Robert Galbraith-Karijera zla

daša&anna okružen kopnom. Nastavio je hodati do Ulice Dingleton koja je vijugala ispod mosta, uspinjala se strmim brdom i nestajala iz vida. “Nedaleko” je relativan pojam, u što se Strike uvjerio mnogo puta otkad je izgubio stopalo i potkoljenicu. Nakon deset minuta pješačenja uzbrdo, počeo se kajati što se nije vratio na parkiralište opatije po Mini. Dvaput je upitao žene na ulici znaju li gdje stanuje gospođa Laing, ali iako su bile pristojne i srdačne, ni jedna ni druga nisu mu mogle pomoći. Klipsao je dalje orošen znojem uz niz bijelih bungalova, dok iz suprotnog smjera nije naišao starac s tvidenom beretkom na glavi i crno-bijelim škotskim ovčarom na povodcu. - Oprostite - rekao je Strike. - Znate li možda gdje stanuje gospođa Laing? Zaboravio sam broj. - Gospoja Laing? - odgovorio je šetač sa psom, odmjeravajući Strikea ispod gustih prosijedih obrva. - Da, ona mi je prva susjeda. Hvala Kristu. - Tri kuće dalje - nastavio je starac pokazujući - s onim kamenim bunarom želja ispred ulaza. - Velika vam hvala. Kad je skrenuo prema kući gospođe Laing, krajičkom oka zamijetio je da onaj starac još uvijek nepomično stoji i promatra ga, iako je ovčar natezao povodac ne bi li nastavio nizbrdo. Bungalov gospođe Laing izgledao je čisto i pristojno. Kamene životinje diznijevske dopadljivosti zauzele su travnjak i virile iz cvjetnih gredica. Ulazna vrata nalazila su se na bočnoj strani kuće, u sjeni. Tek kad je podigao ruku prema zvekiru, palo mu je na pamet da bi se za nekoliko sekundi mogao naći licem u lice s Donaldom Laingom. Pokucao je i cijelu jednu minutu ništa se nije dogodilo, osim što se starac vratio i zaustavio pred dvorišnim vratima gospođe Laing s kojih je otvoreno zurio u Strikea. Strike je pomislio da se starac pokajao jer mu je dao adresu svoje susjede i da se sad želi uvjeriti kako krupni stranac toj ženi ne želi nikakvo zlo, ali prevario se. - Unutra je - doviknuo je Strikeu koji se premišljao bi li pokušao ponovno. - Ali je šenula. - Molim? - odviknuo je Strike pokucavši i drugi put. - Šenula je. Otišla na kvasinu. Starac je napravio nekoliko koraka stazom prema Strikeu. - Dementna je - preveo je za Engleza. - Ah - rekao je Strike. ~ 101 ~ Knjigoteka

daša&anna Vrata su se otvorila i na njima se pojavila sitna, smežurana starica upala lica, odjevena u tamnomodru kućnu haljinu. Prostrijelila je Strikea s nekom rastresenom pakošću u pogledu. Iz brade joj je raslo nekoliko čekinjastih dlačica. - Gospođo Laing? Nije odgovorila, samo je zurila u njega očima za koje je znao da su u mladosti bile znatiželjne i lasičje, iako su sad bile podlivene krvlju i izblijedjele. - Gospođo Laing, tražim vašeg sina Donalda. - Ne - rekla je iznenađujuće žestoko. - Ne. Povukla se i zalupila vratima. - Njesra - tiho je rekao Strike i to ga je podsjetilo na Robin. Ona bi sigurno bila uspješnija od njega i šarmirala sitnu staricu. Polako se okrenuo, pitajući se postoji li još tko u Melroseu tko bi mu mogao pomoći - u telefonskom imeniku definitivno je bilo još navedenih Laingova - i zatekao se licem u lice sa šetačem psa koji mu je prišao stazom sve do ulaznih vrata i izgledao oprezno uzbuđen. - Ti si onaj detektiv - rekao je. - Ti si onaj detektiv koji je njezina sina strpao u zatvor. Strike se zaprepastio. Nije mogao zamisliti da ga je jedan stari Škot kojeg nikad ranije nije vidio mogao prepoznati. Kad je bila riječ o strancima na ulici, njegova takozvana slava bila je neznatna. Svakog je dana hodao londonskim ulicama a da nikoga nije bilo briga tko je on, i dok ga ljudi ne bi upoznali ili čuli njegovo ime u kontekstu neke istrage, rijetko bi ga povezivali s novinskim člancima o njegovim detektivskim uspjesima. - Jesi, to si bio ti! - rekao je starac, sve uzbuđeniji. - Moja žena i ja prijatelji smo Margaret Bunyan. - Vidjevši Strikeovu zbunjenost, pojasnio je: - Rhonine majke. Strikeovu sjajnom pamćenju trebalo je nekoliko sekundi da isporuči informaciju kako se Laingova supruga, mlada žena koju je pronašao zavezanu za krevet ispod krvave plahte, zvala Rhona. - Kad te je Margaret vidjela u novinama, rekla nam je: “To je on, to je momak koji je spasio našu Rhonu!” Bogme si uspio u životu! Wullie, daj prestani - glasno je dobacio revnom psu koji je još uvijek potezao povodac, ne bi li natjerao gospodara da se vrate na cestu. - O, da, Margaret prati sve što radiš, sve novinske članke. Otkrio si tko je ubio ~ 102 ~ Knjigoteka

daša&anna onu manekenku... i onog pisca! Margaret nikad nije zaboravila što si učinio za njezinu kćer, nikad. Strike je promrmljao nešto nerazgovjetno, nešto za što se nadao da će zvučati kao izraz zahvalnosti na Margaretinu uvažavanju. - Zašto želiš razgovarati sa starom gospođom Laing? Donnie je opet nešto napravio, zar ne? - Pokušavam ga pronaći - neodređeno je odgovorio Strike. - Znate li je li se vratio u Melrose? - A-a, ne bih rekao. Prije nekoliko godina svratio je vidjeti majku, ali nije mi poznato da je otad ponovno dolazio. Ovo je mali grad: čuli bismo da se Donnie Laing vratio, ne misliš? - Mislite li da bi gospođa... jeste li rekli da se zove Bunyan...? mogla imati ikakvu...? - Sigurno bi te rado upoznala - uzbuđeno je odvratio starac. Ne, Wullie - dodao je škotskom ovčaru koji je cvilio i pokušavao ga odvući do dvorišnih vrata. - Što kažeš da je nazovem? Stanuje u Darnicku, susjednom selu. Da je nazovem? - Jako ćete mi pomoći. I tako je Strike otpratio starca u susjednu kuću i čekao u malom, besprijekornom dnevnom boravku dok je starac uzbuđeno blebetao u slušalicu, a njegov pas sve bjesnije cvilio. - Doći će ona ovamo - rekao je starac dlana položena preko slušalice. - Ako želiš, možeš je i ovdje pričekati. Nećete nam smetati. Žena će skuhati čaj... - Hvala, ali imam nekog posla - lagao je Strike, sumnjajući u uspješnost razgovora u prisutnosti ovoga brbljavog svjedoka. - Biste li je upitali hoće li biti slobodna za ručak u Ship Innu? Za sat vremena? Ovčarova odlučnost da bude odveden u šetnju prevagnula je u Strikeovu korist. Dvojica muškaraca izašla su iz kuće i zajedno se spustila brdom, pri čemu je ovčar cijelim putem potezao povodac pa je Strike niz strmu ulicu morao hodati brže nego što mu je odgovaralo. Na glavnom trgu se s olakšanjem oprostio od svog uslužnog znanca. Starac je veselo mahnuo i krenuo prema rijeci Tweed, a Strike, koji je sad lagano hramao, spustio se do glavne ulice ubijajući vrijeme do odlaska u Ship Inn. Na kraju ulice naletio je na novu eksploziju crne i kiselo žute, koja mu je objasnila boje na vratima gostionice. I ovdje je vidio onu žutu ružu, na znaku za RAGBIJAŠKI KLUB MELROSE. Ruku u džepovima, zastao je ~ 103 ~ Knjigoteka

daša&anna promatrajući preko niskog zidića glatko, ravno prostranstvo baršunaste zelene tratine okružene stablima, žute ragbijaške vratnice koje su blistale na suncu, tribine na desnoj strani i valovita brda iza njih. Teren je održavan brižno kao svaka bogomolja i izvanredno dobro opremljen za tako malen grad. Zureći preko prostranstva baršunaste trave, Strike se sjetio Whittakera, sjetio se kako je Whittaker smrdio i pušio u kutu skvota u kojem je Leda ležala pokraj njega i zadivljeno slušala bajke o njegovu teškom životu - kao ptić lakovjerna i pohlepna, shvatio je sad Strike, za nevjerojatnim pričama koje joj je Whittaker raspredao. Iz Ledina gledišta, Gordonstoun je mogao biti i Alcatraz, jer uistinu je nečuveno da je njezin vitki pjesnik bio grubo istjeran u oštru škotsku zimu da ga tuku i šutiraju po blatu i kiši. - Ne valjda ragbi, dragi. Oh, siročiću moj... zar si ti igrao ragbi?! A kad se sedamnaestogodišnji Strike (usnice natečene od boksanja u klubu) nato tiho nasmijao u svoju zadaću, Whittaker je teturavo ustao i dreknuo svojim odvratnim, usiljenim koknijem: - Što se ti koji kurac smiješ? Whittaker nije mogao podnijeti smijeh na svoj račun. Trebalo mu je laskanje, vapio je za njim. Kad ga nije dobivao, dokazom svoje moći držao je strah, čak i prijezir, ali sprdnja je bila dokaz tuđe pretpostavljene nadmoći i shodno tome nepodnošljiva. - Ti bi u tome jebeno uživao, zar ne, tikvane? Misliš da si jebena frajerčina, je li, šupčino umišljena. Neka ga njegov bogati tatica pošalje u jebeni Gordonstoun! - dreknuo je Whittaker na Ledu. - Smiri se, dragi - rekla je, a onda malo odlučnije dodala: - Ne, Corme! Jer Strike je već bio ustao, pripremio se i nestrpljivo čekao da udari Whittakera. Tad mu je do toga najmanje nedostajalo, ali njegova majka doteturala je između njih i položila svoje mršave prste s prstenjem na zadihana prsa i jednom i drugom. Strike je trepnuo i blještavo, suncem obasjano ragbijaško igralište, mjesto bezazlenog nadmetanja i uzbuđenja, ponovno se izoštrilo pred njegovim očima. Osjećao je miris lišća, trave i tople gume na cesti iza svojih leđa. Polako se okrenuo i zaputio natrag prema Ship Innu vapeći za pićem, ali podmukla podsvijest još nije završila s njim. Pogled na to glatko igralište oslobodio je još jedno sjećanje: na crnokosog, tamnookog Noela Brockbanka, koji nasrće na njega ~ 104 ~ Knjigoteka

daša&anna razbijenom pivskom bocom u ruci. Brockbank je bio golem, snažan i brz: krilni napadač. Strike se sjećao kako se njegova šaka podigla i prsti savili oko razbijene boce upravo u trenu kad je staklo dodirnulo njegov vrat... Fraktura baze lubanje, tako su to nazvali. Krvarenje iz uha. Traumatska ozljeda mozga. - Jebemu, jebemu, jebemu - progunđao je ispod glasa, u ritmu koraka. Laing, zato si ovdje. Laing. Prošao je ispod metalnog galijuna s jarkožutim jedrima, koji je visio iznad vrata Ship Inna. Na znaku tik iza vrata pisalo je: JEDINI PUB U MELROSEU. Čim je ušao, osjetio je kako se smiruje: odsjaj toplih boja, blistavo staklo i mjed; sag koji je nalikovao patchworku izblijedjele smeđe, crvene i zelene; zidovi tople boje breskve i izloženi kamen. Opsjednutost gradića ragbijem posvuda se vidjela: na pločama su bile najavljene predstojeće utakmice, prostorijom je bilo raspoređeno nekoliko velikih plazma ekrana, a na zid iznad pisoara (prošlo je mnogo sati otkad se Strike zadnji put pomokrio), bio je obješen mali televizor, u slučaju da rezultat još nije izvjestan, a puni se mjehur više ne može ignorirati. Ne zaboravivši da se treba dovesti natrag u Edinburgh Hardacreovim automobilom, kupio je malo pivo i sjeo na kožnu sofu s pogledom na šank, pregledavajući plastificirani jelovnik i nadajući se da Margaret Buynan neće zakasniti, jer upravo je shvatio koliko je gladan. Ni pet minuta poslije, pojavila se. Iako se jedva sjećao kako je izgledala njezina kći, a gospođu Bunyan nikad prije nije vidio, odao ju je izraz zabrinutosti i iščekivanja s kojim je zastala na otiraču i zagledala se u njega. Strike je ustao, a ona je posrćući krenula prema njemu, objema rukama stežući naramenicu velike crne torbe. - To ste vi! - bez daha je rekla. Imala je šezdesetak godina i bila je sitna i naizgled krhka, s naočalama metalnih okvira i zabrinuta izraza lica ispod sitno nakovrčane svijetle kose. Strike je ispružio krupnu ruku i protresao njezinu, uzdrhtalu, hladnu i nježnu. - Tata joj je danas u Hawicku, ne može doći, nazvala sam ga, rekao mi je da vam kažem da nikad nećemo zaboraviti što ste učinili za Rhonu - ~ 105 ~ Knjigoteka

daša&anna rekla je u jednom dahu. Potonula je na sofu pokraj Strikea i nastavila ga promatrati s mješavinom strahopoštovanja i nervoze u pogledu. - Nismo zaboravili. Pratimo što pišu o vama u novinama. Jako nam je žao zbog vaše noge. Ono što ste učinili za Rhonu! Što ste učinili... Na oči su joj najednom nagrnule suze. -... bili smo tako... - Drago mi je da sam mogao... Pronaći njezino dijete golo i krvavo na krevetu? Razgovor s rođacima o onome što su njihovi voljeni pretrpjeli bio je jedan od najgorih dijelova njegova posla. - ... da sam joj mogao pomoći. Gospođa Bunyan ispuhala je nos u rupčić koji je izvukla s dna svoje torbe. Vidio je da je iz one generacije žena koje inače nikad ne bi ušle u pub same, a još manje naručile piće na šanku, ako je u blizini muškarac koji će tu muku preuzeti na sebe. - Donijet ću vam piće. - Samo sok od naranče - zadihano je rekla, otirući oči rupčićem. - I nešto za jelo - nukao ju je Strike, željan da za sebe naruči pohanu kolju paniranu u pivu i krumpiriće. Kad je naručio na šanku i vratio se k njoj, upitala ga je zašto je u Melroseu i razlog njezine nervoze odmah je postao očit. - Nije se valjda vratio, zar ne? Donnie? Je li se vratio? - Ne, koliko je meni poznato. Ne znam gdje je. - Mislite li da ima neke veze s...? Glas joj se stišao do šapata. - Pročitali smo u novinama... vidjeli smo da vam je netko poslao... - Da - rekao je Strike. - Ne znam ima li on ikakve veze s tim, ali volio bih ga pronaći. Navodno je bio ovdje u posjetu majci otkad je izašao iz zatvora. - Oh, prije četiri ih pet godina, tako nekako - rekla je Margaret Bunyan. - Pojavio se na njezinim vratima, silom ušao u bungalov. Ona sad ima Alzheimera. Nije ga mogla spriječiti, ali susjedi su nazvali njegovu braću pa su oni došli i izbacili ga. - Stvarno? - Donnie je najmlađi. Ima četvoricu starije braće. Nesmiljeni muškarci, svi odreda. Jamie živi u Selkirku... dojurio je da izbaci Donnieja iz majčine kuće. Kažu da ga je onesvijestio kad ga je odalamio. ~ 106 ~ Knjigoteka

daša&anna Drhtavo je otpila gutljaj soka i nastavila: - Čuli smo sve što se dogodilo. Naš prijatelj Brian, upoznali ste ga, on ih je vidio kako se tuku na ulici. Četvorica protiv jednog, i svi su vikali i urlali. Netko je nazvao policiju. Jamie je dobio upozorenje. Nije ga bilo briga. Nisu željeli Donnieja nigdje u svojoj blizini ili blizini svoje majke. Istjerali su ga iz grada. Ja sam bila prestravljena - nastavila je. - Zbog Rhone. Uvijek je govorio da će je pronaći kad izađe. - I je li je pronašao? - upitao je Strike. - Oh, jest - žalosno je rekla Margaret Bunyan. - Znali smo da hoće. Preselila se u Glasgow, zaposlila u putničkoj agenciji. Svejedno ju je pronašao. Šest mjeseci živjela je u strahu da će joj se pojaviti na vratima, a onda se jednog dana pojavio. Došao je jedne noći u njezin stan, ali bio je bolestan. Nije bio isti. - Bolestan? - oštro je ponovio Strike. - Ne sjećam se od čega je obolio, mislim od nekakva artritisa, a Rhona je rekla i da se jako udebljao. Pojavio se usred noći na vratima njezina stana, pronašao ju je, ali Bogu hvala - usrdno je rekla gospođa Bunyan - njezin je zaručnik te noći spavao kod nje. Ime mu je Ben - dodala je i slavodobitno zamahnula rukom, a blijedi su joj se obrazi zarumenjeli - i policajac je. To je rekla kao da misli da će Strikeu zbog toga biti posebno drago, kao da su Ben i on obojica članovi nekog velikog istražiteljskog bratstva. - Sad su u braku - rekla je gospođa Bunyan. - Djece nemaju zbog... znate zašto... Bez ikakva upozorenja, bujica suza ponovno je nagrnula iz njezinih očiju i razlila se niz lice iza naočala. Užas onoga što se dogodilo prije deset godina najednom je ponovno bio nov i nepojmljiv, kao da je netko na stol između njih iskrcao hrpu iznutrica. - ... Laing je zabio nož u nju - šapnula je. Povjerila mu se kao da je on liječnik ili svećenik i rekla mu tajne koje su je pritiskale, ali koje svojim prijateljima nije mogla reći: najgore je već znao. Dok je ponovno tražila rupčić u svojoj četvrtastoj crnoj torbi, Strike se sjetio velike krvave mrlje na plahtama, Rhonina zapešća razderanog od nastojanja da se oslobodi. Hvala Bogu da njezina majka nije mogla vidjeti ono što mu se vrtilo po glavi. ~ 107 ~ Knjigoteka

daša&anna - Zabio joj je nož unutra i pokušah su... znate... popraviti... Gospođa Bunyan je duboko, drhtavo udahnula kad su se pred njima pojavila dva tanjura hrane. - Ali Ben i ona odlaze na krasne godišnje odmore - uzbuđeno je šapnula, uporno otirući rupčićem upale obraze i podižući naočale prema očima. - I uzgajaju... uzgajaju njemačke... njemačke ovčare. Iako je bio gladan, Strike nije mogao jesti neposredno nakon razgovora o užasima koje je Rhona Laing pretrpjela. - Ona i Laing su imali dijete, zar ne? - upitao je sjetivši se slabašnog cviljenja djeteta pokraj krvlju zamrljane, dehidrirane majke. - Djetetu je sad sigurno, koliko, deset godina? - On je... umro je - šapnula je, a suze joj kapale s brade. - Smrt u kolijevci. Uvijek je bio boležljiv, siroče. To se dogodilo dva dana nakon što su zatvorili Donnieja. A on... Donnie... nazvao ju je iz zatvora i rekao joj da zna da je ona ubila... ubila... bebu... i da će on ubiti nju kad izađe... Strike je kratko položio krupni dlan na rame uplakane žene pa ustao i prišao mladoj šankerici koja ih je promatrala otvorenih usta. Brendi se činio previše jakim za poput vrapčića krhko stvorenje iza njega. Strikeova ujna Joan, koja je bila samo malo starija od gospođe Bunyan, porto je uvijek smatrala lijekom. Naručio je čašu porta i odnio joj. - Izvolite. Popijte ovo. Nagradila ga je novom provalom suza, ali nakon još mnogo otiranja mokrim rupčićem, drhtavo je rekla: - Jako ste ljubazni. - Otpila je gutljaj, tiho prodahtala i trepnula očima ružičastim kao u praščića, obrubljenim svijetlim trepavicama. - Imate li ikakvu predodžbu kamo je Laing otišao nakon što se pojavio kod Rhone? - Da - šapnula je. - Ben se raspitao, preko socijalnog radnika koji je nadzirao teren. Navodno je otišao u Gateshead, ali ne znam je li još uvijek ondje. Gateshead. Strike se sjetio Donalda Lainga kojeg je pronašao na inernetu. Je li se iz Gatesheada preselio u Corby? Ili su to dvojica različitih muškaraca? - U svakom slučaju - nastavila je gospođa Bunyan - više nikad nije dodijavao Rhoni i Benu. ~ 108 ~ Knjigoteka

daša&anna - Kladim se da nije - rekao je Strike uzimajući u ruke nož i vilicu. - Policajac i njemački ovčari, ha? Nije glup. Činilo se da su je njegove riječi ohrabrile i utješile pa je s bojažljivim, suznim osmijehom bez teka stavila u usta zalogaj svojih makarona sa sirom. - Mladi su se vjenčali - zamijetio je Strike, kojemu je bilo stalo da o Laingu čuje sve što može, sve što bi mu moglo otkriti njegove navike ili društvo. Kimnula je, progutala i rekla: - Previše mladi. Imala je samo petnaest godina kad su počeli hodati, i nama se to nije sviđalo. O Donnieju Laingu svašta se pričalo. Jedna je mlada djevojka rekla da ju je silovao u diskoteci Young Farmers. Od toga nikad ništa nije bilo: policija je zaključila da nema dovoljno dokaza. Pokušali smo upozoriti Rhonu da je s njim samo čekaju problemi - uzdahnula je - ali zbog toga je samo još više zapela za njega. Uvijek je bila tvrdoglava, naša Rhona. - Zar je već bio optužen za silovanje? - upitao je Strike. Njegova riba i krumpirići bili su izvrsni. Pub se punio gostima i on je bio zahvalan na tome: nove mušterije skrenule su pozornost šankerice s njih. - Oh, da. Svi su u toj obitelji grubijani rekla je gospođa Bunyan s onim ukočenim provincijskim snobizmom koji je Strike dobro poznavao iz vlastitog odgoja. - Svi su se stalno tukli, upadali u nevolje s policijom, ali on je bio najgori. Ni vlastita ga braća nisu voljela. Istini za volju, mislim da ga ni majka nije baš voljela. Šuškalo se - dodala je u naletu povjerljivosti - da nije očev. Roditelji su se stalno svađali i baš negdje kad je Donnie začet živjeli su odvojeno. Zapravo, priča se da se ona spetljala s nekim lokalnim policajcem. Ne znam je li to istina. Policajac se odselio, a gospođa Laing vratila se kući, ali gospodin Laing nikad nije volio Donnieja, to znam. Ni mrvice. Ljudi kažu da je to zato što je znao da Donnie nije njegov. Donnie je bio najgori od svih njih. Krupan momak. Ušao je u juniorsku sedmoricu... - Sedmoricu? Ragbijašku sedmoricu - rekla je, i čak se i ova sitna, pristojno odgojena gospođa iznenadila jer Strike nije odmah shvatio nešto što je u Melroseu po svemu sudeći bilo prije religija nego sport. - Ali izbacili su ga. Nije bio discipliniran. Tjedan nakon što su ga izbacili, netko razrovao Greenyards. Igralište - dodala je u odgovor na Englezovo neshvatljivo neznanje. ~ 109 ~ Knjigoteka

daša&anna Porto joj je razvezao jezik. Riječi su sad same ispadale iz nje. - Tad se primio boksa. Ali, da, mora mu se priznati da je oduvijek bio slatkorječiv. Kad je Rhona tek počela izlaziti s njim – njoj je bilo petnaest, a njemu sedamnaest godina - neki su mi govorila da zapravo nije loš momak. O, da - ponovila je i kimnula opazivši Strikeov pogled nevjerice. - Ljude koji ga nisu tako dobro poznavali uspio je prevariti. Znao je biti šarmantan kad je htio, Donnie Laing. Ali pitajte Waltera Gilchrista je li bio šarmantan. Walter ga je otpustio s farme - stalno je kasnio na posao - i netko mu je nakon toga zapalio štagalj. Oh, nikad nisu dokazali da je to učinio Donnie. Nikad nisu dokazali ni da je on uništio igralište, ali ja znam što vjerujem. Rhona nije željela slušati. Mislila je da ga poznaje. Bio je neshvaćen i ne znam što još, a mi smo bili puni predrasuda i uskogrudni. Tad se odlučio prijaviti u vojsku. Bogu hvala, pomislila sam. Nadala sam se da će ga ona zaboraviti ako ode. A onda se vratio. Ostala je trudna, ali izgubila je dijete. Ljutila se na mene jer sam rekla... Nije mu željela reći što je rekla, ali Strike je mogao zamisliti. - ... a onda više nije željela razgovarati sa mnom i sljedeći put kad je došao na dopust, udala se za njega. Njezin tata i ja nismo bili pozvani. Zajedno su otišli na Cipar. Ali znam da je on ubio našu mačku. - Molim? - Strike je bio zbunjen. - Znam da je to bio on. Rekli smo Rhoni da čini strašnu pogrešku, zadnji put kad smo je vidjeli prije nego što se udala za njega. Te večeri nismo mogli naći Purdy. Sutradan je bila na tratini iza kuće, mrtva. Veterinar je rekao da ju je netko zadavio. Na plazmi iza njezina ramena Dimitar Berbatov odjeven u grimiz slavio je gol protiv Fulhama. Prostorijom su odzvanjali glasovi. Čulo se nazdravljanje čašama i zveckanje jedaćeg pribora dok je Strikeova sugovornica govorila o smrti i sakaćenju. - Znam da je on to učinio, znam da je ubio Purdy - grozničavo je rekla. - Pogledajte što je učinio Rhoni i djetetu. Taj je čovjek sam vrag. Prtljala je rukama po kopči torbice i izvukla svežnjić fotografija. - Moj muž stalno govori: “Zašto čuvaš njegove fotografije? Spali ih.” Ali ja uvijek mislim da bi nam jednoga dana mogle zatrebati. Evo - gurnula ih je u Strikeove nestrpljive ruke. - Vi ih uzmite, zadržite ih. Gateshead. Onamo je otišao. Kasnije, kad je ona otišla s novim suzama i zahvalama, a on platio račun, Strike je otpješačio do Millers of Melrose, obiteljske mesnice koju ~ 110 ~ Knjigoteka

daša&anna je primijetio u šetnji gradom. Ondje se počastio pitom od srnetine za koju je slutio da će biti mnogo ukusnija od svega što bi uspio kupiti na kolodvoru prije nego što se ukrca u noćni vlak za London. Vraćajući se na parkiralište kratkom ulicom u kojoj su cvjetale zlatne ruže, ponovno je razmišljao o tetovaži na Laingovoj snažnoj podlaktici. Jednom davno, Donnieju Laingu bilo je važno pripadati ovom krasnom gradiću okruženom obradivom zemljom, nad kojim se uzdiže trorogi vrh Eildona. Međutim, nije bio pošten zemljoradnik ni timski igrač, ništa što bi jedno mjesto koje se naizgled dičilo disciplinom i poštenim radom dočekalo raširenih ruku. Melrose je ispljunuo tog palitelja štagalja, davitelja mačaka, rovača ragbijaških igrališta, pa se Laing sklonio na mjestu na kojem su mnogi muškarci pronašli ili spas ili neizbježnu kaznu: u Britanskoj vojsci. Kad je to dovelo do zatvora i zatvor ga izbljuvao, pokušao se vratiti kući, ali nitko ga nije želio. Je li Donald Laing u Gatesheadu naišao na srdačniju dobrodošlicu? Je li odatle otišao u Corby? Ili su to, pitao se Strike dok se ponovno uvlačio u Hardacreov Mini, bile samo privremene postaje na njegovu putu do Londona i Strikea? ~ 111 ~ Knjigoteka

daša&anna 17 The Girl That Love Made Blind23 Utorak ujutro. Stvar je spavala nakon, kako je sama rekla, duge i teške noći. Briga njega, iako se morao ponašati kao da mari. Uvjerio je Stvar da malo prilegne, a kad je počela duboko i mirno disati, gledao ju je neko vrijeme i razmišljao kako je davi dok joj ne istisne jebeni život iz tijela, gleda njezine prestravljene oči i njezinu borbu za dah, lice koje polako postaje ljubičasto... Kad je bio sigurniji da neće probuditi Stvar, tiho je izašao iz spavaće sobe, navukao jaknu i šmugnuo na ranojutarnji zrak pronaći Tajnicu. Danas mu se nakon dugo vremena ukazala prva prilika da je prati, ali već je bilo prekasno da je dočeka na njezinoj stanici. Najbolje što može jest vrebati oko ulaza u Ulicu Denmark. Opazio ju je još izdaleka: ta svijetla, valovita crvenkastoplava kosa nikome ne bi promaknula. Tašta gadura, sigurno se voli isticati u mnoštvu jer bi je inače prekrila, ošišala i obojala. Sve one žele pažnju, to je znao bez imalo dvojbe: sve one. Kad se približila, nepogrešiv instinkt za tuda raspoloženja rekao mu je da se nešto promijenilo. Hodala je pognute glave, pogrbljenih ramena, nesvjesna drugih prolaznika koji su se rojili oko nje stežući torbe, kave i mobitele. Prošao je tik pokraj nje u suprotnom smjeru, približio se toliko da bi sigurno osjetio miris njezina parfema da nisu bih u toj prometnoj ulici punoj prašine i automobilskih ispušnih plinova. Prošla je pokraj njega kao da je on oznaka u prometu. To ga je malo razljutilo, iako je želio proći nezamijećeno. On je nju odabrao, ali ona je bila ravnodušna prema njemu. S druge strane, nešto je otkrio: satima je plakala. Znao je kako žene izgledaju nakon dugog plakanja, vidio je to mnogo puta. Otečene, crvene i mlohavih lica, cmizdre i rone suze: sve one to rade. Vole glumiti žrtve. Čovjek bi ih zatukao samo da prestanu tuliti. 23 Djevoka koju je ljubav učinila slijepom ~ 112 ~ Knjigoteka

daša&anna Okrenuo se i slijedio je kratkim putem do Ulice Denmark. Kad su u stanju u kakvom je ona sad, žene su često lakovjerne onako kako manje preplašene i očajne nikad ne bi bile. Zaboravljaju ono što gadure rutinski čine kako bi se obranile od muškaraca kao on: ključeve među zglobovima prstiju, mobitele u rukama, alarme protiv silovanja u džepovima, hodanje u čoporu. Postaju željne pažnje, zahvalne na ljubaznoj riječi, prijateljskom uhu. Tako je upecao i Stvar. Ubrzao je kad je ona skrenula u Ulicu Denmark, od koje su novinari nakon osam dana najzad odustali. Otvorila je crna vrata i ušla. Hoće li ponovno izaći ili će provesti dan sa Strikeom? Od srca se nadao da se jebu. Vjerojatno je tako. Stalno su sami u uredu - moraju se jebati. Povukao se u jednu vežu i izvukao mobitel, motreći prozor na drugom katu zgrade na broju dvadeset četiri. ~ 113 ~ Knjigoteka

daša&anna 18 I’ve been stripped, the insulation’s gone24 Blue Oysters Cult, “Lips in the Hills” Robin je u Strikeov ured prvi put ušla onog jutra kad se prvi put probudila kao zaručena žena. Dok je danas otključavala staklena vrata, sjetila se kako je promatrala safir na svom prstu, taman na slabome svjetlu, netom prije nego što je Strike nahrupio iz ureda i umalo je srušio u ponor onkraj metalnog stubišta. Sad na njezinu prstu više nije bilo prstena. Mjesto na kojem je dotad mjesecima ležao bilo je jako osjetljivo, kao da ju je prsten žigosao. U ruci je nosila malu torbu s čistom odjećom i nešto toaletnog pribora. Ne možeš plakati ovdje. Ne smiješ plakati ovdje. Automatski je obavila uobičajene zadatke na početku radnog dana: skinula kaput, objesila ga zajedno s torbicom na kuku na vratima, napunila kuhalo za vodu i uključila ga, pa zagurala torbu pod ploču radnog stola, gdje je Strike neće vidjeti. Uporno se okretala provjeriti je li učinila što je namjeravala i osjećala se bestjelesnom, kao duh čiji bi hladni prsti mogli kliznuti kroz drške torbica i kuhala za vodu. Četiri dana bila su dovoljna da se raspadne veza koja je trajala devet godina. Četiri dana sve većeg neprijateljstva, predbacivanja i zasipanja optužbama. Neke od njih zvučale su trivijalno, sad kad razmisli o njima. Land Rover, Grand National, njezina odluka da ponese laptop kuci. U nedjelju su se porječkali oko toga čiji će roditelji platiti limuzine za vjenčanje, što je pak dovelo do svađe o njezinoj bijednoj zaradi. Kad su u ponedjeljak ujutro sjeli u Land Rover i krenuli kući, jedva su razgovarali. A onda je sinoć, u njihovu stanu u West Ealingu, izbila eksplozivna svađa u usporedbi s kojom su sve njihove prethodne prepirke bile beznačajne, samo drhtaji koji upozoravaju na seizmičku katastrofu koja će sve razoriti. Strike će uskoro sići. Čula je kako se kreće po stanu na katu iznad. Znala je da ne smije izgledati nesigurno ili nesposobno za posao. Posao je sad jedino što ima. Morat će pronaći sobu u nečijem tuđem stanu, jer s 24 Ogoljen sam, ostao sam bez izolacije. ~ 114 ~ Knjigoteka

daša&anna bijednom plaćom koju dobiva od Strikea ništa bolje od toga neće si moći priuštiti. Pokušala je zamisliti buduće cimerice. Bit će kao da se vratila u studentski dom. Ne razmišljaj sad o tome. Dok je kuhala čaj, shvatila je da je zaboravila ponijeti vrećice čaja iz Bettysa, kupljene nedugo nakon što je posljednji put probala svoju vjenčanicu. Ta pomisao umalo ju je gurnula preko ruba, ali golemim naporom volje potisnula je suze i odnijela svoju šalicu do računala, spremna pregledati elektroničke poruke na koje u tjedan njihova izgnanstva iz ureda nije mogla odgovoriti. Znala je da se Strike tek vratio iz Škotske: doputovao je noćnim vlakom. Kad se pojavi, pitat će ga o putovanju da ne bi primijetio njezine crvene, podbuhle oči, natečene od plakanja. Prije odlaska iz stana tog jutra pokušala je popraviti izgled ledom i hladnom vodom, ali uspjeh je bio polovičan. Matthew joj je pokušao zapriječiti put kad je krenula iz stana. I on je izgledao sablasno. - Slušaj, moramo razgovarati. Moramo. Više ne, pomislila je Robin, a ruke su joj se tresle dok je prinosila šalicu vrelog čaja usnama. Više ne moram ništa što ne želim. Tu hrabru pomisao potkopala je jedna jedina vrela suza koja je bez upozorenja kliznula niz njezin obraz. Užasnuta, brzo ju je otrla dlanom; mislila je da je isplakala sve suze. Okrenula se prema monitoru i počela pisati odgovor klijentu koji je imao pitanja o primljenom računu, ni ne znajući što piše. Začuvši odjek koraka na stubama ispred ureda, pripremila se. Vrata su se otvorila. Robin je podigla pogled. Muškarac koji je stajao na vratima nije bio Strike. Proparao ju je praiskonski, nagonski strah. Nije imala vremena analizirati zašto je taj neznanac tako djelovao na nju, znala je samo da je opasan. U hipu je procijenila da neće uspjeti na vrijeme stići do vrata, da joj je alarm protiv silovanja u džepu kaputa i da je njezino najbolje oružje oštar nož za otvaranje pisama što joj je ležao tek nekoliko centimetara od lijeve ruke. Muškarac je bio mršav i blijed, obrijane glave, s nekoliko pjegica na širokom nosu i velikim ustima debelih usana. Zapešća, zglobovi prstiju i vrat bili su mu prekriveni tetovažama. S jedne strane nacerenih usta ~ 115 ~ Knjigoteka

daša&anna svjetlucao je zlatni zub. Duboka brazgotina protezala se od sredine gornje usnice prema jagodičnoj kosti, izvijajući mu usta u stalni cerek u Elvisovu stilu. Bio je odjeven u vrećaste traperice i gornji dio trenirke, i vonjao je na ustajali duhan i kanabis. - Što ima? - upitao je. Nije prestajao pucketati prstima obiju ruku dok je ulazio u prostoriju. - Sama si? - Nisam - odgovorila je, posve suhih usta. Željela je dograbiti nož za otvaranje pisama prije nego što se on približi i milimetar više. Još uvijek je pucketao prstima. - Moj šef je... - Shankeru! - odjeknuo je Strikeov glas s vrata. Neznanac se okrenuo. - Bunsene - rekao je i prestao pucketati prstima, ispružio ruku i pozdravio se sa Strikeom udarcem šakom o šaku. - Kako ide, buraz? Blagi Bože, pomislila je Robin, najednom omlitavjela od olakšanja. Zašto joj Strike nije rekao da će ovaj tip doći u ured? Okrenula je glavu na drugu stranu i zaposlila se elektroničkim porukama kako Strike ne bi vidio njezino lice. Dok je Strike vodio Shankera u svoj ured i zatvarao vrata, načula je riječ “Whittaker”. Inače bi sigurno poželjela biti u tom uredu s njima i slušati njihov razgovor. Danas ne. Napisala je e-mail i pretpostavila da bi ih trebala ponuditi kavom. Najprije je otišla još jednom se umiti hladnom vodom u minijaturnoj kupaonici na hodniku, u kojoj se uvijek osjećao vonj odvoda, bez obzira na količinu osvježivača zraka koje je kupovala gotovinom iz njihove bijedne blagajne. Strike je u međuvremenu vidio dovoljno da bi ga Robinin izgled zaprepastio. Nikada dotad nije vidio njezino lice tako blijedo, a oči tako natečene i podlivene krvlju. Dok je sjedao za stol, usprkos nestrpljenju da čuje kakvu mu je informaciju o Whittakeru Shanker donio u ured, pomislio je: Što joj je onaj seronja učinio? I na djelić sekunde, prije nego što se posve usredotočio na Shankera, zamislio je kako udara Matthewa šakom i uživa u tome. - Bunsene, zašto si danas tako ružan? - upitao je Shanker zavalivši se u stolac sučelice Strikeu i oduševljeno pucketajući prstima. Taj tik imao je od tinejdžerskih godina i Strike je žalio svakoga tko bi ga pokušao natjerati da prestane. - Umoran sam ko pas - rekao je. - Prije nekoliko sati vratio sam se iz Škotske. - Nikad nisam bio u Škotskoj. ~ 116 ~ Knjigoteka

daša&anna Strikeu nije bilo poznato da je Shanker ikad u životu bio igdje izvan Londona. - Onda, što imaš za mene? - Još uvijek je tu - rekao je Shanker i prestao pucketati prstima kako bi izvukao iz džepa kutiju cigareta Mayfairs. Zapalio je jednu jeftinim upaljačem, ne zatraživši Strikeovo odobrenje. Strike je u mislima slegnuo ramenima pa i sam izvukao jedan svoj Benson & Hedges i poslužio se Shankerovim upaljačem. - Vidio sam njegova dilera. Tip kaže da je u Catfordu. - Zar je otišao iz Hackneyja? - Ako iza sebe nije ostavio klona, otišao je. Klonove nisam provjerio. Daj mi još jednu stotku pa ću provjeriti. Strike zabavljeno frkne. Ljudi podcjenjuju Shankera na vlastiti rizik. Budući da izgleda kao da je u životu probao sve opojne droge koje postoje, njegova uzvrpoljenost poznanike često zavara da pretpostave kako je na nečemu. A zapravo je bio pronicljiviji i trezveniji od mnogih poslovnjaka na kraju radnoga dana, iako je bio neizlječivi kriminalac. - Imaš adresu? - upitao je Strike izvlačeći notes. - Ne još. - Radi li? - Svima govori da je tour menadžer nekog metal benda. - Ali? - Svodnik je - ravnodušno je odvratio Shanker. Na vratima se začulo kucanje. - Jeste li za kavu? - upitala je Robin. Strike je vidio kako pazi da joj lice ne bude na svjetlu. Pogledom je kliznuo na njezinu lijevu ruku: zaručničkog prstena nije bilo. - Živjela - rekao je Shanker. - S dvije kockice šećera. - Ja bih rado popio čaj, hvala - rekao je Strike i gledao kako se ona udaljava dok je on posezao u stol po staru limenu pepeljaru koju je maznuo u nekom baru u Njemačkoj. Gurnuo je pepeljaru prema Shankeru prije nego što ovaj strese pepeo na pod. - Kako znaš da je svodnik? - Znam jednoga tipa koji ga je sreo s flićkom. Strikeu je bio poznat koknijevski sleng: flićka je bila riječ za mladu prostitutku. - Kaže da Whittaker živi s njom. Mala je još curetak. Tek je napunila osamnaest. - U redu. ~ 117 ~ Knjigoteka

daša&anna S prostitucijom je Strike u raznim oblicima imao posla otkad je postao istražitelj, ali ovo je bilo drukčije: ovo je bio njegov bivši očuh, muškarac kojeg je njegova majka voljela i uzdizala u nebesa, kojem je rodila dijete. Gotovo je mogao ponovno namirisali Whittakera u prostoriji: njegovu prljavu odjeću, njegov životinjski vonj. - Catford - ponovio je. - Da. Ako hoćeš, mogu se još malo raspitati - rekao je Shanker stresajući pepeo na pod bez obzira na pepeljaru. - Koliko ti to vrijedi, Bunsene? Dok su se njih dvojica još uvijek cjenkala oko Shankerova honorara, što su činili u dobrom raspoloženju, ali s ozbiljnošću dvojice muškaraca koji su savršeno dobro znali da Shanker neće ništa učiniti bez naknade, Robin je donijela kavu. Na dnevnom svjetlu, izgledala je sablasno. - Riješila sam najhitnije e-mailove - rekla je Strikeu praveći se da ne primjećuje njegov upitan pogled. - A sad se bacam na Platinastu. Shanker je izgledao zbunjen ovom izjavom, ali nitko nije objasnio. - Jesi li dobro? - upitao ju je Strike, želeći da Shanker nije tu. - Dobro sam - odvratila je Robin i dirljivo se pokušala osmjehnuti. - Vidimo se poslije. - Bacam se na platinastu? - znatiželjno je ponovio Shanker dok su se izvanjska vrata zatvarala. - Nije tako dobro kao što zvuči - rekao je Strike i zavalio se na naslon svog stolca pogledati kroz prozor. Robin je izašla iz zgrade u svom baloneru, krenula Ulicom Denmark i nestala iz vida. Iz trgovine gitarama sučelice uredu izašao je krupan muškarac s pletenom kapom i krenuo u istom smjeru, ali Shanker je u tom trenu skrenuo Strikeovu pozornost rekavši: - Bunsene, zar ti je netko stvarno poslao jebenu nogu? - Da. Odrezao je, spakirao i osobno dostavio. - Jebo me pas! - rekao je Shanker, kojeg baš nije bilo lako šokirati. Kad je Shanker otišao s lovom za već obavljene usluge i obećanjem jednake naknade za daljnje pojedinosti o Whittakeru, Strike je nazvao Robin. Nije se javila, ali to nije bilo neobično ako je negdje gdje ne može neometano razgovarati. Poslao joj je SMS: Javi mi kad si negdje gdje se možemo vidjeti ~ 118 ~ Knjigoteka

daša&anna pa sjeo na njezin ispražnjen stolac, spreman odraditi svoju kvotu odgovaranja na upite i plaćanja računa. Međutim, nakon dvije noći u spavaćim kolima, teško je uspijevao usredotočiti se. Pet minuta poslije provjerio je mobitel, ali Robin nije odgovorila na SMS pa je ustao i skuhao novu šalicu čaja. Dok je prinosio šalicu usnama, osjetio je lagan miris kanabisa koji mu je Shanker prenio na ruku dok su se opraštah. Shanker je izvorno bio iz Canning Towna, ali u Whitechapelu je imao rođake koji su se prije dvadeset godina sukobili sa suparničkom bandom. Zbog spremnosti da pomogne rođacima, Shanker je završio sam u jarku na kraju Ulice Fulbourne, s dubokom posjekotinom na usni i obrazu, koja je obilno krvarila i ostavila ga trajno unakaženog. Ondje ga je pronašla Leda Strike na povratku s kasnovečernjeg izlaska po rizle. Mirno proći pokraj vršnjaka njezina sina koji krvari u jarku, Ledi bi bilo apsolutno nezamislivo. Nimalo joj nije bilo važno što je taj mladić u ruci stezao krvav nož, izvikivao psovke i očito bio pod utjecajem neke droge. Obrisala je krv sa Shankerova lica i razgovarala s njim kao nitko otkad mu je kao osmogodišnjem dječaku umrla majka. Kad je iz straha od policije glatko odbio dopustiti neznanki da nazove hitnu (Shanker je upravo zabio nož u bedro svog napadača), Leda je postupila na jedini način koji je držala mogućim: pomogla mu je do skvota u kojem je živjela i sama se pobrinula za njega. Razrezala je flastere, nespretno ih zalijepila preko duboke posjekotine kao šavove pa mu skuhala bljutavu kašu punu cigaretnog pepela i rekla svom zbunjenom sinu da pronađe madrac na kojem će Shanker spavati. Leda se prema Shankeru od samog početka odnosila kao prema davno izgubljenom nećaku, a on ju je zauzvrat obožavao onako kako može obožavati samo slomljen dječak s lijepim uspomenama na nježnu majku. Kad je zacijelio, prihvatio je njezin iskren poziv da svrati kad god želi. Shanker je s Ledom razgovarao kako nije mogao razgovarati ni s jednim drugim ljudskim bićem i možda je bio jedina osoba koja u njoj nije vidjela manu. Poštovanje koje je osjećao prema Strikeovoj majci proširio je i na Strikea. Dvojicu momaka, koji se u gotovo svim drugim pogledima ne bi mogli razlikovati više nego što jesu, dodatno je zbližila nijema, ali snažna mržnja prema Whittakeru koji je bio bolesno ljubomoran na novi element u Ledinu životu, ali se prema njemu nije usudio odnositi s prezirom kojim je obasipao Strikea. ~ 119 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike je bio siguran da je Whittaker u Shankeru prepoznao isti nedostatak od kojeg je i sam patio: nedostatak uobičajenih granica. Whittaker je zaključio, i bio je u pravu, da bi ga njegov posinak tinejdžer možda želio vidjeti mrtvog, ali da ga u tome sprečava želja da ne ražalosti majku, poštivanje zakona i odlučnost da ne načini nepovratan potez koji će zauvijek uništiti sve njegove šanse. Shanker, pak, nije znao za takva ograničenja i njegova duga razdoblja suživota s razorenom obitelji držala su Whittakerovu sve izraženiju sklonost nasilju na nesigurnoj uzdi. Zapravo, upravo je zbog Shankerove redovite prisutnosti u skvotu Strike osjećao da može bez bojazni otići na fakultet. Nije se osjećao sposobnim izgovoriti svoj najveći strah kad se opraštao od Shankera, ali Shanker je shvatio. - Ne brini se, Bunsene, kompa. Ne brini se. Međutim, Shanker nije mogao stalno biti ondje. Onog dana kad je Leda umrla, bio je na jednom od svojih redovitih poslovnih putovanja povezanih s drogom. Strike nikad neće zaboraviti Shankerovu tugu, osjećaj krivnje, nesavladive suze kad su se sljedeći put sreli. Dok je Shanker u Kentish Townu pregovarao o cijeni kilograma vrhunskog bolivijskog kokaina, Leda Strike polako se kočila na prljavom madracu. Obdukcija je pokazala da je prestala disati punih šest sati prije nego što ju je itko od sustanara u skvotu pokušao probuditi iz onoga za što su mislili da je dubok san. Kao i Strike, i Shanker je od samog početka bio uvjeren da ju je Whittaker ubio, a silina njegove tuge i želja za odmazdom od trenutka kad je doznao za Ledinu smrt bile su takve da je Whittaker mogao biti sretan što su ga odveli u pritvor prije negoli ga se Shanker uspio dočepati. Nerazborito pozvan u klupu za svjedoke kako bi opisao majčinski lik koji nikad u životu nije ni taknuo heroin, Shanker je zaurlao: “To je učinio onaj šupak!” pokušao preskočiti preko ograde prema Whittakeru i bio izbačen iz sudnice po hitnom postupku. Svjesno odgurujući te uspomene iz davno zakopane prošlosti, koje ponovno iskopane nisu mirisale nimalo bolje, Strike je otpio dug gutljaj vrućeg čaja i ponovno provjerio mobitel. Robin se još uvijek nije javila. ~ 120 ~ Knjigoteka

daša&anna 19 Workshop of the Telescopes25 Čim je tog jutra ugledao Tajnicu, znao je da je rastresena, izbačena iz ravnoteže. Pogledaj je, sjedi u izlogu Garricka, velikog studentskog restorana u koji zalaze studenti londonskog ekonomskog fakulteta. Danas je ružna. Podbuhla, crvenih očiju, blijeda. Vjerojatno bi mogao sjesti pokraj nje i glupa krava ne bi ni primijetila. Usredotočena na fuficu srebrne kose koja je radila na laptopu nekoliko stolova dalje, nije imala dovoljno pozornosti za muškarce. Njemu je to odgovaralo. Još malo i primijetit će ga. Bit će zadnje što će na ovome svijetu vidjeti. Danas nije morao izgledati kao zgodan dečko; kad su bile uzrujane, nikad im nije pristupao seksualno. Tad bi postajao prijatelj u nuždi, očinski neznanac. Nisu svi muškarci takvi, draga. Zaslužuješ bolje. Otpratit ću te kući. Hajde, odvest ću te. Kad ih navedeš da zaborave da imaš kurac, s njima možeš gotovo sve što želiš. Ušao je u pretrpan restoran, vrzmao se oko pulta, kupio kavu i pronašao kutak iz kojeg ju je mogao promatrati s leđa. Danas nema zaručnički prsten. Zanimljivo. To je bacalo novo svjetlo na malu torbu koju je ili nosila na ramenu ili skrivala ispod stolova. Zar namjerava spavati negdje drugdje, a ne u stanu u Ealingu? Možda će za promjenu krenuti nekom praznom uličicom, slabo osvijetljenom prečicom, samotnim pothodnikom? Tako je bilo kad je ubio prvi put: trebalo je samo uhvatiti pravi trenutak. Svog prvog ubojstva sjećao se u sličicama, kao u nizu slajdova, jer je bilo uzbudljivo i novo. To je bilo prije nego što je ubijanje izbrusio u umijeće, prije nego što ga je počeo izvoditi kao igru, što ubijanje i jest. Žena je bila bucmasta i tamnoputa. Prijateljica joj je upravo otišla, ušla u automobil mušterije i nestala. Tip u automobilu nije znao da bira koja će od njih dvije preživjeti noć. On se u međuvremenu vozikao ulicom s nožem u džepu. Kad se uvjerio da je sama, posve sama, dovezao se do nje i nagnuo preko suvozačkog sjedala da joj se obrati kroz prozor. Usta su mu bila suha kad 25 Radionica teleskopa ~ 121 ~ Knjigoteka

daša&anna joj je rekao što želi. Dogovorili su cijenu i ona je ušla. Odvezli su se do kraja obližnje slijepe ulice gdje ih neće ometati ni prolaznici ni ulična rasvjeta. Dobio je što je tražio, a onda, dok se ona uspravljala, prije nego što je zakopčao rasporak, odalamio ju je šakom i zabio leđima o vrata automobila, na što joj je glava tresnula o prozor. Nije uspjela ni pisnuti, već je bio izvadio nož. Oštrica se muklo zabila u njezino meso, njezina vrela krv u mlazu je potekla na njegove ruke - nije ni vrisnula, samo je zadahtala, prostenjala i potonula na sjedalo dok je uporno zabijao oštricu u nju. Strgnuo je zlatni privjesak s njezina vrata. Tad nije razmišljao da uzme najveći trofej, dio njezina tijela, nego je obrisao ruke o njezinu haljinu dok je ona klonulo sjedila pokraj njega i trzala se u smrtnim mukama. Unatraške se izvezao iz uličice, drhteći od straha i ushićenja, i odvezao se izvan grada s mrtvim tijelom na suvozačkom sjedalu, brižno se pridržavajući ograničenja brzine i svakih nekoliko sekundi pogledavajući u retrovizor. Postojalo je jedno mjesto koje je provjerio samo nekoliko dana prije, komad napuštene zemlje i obrastao jarak. Tresnula je kao mokra vrećetina kad ju je otkotrljao u njega. Još uvijek je imao njezin privjesak, zajedno s nekoliko drugih suvenira. Bili su njegovo blago. Što će uzeti od Tajnice, pitao se. Mladi Kinez pokraj njega nešto je čitao na svom tabletu. Bihavioralna ekonomija. Glupo psihologijsko smeće. On je jednom posjetio psihologa, morao je. - Pričajte mi o svojoj majci. Sitni ćelavko doista je to rekao, tu smiješnu frazetinu, taj klišej. A psiholozi bi kao trebali biti pametni. Iz zabave je pristao na igru i rekao tom idiotu kako je njegova majka hladna, zlobna, sjebana gadura. Njegovo rođenje za nju je bilo smetnja, sramota, i nije je bilo briga je li živ ili mrtav. - A vaš otac? - Nemam oca. - Želite reći da ga nikad niste vidjeli? Tišina. - Ne znate tko je vaš otac? Tišina. - Ili ga jednostavno ne volite? ~ 122 ~ Knjigoteka

daša&anna Nije odgovorio. Dojadila mu je ta glupa igra. Ljudi stvarno nemaju mozga ako padaju na te pizdarije, ali on je dotad već davno shvatio da drugi ljudi nemaju mozga. U svakom slučaju, rekao je istinu: nema oca. Muškarac koji je uskočio u tu ulogu, ako to želite tako nazvati - onaj koji ga je zlostavljao iz dana u dan (“strog, ali pošten čovjek”) - nije bio njegov otac. Nasilje i odbijanje, to je njemu značila obitelj. Istodobno, upravo je kod kuće naučio preživjeti, razvio prepredenost i oprez. Oduvijek je znao da je nadmoćan, čak i kad se kao dijete skrivao ispod kuhinjskoga stola. Da, čak je i tad znao da je od boljeg štofa od seronje koji je iskrivljena lica nasrtao na njega krupnim šakama... Tajnica je ustala, povodeći se za fuficom srebrne kose, koja je odlazila s laptopom u torbi. Iskapio je kavu u jednom gutljaju i pošao za njom. ~ 123 ~ Knjigoteka

daša&anna 20 I never realized she was so undone.26 Blue Öyster Cult, “Debbie Denise” Stihovi: Patti Smith Robin je zaboravila na obećanje Strikeu da neće ostajati vani nakon što padne mrak. Zapravo, jedva je zamijetila da je sunce zašlo, dok nije shvatila da pokraj nje jure automobilska svjetla i da su izlozi trgovina osvijetljeni. Platinasta je danas promijenila rutinu. Obično bi već nekoliko sati bila u Spearmint Rhinu i polunaga se vrtjela oko štange na radost nepoznatih muškaraca, a ne hodala ulicom, posve odjevena u trapericama, čizmama s visokim potpeticama i jakni od antilopa s resama. Vjerojatno se s nekim zamijenila za smjenu, ali uskoro će se sigurno vrtjeti oko štange, nakon čega je još samo trebalo riješiti gdje će Robin prespavati. Mobitel joj je cio dan vibrirao u džepu balonera. Matthew je poslao više od trideset SMS-ova. Moramo razgovarati. Molim te, nazovi me. Robin, ništa ne možemo riješiti ako ne želiš razgovarati sa mnom. Kako je dan odmicao, a ona nije prekinula šutnju, počeo je zivkati. Tad se ton njegovih poruka promijenio. Robin, znaš da te volim. Volio bih da se to nije dogodilo. Volio bih da to mogu promijeniti, ali ne mogu. Ti si ta koju volim, Robin. Oduvijek sam te volio i zauvijek ću te voljeti. 26 Nikad nisam shvatio da je tako izgubljena. ~ 124 ~ Knjigoteka

daša&anna Nije mu odgovorila ni na jednu poruku niti je prihvatila njegov poziv ili ga nazvala. Znala je samo da ne može podnijeti pomisao da se vrati u stan, ne večeras. Što će se dogoditi sutra ili preksutra, nije imala pojma. Bila je gladna, umorna i umrtvljena. Kako je poslijepodne odmicalo, i Strike je postao gotovo jednako dosadan. Gdje si? Nazovi me, molim te. Odgovorila mu je SMS-om jer ni s njim nije mogla razgovarati. Ne mogu razgovarati. Platinasta nije na poslu. Strike i ona oduvijek su se držali na određenoj emotivnoj distanci i bojala se da će, bude li on ljubazan prema njoj, briznuti u plač i otkriti slabost koju će on osuditi u svojoj pomoćnici. Sad kad im praktički nije ostao gotovo nijedan slučaj i kad se nad njom nadvija prijetnja muškarca koji je poslao onu nogu, ne smije dati Strikeu još jedan razlog da joj kaže da ostane kod kuće. Nije bio zadovoljan njezinim odgovorom. Nazovi me čim budeš mogla. Tu je poruku ignorirala, opravdavajući se činjenicom da ju je lako mogla i ne primiti jer je bila blizu podzemne kad ju je on poslao i uskoro ostala bez signala dok se s Platinastom vozila natrag do Tottenham Court Roada. Kad je izašla iz stanice podzemne, na mobitelu je pronašla novi propušten Strikeov poziv i novi Matthewov SMS. Moram znati hoćeš li se večeras vratiti kući. Umirem od brige. Pošalji mi SMS da si živa, samo to tražim. - Oh, nemoj si laskati - promrmljala je. - Kao da bih se zbog tebe ubila. Neobično poznat trbušast muškarac u odijelu prošao je pokraj Robin, osvijetljen odsjajem nadstrešnice Spearmint Rhina. Bio je to ~ 125 ~ Knjigoteka

daša&anna Ponavljač. Robin se pitala je li joj se samo učinilo da joj se samodopadno nacerio. Ide li u klub gledati kako se njegova djevojka vrti oko svoje osi za druge muškarce? Napaljuje li ga što netko vodi zabilješke o njegovu seksualnom životu? Kakav je on točno čudak? Robin se okrenula na drugu stranu. Morala je odlučiti što će noćas. Krupan muškarac s pletenom kapom naizgled se svađao mobitelom u tamnoj veži stotinjak metara dalje. Sad kad je Platinasta otišla na posao, Robin više nije imala cilj. Gdje će spavati? Dok je neodlučno stajala na ulici, skupina mladića prošla je pokraj nje, namjerno blizu, i jedan joj je okrznuo torbu. Osjetila je miris dezodoransa Axe i piva. - Nosiš li kostim u torbi, dušo? Shvatila je da stoji ispred striptiz kluba. Automatski se okrenula u smjeru Strikeova ureda, kad joj je zazvonio mobitel. Ne razmišljajući, odgovorila je na poziv. - Gdje si, dovraga, bila? - Strikeov ljutiti glas zagrmio joj je u uhu. Jedva je imala vremena biti sretna što je nije nazvao Matthew, a Strike je već nastavio: - Pokušavam te dobiti cijeli dan! Gdje si? - U Tottenham Court Roadu - odgovorila je, brzo se udaljavajući od mladića koji su joj još uvijek podrugljivo dovikivali. - Platinasta je upravo ušla, a Ponavljač... - Što sam ti rekao o boravku vani nakon mraka? - Dobro je osvijetljeno. Pokušala se sjetiti je li ikad u blizini primijetila kakav Travelodge. Morala je pronaći čisto i jeftino mjesto. Mora biti jeftino, jer platit će sa zajedničkog računa, a ona neće potrošiti više nego što je položila na njega. - Jesi li dobro? - upitao je Strike malo manje agresivno. Osjetila je knedlu u grlu. - Jesam - odgovorila je najuvjerljivije što je mogla. Nastojala je biti profesionalna, biti ono što Strike želi. - Ja sam još uvijek u uredu. Jesi li rekla da si u Tottenham Court Roadu? ~ 126 ~ Knjigoteka

daša&anna - Oprosti, moram ići - rekla je napetim, hladnim glasom i prekinula poziv. Strah da će se rasplakati postao je nepodnošljiv i morala je završiti razgovor. Učinilo joj se kako je on na rubu da joj ponudi da se nađu, a tada bi mu sve rekla, što ne smije učiniti. Suze su joj se najednom slijevale niz lice. Ona nema nikog osim Strikea. Eto! Napokon si je i to priznala. Ljudi s kojima su vikendom objedovali, oni s kojima su odlazili na ragbijaške utakmice, svi oni bili su Matthewovi prijatelji, Matthewovi kolege s posla, Matthewovi stari frendovi s fakulteta. Ona nije imala nikoga svog osim Strikea. - Gospode - rekla je brišući suze i nos o rukav balonera. - Dušice, jesi li dobro? - doviknuo joj je bezubi skitnica iz jedne veže. Nije bila sigurna zašto je završila u Tottenhamu, ako ne zato što ju je osoblje tog puba poznavalo, znala je gdje je ženski zahod i ondje nikad nije bila s Matthewom. Željela je samo miran kutak u kojem će potražiti jeftino prenoćište. Ujedno je vapila za pićem, što joj nije bilo ni najmanje nalik. Nakon što se u toaletu umila hladnom vodom, uzela je čašu crnog vina, odnijela je za stol i ponovno izvadila mobitel. Propustila je još jedan Strikeov poziv. Muškarci za šankom pogledavali su je. Znala je kako izgleda, onako zamrljana suzama i sama, s torbom pokraj sebe. Što se tu može? Utipkala je u mobitel Travelodge blizu Tottenham Court Roada i čekala spori odgovor pijući vino brže nego što je možda trebala na prazan želudac. Nije doručkovala, nije ručala: vrećica čipsa i jabuka u studentskom kafiću u kojem je Platinasta učila bili sujedino što je taj dan stavila u usta. Jedan se Travelodge nalazio u High Holbornu. Morat će poslužiti. Malo se smirila znajući gdje će provesti noć. Brižno pazeći da ne pogleda u oči nijednog od muškaraca za šankom, otišla je po novu čašu vina. Možda bi trebala nazvati majku, najednom je pomislila, ali ta pomisao ponovno joj je natjerala suze na oči. Ne može se suočiti s Lindinom ljubavlju i razočaranjem, ne još. Krupan muškarac s pletenom kapom ušao je u pub, ali Robin je odlučno zurila u ostatak novca i vino, ne dajući nijednom od optimističnih muškaraca za šankom ni najmanji razlog da pretpostavi kako bi ona željela da joj se itko od njih pridruži. Nakon druge čaše vina bila je mnogo opuštenija. Sjetila se kako se Strike jednom baš ovdje, u ovom pubu, naroljao toliko da je jedva govorio. To je bila jedina večer kad joj je rekao nešto osobno. Možda je ~ 127 ~ Knjigoteka

daša&anna upravo zato došla ovamo, pomislila je podižući pogled prema šarenoj staklenoj kupoli iznad glave. U ovaj bar čovjek dolazi piti kad otkrije da mu osoba koju voli nije vjerna. - Jesi li sama? - začula je muški glas. - Čekam društvo - odgovorila je. Kad je podigla pogled prema njemu, vidjela ga je pomalo nejasno: žilav plavokos muškarac izblijedjelih plavih očiju, koji joj očito nije povjerovao. - Mogu li pričekati s tobom? - Ne, jebeno ne možeš - odvratio je drugi, poznat glas. Strike je došao, golem i mrk, i prostrijelio pogledom neznanca koji se nerado povukao i pridružio dvojici prijatelja za šankom. - Što ti radiš ovdje? - upitala je Robin, iznenađena umrtvljenošću i otežalošću svoga jezika nakon dvije čaše vina. - Tražim tebe. - Kako si znao da sam...? - Detektiv sam. Koliko si popila? - upitao je gledajući njezinu vinsku čašu. - Samo jednu - lagala je, pa je on otišao na šank po novu čašu vina za nju i kriglu Doom Bara za sebe. Dok je naručivao, muškarac s pletenom kapom šmugnuo je kroz vrata, ali Strikea je više zanimalo držati na oku plavutana koji je još uvijek zurio u Robin i naizgled odustao tek kad se namrgođeni Strike vratio s pićima do njezina stola i sjeo sučelice njoj. - Što se događa? - Ništa. - Ne muljaj. Izgledaš kao smrt na dopustu. - E pa - rekla je Robin otpivši velik gutljaj vina - na takav kompliment odmah se osjećam bolje. Strike se kratko nasmijao. - Zašto vučeš sa sobom ovu torbu? - Kad nije odgovorila, nastavio je: - Gdje ti je zaručnički prsten? Zaustila je odgovoriti mu, ali izdajnička želja da zaplače navrla joj je u grlo i ugušila riječi. Nakon kratke unutarnje borbe i novoga gutljaja vina, rekla je: - Više nisam zaručena. - Zašto nisi? ~ 128 ~ Knjigoteka

daša&anna - Smiješno pitanje, iz tvojih usta. Pijana sam, pomislila je, kao da gleda samu sebe izvana. Vidi me. Pijana sam od dvije i pol čaše vina, manjka hrane i sna. - Što je tu smiješno? - zbunjeno je upitao Strike. - Nas dvoje ne razgovaramo o osobnim... ti ne govoriš o osobnim stvarima. - Ako se dobro sjećam, upravo sam ti u ovom pubu istresao dušu. - Jednom. Strike je po njezinim rumenim obrazima i usporenom govoru zaključio da joj ovo nije tek druga čaša vina. Zabavljen i zabrinut istodobno, rekao je: - Mislim da moraš nešto pojesti. - To isto sam ja tebi rekla - odgovorila je Robin - one večeri kad si... pa smo završili na kebabu, a ja ne želim kebab - dostojanstveno je dodala. - Znaš, u Londonu smo. Vjerojatno ti možemo naći nešto što nije kebab. - Volim čips - rekla je Robin pa joj je Strike kupio čips. - Što se događa? - upitao je vrativši se od šanka. Nakon nekoliko sekundi promatranja njezinih pokušaja da otvori čips, uzeo joj je vrećicu iz ruke i sam je otvorio. - Ništa. Noćas ću spavati u Travelodgeu, samo to. - Travelodgeu. - Da. Jedan je... tu u... Pogledala je isključen mobitel i shvatila da ga je sinoć zaboravila napuniti. - Ne sjećam se gdje je rekla je. - Slobodno idi, dobro sam - dodala je prekapajući po torbi u potrazi za nečim u što će ispuhati nos. - Da. Sad kad sam te vidio, totalno sam uvjeren u to. - Dobro sam - silovito je ponovila. - Sutra ću doći na posao kao i inače, vidjet ćeš. - Zar misliš da sam te došao ovamo potražiti zato što sam zabrinut zbog posla? - Ne budi ljubazan! - prostenjala je i zarila lice u papirnate maramice. - Ne mogu to podnijeti! Budi normalan! - Kakav sam kad sam normalan? - zbunjeno je upitao. ~ 129 ~ Knjigoteka

daša&anna - Mrzovoljan i nekomunik... nekomunik... - O čemu želiš razgovarati? - Ni o čemu određenom - lagala je. - Samo sam mislila... ostanimo profići. - Što se dogodilo između tebe i Matthewa? - Što se događa između tebe i Elin? - uzvratila je protupitanjem. - Zašto je to važno? - smeteno je upitao. - Zato što je ista stvar - neodređeno je rekla, iskapljujući i treću čašu vina. - Želim još jednu... - Ovaj ćeš put dobiti sok. Dok ga je čekala, proučavala je strop. Bio je oslikan kazališnim prizorima: Bottom je đipao s Titanijom i drugim vilama. - S Elin i sa mnom je u redu - rekao joj je kad je ponovno sjeo, zaključivši da je razmjena informacija najlakši način da je privoli da mu povjeri svoje probleme. - Diskrecija mi odgovara. Ona ima kćer i ne želi da se previše zbližim s njom. Prolazi kroz ružan razvod. - Oh - rekla je Robin trepćući preko čaše Coca-Cole. - Kako si je upoznao? - Preko Nicka i Ilse. - Odakle je oni znaju? - Ne znaju je. Imali su tulum i ona je došla s bratom. On je liječnik, radi s Nickom. Prije tog tuluma nikad je nisu vidjeli. - Oh - ponovila je Robin. Nakratko je zaboravila na svoje nevolje, rastresena kratkim uvidom u Strikeov privatni život. Tako normalan, tako običan! Tulum na kojem je upoznao lijepu plavušu. Žene su voljele Strikea - to je shvatila kroz mjesece zajedničkog rada. Kad je tek počela raditi za njega, nije shvaćala u čemu je njegova privlačnost. Toliko se razlikovao od Matthewa. - Sviđa li se Ilsi Elin? - upitala je. Strikea je zapanjila njezina pronicavost. - Hm... da, valjda - lagao je. Robin je pijuckala svoju kolu. - Okej - rekao je Strike s naporom susprežući nestrpljenje sad si ti na redu. - Prekinuli smo. ~ 130 ~ Knjigoteka

daša&anna Iskustvo u ispitivanju savjetovalo mu je da šuti i ta se odluka nakon približno jedne minute pokazala opravdanom. - On... nešto mi je rekao. Sinoć. Strike je čekao. - I nakon toga ne možemo natrag. Nakon toga ne. Bila je blijeda i pribrana, ali on je osjećao agoniju koja se skrivala iza tih riječi. Svejedno je čekao. - Spavao je s drugom - dodala je tihim, napetim glasom. Nakon toga je ušutjela. Uzela je u ruku vrećicu čipsa, shvatila da ju je ispraznila i bacila je na stol. - Sranje - rekao je Strike. Bio je iznenađen: ne viješću da je Matthew spavao s drugom ženom, nego time da je to priznao. Zgodni mladi knjigovođa dojmio ga se kao muškarac koji zna kako organizirati život tako da njemu odgovara, raspodijeliti ga u pretince i kategorizirati gdje je potrebno. - I ne samo jednom - nastavila je Robin istim napetim glasom. - Mjesecima je to radio. S nekim koga oboje poznajemo. Sarah Shadlock. Sa starom frendicom s fakulteta. - Kriste. Žao mi je. Doista mu je bilo žao, iskreno žao zbog njezine boli. A ipak, ta vijest probudila je u njemu i neke druge osjećaje - osjećaje koje je obično držao na čvrstoj uzdi, smatrajući ih i pogrešnima i opasnima - i oni su se sad napeli kako bi okušali svoju snagu protiv okova koji su ih sputavali. Ne budi glup, pomislio je. To se nikad ne smije dogoditi. To bi bio vrhunski zajeb. - Zašto ti je rekao? - upitao je. Nije odgovorila, ali na to pitanje zastrašujuće se jasno svega sjetila. Njihov dnevni boravak boje magnolije bio je premalen za dvoje tako bijesnih ljudi. Iz Yorkshirea su se dovezli Land Roverom koji Matthew nije želio. Negdje usput, raspaljeni Matthew izjavio je da je samo pitanje vremena kad će se Strike početi upucavati Robin i što je još gore, da sluti kako će ona rado prihvatiti njegove ulete. - On mi je samo prijatelj! - dreknula je na Matthewa iza njihove jeftine sofe dok su im putne torbe još uvijek bile u hodniku. - Tvoja sugestija da mene pali to što mu je noga amp... - Jebeno si naivna! - zagrmio je. - Prijatelj ti je dok te ne pokuša odvući u krevet... ~ 131 ~ Knjigoteka

daša&anna - Po kome ga sudiš? Čekaš li ti povoljan čas da zaskočiš svoje kolegice? - Naravno da ne čekam, ali ti si jebeno očarana tim tipom... muškarac je, sami ste u uredu... - On je moj prijatelj, kao što je Sarah Shadlock tvoja prijateljica, a nikad nisi... Vidjela mu je to na licu. Kao sjena, njegovim licem preletio je izraz koji nikad prije nije primijetila. Krivnja kao da je fizički kliznula preko visokih jagodica, obrijane čeljusti, svijetlosmeđih očiju koje je godinama obožavala. -... ili jesi? - upitala je, najednom nesigurna. - Jesi li? Predugo je oklijevao. - Nisam - silovito je odgovorio, kao zaustavljen film koji se trzavo nastavlja. - Naravno da nis... - Jesi - rekla je. - Spavao si s njom. Vidjelo mu se na licu. Nije vjerovao u muško-ženska prijateljstva jer nikad nije imao prijateljicu. Sarah i on spavali su zajedno. - Kad? - upitala je. - Ne valjda... je li to bilo tad? - Nisam... Čula je traljavo prosvjedovanje muškarca koji zna da je izgubio, koji je čak želio izgubiti. To ju je proganjalo cijelu noć i dan: na određenoj razini, želio je da Robin dozna. Njezina neobična smirenost, više preneražena nego optužujuća, navela ga je da joj sve kaže. Da, to se dogodilo tad. Osjeća se grozno jer je to učinio, oduvijek se tako osjećao - ali Robin i on u to vrijeme nisu spavali zajedno i Sarah ga je jedne večeri tješila i, eto, stvari su izmaknule kontroli... - Tješila te? - ponovila je Robin. Tad ju je napokon obuzeo bijes i odledio iz stanja zaprepaštene nevjerice. - Ona je tješila tebe? - I meni je tad bilo teško, znaš! - dreknuo je. Strike je gledao kako Robin nesvjesno odmahuje glavom, nastojeći je razbistriti, ali obrazi su joj se zarumenjeli od prisjećanja, a oči se ponovno zacaklile. - Što si rekao? - zbunjeno je upitala Strikea. - Pitao sam te zašto ti je rekao. ~ 132 ~ Knjigoteka

daša&anna - Ne znam. Svađali smo se. On misli... - Duboko je udahnula. Dvije trećine boce vina na prazan želudac navele su je da se povede za Matthewovom iskrenošću. - Ne vjeruje da smo ti i ja samo prijatelji. Strikea to nije nimalo iznenadilo. U svakom pogledu koji mu je Matthew ikad uputio, vidio je sumnju, u svakom mrzovoljnom komentaru koji mu je dobacio, čuo je nesigurnost. - Zato sam mu - nesigurno je nastavila Robin - istaknula da smo nas dvoje samo prijatelji i da i on ima platonsku prijateljicu, staru dobru Sarah Shadlock. Tad je sve izašlo na vidjelo. On i Sarah imali su vezu na fakultetu dok sam ja bila... dok sam bila kod kuće. - Tako davno? - upitao je Strike. - Misliš da bi mi trebalo biti svejedno zato što je bilo prije sedam godina? A još otad laže o tome i stalno je viđamo? - Samo sam se iznenadio što je priznao nakon toliko dugo vremena - mirno je odgovorio Strike ne dajući se uvući u svađu. - Oh. Bilo ga je stid. Zbog vremena kad se to dogodilo. - Na faksu? - Strike je bio zbunjen. - Netom nakon što sam ja prekinula studij. - Ah. Nikad nisu razgovarali o tome što ju je nagnalo da prekine studij psihologije i vrati se u Masham. Robin nije namjeravala ispričati Strikeu tu priču, ali sve odluke večeras su otplutale odnesene alkoholom kojim je ispunda gladno i umorno tijelo. Kakve veze ima ako mu kaže? Bez te informacije neće imati cjelovitu sliku niti će joj moći savjetovati kako da postupi. Nejasno je shvatila kako se uzda da će joj on pomoći. Sviđalo se to njoj ili ne - sviđalo se to njemu ili ne - Strike joj je bio najbolji prijatelj u Londonu. Nikada dotad nije tako izravno priznala tu činjenicu. Alkohol obodri čovjeka i opere mu oči. In vino veritas, kažu, zar ne? Strike sigurno zna. Povremeno ima neobičnu naviku citirati latinske poslovice. - Nisam željela napustiti faks - polako je rekla, a u glavi joj se vrtjelo - ali nešto se dogodilo i nakon toga sam imala problema... To nije bilo dobro. Nije objašnjavalo. - Vraćala sam se kući od prijateljice iz drugog studentskog doma. Nije bilo jako kasno... osam navečer, tako nešto... ali na lokalnim vijestima upozorili su na njega... Ni to nije bilo dobro. Previše pojedinosti. Mora samo suho iznijeti činjenice, a ne navesti svaku pojedinost, kao što je morala na sudu. ~ 133 ~ Knjigoteka

daša&anna Duboko je udahnula, pogledala Strikea u lice i na njemu pročitala da je shvatio. Laknulo joj je što ne mora biti izričita pa je upitala: - Mogu li, molim te, dobiti još jednu vrećicu čipsa? Kad se vratio od šanka, bez riječi joj je pružio vrećicu. Izraz na njegovu licu nije joj se svidio. - Nemoj misliti... to stvarno nije važno! - očajno je rekla. - To je samo dvadeset minuta mog života. Nešto što mi se dogodilo. To nisam ja. To me ne određuje. Strike je pretpostavio da je te fraze naučila prigrliti na nekoj terapiji. I prije je ispitivao žrtve silovanja. Znao je formulacije koje im se daju kako bi nešto ženama nepojmljivo dobilo neki smisao. Sad je shvaćao puno toga o Robin. Na primjer, njezinu dugu privrženost Matthewu, sigurnom dečku iz rodnoga grada. Međutim, pijana Robin u Strikeovoj je šutnji vidjela ono čega se najviše bojala: promjenu u načinu na koji je on doživljava. Od njemu ravnopravne, postala je žrtva. To nema nikakve veze! - bijesno je ponovila. - Još uvijek sam ona ista! - Znam - rekao je - ali svejedno je jebeno grozno to što ti se dogodilo. - Da, istina... bilo je... - promrmljala je, smekšavši se. Potom se ponovno raspalila: - Moj ga je iskaz sredio. Zamijetila sam neke stvari na njemu dok me je... Koža ispod uha bila mu je depigmentirana... to zovu vitiligo... a jedna zjenica proširena, nepomična. Sad je već pomalo deklamirala, gutajući treću vrećicu čipsa. - Pokušao me je zadaviti; prestala sam se opirati i glumila sam da sam mrtva, a on je pobjegao. Prije mene je s maskom na licu već napao druge dvije djevojke, ali ni jedna ni druga policiji nisu mogle dati ništa što bi im pomoglo. Moj ga je iskaz strpao iza rešetaka. - To me ne iznenađuje - rekao je Strike. Njegov odgovor zadovoljio ju je. Minutu su sjedili u tišini dok nije pojela čips. - Samo, poslije, nisam mogla izaći iz sobe - rekla je kao da nije bilo stanke. - Na kraju su me s faksa poslali kući. Trebala sam pauzirati samo jedan semestar, ali ja... nikad se nisam vratila. Robin je razmišljala o tome zureći u prazno. Matthew ju je nagovarao da ostane kod kuće. Kad se riješila agorafobije, za što joj je trebalo više od godine, počela ga je posjećivati na njegovu fakultetu u ~ 134 ~ Knjigoteka

daša&anna Bathu, šetati s njim držeći se za ruke među kućama od mekog kamena iz Cotswolda, niz široke polumjesece ulica s početka devetnaestog stoljeća i uz obale rijeke Avon, obrubljene stablima. Svaki put kad bi izašli s njegovim prijateljima, Sarah Shadlock bila je s njima, kliberila se na Matthewove šale, dodirivala mu ruku, stalno skretala razgovor na dobra stara vremena u kojima su svi oni uživali dok Robin, naporna djevojka iz rodnoga grada, nije bila prisutna... Tješila me je. I menije tad bilo teško, znaš! - U redu - rekao je Strike - moramo ti naći mjesto gdje ćeš noćas prespavati. - Idem u Travel... - Ne ideš. Nije želio da ona bude negdje gdje bi anonimusi mogli slobodno lutati hodnicima ili došetati s ulice. Možda je bio paranoičan, ali želio je da Robin bude negdje gdje se vrisak neće izgubiti u razuzdanoj buci djevojačkih večeri. - Mogla bih spavati u uredu - predložila je Robin i zateturala pokušavajući ustati. Uhvatio ju je za ruku. - Ako još uvijek imaš onaj poljski... - Nećeš spavati u uredu - prekinuo ju je. - Znam jedno dobro mjesto. Moji ujak i ujna odsjeli su ondje kad su došli na Mišolovku. Hajde, daj mi tu svoju torbu. Već ju je jednom dotad zagrlio oko ramena, ali tad je bilo posve drukčije: tad je ona njemu služila kao štap za hodanje. Ovaj je put ona bila ta koja je jedva uspijevala hodati. Uhvatio ju je oko struka i pridržavao dok su izlazili iz puba. - Matthewu se ovo ne bi svidjelo - rekla je kad su izašli. Strike nije odgovorio. Usprkos svemu što je čuo, nije bio siguran kao Robin da je veza između nje i Matthewa gotova. Zajedno su bili devet godina, a u Mashamu je čekala spremna vjenčanica. Pazio je da o Matthewu ne kaže ništa ružno što bi Robin mogla ponoviti svom bivšem zaručniku u novim neprijateljskim svađama koje sigurno slijede, jer devetogodišnje spone ne mogu se presjeći u jednoj jedinoj noći. Šutio je zbog Robin, ne zbog sebe. On se Matthewa nije bojao. - Tko je bio onaj muškarac? - pospano je upitala Robin nakon što su sto metara hodah u tišini. - Koji muškarac? ~ 135 ~ Knjigoteka

daša&anna - Onaj jutros... Mislila sam da je možda on poslao onu nogu... nasmrt me je prepao. - Ah... to je Shanker. Stari prijatelj. - Izgleda zastrašujuće. - Shanker ti ne bi naudio - uvjerio ju je Strike. A onda se sjetio i dometnuo: - Ali nikad ga ne ostavljaj samog u uredu. - Zašto? - Ukrast će sve što nije pribijeno čavlima. Taj ništa ne radi badava. - Gdje si ga upoznao? Uz priču o Shankeru i Ledi stigli su sve do Ulice Firth, s mirnim gradskim kućama koje su zračile dostojanstvom i redom. - Ovdje? - zinula je Robin ugledavši Hotel Hazlitt. - Ne mogu prenoćiti ovdje... bit će skupo! - Ja častim - rekao je Strike. - Neka ti to bude ovogodišnji bonus. Ne želim čuti ni riječ - dodao je kad su se vrata otvorila i nasmiješeni mladić odmaknuo kako bi njih dvoje ušli. - Ja sam kriv što trebaš sigurno mjesto. Drvom obloženo predvorje bilo je udobno, kao u privatnoj kući. Hotel je imao samo jedan ulaz i nitko nije mogao otvoriti vrata izvana. Kad je dao mladiću svoju kreditnu karticu, Strike je otpratio nesigurnu Robin do podnožja stuba. - Sutra ujutro uzmi slobodno ako žel... - U devet sam u uredu - rekla je. - Cormorane, hvala ti na... na... - Nema na čemu. Lijepo spavaj. Ulica Frith bila je mirna dok je zatvarao vrata hotela iza svojih leda. Zamišljeno je krenuo, ruku duboko u džepovima. Silovana je i njezinje silovatelj mislio da je mrtva. Sranje. Prije osam dana neki seronja uručio joj je odrezanu žensku nogu, a ona nije ni zucnula o svojoj prošlosti, tražila slobodne dane zbog posebnih okolnosti niti se na bilo koji način ponašala ikako drukčije osim krajnje profesionalno, kao i svaki dan na poslu. On je bio taj koji je, ni ne znajući njezinu prošlost, ustrajao na najboljem alarmu protiv silovanja, na obustavi svih poslova nakon mraka, na redovitom javljanju tijekom radnoga dana... U trenu kad je postao svjestan da se udaljava od Ulice Denmark umjesto da ide prema njoj, dvadeset metara dalje, na uglu Trga Soho, ~ 136 ~ Knjigoteka

daša&anna opazio je muškarca s pletenom kapom na glavi. Jantarni vrh cigarete brzo je nestao kad se muškarac okrenuo i užurbano krenuo. - Hej, stari! Strikeov glas odjeknuo je mirnim trgom kad je ubrzao korak. Muškarac s kapom nije se okrenuo - potrčao je. - Hej! Stari! I Strike je potrčao, a njegovo koljeno prosvjedovalo je pri svakom koraku. Njegov plijen jednom se osvrnuo i naglo skrenuo ulijevo, a Strike ga je slijedio najbrže što je mogao. Ulazeći u Ulicu Carlisle, Strike je zaškiljio prema mnoštvu ispred sebe, okupljenom oko ulaza u pub Toucan, i zapitao se je li mu se onaj muškarac priključio. Zadihano je protrčao pokraj pijanaca u pubu, stigao do Ulice Dean i okrenuo se u mjestu tražeći svoj plijen. Mogao je skrenuti lijevo ili desno, ili nastaviti Ulicom Carlisle, a sve tri opcije nudile su mnoštvo veža i podrumskih prostora u koje se muškarac s pletenom kapom mogao sakriti, pod pretpostavkom da nije zaustavio taksi. - Sranje - promrmljao je Strike. Batrljak ga je žuljao uz rub proteze. Imao je samo nejasnu sliku poprilično visoka i široka muškarca u tamnoj jakni i s kapom na glavi, i sumnjivu činjenicu da je muškarac potrčao kad ga je Strike zazvao, potrčao prije nego što ga je Strike uspio upitati koliko je sati, ili ima li vatre, ili zna li put do neke ulice. Pogađao je i zaputio se nadesno Ulicom Dean. Vozila su jurila u oba smjera. Gotovo cio sat vrebao je tim područjem, zavirivao u mračne veže i podrumske šupljine. Znao je da se trudi uzalud, ali ako - samo ako - ako ih je slijedio tip koji je poslao onu nogu, tad je očito riječ o lakoumnom gadu kojeg Strikeova nezgrapna potjera vjerojatno neće preplašiti da se kloni Robin. Muškarci u vrećama za spavanje mrko su ga promatrali dok im je prilazio puno bliže nego što su se ljudi obično usuđivali; dvaput je preplašio mačke koje su izjurile iz svojih skrovišta iza kanti za smeće, ali muškarca s pletenom kapom nije bilo. ~ 137 ~ Knjigoteka

daša&anna 21 ... the damn call came, And I knew what I knew and didn’t want to know27 Blue Öyster Cult, “Live for Me” Robin se sutradan probudila s glavoboljom i težinom u želucu. U ono malo vremena koliko joj je trebalo da se okrene na nepoznatim, besprijekorno bijelim jastucima, događaji prethodne večeri kao da su se srušili na nju. Otresajući kosu s lica, uspravila se u sjedeći položaj i osvrnula oko sebe. Između izrezbarenih stupova drvenog kreveta razabrala je nejasne obrise sobe osvijetljene samo prugom sjajnog svjetla između brokatnih zavjesa. Kad su joj se oči priviknule na urešenu prostoriju, opazila je portret debeloga gospodina sa zaliscima u pozlaćenom okviru. U ovakav hotel čovjek dolazi predahnuti u gradu u velikom stilu, a ne prespavati mamurluk, s nešto na brzinu pokupljene odjeće u maloj putnoj torbi. Je li je Strike smjestio u ovu otmjenu, staromodnu raskoš u preventivnu odštetu za ozbiljan razgovor koji će danas započeti? Očito si vrlo potresena... Mislim da bi bilo dobro da se malo odmoriš od posla. Dvije trećine boce lošeg vina i sve mu je rekla. Tiho prostenjavši, Robin je potonula na jastuke, prekrila lice dlanovima i podlegla sjećanjima koja su je, sad kad je bila slaba i jadna, iznova pogodila svom svojom težinom. Silovatelj je na licu nosio gumenu masku gorile. Priklještio ju je cijelom težinom držeći ruku na njezinu vratu, i dok ju je silovao, govorio joj je da će umrijeti, da će je zadaviti. Mozak joj se pretvorio u grimiznu šupljinu uzvrištale panike dok su se njegove ruke stezale kao omča oko njezina vrata, a njezin život ovisio o njezinoj sposobnosti da odglumi da je već mrtva. Poslije, bilo je dana i tjedana kad je imala osjećaj da je doista umrla i da je zarobljena u tijelu koje nije njezino. Činilo joj se da se ne može zaštititi nikako drukčije osim odvajanjem od vlastitoga tijela, poricanjem 27 ... prokleti je poziv stigao, / i znao sam što sam znao i nisam želio znati. ~ 138 ~ Knjigoteka

daša&anna povezanosti s njim. Prošlo je mnogo vremena prije nego što se osjetila sposobnom ponovno ga zauzeti. U sudnici je bio tik, krotak, “da, časni sude”, “ne, časni sude”, sredovječan bezličan bijelac, crven u licu osim onog bijelog komadića kože ispod uha. Njegove blijede, isprane oči prečesto su treptale, oči koje su kroz otvore u maski bile samo uski procjepi. To što joj je učinio razmrskalo joj je poimanje njezina mjesta u svijetu, okončalo njezinu fakultetsku karijeru i nagnalo je natrag u Masham. Primoralo je na zamorno suđenje u kojemu je unakrsno ispitivanje bilo gotovo jednako traumatično kao i sam napad, jer on se branio time da ga je ona pozvala u to stubište na seks. Mjesecima nakon što su njegove ruke u rukavicama posegnule iz mraka, začepile joj usta i odvukle je u prostor iza stuba, nije mogla podnijeti fizički kontakt, čak ni nježan zagrljaj člana obitelj. Okaljao je njezinu prvu i jedinu seksualnu vezu pa su Matthew i ona morali krenuti iznova, sa strahom i krivnjom koji su ih pratili pri svakom koraku. Robin je pritisnula dlanove na oči kao da silom može sve to izbrisati iz uma. Sad je, naravno, znala da se mladi Matthew, kojeg je ona držala nesebičnim uzorom ljubaznosti i razumijevanja, zapravo valjao po krevetu s golom Sarah u svom studentskom domu u Bathu, dok je Robin satima nepomično ležala na svom samotnom krevetu u Mashamu i tupo zurila u poster Destiny’s Childa. Sama u raskošnoj tišini Hotela Hazlitt, Robin se prvi put zapitala bi li je Matthew, da je bila sretna i neoštećena, ostavio zbog Sarah, ili čak bi li Matthew i ona prirodno krenuli svakim svojim putem da je ona diplomirala. Spustila je ruke i otvorila oči. Danas su bile suhe; imala je osjećaj da više nema suza koje bi isplakala. Bol zbog Matthewova priznanja više je nije probadala. Sad ju je osjećala kao tupu bol u pozadini goruće panike koja ju je obuzela od straha da je naškodila svojim profesionalnim izgledima. Kako je mogla biti tako glupa i reći Strikeu što joj se dogodilo? Zar već nije naučila što se dogodi kad je iskrena? Godinu nakon silovanja, kad je nadvladala agorafobiju, kad joj se tjelesna težina gotovo vratila u normalu, kad je čeznula vratiti se u svijet i nadoknaditi izgubljeno vrijeme, izrazila je neodređeno zanimanje za “nešto povezano” s istražiteljskim poslom. Bez diplome i nedavno uništenog samopouzdanja, nije se usudila glasno izreći svoju pravu želju da radi kao istražiteljica. Dobro da nije, jer svi koje je poznavala pokušali ~ 139 ~ Knjigoteka

daša&anna su je razuvjeriti čak i od nesigurno izražene želje da se bavi nekim periferno policijskim poslom, čak i njezina majka, koja je obično bila stvorenje s najviše razumijevanja. Svi su oni to njezino, po njihovu mišljenju, neobično novo zanimanje shvatili kao znak bolesti koja traje, simptom njezine nesposobnosti da se oslobodi onoga što joj se dogodilo. To nije bila istina: ta želja postojala je davno prije silovanja. Kad je imala osam godina, obavijestila je braću da će hvatati provalnike i grubo su je ismijali, samo zato što joj se trebalo narugati jer je bila djevojčica i njihova sestra. Iako se Robin nadala da je ta njihova reakcija samo odraz mladenačke muške arogancije, a ne njihova mišljenja o njezinim sposobnostima, zbog nje se svojoj trojici glasne, zadrte braće ustručavala izraziti zanimanje za detektivski posao. Nikad nikome nije rekla da je studij psihologije izabrala kradom ciljajući na posao policijske profilerke. Silovatelj je posve osujetio ostvarivanje tog cilja. To je bilo još nešto što joj je oduzeo. Zagovarati tu ambiciju dok se oporavljala od stanja neizmjerne krhkosti, u vrijeme kad su svi oko nje naizgled čekali da se ponovno raspadne, pokazalo se previše teškim. Od umora i osjećaja obveze prema obitelji koja je bila toliko zaštitnička i nježna prema njoj u vrijeme najveće nužde, dopustila je da njezina životna želja padne u drugi plan i svi su zbog toga bili zadovoljni. Tad ju je agencija za honorarne poslove pogreškom poslala privatnom detektivu. Trebala je ostati ondje tjedan dana, ali nikad nije otišla. Imala je osjećaj da se dogodilo čudo. Strikeu, koji je tek razvijao posao, nekako je, najprije srećom pa nadarenošću i upornošću, uspjela postati dragocjena pomoć i završila gotovo točno ondje gdje je maštala da će završiti prije nego što ju je posvemašnji neznanac iskoristio za svoj perverzni užitak kao potrošni, neživi predmet, pa premlatio i umalo zadavio. Zašto, zašto je rekla Strikeu što joj se dogodilo? Bio je zabrinut za nju i prije nego što mu je otkrila svoju prošlost: sad što? Zaključit će da je previše krhka da bi radila, Robin je u to bila sigurna, a od toga do neaktivnog promatrača samo je jedan brz, kratak korak jer ona ne može preuzeti sve odgovornosti koje njegova kolegica mora nositi na svojim plećima. Tišina i pouzdanost mirne georgijanske sobe pritiskale su je kao malj. ~ 140 ~ Knjigoteka

daša&anna Robin se s mukom izvukla ispod teških pokrivača pa krenula po neravnom parketu do kupaonice s kadom na nogicama i bez tuša. Petnaest minuta poslije, dok se odijevala, na noćnom ormariću zazvonio je mobitel, koji se srećom sjetila napuniti. - Bog - rekao je Strike. - Kako si? - Dobro - odgovorila je napetim glasom. Nazvao ju je da joj kaže da ne dolazi na posao, znala je. - Upravo je nazvao Wardle. Pronašli su ostatak tijela. Robin se srušila kao vreća na izvezeni tabure, objema rukama pritišćući mobitel uz uho. - Što? Gdje? Tko je ona? - Reći ću ti kada dođem po tebe. Žele razgovarati s nama. U devet te čekam ispred hotela. Potrudi se prije toga nešto pojesti - dometnuo je. - Cormorane! - uzviknula je kako on ne bi prekinuo poziv. - Što je? - Još uvijek sam... znači, još uvijek imam posao? Kratko je šutio. - Zašto to pitaš? Naravno da još uvijek imaš posao. - Ti nećeš... Još uvijek sam... ništa se nije promijenilo? - Hoćeš li činiti što ti kažem? - upitao je. - Kad kažem ništa nakon mraka, hoćeš li me odsad nadalje poslušati? - Da - pomalo je drhtavo odvratila. - Dobro. Vidimo se u devet. Robin je duboko, drhtavo udahnula od neizmjernog olakšanja. Nije ostala bez posla: on je još uvijek želi. Prišavši noćnom ormariću da odloži mobitel, primijetila je da je tijekom noći stigao najduži SMS koji je u životu primila. Robin, ne mogu spavati jer samo razmišljam o tebi. Nemaš pojma koliko bih volio da se to nije dogodilo. Zasrao sam i nemam opravdanja. Imao sam 21 godinu i tad nisam znao ono što sad znam: da nijedna nije kao ti i da nijednu drugu ne bih nikad mogao voljeti koliko volim tebe. Otad nije bilo nijedne druge osim tebe. Bio sam ljubomoran na tebe i Strikea i mogla bi reći da zbog onoga što sam učinio nemam pravo na ljubomoru, ali možda na nekoj razini mislim da zaslužuješ boljeg čovjeka od mene i možda me to izjeda. Znam samo da te volim i da se želim ~ 141 ~ Knjigoteka

daša&anna oženiti tobom, a ako ti to više ne želiš, morat ću prihvatiti tvoju odluku, ali molim te, Robin, pošalji mi poruku da znam da si okej, molim te. Matt xxxxxxx Robin je odložila mobitel na noćni ormarić i nastavila se odijevati. Naručila je kroasan i kavu u sobu i iznenadila se koliko se od hrane i pića osjeća bolje. Tek tad je ponovno pročitala Matthewovu poruku. ... možda na nekoj razini mislim da zaslužuješ boljeg čovjeka od mene i možda me to izjeda... Ta izjava bila je dirljiva i posve nesvojstvena Matthewu, koji je često izražavao mišljenje kako je navođenje podsvjesne motivacije samo trik. Ali odmah potom pomislila je kako Matthew nikad nije izbacio Sarah iz svog života. Sarah mu je i nadalje jedna od najboljih prijateljica: nježno ga je grlila na pogrebu njegove majke, večerala s njima na ugodnim izlascima u četvero, i nadalje očijukala s Matthewom, i nadalje poticala razdor između njega i Robin. Nakon kratkog razmišljanja, odgovorila je: Dobro sam. Čekala je Strikea na vratima Hazzlita, uredna kao i uvijek, kad se u pet do devet pred ulazom u hotel zaustavio crni taksi. Strike se nije obrijao, a kako mu je brada rasla kao trava, čeljust mu je izgledala čađavo. - Jesi li gledala vijesti? - upitao je čim se ona smjestila u taksi. - Ne. - Mediji su upravo doznali. Vidio sam na telki prije odlaska. Nagnuo se prema vozaču kako bi povukao plastičnu pregradu između njega i njih. - Tko je ona? - upitala je Robin. - Još je nisu službeno identificirali, ali misle da je neka Ukrajinka stara dvadeset četiri godine, otprilike. - Ukrajinka? - zapanjila se Robin. ~ 142 ~ Knjigoteka

daša&anna - Da. - Oklijevao je pa nastavio: - Gazdarica ju je pronašla raskomadanu u zamrzivaču unajmljenog stana. Desna noga nedostaje. Definitivno je ona. Okus zubne paste u Robininim ustima pretvorio se u kemikaliju - kroasan i kava uzmućkali su joj se u želucu. - Gdje je stan? - U Ulici Coningham u Shepherd’s Bushu. Zvuči li ti poznato? - Ne, ja... Gospode. Gospode Bože. Ona cura koja si je željela odrezati nogu? - Po svemu sudeći. - Ali ona nije imala ukrajinsko ime, zar ne? - Wardle misli da se možda koristila lažnim imenom. Znaš... imenom koje je koristila kao prostitutka. Taksi ih je vozio Pali Mallom prema New Scotland Yardu. S obje strane prozora klizile su bijele neoklasične građevine: dostojanstvene, nadute i neosjetljive na šokove slabašnoga ljudskog roda. - Wardle je to i očekivao - nastavio je Strike nakon duge stanke. - Njegova je teorija da je ta noga pripadala ukrajinskoj prostitutki koja je zadnji put viđena s Kopačem Malleyjem. Robin je shvatila da to nije sve. Tjeskobno ga je pogledala. - U stanu su pronašli moja pisma - rekao je Strike. - Dva pisma, s mojim potpisom. - Ali ti joj nisi otpisao! - Wardle zna da su krivotvorena. Navodno je moje ime pogrešno napisano - Cameron - ali svejedno me mora ispitati. - Što piše u tim pismima? - Nije mi želio reći telefonom. Prilično je pristojan - rekao je Strike. - Ne ponaša se kao seronja. Ispred njih uzdizala se Buckinghamska palača. Divovski mramorni kip kraljice Viktorije namrštio se Robininoj zbunjenosti i mamurluku pa iskliznuo iz vida. - Vjerojatno će tražiti od nas da pogledamo fotografije tijela i vidimo znamo li tko je ta cura. - Okej - odgovorila je Robin, hrabrije nego što se osjećala. - Kako si? - upitao je Strike. ~ 143 ~ Knjigoteka

daša&anna - Dobro sam. Ne brini se za mene. - Ionako sam jutros namjeravao nazvati Wardlea. - Zašto? - Sinoć, dok sam odlazio iz Hazlitta, u jednoj bočnoj uličici vrebao je neki krupni tip s crnom kapom na glavi. Nešto mi se u govoru njegova tijela nije svidjelo. Zazvao sam ga - htio sam ga pitati ima li vatre - ali je zbrisao. Nemoj reći da sam nervozan ili da mi se pričinja - dometnuo je, iako Robin nije ni pisnula. - Mislim da nas je pratio i reći ću ti još nešto. Mislim da je bio u pubu kad sam došao. Nisam mu vidio lice, samo zatiljak dok je odlazio. Na njegovo iznenađenje, Robin nije odbacila tu njegovu tvrdnju kao nevažnu. Namrštila se razmišljajući, nastojeći prizvati nejasan dojam. - Znaš... i ja sam jučer negdje vidjela krupnog tipa s pletenom kapom... da, bio je u jednoj veži u Tottenham Court Roadu. Ali lice mu je bilo u mraku. Strike je ponovno opsovao ispod glasa. - Molim te, nemoj mi reći da prestanem raditi - rekla je Robin glasom kreštavijim nego inače. - Molim te. Obožavam ovaj posao. - A ako te taj bolesnik vreba? Nije mogla potisnuti drhtaj straha, ali odlučnost ga je nadjačala. Pomoći uhvatiti tu životinju, tko god on bio, vrijedilo bi gotovo svega... - Bit ću oprezna. Imam dva alarma protiv silovanja. Strike nije djelovao uvjereno. Iskrcali su se pred New Scotland Yardom i odmah su ih odveli na kat, u otvoreni ured u kojem je Wardle stajao u košulji bez sakoa i razgovarao s podređenima. Kad je ugledao Strikea i Robin, smješta je napustio svoje kolege i poveo detektiva i njegovu partnericu u malu prostoriju za sastanke. - Vanessa! - doviknuo je kroz vrata dok su se Strike i Robin smještali za ovalni stol. - Jesu li kod tebe ona pisma? Narednica Ekwensi uskoro se pojavila s dva natipkana lista papira zaštićena plastičnim koricama i preslikom jednog od dvaju vlastoručno napisanih pisama koje je Strike dao Wardleu u Old Blue Lastu. Narednica Ekwensi, koja je Robin pozdravila osmijehom koji se potonjoj ponovno učinio neprimjereno umirujućim, sjela je pokraj Wardlea sa svojim notesom. ~ 144 ~ Knjigoteka

daša&anna - Jeste li za kavu ili nešto drugo? - upitao je Wardle. Strike i Robin odmahnuli su glavama. Wardle je gurnuo pisma preko stola i Strike ih je oba pročitao prije nego što ih je dodao Robin. - Ni jedno ni drugo nisam ja napisao - rekao je Strike Wardleu. - Nisam ni mislio da jesi - odgovorio je Wardle. - Gospođice Ellacott, vi niste odgovorili u Strikeovo ime? Robin je odmahnula glavom. Prvo pismo priznavalo je da je Strike uistinu sam uredio da mu odrežu nogu jer je se želio riješiti, da je priča o bombi na cesti u Afganistanu bila pomno smišljena krinka i da ne zna kako je Kelsey to doznala, ali je preklinje da ne kaže nikom drugom. Lažni Strike potom je pristao pomoći joj s njezinim “bremenom” i upitao je gdje i kad se mogu naći licem u lice. Drugo pismo bilo je kratko i potvrđivalo je da će Strike doći posjetiti je trećeg travnja u sedam navečer. Oba pisma bila su potpisana imenom Cameron Strike napisanim debelom crnom tintom. - Ovo drugo pismo navodi na zaključak da mi je otpisala i predložila vrijeme i mjesto sastanka - rekao je Strike koji je drugo pismo ponovno privukao k sebi nakon što ga je Robin pročitala. - To je moje sljedeće pitanje - rekao je Wardle. - Jesi li primio drugo pismo? Strike je pogledao Robin, a Robin je odmahnula glavom. - Okej - rekao je Wardle - da utvrdimo činjenice: kad je stiglo izvorno pismo od... - provjerio je presliku -... Kelsey, tako se potpisala? Robin je odgovorila. - Omotnicu sam spremila u ladicu za luđ... - Strikeovim licem preletio je tračak osmijeha - ... u ladicu u kojoj čuvamo samoinicijativna pisma. Možemo provjeriti poštanski žig, ali koliko se sjećam, stiglo je početkom godine. Možda u veljači. - Okej, sjajno rekao je Wardle. - Poslat ćemo nekoga po tu omotnicu. Nasmiješio se Robin, koja je izgledala zabrinuto. - Smirite se, vjerujem vam. Neki totalni luđak pokušava smjestiti Strikeu. Ništa od ovoga ne drži vodu. Zašto bi izbo ženu nožem, raskomadao je i potom poslao njezinu nogu u vlastiti ured? Zašto bi ostavio svoja pisma u stanu? Robin mu je pokušala uzvratiti osmijeh. ~ 145 ~ Knjigoteka

daša&anna - Zar ju je izbo nožem? - umiješao se Strike. - Još utvrđuju što ju je zapravo ubilo rekao je Wardle - ali na torzu ima dvije duboke rane za koje su prilično sigurni da bi je usmrtile prije nego što ju je počeo komadati. Ispod stola, Robin je stisnula šake zarivši nokte duboko u dlanove. - A sad - nastavio je Wardle, a narednica Ekwensi škljocnula je kemijskom i pripremila se za zapisivanje - znači li vam išta ime Oksana Vološina? - Ne - odgovorio je Strike, a Robin je odmahnula glavom. - Čini se da je to žrtvino pravo ime - objasnio je Wardle. - Tako se potpisala na ugovor o najmu stana, a gazdarica kaže da joj je pokazala i osobnu. Tvrdila je da je studentica. - Tvrdila? - upitala je Robin. - Istražujemo tko je zapravo bila - objasnio je Wardle. Naravno, pomislila je Robin, on misli da je bila prostitutka. - Sudeći po pismu, dobro je znala engleski - zamijetio je Strike. - Pod uvjetom da ga je napisala doista ona. Robin ga je zbunjeno pogledala. - Ako netko krivotvori moja pisma, zašto ne bi i njezino? - upitao ju je Strike. - Da te potakne na iskrenu komunikaciju s njom? - Da, da me namami na sastanak ili ostavi neki papirnati trag između nas koji će baciti krivnju na mene kad ona bude mrtva. - Van, provjeri možemo li dobiti one fotke tijela - rekao je Wardle. Narednica Ekwensi izašla je iz prostorije. Držala se kao manekenka. Robinina utroba naježila se od panike. Kao da je osjetio, Wardle se okrenuo prema njoj i rekao: - Mislim da ih vi nećete morati pregledati ako Strike... - Trebala bi ih vidjeti - rekao je Strike. Wardle je djelovao iznenađeno, a Robin se, iako je nastojala to ne pokazati, zapitala pokušava li je Strike time zaplašiti da se pridržava njegova pravila o obustavi svih aktivnosti kad padne mrak. - Da - suglasila se pristojno glumeći smirenost. - Mislim da bih ih trebala vidjeti. - Nisu... lijepe - rekao je Wardle, nekarakteristično ublažavajući istinu. ~ 146 ~ Knjigoteka

daša&anna - Odrezana noga bila je adresirana na Robin - podsjetio ga je Strike. - Vjerojatnost da je već vidjela tu ženu jednaka je vjerojatnosti da sam je ja vidio. Robin je moja partnerica. Radimo na istim slučajevima. Robin je kratko pogledala Strikea. Nikad prije nikome je nije opisao kao svoju partnericu, ili barem ne kad je Robin to mogla čuti. Nije ju gledao, Robin se ponovno usredotočila na Wardlea. Iako je bila zabrinuta, sad kad je čula kako je Strike stavlja u ravnopravan profesionalni položaj, znala je da neće iznevjeriti ni sebe ni njega, ma što vidjela na tim fotografijama. Kad se narednica Ekwensi vratila s hrpom fotografija u ruci, Robin je s mukom progutala slinu i uspravila se. Strike je prvi uzeo fotografije i njegova reakcija nije bila ohrabrujuća. - Pas mater! - Glava je najbolje očuvana - tiho je rekao Wardle - jer ju je stavio u zamrzivač. Baš kao što bi nagonski povukla ruku od nečeg užarenog, Robin se sad morala othrvati snažnom porivu da ne skrene pogled, zatvori oči, okrene fotografiju naopako. Uzela je fotografiju od Strikea i pogledala: zaledila se od groze. Odrezana glava počivala je na onome što je ostalo od vrata i slijepo zurila u kameru, očiju toliko prekrivenih kristalićima leda da im se nije vidjela boja. Usta su bila sablasno razjapljena. Smeđa kosa bila je kruta, prošarana ledom. Obrazi su bili okrugli i bucmasti, brada i čelo prekriveni aknama. Izgledala je mlađe od dvadeset četiri godine. - Prepoznajete li je? Robin se prenula od blizine Wardleova glasa. Imala je osjećaj da je zureći u odrezanu glavu otputovala nekamo daleko. - Ne - odgovorila je Robin. Odložila je fotografiju i Strike joj je dodao sljedeću. Lijeva noga i dvije ruke bili su nagurani u hladnjak gdje su se već počeli raspadati. Pripremivši se za glavu, nije razmišljala da bi išta drugo moglo biti jednako strašno i postidjela se kad joj se s usana oteo zaprepašteni dahtaj. - Da, gadno je - tiho je rekla narednica Ekwensi. Robin ju je zahvalno pogledala. - Na zapešću lijeve ruke ima tetovažu - pokazao je Wardle dodajući im treću fotografiju na kojoj je ta ruka ležala ispružena na stolu. Sad već s ~ 147 ~ Knjigoteka

daša&anna definitivnom mučninom u želucu, Robin je pogledala fotografiju i razabrala “1D” istetovirano crnom tintom. - Torzo ne morate vidjeti - rekao je Wardle prelistavajući fotografije i vraćajući ih narednici Ekwensi. - Gdje je bio? - upitao je Strike. - U kadi - odgovorio je Wardle. - Ubio ju je u kupaonici. Kad smo ušli, kao da smo ušli u klaonicu. - Oklijevao je. - Noga nije jedino što nedostaje na tijelu. Robin je bila sretna kad Strike nije upitao što joj je još ubojica odrezao. Nije mislila da bi mogla podnijeti da čuje. - Tko ju je pronašao? - upitao je Strike. - Gazdarica - odgovorio je Wardle. - Žena je u godinama i srušila se čim smo stigli. Čini se da je imala srčani. Odvezli su je u bolnicu Hammersmith. - Zašto je otišla u stan? - Zbog smrada. Susjedi na katu ispod nazvali su je zbog smrada. Odlučila je svratiti rano ujutro prije kupovine, kako bi uhvatila Oksanu kod kuće. Kad joj nije otvorila vrata, gazdarica je otključala svojim ključem. - Susjedi ispod nisu čuli ništa... vriskove... bilo što? - Kuća je adaptirana u zasebne stanove i puna je studenata. A oni su niškoristi - rekao je Wardle. - Glasna glazba, škvadra koja dolazi i odlazi u svako doba dana i noći, blenuli su kao ovce kad smo ih upitali jesu li čuli ikakvu buku s kata. Cura koja je nazvala gazdaricu dobila je histerični napad. Rekla je da si nikad neće oprostiti što nije nazvala odmah kad je nanjušila smrad. - Da, to bi sve promijenilo - rekao je Strike. Da je odmah nazvala, zalijepio bi joj glavu natrag na tijelo i sve bi bilo u redu. Wardle se nasmijao. Čak se i narednica Ekwensi nasmiješila. Robin je naglo ustala. Sinoćnje vino i jutrošnji kroasan jako su joj se uzmućkali u želucu. Ispričala se slabim glasom i hitro zaputila prema vratima. ~ 148 ~ Knjigoteka

daša&anna 22 I don’t give up but I ain’t a stalker, I guess I’mjust an easy talker28 Blue Öyster Cult, “I Just Like To Be Bad” Hvala ti, shvaćam što je crni humor - rekla je Robin sat poslije, djelomice ogorčena, djelomice zabavljena. - Možemo li dalje? Strike se kajao zbog svoje šale u sobi za sastanke, jer Robin se s dvadesetominutnog posjeta kupaonici vratila blijeda i pomalo vlažna lica, a pepermint u njezinu dahu otkrivao je da je ponovno oprala zube. Umjesto da uzmu taksi, predložio je da prošeću po svježem zraku kratkim putem niz Broadway do Feathersa, najbližeg puba, gdje im je oboma naručio čaj. Osobno je bio spreman za pivo, ali Robin nije bila uvježbana alkohol i krvoproliće smatrati prirodnim drugovima, pa je pomislio da bi pivo moglo potkrijepiti njezin dojam da je bešćutan. U Feathersu je u jedanaest i pol u srijedu ujutro bilo vrlo mirno. Sjeli su za stol u stražnjem dijelu velikog puba, daleko od dvojice policajaca u civilu koji su tiho razgovarali uz izlog. - Dok si bila u kupaonici, rekao sam Wardleu za našeg prijatelja s kapicom - obavijestio ju je Strike. Kaže da će postaviti policajce u civilki u Ulicu Denmark da nekoliko dana pripaze tko se muva onuda. - Misliš li da će se novinari vratiti? - upitala je Robin koja se zbog muškarca s pletenom kapom još nije stigla zabrinuti. - Nadam se da neće. Wardle im neće reći za krivotvorena pisma. Kaže da bi njihovo objavljivanje išlo na ruku našem luđaku. Sklon je mišljenju da mi ubojica uistinu pokušava smjestiti. - Ti ne misliš da je tako? - Ne. Nije toliko lud. Riječ je o nečem čudnijem. Utihnuo je, a šutjela je i Robin, dajući mu vremena da razmisli. - Terorizam, eto što je polako je rekao Strike, češkajući neobrijanu bradu. - Pokušava nas rastrojiti, poremetiti nam živote koliko god je 28 Ne odustajem, ali ne vrebam, / valjda sam samo slatkorječiv. ~ 149 ~ Knjigoteka

daša&anna moguće... I budimo iskreni, dobro mu ide. Policija nam mili po uredu i zove nas u Yard, izgubili smo još klijenata, ti si... - Za mene se ne brini! - smjesta je rekla Robin. - Ne želim da se brineš... - Dovraga, Robin - raspalio se Strike. - I ti i ja smo jučer vidjeli onog tipa. Wardle misli da bih ti trebao reći da ostaneš kod kuće i ja... - Molim te - rekla je, ponovno obuzeta strahovima tog jutra - nemoj me tjerati da prestanem raditi... - Zar želiš završiti mrtva samo kako bi pobjegla od privatnog života? Zažalio je zbog tih riječi čim je vidio kako se lecnula. - Ja ne radim da bih pobjegla - promrmljala je. - Obožavam ovaj posao. Jutros sam se probudila s osjećajem mučnine zbog onoga što sam ti sinoć rekla. Bojala sam se da ti... da ćeš možda misliti da više nisam dovoljno izdržljiva. - Ovo nema nikakve veze s onim što si mi sinoć rekla i nikakve veze s izdržljivošću. Govorimo o psihopatu koji te možda prati, a koji je već raskomadao jednu ženu. Robin je otpila malo mlakog čaja i nije rekla ni riječ. Bila je gladna kao vuk. Međutim, pomisao na hranu iz puba s mesom u bilo kojem obliku oblila joj je glavu hladnim znojem. - To mu sigurno nije bilo prvo ubojstvo, zar ne? - retorički je upitao Strike, tamnih očiju prikovanih za rukom ispisana imena piva iznad šanka. - Odrubiti joj glavu, odrezati ekstremitete, ponijeti dijelove njezina tijela? Ne misliš li da se do takvoga nečeg napreduje malo-pomalo? - Da, reklo bi se da je tako - suglasila se Robin. - On je to učinio iz pukog užitka. U onoj se kupaonici održala solo orgija. Robin sad nije bila sigurna osjeća li glad ih mučninu. - Sadistički manijak koji je gnjevan na mene i odlučio je spojiti svoje hobije - glasno je mozgao Strike. - Odgovara li to ijednom muškarcu na kojeg sumnjaš? - upitala je Robin. - Je li itko od njih već ubio, koliko je tebi poznato? - Da. Whittaker. On je ubio moju majku. Ali na posve drukčiji način, pomislila je Robin. Ledu Strike u smrt je poslala igla, ne noževi. Iz poštovanja prema Strikeu, koji je izgledao turobno, nije glasno izrazila svoju misao. Tad se sjetila još nečeg. ~ 150 ~ Knjigoteka