se sreli. Krajičak Whittakerovih usta izvio se u jedva primjetnom, podrugljivom osmijehu. Podigao je kažiprst centimetar od klupe na kojoj je dotad počivao i lagano ga pomaknuo u stranu. Strike je točno znao što Whittaker radi. Taj jedva primjetan pokret načinio je samo za njega, kao minijaturnu presliku pokreta koji je Strikeu bio dobro poznat: Whittakerova vodoravnog trzaja bridom dlana prema vratu osobe koja ga je uvrijedila. - Dobit ćeš ti svoje - običavao je reći Whittaker, razrogačenih, manijakalnih zlatnih očiju. - Dobit ćeš ti svoje! Dobro se skockao. Netko iz njegove bogate obitelji isprsio se za pristojnog branitelja. Izriban, ljubazan i u odijelu, sve je porekao tihim glasom punim poštovanja. Kad se pojavio na sudu, već je dobro ispeglao svoju priču. Sve što je tužiteljstvo podastrlo ne bi li naslikalo sliku muškarca kakav je uistinu bio - Charles Manson na prastarom gramofonu, Sotonistička Biblija na krevetu, napušeni razgovori o ubijanju iz užitka - sve je to Whittaker zanijekao glumeći zapanjenost. - Što da vam kažem... Ja sam glazbenik, časni sude - rekao je u jednom trenutku. - Tama je poetična. Ona je to shvaćala bolje od ikoga. Glas ga je melodramatično izdao i briznuo je u plač bez suza. Branitelj je brzo upitao treba li mu kratka stanka. Tad je Whittaker hrabro odmahnuo glavom i izrekao svoje sentenciozno mišljenje o Ledinoj smrti: - Željela je umrijeti. Bila je djevojka živo vapno. Nitko drugi tad nije shvatio na što aludira, možda samo Strike koji je kroz djetinjstvo i tinejdžerske godine čuo tu pjesmu nebrojeno mnogo puta. Whittaker je citirao stih iz “Mistress of the Salmon Salt”. Iz sudnice je išetao slobodan. Medicinski dokazi podupirali su mišljenje da Leda nije redovito uzimala heroin, ali njezina reputacija bila je protiv nje. U životu je uzimala mnoge druge droge. Bila je zloglasna partijanerica. Muškarcima s kovrčavim vlasuljama, čiji je posao bio da odluče je li neka smrt nasilna, činilo se da je jednoj takvoj ženi posve svojstveno umrijeti na prljavom madracu u potrazi za užitkom koji joj svakodnevni život nije mogao pružiti. ~ 58 ~ Knjigoteka

daša&anna Na stubama suda, Whittaker je najavio da namjerava napisati biografiju svoje pokojne supruge pa nestao iz vida. Obećana knjiga nikad se nije pojavila. Ledina i Whittakerova sina posvojili su Whittakerovi napaćeni baka i djed, i Strike ga više nikad nije vidio. Strike je mirno napustio Oxford i priključio se vojsci, Lucy je otišla na koledž, život se nastavio. Na povremeni spomen Whittakerova imena u novinama, uvijek u povezanosti s nekim zločinom, Ledina djeca nikad nisu mogla ostati ravnodušna. Naravno, Whittaker nikad nije bio vijest na naslovnici: bio je muškarac koji se oženio osobom koja se proslavila spavanjem sa slavnima. Pažnja javnosti koju je on uspio dobiti bila je tek slab odraz odraza. “On je govno koje se ne da iz zahodske školjke”, rekao je Strike Lucy koja se nije nasmijala. Lucy je bila nesklona grubom humoru kao načinu nošenja s neugodnim činjenicama i više od Robin. Umoran i sve gladniji, njišući se na bolnom koljenu zajedno s vlakom, Strike je bio potišten i ljut, uglavnom na samoga sebe. Godinama je odlučno okretao glavu prema budućnosti. Prošlost nije mogao promijeniti: nije negirao to što se dogodilo, ali nije bilo potrebe da to prežvakava, nije bilo potrebe da traži skvot otprije gotovo dva desetljeća, da se podsjeti na štropot onog sandučića za pisma, da iznova proživi urlike one prestravljene mačke, pogled na majku u mrtvačnici, blijedu i voštanu u haljini sa zvonastim rukavima... Ti si jebeni idiot, bijesno je pomislio promatrajući kartu podzemne željeznice i nastojeći dokučiti koliko će puta morati presjesti kako bi stigao do Nicka i Ilse. Whittaker nije poslao onu nogu. Samo tražiš izliku da ga se dočepaš. Pošiljatelj one noge bio je organiziran, proračunat i učinkovit; Whittaker kojeg je on upoznao prije gotovo dva desetljeća bio je kaotičan, nagao i prevrtljiv. A ipak... You’ll get yours... She was the quicklime girl...15 - Jebemu! - glasno je rekao Strike i izazvao zgražanje ljudi oko sebe. Upravo je shvatio da je propustio stanicu na kojoj je trebao presjesti. 15 Dobit ćeš ti svoje... / Bila je djevojka živo vapno... ~ 59 ~ Knjigoteka

daša&anna 11 Feeling easy on the outside, But not so funny on the inside16 Blue Öyster Cult, “This Ain’t the Summer of Love” Narednih nekoliko dana, Strike i Robin izmjenjivali su se prateći Platinastu. Strike je smišljao izgovore da se nadu tijekom radnoga dana i zahtijevao da Robin krene kući dok još ima dnevnog svjetla i mnogo putnika u podzemnoj. U četvrtak navečer, Strike je pratio Platinastu dok se Ruskinja nije vratila vječito sumnjičavom Ponavljaču, nakon čega je otišao u Ulicu Octavia u Wandsworthu, gdje je još uvijek živio kako bi izbjegao novinare. Ovo je bio drugi put u njegovoj detektivskoj karijeri da je bio primoran skloniti se kod svojih prijatelja Nicka i Ilse. Njihova kuća bila je vjerojatno jedino mjesto na kojem je podnosio boraviti, ali još uvijek se osjećao kao neobično strano tijelo u orbiti zaposlenoga bračnog para. Bez obzira na sve nedostatke skučenog potkrovnog prostora iznad njegova ureda, ondje je imao posvemašnju slobodu da dođe i ode kad ga je volja, da jede u dva ujutro kad se vrati s posla, da se penje i spušta metalnim stubama bez straha da će probuditi sustanare. Sad je osjećao prešućeni pritisak da bude prisutan na povremenom zajedničkom objedu i osjećao se asocijalno kad bi se u sitne sate poslužio nečim iz hladnjaka, iako mu je rečeno da se ne ustručava. S druge strane, Strikeu nije bila potrebna vojska kako bi ga naučila urednosti i organiziranosti. Godine mladosti koje je proveo u kaosu i prljavštini izazvale su suprotnu reakciju. Ilsa je već zamijetila kako Strike po kući za sobom ne ostavlja nijedan vidljivi trag, dok njezina supruga, gastroenterologa, lako možeš pronaći po nepotpuno zatvorenim, ladicama i svemu što razbaca iza sebe. Strike je od poznanika iz Ulice Denmark znao da se fotografi još uvijek muvaju oko vrata njegova ureda i pomirio se s time da će ostatak tjedna provesti u Nickovoj i Ilsinoj gostinjskoj sobi golih bijelih zidova, koja je odisala melankoličnim iščekivanjem svoje prave svrhe. Nick i Ilsa 16 Izvana sam opušten, / ali iznutra mi nije baš zabavno. ~ 60 ~ Knjigoteka

daša&anna godinama su bezuspješno pokušavah dobiti dijete. Strike ih nikad nije pitao kako napreduju i osjećao je da mu je posebno Nick zahvalan na toj suzdržljivosti. Oboje ih je dugo poznavao, Ilsu većinu svoga života. Svjetlokosa i s naočalama, rodom je bila iz St Mawesa u Cornwallu, koji je Strikeu bio najpostojaniji dom u životu. Ilsa i on zajedno su išli u osnovnu školu. Kad god bi se neko vrijeme vratio Tedu i Joan, što se tijekom njegove mladosti redovito događalo, nastavili bi prijateljstvo koje se isprva temeljilo na starom školskom prijateljstvu između Joan i Ilsine majke. Nick, kojemu se crvenkastoplava kosa počela povlačiti već u dvadestima, bio je prijatelj iz srednje škole u Hackneyju, u kojoj je Strike maturirao. Nick i Ilsa upoznali su se na proslavi Strikeova osamnaestog rođendana u Londonu, godinu dana hodali pa prekinuli kad su otišli svatko na svoj fakultet. U srednjim dvadesetim godinama života ponovno su se sreli, kad je Ilsa već bila zaručena za kolegu pravnika, a Nick izlazio s kolegicom liječnicom. Obje te veze završile su već za nekoliko tjedana; godinu dana kasnije, Nick i Ilsa su se vjenčali, a Strike im je bio kum. Strike se vratio u njihovu kuću u deset i trideset navečer. Kad je zatvorio ulazna vrata, Nick i Ilsa pozdravili su ga iz dnevnog boravka i ponudili mu da se posluži curryjem koji su kupili na povratku s posla i još ga je mnogo preostalo. - Što je ovo? - upitao je, smeteno se osvrćući prema mnoštvu nacionalnih zastavica, brojnim listovima načrčkanih zabilješki i nečemu što je izgledalo kao dvjesto crvenih, bijelih i plavih plastičnih čaša u velikoj plastičnoj vreći. - Pomažemo organizirati uličnu proslavu za kraljevsko vjenčanje - odgovorila je Ilsa. - Kriste svemogući - zgrozio se Strike, nakrcavajući tanjur mlakim curryjem. - Bit će zabavno! Trebao bi doći. Strike joj je dobacio pogled na koji se nasmijuljila. - Dobar dan na poslu? - upitao je Nick dodajući mu limenku Tennenta. - Ne - odgovorio je Strike, sa zahvalnošću prihvaćajući pivo. - Još mi je jedan klijent otkazao. Spao sam na dva. Nick i Ilsa suosjećajno su nešto promrrnljali, nakon čegaje uslijedila prijateljska tišina dok je on trpao curry u usta. Umoran i neraspoložen, ~ 61 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike je većinu vožnje do njihove kuće proveo razmišljajući o tome kako primitak one odrezane noge, baš kao što se bojao, kao teška čelična kugla ruši posao koji se on tako silno trudio razviti. Njegova fotografija trenutačno je bila posvuda i online i u novinama, povezana sa strašnim, nasumičnim činom. Novinama je to bila izlika da podsjete svijet kako je i on sam jednonog, čega se nije stidio, ali nikad ne bi koristio za reklamu. Sad je uz njega bio pripojen dašak nečega neobičnog, nečega perverznog. Bio je okaljan. - Ima li kakvih novosti o onoj nozi? - upitala je Ilsa kad je Strike slistio značajnu količinu curryja i već dopola ispio pivo. - Je li policija što saznala? - Sutra navečer naći ću se s Wardleom da razmijenimo novosti, ali ne zvuči kao da imaju mnogo. Fokusirao se na onoga gangstera. Nicku i Ilsi nije rekao pojedinosti o trojici muškaraca koje je držao dovoljno opasnima i osvetoljubivima da bi mu poslali odrezanu nogu, ali spomenuo je da je jednom naletio na profesionalnog kriminalca koji je nekom odrezao dio tijela i poslao ga poštom. Razumljivo, oboje su odmah prihvatili Wardleovo mišljenje da je on najvjerojatniji krivac. Sjedeći na udobnoj zelenoj sofi, Strike se prvi put u mnogo godina sjetio da su Nick i Ilsa upoznali Jeffa Whittakera. Strike je osamnaesti rođendan proslavio u pubu Bell u Whitechapelu; njegova majka tad je bila u šestom mjesecu trudnoće. Izraz na licu njegove ujne bio je mješavina neodobravanja i usiljene razdraganosti, a njegov ujak Ted, obično mirotvorac, ruje mogao prikriti bijes i gađenje kad je vidno napušen Whittaker prekinuo glazbu kako bi otpjevao jednu od pjesama koje je sam napisao. Strike se sjećao vlastitog bijesa, čežnje da bude negdje daleko, da što prije ode na Oxford, da se svega toga riješi, ali Nick i Ilsa možda nisu zapamtili mnogo od toga: te su noći bili zaokupljeni jedno drugime, ošamućeni i začuđeni nenadanom, dubokom međusobnom privlačnošću. - Zabrinut si za Robin - rekla je Ilsa, više kao izjavu nego kao pitanje. Strike je to potvrdio progunđavši usta punih naan kruha. U protekla četiri dana imao je vremena razmisliti o tome. U ovoj ekstremnoj situaciji, i bez imalo vlastite krivnje, Robin je postala izložena, slaba točka, i slutio je da je onaj tko je odlučio prelijepiti njegovo ime i pošiljku nasloviti na nju toga i te kako bio svjestan. Da je njegov zaposlenik muškarac, Strike trenutačno ne bi bio toliko zabrinut. ~ 62 ~ Knjigoteka

daša&anna Nije zaboravio da je Robin dosad bila praktički nekvalificirana, iako dragocjena pomoć u agenciji. Znala je nagovoriti jogunaste svjedoke da progovore kad su zbog njegove veličine i prirodno zastrašujućih, crta lica bili skloni šutnji. Njezin šarm i prirodnost sto su puta otklonili sumnju, otvorili vrata, utrli Strikeu put. Znao je da joj duguje, jednostavno je želio da se ona sad skloni i pritaji dok ne uhvate pošiljatelja odrezane noge. - Sviđa mi se Robin - rekla je Ilsa. - Robin se svima sviđa - muklo je odvratio Strike kroz novi zalogaj naana. To je bila istina: njegova sestra Lucy, prijatelji koji bi svratili u ured, klijenti - svi su oni istaknuli Strikeu koliko im se sviđa žena koja radi s njim. Svejedno, u Ilsinu glasu uočio je prizvuk diskretnog raspitivanja zbog kojeg je svaki razgovor o Robin želio učiniti neosobnim, a njegove su se sumnje potvrdile kad je Ilsa upitala: - Kako je Elin? - Dobro. - Pokušava li te još uvijek sakriti od svoga bivšeg? - U Ilsinu pitanju osjećao se žalac pakosti. - Elin ti se ne sviđa, zar ne? - upitao je Strike, neočekivano skrenuvši razgovor na neprijateljski teren iz vlastite zabave. Ilsu je s prekidima poznavao trideset godina: njezino zajapureno poricanje bilo je upravo ono što je očekivao. - Sviđa mi se... hoću reći, zapravo je ne poznajem, ali djeluje... u svakom slučaju, ako si ti sretan, i ja sam sretna. Mislio je da će to biti dovoljno da Ilsa odustane od razgovora o Robin - nije bila prva od njegovih prijatelja koja je zamijetila kako se Robin i on jako dobro slažu. Zar ne postoji mogućnost...? Zar nikad nije pomislio...? Ali Ilsa je bila odvjetnica i nije se dala lako zastrašiti i odustati od unakrsnog ispitivanja. - Robin je odgodila vjenčanje, nije li? jesu li odredili novi...? - Da. Drugi srpnja. Uzela je produženi vikend da ode u Yorkshire i... obavi što već čovjek mora obaviti za vjenčanje. Vraća se u utorak. Bio je Matthewov neočekivani saveznik u zahtijevanju da Robin uzme slobodan petak i ponedjeljak, i laknulo mu je od pomisli kako će ona biti četiristo kilometara daleko u svom obiteljskom domu. Robin je bila duboko razočarana što neće moći s njim na sastanak s Wardleom u Old Blue Lastu u Shoreditchu, ali Strikeu se učinilo da je uočio tračak olakšanja zbog mogućnosti kratkog predaha. ~ 63 ~ Knjigoteka

daša&anna Ilsa je izgledala pomalo ojađena viješću da se Robin još uvijek namjerava udati za nekoga drugog osim Strikea, ali prije nego što je stigla išta dodati, Strikeu je zazujao mobitel u džepu. Zvao ga je Graham Hardacre, njegov stari kolega iz Odjela za posebne istrage. - Ispričavam se - rekao je Nicku i Ilsi odlažući tanjur s curryjem i ustajući. - Moram se javiti, važno je... Hardy! - Oggy, možeš li razgovarati? - upitao je Hardacre dok je Strike prilazio ulaznim vratima. - Sad mogu - odvratio je Strike, u tri duga koraka stigavši do kraja kratke vrtne staze i iskoračivši na mračnu ulicu kojom će prošetati i zapaliti cigaretu. - Što imaš za mene? - Da budem iskren, jako bi mi pomogao da dođeš ovamo i sam pogledaš, kompa. - Hardacre je zvučao ojađeno. - Moja časnička namjesnica pravi je davež. Nismo kliknuli kako treba. Ako počnem slati podatke iz ureda i ona to dozna... - A ako ja dođem? - Dođi rano ujutro i ostavit ću ti sve otvoreno na računalu. Kao slučajno, kužiš? Hardacre je u prošlosti sa Strikeom podijelio informacije koje strogo govoreći nije smio podijeliti. Upravo je prešao u Sektor 35: Strikea nije iznenadilo što ne želi ugroziti svoj položaj. Detektiv je prešao cestu, sjeo na niski zidić ispred kuće sučelice Nickovoj i Ilsinoj, zapalio cigaretu i upitao: - Hoće li to što imaš vrijediti dolaska u Škotsku? - Ovisi što želiš. - Stare adrese... rođake... ni medicinski i psihijatrijski podaci neće biti naodmet. Brockbank je otpušten kao invalid, kad ono, 2003.? - Tako je. Začuvši buku iza leđa, Strike je ustao i okrenuo se: vlasnik zidića na kojem je on sjedio iskrcavao je smeće u kantu. Bio je sitan muškarac od šezdesetak godina i Strike je na svjetlu ulične svjetiljke primijetio kako njegov rasrđeni izraz ustupa mjesto pomirljivu osmijehu kad je vidio Strikeovu visinu i širinu. Detektivje odšetao malo dalje, pokraj kuća u nizu čija su se lisnata stabla i živice mreškali na proljetnom povjetarcu. Uskoro će biti izvješene zastavice u proslavu združivanja još jednog para. Robinino vjenčanje uslijedit će nedugo nakon toga. ~ 64 ~ Knjigoteka

daša&anna - O Laingu, pretpostavljam, nećeš imati bas mnogo - rekao je Strike pomalo upitnim glasom. Vojna karijera tog Škota bila je i kraća od Brockbankove. Ne... ali, Kriste, po ovome što imam, tip je prava mustra. - Kamo je otišao nakon Glasshousea? Glasshouse je bio vojni zatvor u Colchesteru u koji se prebacuju svi osuđeni vojnici prije nego što ih smjeste u civilne zatvore. - U zatvor Elmley. Nakon toga o njemu nemamo ništa; morat ćeš se obratiti socijalnom radniku koji ga je nadzirao nakon uvjetnog puštanja na slobodu. - Da - odvratio je Strike ispuhujući dim prema zvjezdanom nebu. I on i Hardacre dobro su znah da, s obzirom na to da više nije nikakav policajac, Strike nema pravo pristupa podacima socijalne službe nimalo više od i jednog drugog običnog građanina. - Hardy, iz kojeg je on dijela Škotske? - Iz Melrosea. Kad se priključio vojsci, kao najbližeg rođaka naveo je majku... provjerio sam ga. - Melrose - zamišljeno je ponovio Strike. Razmislio je o svoje dvoje preostalih klijenata: bogatom idiotu kojeg napaljuje pokušaj dokazivanja da je rogonja, i imućnoj supruzi i majci koja Strikeu plaća da prikupi dokaze kako njezin otuđeni suprug uhodi njihove sinove. Otac je bio u Chicagu, a kretanja Platinaste sigurno mogu ostati nezabilježena dvadeset četiri sata. Naravno, postojala je mogućnost da nijedan od muškaraca na koje je sumnjao nema nikakve veze s onom nogom, da je sve to samo umislio. Žetva udova,,, - Koliko je daleko Melrose od Edinburgha? - Sat, sat i pol vožnje. Strike je zgnječio cigaretu u jarku. - Hardy, mogao bih se ukrcati u spavaća kola u nedjelju navečer, u ponedjeljak rano ujutro skoknuti u tvoj ured pa se odvesti do Melrosea, da vidim je li se Laing vratio obitelji ih znaju li gdje je. - Sjajno. Pokupit ću te na kolodvoru, ako mi javiš kad stižeš. Oggy... - Hardacre se pripremao za velikodušan čin - ako planiraš samo jednodnevni izlet, posudit ću ti svoj auto. ~ 65 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike se nije odmah vratio znatiželjnim prijateljima i hladnom curryju. Pušeći novu cigaretu, šetkao je mirnom ulicom i razmišljao. Tad se sjetio da bi u nedjelju navečer trebao s Elin na neki koncert u Southbank centru. Silno je željela pobuditi njegovo zanimanje za klasičnu glazbu, za koje nikad nije glumio da je iole jače od samo mlakog. Pogledao je na sat. Prekasno je da je sad nazove i otkaže; morat će se sjetiti da to učini sutra. Dok se vraćao kući, misli su mu odlutale natrag na Robin. Rijetko je govorila o vjenčanju do kojeg su sad ostala samo dva i pol mjeseca. Kad ju je čuo kako govori Wardleu o jednokratnim fotoaparatima za vjenčanje, Strike je najednom shvatio koliko će brzo postati gospođa Matthewa Cunliffea. Još uvijek ima vremena, pomislio je. Za što, to nije specificirao, čak ni samome sebi. ~ 66 ~ Knjigoteka

daša&anna 12 ... the writings done in blood17 Blue Öyster Cult, “OD’d on Life Itself” Mnogi bi muškarci gotovinu za praćenje prsate plavuše po Londonu možda držali ugodnom epizodom između dva ozbiljna posla, ali Strikeu je praćenje Platinaste postajalo nepodnošljivo dosadno. Nakon što se satima krzmao Ulicom Houghton, u kojoj su stakleni i čelični hodnici londonskog Ekonomskog fakulteta iznad njegove glave povremeno otkrivali honorarnu plesačicu u krilu na putu prema knjižnici, Strike ju je slijedio do Spearmint Rhina gdje joj je u četiri poslijepodne počinjala smjena. Tu ju je napustio: Raven će ga nazvati učini li Platinasta išta što bi se moglo nazvati nepoželjnim, a u šest ima dogovor s Wardleom, Pojeo je sendvič u lokalu blizu puba koji su izabrali za svoj sastanak. Mobitel mu je jednom zazvonio, ali kad je vidio da ga zove sestra, pustio je da poziv preuzme govorna pošta. Imao je nejasnu predodžbu da se bliži rođendan njegova nećaka Jacka, a nije imao namjeru otići na proslavu, ne nakon prošlog puta koji mu je ostao u sjećanju ponajviše po bučnosti Lucynih prijateljica, majki Jackovih prijatelja, i zaglušujućim vriskovima pretjerano uzbuđene, neposlušne djece. Old Blue Last nalazio se na vrhu Ulice Great Eastern u Shoreditchu; prćasta, impozantna ciglena dvokatnica zaobljena kao brodski pramac. Strike ju je pamtio kao striptiz-klub i bordel: Nickov i njegov stari školski prijatelj navodno je ondje izgubio djevičanstvo sa ženom koja je bila dovoljno stara da mu bude majka. Natpis tik iza vrata objavljivao je da se Old Blue Last reinkarnirao u glazbeno sastajalište. Od osam navečer toga dana moći će uživati u nastupima u živo skupina Islington Boys’ Club, Red Drapes, In Golden Tears i Neon Index. Strike je kiselo iskrivio usta dok se probijao u mračni bar drvenih podova, u kojem su na golemom antiknom zrcalu iza šanka pozlaćena slova nudila slaba svijetla piva iz jednoga prethodnog vremena. Okrugle staklene svjetiljke visjele su s visokog stropa i osvjetljavale mnoštvo mladića i djevojaka, od kojih su mnogi izgledali 17 ... zapisi u krvi. ~ 67 ~ Knjigoteka

daša&anna kao studenti i uglavnom bili odjeveni s pomodnošću koju Strike nije mogao shvatiti. Iako je u duši bila ljubiteljica stadionskih bendova, majka ga je u mladosti vodila na brojna ovakva mjesta na kojima su bendovi njezinih prijatelja mogli užicati gažicu ih dvije prije nego što se gorko raspadnu, ponovno sakupe i tri mjeseca poslije nastupe u nekom drugom pubu. Strikea je iznenadilo da je Wardle, s kojim je dotad pio samo u Feathersu, pubu tik uz Scotland Yard, izabrao Old Blue Last za mjesto njihova sastanka. Razlog mu je postao jasan kad se pridružio policajcu koji je stajao sam za šankom uz kriglu piva. - Moja žena voli Islington Boys’ Club. Pridružit će mi se kad završi s poslom. Strike nije upoznao Wardleovu suprugu i mada o tome nikad nije posebno razmišljao, kladio bi se da je hibrid Platinaste (jer Wardleov pogled nije mogao odoljeti iskvarcanoj preplanulosti i oskudnoj odjeći) i jedine policajčeve supruge koju je Strike poznavao, a koja se zvala Helly i prvenstveno su je zanimala njezina djeca, njezina kuća i sočni tračevi. Činjenica da Wardleova žena voli indie bend za koji Strike nikad nije čuo, iako je već bio sklon prezreti ga, nagnala ga je da pomisli kako je očito zanimljivija osoba od one kakvu je očekivao. - Što imaš? - upitao je Wardlea osiguravši si kriglu piva od sve zaposlenijeg šankera. Prešutnim dogovorom odmaknuli su se od šanka i zauzeli zadnji slobodan stol za dvije osobe. - Forenzičari rade na nozi - rekao je Wardle kad su sjeli. - Misle da je pripadala ženi dobi između petnaest i dvadeset pet godina, da je ta žena bila mrtva kad je noga odrezana, ali sudeći po zgrušavanju, ne dugo... i da je noga između odsijecanja i uručivanja tvojoj prijateljici Robin čuvana u zamrzivaču. Između petnaest i dvadeset pet godina: prema Strikeovoj računici, Brittany Brockbank sad bi imala dvadeset jednu godinu. - Zar ne mogu preciznije utvrditi dob? Wardle je odmahnuo glavom. - To je najviše što su spremni dati. Zašto? - Rekao sam ti zašto: Brockbank je imao pokćerku. - Brockbank - ponovio je Wardle neodređenim tonom koji je odavao da je zaboravio tko je Brockbank. ~ 68 ~ Knjigoteka

daša&anna - Jedan od tipova za koje mislim da su mogli poslati nogu - podsjetio ga je Strike, ne uspjevši prikriti nestrpljenje. - Bivši pustinjski štakor. Krupan, tamnoput tip, uho izobličeno kao cvjetača... - Da, dobro - prekinuo ga je Wardle, već razdražen. - Čovječe, stalno slušam neka imena. Brockbank... na podlaktici je imao tetovažu... - To je Laing - rekao je Strike. - Škot kojeg sam strpao u zatvor deset godina. Brockbank je onaj koji je zaključio da zbog mene ima oštećenje mozga. - Oh, da. - Njegova pokćerka, Brittany, imala je stare brazgotine na nozi. Rekao sam ti. - Jesi. Sjećam se. Strike je suspregnuo zajedljiv odgovor otpivši gutljaj piva. Da umjesto Wardlea sučelice njemu sad sjedi Graham Hardacre, njegov stari kolega iz Odjela za posebne istrage, imao bi mnogo više povjerenja. Strikeov odnos s Wardleom od samog je početka bio obojen oprezom, a u posljednje vrijeme i laganim suparništvom. Wardleove istražiteljske sposobnosti držao je boljima od onih nekoliko drugih londonskih detektiva s kojimaje imao posla, ali Wardle je na svoje vlastite teorije još uvijek gledao s očinskom ljubavlju koja se na Strikeove nikad nije protezala. - Jesu li što rekli o brazgotinama na listu? - Stare su. Nastale davno prije smrti. - Jebi ga - rekao je Strike. Stare brazgotine forenzičarima možda nisu bile posebno zanimljive, ali za njega su bile od presudne važnosti. Ovo je upravo ono od čega je strepio. Čak je i Wardle, koji je običavao podbadati Strikea kad god mu se ukaže prilika, naizgled osjetio nešto nalik empatiji primijetivši detektivovu zabrinutost. - Kompa - rekao je (a i to je bilo novo) - to nije bio Brockbank. Malley je krivac. Strike se toga bojao, bojao se da će Wardle već na sam spomen Malleyjeva imena pojuriti za njim i isključiti ostale Strikeove sumnjivce, uzbuđen pomišlju kako će on biti taj koji će staviti iza rešetaka jednog tako zloglasnog gangstera. - Dokazi? - bez uvijanja je upitao. - Zločinačka organizacija iz Harringaya lifra prostitutke iz istočne Europe po Londonu i Manchesteru. U kontaktu sam s Porocima. Prošli ~ 69 ~ Knjigoteka

daša&anna tjedan upali su u jedan bordel uz cestu i izvukli iz njega dvije mlade Ukrajinke. - Wardle je nastavio još tišim glasom. - Naše ih policajke ispituju. Imale su prijateljicu koja je mislila da dolazi u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi bila manekenka i nikad nije rado pristajala na posao, čak ni kad bi je na smrt premlatili. Kopač ju je prije dva tjedna zgrabio za kosu i izvukao iz kuće, i otad je nisu vidjele. Ni Kopača nisu vidjele. - Sve je to u opisu Kopačeva svakodnevnog posla. To ne znači da je noga njezina. Je li ga itko ikad čuo da me spominje? - Da - pobjedonosno je odvratio Wardle. Strike je spustio kriglu iz koje tek što nije otpio. Nije očekivao potvrdan odgovor. - Stvarno? - Jedna od cura koju su Poroci izvukli iz kuće sigurna je da je nedavno čula kako Kopač govori o tebi. - U kojem kontekstu? Wardle je izgovoriojednu višesložnu riječ: prezime bogatog Rusa, vlasnika kockarnice za kojeg je Strike doista radio krajem prethodne godine. Strike se namrštio. Koliko je on mogao procijeniti, Kopačeva spoznaja da je on radio za vlasnika kockarnice nimalo nije povećavala vjerojatnost da je Kopač saznao kako svoju prethodnu zatvorsku kaznu može zahvaliti Strikeovu iskazu. Ova nova informacija Strikeu je rekla samo da se njegov ruski klijent kreće u veoma nezdravim krugovima, čega je i ranije bio svjestan. - Zašto bi se Kopača ticalo jesam li radio za Arzamastseva? - Odakle želiš da počnem? - upitao je Wardle s gardom koji se Strikeu učinio neodređenošću prerušenom u šire gledište. - Organizacija ima svoje prste u mnoštvu poslova. U osnovi imamo tipa kojeg si razljutio i koji je već poznat po slanju dijelova tijela, a nestao je s mladom djevojkom netom prije nego što je tebi poslana djevojačka noga. - Kad tako kažeš, zvuči uvjerljivo - rekao je Strike, iako je i nadalje ostao posve neuvjeren. - Jesi li poduzeo ikakve korake da provjeriš Lainga, Brockbanka i Whittakera? Naravno. Moji ljudi pokušavaju im ući u trag. Strike se nadao da je to istina, ali se suzdržao i nije izrazio nepovjerenje jer bi time ugrozio svoj prijateljski odnos s Wardleom. - Imamo i snimku nadzorne kamere na kojoj se vidi dostavljač - nastavio je Wardle. ~ 70 ~ Knjigoteka

daša&anna - I? - Tvoja kolegica odlična je svjedokinja. Frajer se stvarno dovezao Hondom. S lažnim tablicama. Odjeven točno onako kako ga je opisala. Odvezao se u smjeru jugozapadu, igrom slučaja, prema stvarnoj kurirskoj službi. Kamera ga je zadnji put uhvatila u Wimbledonu. Otad mu nema traga na motociklu, ali kao što sam rekao, tablice su bile lažne. Mogao bi biti bilo gdje. - Lažne tablice - ponovio je Strike. - Frajer je stvarno sve pomno isplanirao. Svuda oko njih pub se punio gostima. Bend će po svemu sudeći svirati na katu: ljudi su se tiskali prema vratima koja su vodila na kat i Strike je čuo poznato kriještanje mikrofonije. - Imam još nešto za tebe - rekao je bez oduševljenja. - Obećao sam Robin da ću ti dati preslike. Tog se jutra prije zore vratio u ured. Novinari su odustali od pokušaja da ga ukebaju na ulasku ili izlasku iz zgrade, iako ga je poznanik iz trgovine gitarama sučelice uredu obavijestio da su se fotografi muvali ispred zgrade sve do prethodne večeri. Wardle je pomalo radoznalo primio dva fotokopirana pisma. - Oba su stigla u zadnjih par mjeseci - rekao je Strike. - Robin misli da bi ih trebao pogledati. Jesi li za još jedno? - upitao je pokazujući na Wardleovu gotovo praznu čašu. Wardle je čitao pisma, a Strike otišao po još dvije krigle piva. Kad se vratio, Wardle je u ruci još uvijek držao pismo potpisano s RL. Strike je uzeo drugo i pročitao jasno čitljiv tekst, napisan zaobljenim rukopisom kakav bi mogla imati kakva školarka. ... da ću biti uistinu ja i uistinu cjelovita tek kad moje noge više ne bude bilo. Nitko ne shvaća da ona nije i nikad neće biti dio mene. Mojoj je obitelji veoma teško prihvatiti moju potrebu da se riješim noge, oni misle da je sve to samo u mom umu, ali vi shvaćate... Tu si se prevarila, pomislio je Strike spuštajući fotokopiju natrag na stol i pritom zamjećujući da je svoju adresu u Shepherd’s Bushu napisala najurednije i najčitljivije moguće kako njegovu odgovoru sa savjetima o najboljem načinu odstranjivanja noge ne bi prijetila ni najmanja opasnost da zaluta. Pismo je bilo potpisano s Kelsey, ali bez prezimena. ~ 71 ~ Knjigoteka

daša&anna Još uvijek zadubljen u drugo pismo, Wardle je progundao, napola zabavljeno, napola zgadeno. - ’Pas mater, jesi li pročitao ovo pismo? - Nisam - odgovorio je Strike. Još mladih guralo se u bar, Wardle i on nisu bili jedini u srednjim tridesetim godinama života, ali definitivno su bili na starijem kraju lepeze. Gledao je kako se zgodna, blijeda mlada žena našminkana kao starleta iz četrdesetih, tankih crnih obrva, grimiznog ruža na usnama i plavičastih lokni podignutih oko lica, osvrće naokolo tražeći svojega pratitelja. - Robin čita pisma luđaka i ukratko mi ih prepriča, ako zaključi da je potrebno. - Želim ti masirati batrljak - glasno je pročitao Wardle. - Želim da me koristiš kao živu štaku. Želim... - ‘Pas mater. To nije čak ni fizički moguće... Okrenuo je pismo na drugu stranu. - RL. Možeš li pročitati adresu? - Ne - odgovori Strike škiljeći. Rukopis je bio zbijen i veoma teško čitljiv. Jedina čitljiva riječ u stiješnjenoj adresi pri prvom čitanju bila je “Walthamstow”. Eric, što se dogodilo s onim “bit ću na šanku”? Mlada žena svijetlomodre kose i grimiznih usana pojavila se pokraj njihova stola s pićem u ruci. Preko naizgled ljetne haljine iz četrdesetih odjenula je kožnu jaknu. - Oprosti, draga, razgovaramo o poslu - spokojno je odgovorio Wardle. - April, Cormoran Strike. Moja supruga dodao je. - Bog - rekao je Strike pružajući krupnu ruku. Nikad ne bi pogodio da Wardleova žena ovako izgleda. Iz razloga koje je bio preumoran analizirati, Wardle mu je zbog toga bio simpatičniji. - Oh, ti si Cormoran Strike! - odvratila je April i oduševljeno se nasmiješila Strikeu dok je Wardle sklanjao fotokopirana pisma sa stola, presavijao ih i stavljao u džep. - O tebi sam se dosita naslušala. Hoćeš li ostati na svirci? - Sumnjam - odgovorio je Strike, iako ne neljubazno. Bila je jako zgodna. Činilo se da April nije bila spremna pustiti ga da ode. Pridružit će im se još neki prijatelji, rekla je, i naravno, nekoliko minuta nakon njezina dolaska, pojavilo se još šestero ljudi. U grupi su bile i dvije slobodne žene. Strike je dopustio da ga nagovore da se s njima preseli na kat, gdje ihje ~ 72 ~ Knjigoteka

daša&anna dočekala malena pozornica i prostorija već prekrcana ljudima. U odgovor na njegova pitanja, April je otkrila da je stilistica, da je tog dana radila na snimanju za neki časopis i da - nehajno je dodala - povremeno pleše u varijeteu. - Varijeteu? - ponovio je Strike iz svega glasa kad je mikrofonija ponovno zakriještala prostorijom, popraćena povicima i prosvjedima okupljenih pijanaca. Zar to nije umjetnički striptiz? zapitao se dok mu je April prenosila informaciju kako je i njezina prijateljica Coco - djevojka kose crvene kao rajčica, koja mu se osmjehnula i mahnula prstima - također plesačica u varijeteu. Djelovali su prijateljski i nitko se od muškaraca prema njemu nije odnosio s onom zamornom ratobornošću koju je Matthew pokazivao svaki put kad bi se našao u Strikeovoj blizini. Dugo nije bio na nekom koncertu. Malena i graciozna Coco već je izrazila želju da je podigne na ramena kako bi vidjela bend... Međutim, kad su Islington Boys’ Club zasvirali, Strike se našao silom vraćen u vrijeme i među ljude o kojima se trudio ne razmišljati. Ustajali vonj znoja u zraku, poznati zvuk ugađanja i trzanja gitara, zujanje mikrofona: sve bi to mogao izdržati da ga držanje i vitka androginost pjevača nisu podsjetili na Whittakera. Već nakon četiri takta, Strike je znao da će otići. Njihovom indie rocku s mnogo gitara ništa nije nedostajalo: dobro su svirah, a pjevač je, usprkos nesretnoj sličnosti s Whittakerom, imao pristojan glas. Međutim, Strike je i prečesto bio u ovakvom okruženju bez mogućnosti bijega: večeras je slobodno mogao potražiti mir i čist zrak, i namjeravao je iskoristiti tu povlasticu. Povikom se oprostio od Wardlea, a mahanjem i osmijehom od April, koja mu je namignula i odmahnula, pa otišao, dovoljno krupan da si lako prokrči put kroz već znojne i zadihane ljude. Do vrata je stigao kad su Islington Boys’ Club završili prvu pjesmu. Pljesak iznad njegove glave zvučao je kao prigušena tuča po limenom krovu. Minutu poslije, većje s olakšanjem dugim koracima grabio prema fijuku prometa. ~ 73 ~ Knjigoteka

daša&anna 13 In the presence of another world18 Blue Öyster Cult, “In the Presence of Another World” U subotu ujutro Robin i njezina majka odvezle su se prastarim obiteljskim Land Roverom iz svoga rodnog gradića Mašnama do krojačice u Harrogateu, koja je prepravljala Robininu vjenčanicu. Dizajn je preinačen jer je vjenčanica izvorno bila namijenjena za vjenčanje u siječnju, a sad će je Robin odjenuti u srpnju. - Još ste smršavjeli - zamijetila je postarija krojačka pričvršćujući pribadačama haljinu na leđima. - Nemojte više. Ovaj kroj zahtijeva malo oblina. Robin je prije više od godine izabrala i tkaninu i kroj po uzoru na jedan model Elie Saab koji joj njezini roditelji, što će se za šest mjeseci morati isprsiti i za polovinu troškova ženidbe njezina starijeg brata Stephena, nikad ne bi mogli priuštiti. Robin bi čak i ova jeftinija inačica bila nedostižna od plaće koju joj je Strike davao. Osvjetljenje u kabini bilo je laskavo, ali Robinin odraz u zrcalu s pozlaćenim okvirom svejedno je izgledao previše blijedo, a njezine oči turobno i umorno. Nije bila sigurna da je haljina uspješno preinačena u verziju bez naramenica. Izvorni joj se dizajn među ostalim sviđao upravo zato što je imao duge rukave. Možda je, pomislila je, jednostavno zasićena jer već toliko dugo živi s pomišlju na tu vjenčanicu. Kabina je mirisala na novi sag i sredstvo za laštenje. Dok je Robinina majka Linda gledala kako krojačica pričvršćuje, nabire i poteže metre sifona, Robin se, potištena vlastitim odrazom, usredotočila na stalak u kutu s kristalnim tijarama i umjetnim cvijećem. - Podsjetite me, jesmo li se dogovorile za ukras na glavi? - upitala je krojačica, koja je imala naviku koristiti prvo lice množine koje često koristi bolničko osoblje. - Za zimsko smo vjenčanje bile sklone tijari, zar ne? Mislim da bi uz haljinu bez naramenica vrijedilo isprobati cvijeće. - Cvijeće bi bilo krasno - suglasila se Linda iz kuta kabine. Majka i kći bile su vrlo slične. Iako se njezin nekoć vitak struk proširio, a izblijedjela 18 U prisutnosti drugog svijeta. ~ 74 ~ Knjigoteka

daša&anna zlatnocrvena kosa neuredno skupljena na tjemenu sad bila prošarana srebrnim vlasima, Linda je imala iste plavosive oči kao kći i one su sad počivale na njezinu drugom djetetu s izrazom zabrinutošću i pronicljivošću koji bi Strikeu bio komično poznat. Robin je isprobala mnoštvo ukrasa za glavu od umjetnog cvijeća i nijedan joj se nije svidio. - Možda ću ostati na tijari - rekla je. - Što kažeš na svježe cvijeće? - predložila je Linda. - Može - suglasila se Robin, najednom željna što prije pobjeći od mirisa saga i svoga blijedog, uokvirenog odraza. - Idemo vidjeti ima li cvjećarica kakvu ideju. Bila je sretna što je kabina nekoliko minuta samo njezina. Dok se izvlačila iz haljine i navlačila traperice i pulover, pokušala je analizirati svoju neraspoloženost. Iako joj je bilo žao što je prisiljena propustiti Strikeov sastanak s Wardleom, radovala se stotinama kilometara udaljenosti između nje i muškarca u crnom koji joj je uručio odrezanu nogu. A ipak, nije imala osjećaj da je pobjegla. Matthew i ona ponovno su se prepirali u vlaku prema sjeveru. Čak i ovdje, u kabini u Ulici James, proganjale su je sve brojnije brige: broj slučajeva u agenciji koji se rapidno smanjivao, strah od toga što će se dogoditi ne bude li joj Strike više mogao isplaćivati plaću. Kad se odjenula, provjerila je mobitel. Strike joj nije poslao nijednu poruku. Četvrt sata kasnije odgovarala je gotovo isključivo jednosložnim riječima među kantama mimoza i ljiljana. Cvjećarica se uzvrtjela oko nje i spetljala prislanjajući cvjetove uz Robininu kosu i povremeno prskajući njezin bež pulover kapljicama hladne, zelenkaste vode s peteljki. - Idemo u Bettys - predložila je Linda kad su najzad naručile i ukras za glavu. Bettysje bila lokalna znamenitost, davno otvorena čajana u tom topličkom gradiću. Pred ulazom su visjele kosare cvijeća ispod kojih su mušterije čekale u redu pod baldahinom crne, zlatne i stakla, a unutra svjetiljke od limenki čaja i ukrasni čajnici, mekani stolci i konobarice u odorama od engleske čipke. Za Robin je još od najranije dobi bio pravi užitak viriti kroz stakleni pult u nizove debelih svinja od marcipana, gledati kako njezina majka kupuje jednu od raskošnih voćnih torti s alkoholom koje su bile zapakirane u vlastitu, posebnu limenu kutiju. ~ 75 ~ Knjigoteka

daša&anna Dok je danas sjedila uz izlog i zurila u cvjetne gredice primarnih boja koje su nalikovale geometrijskim oblicima načinjenim od plastelina, Robin je odbila išta pojesti, naručila samo čaj i ponovno provjerila mobitel. Ništa. - Jesi li dobro? - upitala ju je Linda. - Dobro sam. Samo me je zanimalo ima li novosti. - Kakvih novosti? - O onoj nozi. Strike se sinoć našao s Wardleoni, londonskim policajcem. - Oh - rekla je Linda, pa su šutjele dok nije stigao čaj. Linda je naručila Fat Rascal, jednu od velikih pogačica. Namazala ju je putrom i upitala: - Ti i Cormoran sami ćete pokušati otkriti tko je poslao onu nogu, zar ne? Zbog nečega u majčinu tonu, Robin je oprezno odgovorila: - Samo nas zanima što policija radi. - Ah - odvratila je Linda žvačući i promatrajući Robin. Robin se osjećala krivom zbog svoje razdražljivosti. Vjenčanica je bila skupa, a ona nije bila zahvalna. - Oprosti što sam otresita. - U redu je. - Matthew me stalno gnjavi jer radim za Cormorana. - Da, sinoć smo čuli nešto o tome. - Gospode, mama, oprosti! Robin je mislila da su se svađali dovoljno tiho da ne probude njezine roditelje. Svađali su se putem do Mashama, privremeno obustavili vatru dok su večerali s njezinim roditeljima, a zatim nastavili prepirku u dnevnom boravku nakon što su Linda i Michael otišli spavati. - Cormoranovo ime mnogo se puta spomenulo, zar ne? Pretpostavljam da je Matthew... - Nije zabrinut - rekla je Robin. Matthew se prema Robininu poslu uporno ponašao kao prema kakvoj šali, ali kad je bio primoran shvatiti ga ozbiljno - kad joj je, na primjer, netko poslao odrezanu nogu - razljutio se umjesto da se zabrine. ~ 76 ~ Knjigoteka

daša&anna - Ako nije zabrinut, trebao bi biti - rekla je Linda. - Netko ti je poslao dio tijela mrtve žene, Robin. Nije prošlo bas mnogo vremena otkad nas je Matthew nazvao s viješću da si u bolnici s potresom mozga. Ne kažem ti da daš otkaz! - dodala je, ne dopustivši da je zastraši Robinin prijekoran izraz. - Znam da je to posao tvojih snova! Uostalom - silom je gurnula veću polovicu svog Fat Rascala u Robininu poslušnu ruku - nisam te kanila pitati je li Matt zabrinut. Željela sam te pitati je li ljubomoran. Robin je otpila gutljaj svoga jakog čaja Bettys Blend. Palo joj je na pamet da bi nekoliko vrećica mogla odnijeti u ured. U Waitroseu u Ealingu nemaju ništa ovako dobro. Strike volijak čaj. - Da, Matt je ljubomoran - najzad je odgovorila. - Pretpostavljam da za to nema nikakva razloga. - Naravno da nema! - žestoko se branila Robin. Osjećala se izdanom. Majka je uvijek bila na njezinoj strani, uvijek... - Nema potrebe da se uzrujavaš - mirno je odvratila Linda. - Nisam željela reći da si učinila išta što nisi smjela. - U redu - rekla je Robin žvačući pogačicu, a da toga nije ni bila svjesna. - Jer nisam. On je moj šef, samo to. - I prijatelj - predložila je Linda - sudeći po tome kako govoriš o njemu. - Da - odvratila je Robin, ali iskrenost ju je nagnala da doda - iako naše prijateljstvo nije kao druga. - Zašto nije? - On ne voli govoriti o privatnim stvarima. Prije bi iscijedio krv iz kamena. Osim jedne zloglasne večeri - koju su otad jedva ikad spomenuli - kad se Strike napio toliko da je jedva stajao na nogama, praktički joj nikad nije ponudio nijednu dragovoljnu informaciju o svom privatnom životu. - Ali dobro se slažete? - Da, stvarno dobro. - Mnogim je muškarcima teško slušati kako se njihove bolje polovice dobro slažu s drugim muškarcima. - Što bih ja sad trebala, raditi samo sa ženama? - Ne. Samo kažem: Matthew se očito osjeća ugroženo. Robin je ponekad mislila kako njezina majka žali što ona nije imala više momaka ~ 77 ~ Knjigoteka

daša&anna prije nego što se obvezala Matthewu. Linda i ona bile su bliske, bila je Lindina jedina kći. Sad dok su sjedile u čajani u kojoj je zveckalo i žamorilo, Robin je shvatila kako se boji da bi joj Linda mogla reći da još nije prekasno da odustane od vjenčanja, ako želi. Iako je bila umorna i neraspoložena, i iako su Matthew i ona imali nekoliko kvrgavih mjeseci, znala je da voli Matthewa. Vjenčanica je bila sašivena, crkva rezervirana, domjenak gotovo plaćen. Sad mora stisnuti zube i izgurati do cilja. - Strike me ne zanima kao muškarac. Osim toga, u vezi je: izlazi s Elin Toft, spikericom na Radiju 3. Nadala se da će ta informacija skrenuti pozornost njezine majke, oduševljene slušateljice radijskih emisija dok kuha i obrađuje vrt. - Elin Toft? Nije li to ona prekrasna plavuša koja je neku večer na televiziji govorila o skladateljima romantizma? - upitala je Linda. - Vjerojatno - odgovorila je Robin s napadnim manjkom oduševljenja i iako se njezina diverzijska taktika pokazala uspješnom, promijenila je temu. - Onda, rješavate se Land Rovera? - Da. Naravno, ništa nećemo dobiti za njega. Možda koliko za staro željezo... Osim ako - dodala je Linda jer nešto joj je neočekivano palo na pamet - osim ako ga Matthew i ti ne želite! Registriran je još godinu dana i uvijek se nekako provuče na tehničkom. Robin je žvakala pogačicu i razmišljala. Matthew je stalno kukao kako nemaju automobil i taj nedostatak pripisivao njezinoj niskoj plaći. Šogoru je zavidio na njegovu A3 kabrioletu toliko da ga je gotovo fizički boljelo. Robin je znala da bi njegovi osjećaji prema otrcanom starom Land Roveru koji je vječito vonjao na mokrog psa i gumene čizme bili posve drukčiji, ali jutros je u jedan iza ponoći u obiteljskom dnevnom boravku nabrojio svoje procjene primanja svih njihovih vršnjaka i slavodobitno zaključio kako je Robinina plaća na samome dnu tog popisa. Najednom pakosna, zamislila je kako govori svom zaručniku: - Ali imamo Land Rover, Matte, sad nema smisla štedjeti za Audi! - Mogao bi nam stvarno dobro doći za posao, moramo li izvan Londona - glasno je rekla. - Strike neće morati unajmljivati automobil. - Hm - odvratila je Linda naizgled odsutno, ali očiju uprtih u Robinino lice. Kad su se dovezle kući, Matthewa su zatekle kako postavlja stol sa svojim budućim puncem. U kuhinji njezinih roditelja obično je bio od mnogo veće pomoći nego kod kuće s Robin. ~ 78 ~ Knjigoteka

daša&anna - Kakva je vjenčanica? - upitao je u, kako je Robin pretpostavila, pokušaju pomirenja. - U redu je. - Ne smiješ mi reći da nas ne urekneš, zar ne? - upitao je, a kad se ona nije nasmiješila, dodao: - Svejedno se kladim da izgledaš predivno. Smekšavajući se, ispružila je ruku, a on je namignuo i stisnuo joj prste. Tad je Linda tresnula zdjelom pire krumpira o stol između njih i rekla mu da im je poklonila stari Land Rover. - Molim? - iznenadio se Matthew, a izraz na njegovu licu bio je utjelovljenje očaja. - Stalno govoriš kako želiš automobil - rekla je Robin, obrambena zbog majke. - Da, ali... Land Rover, u Londonu? - Zašto ne? - Upropastit će mu imidž - umiješao se Robinin brat Martin, koji je upravo ušao u prostoriju s novinama u ruci; proučavao je konje koji će se tog poslijepodneva utrkivati za Grand National. - Ali tebi, Robe, odgovara do daske. Već vidim kako ti i Nadobudni jurite u bespuća na mjesta ubojstva. Matthewova četvrtasta čeljust čvrsto se stisnula. - Začepi, Martine! - prasnula je Robin strijeljajući pogledom mlađeg brata dok je sjedala za stol. - I voljela bih te vidjeti da Strikea nazoveš Nadobudni njemu u facu - dodala je. - Vjerojatno bi se nasmijao - nehajno je odvratio Martin. Zato što ste jednaki? - zajedljivo je upitala Robin. - Obojica imate zadivljujuću vojnu karijeru u kojoj ste riskirali život i ekstremitet? Martin je bio jedini od četvero djece Ellacottovih koji nije išao na fakultet i jedini koji je još uvijek živio s roditeljima. Uvijek je bio osjetljiv na i najmanji nagovještaj da nije ispunio očekivanja. - Koji bi to kurac trebalo značiti... da bih trebao biti u vojsci? - otresito je upitao, raspaljen. - Martine! - strogo ga je ukorila Linda. - Pazi na jezik! - Matte, napada li i tebe zato što još uvijek imaš obje noge? -upitao je Martin. Robin je ispustila vilicu i nož iz ruku i izašla iz kuhinje. ~ 79 ~ Knjigoteka

daša&anna Pred očima joj je ponovno bila slika odrezane noge, blistavo bijele goljenice koja strši iz mrtvog mesa i pomalo prljavih noktiju koje je vlasnica možda namjeravala očistiti ili lakirati prije nego što ih itko drugi vidi.,. Sad je plakala, plakala prvi put otkad je preuzela onaj paket. Uzorak na starom sagu na stubama zamaglio joj se pred očima i morala je naslijepo napipavati kvaku na vratima svoje sobe. Prišla je krevetu i srušila se licem na čist poplun, ramena su joj se tresla, prsa nadimala, a dlanove je pritisnula na vlažno lice pokušavajući prigušiti jecaje. Nije željela da itko od njih dođe za njom, nije željela da mora razgovarati ili objašnjavati, samo je željela biti sama da izbaci iz sebe osjećaje koje je potiskivala kako bi izdržala radni tjedan. Nehajnost kojom je njezin brat govorio o Strikeovoj amputaciji bila je odjek Strikeovih vlastitih šala o odrezanoj nozi. Jedna je žena umrla u okolnostima koje su vjerojatno bile strašne, okrutne, a nitko za to po svemu sudeći ne mari kao ona. Smrt i sjekirica svele su nepoznatu ženu na hrgu mesa, na problem koji treba riješiti, i ona, Robin, imala je osjećaj da je jedina koja se sjeća da je jedno živo ljudsko biće tu nogu koristilo prije možda samo tjedan dana... Nakon deset minuta gorkog plakanja prevrnula se na leda, otvorila oči iz kojih su se slijevale suze i osvrnula se po svojoj staroj sobi kao da bi joj ona mogla pomoći. Ova joj se soba nekoć činila jedinim sigurnim mjestom na kugli zemaljskoj. Tri mjeseca nakon što je prekinula studij, jedva je izašla iz nje, čak ni da nešto pojede. Zidovi su tad bili šokantno ružičaste boje, zahvaljujući pogrešnom odabiru koji je načinila sa šesnaest godina. Neodređeno je priznala da boja ne valja, ali nije željela tražiti od oca da preboji zidove pa je drečavilo prekrila najvećim mogućim brojem postera. Sa zida sučelice krevetu nekoć ju je promatrao golemi poster Destiny’s Childa. Iako sad tamo nije bilo ničeg osim glatkih zelenkastih zidnih tapeta kojima je Linda obložila zidove kad je Robin otišla od kuće da se pridruži Matthewu u Londonu, Robin je još uvijek mogla zamisliti Beyonce, Kelly Rowland i Michelle Williams kako zure u nju s omota svog albuma Survivor. Ta slika neizbrisivo je bila povezana s najgorim razdobljem u njezinu životu. Na zidovima su sad visjele samo dvije uokvirene fotografije: na jednoj je bila Robin sa svojim starim kolegama iz šestog razreda zadnjeg dana nastave (Matthewje stajao straga, najzgodniji momak u generaciji, i odbio se nakreveljiti ili staviti glupu kapicu na glavu), a na drugoj Robin ~ 80 ~ Knjigoteka

daša&anna u dobi od dvanaest godina, na svom starom škotskom poniju Angusu, kudravom, snažnom i tvrdoglavom stvorenju koje je živjelo na farmi njezina strica i koje je Robin obožavala, bez obzira na njegovu zločestoću. Umorna i prazna, treptanjem je otjerala nove suze i nadlanicama obrisala mokro lice. Iz kuhinje ispod njezine sobe dopirali su prigušeni glasovi. Majka, u to je bila sigurna, savjetuje Matthewu da je neko vrijeme pusti na miru. Robin se nadala da će je Matthew poslušati. Imala je osjećaj da bi voljela prespavati ostatak vikenda. Sat poslije još uvijekje ležala na bračnom krevetu i pospano zurila kroz prozor u vrh lipe u vrtu, kad je na vrata pokucao Matthew i ušao sa šalicom čaja. - Tvoja mama zaključila je da bi ti šalica čaja mogla dobro doći. - Hvala - odvratila je Robin. - Svi ćemo zajedno gledati utrku. Mart je uložio veliku lovu na Ballabriggsa. Nije ni spomenuo njezin jad ni Martinove glupe komentare; Matthewovo ponašanje podrazumijevalo je da se ona na određeni način osramotila i on joj sad nudi izlaz. Odmah je znala da on nema ni najblažu predodžbu što je u njoj izazvao pogled na nogu one žene i njezino dodirivanje. Ne, samo je bio ljutit jer Strike, kojeg nitko od Ellacottovih nije upoznao, ponovno zauzima prostor u razgovoru za vikend. Ponovno Sarah Shadlock na onoj ragbijaškoj utakmici. - Ne volim gledati konje kako lome vratove - rekla je. - Osim toga, imam nekog posla. Stajao je i samo je gledao, pa izašao i malo prežestoko zatvorio vrata, tako da su se ponovno otvorila iza njegovih leđa. Robin je ustala, zagladila kosu, duboko udahnula pa otišla do toaletnog stolića po svoju torbu s laptopom. Osjećala se krivom što ga je ponijela sa sobom u posjet kući, krivom jer se nadala da će možda pronaći vremena za ono što je privatno nazivala svojom istragom. Matthewovo držanje velikodušnog praštanja izbrisalo je taj osjećaj. Neka on slobodno gleda National. Ona ima pametnijeg posla. Vratila se na krevet, naslagala jastuke iza leđa, uključila laptop i otvorila neke označene stranice koje nikome nije spomenula, čak ni Strikeu, jer on bi nedvojbeno mislio da ona samo trati svoje vrijeme. Već je provela nekoliko sati u dvjema odvojenim, ali povezanim pretragama na koje su je potaknula ona dva pisma za koja je zahtijevala ~ 81 ~ Knjigoteka

daša&anna od Strikea da ih odnese Wardleu: pismo mlade žene koja je željela odrezati vlastitu nogu i pismo osobe koja je sa Strikeovim batrljkom željela činiti takve stvari od kojih se Robin smučilo. Robin je oduvijek bila fascinirana funkcioniranjem ljudskog uma. Njezina sveučilišna karijera, iako naglo prekinuta, bila je posvećena studiju psihologije. Mlada žena koja je poslala ono pismo Strikeu po svemu je sudeći patila od poremećaja identiteta vlastitog tjelesnog integriteta, odnosno BIID-a: nerazumne želje za odstranjivanjem potpuno zdravog ekstremiteta. Pročitavši online nekoliko znanstvenih radova, Robin je sad znala da su oni koji pate od tog poremećaja malobrojni i da je točan uzrok njihova stanja nepoznat. Pregledom stranica za podršku već je shvatila koliko se ljudi naizgled gnušaju oboljelih od tog poremećaja. Forumi su bili prepuni ljutitih komentara koji oboljele od BIID-a optužuju da čeznu za nečime što je drugima bilo nametnuto lošom srećom i bolešću, da žele privući pažnju na groteskan i uvredljiv način. Za napadima su slijedili jednako bijesni odgovori: zar onaj tko je to napisao stvarno misli da oboljeli želi imati BIID? Zar ne shvaća koliko je teško biti invalid u zdravom tijelu - željeti, morati biti paraliziran ili amputiran? Robin se pitala što bi Strike mislio o pričama oboljelih od BIID-a, da ih pročita. Slutila je da njegova reakcija ne bi bila suosjećajna. Vrata dnevnog boravka u prizemlju otvorila su se i ona je načas čula glas sportskog komentatora, svog oca, koji se obraćao njihovu starom labradoru boje čokolade da izađe jer je prdnuo, i Martinov smijeh. Osjećala se frustrirano jer se onako iscrpljena nije mogla sjetiti imena mlade djevojke koja je pisala Strikeu moleći ga za savjet kako da si odreže nogu, ali učinilo joj se da se zvala Kylie ili nešto slično. Polako je prelistavala najposjećeniju stranicu potpore koju je pronašla, budno tražeći korisnička imena koja bi na bilo koji način mogla biti povezana s njom, jer gdje bi drugdje jedna tinejdžerica s neobičnom fiksacijom podijelila svoju maštariju, ako ne u cyberspaceu? Vrata sobe, još uvijek odškrinuta nakon Matthewova odlaska, naglo su se otvorila kad se Rowntrce, protjerani labrador, dogegao u sobu. Prišao je Robin po rastreseno češkanje po ušima pa se skljokao uz njezin krevet. Neko je vrijeme repom udarao o pod, a onda soptavo zaspao. Robin je nastavila pročešljavati forume, praćena njegovim hrkanjem i puhanjem kroz njušku. ~ 82 ~ Knjigoteka

daša&anna Najednom je osjetila jedan od onih naleta uzbuđenja koje je upoznala otkad je počela raditi za Strikea, a koji su bili neposredna nagrada za traženje one mrvice informacije koja bi mogla značiti nešto, ništa ili ponekad sve. Nowheretoturn: Zna li itko išta o Cameronu Strikeu? Suspregnuvši dah, Robin je otvorila temu potaknutu pitanjem osobe koja je svojim forumskim nadimkom otkrivala da se nema kome obratiti. WainBee: Onom detektivu s jednom nogom? Da, veteran je. Nowheretoturn: čula sam da je to možda sam učinio. WainBee: Ne, ako provjeriš, njemu se to dogodilo u Afganistanu. To je bilo sve. Robin je pročešljala još tema na forumu, ali Nowheretoturn nije nastavio sa svojim upitom niti se ponovno pojavio. To nije ništa značilo: možda je ta osoba promijenila svoje korisničko ime. Robin je tražila dok nije bila sigurna da je temeljito pretražila svaki kutak stranice, ali Strikeovo ime nije se ponovilo. Uzbuđenje ju je napustilo. čak i pod pretpostavkom da su pošiljateljica onoga pisma i Nowheretoturn ista osoba, iz pisma je bilo posve jasno kako vjeruje da si je Strike sam amputirao nogu. Nema bas mnogo slavnih osoba bez nekog ekstremiteta za koje bi se čovjek mogao nadati da su se dragovoljno dovele u to stanje. Iz dnevnog boravka u prizemlju sad su dopirali povici bodrenja. Robin je odustala od BIID stranica i posvetila se svojoj drugoj potrazi. Voljela je misliti kako je očvrsnula otkadje počela raditi u detektivskoj agenciji. Bez obzira na to, njezini prvi pohodi u maštanje akromotofiličara - onih koje ljudi bez ekstremiteta seksualno privlače - dostupni uz samo nekoliko klikova mišem, ostavili su joj grč u želucu koji se zadržao još dugo nakon što je napustila internet. Sad se uhvatila kako čita izljeve osjećaja nekog muškarca (pretpostavila je da je muškarac) kojemu je najuzbudljivija seksualna maštarija bila žena ruku amputiranih ispod laktova i nogu ispod koljena. Činilo se da mu je posebno važno gdje su točno ekstremiteti odrezani. Neki drugi muškarac (nema šanse da bi to mogle biti žene, zar ne?) od rane je mladosti masturbirao razmišljajući o slučajnom giljotiniranju svojih nogu i nogu ~ 83 ~ Knjigoteka

daša&anna svog najboljeg prijatelja. Svuda se raspravljalo o fascinaciji batrljcima, o ograničenom kretanju osoba bez ekstremiteta, o onome za što je Robin pretpostavljala da je invaliditet kao krajnja manifestacija podčinjenosti. Dok je napadan nazalni glas komentatora nerazumljivo blebetao iz prizemlja, a njezin brat sve glasnije bodrio svog favorita, Robin je pregledala još foruma, tražeći svaki spomen Strikeova imena i ujedno neku poveznicu između parafilije i nasilja. Činjenicu da nikoga od ljudi koji su na ovom forumu iznosili svoje maštarije o amputiranju i amputiranim ljudima naizgled nije uzbuđivalo nasilje ili bol držala je važnom. Čak je i onaj muškarac čija je seksualna fantazija uključivala zajedničko odsijecanje i njegovih nogu i nogu njegova prijatelja bio jasan i razgovijetan na tu temu: giljotiniranje je samo nužan prethodnik ostvarenju sna o batrljcima. Bi li osoba koju seksualno uzbuđuje Strike kao čovjek kojemu je odrezana noga odrezala nogu nekoj ženi i poslala je njemu? Matthew bi možda pomislio da bi se takvo što dogodilo, prezirno je pomislila Robin, jer Matthew bi pretpostavio da bi svatko tko je dovoljno nastran da ga privlače batrljci bio i dovoljno lud da raskomada nekog drugog: da, on bi to smatrao vjerojatnim. Međutim, prema onome što je Robin zapamtila iz pisma RL-a i nakon što je pažljivo pročitala internetske izljeve njegovih kolega akrotomofiličara, učinilo joj se mnogo vjerojatnijim da je RL “nadoknađivanjem” Strikeu vjerojatno mislio na nešto što bi ovaj po svoj prilici smatrao mnogo neprivlačnijim od same amputacije. Naravno, RL bi mogao biti i akrotomofiličar i psihopat... - TO! TO, JEBEMU! PETSTO FUNTI! - zaurlao je Martin. Po ritmičnoj lupi koja se čula iz hodnika, Martinu je dnevni boravak očito bio nedovoljno velik da pobjednički ples izvede kako valja. Rowntree se probudio, skočio na noge i omamljeno zalajao. Buka je bila takva da Robin nije čula Matthewove korake sve dok nije otvorio vrata. Automatski je klikala mišem i zatvarala stranice posvećene seksualnoj fetišizaciji amputiraca. - Bog - rekla je. - Zaključujem da je Ballabriggs pobijedio. - Da - odgovorio je Matthew. Drugi put tog dana, ispružio je ruku. Robin je gurnula laptop u stranu, a Matthew ju je povukao na noge i zagrlio. Toplina njegova tijela donijela joj je olakšanje, prožela je i smirila. Nije mogla podnijeti još jednu noć rječkanja. Tad se on odmaknuo, očiju uprtih u nešto iznad njezina ramena. ~ 84 ~ Knjigoteka

daša&anna - Što je? Pogledala je svoj laptop. Nasred blještavog bijelog ekrana crnila se velika uokvirena definicija: Akrotomofilija, imenica Parafilija u kojoj se seksualno zadovoljenje postiže maštanjem ili djelima u koja je uključena osoba s amputiranim udom ili udovima. Uslijedila je kratka tišina. - Koliko je konja umrlo? - upitala je Robin napetim glasom. - Dva - odgovorio je Matthew i izašao iz sobe. ~ 85 ~ Knjigoteka

daša&anna 14 ... you ain’t seen the last of me yet, I’ll find you, baby, on that you can bet.19 Blue Öyster Cult, “Showtime” U nedjelju u osam i pol navečer Strike je stajao na željezničkom kolodvoru Euston i pušio zadnju cigaretu do dolaska u Edinbrugh za devet sati. Elin je bila razočarana što će on propustiti koncert i umjesto večernjeg druženja, većinu poslijepodneva proveli su u krevetu, što je bila alternativa koju je Strike i više nego rado prihvatio. Lijepa, pribrana i prilično hladna izvan spavaće sobe, Elin je u njoj bila daleko komunikativnija. Sjećanja na određene erotske prizore i zvukove - njezinu alabasternu kožu vlažnu pod njegovim usnama, njezine blijede usnice rastvorene dok stenje - pojačala su okus jakog nikotina. U Elininu spektakularnom stanu u Ulici Clarence Terrace pušenje nije bilo dopušteno jer je njezina mala kći imala astmu. Umjesto cigaretom, Strike se nakon snošaja morao počastiti borbom protiv sna dok mu je Elin pokazivala snimku na kojoj govori o skladateljima romantizma. - Znaš, izgledaš kao Beethoven - zamišljeno mu je rekla kad se kamera približila mramornoj bisti tog skladatelja. - Sa sjebanim nosom - rekao je Strike. Tu usporedbu čuo je i ranije. - Zašto uopće ideš u Škotsku? - upitala je Elin dok je on stavljao protezu sjedeći na krevetu u njezinoj sobi, koja je cijela bila bež i bijela, ali svejedno nije ni najmanje odisala depresivnom strogošću kao gostinjska soba Nicka i Ilse. - Pratim jedan trag - odgovorio je Strike, posve svjestan da preuveličava. Ništa osim njegovih sumnji nije povezivalo Donalda Lainga i Noela Brockbanka s onom odrezanom nogom. Bez obzira na to, i ma koliko možda nijemo oplakivao gotovo tristo funti koliko će ga koštati to putovanje, nije se kajao zbog odluke da ode. Zgnječivši opušak petom svog protetičkog stopala, ušao je u postaju, kupio hranu u samoposluživanju i uspentrao se u noćni vlak. 19 ...još me se nisi riješila, / pronaći ću te, dušo, u to se možeš kladiti. ~ 86 ~ Knjigoteka

daša&anna Kabina zajednu osobu, sa sklopivim umivaonikom i uskim ležajem, možda jest bila majušna, ali vojnička karijera odvela ga je i na mnogo neudobnija mjesta. Bio je zadovoljan kad je shvatio da se sa svojih metar i devedeset ipak može ugurati u krevet, a na kraju krajeva, skučenim prostorom lakše je manevrirati bez proteze. Jedini prigovor imao je pretjeranoj toplini u kupeu: svoj potkrovni stan držao je na temperaturi koju bi svaka žena koju je poznavao osudila kao led ledenu, iako nijedna žena nikad nije spavala u njemu. Elin ga nikad nije ni vidjela; svoju sestru Lucy nikad nije pozvao u stan da joj ne razbije iluziju kako ovih dana masno zarađuje. Zapravo, kad razmisli o tome, Robin je jedina žena koja je ikad bila ondje. Vlak je trzavo krenuo. Klupe i stupovi prolepršali su pokraj prozora. Strike je klonuo na ležaj, odmotao prvi baget sa šunkom i odgrizao velik zalogaj, prisjećajući se pritom kako je Robin sjedila za njegovim kuhinjskim stolom, blijeda i potresena. Bio je sretan znajući da je kod kuće u Mashamu, na sigurnom i izvan moguće opasnosti: jedna briga manje. Situacija u kojoj se sad zatekao bila mu je dobro poznata. Kao da je ponovno radio za vojsku i putovao kroz cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo najjeftinijim prijevoznim sredstvom kako bi se javio u ured Odjela za posebne istrage u Edinburghu. Nikad nije bio stacioniran ondje. Znao je da se uredi nalaze u dvorcu navrh nazubljenog izdanka stijene usred grada. Kasnije, nakon što je oteturao štropotavim hodnikom da se pomokri, razodjenuo se do bokserica i ispružio na tanke deke da odspava, ili radije, da odrijema. Ljuljuškanje vlaka djelovalo je umirujuće, ali vrućina i promjenjiva brzina stalno su ga trzale iz sna. Otkad je u Afganistanu eksplodirao džip u kojem se vozio i sa sobom odnio pola njegove noge i dvojicu kolega, Strike je nerado pristajao da ga drugi voze. Sad je otkrio da se ta njegova fobijica proteže i na vlakove. Zvižduk lokomotive koja je projurila u suprotnom smjeru probudio ga je kao alarm tri puta; lagano zanošenje vagona kad je vlak skretao prizvalo je viziju užasa golemog metalnog čudovišta koje se prevrće, kotrlja, razmrskava i razbija... Vlak je ušao u Edinburgh Waverly u pet i petnaest ujutro, ali doručak je poslužen tek u šest. Strike se probudio na zvuk poslužitelja koji je raznosio pladnjeve. Kad je otvorio vrata balansirajući na jednoj nozi, mladić u odori nehotice je zaprepašteno jauknuo, očiju uprtih u protezu koja je ležala na podu uz Strikea. ~ 87 ~ Knjigoteka

daša&anna - Oprosti, kompa - rekao je s izraženim glazgovskim naglaskom skrenuvši pogled s proteze na Strikeovu nogu i shvativši da si je putnik ipak nije sam odsjekao. - Koji neugodnjak! Zabavljen, Strike je uzeo pladanj i zatvorio vrata. Nakon neprospavane noći, cigaretu je želio mnogo više od podgrijanog, gumenastog kroasana pa je samo popio kavu dok je stavljao protezu i odijevao se, i bio među prvima koji su izašli u hladno, škotsko rano jutro. Zbog svog položaja, željeznička postaja izgledala je kao da se nalazi na dnu provalije. Strike je kroz harmonikasti stakleni strop razabrao oblike tamnih gotičkih zgrada koje su se nadvijale nad njim na povišenom terenu. Smjestio se na hladnu metalnu klupu blizu taksi stajališta gdje je Hardacre rekao da će ga pokupiti, i zapalio cigaretu, s ruksakom uz noge. Hardacre se pojavio tek dvadeset minuta kasnije i kad je došao, Strikea je obuzela zla slutnja. Toliko je bio zahvalan što će izbjeći trošak najma automobila, da je smatrao kako bi bilo nepristojno pitati Hardacrea što vozi. Mini. Jebeni Mini... - Oggy! Pozdravili su se američkim poluzagrljajem-polurukovanjem, koje se probilo čak i među vojnike. Hardacre je bio visok jedva metar i sedamdeset, srdačna lica i prorijeđene, mišje sive kose. Strike je znao da se iza tog neupečatljivog izgleda krije pronicav istražiteljski mozak. Zajedno su radili na uhićenju Brockbanka i već to bilo je dovoljno da se zbliže, s obzirom na frku koja je kasnije nastala. Tek dok je gledao kako se njegov stari prijatelj s mukom uvlači u Mini, Hardacreu kao da je palo na pamet da je trebao spomenuti kakav automobil vozi. - Zaboravio sam da si takva mrga - zamijetio je. - Hoćeš li ga moći voziti? - Naravno - odgovorio je Strike odmičući suvozačko sjedalo najdalje što je bilo moguće. Hvala ti na posudbi, Hardy. Barem je mjenjač bio automatski. Automobilčić je izvijugao iz postaje i uzbrdo do čađavocrnih zgrada koje su zurile u Strikea kroz stakleni krov. Rano jutro bilo je hladno i sivo. ~ 88 ~ Knjigoteka

daša&anna - Kasnije bi se trebalo razvedriti promrmljao je Hardacre dok su se vozili strmom, kaldrmom popločanom Ulicom Royal Mile, uz trgovine koje su nudile tartane i zastave lava propetog na stražnje noge, restorane i kafiće, plakate za turističke ture duhova i uske bočne uličice kroz koje se načas nazirao grad s njihove desne strane. Na vrhu brda u vidokrugu se pojavio dvorac: mračan i odbojan okružen nebom, opasan visokim, zaobljenim kamenim zidinama. Hardacre je skrenuo desno, podalje od vrata ukrašenih grbom, pred kojima su već vrebali turisti želeći izbjeći dugo čekanje u redu. Kod drvene porte rekao je svoje ime, pokazao propusnicu i nastavio prema ulazu usječenom u vulkansku stijenu, koji je vodio do reflektorima osvijetljena tunela s debelim strujnim kabelima. Izašavši iz tunela, zatekli su se visoko iznad grada, s topovima poredanim na kruništa bedema iza njihovih leda i pogledom na magličaste šiljaste tornjeve i krovove crnoga i zlatnoga grada koji se protezao do ušća rijeke Forth u daljini. - Zgodno rekao je Strike prilazeći topovima da ih bolje razgleda. - Nije loše - suglasio se Hardacre, mirno pogledavši škotski glavni grad. - Ovamo, Oggy. U dvorac su ušli kroz bočna drvena vrata. Strike je koračao za Hardacreom hladnim, uskim, kamenom popločanim hodnikom i nizom stuba koje nisu bile lak zalogaj za zglob koljena Strikeove desne noge. Grafike viktorijanskih vojnika u svečanim odorama visjele su u neredovitim razmacima na zidovima. Jedna vrata na prvome katu vodila su u uredski hodnik s otrcanim tamnoružičastim sagom i bolnički zelenim zidovima. Iako Strike nikad prije nije bio ondje, prostor mu je odmah bio poznat na način s kojim se onaj stari skvot u Ulici Foulbourne nije mogao mjeriti. Ovo je bio njegov život: mogao se smjestiti za slobodan uredski stol i već za deset minuta vratiti na posao. Na zidovima su bili posteri; jedan koji je istražitelje podsjećao na važnost i postupke povezane uz Dragocjeni sat - ono kratko vremensko razdoblje nakon počinjene povrede zakona kad tragova i informacija ima najviše i kad ih je najlakše prikupiti - drugi s fotografijama opojnih droga. Bijele ploče bile su prekrivene informacijama i rokovima raznih aktivnih slučajeva - “čeka se analiza telefonskog ispisa i DNK-a”, “potreban SPA 3” - a na metalnim ormarićima za spise ležao je prijenosni pribor za uzimanje otisaka prstiju. Vrata laboratorija bila su otvorena. U plastičnoj vreći za dokaze na visokom metalnom stolu stajao je jastuk prekriven ~ 89 ~ Knjigoteka

daša&anna tamnosmeđim, krvavim mrljama. U kartonskoj kutiji uz njega nalazile su se boce žestice. Gdje ima krvoprolića, uvijek ima i alkohola. Prazna boca Bell’sa stajala je u kutu, kao stalak za crvenu vojničku kapu, upravo onaj odjevni predmet po kojem je taj korpus dobio nadimak. Iz suprotnog smjera prišla im je kratkokosa plavuša u kostimu s tankim prugama. - Strike. Nije ju odmah prepoznao. - Emma Daniels. Catterick, 2002. - nacerila se. - Našeg si stožernog vodnika nazvao nesavjesnom pizdom. - Oh, da - rekao je, dok se Hardacre smijuljio. - To je i bio. Ošišala si se. - A ti si se proslavio. - Nemojmo pretjerivati. Iz jednog ureda malo niže u hodniku provirio je blijedi mladić u košulji, zainteresiran njihovim razgovorom. - Emma, žurimo - odrješito je rekao Hardacre. - Znao sam da će biti zainteresirani ako te vide - rekao je Strikeu kad je uveo privatnog detektiva u svoj ured i zatvorio vrata. Prostorija je bila prilično mračna, uvelike zato što je prozor gledao ravno na goli zid grube stijene. Fotografije Hardacreove djece i poprilična zbirka vrčeva za pivo davale su živost dekoru koji se sastojao od istog otrcanog, ružičastog saga i blijedozelenih zidova kao i hodnik. - U redu, Oggy. - Hardacrc je lupnuo po tipkovnici pa se odmaknuo kako bi Strike sjeo za njegov stol. - Evo ga. Odjel za posebne istrage imao je pristup arhivima sve tri službe. Na zaslonu računala nalazila se fotografija lica Noela Campbella Brockbanka. Snimljena je prije nego što ga je Strike upoznao, prije nego što je Brockback primio udarce u lice od kojih mu je jedna očna jabučica ostala trajno uvučena, a uho povećano. Tamna, kratko ošišana kosa, duguljasto usko lice s plavičastom čeljusti i neobično visokim čelom: kad su se tek upoznali, Strike je pomislio kako zbog te izdužene glave i pomalo ukošenih crta lica Brockbankova glava izgleda kao da je bila stiješnjena škripom. - Ne mogu ti dopustiti da išta isprintaš - upozorio ga je Hardacre kad je Strike sjeo na stolicu s kotačićima - ali smiješ fotkati ekran. Kava? - Čaj, ako imaš. Hvala. ~ 90 ~ Knjigoteka

daša&anna Hardacre je izašao iz prostorije brižno zatvorivši vrata iza svojih leda, a Strike je izvukao mobitel kako bi fotografirao ekran. Kad se uvjerio da je slika pristojna, zadubio se u Brockbankov dosje i zabilježio datum njegova rođenja i ostale osobne pojedinosti. Brockbank se rodio na Božić iste godine kad i Strike. Kad se priključio vojsci, kao kućnu adresu naveoje Barrow-in-Furncss. Nedugo prije službe u Operaciji Granby - javnosti poznatijoj kao Prvi zaljevski rat - oženio se vojnom udovicom s dvije kćeri, od kojihje jedna bila Brittany. Sina je dobio dok je služio u Bosni. Strike je čitao dosje i zapisivao bilješke, sve do ozljede koja je promijenila Brockbankov život i okončala njegovu karijeru. Hardacre se vratio u prostoriju s dvjema šalicama i Strike mu je zahvalio promrmljavši, i nadalje usredotočen na dosje. U njemu se nije spominjao zločin za koji je Brockbank bio optužen, a koji su Strike i Hardacre istraživali i oboje ostali uvjereni da ga je Brockbank počinio. Činjenica da je izbjegao pravdi bila je jedno od najvećih razočaranja u Strikeovoj vojnoj karijeri. Od svega se najživlje sjećao izraza divlje okrutnosti na Brockbankovu licu, kad je nasrnuo na Strikea razbijenom pivskom bocom. Bio je otprilike Strikeove visine, možda i visi. Zvuk koji je Brockbank proizveo udarivši o zid pogođen Strikeovom šakom bio je, kako je kasnije rekao Hardacre, kao zvuk automobila koji se zabija u traljave vojničke barake. - Vidim da muze finu vojnu mirovinu promrmljao je Strike, zapisujući razne lokacije na koje je mirovina slana otkad je Brockbank napustio vojnu službu. Najprije je otišao kući u Barrow-in-Furness. Zatim u Manchester, na nešto manje od godinu dana. - Ha - tiho je rekao Strike. - Znači, ipak si to bio ti, šupčino. Brockbank je iz Manchestera otišao u Market Harborough pa se vratio u Barrow-in-Furness. - Hardy, što je ovo? - Psihijatrijsko vještačenje - odgovorio je Hardacre, koji je sjeo na niski stolac uza zid i čitao neki svoj dokument. - Njega ne bi smio ni vidjeti. Baš sam bio nesmotren kad sam ti ga ostavio pri ruci. - Jako - suglasio se Strike otvarajući vještačenje. Međutim, psihijatrijsko vještačenje nije mu reklo puno toga što već i sam nije znao. Tek kad je hospitaliziran, postalo je jasno da je Brockbank alkoholičar. Njegovi su se liječnici žestoko prepirali oko toga koji se od njegovih simptoma mogu pripisati alkoholu, koji PTSP-u, a koji ~ 91 ~ Knjigoteka

daša&anna traumatskim ozljedama mozga. Strike je morao proguglati neke od riječi iz izvještaja: afazija poremećaj govora koji uključuje smanjenu mogućnost razumijevanja i izražavanja; dizartrija - organski poremećaj govora; aleksitimija - nesposobnost shvaćanja ili prepoznavanja vlastitih emocija. Zaboravnost je tad Brockbanku i te kako išla na ruku. Koliko bi mu bilo teško glumiti neke od ovih klasičnih simptoma? - Ono što nisu uzeli u obzir - rekao je Strike koji je upoznao i volio nekoliko drugih muškaraca s traumatskim ozljedama mozga - jest da je taj tip za početak bio pizda. - Istina - suglasio se Hardacre pijuckajući svoju kavu i radeći. Strike je zatvorio Brockbankov dosje i otvorio Laingov. Njegova fotografija posve se podudarala sa Strikeovim sjećanjima na graničara široka, blijeda lica, kose koja je rasla nisko na čelu i sitnih, tamnih lasičjih očiju, koji je imao samo dvadeset godina kad su se upoznali. Strike se dobro sjećao pojedinosti Laingove kratke vojničke karijere, koju je on osobno okončao. Pribilježivši adresu Laingove majke u Melroseu, preletio je pogledom preko ostatka dokumenta pa otvorio pripojeno psihijatrijsko izvješće. Snažne indikacije antisocijalnog i rubno poremećenog ponašanja... vjerojatno će i nadalje predstavljati opasnost za druge... Začuvši glasno kucanje na vratima, Strike je zatvorio dokumente na ekranu i ustao. Hardacre je jedva stigao do vrata, a na njima se već pojavila žena stroga izgleda u kostimu sa suknjom. - Imaš li što o Timpsonu? - otresla se na Hardacrea, ali Strikeu je uputila sumnjičav i mrk pogled i pretpostavio je da je već saznala za njegov dolazak. - Hardy, ja sad gibam - odmah je rekao. - Baš mi je drago da smo se vidjeli. Hardacre ga je kratko upoznao s časničkom namjesnicom, iznio joj skraćenu verziju njihove prethodne suradnje i ispratio Strikea. - Bit ću ovdje dokasna - rekao je dok su se rukovali na vratima. - Nazovi me kad budeš znao kad ćeš vratiti auto. Sretan put. Dok se pažljivo spuštao kamenim stubama, Strike nije mogao ne pomisliti kako je i sam mogao biti ovdje i raditi uz Hardacrea, podložan poznatoj rutini i zahtjevima Odjela za posebne istrage. Vojska ga je željela zadržati, čak i bez jedne potkoljenice. Nikad nije požalio svoju ~ 92 ~ Knjigoteka

daša&anna odluku da ode, ali ovo nenadano, kratko ponovno uranjanje u svoj nekadašnji život neizbježno je pobudilo čežnju. Kad je izašao na slabo sunčevo svjetlo koje se probijalo kroz pukotinu u gustim oblacima, promjene svog položaja bio je svjesniji nego ikada prije. Sad je mogao slobodno odšetati od zahtjeva nerazumnih nadređenih i zatočenosti u stijenom okovanom uredu, ali bio je lišen moći i statusa Britanske vojske. Potragu za muškarcem koji je Robin poslao žensku nogu, potragu koja bi se lako mogla pokazati uzaludnom, nastavio je posve sam, naoružan samo nekolicinom adresa. ~ 93 ~ Knjigoteka

daša&anna 15 Where’s the man with the golden tattoo?20 Blue Öyster Cult, “Power Underneath Despair” Kako je i očekivao, Minijem je bilo jako neudobno upravljati čak i kad je prilagodio sjedalo na sve moguće načine. Kako nije imao desno stopalo, pedalu gasa morao je pritiskati lijevim. To je zahtijevalo komplicirano i neugodno izvijanje tijela u tako skučenom prostoru. Tek kad se izvezao iz škotske prijestolnice i našao na sigurnoj i mirnoj autocesti A7 prema Melroseu, prestao je razmišljati o mehanici vožnje posuđenog automobila i dopustio mislima da skrenu na vojnika Donalda Lainga iz Kraljevih graničara, kojeg je upoznao u boksačkom ringu prije jedanaest godina. Meč se održao navečer u goloj, mračnoj sportskoj dvorani koja je odjekivala bučnim povicima petsto vojnika. On je bio vodnik Cormoran Strike iz Kraljevske vojne policije, u punoj snazi, čvrst i mišićav s dvjema snažnim nogama, spreman pokazati što može na međupukovnijskom boksačkom turniru. Laingovih navijača bilo je najmanje triput više nego Strikeovih. To nije bilo ništa osobno. Vojna policija nije bila popularna iz principa. Vidjeti jednu crvenu kapu nokautiranu bio bi zadovoljavajući svršetak večeri dobra boksa. Obojica su bili krupni i njihova borba bila je zadnja tog dana. Rika mnoštva odjekivala je venama obojice boksača kao drugi puls. Strike se sjetio sitnih crnih očiju svoga protivnika i njegove čekinjaste kratke kose, tamnocrvene kao lisičje krzno. Podlakticom lijeve ruke širila se tetovaža žute ruže. Vrat mu je bio mnogo širi od uske čeljusti, na blijedim prsima, mišićavim kao mramorni Atlantov kip, nije bilo nijedne dlačice, a pjegice kojima su bile načičkane njegove ruke i ramena isticale su se kao ugrizi komaraca na njegovoj bijeloj koži. Četiri runde i ishod je bio neizvjestan, mlađi je muškarac možda bio brži na nogama, Strike tehnički bolji. U petoj rundi, Strike je odbio udarac, izveo fintu pa oborio Lainga udarcem u bubrege. Frakcija protiv Strikea utihnula je kad je njegov 20 Gdje je onaj muškarac sa zlatnom tetovažom? ~ 94 ~ Knjigoteka

daša&anna protivnik pao, nakon čega su poklici negodovanja odjeknuli dvoranom kao rika slonova. Laing je ustao prije nego što je sudac nabrojio do šest, ali nešto njegove discipline ostalo je na strunjači. Nepromišljeni udarci, odbijanje da se odvoji od protivnika u klinču zbog kojeg je od suca zaradio javnu opomenu, dodatni brzi udarac nakon gonga: drugo upozorenje. Minutu nakon početka šeste runde, Strike je uspio iskoristiti rasap tehnike svog protivnika i pritisnuo Lainga, kojemu je sad krv šikljala iz nosa, uz konopce. Kad ihje sudac razdvojio pa im pokazao da nastave, Laing je odbacio i posljednju tanku opnu civiliziranog ponašanja i nasrnuo na Strikea glavom, kao bik. Sudac se pokušao umiješati i Laing se izbezumio. Strike je u zadnji čas izbjegao udarac nogom u međunožje, nakon čega se našao u Laingovu stisku, s Laingovim zubima na obrazu. Nejasno je čuo povike sudaca, naglo stišavanje buke u gledalištu kad se oduševljenje pretvorilo u nelagodu zbog sirove brutalnosti kojom je Laing zračio. Sudac je silom razdvojio boksače, urlajući na Lainga, ali Laing kao da ništa od toga nije čuo, samo se ponovno pripremio pa zamahnuo prema Strikeu koji je odskočio u stranu i žestoko ga odalamio u trbuh. Laing se savio u struku, bez daha, i srušio na koljena. Strike je napustio ring praćen mlakim pljeskom, s krvlju koja mu je kapala iz ugriza na jagodičnoj kosti. Strike, koji je taj turnir završio kao drugoplasirani, izgubivši meč protiv jednog narednika iz trećeg padobranskog bataljuna, premješten je iz Aldertona dva tjedna poslije, ali ne prije nego što je do njega dopro glas kako je Laingu zbog nediscipline i nasilja u ringu zabranjen izlaz iz barake. Kazna je mogla biti i gora, ali Strike je čuo da je Laingov nadređeni časnik uvažio olakšavajuće okolnosti na koje se Laing pozvao. Laing je, naime, rekao kako je u ring ušao duboko potišten viješću da je njegova zaručnica imala spontani pobačaj. Čak ni tad, godinama prije nego što je o Laingu saznao još toga što ga je dovelo na ovu seosku cestu u posuđenom Miniju, Strike nije vjerovao da jedan mrtvi fetus išta znači razjarenoj zvijeri koju je naslutio iza Laingove glatke, mliječnobijele kože. Tragovi Laingovih sjekutića još uvijek su bili vidljivi na njegovu licu kad je otišao iz Engleske. Tri godine poslije, Strike je došao na Cipar kako bi istražio navodno silovanje. Ušavši u prostoriju za ispitivanje, drugi se put našao licem u ~ 95 ~ Knjigoteka

daša&anna lice s Donaldom Laingom, koji je sad bio malo deblji i s nekoliko tetovaža više, pjegav od ciparskog sunca, s borama oko duboko usađenih očiju. Laingov odvjetnik usprotivio se da istragu vodi muškarac kojeg je njegov klijent jednom ugrizao pa se Strike zamijenio za slučaj s kolegom koji je na Cipru istraživao lanac raspačavanja droge. Kad se tjedan poslije našao s tim kolegom na piću, Strike se iznenadio shvativši kako je njegov kolega sklon povjerovati u Laingovu priču prema kojoj je navodna žrtva, lokalna konobarica, svojevoljno pristala na nespretni, pijani seks s Laingom, zbog kojeg je sad požalila jer je njezin dečko čuo glasine kako je s Laingom otišla iz lokala u kojem je radila. Nije bilo svjedoka navodnog silovanja, za koje je konobarica tvrdila da se dogodilo pod prijetnjom nožem. - Prava partijanerica - tako je njegov kolega iz Odjela za posebne istrage procijenio žrtvu. Strike nije bio u položaju da mu proturječi, ali nije zaboravio da je Laing već uspio pobuditi suosjećanje svog nadređenog nakon nasilnosti i neposlušnosti kojima su svjedočile stotine promatrača. Kad je Strike zatražio pojedinosti Laingove priče i ponašanja, njegov kolega opisao je bistra, simpatična muškarca sklona britku humoru. - Mogao bi biti discipliniraniji - priznao je istražitelj pregledavši Laingov dosje - ali ne vidim ga kao silovatelja. Oženjen je curom iz rodnoga grada, ovdje je s njim. Strike se vratio svom slučaju droge na nepodnošljivo vrućem suncu. Nekoliko tjedana poslije, sad već s bradurinom koja je rasla prikladno brzo kad je želio izgledati “manje vojnički”, kako se to među vojnicima govorilo, Strike se zatekao na podu zadimljenog potkrovlja i slušao neobičnu priču. S obzirom na Strikeov neuredan izgled, isusovke na nogama, vrećaste kratke hlače i nekoliko narukvica oko širokog zapešća, napušeni mladi diler na podu pokraj njega možda doista nije imao razloga posumnjati da razgovara s britanskim vojnim policajcem. Dok su ležali jedan uz drugoga s džointom u rukama, Cipranin mu je povjerio imena nekolicine vojnika koji su prodavali drogu na otoku, i ne samo kanabis. Mladić je imao jak naglasak i Strike se naprezao ne bi li zapamtio približan izgovor stvarnih imena, odnosno pseudonima, pa mu novo ime “Dunnullung” nije odmah zazvučalo poznato. Tek kad mu je njegov sugovornik rekao kako “Dunnullung” veže i muči svoju ženu, Strike je Dunnullunga povezao s Laingom, - Luđak - rekao je buljooki momak suzdržanim glasom. - Zato što je pokušala otići. - Na oprezna, usputna pitanja, Cipranin je priznao da je tu priču čuo od samoga Lainga. ~ 96 ~ Knjigoteka

daša&anna Činilo se da mu ju je Laing ispričao djelomice kako bi ga zabavio, a djelomice kako bi upozorio mladića s kim ima posla. Naselje Seaforth pržilo se na podnevnom suncu kad ga je Strike sutradan posjetio. Te kuće bile su najstarije vojne nastambe na otoku, s bijelim pročeljima i pomalo otrcane. Odlučio je doći u posjet dok je Laing, koji je uspješno izbjegavao optužbu za silovanje, na poslu. Kad je pozvonio na vrata, čuo je samo daleki dječji plač. - Mislimo da se boji otvorenog prostora - povjerila mu je tračava susjeda koja je istrčala dati svoje mišljenje. - Nešto tu ne štima. Stvarno je stidljiva. - A njezin muž? upitao je Strike. - Donnie? Oh, Donnie je pravi veseljak vedro je odgovorila susjeda. - Trebate ga čuti kako oponaša narednika Oakelyja! Isti on! Jako je smiješan. Postojala su pravila, i to brojna, o ulasku u kuću drugog vojnika bez njegova izričita odobrenja. Strike je zalupao na vrata, ali nije bilo odgovora. Još uvijek se čuo dječji plač. Otišao je do stražnjeg dijela kuće. Svi zastori bili su navučeni. Pokucao je na stražnja vrata. Ništa. Da mora braniti svoj postupak, jedino njegovo opravdanje bio bi onaj dječji plač. Možda se on ne bi smatrao dovoljno dobrim razlogom za nasilan ulazak bez naloga. Strike je bio nepovjerljiv prema svakome tko se pretjerano oslanjao na nagon ili intuiciju, ali bio je uvjeren da nešto nije kako treba. Imao je fino izbrušen osjećaj za čudno i nastrano. Tijekom djetinjstva vidio je stvari za koje su drugi ljudi radije mislili da se događaju samo u filmovima. Vrata su se savila i popustila kad se drugi put zabio ramenom u njih. Kuhinja je grozno vonjala. Nitko već danima nije ispraznio kantu za smeće. Ušao je u kuću. - Gospođo Laing? Nije bilo odgovora. Bebin slabašan plač dopirao je s gornjega kata. Uspeo se stubama, usput zazivajući Laingovu suprugu. Vrata spavaće sobe bila su otvorena. Soba je bila u polumraku. Smrad je bio nesnosan. - Gospođo Laing? Bila je naga, jednim zapešćem privezana za uzglavlje kreveta, djelomice pokrivena krvavom plahtom. Beba je ležala na madracu pokraj nje, samo u peleni. Strike je vidio da izgleda sitno, nezdravo. ~ 97 ~ Knjigoteka

daša&anna Dok je trčao prema njoj da je oslobodi, drugom rukom već tražeći mobitel da nazove hitnu pomoć, oglasila se promuklim glasom: - Ne... idite... odlazite... Strike je rijetko vidio takav strah. U svojoj nečovječnosti, njezin suprug činio joj se gotovo nadnaravnim. Čak i dok joj je Strike oslobađao krvavo i natečeno zapešće, preklinjala ga je da je ostavi ondje. Laing joj je rekao da će je ubiti ako dijete ne bude sretnije kad se on vrati. Činilo se da ona nije mogla zamisliti budućnost u kojoj Laing nije svemoguć. Donald Laing osuđen je na šesnaest godina zatvora zbog onoga što je učinio svojoj ženi, a iza rešetaka ga je poslao Strikeov iskaz. Do zadnjeg trenutka, Laing je sve poricao govoreći da se njegova supruga sama zavezala; da je to voljela, da je bila nastrana u tom smislu, da je zanemarivala dijete, da mu je pokušala smjestiti, da je sve to namještaljka. Ta sjećanja bila su među najružnijima koja je imao. Čudno je da su mu se vrtjela glavom dok je Mini klizio uz nepregledno zelenilo brežuljaka, blistavih na sve jačem suncu. Ovakav krajolik Strikeu nije bio poznat. U ogoljenosti nepreglednih masa granita i mirnoj prostranosti brda koja se valjaju bilo je neke njemu tuđe divote. Velik dio djetinjstva proveo je sjedeći na obali, s okusom soli u zraku: ovaj je kraj bio obilježen šumama i rijekama, zagonetan i tajnovit na drukčiji način od St Mawesa, gradića sa svojom dugom poviješću krijumčarenja, u kojem su se živopisne kuće neuredno kotrljale do plaže. Prolazeći pokraj spektakularnog vijadukta s desne strane, razmišljao je o psihopatima i kako ih se može pronaći posvuda, ne samo u bijednim nastambama, sirotinjskim četvrtima i skvotovima, nego čak i ovdje, na ovome mjestu spokojne ljepote. Tipovi kao Laing slični su štakorima: znaš gdje žive, ali o njima ne razmišljaš dok se s jednim ne nađeš licem u lice. Dva minijaturna kamena dvorca stražarila su svaki na svojoj strani ceste. Dok je Strike ulazio u rodni grad Donalda Lainga, sunce se, zasljepljujući blistavo, probilo kroz oblake. ~ 98 ~ Knjigoteka

daša&anna 16 So grab your rose and ringside seat, We’re back home at Conry’s bar 21 Blue Oysters Cult, “Before the Kiss” S unutarnje strane staklenih vrata trgovine u glavnoj ulici visjela je kuhinjska krpa. Bila je ukrašena crnim crtežom lokalnih znamenitosti, ali Strikeovu pozornost privukle su stilizirane žute ruže, posve jednake onoj istetoviranoj na snažnoj podlaktici Donalda Lainga. Zastao je pročitati stihove na sredini: It’s oor ain toon It’s the best toon That ever there be: Here’s tae Melrose, Gem o’ Scotland, The toon o’ the free.22 Mini je ostavio na parkiralištu uz opatiju čiji su se tamnocrveni lukovi uzdizali u blijedomodro nebo. Iza nje, prema jugoistoku, nalazio se trorogi vrh Eildon Hilla, kojeg je Strike primijetio na karti i koji je prizoru davao dramatičnost i osebujnost. Nakon što je u obližnjem kafiću kupio žemlju sa šunkom i pojeo je za stolom na terasi, popušio cigaretu i popio drugu šalicu jaka čaja tog dana, Strike je pješice krenuo u potragu za Wyndom, kućnom adresom koju je Donald Laing naveo prije šesnaest godina kad se prijavio u vojsku, a za koju Strike nije bio posve siguran kako se izgovara. Gradić je na suncu izgledao mirno i prosperitetno dok je Strike polako koračao strmom glavnom ulicom do središnjeg trga, na kojem je u bazenu cvijeća stajao stup s jednorogom na vrhu. Okrugli kamen na 21 Zato zgrabi svoju ružu i sjedalo uz ring, / vratili smo se kući u Conryjev bar. 22 Ovo je naš grad / najbolji grad / koji je ikad postojao: / Živio Melrose, / dragulj Škotske, / grad slobodnih. ~ 99 ~ Knjigoteka

daša&anna pločniku nosio je staro rimsko ime grada, Trimontium, za koje je Strike znao da se zacijelo odnosi na obližnje brdo s tri vrba. Činilo se da je promašio Wynd, koji se prema karti na njegovu mobitelu nalazio bočno od glavne ulice. Vratio se i opazio uski prolaz u zidinama sa svoje desne strane, dovoljno širok samo za pješaka, koji je vodio u mračno unutarnje dvorište. Laingova stara obiteljska kuća imala je jarkoplava ulazna vrata i do nje je vodilo nekoliko stuba. Na Strikeovo kucanje, vrata je gotovo odmah otvorila zgodna, tamnokosa žena, previše mlada da bi bila Laingova majka. Kad je Strike objasnio zbog čega je došao, odgovorila je s laganim naglaskom koji se njemu učinio privlačnim. - Gospođa Laing? Ona ne živi ovdje već deset ili više godina. Prije nego što se uspio oneraspoložiti, dodala je: - Sad je u Ulici Dingleton. - Dingleton? Je li daleko? - Ovdje gore. - Pokazala je negdje nadesno iza svojih leđa. - Ne znam na kojem broju, žao mi je. - Nema problema. Hvala na pomoći. Dok se kroz prljavi prolaz vraćao na suncem obasjan trg, palo mu je na pamet kako, ne računa li prostote koje mu je mladi vojnik promrmljao u uho u boksačkom ringu, nikad nije čuo Donalda Lainga da govori. Budući da je tad još uvijek radio kao tajni agent na onom dilerskom lancu, bilo je neophodno da ga onako bradatog nitko ne vidi kako ulazi i izlazi iz vojnog stožera pa su Lainga nakon uhićenja ispitali drugi kolege. Kasnije, kad je uspješno završio slučaj i ponovno se obrijao, Strike je svjedočio protiv Lainga na sudu, ali kad je Laing ustao i porekao da je zavezao i mučio svoju suprugu, Strike je već bio u avionu na odlasku s Cipra. Dok je prolazio trgom, Strike se pitao je li njegov škotski naglasak možda bio jedan od razloga zbog kojih su ljudi tako spremno vjerovali u Donnieja Langa, opraštali mu, voljeli ga. Učinilo mu se da je negdje pročitao kako oglašivači koriste škotske naglaske kako bi sugerirali poštenje i iskrenost. Jedini pub koji je dosad uočio nalazio se malo dalje u ulici kroz koju je Strike prošao na putu do Ulice Dingleton. Melrose je naizgled jako volio žutu boju: iako su zidovi bili bijeli, vrata i prozor puba bili su ukrašeni limun žutom i crnom. Strike koji je bio iz Cornwalla iznenadio se opazivši da se pub zove Ship Inn, iako je grad sa svih strana bio ~ 100 ~ Knjigoteka