daša&anna trebala ležati raskomadana u njegovu frižideru. Dosad je već trebao vidjeti njezino lice u onoj ekstazi straha i smrti, kad su u njegovu posjedu i kad su njegove da se igra njima. Zato je sad pješačio po hladnoj kiši i pjenio se jer je nedjelja i ona se vratila onamo gdje joj se nikad nije mogao približiti jer je zgodni momak uvijek bio prisutan. Trebalo mu je više slobode, mnogo više slobode. Prava prepreka je Stvar, koja je stalno kod kuće, špijunira ga, ne miče se od njega. Sve to morat će se promijeniti. Već je natjerao Stvar natrag na posao protiv njezine volje. Sad je zaključio da će pred Stvari morati glumiti da ima novi posao. Bude li potrebno, krast će da se domogne gotovine, hiniti da ju je zaradio - kao već mnogo puta dosad. Tad će, kad bude slobodan, Tajnici moći posvetiti dovoljno vremena da se zatekne u blizini kad ona zaboravi na oprez, kad nitko ne bude gledao, kad skrene za pogrešan ugao... Prolaznici su za njega bili beživotni kao automati. Glupi, glupi, glupi... Svuda gdje je hodao, tražio je onu koju će sljedeću ubiti. Ne Tajnicu, ne, jer taje kučka ponovno bila sa zgodnim momkom iza svojih bijelih ulaznih vrata, nego bilo koju ženu koja je dovoljno glupa, dovoljno pijana da se malo udalji s jednim muškarcem i njegovim noževima. Morao je nekog ubiti prije nego što se vrati k Stvari, jednostavno je morao. To će mu jedino pomoći da izdrži kad bude ponovno morao glumiti muškarca kojeg Stvar voli. Oči su mu treptale ispod kape razvrstavajući ih, odbacujući ih: žene s muškarcima, žene s djecom koja ih drže za ruku, ali nijedna sama, nijedna onakva kakva je njemu potrebna... Hodao je kilometrima dok nije pao mrak, uz osvijetljene pubove u kojima su se muškarci i žene smijali i očijukali, uz restorane i kina, tražio i čekao sa strpljenjem lovca. Nedjelja je navečer i zaposleni ljudi rano se vraćaju kući, ali to nije važno: još uvijek posvuda ima turista, ljudi iz drugih gradova privučenih poviješću i zagonetkom Londona... Već je bila gotovo ponoć kad su niknule pred njegovim iskusnim očima kao zdepaste gljive u dugoj travi: skupina kreštavih, pripitih, kokodakavih djevojaka vijugala je pločnikom. Hodale su jednom od onih bijednih, trošnih ulica koje su njega posebno radovale, u kojima pijano hrvanje i vrištava djevojka nisu neobičan prizor. Pratio ih je na udaljenosti od deset metara, gledao kako prolaze ispod ulične rasvjete, lupkaju se laktovima i blebeću, sve osim jedne. Ta je bila najpijanija od njih i izgledala najmlađe: tek što nije povratila, ako on zna išta o tome. Teturala je na visokim potpeticama i malo zaostajala za prijateljicama, ~ 351 ~ Knjigoteka
daša&anna glupa droljica. Nijedna njezina prijateljica nije shvatila u kakvom je mala stanju. Bile su naroljane, brektale su i grohotom se smij ale teturajući pločnikom. Polako je koračao za njima, posve nenametljivo. Ako ona povrati na ulici, buka će privući pozornost njezinih prijateljica i one će se zaustaviti i okupiti oko nje. Dok suspreže poriv na povraćanje, ne može govoriti. Razmak između nje i njezinih prijateljica polako se povećavao. Teturala je i posrtala, podsjećala ga na onu zadnju, na glupim visokim potpeticama. Ova ne smije preživjeti da policiji pomogne izraditi fotorobot. Približavao se taksi. Znao je što će se dogoditi i prije nego što se dogodilo. Glasno su zaustavile taksi, urlajući i mlatarajući rukama, i nakrcale se u njega, jedna debela guzica za drugom. On je ubrzao, pognute glave, skrivena lica. Svjetlo ulične rasvjete odražavalo se u lokvama, znak “slobodno” ugasio se, taksi zarežao... Zaboravile su je. Zateturala je ravno u zid i podigla ruku da se pridrži. Možda ima samo nekoliko sekundi. Jedna od njezinih prijateljica tek što nije shvatila da ona nije s njima. - Jesi li dobro, dušo? Loše ti je? Dođi ovamo. Ovuda. Bit ćeš dobro. Još malo i stigli smo. Dok ju je vukao bočnom ulicom, počela je povraćati. Slabašno je pokušala istrgnuti ruku iz njegove; rigotina ju je poprskala, začepila joj usta. - Prljava gaduro - zarežao je, jednim dlanom već oko drške noža ispod jakne. Silom ju je vukao prema mračnom prolazu između trgovine s videokasetama za odrasle i staretinarnice. - Ne - prodahtala je, ali gušila se u vlastitoj rigotini dok je bljuvala. Na drugoj strani ulice otvorila su se jedna vrata i svjetlo se namreškalo niz nekoliko stuba. Ljudi su izletjeli na pločnik, smijući se. Zabio ju je uza zid i poljubio, posve je priklještio dok se pokušavala oprijeti. Imala je odvratan okus, na bljuvotinu. Vrata na suprotnoj strani ulice zatvorila su se, jato ljudi je prošlo, njihovi glasovi odjekivali su u mirnoj noći, svjetlo se ugasilo. - Pas mater - s gađenjem je rekao oslobodivši njezina usta, ali tijelom ju je i nadalje držao priklještenu uz zid. ~ 352 ~ Knjigoteka
daša&anna Udahnula je da vrisne, ali njegov je nož već bio spreman i lako joj kliznuo duboko među rebra, ni slično kao kod one zadnje, koja se opirala žestoko i tvrdoglavo. Vrisak je zamro na njezinim zamrljanim usnama kad se vrela krv razlila preko rukavice na njegovoj ruci, natapajući tkaninu. Grčevito se trzala, pokušala govoriti, bjeloočice su joj zasjale u tami i cijelo njezino tijelo klonulo je, još uvijek nabodeno na nož. - Dobra curica - šapnuo je izvlačeći nož dok je ona umirući padala u njegov zagrljaj. Odvukao ju je dublje u prolaz, gdje je hrpa smeća čekala odvoz. Šutirajući crne vreće u stranu, spustio ju je u kut pa izvukao mačetu. Suveniri su bili nužni, ali imao je samo nekoliko sekunda. Mogla bi se otvoriti neka druga vrata ili bi se njezine glupe prijateljice mogle vratiti u svom taksiju... Zamahnuo je nožem i odsjekao što je želio, spremio tople, kapave trofeje u džep pa nagrnuo vreće sa smećem na nju. Trebalo mu je manje od pet minuta. Osjećao se kao kralj, kao bog. Spremio je noževe pa se udaljio dašćući na hladnom, čistom noćnom zraku, i lagano potrčao kad se ponovno našao na glavnoj cesti. Već je bio cio ulični blok dalje kad je u daljini čuo promukle ženske povike. - Heather! Heather, blesačo, gdje si? - Heather vas ne može čuti - šapnuo je u tamu. Pokušao je suspregnuti smijeh, zario lice u ovratnik, ali nije mogao obuzdati ushit. Duboko u džepovima, mokrim se prstima igrao s elastičnom hrskavicom i kožom za koju su još uvijek bile pričvršćene njezine naušnice - mali plastični korneti. ~ 353 ~ Knjigoteka
daša&anna 49 It’s the time in the season for a maniac at night61 Blue Öyster Cult, “Madness to the Method” Vrijeme je ostalo hladno, kišovito i vjetrovito, i kad je lipanj ušao u drugi tjedan. Sjaj suncem okupanog svečanog obreda kraljevskog vjenčanja utonuo je u zaborav: vrtoglava plima romantičnog žara povukla se, reklamni proizvodi uz vjenčanje i zastavice s čestitkama uklonjeni su iz izloga trgovina i novine glavnoga grada vratile su se svjetovnijim pitanjima, među kojima je bio i predstojeći štrajk radnika podzemne željeznice. U srijedu su naslovnice novina razotkrile strahotu. Osakaćeno tijelo mlade žene pronađeno je ispod vreća za smeće, i već nekoliko sati nakon prvog policijskog apela javnosti, svijet je bio obaviješten da ulicama Londona vreba Jack Rasparač dvadeset prvog stoljeća. Tri žene napadnute su i osakaćene, ali londonska policija naizgled nije imala nikakav trag. U svojoj bezglavoj jurnjavi da obuhvate svaki mogući aspekt priče - kartama Londona s lokacijama svakog napada, fotografijama triju žrtava - novinari su pokazali odlučnost da nadoknade izgubljeno vrijeme, svjesni da su na tulum možda stigli malo prekasno. Dotad su mediji ubojstvo Kelsey Platt tretirali kao izolirani čin poremećenog sadista, a naredni napad na Lilu Monkton, osamnaestogodišnju prostitutku, jedva su i spomenuli. Djevojka koja se prodavala za seks na dan kraljevskog vjenčanja nije mogla očekivati da će s naslovnica izgurati novopečenu vojvotkinju. Ubojstvo Heather Smart, dvadesetdvogodišnje djelatnice kreditnog udruženja za građevinske zajmove iz Nottinghama, bilo je nešto posve drugo. Naslovi su se praktički sami pisali, jer Heather je bila junakinja s kojom se lako poistovjetiti, djevojka koja je imala stalni posao i dečka, učitelja u osnovnoj školi, i koja se našla okrutno ubijena u nevinom obilasku spomenika glavnoga grada. Noć prije ubojstva, Heather je gledala Kralja lavova, pojela dim sum u Chinatownu i pozirala u Hyde Parku s vojnicima kraljevske tjelesne garde koji su jahali u pozadini. Beskonačni centimetri kolumni mogli su se ispresti iz dugog vikenda u 61 Sezona je noćnih manijaka. ~ 354 ~ Knjigoteka
daša&anna proslavu tridesetog rođendana njezine šogorice, koja je kulminirala brutalnom, bijednom smrću u stražnjem dvorištu trgovine zabavom za odrasle. Ta se priča, kao sve najbolje priče, razmnožavala diobom kao ameba, rađajući beskonačan niz novih priča, komentara i nagađanja, koja su i sama okotila svoj vlastiti zbor protivnika: rasprave o sramotnoj sklonosti opijanju te mlade Britanke, na koje je uzvraćeno optužbama za svaljivanje krivnje na žrtvu; užasnute članke o učestalosti seksualnog nasilja, ublažene podsjetnicima da su ti napadi mnogo rjeđi nego u drugim državama; intervjue s izbezumljenim, krivnjom shrvanim prijateljicama koje su slučajno ostavile Heather, iz kojih su se rodili napadi na te žene i klevete na društvenim mrežama, što je pak neke nadahnulo da brane ucviljene žene. Nad svakim tim novinskim napisima nadvijala se sjena nepoznatog ubojice, luđaka koji komada žene. Novinari su se ponovno obrušili na Ulicu Denmark u potrazi za muškarcem kojem je poslana Kelseyina noga. Strike je zaključio da je kucnuo čas da Robin otputuje u Masham na zadnju probu vjenčanice, što su često spominjali, ali i odgađah iz dana u dan, a nakon toga ponovno je pobjegao Nicku i Ilsi s naprtnjačom i razarajućim osjećajem vlastite nemoći. Jedan policajac u civilu ostao je stražariti u Ulici Denmark, u slučaju da u pošti iskrsne nešto sumnjivo. Wardle se bojao da bi mogao stići još koji dio tijela naslovljen na Robin. Opterećen zahtjevima istrage koja se vodila pod reflektorima nacionalnih medija, Wardle se šest dana nakon otkrića Heatherina tijela nije uspio naći sa Strikeom licem u lice. Strike je ponovno rano navečer otišao u Feathers, gdje je zatekao Wardlea izmoždenog, ali raspoloženog da pretrese situaciju s muškarcem koji je istodobno bio i uključen u slučaj i izvan njega. - Tjedan je bio stvarno jeben - uzdahnuo je Wardle prihvaćajući kriglu koju mu je Strike donio. - Ponovno sam počeo pušiti. April je ljuta kao ris. Otpio je dug gutljaj piva pa povjerio Strikeu istinu o otkriću Heatherina tijela. Novinski članci, što je Strike već primijetio, nisu se podudarali u mnogim možda bitnim elementima, iako su svi krivili policiju jer je Heather pronađena tek dvadeset četiri sata nakon ubojstva. - I ona i njezine prijateljice bile su pijane ko guzice - rekao je policajac, bez uvijanja opisujući situaciju. - Njih četiri ušle su u taksi, toliko naroljane da su zaboravile Heather. Već su bile ulicu dalje kad su ~ 355 ~ Knjigoteka
daša&anna shvatile da ona nije s njima. Taksist je popizdio jer su bile glasne i odvratne. Jedna od njih počela ga je psovati kad je rekao da se ne može okrenuti nasred ceste. Izbila je velika svađa pa je prošlo još dobrih pet minuta prije nego što je pristao vratiti se po Heather. Kad su napokon stigle do ulice u kojoj su mislile da su je ostavile... ne zaboravi, cure su iz Nottinghama, uopće ne poznaju London... Heather nije bila nigdje na vidiku. Taksi je gmizao ulicom, a one su drečale kroz otvoren prozor i dozivale je. Tad se jednoj od njih učinilo da u daljini vidi Heather kako ulazi u bus. Dvije od njih izašle su iz taksija; u tome nema nimalo jebene logike, obje su bile pijane ko letve... i potrčale za busom urlajući mu da se zaustavi, dok su se druge dvije naginjale iz taksija urlajući im da se vrate, da bus trebaju pratiti taksijem. Tad je ona cura koja se već ranije zakačila s taksistom nazvala tog čovjeka smrdljivim Pakijem, a on ih je sve istjerao iz taksija i odvezao se. U osnovi - umorno je rekao Wardle - sva ova sranja koja trpimo jer je nismo pronašli unutar dvadeset četiri sata mogu se pripisati alkoholu i rasizmu. Glupe su krave bile uvjerene da se Heather ukrcala na onaj bus pa smo cio dan potratili pokušavajući pronaći ženu u sličnom kaputu. Tad je vlasnik seksi šopa izašao iznijeti smeće i našao je ondje ispod hrpetine vreća, bez nosa i ušiju. - Znači, taj dio je istina - rekao je Strike. Njezino osakaćeno lice bilo je jedina pojedinost oko koje su sve novine bile suglasne. - Da, taj dio je istina - mrko je odgovorio Wardle. - Rasparač iz Shacklewella. Sjajno zvuči. - Ima li svjedoka? - Nitko nije ništa vidio. - A Devotee i njegov motocikl? - Nije naš čovjek - priznao je Wardle turobna lica. - Za Heatherino ubojstvo ima čvrst alibi - obiteljsko vjenčanje - a nismo mu mogli ništa dokazati ni za ijedan od prethodna dva napada. Strike je imao dojam da mu Wardle želi još nešto reći pa je strpljivo čekao. - Ne želim da novinari to doznaju - rekao je Wardle tišim glasom ali mislimo da je možda ubio još dvije. - Isuse. - Strike je bio iskreno uznemiren. - Kad? - Davno. Neriješeno ubojstvo u Leedsu 2009. Prostitutka, rodom iz Cardiffa. Probodena nožem. S nje nije ništa odrezao, ali uzeo je ogrlicu ~ 356 ~ Knjigoteka
daša&anna koju je stalno nosila, a tijelo bacio u jarak izvan grada. Leš je pronađen tek nakon dva tjedna. Prošle je godine u Milton Keynesu ubijena i osakaćena jedna djevojka. Zvala se Sadie Roach. Za ubojstvo je osuđen njezin dečko. Sve sam provjerio. Obitelj je vodila žestoku kampanju za njegovo oslobođenje i izvukao se na prizivnom sudu. Ništa ga nije povezivalo s ubojstvom, osim da su se Sadie i on tu večer posvadili i da je jednom zaprijetio nekom tipu skakavcem. Zatražili smo mišljenje psihologa i forenzičara o svih pet napada i zaključili su da po brojnim zajedničkim karakteristikama upućuju na istog počinitelja. Čini se da koristi dva noža, nož za rezanje i mačetu. Žrtve su sve bile lake mete: prostitutke, pijane, emotivno potresene... i sve ih je osim Kelsey pokupio na ulici. Od svih njih uzeo je trofeje. Prerano je reći hoće li se DNK sa žrtava podudarati. Vjerojatno ga nećemo ni imati. Po svemu sudeći, ni s jednom od njih nije imao seks. Taj bolesnik svršava drukčije. Strike je bio gladan, ali nešto mu je govorilo da ne prekida Wardleovu mrzovoljnu tišinu. Policajac je popio još malo piva pa, ne gledajući Strikea u oči, dodao: - Provjeravam sve tvoje tipove. Brockbanka, Lainga i Whittakera. Već je i bilo jebeno vrijeme. - Brockbank je zanimljiv - rekao je Wardle. - Pronašao si ga? - upitao je Strike, zaledivši se s kriglom na usnama. - Ne još, ali znamo da je do prije pet tjedana redovito dolazio u jednu crkvu u Brixtonu. - Crkvu? Jesi li siguran da je govorimo o istom tipu? - Visoki bivši vojnik, bivši ragbijaš, duga čeljust, jabučica jednog oka udubljena, uho rascvjetano, crna tamna kosa - odverglao je Wardle. - Ime: Noel Brockbank. Metar devedeset, možda meter devedeset dva. Napadan sjevernjački naglasak. - To je on - rekao je Strike. - U prokletoj crkvi? - Čekaj - obratio mu se Wardle ustajući. - Moram se popišati. A ipak, zašto ne crkva? pomislio je Strike odlazeći do šanka po dvije nove krigle piva. Pub se punio oko njega. Zajedno s pivima, na stol je donio i jelovnik, ali nije se mogao usredotočiti na njega. Curice u zboru... ne bi bio prvi... - Sad mi je lakše - rekao je Wardle vrativši se. - Možda izađem zapaliti, brzo se vraćam... ~ 357 ~ Knjigoteka
daša&anna - Najprije dovrši priču o Brockbanku - odvratio je Strike gurajući mu novu kriglu preko stola. - Da budem iskren, pronašli smo ga slučajno - rekao je Wardle smještajući se natrag za stol i prihvaćajući pivo. - Jedan od naših momaka pratio je majku nekog lokalnog narkobossa. Mislimo da mamica nije tako nevina kao što tvrdi, pa ju je naš momak pratio do crkve i ondje naletio na Brockbanka koji je na ulazu dijelio pjesmarice. Frajer je počeo razgovarati s murjakom ne znajući tko je, a naš momak nije imao pojma da Brockbanka zbog ičega tražimo. Četiri tjedna poslije, čuo me je kako govorim da tražim Noela Brockbanka zbog slučaja Kelsey Platt i rekao da je prije mjesec dana u Brixtonu naletio na tipa tog imena. Vidiš? - dodao je Wardle sa sjenom svog uobičajenog cereka. - Obraćam pozornost na tvoje dojave, Strike. Bio bih glup da te ignoriram, nakon onoga s Landryjevom. Obraćaš pozornost kad Kopaču Malleyju i Devoteeu ne možeš ništa prikrpati, pomislio je Strike, ali je svejedno zadivljeno i zahvalno promrmljao prije nego što se vratio na ono glavno. - Je li Brockbank prestao dolaziti u tu crkvu? - Da - uzdahnuo je Wardle. - Jučer sam otišao onamo, porazgovarao sa župnikom. Mlad momak, entuzijast, crkva u siromašnom dijelu grada... znaš o kakvom tipu govorim - rekao je Wardle, ali to nije bilo točno, jer je Strikeov kontakt sa svećenicima uglavnom bio ograničen na vojne kapelane. - Brockbanku je posvetio mnogo vremena. Zaključio je da ga život nije baš mazio. - Oštećenje mozga, otpust iz vojske zbog invalidnosti, gubitak obitelji, sva ta sranja? - upitao je Strike. - Ukratko, da. I usto mu nedostaje sin. - Aha - mračno je rekao Strike. - Zna li gdje Brockbank živi? - Ne, ali izgleda da njegova djevojka... - Alyssa? Wardle se lagano namrštio, zavukao ruku u unutarnji džep jakne, izvadio svoj notes i provjerio. - Da, tako se zove. Alyssa Vincent. Kako si znao? - Oboje su nedavno dobili otkaz u jednom striptiz-klubu. Objasnit ću ti - požurio je dodati Strike, vidjevši da Wardle pokazuje znakove skretanja na sporedni kolosijek. - Reci mi za Alyssu. ~ 358 ~ Knjigoteka
daša&anna - Pa, uspjela se dočepati općinske kuće u istočnom Londonu, blizu svoje majke. Brockbank je rekao župniku da će useliti k njoj i njezinoj djeci. - Djeci? - upitao je Strike, pomislivši na Robin. - Navodno ima dvije curice. - Znamo li gdje je ta kuća? - Ne još. Župniku je bilo žao što Brockbank odlazi - rekao je Wardle, nespokojno pogledavajući pločnik na kojem su pušila dvojica muškaraca. - Uspio sam doznati da je Brockbank bio u crkvi u nedjelju trećeg travnja, onog vikenda kad je Kelsey umrla. Vidjevši kako se Wardle sve više vrpolji, Strike je samo predložio da obojica izađu van popušiti. Zapalili su cigarete i pušili rame uz rame nekoliko minuta. Radnici su prolazili pokraj njih u oba smjera, umorni od dugih sati u uredima. Približavala se večer. Iznad njihovih glava, između indiga noći koja se približavala i neonskog korala sunca koje je zalazilo, protezala se uska vrpca bezbojnog neba, praznog zraka. - Kriste, ne mogu ti opisati koliko mi je ovo nedostajalo - uzdahnuo je Wardle sisajući cigaretu kao da je majčino mlijeko, pa nastavio s njihovim dotadašnjim razgovorom. - Dakle, Brockbank je taj vikend pomagao u crkvi. Navodno je jako dobar s klincima. - Kladim se da jest - promrmljao je Strike. - Za to bi trebalo imati muda, ne misliš li? - upitao je Wardle ispuhujući dim prema suprotnoj strani ulice, pogleda uprta u Epsteinovu skulpturu Dan, koja je ukrašavala stare urede prijevozne tvrtke. Ispred muškarca na prijestolju stajao je dječak, iskrivivši tijelo tako da može zagrliti kralja iza sebe i istodobno promatračima pokazati svoj penis. - Ubiti i raskomadati curu pa se pojaviti u crkvi kao da se ništa nije dogodilo? - Jesi li ti katolik? - upitao je Strike. Wardle je izgledao preplašeno. - Igrom slučaja, jesam - sumnjičavo je rekao. - Zašto? Strike je odmahnuo glavom, smijuljeći se. - Znam da bi psihopatu bilo svejedno - nastavio je Wardle s natruhom obrambenosti. - Samo kažem... U svakom slučaju, naši ljudi pokušavaju doznati gdje on sada živi. Ako je stan općinski, i pod pretpostavkom da je Alyssa Vincent njezino pravo ime, ne bi smjelo biti previše teško naći adresu. ~ 359 ~ Knjigoteka
daša&anna - Super. - Policija je imala resurse s kojima se Robin i on nisu mogli mjeriti; možda će sad, napokon, doznati nešto konkretno. - Što je s Laingom? - Ah - rekao je Wardle gaseći stopalom prvu cigaretu i smjesta paleći drugu - o njemu znamo više. Već osamnaest mjeseci stanuje sam u Wollaston Closeu. Živi od socijalne pomoći za invalide. Vikend drugog i trećeg travnja imao je upalu dišnih puteva pa mu je prijatelj Dickie došao pomoći. Nije mogao ni u kupovinu. - Jebeno prikladno - zamijetio je Strike. - Ili je istina. Provjerili smo s Dickijem i potvrdio je sve što nam je Laing rekao. - Je li se Laing iznenadio što se policija raspituje za njegova kretanja? - Isprva se činio prilično iznenađen. - Je li vas pustio u stan? - Do toga nije došlo. Naletjeli smo na njega dok je prolazio parkom na štakama i na kraju razgovarali s njim u lokalnom kafiću. - Onom ekvadorskom u tunelu? Wardle je prostrijelio Strikea netremičnim pogledom na koji je detektiv mirno uzvratio. - I ti si ga pratio, je li? Nemoj nam zabrljati, Strike. Mi to rješavamo. Strike je mogao odgovoriti kako je bila potrebna kritika medija i neuspjeh njegova dva preferirana smjera istrage da bi se Wardle ozbiljno posvetio pronalaženju Strikeove trojice sumnjivaca. Odlučio je šutjeti. - Laing nije glup - nastavio je Wardle. - Nismo ga dugo ispitivah, a već je skopčao o čemu je riječ. Znao je da si nam ti morao dati njegovo ime. Vidio je u novinama da ti je netko poslao nogu. - I što je rekao o tome? - Možda se osjećao prizvuk uvjerenja da si dobio što si zaslužio - rekao je Wardle lagano se nacerivši - ali sve u svemu, ono što bi i očekivao. Malo znatiželje, malo obrambenosti. - Je li izgledao bolesno? - Da. Nije znao da dolazimo i naletjeli smo na njega dok se gegao na štakama. Izbliza ne izgleda dobro. Oči su mu podlivene krvlju, koža nekako ispucana, izgleda neuredno. Strike nije ništa rekao. I nadalje je sumnjao u Laingovu bolest. Iako je vlastitim očima vidio fotografiju koja je očito dokazivala da Laing uzima ~ 360 ~ Knjigoteka
daša&anna steroide i da mu je koža upaljena i oštećena, i nadalje je bio tvrdoglavo uvjeren da taj muškarac nije uistinu bolestan. - Što je radio kad su ubijene one druge žene? - Kaže da je bio sam kod kuće. Nemamo ništa što bi to potvrdilo ili opovrgnulo. - Hmm - promrmljao je Strike. Vratili su se u pub. Jedan je par zauzeo njihov stol pa su pronašli drugi uz visoki prozor na ulicu. - A Whittaker? - Da, i njega smo sinoć uhvatili. Organizira nastupe nekom bendu. - Jesi li siguran u to? - sumnjičavo je upitao Strike, sjetivši se Shankerove izjave kako Whittaker tvrdi da se bavi time, ali zapravo živi na Stephanienoj grbači. - Da, siguran sam. Posjetili smo njegovu djevojku narkomanku... - Jeste li ušli u stan? - Razgovarala je s nama s vrata, što nikoga nije iznenadilo. Gajba smrdi da ti se život zgadi. U svakom slučaju, rekla nam je da je on vani s dečkima, dala nam adresu koncerta i tamo je i bio. Ispred kluba je bio parkiran stari kombi, a bend je bio još stariji. Jesi li ikad čuo za Death Cult? - Nisam. - Nemoj se ni truditi, koma su - rekao je Wardle. - Morao sam saslušati pola koncerta prije nego što sam uspio doći do Whittakera... u podrumu nekog puba u Wandsworthu. Sutradan mi je cijeli dan zvonilo u ušima. Whittaker kao da nas je napola očekivao. Navodno je prije nekoliko tjedana naletio na tebe ispred svog kombija. - Rekao sam ti za to - podsjetio ga je Strike. - Dim cracka... - Da, da. Gle, ja mu ne bih vjerovao koliko je crno pod noktom, ali tvrdi da mu Stephanie može dati alibi za cijeli dan kraljevskog vjenčanja pa ga to isključuje kao napadača na kurvu u Shacklewellu, i kaže da je bio izvan grada s Death Cultom kad su ubijene i Kelsey i Heather. - Znači, ima alibije za sva tri ubojstva? - upitao je Strike. - Sjajno. Potvrđuju li dečki iz benda da je bio s njima? - Da budem iskren, bili su prilično neodređeni. Pjevač ima slušno pomagalo. Ne znam je li uopće čuo što sam ga pitao. Ne brini se, moji ~ 361 ~ Knjigoteka
daša&anna dečki provjeravaju sve njihove izjave - dodao je vidjevši Strikeov namrgođen izraz. - Otkrit ćemo je li stvarno bio ondje ih nije. Wardle je zijevnuo i protegnuo se. - Moram natrag u ured - rekao je. Noćas bih mogao zapeti do jutra. Sad kad su se novine domogle priče, primamo hrpetinu dojava. Strike je već bio gladan kao vuk, ali u pubu je bilo bučno i zaključio je da bi radije jeo negdje gdje može razmišljati. Wardle i on zajedno su se zaputili ulicom, obojica paleći novu cigaretu u hodu. - Psiholog je nešto istaknuo - rekao je Wardle dok se zavjesa mraka razmatala nebom iznad njih. - Ako smo u pravu i ako imamo posla sa serijskim ubojicom, obično je oportunist. Ima jebeno dobar modus operandi... očito planira barem do određene mjere, jer se inače ne bi tako često izvukao - ali kod Kelsey je došlo do promjene obrasca. Točno je znao gdje je ona. Ona pisma i činjenica da je znao da u stanu neće biti nikog osim nje - to je bilo smišljeno unaprijed. Problem je da smo sve jebeno dobro istražili, ali ne možemo pronaći nijedan dokaz da je ijedan od tvojih momaka ikad bio u njezinoj blizini. Praktički smo rastavili njezin laptop, ali ništa nismo našli. Jedini s kojima je ikad razgovarala o svojoj nozi oni su čudaci Jason i Tempest. Prijatelje gotovo uopće nije imala i družila se isključivo s curama. Na njezinu mobitelu nije bilo ničeg sumnjivog. Koliko je nama poznato, nijedan od tvojih tipova nikad nije živio ni radio u Finchleyju ili Shepherd’s Bushu, a još manje se približio njezinoj školi ili koledžu. Nije nam poznato da su povezani i s kim s kim se ona družila. Kako se, dovraga, ijedan od njih mogao približiti dovoljno da je obrlati, a da njezina obitelj to nije primijetila? - Znamo da je bila sklona laganju - rekao je Strike. - I ne zaboravi onog izmišljenog dečka koji se pokazao posve stvarnim kad ju je pokupio iz Cafe Rougea. - Da - uzdahnuo je Wardle. - Još uvijek nemamo ništa o tom jebenom motociklu. Objavili smo opis u novinama, ali ništa. Kako je tvoja partnerica? - dodao je zastavši ispred staklenih vrata svoga radnog mjesta, ali očito odlučivši popušiti cigaretu do posljednjeg milimetra. - Nije previše uzdrmana? - Dobro je - odgovorio je Strike. - Otišla je u Yorkshire na probu vjenčanice. Natjerao sam je da uzme slobodno: u posljednje je vrijeme često radila vikendom. Robin je otišla bez pogovora. Zašto bi ostala, kad novinari vrebaju u Ulici Denmark, agencija ima samo jedan slabo plaćen posao, a policija ~ 362 ~ Knjigoteka
daša&anna pokriva Brockbanka, Lainga i Whittakera učinkovitije nego što bi to njih dvoje ikad mogli? - Sretno - rekao je Strike opraštajući se od Wardlea. Policajac je podigao ruku u pozdrav i nestao u velikoj zgradi iza prizme stakla koja se sporo okretala s blještavim natpisom New Scotland Yard. Strike je krenuo natrag prema stanici podzemne, žudeći za kebabom i razmišljajući o problemu koji mu je Wardle upravo postavio. Kako se ijedan od njegovih sumnjivaca mogao dovoljno približiti Kelsey Platt da bi znao njezina kretanja ili zadobio njezino povjerenje? Razmišljao je Laingu, samom u sumornom stanu u Wollaston Closeu, koji tvrdi da živi od pomoći za invalide, predebeo i bolestan, naizgled mnogo stariji od svoje trideset četiri godine. Nekoć je bio zabavan čovjek. Može li još uvijek očarati mladu djevojku do te mjere da pristane vozikati se s njim na motociklu ili ga s povjerenjem povede u stan u Shepherd’s Bushu, za koji njezina obitelj nije imala pojma? A Whittaker, koji vonja na crack, s onim svojim crnim zubima i prorijeđenom, prljavom kosom? Istina, Whittaker je nekoć imao hipnotički šarm i mršava narkomanka Stephanie očito ga je držala neodoljivim, ali koliko je bilo poznato, Kelseyina jedina dotadašnja simpatija bio je uredno ošišan, plavokos momak, samo nekoliko godina stariji od nje. I na kraju, Brockbank. Strikeu je taj krupni, crnomanjasti bivši ragbijaš bio apsolutno odvratan, puka opreka zgodnom Niallu. Brockbank je živio i radio kilometrima daleko od Kelseyina doma i škole, i iako su oboje išli u crkvu, crkve koje su posjećivali nalazile su se na suprotnim obalama rijeke Temze. Policija bi dosad sigurno već nešto iskopala da je među njihovim kongregacijama postojala ikakva veza. ~ 363 ~ Knjigoteka
daša&anna 50 I’m out of my place, I’m out of my mind...62 Blue Öyster Cult, “Celestial the Queen” Robinin posjet kući od prve je do posljednje minute bio obojen krajnje neobičnim osjećajem nestvarnosti. Osjećala je kako se razilazi sa svakim, čak i s majkom koja je bila jako zaposlena dogovorima za vjenčanje, i iako je imala razumijevanja za Robinino stalno provjeravanje mobitela i novih razvoja događaja povezanih s Rasparačem iz Shacklewella, nije uspijevala prikriti svoje nezadovoljstvo. U poznatoj kuhinji u kojoj je Rowntree dremuckao uz njezina stopala, a raspored sjedenje na vjenčanom domjenku bio rasprostrt na izribanom drvenom stolu, Robin je počela shvaćati do koje se mjere odrekla odgovornosti za svoje vjenčanje. Linda ju je stalno zasipala pitanjima o tome što bi više voljela, upitima o govorima, cipelama za djeveruše, ukrasu za njezinu glavu, kad bi bilo zgodno porazgovarati sa župnikom, gdje Matthew i ona žele da im pošalju darove, bi li Matthewova teta Sue trebala biti za glavnim stolom ili ne. Robin je mislila da će je boravak kod kuće opustiti. Umjesto toga, od nje se zahtijevalo da se s jedne strane bavi bujicom majčinih trivijalnih pitanja, a s druge strane nizom pitanja svog brata Martina, koji je zurio u članke o otkriću tijela Heather Smart dok Robin nije izgubila strpljenje za ono što je držala njegovom lešinarskom znatiželjom, nakon čega je premorena Linda zabranila svako spominjanje ubojice u njihovoj kući. Matthew je u međuvremenu bio ljutit, iako je nastojao to ne pokazati, jer Robin još nije zamolila Strikea dva slobodna tjedna za medeni mjesec. - Sigurna sam da neće biti problema - rekla je Robin za večerom. - Jedva da imamo ikakva posla, a Cormoran kaže da je policija preuzela sve naše tragove. - Još uvijek nije potvrdio - zamijetila je Linda, koja je znatiželjno promatrala koliko malo Robin jede. - Tko nije potvrdio? - upitala je Robin. 62 Nisam na svome mjestu, nisam pri sebi... ~ 364 ~ Knjigoteka
daša&anna - Strike. Nije me nazvao da će doći. - Podsjetit ću ga - rekla je Robin otpijajući dug gutljaj vina. Nikome od njih, čak ni Matthewu, nije rekla da stalno ima noćne more iz kojih se bez daha budi u tami, u onom istom krevetu u kojem je spavala u mjesecima nakon silovanja. U ovim snovima na nju je nasrtao golemi muškarac. Ponekad bi uletio u ured u kojem je radila sa Strikeom. Češće bi izronio iz tame u londonskim sporednim uličicama, s blistavim noževima u rukama. Tog jutra tek što joj nije iskopao oči, kad se dašćući probudila začuvši kako je Matthew pospano pita što je rekla. - Ništa - odgovorila je odmičući znojnu kosu s lica. - Ništa. Matthew se u ponedjeljak morao vratiti na posao. Činilo se da mu je drago što nju ostavlja u Mashamu, da pomogne Lindi oko priprema za vjenčanje. U ponedjeljak poslijepodne majka i kći našle su se sa župnikom u crkvi Djevice Marije na zadnjem dogovoru oko obreda vjenčanja. Robin se svim silama trudila usredotočiti na svećenikove radosne prijedloge i poticajan govor, ali sve vrijeme dok je on govorio, njezin pogled lutao je prema velikom kamenom raku koji kao da se zalijepio za crkveni zid desno od prolaza između sjedala. U djetinjstvu ju je taj rak fascinirao. Nije mogla shvatiti zašto veliki isklesani rak gmiže po zidu njihove crkve i na kraju je svojom znatiželjom zarazila i Lindu, koja je otišla u lokalnu knjižnicu, pregledala zapise i pobjedonosno obavijestila kćer da je taj rak simbol drevne obitelji Scrope, čiji se spomenik nalazi iznad njega. Devetogodišnju Robin taj je odgovor razočarao. Na određeni način, objašnjenje nikad nije bilo važno. Jednostavno je voljela biti jedina koja želi doznati istinu. Stajala je pred zrcalom pozlaćena okvira u skučenoj kabini krojačkog salona koja je mirisala na novi sag, kad je sutradan nazvao Strike. Robin je znala da je zove Strike jer je za njegove pozive namjestila poseban zvuk zvona. Trznula se prema svojoj torbici, a krojačka je srdito i iznenađeno uzviknula kad joj je Robin svojim naglom pokretom istrgnula iz ruke nabore šifona koje je dotad vješto iznova namještala. - Halo? - rekla je Robin, - Bog - rekao je Strike. Po tom jednom slogu znala je da se dogodilo nešto loše. ~ 365 ~ Knjigoteka
daša&anna - Gospode, zar je još netko ubijen? - izlanula je Robin, zaboravljajući da krojačka čuči uz rub njezine vjenčanice. Ženaje zurila u nju u zrcalu, usta punih pribadača. - Ispričajte me na trenutak. Ne ti! - dodala je Strikeu, bojeći se da bi on mogao spustiti slušalicu. - Oprostite - ponovila je kad se zavjesa zatvorila iza krojačice, a ona potonula u vjenčanici na stolac bez naslona u kutu kabine. - Nisam bila sama. Je li još netko umro? - Da, ali nije ono što misliš. Umro je Wardleov brat. Robinin umoran i prenapet mozak pokušao je spojiti točkice, ali točkice se nisu dale spojiti. - Nema nikakve veze sa slučajem - rekao je Strike. - Pregazio ga je kombi na pješačkom prijelazu. - Gospode. - Robin je bila posve smetena. Načas je bila zaboravila da smrt dolazi na bilo koji drugi način osim noževima u rukama manijaka. - Jebada, istina. Imao je troje djece i četvrto na putu. Upravo sam razgovarao s Wardleom. Grozna stvar. Robinin mozak kao da se s mukom vraćao u brzinu. - Je li Wardle...? - Na dopustu je zbog smrtnog slučaja u obitelji. I pogodi tko je od njega preuzeo slučaj? - Ne valjda Anstis? - upitala je Robin, najednom zabrinuta. - Gore od toga. - Ne... ne Carver! - uzviknula je Robin, najednom obuzeta osjećajem zle slutnje. Od svih policajaca koje je Strike uspio uvrijediti i zasjeniti u svoja dva najčuvenija detektivska trijumfa, inspektor Roy Carver bio je najviše ponižen i shodno tome, najogorčeniji. Mediji su opsežno zabilježili i, istini za volju, napuhali njegove propuste u istrazi pada čuvene manekenke s balkona njezina stana na vrhu zgrade. Znojni muškarac s prhuti i ljubičasta flekava lica nalik na usoljenu govedinu, prema Strikeu je gajio antipatiju i prije nego što je detektiv javno dokazao da je upravo on propustio uočiti ubojstvo. - Pogodila si - rekao je Strike. - Upravo je proveo ovdje tri sata. - Gospode... zašto? - Nemoj se praviti blesava, znaš zašto. Carver samo što nije svršio rešetajući me o nizu ubojstava. Malo mu je falilo da me upita imam li ~ 366 ~ Knjigoteka
daša&anna alibije, a na ona krivotvorena pisma Kelsey potrošio je jebeno puno vremena. Robin je prostenjala. - Zašto bi, zaboga, dopustili Carveru da...? Hoću reći, s njegovim rezultatima... Ma koliko to nama bilo teško povjerovati, nije bio budala cijelu svoju karijeru. Mora da njegovi šefovi misle da s Lundryjevom jednostavno nije imao sreće. Trebao bi ostati samo privremeno, dok se Wardle ne vrati, ali već me je upozorio da se klonim istrage. Kad sam upitao kako napreduju s Brockbankom, Laingom i Whittakerom, praktički mi je rekao da odjebem sa svojim egom i predosjećajima. O napredovanju istrage više nećemo dobivati informacije iznutra, u to možeš biti sigurna. - Ali morat će se držati Wardleova smjera istrage, zar ne? - upitala je Robin. - S obzirom na to da bi radije odsjekao vlastitu tintaru nego meni dopustio da riješim još jedan njegov slučaj, čovjek bi pomislio da će se truditi istražiti sve tragove koje sam im dao. Problem je u tome što si je Lundryjevu očito objasnio kao nešto što se meni slučajno posrećilo, i rekao bih da misli kako je moja sumnja u tri muškarca u ovom slučaju samo preseravanje. Da smo barem dobili Brockbankovu adresu prije nego što je Wardle morao otići - dodao je Strike. Kako je Robin slušajući Strikea šutjela cijelu minutu, krojačica je očito zaključila da je opravdano provjeriti je li spremna nastaviti s probom pa je provirila glavom kroz zavjesu. Robin, čiji je izraz lica najednom postao blažen, nestrpljivo joj je mahnula da se udalji. - Imamo Brockbankovu adresu - rekla je Strikeu pobjedničkim glasom kad se zavjesa ponovno zatvorila. - Molim? - Nisam ti rekla jer sam mislila da je Wardle već sigurno ima, ali svejedno sam... za svaki slučaj... nazvala lokalne dječje vrtiće glumeći da sam Alyssa, Zaharina mama. Rekla sam da provjeravam imaju li našu novu adresu. U jednom vrtiću pročitali su mi adresu navedenu uz podatke o roditeljima. Žive u Ulici Blondin u Bowu. - Isuse Kriste, Robin, pa to je jebeno briljantno! Kad se krojačka najzad vratila svom poslu, mladenku je zatekla mnogo blistaviju nego što ju je ostavila. Robinin manjak oduševljenja za preinake na vjenčanici umanjivao je krojačičino uživanje u poslu. Robin ~ 367 ~ Knjigoteka
daša&anna je bila njezina najzgodnija klijentica i nadala se da će, kad vjenčanica bude dovršena, pristati da je fotografira u reklamne svrbe. - Divno - rekla je Robin, blaženo se osmjehujući krojački koja je namještala i zadnji nabor i zajedno s njom promatrala odraz u zrcalu. - Apsolutno divno. Prvi put, učinilo joj se da vjenčanica uopće ne izgleda loše. ~ 368 ~ Knjigoteka
daša&anna 51 Don’t turn your back, don’t show your profile, You’ll never know when it’s your turn to go63 Blue Öyster Cult, “Don’t Turn Your Back” “Odaziv javnosti uistinu je golem. Trenutačno provjeravamo više od tisuću dvjesto dojava, od kojih neke izgledaju obećavajuće”, rekao je viši inspektor Roy Carver. “I nadalje molimo da nam se jave svi koji nešto znaju o crvenoj Hondi CB750 kojom je prevezen dio tijela Kelsey Platt i zainteresirani smo za razgovor sa svima koji su u noći petog lipnja, kad je Heather Smart ubijena, bili u ulici Old Street.” Naslov POLICIJA PRATI NOVE TRAGOVE U POTRAZI ZA RASPARAČEM IZ SHACKLEWELLA po Robininu mišljenju nije bio doista opravdan ni po čemu u kratkom članku ispod njega, iako je pretpostavila da Carver medijima ne bi otkrio pojedinosti stvarnih novih pomaka u istrazi. Većinu stranice prekrivale su fotografije pet žena, po mišljenju policije Rasparačevih žrtvava, s njihovim imenima i okrutnim sudbinama otisnutim crnim slovima preko prsa. Martina Rossi, 28, prostitutka, nasmrt izbodena, ogrlica ukradena. Marina je bila bucmasta, tamnoputa žena u bijeloj majici. Njezina zamagljena fotografija izgledala je kao selfie. Na lančiću oko vrata visio joj je privjesak srcolike harpe. Sadie Roach, 25, pomoćna administratorica, nasmrt izbodena, osakaćena, uzete naušnice. 63 Ne okreći leda, ne pokazuj profil, / nikad nećeš znati kad je tvoj red da odeš. ~ 369 ~ Knjigoteka
daša&anna Bila je zgodna djevojka dječačke frizure i s obručima u ušima. Sudeći po izrezanim likovima na rubovima fotografije, fotografija je bila snimljena na nekom obiteljskom okupljanju. Kelsey Platt, 16, učenica, nasmrt izbodena i raskomadana. Ovdje je bilo poznato debeljuškasto, neugledno lice djevojke koja je pisala Strikeu, nasmiješeno u školskoj odori. Lila Monkton, 18, prostitutka, izbodena, odrezani prsti, preživjela. Mutna fotografija mršave djevojke s jarkocrvenom kaniranom kosom ošišanom u čupavi bob i brojnim piercinzima koji su blještali na svjetlu bljeskalice fotoaparata. Heather Smart, 22, službenica kreditne zadruge, nasmrt izbodena, odrezani nos i uši. Heather je imala okrugle obraze i izgledala bezazleno, s onom svojom valovitom smeđom kosom, pjegicama i plahim osmijehom. Robin je s dubokim uzdahom podigla pogled s Daily Expressa. Matthewa je poslodavac poslao da pregleda poslovne knjige nekog klijenta u High Wycomebeu, pa je danas nije mogao povesti. Trebalo joj je sat i dvadeset minuta od Ealinga do Catforda, u vlakovima natrpanim turistima i ljudima koji su išli na posao preznojavajući se na londonskoj vrućini. Sad je ustala sa svog sjedala i krenula prema vratima, njišući se s ostalim putnicima kad je vlak usporio i zaustavio se, ponovno na postaji Catford Bridge. Tjedan koji je provela na poslu sa Strikeom bio je čudan. Strike, koji očito nije imao nikakve namjere držati se upozorenja da se Carveru ne miješa u istragu, svejedno je glavnog istražitelja shvaćao dovoljno ozbiljno da bude oprezan. - Uspije li dokazati da smo sjebali policijsku istragu, naša je agencija gotova - rekao je. - A znamo da će pokušati reći da smo mi zajebali, bila to istina ili ne. - Zašto onda nastavljamo? ~ 370 ~ Knjigoteka
daša&anna Robin je glumila đavoljeg odvjetnika, jer sama bi bila duboko nesretna i frustrirana da je Strike objavio kako odustaju od svojih tragova. - Zato što Carver misli da su moji sumnjivci sranje, a ja mislim da je on nesposobna budaletina. Robinin smijeh prerano je utihnuo kad joj je Strike rekao kako želi da se ona vrati u Catford i vreba na Whittakerovu djevojku. - Još uvijek? - upitala je. - Zašto? - Znaš zašto. Želim provjeriti može li mu Stephanie dati alibi i za jedan od ključnih dana. - Znaš što? - rekla je Robin smogavši hrabrosti. - Stalno sam u Catfordu. Ako je tebi svejedno, radije bih motrila na Brockbanka. Zašto ne bih pokušala izvući nešto iz Alysse? - Ako želiš promjenu, imamo i Lainga - predložio je Strike. - Laing me je vidio izbliza kad sam se spotaknula i pala - smjesta je odvratila Robin. - Ne misliš li da bi bilo bolje da ti pratiš Lainga? - Motrio sam na njegov stan dok tebe nije bilo - rekao je Strike. - I? - I uglavnom je u njemu, ali ponekad ode do trgovine i natrag. - Više ne misliš da bi on mogao biti krivac, zar ne? - Nisam ga isključio. Zašto tako silno želiš pratiti Brockbanka? - Pa - hrabro je odgovorila Robin - mislim da sam i te kako pripomogla potrazi za njim. Od Holly sam dobila broj u Market Harboroughu, a od dječjeg vrtića adresu u Ulici Blondin... - I zabrinuta si za curice koje žive s njim - rekao je Strike. Robin se sjetila male crne djevojčice s pleteničicama koja se spotaknula zureći u nju u Catford Broadwayu. - Pa što onda? - Radije bih da se držiš Stephanie - rekao je Strike. Razljutila se; toliko se razljutila da je spremno upitala za dva slobodna tjedna, mnogo izravnije nego što bi to inače učinila. - Dva tjedna? - iznenadio se Strike. Bio je naviknutiji da ga ona preklinje da ostane na poslu nego moli za slobodne dane. - Za moj mjedeni mjesec. - Oh, naravno. Da. Pretpostavljam da će to biti brzo, zar ne? - Očito. Vjenčanje je drugoga. ~ 371 ~ Knjigoteka
daša&anna - Kriste, pa to je za samo... koliko... tri tjedna, tako nešto? Razljutila se jer on nije shvatio da je njezino vjenčanje tako blizu. - Da - rekla je, ustajući i posežući za jaknom. - I bi li, molim te, javio ako namjeravaš doći? Vratila se Catfordu i prometnim štandovima, mirisu tamjana i sirove ribe, besmislenim satima stajanja ispod čučavih kamenih medvjeda iznad stražnjih vrata kazališta Broadway. Robin je danas sakrila kosu slamnatim šeširom i na nos nataknula sunčane naočale, ali svejedno nije bila sigurna je li u pogledima vlasnika štandova opazila nagovještaj prepoznavanja kad se ponovno pritajila vrebajući sučelice trostrukim prozorima stana u kojem su živjeli Whittaker i Stephanie. Stephanie je vidjela samo nekoliko puta otkad ju je nastavila nadzirati, i nijednom joj se nije ukazala ni najmanja prilika da razgovara s njom. Whittakeru nigdje nije bilo traga. Robin se naslonila na hladni sivi zid kazališta, spremna za još jedan dugi dan dosade, i zijevnula. Do kasnog poslijepodneva već joj je bilo vruće, bila je umorna i nastojala je ne zamjerati majci koja joj je cio dan slala SMS-ove s pitanjima o vjenčanju. Zadnja poruka, s uputom da nazove cvjećarku koja je za nju imala još jedno sitničavo pitanje, stigla je upravo kad je Robin zaključila da joj treba piće. Pitajući se kako bi Linda reagirala ako joj odgovori da je odlučila posvuda imati plastično cvijeće - na glavi, u buketu, po cijeloj crkvi - samo da više ne mora donositi nikakve odluke - otišla je do riblje zalogajnice po hladno, gazirano piće. Jedva je dodirnula kvaku na vratima, kad se netko sudario s njom, također želeći ući kroz vrata zalogajnice. - Oprostite - automatski je rekla Robin, pa dodala: - Oh, Gospode. Stephanieno lice bilo je natečeno i ljubičasto, jedno oko gotovo posve zatvoreno. Nisu se jako sudarile, ali niža je djevojka malo odskočila. Robin je ispružila ruku kako bi je uhvatila prije nego što padne. - Isuse... što se dogodilo? Govorila je kao da poznaje Stephanie. Na određeni način, imala je osjećaj da je poznaje. Promatrajući svakidašnje djevojčine navike, upoznavajući se s govorom njezina tijela, njezinom odjećom i ljubavi prema Coca-Coli, stvorila je jednostrani osjećaj bliskosti. Sad joj je zbog ~ 372 ~ Knjigoteka
daša&anna toga bilo posve prirodno i lako postaviti pitanje koje nijedan neznanac u Britaniji ne bi postavio drugom: - Jesi li dobro? Kako joj je to pošlo za rukom, Robin nije znala, ali dvije minute poslije smještala je Stephanie za stol u dobrodošlom hladu kafića uz stražnja vrata kazališta, nekoliko ulaza dalje od zalogajnice. Stephanie je očito trpjela bolove i stidjela se svog izgleda, ali istodobno je previše ogladnjela i ožednjela da bi ostala u stanu. Sad je jednostavno popustila jačoj volji, zbunjena brižnošću starije žene i ponuđenim besplatnim obrokom. Robin je besmisleno blebetala vodeći Stephanie niz ulicu i održavajući privid kako je njezina donkihotovska ponuda da počasti Stephanie sendvičem posljedica osjećaja krivnje jer ju je umalo srušila. Stephanie je prihvatila sendvič od tunjevine i hladnu Fantu zahvalno promrmljavši, ali nakon nekoliko zalogaja, stavila je dlan na obraz kao da je boli i spustila sendvič. - Zub? - zabrinuto je upitala Robin. Djevojka je kimnula. Jedna suza kliznula je iz njezina nezatvorena oka. - Tko ti je to učinio? - hitno je upitala Robin, posežući rukom preko stola za Stephanienom rukom. Glumila je ulogu, uživljavala se u nju improvizirajući. Slamnatim šeširom i dugom haljinom koju je odjenula nesvjesno je sugerirala hipijevski nastrojenu djevojku punu altruizma, koja misli da može spasiti Stephanie. Robin je osjetila kako joj Stephanie uzvraća slabašnim stezanjem prstiju, iako je odmahnula glavom dajući do znanja da neće odati napadača. - Netko koga poznaješ? - šapnula je Robin. Niz Stephaniene obraze razlile su se nove suze. Povukla je ruku ispod Robinine i otpila gutljaj Fante, lecnuvši se kad je hladna tekućina dodirnula, po Robininu mišljenju, napukli zub. - Je li ti to učinio otac? - šapnula je Robin. Lako bi bilo to pretpostaviti. Stephanie nije mogla imati više od sedamnaest godina. Bila je toliko mršava da je jedva imala dojke. Suze su isprale sve tragove olovke kojima su joj oči bile inače iscrtane. Prljavo lice bilo je djetinjasto, s jedva primjetno isturenom gornjom čeljusti, ali najistaknutija na njemu bila je ljubičastosiva modrica. Whittaker ju je bubao dok joj nisu puknule žilice u desnom oku: ono malo oka što se vidjelo, bilo je boje grimiza. ~ 373 ~ Knjigoteka
daša&anna - Ne - šapnula je Stephanie. - Dečko. - Gdje je on sad? - upitala je Robin, ponovno posežući za Stephanienom rukom, sad hladnom od dodira s ledenom Fantom. - Nema ga - odvratila je Stephanie. - Živite zajedno? Stephanie je kimnula i pokušala popiti još malo Fante, držeći ledenu tekućinu podalje od ozlijeđene stane lica. - Nisam htjela da ide - šapnula je Stephanie. Kad se Robin nagnula prema njoj, djevojčino obuzdavanje najednom se rastopilo pred ljubaznošću i šećerom. - Tražila sam da idem s njim, ali nije me htio povesti. Znam da tamo vani ganja ženske, znam. Ima drugu, čula sam kako Banjo nešto spominje. Negdje ima drugog komada. Na Robinino zaprepaštenje, glavni izvor Stephaniene boli, mnogo gori od napuklog zuba i natučenog, razbijenog lica, bila je pomisao da bi prljavi diler Whittaker mogao negdje spavati s nekom drugom ženom. - Samo sam htjela ići s njim - ponovila je Stephanie i suze su gušće kliznule niz njezine obraze, čineći prorez u koji se njezino oko pretvorilo još napadnije crvenim. Robin je znala da bi ljubazna, pomalo budalasta djevojka kakvu je glumila sad usrdno preklinjala Stephanie da napusti muškarca koji ju je tako premlatio. Međutim, znala je i da bi time najbrže otjerala Stephanie od sebe. - Razbjesnio se jer si htjela ići s njim? - ponovila je. - Kamo je otišao? - Kaže da je s Cultom, kao prošli put... oni su bend - promrmljala je Stephanie brišući nos nadlanicom. - On ide s njima na gaže, ali to mu je samo izlika da traži naokolo ženske za jebanje. - To rekavši, glasnije je zaplakala. - Rekla sam da ću ići s njim i obraditi cijeli bend za njega, jer to je tražio od mene prošli put. Robin je dala sve od sebe da prikrije da je shvatila što je upravo čula. Međutim, iskrica bijesa i gađenja mora da je okaljala izraz čiste ljubaznosti koji je nastojala odavati, jer Stephanie najednom kao da se povukla. Nije željela osudu. S njom se susretala svaki dan u životu. - Jesi li bila kod doktora? - tiho je upitala Robin. - Šta? Ne - odvratila je Stephanie, sklapajući mršave ruke oko torza. - Kad bi se tvoj dečko trebao vratiti? ~ 374 ~ Knjigoteka
daša&anna Stephanie je samo odmahnula glavom i slegnula ramenima. Privremeno razumijevanje koje je Robin potaknula između naizgled se ohladilo. - Taj Cult - rekla je Robin, brzo improvizirajući, suhih usta - ne misliš valjda na Death Cult, zar ne? - Da, to su ti - odvratila je Stephanie, pomalo iznenađeno. - O kojoj gaži govoriš? Slušala sam ih neki dan! Satno me nemoj pitati gdje, molim te... - U nekom pubu po imenu... Green Fiddle, tako nekako. U Enfieldu. - Ne, to nije bila ista gaža - rekla je Robin. - Kad je bila ta tvoja? - Moram pišati - promrmljala je Stephanie osvrćući se po lokalu. Odvukla se do zahoda. Kad su se vrata zatvorila iza njezinih leđa, Robin je u mobitel izbezumljeno utipkala glavne pojmove za pretragu. Trebalo joj je nekoliko pokušaja da pronađe što je tražila: Death Cult svirao je u pubu Fiddler’s Green u Enfieldu u subotu četvrtog lipnja, dan prije nego što je ubijena Heather Smart. Sjene su se produljivale ispred kafića, u kojem sad nije bilo nikoga osim njih. Spuštala se večer. Lokal će se sigurno brzo zatvoriti. - Hvala na sendviču i svemu - rekla je Stephanie, koja se ponovno pojavila pokraj nje. - Idem ja sad... - Pojedi još nešto. Neki desert - nukala ju je Robin, iako je konobarica koja je brisala stolove izgledala spremna izbaciti ih. - Zašto? - upitala je Stephanie pokazujući prve znakove sumnjičavosti. - Zato što stvarno želim razgovarati s tobom o tvom dečku - odvratila je Robin. - Zašto? - ponovila je tinejdžerica, sad malo nervozna. - Molim te sjedni. Nije ništa loše - nagovarala ju je Robin. - Samo sam zabrinuta za tebe. Stephanie je oklijevala pa polako potonula natrag na sjedalo s kojeg je ustala. Robin je tad prvi put primijetila crveni trag na njezinu vratu. - Nije te valjda... nije te pokušao zadaviti, zar ne? - upitala je. - Šta? Stephanie je opipala mršavi vrat i suze su joj ponovno navrle na oči. - Oh, to je... to mi je od lančića. On mi ga je dao, a onda je... jer nisam zarađivala dovoljno para... - Rasplakala se. - Prodao ga je- ~ 375 ~ Knjigoteka
daša&anna Ne mogavši smisliti što dalje, Robin je ispružila i drugu ruku preko stola i objema rukama uhvatila Stephanienu, čvrsto je držeći, kao da je Stephanie na nekoj pokretnoj platformi šibanoj vjetrom. - Jesi li rekla da te je natjerao da... s cijelim bendom? - tiho je upitala Robin. - To je bilo zabadava - sa suzama je odgovorila Stephanie, i Robin je shvatila da ona još uvijek razmišlja o tome koliko novca može zaraditi. - Samo sam im popušila. - Nakon gaže? - upitala je Robin, oslobađajući jednu ruku kako bi utisnula papirnate ubruse u Stephanienu. - Ne - odvratila je Stephanie ispuhujući nos. - Sljedeće večeri. Prespavali smo u kombiju i pjevačevoj kući. On živi u Enfieldu. Robin ne bi vjerovala da je moguće osjećati oduševljenje i gađenje u isto vrijeme. Ako je Stephanie bila s Whittakerom u noći petog lipnja, Whittaker nije mogao ubiti Heather Smart. - Je li on... tvoj dečko... je li on bio s vama? - upitala je tihim glasom. - Sve vrijeme, dok si ti... znaš... - Koji se kurac ovdje događa? Robin je podigla pogled. Stephanie je trznula ruku, naizgled preplašena. Whittaker je stajao iznad njih. Robin ga je odmah prepoznala po fotkama koje je vidjela na internetu. Bio je visok i širokih ramena, a ipak mršav. Stara majica koju je odjenuo bila je isprana gotovo do sivila. Zlaćane oči heretičkog svećenika fascinirale su svojom prodornošću. Usprkos neurednoj, čupavoj kosi i upalom, žutom licu, usprkos činjenici da joj se gadio, svejedno je osjećala njegovu neobičnu, maničnu auru, magnetsku privlačnost sličnu vonju strvine. Probudio je u njoj sramotnu, ali svejedno snažnu želju da istraži tu prljavštinu i trulež. Tko si ti? - upitao je, ne agresivno, nego gotovo predući. Besramno je zurio u prednjicu njezine ljetne haljine. - Naletjela sam na vašu djevojku ispred zalogajnice - rekla je Robin. - Počastila sam je pićem. - Ma nemoj? - Zatvaramo - glasno je rekla konobarica. Robin je shvatila da je konobarici Whittakerov dolazak bio neprihvatljiv. Njegovi piercinzi, njegove tetovaže, njegove oči manijaka, njegov miris bili bi poželjni u malom broju lokala koji poslužuju hranu. ~ 376 ~ Knjigoteka
daša&anna Stephanie je izgledala prestravljeno, iako ju je Whittaker posve ignorirao. Njegova pozornost u cijelosti je bila posvećena Robin, koja se osjećala apsurdno smeteno dok je plaćala račun, ustajala i izlazila na ulicu, s Whittakerom za petama. - Dakle... zbogom - slabašno se obratila Stephanie. Poželjela je da ima Strikeovu hrabrost. Strike je nagovarao Stephanie da pođe s njim Whittakeru pred nosom, ali Robinina usta najednom su se osušila. Whittaker je zurio u nju kao da je opazio nešto očaravajuće i rijetko na hrpi smeća. Iza njih, konobarica je potezala zasune na vratima. Sunce koje je zalazilo bacalo je hladne sjene na ulicu koju je Robin poznavala samo kao vruću i smrdljivu. - Samo si željela biti ljubazna, zar ne, dušice? - tiho je upitao Whittaker i Robin nije bila sigurna čuje li u njegovu glasu više pakosti ili ljubaznosti. - Zabrinula sam se - odgovorila je Robin i prisilila se pogledati u njegove razmaknute oči - jer Stephaniene ozljede izgledaju prilično ozbiljne. - Ovo? - upitao je Whittaker dotičući Stephaniino ljubičastosivo lice - Pala si s bajka, zar ne, Steph? Trapava kokoši. Robin je najednom shvatila zašto Strike mrzi ovog muškarca iz dubine želuca. I ona bi ga najradije odalamila. - Nadam se da ćemo se ponovno vidjeti, Stephanie - rekla je. Nije se usudila dati djevojci svoj broj pred Whittakerom. Okrenula se i počela udaljavati, osjećajući se kao najgora kukavica. Stephanie će se vratiti u stan s onim muškarcem. Trebala je učiniti više, ali što? Što je mogla reći da išta promijeni? Je li mogla prijaviti napad policiji? Bi li Carver to smatrao miješanjem u svoj slučaj? Tek kad je bila sigurna da je izvan Whittakeova vidokruga, napustio ju je osjećaj da joj nevidljivi mravi gmižu kralježnicom. Izvukla je mobitel i nazvala Strikea. - Znam - rekla je prije nego što je Strike imao prilike izgrditi je - kasno je, ali krenula sam prema podzemnoj, a kad čuješ što imam, shvatit ćeš zašto sam se zadržala. Hodala je brzo i bilo joj je hladno na sve svježijem večernjem zraku dok mu je prenosila sve što je Stephanie rekla. - Znači, on ima alibi? polako je upitao Strike. ~ 377 ~ Knjigoteka
daša&anna - Za Heatherinu smrt, da, ako Stephanie govori istinu, a ja iskreno mislim da govori. Bila je s njim, i cijelim Death Cultom, ako shvaćaš što želim reći. - I definitivno je rekla da je Whittaker bio prisutan dok je ona opsluživala bend? - Mislim. Upravo je odgovarala na to pitanje kad se Whittaker pojavio i... čekaj malo. Robin je zastala i osvrnula se. Zaokupljena razgovorom, negdje je pogrešno skrenula na povratku do postaje. Sunce je sad zalazilo. Krajičkom oka, učinilo joj se da vidi sjenu koja je šmugnula iza zida. - Cormorane? - Ovdje sam. Možda joj se ona sjena samo pričinila. Nalazila se u nepoznatoj stambenoj ulici, ali prozori su bili osvijetljeni i u daljini je hodao neki par. Sigurna je, uvjeravala se. Sve je u redu. Samo se mora vratiti istim putem kojim je došla. Je li sve okej? - oštro je upitao Strike. - U redu je - odvratila je. - Samo sam pogrešno skrenula. - Gdje si točno? - Blizu postaje Catford Bridge. Ne znam kako sam završila ovdje. Nije željela spomenuti onu sjenu. Pažljivo je prešla na drugu stranu sve mračnije ulice kako ne bi morala proći pokraj zida gdje joj se učinilo da je opazila onu sjenu, a kad je prebacila mobitel u lijevu ruku, čvršće je obujmila alarm protiv silovanja u svom desnom džepu. - Vratit ću se istim putem kojim sam i došla - rekla je Strikeu, želeći da on zna gdje je ona. - Jesi li nešto primijetila? - upitao je. - Ne znam... možda - priznala je. Međutim, kad je došla u razinu prolaza između kuća gdje joj se učinilo da je vidjela neki lik, ondje nije bilo nikoga. - Napeta sam - rekla je ubrzavajući. - Sastanak s Whittakerom nije bio zabavan. Taj tip definitvno ima nešto... gadno. - Gdje si sad? - Dvadesetak koraka od mjesta na kojem sam bila zadnji put kad si me to pitao. Čekaj, vidim ime ulice. Prići ću križanju, sad vidim gdje sam se zeznula, nisam smjela skrenuti... ~ 378 ~ Knjigoteka
daša&anna Korake je čula tek kad su se našli tik iza nje. Dvije goleme ruke u crnim rukavicama savile su se oko nje, prikliještile njezine uz tijelo i istisnule joj zrak iz pluća. Mobitel joj je iskliznuo iz ruke i tresnuo na pločnik. ~ 379 ~ Knjigoteka
daša&anna 52 Do not envy the man with the x-ray eyes.64 Blue Öyster Cult, “X-Ray Eyes” Strike, koji je stajao u sjeni jednog skladišta u Bowu i motrio na Ulicu Blondin, čuo je Robinin nenadani dahtaj, mukli udarac mobitela o pločnik i potom struganje i klizanje stopala po asfaltu. Potrčao je. Telefonska veza s Robin nije se prekinula, ali ništa nije čuo. Panika je izoštrila njegov um i izbrisala osjećaj bola dok je jurio sve mračnijom ulicom u smjeru najbliže stanice podzemne željeznice. Trebao mu je drugi telefon. - Moram ga posuditi, kompa! - dreknuo je dvojici mršavih mladih crnaca koji su koračali prema njemu, jedan od njih brbljajući u mobitel. - U tijeku je zločin, moram posuditi tvoj mobač! Strikeova veličina i autoritet kojim je zračio dok je jurio prema njima nagnala je tinejdžera da mu preda mobitel, preplašeno i začuđeno. - Za mnom! dreknuo je Strike dvojici momaka, proučavajući pokraj njih prema najprometnijim ulicama u kojima bi mogao pronaći taksi, mobitela još uvijek priljubljena uz drugo uho. - Policija! - dreknuo je Strike u mladićev mobitel dok su zapanjeni tinejdžeri trčali uz njega kao tjelesni čuvari. - Netko je upravo napao ženu blizu postaje Catford Bridge, bio sam na liniji s njom kad se to dogodilo! Sad se događa... ne, ne znam u kojoj ulici, ali jednoj ili dvije dalje od stanice podzemne... baš sad, razgovarao sam s njom kad ju je zgrabio, čuo sam kako se to događa... da... i požurite, kvragu! Hvala, kompa - prodahtao je Strike bacajući mobitel natrag u ruke njegova vlasnika, koji je još nekoliko metara nastavio trčati uz Strikea, ne shvaćajući da to više nije potrebno. Strike je jurnuo za ugao; Bow mu je bio totalno nepoznato područje Londona. Protrčao je pokraj puba Bow Bells, ne obazirući se na oštro probadanje u ligamentima koljena, nezgrapan, samo jedne slobodne ruke kojom je održavao ravnotežu i nijema mobitela još uvijek priljubljena uz uho. Tad je čuo kako se na drugoj strani linije oglasio alarm protiv silovanja. 64 Ne zavidi čovjeku s rendgenskim očima. ~ 380 ~ Knjigoteka
daša&anna - TAKSI! - zaurlao je dalekom blještavom svjetlu. - ROBIN! - dreknuo je u mobitel, siguran da ga ona ne može čuti od prodornog tuljenja alarma. - ROBIN, NAZVAO SAM POLICIJU! POLICIJA DOLAZI. ČUJEŠ LI, ŠUPČINO? Taksi se odvezao bez njega. Mušterije ispred Bow Bellsa zurile su u luđaka koji je brzo prošepesao pokraj njih, urličući i psujući u mobitel. Tad se pojavio drugi taksi. - TAKSI! TAKSI! - dreknuo je Strike i vozilo se okrenulo i zaputilo prema njemu, baš kad je Robinin glas zadahtao u njegovo uho: - Čuješ li me? - ISUSE KRISTE! ŠTO SE DOGODILO? - Prestani... urlati... Uz golem napor nastavio je tišim glasom. - Što se dogodilo? - Ne vidim - rekla je. - Ništa ne vidim... Strike je silovito otvorio stražnja vrata taksija i bacio se na sjedalo. - Postaja Catford Bridge, brzo! Kako to misliš, ne vidiš? Što ti je učinio? NE TEBI! - dreknuo je zbunjenom taksistu. - Vozi! Vozi! - Ne... to mi je od tvog prokletog... alarma protiv silovanja... poprskao me po licu... oh... sranje... Taksi je jurio ulicama, ali Strike se morao suzdržati da ne skoči na vozača i prisili ga da pritisne gas do daske. - Što se dogodilo? Jesi li ozlijeđena? - Ja... malo... okupili su se ljudi... Sad ih je čuo, ljude koji su je okružili, nešto mrmljali i uzbuđeno međusobno razgovarali. -... bolnicu... - čuo je kako Robin govori, ali ne u slušalicu. - Robin? ROBIN? - Prestani urlati! - rekla je. - Slušaj, nazvali su hitnu, idem u... - ŠTO TI JE UČINIO? - Posjekao me... po ruci... Mislim da će me morati zašiti... Gospode, kako peče... - Koju bolnicu? Daj da s nekim razgovaram! Dolazim u bolnicu! Dvadeset pet minuta poslije Strike je došepesao na hitni prijam Sveučilišne bolnice Lewisham, toliko zabrinut da ga je ljubazna bolničarka morala umiriti rekavši mu kako će ga liječnik brzo primiti. ~ 381 ~ Knjigoteka
daša&anna - Ne - rekao je, mašući joj da se odmakne dok je nezgrapno koračao prema prijamnom pultu - došao sam zbog... Robin Ellacott, napadnuta je nožem... Pogled mu je mahnito lutao krcatom čekaonicom u kojoj je jedan dječačić cmizdrio u majčinu krilu, a pijanac stenjao držeći se za krvavu glavu. Muški bolničar pokazivao je zadihanoj starici kako se koristi inhalator. - Strike... da... gospođica Ellacott je rekla da ćete doći - obavijestila ga je recepcionarka, provjerivši podatke na računalu, kako se Strikeu činilo, nepotrebno sporo i iritantno. - Niz hodnik pa desno... prvi pregradak. U svojoj žurbi lagano se poskliznuo na blistavom podu, opsovao i pohitao dalje. Pogledi nekolicine ljudi pratili su njegov krupni, nezgrapni lik, i pitali se je li posve zdrave glave. - Robin? Kvragu! Lice joj je bilo izobličeno grimiznim mrljama; oba oka bila su natečena. Mladi liječnik, koji je pregledavao dvadesetcentimetarsku posjekotinu na njezinoj podlaktici, obrecnuo se: - Van dok ne završim! - Nije krv! - doviknula je Robin kad se Strike povukao iza zastora. - Nego onaj prokleti sprej iz tvog alarma protiv silovanja! - Budite mirni, molim vas - čuo je kako govori liječnik. Ushodao se ispred pregratka. Pet drugih, zastorom ograđenih kreveta, skrivalo je svoje tajne uzduž bočnog bolničkog odjela. Gumeni potplati bolničarki škripali su po ulaštenom sivom podu. Gospode, kako je mrzio bolnice: ovaj miris, institucionalna čistoća ispod koje se osjeća neodređeni dašak ljudskog raspadanja, smjesta su ga vratili u duge mjesece koje je proveo u bolnici Selly Oak nakon što mu je eksploziv raznio nogu. Što je to učinio? Što je učinio? Pustio ju je da radi, znajući da je onaj gad ima na nišanu. Mogla je umrijeti. Trebala je umrijeti. Bolničarke su šuškajući prolazile pokraj njega u svojim modrim odorama. Iza zavjese, Robin je tiho zadahtala od bola i Strike je zaškrgutao zubima. - Dakle, imala je nevjerojatnu sreću - deset minuta poslije rekao je liječnik, naglo razmičući zavjese. - Napadač je mogao presjeći brahijalnu arteriju. Međutim, tetiva je oštećena i dok ne operiramo, nećemo znati koliko. Očito je mislio da su njih dvoje par. Strike ga nije ispravio. - Zar će trebati operacija? ~ 382 ~ Knjigoteka
daša&anna - Zbog oštećenja tetive - odgovorio je liječnik kao da je Strike priglup. - Osim toga, ranu treba propisno očistiti i zaviti. Također, želim rendgensku snimku rebara. Otišao je. Strike se pripremio i ušao u pregradak. - Znam da sam zeznula - rekla je Robin. - Jebote, zar si mislila da ću te izgrditi? - Možda - odgovorila je i malo se pridigla na krevetu. Ruka joj je bila privremeno imobilizirana elastičnim zavojima. - Već je pao mrak. Nisam pazila, zar ne? Skljokao se na stolac uz krevet, s kojeg je liječnik netom ustao, i slučajno prevrnuo metalnu bubrežastu zdjelicu na pod. Posuda je zazveckala i zaštropotala; Strike ju je poklopio protezom da je ušutka. - Robin, kako si se uspjela izvući? - Samoobrana - rekla je. Tad je, točno pročitavši izraz njegova lica, ljutito dodala: - Znala sam da ne vjeruješ da sam bila na tečaju samoobrane. - Vjerovao sam ti, ali jebote... - Bila sam na satovima jedne fenomenalne bivše vojnikinje u Harrogateu - rekla je Robin i malo se lecnula namještajući se na jastucima. - Nakon... znaš čega. - Je li to bilo prije ili nakon naprednog tečaja vožnje? - Nakon, jer neko sam vrijeme bila agorafobična. Zapravo me je vožnja napokon izvukla iz sobe i nakon toga sam otišla na tečaj samoobrane. Prvi na koji sam se prijavila vodio je neki idiot. Samo džudo pokreti i... jednostavno beskorisni. Ali Louise je bila fenomenalna. - Stvarno? - upitao je Strike. Živcirala ga je njezina smirenost. - Da. Naučila nas je da obična žena ne treba razmišljati o tehnici i fintama. Mora samo pametno i brzo reagirati. Ne smiješ dopustiti da te odvuče na drugu lokaciju. Moraš ga napasti gdje je slab i nakon toga trčati koliko te noge nose. Sčepao me je s leda, ali sam ga čula trenutak prije nego što me je zgrabio. Cesto sam to vježbala s Louise. Ako te ščepa s leđa, savij se u struku. - Savij se u struku - blesavo je ponovio Strike. - U ruci sam držala alarm protiv silovanja. Savila sam se u struku i zabila mu alarm u jaja. Nosio je hlače trenirke. Pustio me je nekoliko sekunda i ponovno sam se spotaknula o ovu prokletu haljinu... Izvukao je nož... ne sjećam se točno što se tad dogodilo... znam da me je posjekao ~ 383 ~ Knjigoteka
daša&anna dok sam pokušavala ustati, ali uspjela sam pritisnuti dugme alarma i buka ga je preplašila... tinta mi je poprskala lice, a sigurno i njegovo, jer bio je blizu... Nosio je fantomku... jedva sam vidjela, ali sam ga pošteno odalamila po karotidnoj arteriji kad se nagnuo nad mene; to je još nešto što nas je Louise naučila, odalami ga po vratu, možeš ga srušiti ako to izvedeš kako treba... i on je zateturao, a onda je valjda shvatio da dolaze ljudi pa je pobjegao. Strike je bio bez riječi. - Umirem od gladi - rekla je Robin. Pretražio je džepove i izvukao čokoladicu Twix. - Hvala. Ali prije nego što ju je uspjela zagristi, bolničarka koja je vodila nekog starca uz uznožje njezina kreveta oštro ju je upozorila: - Ni jesti ni piti, idete na operaciju! Robin je zakolutala očima i vratila Twix Strikeu. Tad joj je zazvonio mobitel. Strike ju je smeteno promatrao dok se javljala na poziv. - Mama... bog - rekla je. Pogledi su im se sreli. Stike je primijetio Robininu nijemu želju da poštedi majku, barem privremeno, od onoga što se upravo dogodilo, ali nijedna diverzantska taktika nije bila potrebna jer Linda je blebetala ne dopuštajući Robin da dođe do riječi. Robin je rezignirano spustila mobitel na koljena i prebacila ga na zvučnik. - ... da joj čim prije javiš jer nije sezona đurđica pa će ih morati posebno naručiti, ako ih želiš. - Okej - rekla je Robin. - Preskočit ću đurđice. - Znaš, Robin, bilo bi sjajno da je ti nazoveš i kažeš joj što želiš, jer nije lako biti posrednica. Tvrdi da ti je ostavila hrpetinu poruka. - Oprosti, mama. Nazvat ću je. - Ovdje ne smijete razgovarati mobitelom! - upozorila je druga srdita bolničarka. - Oprostite - ponovila je Robin. - Mama, moram ići. Čujemo se poslije. - Gdje si? - upitala je Linda. - Nazvat ću te poslije - odgovorila je Robin i prekinula poziv. Pogledala je Strikea i upitala: - Zar me nećeš pitati što mislim koji je od njih trojice bio? - Pretpostavljam da ne znaš - odgovorio je Strike. - Ako je imao fantomku, a tebi su oči bile pune tinte. ~ 384 ~ Knjigoteka
daša&anna - U jedno sam sigurna. Nije bio Whittaker. Ne ukoliko se nije presvukao u trenirku čim sam otišla. Whittaker je bio u trapericama i bio je... građa tijela ne odgovara. Ovaj je tip bio jak, ali nekako mekan, shvaćaš? Iako, bio je krupan. Krupan kao ti. - Jesi li rekla Matthewu što se dogodilo? - Tek što nije... Kad se najednom umalo užasnula, Strike je pomislio kako će, kad se okrene, ugledati izbezumljenog Matthewa koji se obrušava na njih. Umjesto toga, uz uznožje Robinina kreveta pojavio se raščupani inspektor Roy Carver, u pratnji visoke i otmjene narednice Vanesse Ekwensi. Carver je bio samo u košulji, bez sakoa. Velike vlažne mrlje od znoja širile su se oko njegovih pazuha. S onim ružičastim bjeloočnicama svijetlih, modrih očiju uvijek je izgledao kao da je netom izašao iz jako klorirana bazena. Gusta, prosijeda kosa bila je načičkana bijelim ljuskicama prhuti. - Kako ste? - zaustila je narednica Ekwensi, zureći svojim bademastim očima u Robininu podlakticu, ali Carver ju je prekinuo otresavši se na Strikea. - Što to izvodiš? Strike je ustao. Napokon mu se ukazala savršena meta na kojoj će iskaliti svoju dotad susprezanu želju da nekog, bilo koga, kazni za ono što se upravo dogodilo Robin, da svojoj krivnji i zabrinutosti dade oduška na nekom tko to zaslužuje. - Želim razgovarati s tobom - rekao je Carver Strikeu. - Ekwensi, uzmite njezinu izjavu. Prije nego što je itko uspio išta reći ili se pomaknuti, mlada bolničarka umiljata lica nesvjesno je zakoračila između dvojice muškaraca. - Spremni smo za vaš rendgen, gospođice Ellacott - s osmijehom se obratila Robin. Robin je ukočeno ustala i otišla, pogledavši preko ramena Strikea ne bi li ga izrazom svoga lica upozorila i obuzdala. - Vani ćemo - zarežao je Carver. Detektiv je koračao za policajcem kroz hitni prijam. Carver je zaposjeo malu prostoriju za posjetitelje u kojoj su, pretpostavio je Strike, liječnici prenosili rođacima vijesti o smrti njihovih bližnjih ili njezinoj ~ 385 ~ Knjigoteka
daša&anna neumitnosti. Sadržavala je nekoliko podstavljenih stolaca, kutiju papirnatih maramica na jednom stoliću i apstraktnu grafiku u nijansama narančaste. - Rekao sam ti da se ne petljaš - započeo je Carver zaustavivši se nasred prostorije, prekriženih ruku i široko razmaknutih stopala. Vrata su bila zatvorena i prostoriju je ispunio vonj Carverova tijela. Nije smrdio na ukorijenjenu prljavštinu i drogu kao Whittaker, nego na znoj koji nije uspijevao obuzdati tijekom radnoga dana. Neonka iznad glave dodatno je isticala crvenilo njegove kože. Prhut, znojna košulja, crvenilom prošarana koža: kao da se vidno raspadao. Strike mu je u tome nedvojbeno pomogao, ponizivši ga u novinama u slučaju ubojstva Lule Landry. - Poslao si je da vreba “Whittakera, je li? - upitao je Carver, a lice mu je polako sve više crvenjelo, kao da ga netko kuha. - Zbog tebe joj se ovo dogodilo. - Jebi se - rekao je Strike. Tek sad, nosnica ispunjenih Carverovim znojem, samom je sebi priznao da je to već neko vrijeme znao: Whittaker nije ubojica. Strike je poslao Robin da vreba na Stephanie jer je u dubini duše vjerovao da će ondje biti najsigurnija, ali dopustio joj je da ostane vani, a već je tjednima znao da je ubojica prati. Carver je znao da je pogodio u živac. Cerio se. - Koristiš ove ubijene žene da se osvetiš svom jebenom očuhu - rekao je uživajući u rumeni koja je oblila Strikeovo lice, i nacerio se opazivši kako se Strikeove krupne šake stežu. Carver bi najviše od svega volio da Strike sad nasrne na njega; obojica su to znali. - Provjerili smo Whittakera. Provjerili smo sva tri tvoja sumnjivca. Ni kod koga nismo ništa našli. A sad me slušaj. Zakoračio je korak bliže Strikeu. Iako za glavu niži, zračio je snagom bijesna i ogorčena, ali moćna muškarca, muškarca koji mora mnogo toga dokazati i iza kojeg stoji službeni autoritet i resursi londonske policije. Upirući prstom u Strikeova prsa, nastavio je: - Ne petljaj se. Jebeni si srećković jer smrt svoje partnerice nemaš na duši. Ako te ponovno uhvatim igdje u blizini naše istrage, uhitit ću te. Je li jasno? Zdepastom jagodicom prsta bocnuo je Strikea u prsnu kost. Strike je uspio odoljeti porivu da grubo odgurne Carverovu ruku, ali jedan mišić ~ 386 ~ Knjigoteka
daša&anna na njegovoj čeljusti trznuo se. Dvojica muškaraca netremice su se promatrala. Carver se još posprdnije nacerio, dašćući kao da je upravo pobijedio u hrvačkom dvoboju, pa se odšepirio do vrata i izašao iz prostorije, ostavivši Strikea da se pjeni od bijesa i gađenja prema samom sebi. Polako se vraćao kroz hitni prijam, kad je kroz dvokrdna vrata dotrčao Matthew, visok i zgodan u odijelu, izbezumljenih očiju i raskuštrane kose. Prvi put otkad se poznaju, Strike je prema njemu osjetio nešto drugo osim antipatije. - Matthew - rekao je. Matthew je gledao Strikea kao da ga ne prepoznaje. - Odveli su je na rendgen - objasnio mu je Strike. - Možda se već vratila. Onuda - pokazao je. - Zašto joj treba...? - Rebra - objasnio je Strike. Matthew ga je gurnuo laktom u stranu. Strike nije prigovorio. Imao je osjećaj da to zaslužuje. Gledao je kako Robinin zaručnik grabi dugim koracima prema njezinu krevetu pa se, nakon kratka oklijevanja, okrenuo prema dvokrilnim vratima i izašao u noć. Vedro nebo sad je bilo osuto zvijezdama. Izašavši na ulicu, zastao je i zapalio cigaretu, pa pohlepno uvlačio dimove kao Wardle, kao da je nikotin majčino mlijeko. Zakoračio je i osjetio bol u koljenu. Sa svakim korakom, samom se sebi sve manje sviđao. - RICKY! - zaurlala je žena malo dalje niz ulicu, preklinjući dijete koje je bježalo da se vrati, dok se mučila s težinom vrećetine u rukama. - RICKY, VRATI SE! Dječak se luđački cerekao. Ne razmišljajući doista što čini, Strike se nagonski sagnuo i uhvatio dječaka koji je jurio prema cesti. - Hvala vam! - rekla je majka trčeći prema Strikeu i gotovo plačući od olakšanja. Buket cvijeća ispao joj je iz vreće. - Idemo u posjet njegovom tati... Gospode... Dječak se mahnito koprcao u Strikeovim rukama. Strike ga je spustio pokraj majke koja je podizala buket sunovrata s pločnika. - Pridrži ga - strogo je rekla dječaku i dječak je poslušao. Ti ćeš ga dati tati. Nemoj da ti ispadne iz ruke! Hvala - ponovila je Strikeu i odmarširala, čvrsto stežući dječakovu slobodnu ruku. Dječak je krotko ~ 387 ~ Knjigoteka
daša&anna koračao pokraj majke, ponosan što je dobio zaduženje, noseći buket žutih cvjetova uspravno i važno kao žezlo. Strike je napravio nekoliko koraka pa, posve neočekivano, zastao kao ukopan nasred pločnika i okamenjen se zagledao u nešto nevidljivo što je visjelo u hladnom zraku ispred njega. Hladan vjetrić škakljao mu je lice dok je nepomično stajao ravnodušan prema svemu oko sebe, posve usredotočen na jednu misao. Sunovrati... đurđice... cvijeće izvan sezone. Tad je kroz noćni zrak ponovno odjeknuo glas one majke: “Ricky, ne!” i u Strikeovu mozgu pokrenuo nenadanu lančanu reakciju, obasjavši pistu teoriji za koju je sa sigurnošću proroka znao da će ga dovesti do ubojice. Kao što zgrada u plamenu otkriva čelične traverze, tako je i Strike u ovom naletu nadahnuća vidio kostur ubojičina plana, uočio u njemu bitne nedostatke koje dotad nije zamijetio - koje nitko nije zamijetio - ali koji bi mu mogli poslužiti da osujeti ubojicu i njegove sablasne planove. ~ 388 ~ Knjigoteka
daša&anna 53 You see me now a veteran of a thousand psychic wars...65 Blue Öyster Cult, “Veteran of the Psychic Wars” Lako je bilo glumiti bezbrižnost u jarko osvijetljenoj bolnici. Robin je crpila snagu ne samo iz Strikeova čuđenja i divljenja jer se izvukla nego i iz vlastitih riječi o tome kako se oduprla ubojici. Neposredno nakon napada, bila je najsmirenija od svih, tješila i hrabrila Matthewa kad se rasplakao ugledavši njezino tintom zamrljano lice i dugu posjekotinu na ruci. Crpila je snagu iz slabosti svih ostalih i nadala se da će je hrabrost izazvana adrenalinom bez posljedica vratiti u normalu, u kojoj će pronaći sigurno uporište i nastaviti dalje neozlijeđena, ne prolazeći kroz onu mračnu močvaru u kojoj je dugo živjela nakon silovanja... Međutim, u tjednu nakon napada shvatila je da gotovo uopće ne može spavati, ne samo zbog bolova u ozlijeđenoj podlaktici, koja je sad bila zaštićena longetom. U onim kratkim razdobljima dana ili noći kad bi uspjela zaspati, ponovno je osjećala napadačeve krupne ruke oko svog tijela i čula ga kako joj dašće u uho. Ponekad su njegove oči koje nije vidjela postajale oči muškarca koji ju je silovao kad je imala devetnaest godina: blijede, s jednom nepokretnom zjenicom. Iza crne fantomke i maske gorile, likovi iz noćne more stapali su se, preobražavali i rasli, danonoćno je proganjajući u mislima. U najgorim noćnim morama gledala ga je kako to čini nekom drugom i čekala svoj red, nemoćna pomoći ili pobjeći. Jednom je žrtva bila Stephanie sa svojim izubijanim licem. U drugom nepodnošljivom snu, mala crna djevojčica vrišteći je dozivala majku. Robin se iz te noćne more probudila urlajući u tami, a Matthew se toliko zabrinuo za nju da je sutradan ujutro javio na posao da je bolestan i ostao s njom. Robin nije bila sigurna zamjera li mu zbog toga ili mu je zahvalna. Naravno, došla je i njezina majka i pokušala je nagovoriti da pođe s njom u Masham. 65 Sad sam veteran tisuću psihičkih ratova... ~ 389 ~ Knjigoteka
daša&anna - Robin, do vjenčanja je još samo deset dana. Zašto ne bi odmah pošla kući sa mnom i opustila se prije... - Želim ostati ovdje - odvratila je Robin. Više nije bila tinejdžerica: odrasla je žena. Na njoj je da odluči kamo će ići, gdje će biti, što će raditi. Robin je imala osjećaj kao da se ponovno bori za identitete kojih se morala odreći zadnji put kad je na nju iz mraka nasrnuo muškarac. On ju je iz odlične studentice pretvorio u mršavog agorafoba, iz djevojke koja je željela postati forenzička psihologinja u poraženu djevojku koja se suglasila sa svojom šefovski nastrojenom obitelji kako bi rad u policiji samo pogoršao njezine psihičke probleme. To se neće ponoviti. Ona to neće dopustiti. Jedva je spavala, odbijala je jesti, ali nije popuštala i uporno je poricala vlastite potrebe i strahove. Matthew se bojao usprotiviti joj se. Nerado se suglasio s njom kako nema potrebe da ode kući, ali Robin ga je čula kako se došaptava s njezinom majkom u kuhinji kad su mislili da ih ona ne može čuti. Strike nije bio ni od kakve pomoći. Nije ju ni pozdravio odlazeći iz bolnice niti je došao provjeriti kako je, samo je nazvao. I on je želio da se ona vrati u Yorkshire, gdje će biti sigurna. - Sigurno još moraš obaviti hrpetinu stvari prije vjenčanja. - Nemoj se ponašati pokroviteljski - bijesno je rekla Robin. - Tko se ponaša pokroviteljski? - Oprosti - rekla je i nijemo se rasplakala, što on nije mogao vidjeti, pa nastavila, trudeći se iz petnih žila da joj glas ostane normalan. Oprosti... napeta sam. U Masham idem u četvrtak prije vjenčanja; to će biti dovoljno rano. Više nije bila ona osoba koja je ležala u krevetu i zurila u poster Destiny’s Childa. Odbijala je biti ta djevojka. Nitko nije mogao shvatiti zašto je tako nepokolebljivo odlučila ostati u Londonu, a ona nije bila spremna objasniti. Riješila se haljine u kojoj je bila napadnuta. Linda je ušla u kuhinju baš kad ju je Robin bacala u kantu za smeće. - Glupa haljinetina - rekla je Robin uhvativši majčin pogled. - Jednu sam lekciju naučila. U nadzor nikad ne ideš u dugoj haljini. Zvučala je prkosno. Vraćam se na posao. Ovo je samo privremeno. - Ne bi smjela naprezati tu ruku - odgovorila je njezina majka, ignorirajući nijemo bačenu rukavicu. - Doktor je rekao da je odmaraš i držiš podignutu. ~ 390 ~ Knjigoteka
daša&anna Ni Matthew ni njezina majka nisu bili sretni njezinim opsesivnim praćenjem razvoja istrage u novinama. Carver je novinarima odbio otkriti njezino ime. Rekao je da ne želi da mediji navale na nju, ali i ona i Strike slutili su da se boji kako će, bude li se Strike i nadalje spominjao u priči, novinari jedva dočekati da cijelu stvar okrenu u jednom drugom smjeru: ponovno Carver protiv Strikea. - Sasvim iskreno - rekao je Strike kad ga je nazvala (što je pokušala svesti na samo jednom na dan) - to je zadnje što nam svima treba. Neće nam pomoći da uhvatimo tog gada. Robin nije ništa odgovorila. Ležala je u svom i Matthewovu krevetu okružena brojnim novinama koje je kupila usprkos Lindinu i Mattbewovu protivljenju. Pogled joj je bio uperen u članak na dvije stranice u Mirroru, u kojem su ponovno bile nanizane fotografije pet navodnih žrtava, jedna za drugom. Ispod šestog, crnog obrisa ženske glave pisalo je “26-godišnja službenica, pobjegla”. Činjenica da je ta dvadesetšestogodišnja službenica uspjela tijekom napada poprskati ubojicu crvenom tintom izazvala je veliku pozornost. Jedna umirovljena policajka pohvalila je njezinu predostrožnost jer je sa sobom nosila takvu napravicu, a na stranici je bio objavljen i poseban članak o alarmima protiv silovanja. - Zar si stvarno odustao? - upitala je. - Ne radi se o odustajanju - rekao je Strike. Čula je kako korača po uredu i poželjela je da je i ona ondje, makar samo da kuha čaj i odgovara na e-poštu. - Prepuštam to policiji. Za nas je serijski ubojica prevelik zalogaj, Robin. Uvijek je bio. Robin je promatrala upalo lice jedine druge žene koja je preživjela orgiju ubijanja. “Lila Monkton, prostitutka”. I Lila zna kako zvuči ubojičino dahtanje, slično roktanju. Lili je odsjekao prste. Robin će imati samo dugu brazgotinu na ruci. Mozak joj je bijesno zazujao u lubanji. Osjećala se krivom što se tako lako izvukla. - Voljela bih da postoji nešto... - Prestani - prekinuo ju je Strike. Zvučao je srdito, jednako kao Matthew. - Naša je istraga završila. Nisam te smio poslati k Stephanie. Dopustio sam da mi mržnja prema Whittakeru pomuti rasuđivanje još otkad smo dobili onu nogu i ti si zbog toga umalo... - Zaboga - nestrpljivo ga je prekinula Robin. - Pa nisi me ti pokušao ubiti, on je. Ne preuzimaj krivnju. Imao si i te kako opravdan razlog ~ 391 ~ Knjigoteka
daša&anna pomisliti da je Whittaker ubojica: one stihove. Ovako ili onako, još uvijek nam ostaju... - Carver je provjerio Lainga i Brockbanka i misli da su čisti. Robin, nećemo se petljati. Petnaest kilometara dalje u svom uredu, Strike se nadao da zvuči uvjerljivo. Nije joj spomenuo prosvjetljenje koje je doživio nakon susreta s onim dječačićem ispred bolnice. Sutradan ujutro pokušao je kontaktirati s Carverom, ali mu je neki Carverov podređeni rekao da je ovaj previše zaposlen da bi preuzeo njegov poziv i savjetovao mu da pokuša ponovno. Strike nije odustajao dok razdražljivom i pomalo agresivnom Carverovom podređenom nije rekao ono što se nadao reći Carveru. Kladio bi se u svoju preostalu nogu da taj tip Carveru nije proslijedio ni riječ njegove poruke. Prozori ureda bili su otvoreni. Vruće lipanjsko sunce zagrijalo je dvije prostorije u kojima sad nije bilo klijenata, a uskoro će možda morati biti ispražnjene jer on neće moći plaćati najamninu. Ponavljač je izgubio zanimanje za novu egzotičnu plesačicu. Strike nije imao nikakvog posla. Kao i Robin, i on je čeznuo za akcijom, ali to joj nije rekao. Želio je samo da ona ozdravi i bude sigurna. - Je li policija još uvijek u tvojoj ulici? - Da - uzdahnula je. Carver je u Ulicu Hastings postavio policajca u civilu koji je ondje stražario od nula do dvadeset četiri. Matthewu i Lindi njegova je prisutnost predstavljala neizmjernu utjehu. - Cormorane, slušaj. Znam da ne možemo... - Robin, u ovome času “mi” ne postojimo. Postojim ja, koji besposleno sjedim, i ti, koja ćeš ostati kod kuće dok ne uhvate ubojicu. - Ne govorim o slučaju - odbrusila je Robin. Srce joj je ponovno brzo lupalo o rebra. Morala je to izgovoriti ili će se rasprsnuti. - Postoji nešto što mi, odnosno ti možeš učiniti. Brockbank možda nije ubojica, ali znamo da je silovatelj. Mogao bi otići do Alysse i upozoriti je da živi s... - Zaboravi - grubo ju je prekinuo Strikeov glas u uhu. - Govorim ti posljednji jebeni put, Robin, ne možeš sve spasiti! Brockbank nikad nije bio osuđen! Ako zajebemo, Carver će nas razapeti. Uslijedila je duga tišina. - Plačeš li? - zabrinuto je upitao Strike jer mu se učinilo da ona najednom nepravilno diše. ~ 392 ~ Knjigoteka
daša&anna - Ne, ne plačem. - Robin nije lagala. Kad je čula kako Strike odbija pomoći djevojčicama koje žive u Brockbankovoj blizini, obuzela ju je strašna hladnoća. - Moram ići, ručak je gotov - rekla je, iako je nitko nije pozvao. - Čuj, shvaćam zašto želiš... - Čujemo se poslije - rekla je i spustila slušalicu. U ovome času “mi” ne postojimo. Ipak se ponovilo. Nepoznati muškarac napao ju je iz mraka i oteo joj ne samo osjećaj sigurnosti nego i njezin položaj. Bila je partnerica u detektivskoj agenciji... Ili možda nije? Strike i ona nisu potpisali novi ugovor. Nije dobila povišicu. Bili su toliko pretrpani poslom i toliko u besparici da joj nikad nije palo na pamet zatražiti nijedno ni drugo. Jednostavno je bila presretna pomišlju da je Strike doživljava svojom partnericom. Sad je čak i to nestalo, možda privremeno, možda zauvijek. U ovome času “mi” više ne postojimo. Robin je sjedila i razmišljala nekoliko minuta. Ustala je, a novine oko nje zašuškale su. Prišla je toaletnom stoliću na kojem je ležala bijela kutija za cipele sa srebrnim natpisom Jimmy Choo, ispružila ruku i pomilovala djevičanski bijeli karton. Njezin plan nije buknuo kao plamen, kao Strikeov u trenutku prosvjetljenja ispred bolnice. Naprotiv, probudio se malo-pomalo, mračan i opasan, potaknut mrskom prisilnom pasivnošću proteklog tjedna i ledenim gnjevom zbog Strikeova tvrdoglavog odbijanja da nešto učini. Strike, njezin prijatelj, pridružio se neprijatelju. Strike je metar i devedeset visok bivši boksač. On nikad neće znati kako je osjećati se malenim, slabim i nemoćnim. On nikad neće shvatiti što silovanje učini tvom poimanju vlastitoga tijela: kako je kad se nađeš sveden na stvar, predmet, komad mesa za jebanje. Zahara je preko telefona zvučala kao da nema više od tri godine. Robin je nepomično stajala ispred toaletnog stolića i zurila u kutiju sa svojim cipelama za vjenčanje. U mislima je jasno vidjela sve opasnosti, kao stijene i podivljale valove ispod stopala hodača na žici. Ne, sve nije mogla spasiti. Za Martinu, Sadie, Kelsey i Heather bilo je prekasno. Lila će ostatak života provesti s dva prsta manje na lijevoj ruci i odvratnom brazgotinom na psihi, koju je Robin i predobro shvaćala. ~ 393 ~ Knjigoteka
daša&anna Međutim, tu su i dvije male djevojčice kojima prijeti tko zna koliko još patnje ako nitko ništa ne učini. Robin se okrenula od novih cipela, posegnula za mobitelom i nazvala broj koji je dobila ne zatraživši ga, ali za koji nikad nije pomislila da će joj zatrebati. ~ 394 ~ Knjigoteka
daša&anna 54 And if it’s true it can’t be you, It might as well be me66 Blue Öyster Cult, “Spy in the House of the Night” Imala je tri dana za planiranje jer je morala pričekati da se njezin ortak dočepa automobila i pronađe rupu u svom zaposlenom rasporedu. U međuvremenu, Lindi je rekla da su joj Jimmy Choo cipele preuske, prenapadne, i dopustila joj da je otprati do trgovine po povrat novca. Tad je morala smisliti laž za Lindu i Matthewa, kako bi se udaljila od njih dovoljno dugo da svoj naum provede u djelo. Na kraju im je rekla da je policija želi još jednom ispitati. Da bi ta obmana izgledala uvjerljivo, Shanker je morao ostati u automobilu kada dođe po nju, zaustaviti automobil uz policajca u civilu koji je još uvijek patrolirao njihovom ulicom i reći mu da ona ide na vađenje konaca, što će se zapravo dogoditi tek za dva dana. U sedam sati navečer nebo je bilo bez ijednog oblačka i na ulici nije bilo nikog osim Robin, koja je stajala naslonjena na topao cigleni zid poslovnog centra Eastway. Sunce je polako zalazilo i na dalekom, maglovitom obzoru, na udaljenom kraju Ulice Blondin, skulptura Orbit počela je poprimati svoj oblik. Robin je vidjela planove u novinama: uskoro će izgledati kao divovski starinski telefon nalik svijećnjaku, omotan vlastitom žicom. Iza te skulpture u nastajanju, jedva se razabirao obris olimpijskog stadiona. Daleke divovske građevine djelovale su impresivno i nekako nečovječno, svjetovima daleko od tajni za koje je slutila da se skrivaju iza novoobojenih vrata kuće u kojoj je stanovala Alyssa. Možda zbog onoga što je došla učiniti, ali nijemi niz kuća koje je promatrala najednom ju je obeshrabrio. Kuće su bile nove, moderne i nekako bez duše. Ne računajući velebne građevine koje su nicale u daljini, ovom mjestu nedostajala je osobnost i bilo je lišeno svakog osjećaja zajednice. Nije bilo nijednog stabla koje bi ublažilo obrise niskih, četvrtastih zdanja, od kojih su se mnoga iznajmljivala, nijedne male trgovine, puba ili crkve. Skladište na koje se naslanjala, s prozorima na katu na kojima su kao mrtvački pokrov visjele bijele zavjese i metalnim 66 A ako je istina da to ne možeš biti ti, / mogao bih biti ja. ~ 395 ~ Knjigoteka
daša&anna vratima garaže koja su bila išarana grafitima, nije joj nudilo nimalo zaštite. Robinino srce lupalo je kao da je trčala. Ništa je sad neće odvratiti, ali svejedno se bojala. U blizini su odjeknuli koraci i Robin se okrenula kao oparena, znojnim prstima čvrsto stežući rezervni alarm protiv silovanja. Visok, krakat i s brazgotinom na licu, Shanker joj se približavao dugim koracima s čokoladicom Mars u jednoj ruci i cigaretom u drugoj ruci. - Stiže - rekao je muklim glasom. - Jesi li siguran? - upitala je Robin, a srce joj je zalupalo brže nego ikad. Osjetila je kako je hvata vrtoglavica. - Crnkinja, dvije klinke, upravo dolaze ulicom. Vidio sam je dok sam kupovao ovo - odgovorio je mašući čokoladicom. - Hoćeš griz? - Ne, hvala. Nego... bi li se negdje sakrio? - Sigurna si da ne želiš da uđem s tobom? - Jesam. Uđi samo ako vidiš njega. - Jesi li sigurna da ta pizda već nije u stanu? - Dvaput sam zvonila. Sigurna sam da nije. - Okej, bit ću iza ugla - kratko je odvratio Shanker i naizmjence pušeći i odgrizajući zalogaje čokolade, polako se udaljio do mjesta koje se s Alyssinih vrata nije vidjelo. Robin je u međuvremenu pohitala ulicom kako Alyssa ne bi prošla pokraj nje dok prilazi svojoj kući. Sklonila se ispod isturenog balkona bloka tamnocrvenih stanova i gledala kako visoka crnkinja skreće u ulicu s djevojčicom koju je Robin ocijenila starom jedanaest godina, čvrsto držeći za ruku mlađu djevojčicu. Alyssa je otključala ulazna vrata i s kćerima ušla u kuću. Robin se zaputila ulicom natrag prema kući. Danas je odjenula traperice i teniske: ne smije se spotaknuti, pasti. Nedavno zašivene tetive bolno su pulsirale ispod longete. Srce joj je bolno lupalo dok je kucala na Alyssina ulazna vrata. Stajala je i čekala, kad je starija kći provirila kroz erker s njezine desne strane. Robin joj se nervozno osmjehnula. Djevojčica je šmugnula iz vida. Žena koja je ni minutu poslije otvorila vrata bila je božanstvena po svim mjerilima. Visoka, crna, tijela stvorena za bikini i s afro-pletenicama do struka. Ugledavši je, Robin je pomislila kako Alyssa zacijelo ima uistinu težak karakter kad ju je onaj striptiz lokal bio spreman najuriti. - Da? - namrštila se Alyssa. - Bog - pozdravila je Robin, suhih usta. - Jeste li vi Alyssa Vincent? ~ 396 ~ Knjigoteka
daša&anna - Jesam. ‘Ko si ti? - Moje ime je Robin Ellacott - predstavila se Robin, suhih usta. - Zanima me... bismo li mogle kratko porazgovarati o Noelu? - Šta s njim? - upitala je Alyssa. - Radije bih vam to rekla unutra. Alyssa je izgledala oprezno i prkosno, kao netko tko je uvijek spreman za sljedeći udarac koji će mu život zadati. - Molim vas. Važno je - rekla je Robin, a usta su joj bila toliko suha da joj se jezik zalijepio za nepce. Ne bih inače tražila. Pogledi su im se susreli: Alyssin tople karamel smeđe boje, Robinin bistar sivoplavi. Robin je bila sigurna da će Alyssa odbiti. Tad su se oči s gustim trepavicama najednom raširile i Alyssino lice uzbuđeno se trznulo, kao da je upravo doživjela ugodno otkrivenje. Bez ijedne riječi, odmaknula se u slabo osvijetljen hodnik i teatralno zamahnula rukom pozivajući Robin u kuću. Robin nije znala zašto ju je najednom obuzela zla slutnja. Samo ju je pomisao da su i dvije curice u kući gurnula preko praga. Majušni hodnik vodio je u dnevni boravak. Jedino pokućstvo u njemu bili su televizor i sofa. Stolna svjetiljka stajala je na podu. Na zidu su visjele dvije fotografije u jeftinim pozlaćenim okvirima; na jednoj je bila bucmasta Zahara, u tirkiznoj haljini s ukosnicama u obliku leptira iste boje, na drugoj njezina starija sestra u smeđoj školskoj odori. Sestra je bila slika i prilika svoje predivne majke. Fotograf joj nije uspio izmamiti osmijeh. Robin je čula okretanje ključa u bravi na ulaznim vratima. Okrenula se, teniske su joj zaškripale na ulaštenom drvenom podu. Negdje u blizini glasno je zvonce objavilo da je mikrovalna pećnica odradila svoj posao. - Mama! - začuo se kreštav glas. - Angel! - dreknula je Alyssa ulazeći u sobu. - Ti joj izvadi hranu! U redu - rekla je, prekriživši ruke - što mi to želiš reći o Noelu? Robinin dojam da Alyssa zlurado uživa očekujući neku privatnu informaciju bio je pojačan pakosnim cerekom koji je izobličio Alyssino lijepo lice. Bivša striptizeta stajala je prekriženih ruku, tako da su joj dojke bile isturene kao figuri na pramcu broda, a duga užad kose padala joj do struka. Bila je pet centimetara viša od Robin. - Alyssa, ja radim s Cormoranom Strikeom. On je... ~ 397 ~ Knjigoteka
daša&anna - Znam tko je on - polako je rekla Alyssa. Tajno zadovoljstvo koje je naizgled osjećala zbog Robinina dolaska najednom je nestalo. - Šupak zbog kojeg Noel ima epilepsiju! Jebote! Njemu si otišla, je li? Zajedno ste u tome? Zašto nisi otišla murjacima, kučko lažljiva, ako ti je on... stvarno... Žestoko je opalila Robin po ramenu i, prije nego što se Robin stigla obraniti, nastavila je udarati sa svakom narednom riječju. -... išta... učinio! Alyssa ju je najednom udarala gdje je stigla: Robin je podigla lijevu ruku nastojeći zaštititi desnu, i udarila Alyssu nogom u koljeno. Alyssa je bolno vrisnula i odskočila unatrag. Negdje iza Robininih leđa, i mlađa je djevojčica vrisnula, a njezina starija sestra ušla je u prostoriju. - Jebena gaduro! - vrisnula je Alyssa. - Napadaš me pred mojom djecom... Nasrnula je na Robin, uhvatila je za kosu i zabila joj glavu u prozor bez zavjesa. Robin je osjetila kako ih Angel, sitna i žilava, pokušava silom razdvojiti. Prestala se obuzdavati i odalamila Alyssu po uhu, na što je Alyssa bolno zadahtala i povukla se. Robin je uhvatila Angel ispod pazuha, maknula je s puta, pognula glavu pa se zaletjela u Alyssu i srušila je na leda na sofu. - Pusti moju mamu... pusti moju mamu na miru! - viknula je Angel, ščepavši Robininu ozlijeđenu podlakticu i trznuvši je tako da je i Robin bolno vrisnula. Zahara je vrištala na vratima, a vruće mlijeko cijedilo se iz dječje šalice u njezinoj ruci. - ŽIVIŠ S PEDOFILOM! - zagrmila je Robin kroz tu buku, dok se Alyssa pokušavala odgurnuti sa sofe kako bi je iznova napala. Robin je zamišljala kako će Alyssi tu razornu vijest prenijeti šaptom i svjedočiti njezinu šoku i slomu. Nijednom nije zamislila kako će je Alyssa pogledati i zarežati: - Govoriš pizdarije. Misliš da ne znam tko si, jebena gaduro? Zar ti nije dovoljno što si mu upropastila život... Ponovno je nasrnula na Robin: prostorija je bila tako malena da je Robin ponovno udarila o zid. U klinču, zajedno su se zabile u televizor i srušile ga s postolja uz zlokobni tresak. Robin je osjetila kako joj Alyssa zavrće ozlijeđenu ruku i ponovno je bolno vrisnula. - Mama! Mama! - cvilila je Zahara, dok je Angel potezala Robin za traperice ne dopuštajući joj da se obrani od Alysse. ~ 398 ~ Knjigoteka
daša&anna Pitaj svoje kćeri! - dreknula je Robin dok su prema njoj letjele šake i laktovi, a ona se pokušavala osloboditi Angelina tvrdoglavog stiska. - Pitaj kćeri je li on... - Da se nisi usudila uvlačiti moju djecu u... - Pitaj ih! - Jebena lažljiva gaduro... ti i tvoja jebena mater... - Moja mater? - iznenadila se Robin i nadljudskim naporom opalila Alyssu laktom u ošit tako snažno da se viša žena savila u struku i ponovno srušila na sofu. - Angel, miči se s mene! - zagrmila je Robin, silom odmičući djevojčičine prste sa svojih traperica, sigurna da ima samo nekoliko sekundi prije nego što Alyssa ponovno krene u napad. Zahara je još uvijek cmizdrila na vratima. - Što misliš, tko sam ja? - dašćući je upitala Robin nadvijajući se nad Alyssu. - Jako smiješno! - prodahtala je Alyssa, kojoj je Robin udarcem izbila dah iz pluća. - Jebena Brittany, eto ko si! Zivkaš ga i proganjaš... - Brittany? - zaprepastila se Robin. - Ja nisam Brittany! Izvukla je novčanik iz džepa jakne. - Pogledaj moju kreditnu karticu... pogledaj je! Ja sam Robin Ellacott i radim s Cormoranom Strikeom... - Seronjom zbog kojeg Noel ima oštećenje mozg... - Znaš li zašto ga je Cormoran otišao uhititi? - Zato što mu je jebena žena smjestila... - Nitko mu nije smjestio! Silovao je Brittany i dobio otkaz na svim poslovima u cijeloj državi zato što salijeće curice! I vlastitoj sestri je to učinio - upoznala sam je! - Jebena lažljivice! - dreknula je Alyssa i ponovno pokušala ustati sa sofe. - Ja... ne... LAŽEM! - zagrmila je Robin, gurnuvši Alyssu natrag na jastuke. - Luda gaduro - zadahtala je Alyssa - gubi se iz moje jebene kuće! - Pitaj kćer je li joj naudio! Pitaj je! Angel? - Da se nisi usudila obraćati mojoj djeci, gaduro! - Angel, reci majci je li te on... - Koji se to kurac ovdje događa? Zahara je vrištala tako glasno da nisu čule okretanje ključa u bravi. Bio je golem, tamnokos i bradat, odjeven u posve crnu trenirku. Jedna očna jabučica bila je udubljena prema nosu, što je njegov pogled ~ 399 ~ Knjigoteka
daša&anna činilo prodornim. Ne skrećući tamne oči teških kapaka s Robin, polako se sagnuo i podigao u naručje mlađu djevojčicu, koja se radosno nasmiješila i priljubila uz njega. Angel je, pak, ustuknula prema zidu. Vrlo polako, ne skidajući pogled s Robin, Brockbank je spustio Zaharu u majčino krilo. - Baš je lijepo vidjeti te - rekao je s osmijehom koji nije bio osmijeh, nego obećanje bola. Sleđena, Robin je pokušala diskretno gurnuti ruku u džep i izvaditi alarm protiv silovanja, ali Brockbank je već nakon nekoliko sekundi ščepao njezino zapešće i pritisnuo šavove na njezinoj ruci. - Nikog ti nećeš nazvati, podmukla lažljiva kučko... mislila si da ne znam da si to bila ti, je li... Pokušala je istrgnuti ruku iz njegova stiska, osjetila kako je konci zatežu pod njegovim čvrstim prstima i vrisnula: - SHANKERU! - Trebao sam te ubiti kad sam imao priliku, lažljiva kučko! Tad su vrata popustila i začuo se prasak slomljenog drva. Brockbank je pustio Robin i naglo se okrenuo prema Shankeru, koji je nasrtao na njega s nožem u ruci. - Nemoj ga ubosti! - zadahtala je Robin hvatajući se za podlakticu. Šest osoba naguranih u praznu, skučenu prostoriju načas se zaledilo, čak i curica koja se priljubila uz majku. Tad se začuo tih, očajan, drhtav glasić, napokon oslobođen prisutnošću muškarca sa zlatnim zubom i brazgotinom, koji je istetoviranim prstima čvrsto stezao nož. - Meni je to napravio! Meni je to napravio, mama! Meni je to napravio! - Molim? - Alyssa se okrenula prema Angel. Lice joj se najednom objesilo od šoka. - Meni je to napravio! To što je ova gospođa rekla. Meni je to napravio! Brockbank se trznuo, ali se smjesta primirio kad je Shanker podigao nož i uperio ga u njegova prsa. - Sad si sigurna, zlato - rekao je Shanker Angel, štiteći je slobodnom rukom, a njegov zlatni zub zabljesnuo je na suncu koje je polako zalazilo za kuću na suprotnoj strani ulice. - Više ti to nikad neće napraviti. Jebena perverznjačino - unio se Brockbanku u lice. - Najradije bih te odero. - Angel, što to govoriš? - upitala je Alyssa, i nadalje stežući Zaharu u naručju. Lice joj je sad bilo utjelovljenje strave. - On nikad... ~ 400 ~ Knjigoteka