Robert Galbraith-Karijera zla

daša&anna - Pretpostavljam da znaš da je Whittaker u stanu mjesec dana držao leš druge žene - oprezno je rekla. - Da - odgovorio je Strike. - Čuo sam. Ta vijest doprla je do njega dok je bio na Balkanu, a prenijela mu ju je njegova sestra Lucy. Na internetu je pronašao fotografiju Whittakera na ulasku u sudnicu. Njegov bivši očuh bio je gotovo neprepoznatljiv, kratko ošišan i bradat, ali još uvijek s onim istim prodornim, zlatnim očima. Whittakerova priča, ako se Strike točno sjećao, glasila je da se bojao ponovne “lažne optužbe” za ubojstvo pa je pokušao mumificirati tijelo mrtve žene, zamotavši ga u vreće za smeće i sakrivši ispod podnih dasaka. Obrana je nesklonom sucu tvrdila kako je neuobičajen postupak njihova klijenta posljedica dugogodišnjeg drogiranja. - Ali nije ju on ubio, zar ne? - upitala je Robin nastojeći se sjetiti što je točno pisalo na Wikipediji. - Već je bila otprilike cio mjesec mrtva pa sumnjam da je bilo lako izvršiti obdukciju - rekao je Strike. Onaj izraz koji je Shanker opisao ružnim vratio se na njegovo lice. - Osobno, kladio bih se da ju je on ubio. Koliki nesretnik moraš biti da dvije tvoje cure krepaju kod kuće dok ti samo sjediš i ljenčariš? Whittaker je volio smrt, volio je leševe. Tvrdio je da je kao tinejdžer kopao grobove. Bio je fasciniran leševima. Ljudi su ga držali okorjelim gotičarom ih običnim pozerom - nekrofilični stihovi, Sotonistička Biblija, Leister Crowley, sve to smeće - ali bio je pokvaren, amoralan gad koji je svima koje je upoznao govorio da je pokvaren, amoralan gad, i što se dogodilo? Žene su se trgale za njim. - Treba mi piće - rekao je Strike. Ustao je i krenuo prema šanku. Robin je gledala kako se udaljava, pomalo iznenađena njegovim naglim naletom bijesa. Njegovo mišljenje da je Whittaker dvaput ubio nije bilo potkrijepljeno, koliko je njoj poznato, ni sudskim presudama ni policijskim dokazima. Već se naviknula na Strikeovo uporno inzistiranje da sve činjenice budu pedantno prikupljene i dokumentirane, na njegove često ponovljene podsjetnike kako špurijusi i privatne antipatije mogu biti od pomoći, ali im nikad ne smije biti dopušteno da diktiraju tijek istrage. Naravno, kad se radilo o Strikeovoj majci... Strike se vratio s kriglom Nicholson’s Pale Ale piva i dva jelovnika. - Oprosti - promrmljao je kad je ponovno sjeo i otpio dug gutljaj. - Razmišljao sam o nečemu o čemu već dugo nisam. O onim jebenim stihovima. ~ 151 ~ Knjigoteka

daša&anna - Da - rekla je Robin. - Jebote, to ne može biti Kopač - frustrirano je rekao Strike, provlačeći prste kroz gustu, kovrčavu kosu, iako bez ikakva efekta. - Tip je profesionalni zlikovac! Da je doznao da sam svjedočio protiv njega i htio mi se osvetiti, upucao bi me i kraj priče. Ne bi se zajebavao s odrezanim nogama i stihovima pjesama, znajući da će mu to navaliti policiju na vrat. On je poslovni čovjek. - Misli li Wardle još uvijek da je to on? - Da, ali trebao bi znati da u zaštiti anonimnih svjedoka nema nijedne rupe. Da nije tako, policajci bi ležali mrtvi po cijelom gradu. Suzdržao se od daljnjih kritika na Wardleov račun, iako ga je to koštalo truda. Wardle je bio obziran i uslužan, a mogao mu je stvarati probleme. Strike nije zaboravio kako su ga zadnji put kad je imao posla s Londonskom policijom pet sati držali u sobi za ispitivanje zbog, kako se činilo, hirova ogorčenih policajaca. - Što je s onom dvojicom koje si upoznao u vojsci? - upitala je Robin tišim glasom jer se za obližnji stol smještala grupica policajki. - S Brockbankom i Laingom. Je li ijedan od njih ikoga ubio? Hoću reći - dometnula je - znam da su bili vojnici, ali izvan borbe? - Ne bih se začudio da čujem da je Laing nekog ukokao - rekao je Strike - ali koliko je meni poznato, prije nego što je završio u zatvoru, nije. Na svojoj bivšoj ženi koristio je nož, to znam... zavezao ju je i sjekao. Deset godina proveo je iza rešetaka i sumnjam da su ga uspjeli rehabilitirati. Vani je već više od četiri godine: dovoljno da nekog ubije. Nisam ti rekao: u Melroseu sam upoznao njegovu bivšu punicu. Misli da je nakon izlaska iz bukse otišao u Gateshead, a znamo da je mogao biti u Corbyju 2008. Rekla mi je i da je bolestan. - Što mu je? - Ima neki oblik artritisa. Nije znala pojedinosti. Bi li jedan artritičar mogao učiniti ono što smo vidjeli na onim fotkama? – Strike je podigao jelovnik sa stola. - U redu. Umirem od gladi, a ti već dva dana nisi pojela ništa osim čipsa. Kad je Strike naručio kolju s krumpirićima, a Robin sir s kruhom i krastavcima, ponovno je promijenio temu razgovora. - Je li ti žrtva izgledala kao da ima dvadeset četiri godine? Ja... nisam bila sigurna - odgovorila je Robin, pokušavši i ne uspjevši blokirati ~ 152 ~ Knjigoteka

daša&anna fotografiju mrtve glave glatkih bucmastih obraza i zaleđenih bijelih očiju. - Ne - rekla je nakon kratke stanke. - Meni se činila mladom. - I meni. - Morala bih... do WC-a - rekla je Robin ustajući. - Jesi li dobro? - Samo moram piškiti... popila sam previše čaja. Gledao ju je kako odlazi pa iskapio pivo, razmišljajući o nečemu što još nije povjerio ni Robin ni ikome drugome. Jedna istražiteljica u Njemačkoj pokazala mu je dječji školski sastavak. Strike se još uvijek sjećao zadnje rečenice, napisane urednim djevojačkim rukopisom na listu blijedoružičasta papira. Gospođa je promijenila ime u Anastassia i obojila kosu i nitko nikad nije otkrio kamo je otišla, jednostavno je iščeznula. - Brittany, bi li i ti to željela učiniti? - tiho je upitala istražiteljica na snimci koju je Strike poslije gledao. - Bi li i ti željela pobjeći i iščeznuti? - To je samo priča! - ustrajala je Brittany i pokušala se prezirno nasmijati, lomeći prstiće, jedne noge gotovo omotanom oko druge. Tanka plava kosica beživotno joj je visjela oko blijedog pjegavog lica. Nosila je štreberske naočale. Strikea je podsjetila na žutu australsku papigicu. - To sam sve izmislila! DNK analiza brzo će otkriti tko je bila žena u bladnjaku, a onda će policija istražiti tko je uistinu bila Oksana Vološina - ako je to ime mrtve žene. Strike nije znao je li paranoičan ili ne kad se i dalje bojao da je tijelo pronađeno u hladnjaku pripadalo Brittany Brockbank. Zašto se na pismu koje mu je poslala potpisala imenom Kelsey? Zašto je lice izgledalo tako mlado, još djetinje bucmasto? - Dosad sam već trebala pratiti Platinastu - tužno je rekla Robin pogledavajući na sat kad je ponovno sjela za stol. Jedna od uredskih službenica pokraj njih naizgled je slavila rođendan: uz bučan smijeh kolegica, upravo je odmotala crveno-crni korzet. - Ne brini se zbog toga - odvratio je Strike rastreseno, kad su pred njih sletjeli njegova riba s krumpirićima i Robinin sir. Bez riječi je jeo nekoliko minuta pa odložio vilicu i nož, izvukao notes, nešto provjerio u zabilješkama koje je pribilježio u Hardacreovu uredu u Edinburghu i uzeo mobitel u ruku. Robin je gledala kako tipka i pitala se što radi. ~ 153 ~ Knjigoteka

daša&anna - U redu - rekao je Strike pročitavši rezultate. - Sutra idem u Barrowin-Furness. - Ideš u... kamo? - zapanjila se Robin. - Zašto? - Brockbank je ondje... ili bi barem trebao biti. - Kako znaš? - U Edinburghu sam doznao da mu onamo šalju mirovinu, a sad sam provjerio staru obiteljsku adresu. Netko po imenu Holly Brockbank živi u toj kući. Očito neka rođakinja. Trebala bi znati gdje je on. Utvrdim li da je zadnjih nekoliko tjedana u Cumbriji, znat ćemo da nije dostavljao noge niti te pratio Londonom, zar ne? - Što mi to o Brockbanku ne govoriš? - upitala je Robin zaškiljivši svojim sivoplavim očima. Strike nije odgovorio na njezino pitanje. - Želim da ne mrdaš iz kuće dok sam izvan grada. Jebeš Ponavljača, sam je kriv ako Platinasta zbriše s drugom mušterijom. Preživjet ćemo bez njegove love. - Ostat će nam samo jedan klijent - naglasila je Robin. - Imam osjećaj da nećemo imati nijednog ako ovaj luđak ne bude uhvaćen - odgovorio je Strike. - Nitko nam neće željeti ni blizu. - Kako ćeš do Barrowa? - upitala je Robin. Plan je dobivao oblik u njezinoj glavi. Nije li predvidjela upravo ovakvu mogućnost? - Vlakom. Znaš da si sad ne mogu priuštiti najam automobila. - Što kažeš da te ja odvezem svojim novim... zapravo, prastarim, ali super vozi... Land Roverom? - pobjedonosno je upitala Robin. - Otkad ti imaš Land Rover? - Od nedjelje. Stari auto mojih roditelja. - Ah. Zvuči sjajno... - Ali... - Ne, stvarno bi mi pomogla... - Ali? - ponovila je Robin, shvativši da se on ustručava. - Ne znam koliko ću se zadržati. - Nema veze. Upravo si mi rekao da ću ionako čamiti kod kuće. Strike je oklijevao. Koliko je njezine želje da ga odveze potaknuto nadom da će time povrijediti Matthewa, pitao se. Mogao je zamisliti što će računovođa misliti o njihovu zajedničkom putovanju i noćenju na ~ 154 ~ Knjigoteka

daša&anna sjeveru. Čist i profesionalan odnos ne bi smio uključivati iskorištavanje kolega za izazivanje ljubomore partnera. - Sranje - najednom je rekao, gurnuvši ruku u džep u potrazi za mobitelom. - Što je bilo? - zabrinuto je upitala Robin. - Upravo sam se sjetio... Sinoć sam se trebao naći s Elin. Jebemu... totalno sam zaboravio. Pričekaj sekundu. Izašao je na ulicu i ostavio Robin za stolom. Zašto Elin nije poslala SMS ili nazvala Strikea da ga pita gdje je, zapitala se gledajući Strikeov krupan lik koji se ushodao ispred izloga puba s mobitelom na uhu. Nakon toga, nije mogla ne zapitati se - prvi put, bez obzira na Strikeove sumnje - što će Matthew reći ako se ona vrati kući samo po Land Rover i nestane s torbom i odjećom za nekoliko dana. Ne smije prigovarati, pomislila je, hrabro nastojeći prkositi. To više nema nikakve vezes njim. A ipak, obeshrabrila ju je pomisao da će morati vidjeti Matthewa, makar nakratko. Strike se vratio kolutajući očima. - U nemilosti sam - jezgrovito ju je obavijestio. - Vidjet ćemo se večeras. Robin nije znala zašto ju je oneraspoložila vijest da će se Strike vidjeti s Elin. Pretpostavila je da je samo umorna. Napetost i emocionalni šokovi proteklih trideset šest sati ne mogu se izbrisati jednim ručkom u pubu. Obližnje službenice sad su vrištale od smijeha kad su iz drugog paketa ispale pahuljičaste lisice za ruke. Nije joj rođendan, shvatila je Robin. Udaje se. - Onda, vozim te ili što? - kratko je upitala. - Da - odgovorio je Strike, koji se naizgled zagrijao za tu ideju (ili ga je jednostavno razvedrila pomisao da će se vidjeti s Elin?). - Znaš što, to će biti super. Hvala. ~ 155 ~ Knjigoteka

daša&anna 23 Moments of pleasure, in a world of pain29 Blue Öyster Cult, “Make Rock Not War” Magla je ležala u gustim, mekim slojevima kao paučina na krošnjama u Regent’s Parku. Strike, koji je brzo ugasio budilicu da ne probudi Elin, balansirao je na jednoj nozi uz prozor, sa zavjesom iza leda da svjetlo ne prodre u sobu. Minutu je promatrao sablasni park, hipnotiziran djelovanjem izlazećeg sunca na lisnate grane koje su izranjale iz mora pare. Ljepota se može pronaći praktički posvuda, ako zastaneš i potražiš je, ali borba za opstanak čovjeka lako navede da zaboravi da postoji ova besplatna raskoš. Ovakva je sjećanja nosio iz djetinjstva, posebice iz onih dijelova koje je proveo u Cornwallu: ljeskanje mora u jutro modro kao krilo leptira; zagonetni svijet smaragda i sjene na stazi Gunnera u botaničkom vrtu u Trebahu; daleka bijela jedra koja se ljuljuškaju kao galebovi na olujnim valovima boje bronce za lijevanje topova. U mračnom krevetu iza njegovih leda Elin se promeškoljila i uzdahnula. Strike se pažljivo izvukao iza zavjese, uzeo protezu naslonjenu na zid i sjeo na jedan od stolaca u sobi kako bi je pričvrstio za koljeno. Potom je, i nadalje najtiše što je mogao, krenuo prema kupaonici s odjećom u ruci. Prethodne večeri posvadili su se prvi put: prekretnica u svakoj vezi. Posvemašnji manjak komunikacije kad se on u utorak nije pojavio na dogovorenom sastanku trebao je biti upozorenje, ali imao je previše posla s Robin i jednim raskomadanim tijelom da bi o tome razmišljao. Istina, bila je hladna kad ju je nazvao da se ispriča, ali njezina spremnost da zakažu novi sastanak nije ga pripremila za gotovo leden doček kad se dvadeset četiri sata poslije pojavio uživo. Nakon večere popraćene bolnim, ukočenim razgovorom, predložio je da se pokupi i ostavi je njezinu ogorčenju. Nakratko se razbjesnjela kad je posegnuo za kaputom, ali bio je to samo slabašan plamičak vlažne šibice. Tad je započela plačljivu, polupomirljivu tiradu iz koje je doznao da, kao prvo, ide terapeutu, kao drugo, da je terapeut u njoj uočio sklonost pasivnoj 29 Trenuci užitka, u svijetu boli. ~ 156 ~ Knjigoteka

daša&anna agresiji, i kao treće, da ju je njegov nedolazak u utorak toliko pogodio da je sama popila cijelu bocu vina pred televizorom. Strike se ponovno ispričao i u obranu ponudio težak slučaj na poslu i neočekivan i zamršen razvoj događaja. Izrazio je iskreno kajanje jer je zaboravio na njihov dogovor, ali i dodao kako će biti najbolje da ode, ako mu ona ne može oprostiti. Tad se bacila u njegov zagrljaj. Završili su u krevetu i imali najbolji seks dotad u svojoj kratkoj vezi. Dok se brijao u Elininoj besprijekornoj kupaonici s ugradbenim svjetlima i snježnobijelim ručnicima, Strike je pomislio kako se prilično lako izvukao. Da je zaboravio pojaviti se na dogovoru sa Charlotte, ženom s kojom je s prekidima bio u vezi šesnaest godina, sad bi imao tjelesne ozljede i tražio je u cik zore, ili bi je možda pokušavao spriječiti da se baci s visokog balkona. Ono što je osjećao prema Charlotte nazvao je ljubavlju i to je bio najdublji osjećaj koji je ikad gajio prema i jednoj ženi. Po boli i trajnim posljedicama taj osjećaj prije bi se mogao nazvati virusom za koji čak ni sad nije bio siguran da ga se riješio. Ne vidjeti je, nikad je ne zvati, nikad ne upotrijebiti novu e-mail adresu koju je otvorila kako bi mu pokazala svoje izbezumljeno lice na dan vjenčanja s nekadašnjim dečkom: to je bila terapija koju je sam sebi prepisao i koja ga je štitila od simptoma. A ipak, znao je da je ostao emocionalno oštećen, da više nije sposoban osjećati onako kako je nekoć osjećao. Elinin jad prethodne večeri nije ga dirnuo u srž kao nekad Charlottein. Imao je osjećaj da je njegova sposobnost za ljubav otupjela, živčani završeci presječeni. Nije namjeravao povrijediti Elin, nije uživao gledati je kako plače, ali sposobnost suosjećanja s tuđom boli kao da ga je napustila. Da bude iskren, dok je ona jecala, djelić njega u mislima je već planirao put kući. Strike se odjenuo u kupaonici pa tiho vratio u slabo osvijetljen hodnik, u kojem je u malu torbu koju je spakirao za Barrow-in-Furness ugurao i svoj pribor za brijanje. S njegove desne strane, jedna vrata bila su odškrinuta. Nagonski ih je otvorio malo više. Djevojčica koju dotad nikad nije vidio spavala je u toj sobi kad nije bila kod oca. Ružičasto-bijela prostorija bila je besprijekorna, s vilama na muralu oko ukrasnog zidnog vijenca. Barbike su bile uredno posložene na polici, glupo nasmiješene, šiljastih dojki prekrivenih drečavim haljinama duginih boja. Sag od umjetnog krzna s glavom polarnog medvjeda ležao je na podu uz mali bijeli krevet s baldahinom. ~ 157 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike nije poznavao gotovo nijednu curicu. Imao je dva kumčeta, od kojih ni jednog ni drugog nije posebno želio, i tri nećaka. Njegov najstariji prijatelj u Cornwallu imao je tri kćeri, ali Strike s njima nije imao praktički nikakve veze: samo bi projurile pokraj njega u magli konjskih repova i nehajnog domahivanja: “Bog, striko Corm, pa-pa striko Corm.” Naravno, odrastao je sa sestrom, iako Lucy nikad nije bila mažena krevetima s ružičastim baldahinima, ma koliko ih možda željela. Brittany Brockbank imala je plišanog lava. Toga se sjetio najednom, iz čista mira, dok je promatrao polarnog medvjeda na podu: plišanog, mekog lava komična lica. Ležao je na sofi odjeven u ružičastu baletnu suknjicu kad je njezin očuh nasrnuo na Strikea s razbijenom pivskom bocom u ruci. Strike se vratio u hodnik tražeći po džepu. Uza se je uvijek nosio notes i olovku. Načrčkao je kratku poruku Elin, aludirajući na najbolji dio prethodne večeri, i ostavio poruku na stoliću u hodniku kako se ne bi izložio opasnosti da je probudi. Tad je, jednako tiho kao što je učinio i sve ostalo, prebacio svoju malu putnu torbu preko ramena i izašao iz stana. S Robin se trebao naći na stanici West Ealing u osam sati. Zadnji pramičci magle podizali su se s Ulice Hastings kad je Robin izašla iz kuće, zajapurena i teških kapaka, s vrećicom hrane u jednoj ruci i malom putnom torbom punom čiste odjeće u drugoj. Otključala je prtljažnik starog, sivog Land Rovera, ubacila u njega torbu i pohitala do vozačkog sjedala s hranom. Matthew ju je upravo pokušao zagrliti u hodniku, a ona se silovito usprotivila, odgurnula ga objema rukama na njegovim glatkim, toplim grudima i dreknula mu da se makne od nje. Bio je samo u boksericama. Sad se bojala da možda navlači odjeću i sprema se pojuriti za njom. Zalupila je vratima automobila i potegnula pojas, nestrpljiva da što prije ode, ali dok je okretala ključ u bravi motora, Matthew je već izletio iz kuće, bosonog, u majici i hlačama trenirke. Nikad ga nije vidjela tako ogoljenog, tako ranjivog. - Robin! - doviknuo je kad je ona pritisnula papučicu gasa i udaljila se od ruba pločnika. - Volim te. Volim te! Naglo je okrenula volan i nesigurno se izvezla s parkirnog mjesta, za dlaku promašivši susjedovu Hondu. Vidjela je kako se Matthew smanjuje u retrovizoru. On, koji je obično bio posve pribran, iz svega glasa joj je ~ 158 ~ Knjigoteka

daša&anna izjavljivao ljubav, izlažući se opasnosti znatiželje susjeda, njihova prezira i ismijavanja. Srce joj je bolno bubnjalo u grudima. Sedam i petnaest - Strike sigurno još nije na stanici. Skrenula je lijevo na kraju ulice, želeći se samo što više udaljiti od Matthewa. Ustao je u zoru, dok se ona pokušavala spakirati a da ga ne probudi. - Kamo ideš? - Pomoći Strikeu s jednom istragom. - Zar ćete ostati preko noći? - Mislim da hoćemo. - Gdje? - Ne znam točno. Bojala se reći mu njihovo odredište da on ne bi došao za njima. Kad je sinoć došla kući, Matthewovo ponašanje potreslo ju je. Plakao je i preklinjao. Nikad ga nije vidjela takvog, čak ni kad mu je umrla majka. - Robin, moramo razgovarati. - Dovoljno smo razgovarali. - Zna li tvoja majka što radiš? - Da. Lagala je. Robin još nije rekla majci za prekid zaruka ni da ide na sjever sa Strikeom. Na kraju krajeva, dvadeset šest joj je godina, njezine se majke to ne tiče. Međutim, znala je da je Matthew zapravo pita je li rekla majci da se vjenčanje otkazuje, jer oboje su bili svjesni da ne bi sjedala u Land Rover kako bi se odvezla sa Strikeom na odrediste koje mu ne želi otkriti da su još uvijek zaručeni. Safirni prsten ležao je gdje ga je i ostavila, na polici nakrcanoj njegovim starim knjigovodstvenim udžbenicima. - Oh, sranje - šapnula je Robin, treptanjem rastjerujući suze dok je nasumce skretala mirnim ulicama, pokušavajući ne razmišljati o svom golom prstu ili sjećanju na Matthewovo mahnito lice. * * * Ovo je London, razmišljao je Strike pušeći svoju prvu cigaretu toga dana: krenuo je iz mirne Ulice Nash Terrace koja nalikuje na skulpturu od sladoleda od vanilije. Elinin susjed Rus ulazio je u prugastom odijelu u svoj Audi i na Strikeovo “dobro jutro” odvratio kratkim kimanjem. ~ 159 ~ Knjigoteka

daša&anna Prošao je pokraj silueta Sherlocka Holmesa na stanici Baker Street i sjedio u prljavom vlaku podzemne željeznice, okružen brbljavim radnicima Poljacima, odmornim i poslovnim u sedam ujutro. Na Paddingtonu ga je dočekala vreva, probijanje s malom putnom torbom na ramenu kroz kafiće i putnike koji idu na posao. Na kraju, nekoliko stanica vlakom Heathrow Connect, s brojnim članovima neke obitelji s jugozapada, koji su usprkos jutarnjoj hladnoći već bili odjeveni za Floridu. Pratili su znakove za stanice kao nervozni merkati i stezali drške kovčega kao da očekuju da će im ih netko svakog časa pokušati oteti. Strike je stigao na stanicu West Ealing petnaest minuta prerano i žudio je za cigaretom. Spustio je torbu uz noge i zapalio, nadajući se da Robin neće stići prerano, jer sumnjao je da će ga željeti s cigaretom u Land Roveru. Međutim, povukao je samo nekoliko zadovoljavajućih dimova kad se iza ugla pojavio automobil nalik na kutiju, u kojem se kroz prednje staklo jasno vidjela Robinina svijetla crvenkastoplava kosa. - Ne smeta mi - doviknula je preko buke motora kad je on podizao torbu na rame i krenuo ugasiti cigaretu - ako prozor ostane otvoren. Ušao je u automobil, gurnuo torbu na stražnje sjedalo i zalupio vratima. - Ne možeš ga zasmraditi gore nego što već smrdi - rekla je Robin rukujući krutim mjenjačem sa svojom uobičajenom stručnošću. - Smrdi na psa. Dok su se sve brže udaljavali od pločnika, Strike je stavio pojas osvrćući se po unutrašnjosti automobila. Otrcanoj i izguljenoj, koja je vonjala na gumene čizme i labradora. Strikea je Robinin Land Rover podsjetio na vojna vozila koja je koristio po svakojakim terenima u Bosni i Afganistanu, ali istodobno mu je nešto kazivao o Robininoj prošlosti. Ovaj Land Rover govorio je o blatnjavim stazama i izoranim poljima. Sjetio se kako je rekla da je njezin stric imao farmu. - Jesi li ikad imala ponija? Iznenađeno ga je pogledala. Kad se nakratko okrenula licem posve prema njemu, opazio je koliko je blijeda, koliko su joj kapci teški. Očito nije mnogo spavala. - Zašto te, pobogu, to zanima? - Ovaj mi auto djeluje kao nešto za brdske utrke. Njezin odgovor imao je prizvuk obrambenosti. - Da, imala sam ga. ~ 160 ~ Knjigoteka

daša&anna Nasmijao se, otvorio prozor najviše što se dao otvoriti i naslonio na njega lijevu ruku u kojoj je držao cigaretu. - Što je tu smiješno? - Ne znam. Kako se zvao? - Angus - odgovorila je, skrećući lijevo. - Bio je prava mustra. Stalno me je zbacivao. - Ne vjerujem konjima - rekao je Strike pušeći. - Jesi li ikad jahao? Sad je bio red na Robin da se osmjehne. Pomislila je kako bi konjska leda mogla biti jedno od rijetkih mjesta na kojima bi Strikeu bilo uistinu nelagodno. - Nisam. I namjeravam da ostane tako. - Moj stric ima konja za tebe. Clydesdale. Ogromna mrcina. - Primljeno na znanje - suho je rekao Strike, a ona se nasmijala. Pušeći u tišini dok se ona koncentrirala na upravljanje vozilom kroz sve gušći jutarnji promet, Strike je shvatio koliko je voli nasmijati. Ujedno je shvatio da se sjedeći u ovom klimavom Land Roveru i nesuvislo blebećući s Robin osjeća mnogo sretnije, mnogo ugodnije nego što se osjećao sinoć na večeri s Elin. Nije bio muškarac koji se zavarava lažima. Mogao bi reći da Robin predstavlja opuštenost prijateljstva, a Elin klopke i užitke seksualnog odnosa. Znao je da je istina složenija, pogotovo sad kad je safirni prsten nestao s Robinina prsta. Gotovo od prvoga trena kad su se upoznali, znao je da Robin predstavlja prijetnju njegovu duševnu miru, ali dovesti u opasnost najbolji poslovni odnos u njegovu životu bila bi svjesna samosabotaža, što on, nakon godina destruktivne veze s prekidima, nakon svih žrtava i rintanja da razvije posao, ne može i neće dopustiti. - Ignoriraš li me namjerno? - Molim? Lako je moguće da je samo nije čuo, jer je motor starog Land Rovera glasno bučio. - Pitala sam, kako je s Elin? Nikad ga prije nije tako izravno pitala o nekoj njegovoj vezi. Strike je zaključio da su ih intimne ispovijedi otprije dvije večeri očito dovele do jedne drukčije razine prisnosti, koju bi on rado bio izbjegao, da je mogao. - U redu je - škrto je odgovorio bacajući opušak i podižući prozor, od čega se buka tek neznatno smanjila. ~ 161 ~ Knjigoteka

daša&anna - Znači, oprostila ti je? - Što? - Što si zaboravio da ste imali čvenk! - Oh, to. Da. Zapravo, ne... u stvari, da. Dok je skretala na autocestu A40, Strikeova dvosmislena izjava izazvala je nenadanu, jasnu sliku u Robininoj glavi: Strike, onako dlakav i krupan s jednom i pol nogom, isprepleten s Elin, plavom i alabastarnom na čistim bijelim plahtama... Bila je sigurna da su Elinine plahte besprijekorno čiste, snježnobijele. Vjerojatno je imala nekoga tko joj pere rublje. Elin je prevelika dama, previše bogata da bi sama glačala navlake za poplune ispred televizora u skučenom dnevnom boravku u Ealingu. - A Matthew? - upitao ju je Strike dok su se vozili autocestom. - Kako je prošlo s njim? - Dobro. - Sereš. Iako nije uspjela suspregnuti smijeh, gotovo mu je zamjerila što od nje traži dodatne informacije, a samoj joj je o Elin rekao tako malo. - Želi da se pomirimo. - Naravno da želi. - Zašto “naravno”? - Ako meni nije dopušteno pecati komplimente, nije ni tebi. Robin nije bila sigurna što da odgovori na to, iako je pomalo likovala. Pomislila je kako je to možda prvi put da joj je Strike na bilo koji način pokazao da je vidi kao ženu i nijemo je pohranila njegove riječi u sjećanje, da o njima razmisli kasnije, u samoći. - Ispričao se i molio me da ponovno stavim prsten - rekla je Robin. Preostala odanost Matthewu spriječila ju je da spomene plakanje, preklinjanje. - Ali ja... Nije dovršila rečenicu i iako je Strike želio čuti više, nije ništa pitao. Samo je spustio prozor i popušio još jednu cigaretu. Zaustavili su se na benzinskoj postaji Hilton Park popiti kavu. Robin je otišla u zahod dok je Strike čekao u redu u Burger Kingu. Ispred zrcala, provjerila je mobitel. Kao što je i očekivala, dočekala ju je poruka od Matthewa, ali ton više nije bio molećiv i pomirljiv. ~ 162 ~ Knjigoteka

daša&anna Ako budeš spavala s njim, s nama je zauvijek gotovo. Možda misliš da ćemo tako biti kvit, ali to nije milo za drago. Sarah se dogodila davno, kad smo bili klinci, i ne zato da bih tebe povrijedio. Razmisli o tome što odbacuješ, Robin. Volim te. Oprosti - promrmljala je Robin i odmaknula se od sušila za ruke kako bi mu jedna nestrpljiva djevojka mogla prići. Ponovno je pročitala Matthewov SMS. Zadovoljavajući nalet gnjeva izbrisao je mješavinu sažaljenja i boli izazvanih njegovim jutrošnjim trčanjem za njom. Ovo je pravi Matthew, pomislila je: ako budeš spavala s njim, s nama je zauvijek gotovo. Znači, nije joj uistinu vjerovao da misli ozbiljno kad je skinula prsten i rekla mu da se više ne želi udati za njega? Bit će “zauvijek” gotovo tek kad on, Matthew, kaže da je tako? Nije to milo za drago. Njezina nevjera bila bi gora od njegove sama po sebi. Za njega je njezino putovanje na sjever samo pokušaj vraćanja milo za drago: mrtva žena i ubojica na slobodi samo izlika za ženski prkos. Jebi se, pomislila je bijesno gurajući mobitel natrag u džep dok se vraćala u kafić u kojem je Strike sjedio i jeo veliki kroasan s kobasicom i slaninom. Strike je zamijetio njezino zajapureno lice i stisnutu čeljust, naslutivši da joj se Matthew javio. - Je li sve u redu? - Super - odgovorila je Robin, a onda, prije nego što je on stigao upitati išta drugo, sama upitala: - Onda, hoćeš li mi reći o Brockbanku? Njezino pitanje zazvučalo je malo agresivnije nego što je željela. Razljutio ju je ton Matthewove poruke i činjenica da se zbog nje zapitala gdje će Strike i ona te noći spavati. - Ako želiš - blago je odgovorio Strike. Izvukao je mobitel iz džepa, otvorio Brockbankovu fotografiju koju je snimio s Hardacreova računala i dodao joj mobitel preko stola. Robin je proučavala nebično, ali ne i neprivlačno duguljasto, crnomanjasto lice ispod guste tamne kose. Kao da joj je pročitao misli, Strike je rekao: - Sad je ružniji. Ta fotka snimljena je kad se tek priključio vojsci. Jedna očna jabučica sad mu je uvučena, a uho mu je kao cvjetača. - Koliko je visok? - upitala je Robin sjetivši se dostavljača sa zatamnjenim vizirom, koji se nadvijao nad njom u kožnom odijelu. ~ 163 ~ Knjigoteka

daša&anna - Moje visine ili viši. - Rekao si da si ga upoznao u vojsci. - Da. Nekoliko sekundi činilo joj se da joj neće reći više ni riječ, dok nije shvatila kako samo čeka da se jedan vremešni par koji je oklijevao tražeći stol ne udalji dovoljno daleko. Kad su otišli, nastavio je: - Bio je bojnik, Sedma oklopna brigada. Oženio se udovicom mrtvog kolege. Imala je dvije male kćeri. Onda su dobili i zajedničko dijete, dječaka. Činjenice su se izlijevale jer je netom ponovno pročitao Brockbankov dosje, ali istinu govoreći, Strike ih nikad nije ni zaboravio. Brockbankov slučaj bio je jedan od onih koji se ne zaboravljaju. - Njegova starija pokćerka zvala se Brittany. Kad je imala dvanaest godina, školskoj prijateljici u Njemačkoj povjerila je da je očuh seksualno zlostavlja. Prijateljica je to rekla majci, a majka prijavila. Pozvali su nas - nisam je ispitao osobno, to je učinila jedna moja kolegica. Samo sam vidio snimku. Kosnulo ga je njezino nastojanje da se ponaša odraslo, pribrano. Prestravila se što će se dogoditi obitelji sad kad se izbrbljala i pokušala je sve poreći. Ne, naravno da nije rekla Sophie kako je on zaprijetio da će ubiti njezinu mladu sestricu ako ga ona prijavi! Ne, ne kaže ona da Sophie laže ali samo se šalila, samo to. Pitala je Sophie kako da se pobrine da ne dobije dijete zato što... zato što je bila znatiželjna, svi žele znati takve stvari. Naravno da on nije rekao kako će joj razrezati mamu na sitne komade ako ikome kaže. To s njezinom nogom? Oh, to... i to je također bila šala... sve je to samo šala... rekao joj je da ima brazgotine na nozi jer joj je on umalo odrezao nogu kad je bila mala, ali je u zadnji čas prestao kad je ušla mama. Rekao je da je to učinio jer mu je nagazila na cvjetne gredice, ali naravno da je to bila samo šala - pitajte njezinu mamu. Zapela je u bodljikavu žicu, samo to, i gadno razderala kožu dok se pokušavala osloboditi. Mogu pitati njezinu mamu. Nije ju on posjekao. On je nikad ne bi posjekao, ne tatica. Strike je još uvijek pamtio nehotičan izraz na njezinu licu kad bi se prisiljavala kazati “tatica”: izgledala je kao dijete koje pod prijetnjom kazne pokušava progutati hladne fileke. Imala je samo dvanaest godina, a već je naučila da će njezinoj obitelj život biti podnošljiv samo ako ona bude držala jezik za zubima i bespogovorno trpjela sve što joj on čini. ~ 164 ~ Knjigoteka

daša&anna Gospođa Brockbank Strikeu se zamjerila od prvoga razgovora. Bila je mršava i pretjerano našminkana, nedvojbeno žrtva na svoj način, ali Strikeu se činilo da je dobrovoljno odbacila Brittany kako bi spasila drugo dvoje djece, da se pravila slijepa na oba oka kad je njezin suprug dugo izbivao iz kuće s najstarijim djetetom, da je njezina odluka da ne zna bila ravna suradnji. Brockbank je rekao Brittany da će zadaviti i njezinu majku i njezinu sestru ako ikome ikad kaže što joj čini u automobilu na dugim izletima u obližnju šumu, u mračne uličice. Sve će ih razrezati na komadiće i zakopati u vrt. Onda će uzeti Ryana - Brockbankova malog sina i jedinog člana obitelji kojeg je naizgled cijenio - i otići nekamo gdje ih nitko neće pronaći. - Samo sam se šalila. Ništa od toga nisam mislila ozbiljno. Trzavih mršavih prstiju, nakošenih naočala, nogu nedovoljno dugih da dosegne stopalima do poda, još uvijek je nepokolebljivo odbijala liječnički pregled kad su Strike i Hardacre došli u Brockbankovu kuću da ga privedu. - Bio je bijesan kad smo došli. Rekao sam mu zašto smo došli, a on je nasrnuo na mene razbijenom bocom. Nokautirao sam ga - rekao je Strike nimalo razmetljivo - ali nisam ga smio odvaliti. Nisam morao. Nikada prije nije to glasno priznao, iako je to znao i Hardacre (koji ga je u istrazi što je uslijedila stopostotno podržao). - Ako je nasrnuo na tebe bocom... - Mogao sam mu je oduzeti i bez nokauta. - Rekao si da je bio krupan... - Bio je naroljan. Mogao sam ga svladati i bez šake u glavu. Hardacre je bio sa mnom, bili smo dvojica protiv jednog. Ali ja sam jedva čekao da nasrne na mene. Desni kroše, doslovno je vidio sve zvijezde... zbog čega se i izvukao. - Izvukao od... - Izvukao - rekao je Strike. - Izvukao bez ikakvih posljedica. - Kako? Strike je otpio još malo kave, pogled mu je odlutao dok se prisjećao. - Kad se osvijestio od udarca, imao je strašan epileptički napad pa su ga odvezli u bolnicu. Traumatska ozljeda mozga. - Gospode. - Trebala mu je hitna operacija da zaustave krvarenje iz mozga. Stalno je imao napadaje. Dijagnosticirah su mu traumatsku ozljedu mozga, PTSP i alkoholizam. Nije bio sposoban za suđenje. Tad su navalili odvjetnici i protiv mene je podignuta optužnica zbog fizičkog napada. ~ 165 ~ Knjigoteka

daša&anna Srećom, moji su branitelji saznali je da je Brockbank igrao ragbi vikend prije nego što sam ga udario. Malo su se raspitali i doznali da je od jednog sto dvadeset kilograma teškog Velšanina dobio koljenom u glavu i da su ga na nosilima iznijeli s terena. Mladom stažistu promaknulo je krvarenje iz uha jer je Brockbank bio sav blatnjav i u modricama, i samo mu je rekao da ode kući i odmara se. Ispostavilo se da su previdjeli frakturu baze lubanje, što je moj odvjetnički tim doznao kad su liječnici provjerili rendgensku snimku nakon utakmice. Lubanju mu je razbio onaj Velšanin, ne ja. Ali bez obzira na to, da nisam imao Hardyja koji je posvjedočio kako je Brockbank nasrnuo na mene bocom, bio bih u govnima do grla. Na kraju su prihvatili da sam ga nokautirao u samoobrani. Nisam mogao znati da mu je lubanja već napukla ni koliku ću štetu nanijeti ako ga udarim. U međuvremenu, na njegovu su kompu pronašli dječju pornografiju. Brittanyna priča poklapala se s iskazima svjedoka koji su vidjeli kako je očuh često vozi negdje samu. Ispitana je i njezina učiteljica koja je rekla da Brittany u školi postaje sve povučenija. Dvije ju je godine seksualno zlostavljao i prijetio da će ubiti i nju, njezinu majku i sestru ako ikome kaže. Uvjerio ju je da joj je već jednom pokušao odrezati nogu. Cijela goljenica bila joj je izbrazdana ožiljcima. Rekao joj je da joj je rezao nogu kad je došla njezina majka i zaustavila ga. Na ispitivanju, majka je rekla da je te brazgotine zaradila u nekoj nesreći još kao mala curica. Robin nije ništa rekla. Objema je rukama prekrila usta i razrogačila oči. Izraz Strikeova lica bio je zastrašujući. - Ležao je u bolnici dok su liječnici pokušavali dovesti njegove napade pod kontrolu, a kad god bi ga netko pokušao ispitati, glumio je zbunjenost i amneziju. Odvjetnici su ga oblijetali namirišavši masnu odštetu: liječnički nemar, fizički napad. Tvrdio je da je sam bio žrtva zlostavljanja, da je dječja pornografija samo simptom njegovih mentalnih problema, njegova alkoholizma. Brittany je odlučno tvrdila da je sve izmislila, njezina majka svima je trubila kako Brockbank nikad nije ni pipnuo nijedno od djece, kako je savršen otac, kako je već izgubila jednog muža, a sad će i drugog. Veliki šefovi samo su željeli da optužba nestane. Iz vojske je otpušten zbog invalidnosti - rekao je Strike, tamnim očima pronašavši Robinine sivoplave. - Izvukao se bez ikakve kazne, s otpremninom i mirovinom, i otišao, a Brittany s njim. ~ 166 ~ Knjigoteka

daša&anna 24 Step into a world of strangers Into a sea of unknowns...30 Blue Öyster Cult, “Hammer Back” Štropotavi Land Rover stoički je gutao kilometre, ali prije nego su se pojavili prvi znakovi za Barrow-in-Furness, činilo im se da putuju već cijelu vječnost. Karta nije primjereno prenosila udaljenost te morske luke, njezinu izoliranost. Barrow-in-Furnessu nije bilo suđeno da putnici prođu kroz njega ili ga slučajno posjete; sam sebi svrha, bio je zemljopisni ćorsokak. Provezli su se kroz najjužniji dio Lake Districta, uz nepregledna polja ovaca, suhozide i slikovite zaselke koji su Robin podsjetili na njezin rodni Yorkshire, pa kroz Ulverston (“rodni grad Stana Laurela”), i tek su tad ugledali široki estuarij koji je nagoviještao da se približavaju obali. Iza podneva napokon su se našli u neprivlačnom industrijskom naselju u predgrađu, na cesti koja je s obje strane bila okružena skladištima i tvornicama. - Nešto ćemo prigristi prije posjeta Brockbanku - rekao je Strike koji je proteklih pet minuta proučavao kartu Barrowa. Prezirao je uporabu elektroničkih naprava za snalaženje u prostoru, tvrdeći da papiru ne treba vremena da se učita, a informacije ne nestaju u nepovoljnim uvjetima. - Ovdje gore je parkiralište. Na kružnom toku skreni desno. Prošli su pokraj ofucanog bočnog ulaza u Craven Park, igralište Barrow Raidersa. Strike, koji je budno motrio oko sebe ne bi li ugledao Brockbanka, upijao je prepoznatljiv karakter tog mjesta. Kako je sam rođen u Cornwallu, očekivao je da će moći vidjeti more, okusiti ga, ali koliko je on vidio, mogli su biti i kilometrima u unutrašnjosti. Grad ga se isprva dojmio kao divovski trgovački centar na periferiji, u kojem si sa svih strana okružen drečavim pročeljima outleta skupih trgovina iz centra, samo što su se ovdje između trgovina trgovačkih lanaca i pizzerija ponegdje ponosno uzdizali s njima nespojivi arhitektonski dragulji, dokaz bogate industrijske prošlosti. Art deco carinarnica bila je 30 Zakorači u svijet stranaca / u more nepoznanica... ~ 167 ~ Knjigoteka

daša&anna pretvorena u restoran. Na viktorijanskom tehničkom fakultetu ukrašenom klasičnim kipovima pisalo je Labor Omnia Vincit. Malo dalje naišli su na nepregledne redove kuća u nizu, gradski prizor nalik na one s Lowryjevih slika, košnicu u kojoj žive radnici. Nikad nisam vidio ovoliko mnogo pubova - zamijetio je Strike kad je Robin skrenula na parkiralište. Rado bi popio pivo, ali s onim Labor Omnia Vincit na umu, pristao je na Robinin prijedlog da nešto ubace u usta u obližnjem kafiću. Travanjski dan bio je vedar, ali vjetar je sa sobom donosio hladnoću mora skrivenog od pogleda. - Ovi očito ne prodaju muda pod bubrege - promrmljao je opazivši ime kafića: Posljednje utočište. Lokal se nalazio sučelice uspješnoj zalagaonici i trgovini rabljenom odjećom nazvanoj Druga prilika. Usprkos svom nesretnom imenu, Posljednje utočište bilo je udobno i čisto, puno brbljavih starih gospođa, i na parkiralište su se vratili ugodno siti. - Ako nitko nije doma, neće biti lako promatrati njegovu kuću - rekao je Strike pokazujući Robin kartu kad su se vratili u Land Rover. - Na samom je kraju ulice. Nemamo se gdje pritajiti. Dok su se izvozili s parkirališta, Robin je, ne posve neozbiljno, upitala: - Je li ti ikad palo na pamet da je Holly Noel? Da je promijenio spol? - Ako jest, bit će lako pronaći ga. Metar i devedeset visok na visokim petama, rascvjetala uha. Ovdje skreni desno - dodao je dok su prolazili pokraj noćnog kluba imena Švorc. - Kriste, u ovom Barrowu ne uljepšavaju istinu, zar ne? Ispred njih, divovska bež građevina imena BAE SYSTEMS priječila je svaki pogled na obalu. Zdanje nije imalo prozore i protezalo se naizgled kilometar i pol u širinu, bezlično, prazno, zastrašujuće. - Mislim da će se ispostaviti da je Holly sestra ili možda nova žena - rekao je Strike. - Ovdje lijevo... iste je dobi kao on. U redu, tražimo Ulicu Stanley... i koliko vidim, završit ćemo tik pokraj BAE Systemsa. Kao što je Strike rekao, Ulica Stanley protezala se u ravnoj crti, s kućama na jednoj strani i visokim ciglenim zidom s bodljikavom žicom na drugoj. Iza te beskompromisne barijere uzdizale su se zlokobne tvorničke zgrade, bijele i bez prozora, zastrašujuće već svojom veličinom, ~ 168 ~ Knjigoteka

daša&anna - Nuklearno postrojenje - pristup zabranjeni - pročitala je Robin na znaku na zidu, usporivši do gmizanja dok su se vozili ulicom. - Grade podmornice - rekao je Strike promatrajući bodljikavu žicu. - Vidi, upozorenja su posvuda. Slijepa ulica bila je prazna. Završavala je malim parkiralištem uz dječje igralište. Dok je parkirala, Robin je primijetila mnoštvo predmeta zakačenih za bodljikavu žicu na zidu. Lopta je onamo nedvojbeno sletjela slučajno, ali uz nju su bila i mala ružičasta kolica za lutke, nerazmrsivo zapetljana. Ugledavši ih, Robin je osjetila nelagodu: netko ih je namjerno bacio izvan dosega. - Zašto izlaziš? - upitao je Strike obišavši vozilo sa stražnje strane. - Mislila sam... - Ja ću se pozabaviti Brockbankom, ako je doma - rekao je Strike paleći cigaretu. - Ti mu nećeš ni blizu. Robin je sjela natrag u Land Rover. - Pokušaj ga ne odalamiti šakom, molim te - promrmljala je dok se Strike lagano hramajući udaljavao prema kući, koljena još ukočenog od vožnje. Neke kuće imale su čiste prozore i ukrase uredno složene iza stakla; druge su imale mrežaste zavjese u raznim stupnjevima čistoće. Nekoliko ih je bilo otrcanih i sudeći prema čađavim unutarnjim prozorskim daskama, prljavih. Strike je već umalo stigao do vrata boje trule višnje, kad je najednom stao kao ukopan. Robin je primijetila da se na kraju ulice pojavila skupina muškaraca u modrim kombinezonima, s kacigama na glavama. Je li jedan od njih Brockbank? Je li se zato Strike zaustavio? Ne. Samo se javljao na telefonski poziv. Okrenuvši leđa i vratima i muškarcima, polako je krenuo natrag prema Robin, ali ne onim prijašnjim odlučnim korakom, nego kao netko tko besciljno šetka usredotočen samo na glas u uhu. Jedan od muškaraca u radničkim kombinezonima bio je visok, crn i bradat. Je li ga Strike vidio? Robin se ponovno izvukla iz Land Rovera i, hineći da šalje SMS, snimila nekoliko fotografija tih radnika, zumirajući ih najviše što je mogla. Skrenuli su za ugao i izgubili se iz vidokruga. Strike je zastao deset metara dalje, pušio i slušao onoga tko ga je nazvao. Sjedokosa žena virkala je s prozora na katu najbliže kuće. Sa željom da odagna njezine sumnje, Robin se okrenula prema golemom nuklearnom postrojenju i snimila ga, glumeći turisticu. ~ 169 ~ Knjigoteka

daša&anna - Nazvao me Wardle - rekao je Strike prišavši joj s leđa. Djelovao je smrknuto. - Ono tijelo nije Oksana Vološina. - Kako znaju? - zaprepastila se Robin. - Oksana je već tri tjedna kod kuće u Donetsku. Zbog vjenčanja u obitelji... Nisu razgovarali s njom osobno, ali razgovarali su s njezinom majkom i ona tvrdi da je Oksana s njima. U međuvremenu, gazdarica se oporavila dovoljno da kaže policiji kako je mislila da je Oksana otišla u Ukrajinu na odmor i zato se toliko zaprepastila kad je pronašla ono tijelo. Spomenula je i da glava baš nije slična Oksaninoj. Strike je namršteno gurnuo mobitel natrag u džep. Nadao se da će ova vijest nagnati Wardlea da u obzir uzme i drugog mogućeg krivca osim Malleyja. - Vrati se u auto - zamišljeno je rekao Strike i krenuo natrag prema Brockbankovoj kući. Robin se vratila za volan Land Rovera. Žena je još uvijek buljila s prozora na katu. Ulicom su naišle dvije policajke u upadljivim odorama. Strike je upravo stigao do vrata boje trule višnje. Zveket metala o drvo odjeknuo je ulicom. Nitko nije otvorio. Strike se spremao pokucati ponovno, kad su policajke stigle do njega. Robin se uspravila, pitajući se što policija želi od njega. Nakon kratkog razgovora, sve troje okrenuli su se i zaputili prema Land Roveru. Robin je spustila prozor, najednom osjetivši nenadanu i neobjašnjivu krivicu. - Žele znati - doviknuo je Strike kad se približio dovoljno da ga ona čuje - jesam li ja gospodin Michael Ellacott. - Molim? - Robin se posve zbunila čuvši ime svog oca. Na pamet joj je pala apsurdna pomisao da je Matthew poslao policiju za njima ali zašto bi im rekao da je Strike njezin otac? A onda je shvatila, i čim je shvatila, glasno je to izrekla. - Auto je registriran na tatino ime. Jesam li učinila nešto pogrešno? - Parkirali ste na dvostrukoj žutoj crti - suho je odgovorila jedna policajka - ali nismo zato ovdje. Fotografirali ste postrojenje. U redu je - dodala je opazivši Robininu paniku. - Ljudi ga stalno fotografiraju. Zaštitne kamere su vas snimile. Biste li mi pokazali svoju vozačku dozvolu? ~ 170 ~ Knjigoteka

daša&anna - Oh - slabašno je odvratila Robin svjesna Strikeova upitna pogleda. - Samo sam... mislila sam da bi mogla ispasti umjetnička fotografija, znate? Bodljikava žica i bijela građevina i... i oblaci... Pružila je isprave, marljivo izbjegavajući Strikeov pogled; umirala je od srama. - Gospodin Ellacott je vaš otac? - On nam je samo posudio auto - odgovorila je Robin, užasavajući se pomisli da će policija kontaktirati s njezinim roditeljima i oni doznati da je ona u Barrowu, bez Matthewa, bez prstena i bez zaručnika... - A gdje vas dvoje živite? - Mi ne živimo... ne živimo zajedno - odvratila je Robin. Dali su svoja imena i adrese. - Nekome ste došli u posjet, je li, gospodine Strike? - upitala je druga policajka. - Noelu Brockbanku - spremno je odgovorio Strike. - Starom prijatelju. Kako smo prolazili ovuda, pomislio sam da bih mogao svratiti do njega. - Brockbank - ponovila je policajka, vraćajući Robin vozačku dozvolu, a Robin se nadala da bi ga žena mogla poznavati, što bi uvelike popravilo njezin gaf. - Staro prezime iz Barrowa. U redu, slobodni ste. I ovdje vise nemojte fotkati. - Doista mi je žao - nijemo je rekla Strikeu dok su se policajke udaljavale. Odmahnuo je glavom i nacerio se, iako je bio ljutit. - Umjetnička fotka... žica... nebo... - Što bi ti rekao? - upitala je. - Pa nisam im mogla reći da fotkam radnike jer sam mislila da bi jedan od njih mogao biti Brockbank... pogledaj... Ali kad je otvorila fotografiju radnika, shvatila je da onaj najviši od njih, crvenih obraza, kratka vrata i velikih ušiju, nije muškarac kojeg traže. U tom trenu otvorila su se vrata najbliže kuće. Sjedokosa žena koja ih je dotad promatrala s prozora na katu izašla je vukući karirana kolica za trgovinu. Izraz njezina lica sad je bio veseo. Robin je bila sigurna da je žena vidjela kako su policajke došle i otišle, i to ju je uvjerilo da Strike i ona nisu špijuni. - To se stalno događa - glasno je doviknula, a glas joj odjeknuo ulicom. Naglasak je Robin bio nepoznat, a mislila je da zna kumbrijski, jer ~ 171 ~ Knjigoteka

daša&anna potječe iz susjedne pokrajine. - Svuda imaju kamere. Provjeravaju tablice. Mi smo se svi navikli na to. - Londonce je lako prepoznati - ljubazno je rekao Strike, na što je žena znatiželjno zastala. - Iz Londona ste? Što vas je dovelo ovako daleko? - Tražimo starog prijatelja. Noela Brockbanka - odgovorio je Strike pokazujući niz ulicu - ali izgleda da nitko nije kod kuće. Pretpostavljam da je na poslu. Malo se namrštila. - Noel, rekli ste? Ne Holly? - Voljeli bismo vidjeti i Holly, ako je u blizini - odgovorio je Strike. - Ona je sad sigurno na poslu - zamijetila je susjeda gledajući na svoj sat. - U pekarnici u Vickerstownu. Ili - dodala je žena s natruhom sumornog humora - pokušajte u Vraninu gnijezdu nakon radnog vremena. Obično je tamo. - Probat ćemo u pekarnici... da je iznenadimo - rekao je Strike. - Gdje je točno ta pekarnica? - Mala bijela kuća, malo dalje od Ulice Vengeance. Zahvalili su joj i žena je krenula ulicom, zadovoljna što je mogla pomoći. - Jesam li ja to dobro čuo? - promrmljao je Strike ponovno otvarajući kartu kad su se sigurno smjestili u Rover. - “Ulica Vengeance”? Ulica odmazde? - Tako je zvučalo - odgovorila je Robin. Kratka vožnja odvela ih je mostom preko ušća, gdje su se jedrilice ljuljuškale na naizgled prljavoj vodi ili ležale izvučene na ravnu muljevitu obalu. Utilitarističke, industrijske građevine uz obalu ustupile su mjesto ulicama s kućama u nizu, od kojih su neke bile posute šljunkom, a druge od crvene opeke. - Imena brodova - pretpostavio je Strike dok su se vozili Ulicom Amphitrite. Ulica Vengeance protezala se uzbrdo. Nakon nekoliko minuta istraživanja susjedstva, pronašli su malu, bijelo obojanu pekarnicu. - Eno je - rekao je Strike čim je Robin parkirala automobil tako da su se jasno vidjela staklena vrata. - Pogledaj je, mora biti njegova sestra. ~ 172 ~ Knjigoteka

daša&anna Radnica u pekarnici izgleda grublje od većine muškaraca, pomislila je Robin. Imala je isto duguljasto lice i visoko čelo kao Brockbank, nesmiljene oči naglasila je debelom crnom olovkom, ugljenocrnu kosu začešljala je u zategnuti konjski rep koji joj nije laskao. Crna majica kratkih rukava, odjevena ispod bijele pregače, otkrivala je debele ruke prekrivene tetovažama od ramena do zapešća. S oba uha visjeli su brojni zlatni ringovi. Okomita bora između obrva davala joj je izgled trajne zlovolje. Pekarnica je bila krcata. Gledajući kako Holly pakira pekarske proizvode, Strike se sjetio pite sa srnetinom koju je pojeo u Melroseu i na usta mu je potekla slina. - Baš bih mogao nešto pojesti. - Ne možeš razgovarati s njom u pekarnici. Bit će bolje da joj pristupimo u kući ili u pubu. - Mogla bi ti skoknuti unutra i donijeti mi pitu. - Pojeli smo žemlje prije manje od sata! - Pa što onda? Nisam na jebenoj dijeti. - Ni ja, ne više - rekla je Robin. Te hrabre riječi podsjetile su je na vjenčanicu bez naramenica koja ju je još uvijek čekala u Harrogateu. Zar doista ne namjerava stati u nju? Cvijeće, zakuska, djeveruše, odabir glazbe za prvi ples - zar ništa od toga više neće biti potrebno? Izgubljeni polozi, vraćeni darovi, lica zapanjenih prijatelja i rođaka kad im kaže... Dugi sati vožnje izmorili su je, Land Rover je bio hladan i neudoban, i nekoliko sekundi - toliko je trebalo njezinu slabom, izdajničkom srcu da zaboli - činilo joj se da će se ponovno rasplakati, kad se sjetila Matthewa i Sarah Shadlock. - Hoće li ti smetati ako zapalim? - upitao je Strike spuštajući prozor i pustio hladan zrak u automobil ne pričekavši odgovor. Robin je prešutjela potvrdan odgovor; na kraju krajeva, oprostio joj je one dvije policajke. Hladan vjetar pomogao joj je da skupi hrabrost za ono što mu je morala reći. - S Holly ne možeš ti razgovarati. Okrenuo se prema njoj, namršten. - Jedno je uhvatiti Brockbanka nespremnog, ali ako te Holly prepozna, upozorit će ga da ga tražiš. S njom ću morati ja razgovarati. I već sam smislila kako. ~ 173 ~ Knjigoteka

daša&anna - Malo sutra, ne dolazi u obzir - glatko je odbrusio Strike. - Velika je vjerojatnost da on živi s njom ili nekoliko ulica dalje. Tip je luđak. Ako nanjuši prevaru, postat će gadan. Neću ti dopustiti da to učiniš sama. Robin je navukla kaput čvršće oko tijela i mirno upitala: - Želiš li čuti moj prijedlog ili ne? ~ 174 ~ Knjigoteka

daša&anna 25 There’s a time for discussion and a time for a fight31 Blue Öyster Cult, “Madness to the Method” Strike nije bio sretan, ali morao je priznati da je Robinin plan dobar i da je rizik kojem se Robin izlaže daleko manji od opasnosti da će Holly dojaviti Noelu o Strikeovu posjetu. Shodno tome, kad je Holly u pet sati s kolegicom izišla iz pekarnice, Strike ju je slijedio pješice, iako ona toga nije bila svjesna. Robin se u međuvremenu odvezla do praznog komada ceste pokraj močvarne pustopoljine, izvukla torbu iz prtljažnika, ispuzala iz traperica i navukla malo elegantnije, iako zgužvane hlače. Vozila se mostom natrag prema središtu Barrowa, kad ju je Strike nazvao i obavijestio da se Holly nije vratila kući, nego zaputila ravno u pub na kraju svoje ulice. - Super, mislim da će tamo ionako biti lakše - doviknula je Robin prema svom mobitelu koji je ležao na suvozačkom sjedalu, namješten na zvučnik. Land Rover se tresao i štropotao oko nje. - Molim? - Rekla sam da mislim... Nema veze, skoro sam tamo! Strike je čekao ispred parkirališta Vranina gnijezda. Tek što je otvorio suvozačka vrata, kad je Robin panično prošaptala: - Sakrij se, sakrij se! Holly je izašla na vrata puba s kriglom piva u ruci. Bila je viša od Robin i dvostruko šira od nje u svojoj crnoj majici kratkih rukava i trapericama. Paleći cigaretu, zaškiljila je oko sebe gledajući nešto što je već sigurno znala napamet i kratko zadržala sumnjičav pogled na nepoznatom Land Roveru. Strike se pognute glave uvukao na prednje sjedalo najbolje što je znao i umio. Robin je nagazila gas i smjesta ih odvezla. - Nije me ni pogledala kad sam je pratio - naglasio je Strike uspravljajući se u sjedeći položaj. 31 Postoji vrijeme za raspravu i vrijeme za borbu. ~ 175 ~ Knjigoteka

daša&anna - Svejedno joj ne bi smio dopustiti da te vidi, ako to ikako možeš izbjeći - važno je rekla Robin - ne želiš da te primijeti i sjeti se tko si. - Oprosti, zaboravio sam da si u školi dobila pohvalnicu. - Oh, skini mi se - srdito je odbrusila Robin. Strike se iznenadio. - Šalio sam se. Robin je skrenula na parkirno mjesto malo dalje uz ulicu, izvan vidokruga s ulaza u Vranino gnijezdo, pa provjerila je li paketić koji je kupila ranije tog poslijepodneva u njezinoj torbici. - Čekaj me ovdje. - Malo sutra. Bit ću na parkiralištu i paziti da ne naiđe Brockbank. Daj mi ključeve. Nerado mu je dodala ključeve i otišla. Strike ju je gledao kako korača prema pubu i pitao se otkud ona nenadana srdžba. Možda je, pomislio je, Matthew omalovažavao njezina postignuća, koja je vjerojatno držao nedovoljnima. Vranino gnijezdo nalazilo se na oštrom zavoju ulica Ferry i Stanley: velika građevina od crvene opeke u obliku bubnja. Holly je još uvijek stajala na vratima, pušila i pila pivo. Robin je osjetila nervozu u želucu. Dragovoljno se prijavila: sad je na njoj bila sva odgovornost da dozna gdje je Brockbank. Zbog vlastite gluposti kojom im je ranije nakrcala na vrat policiju bila je razdražljiva, a Strikeov humor u loš čas podsjetio ju je na Matthewova suptilna podbadanja zbog njezine obuke u protunadzoru. Nakon što joj je službeno čestitao na odličnim ocjenama, Matthew je natuknuo da je ono što je naučila, na kraju krajeva, samo zdrav razum. Dok je prilazila pubu, mobitel je zazvonio u džepu njezina balonera. Svjesna Hollyna pogleda na sebi, Robin je izvukla mobitel da provjeri tko je zove. Zvala ju je majka. Budući da bi izgledalo malo neobičnije odbaciti poziv nego ga prihvatiti, prinijela je mobitel uhu. - Robin? - začuo se Lindin glas dok je Robin prolazila pokraj Holly na vratima ni ne pogledavši je. - Jesi li u Barrow-in-Furnessu? - Jesam odgovorila je Robin. Suočena s dvoja unutarnja vrata, izabrala je ona lijeva koja su je odvela u prostranu prostoriju s prljavim šankom i visokim stropovima. Dvojica muškarca u sad poznatim joj modrim kombinezonima igrala su biljar za stolom tik iza vrata. Robin je više osjetila nego vidjela nekoliko glava koje su se okrenule prema neznanki. Izbjegavajući ikoga pogledati, prilazila je šanku i nadalje razgovarajući s majkom. ~ 176 ~ Knjigoteka

daša&anna - Što radiš ondje? - upitala je Linda, ali nije pričekala odgovor. - Nazvala nas je policija, da provjeri je li ti tata posudio auto! - To je bio običan nesporazum - rekla je Robin. Mama, sad stvarno ne mogu razgovarati. Vrata su se otvorila iza njezinih leda i Holly je prošla pokraj nje, prekriženih, istetoviranih ruku, i odmjerila je brzim i, Robin je to osjetila, neprijateljskim pogledom. Osim kratkokose šankerice, Robin i Holly bile su jedine dvije žene u lokalu. - Nazvali smo u stan - nastavila je majka, ne obazirući se na njezine riječi - i Matthew je rekao da si otišla s Cormoranom. - Istina. - A kad sam pitala hoćete li imati vremena svratiti ovaj vikend na ručak... - Zašto bih ovaj vikend bila u Mashamu? - zbunjeno je upitala Robin. Krajičkom oka, opazila je kako Holly sjeda na barski stolac i razgovara s još nekoliko muškaraca u modrim kombinezonima iz tvornice BAE. - Zato što Matthewov tata ima rođendan - rekla je njezina majka. - Oh, da, naravno. - Posve je zaboravila. Organizirat će proslavu. Podsjetnik na to već je toliko dugo bio upisan u kalendaru da ga više nije ni primjećivala i zaboravila je da će doista ponovno otići u Masham. - Robin je li sve u redu? - Već sam ti rekla, mama, sada ne mogu razgovarati - odgovorila je Robin. - Jesi li dobro? - Jesam! - nestrpljivo je uzviknula Robin. Odlično sam. Nazvat ću te poslije. Prekinula je poziv i okrenula se prema šanku. Šankerica, koja je čekala da ona naruči, na licu je imala isti izraz pronicavog odmjeravanja kao i ona susjeda koja ih je promatrala u Ulici Stanley. U ovom su kraju ljudi posebno prepredeni, ali Robin je sad shvatila da to nije šovinističko neprijateljstvo lokalnog stanovništva prema strancima. Prije se radilo o zaštitničkom odnosu ljudi koji se bave povjerljivim poslom. Srce joj je kucalo malo brže nego inače kad je s usiljenim samopouzdanjem rekla: - Bog. Ne znam možete li mi pomoći, ali tražim Holly Brockbank. Rečeno mi je da bi mogla biti ovdje. ~ 177 ~ Knjigoteka

daša&anna Šankerica je razmislila o Robininu pitanju pa bez tračka osmijeha odgovorila: - Eno je tamo, sjedi za šankom. Hoćete li što popiti? - Čašu bijelog vina, molim vas. Žena koju je glumila popila bi vino. Usto ne bi bila nimalo zbunjena nepovjerenjem koje je opazila u šankeričinim očima, Hollynim nagonskim neprijateljstvom, odmjeravanjem igrača biljara. Žena koju je glumila hladnokrvna je, trezvena, ambiciozna žena. Robin je platila piće i krenula ravno prema Holly i trojici muškaraca koji su razgovarah s njom za šankom. Znatiželjni, ali oprezni, utihnuli su kad je postalo jasno da se Robin zaputila k njima. - Zdravo - s osmijehom ih je pozdravila Robin. - Jeste li vi Holly Brockbank? - Jesam - mrko je odvratila Holly. - Kos’ ti? - Molim? Svjesna nekoliko parova zabavljenih očiju na sebi, Robin je snagom volje sačuvala osmijeh na licu. - Tko-si-ti? - upitala je Holly oponašajući londonski naglasak. - Moje ime je Venetia Hall. - Oooh, koji finjak - zamijetila je Holly široko se nacerivši najbližem radniku koji se nasmijuljio. Robin je iz torbice izvukla posjetnicu, otisnutu tog istog poslijepodneva na stroju u trgovačkom centru, dok je Strike ostao pripaziti na Holly u pekarnici. Strike je predložio da upotrijebi ime koje je dobila na krštenju. (“S njim zvučiš kao uobražena Južnjakinja.”) Robin je pružila svoju posjetnicu, drsko pogledala ravno u Hollyne masno ocrtane oči i ponovila: - Venetia Hall. Odvjetnica. Cerek je ispario s Hollyna lica. Namršteno je pročitala natpis na posjetnici, jednoj od dvjesto koje je Robin isprintala za četiri funte i pedeset penija. Hardacre i Hall Odvjetnici za ozljede na radu Venetia Hall starija partnerica Tel: 0888 789654 ~ 178 ~ Knjigoteka

daša&anna Fax: 0888 465877 Email: venetia@h&hlegal.co.uk - Tražim vašeg brata Noela - rekla je Robin. - Mi smo... - Kak si znala da sam ovdje? U svom nepovjerenju, kao da se nadula, nakostriješila kao mačka. - Vaša susjeda mi je rekla da biste mogli biti. Hollyni kompanjoni u modrim kombinezonima na to su se nacerili. - Možda imamo dobru vijest za vašeg brata - hrabro je nastavila Robin. - Pokušavamo ga pronaći. - Ne znam di je i nije me briga. Dvojica radnika šmugnula su od šanka prema jednom stolu, ostavivši za sobom trećeg, koji se smijuljio Robininoj neprilici. Holly je iskapila svoje pivo, gurnula novčanicu od pet funta prema muškarcu koji je ostao za šankom i rekla mu da joj donese novu kriglu pa se spustila s barskog stolca i dugim koracima zaputila prema ženskom zahodu, ukočivši ruke uz tijelo, kao muškarac. - Ne razgovara s bratom - rekla je šankerica, koja se došuljala do šanka da bi prisluškivala. Djelovala je kao da joj je na neki neodređeni način žao Robin. - Pretpostavljam da vi ne znate gdje je Noel? - upitala je Robin, koju je već hvatao očaj. - Ovdi nije bio ima godina dana ili duže - neodređeno je odgovorila šankerica. - Keve, je l’ ti znaš di je? Hollyn prijatelj odgovorio je samo slegnuvši ramenima i naručio Holly novu kriglu piva. Njegov naglasak otkrivao je da je iz Glasgowa. - Šteta - rekla je Robin, a njezin jasan, miran glas nije odavao mahnito lupanje njezina srca. Užasavala se vratiti Strikeu praznih ruku. - Obitelj bi mogla dobiti veliku odštetu, ako ga uspijem pronaći. Okrenula se kako bi otišla. - Za obitelj il’ za njega? - oštro je upitao Glasgovljanin. - Ovisi - mirno je odgovorila Robin okrećući se ponovno prema njemu. Nije zamišljala da bi Venetia Hall bila pretjerano srdačna prema ljudima koji nisu povezani sa slučajem na kojem radi. - Ako su članovi obitelji morali preuzeti ulogu skrbnika... ali bez svih pojedinosti ne mogu procijeniti. Neki su rođaci dobili prilično velike naknade - lagala je. ~ 179 ~ Knjigoteka

daša&anna Holly se vraćala. Lice joj se opasno smračilo kad je primijetila da Robin razgovara s Kevinom. Robin je odšetala u ženski zahod, a srce joj je bubnjalo u grudima dok se pitala hoće li laž koju je upravo izrekla uroditi plodom. Po izrazu na Hollynu licu dok su prolazile jedna pokraj druge učinilo joj se da postoji velika mogućnost da će je krupnija žena stjerati uz umivaonik i premlatiti. Međutim, kad je izišla iz toaleta, vidjela je Holly i Kevina nos uz nos za šankom. Znala je da ne smije navaljivati: Hollyje zagrizla, ih nije. Čvršće je stegnula pojas balonera i odlučno, ali bez žurbe, prošla pokraj njih na putu prema izlaznim vratima. - Hej! - Da? - upitala je Robin, još uvijek pomalo hladno, jer Holly je bila nepristojna, a Venetia Hall naviknuta je na određeno poštovanje. - U redu, o čem se radi? Iako se činilo da bi Kevin rado sudjelovao u njihovu razgovoru, njegov odnos s Holly očito nije odmaknuo dovoljno daleko da bi mu ona dopustila da sluša o njezinim privatnim financijskim stvarima. Naizgled ogorčen, udaljio se prema jednorukom Jacku. - Tamo možemo popričat - rekla je Holly uzimajući svoju novu kriglu piva i pokazujući na stol u kutu uz glasovir. Na prozorskoj dasci puba stajali su brodovi u bocama: lijepe, krhke stvarčice u usporedbi s golemim, otmjenim čudovištima koja su se gradila s druge strane prozora, iza onog visokog zida koji je opasavao grad. Šareni sag sigurno je skrivao tisuću mrlja; biljke iza zavjesa izgledale su ovješeno i tužno, ali nespareni ukrasi i sportski trofeji velikoj su prostoriji davali domaći ugođaj, a jarkoplavi kombinezoni njezinih gostiju dojam bratstva. - Hardacre i Hall zastupaju veliku skupinu pripadnika oružanih snaga koji su pretrpjeli ozbiljne ozljede izvan bojnog polja, ozljede koje su se mogle spriječiti - započela je Robin svoj unaprijed pripremljen govor. - Pregledavajući dokumente, naišli smo na slučaj vašega brata. Naravno, dok ne porazgovaramo s njim, ne možemo biti sigurni, ali bit će nam drago pridoda li svoje ime našoj bazi parbenika. Njegov je slučaj po mnogočemu takav da bismo sigurno pobijedili. Ako nam se pridruži, vojska će biti pod još većim pritiskom platiti odštetu. Što više tužitelja uspijemo dobiti, to bolje. Gospodina Brockbanka to, naravno, ništa neće koštati. Ne pobijedimo li - dodala je oponašajući televizijske reklame - nema honorara. ~ 180 ~ Knjigoteka

daša&anna Holly je šutjela. Lice joj je bilo bezizražajno i grubo. Na svim prstima osim prstenjaku nosila je jeftine obruče od žutog zlata. - Kevin je nešto spomenuo da bi obitelj mogla dobit neku paru. - Oh, da - vedro je odgovorila Robin - ako su Noelove ozljede utjecale na vas, kao obitelj... - Možeš se kladit da jesu - zarežala je Holly. - Kako? - upitala je Robin vadeći notes iz torbice i čekajući s već spremnom olovkom. Vidjela je da će alkohol i osjećaj nanesene nepravde biti njezini najveći saveznici u izvlačenju što više informacija iz Holly, koja se sad zagrijavala za pomisao da ispriča priču kakvu je po njezinu mišljenju odvjetnica željela čuti. Najprije je morala ublažiti onaj prvi dojam neprijateljstva prema ozlijeđenom bratu. Podrobno je objasnila Robin kako se Noel sa šesnaest godina priključio vojsci. Koliko je bio predan svojoj službi: vojska je bila njegov život. O, da, ljudi ne shvaćaju što sve vojnici žrtvuju... Zna li Robin da je Noel njezin brat blizanac? Da, rođeni su na Božić... Noel i Holly... Ispričati ovako okljaštrenu i uljepšanu priču o bratu za Holly je značilo uzdignuti i samu sebe. Muškarac s kojim je dijelila utrobu krenuo je u svijet, putovao, borio se i napredovao kroz činove Britanske vojske. Njegova hrabrost i pustolovan duh odražavali su se i na nju, koja je ostala u Barrowu. - ... i oženio se ženskom po imenu Irene. Udovicom. Uzeo ju je s dvoje djece. Isuse. Nijedno dobro djelo ne prođe nekažnjeno, tako kazuje li? - Kako to mislite? - pristojno je upitala Venetia Hall sklopivši ruke oko čaše s centimetrom toplog, kiselog vina. - Oženio ju je i dobio s njom sina. Krasan dečkić... Ryan... Krasan, Nismo ga vidili... koliko... šest godina, mislim. Ili sedam. Gadura. Da, Irene je jednog dana jednostavno isparila kad je on bio kod doktora. Uzela je djecu... a Noelu je, da se razumijemo, sin bio sve. Sve... toliko o onome u bolesti i jebenom zdravlju, ha? Koja jebena kravetina. I to kad ju je najviše trebo. Gadura. Znači, Noel i Brittany davno su se razišli. Ili se on potrudio pronaći pokćerku koju je za ozljede koje su mu promijenile život sigurno krivio koliko i Strikea? Robin je sačuvala ravnodušan izraz lica, iako joj je srce tuklo kao ludo. Poželjela je da može odmah poslati SMS Strikeu. ~ 181 ~ Knjigoteka

daša&anna Kad ga je napustila žena, Noel se nepozvan pojavio u starom obiteljskom domu, maloj kući s dvije sobe u prizemlju i dvije na katu, u Ulici Stanley, u kojoj je Holly živjela cijeli svoj život i sama boravila u njoj otkad joj je umro očuh. - Uzela sam ga sebi - rekla je Holly uspravljajući se. - Obitelj je obitelj. Brittanyne tvrdnje nije spominjala. Holly je glumila zabrinutu rođakinju, odanu sestru, i mada je nevješto glumatala, Robin je sad već bila dovoljno iskusna da zna da se čak i iz najgoreg mulja mogu zasjati grumenčići istine. Pitala se zna li Holly da je njezin brat bio optužen za seksualno zlostavljanje djeteta: na kraju krajeva, to se dogodilo u Njemačkoj, a službena optužnica nije podignuta. Međutim, ako je Brockbank nakon otpusta iz vojske uistinu bio oštećena mozga, bi li bio dovoljno lukav da šuti o razlogu svog sramotnog odlaska? Ako je bio nevin i ne pri zdravoj pameti, ne bi li govorio, možda unedogled, o nepravdi zbog koje je tako bijedno završio? Robin je kupila Holly i treću kriglu piva i spretno skrenula razgovor na to kakav je bio Noel nakon što je zbog invalidnosti otpušten iz vojske. - Nije bio svoj. Imo je napadaje. Guto brpu lijekova. Ja sam se taman riješila brige o očuhu... imo je moždani... a onda je Noel došo kući sa svojim napadima i... Holly je zakopala završetak rečenice u svoju kriglu. - Gadno - zamijetila je Robin, koja je sad zapisivala u svoj notesić. - Je li imao teškoća u ponašanju? Obitelji često spominju te probleme kao najgore. - Da. Evo kako je bilo. Narav mu se nije popravila nakon što su mu šakom razvalili mozak. Dvaput mi je skršio kuću. Stalno je bjesnio na mene. On je sad slavan - mračno je dodala Holly. - Molim? - iznenadila se Robin. - Onaj baja koji ga je isprebijo! - Baja? - Cameron jebeni Strike! - Ah, da. Čula sam za njega. - O da! Sad je jebeni privatni detektiv, naći ćeš ga u svim novinama! Kad je namlatio Noela ko vola u kupusu bio je jebeni vojni policajac... kad ga je oštetio do kraja jebenog života... ~ 182 ~ Knjigoteka

daša&anna Neko je vrijeme grmjela protiv Strikea. Robin je zapisivala, čekajući da joj Holly kaže zašto je vojna policija došla po njezina brata, ali Holly to ili nije znala ili je odlučila ne reći. Bilo je sigurno samo da je Noel Brockbank svoju epilepsiju pripisao isključivo i samo Strikeu. Nakon, po Hollynim riječima, godine pretpakla, tijekom koje se Noel i prema svojoj sestri i prema njezinoj kući ponašao kao prema nečemu kroz što će dati oduška svom jadu i bijesu, otišao je u Manchester gdje ga je čekao posao izbacivača koji mu je našao jedan stari prijatelj iz Barrowa. - Znači, bio je dovoljno dobro da bi mogao raditi? - upitala je Robin, jer muškarac kojeg joj je Holly opisala nije imao nimalo samokontrole i teško je susprezao eksplozije gnjeva. - Da, dobro, dotad je već bio u redu kad nije lokao i kad je uzimo lijekove. Bila sam sretna kad je otišo. Užasno me iscrpio dok je bio ovdje - rekla je Holly, najednom se sjetivši da je onima koji su nastradali zbog ozljeda njihovih rođaka obećana odšteta. - Imala sam napadaje panike. Morala sam ići doktoru. Piše mi u kartonu. Opis razornog djelovanja Brockbankova lošeg ponašanja na Hollyn život ispunio je narednih deset minuta, tijekom kojih je Robin ozbiljno i suosjećajno kimala glavom, ubacujući ohrabrujuće rečenice kao što su: “Da, to sam čula i od drugih rođaka”, i: “O, da, to bi bilo vrlo vrijedno spomenuti u podnesku.” Tad je Robin sad već povodljivoj Holly ponudila i četvrtu kriglu piva. - Ovu ja častim - rekla je Holly, glumeći da ustaje. - Ne, ne, meni to ide u troškove - odbila je Robin. Dok je čekala da se natoči nova krigla McEwan’sa, provjerila je mobitel. Primila je novu poruku od Matthewa, koju nije otvorila, i jednu od Strikea, koju je pročitala. Sve OK? Da, otpisala je. - Znači, vaš brat je u Manchesteru? - upitala je vrativši se za stol. - Nije - odgovorila je Holly otpivši dug gutljaj piva. - Najurili su ga. ~ 183 ~ Knjigoteka

daša&anna - Oh, stvarno? - iznenadila se Robin, spremne olovke. - Ako se to dogodilo zbog njegova zdravstvenog stanja, možemo mu pomoći da podigne tužbu... - Nije bilo zbog toga. Neobičan izraz preletio je njezinim ukočenim, namrgođenim licem: kao bljesak srebra između olujnih oblaka, nešto snažno što se pokušava probiti. - Vratio se ovamo i sve ispočetka... Nove priče o nasilju, izljevima iracionalnog bijesa, razbijenu pokućstvu, na kraju kojih je Brockbank našao novi posao, neodređeno opisan “zaštitarskim”, i otišao u Market Harborough. - A onda se opet vratio - rekla je Holly, a Robinino srce brže je zakucalo. - Znači, u Barrowu je? - upitala je. - Nije - odgovorila je Holly. Bila je pijana i sve se teže držala priče koju je trebala prodati. - Došo je samo na nekol’ko tjedana, al’ sam mu rekla da ću pozvat policiju ako se opet vrati pa je zauvijek otišo. Moram se popišat - rekla je - i zapalit. Je l’ ti pušiš? Robin je odmahnula glavom. Holly je pomalo nesigurno ustala i otišla u zahod, a Robin je izvukla mobitel iz džepa i poslala SMS Strikeu. Kaže da nije u Barrowu, ne s obitelji. Pijana je. Još je obrađujem. Izaći će popušiti cigaretu. Pritaji se. Požalila je zbog te zadnje dvije riječi čim je pritisnula tipku “pošalji” jer se bojala da bi one mogle izazvati novu sarkastičnu aluziju na njezin tečaj protunadzora, ali mobitel joj je gotovo odmah zazujao s njegovim odgovorom. Hoću. Kad se Holly najzad vratila za stol i sa sobom donijela vonj Rothmansa, u ruci je nosila čašu bijelog vina koju je gurnula prema Robin, i svoju petu kriglu piva. - Hvala lijepa - rekla je Robin. ~ 184 ~ Knjigoteka

daša&anna - Vidiš - tugaljivo je rekla Holly kao da u razgovoru nije bilo nikakve stanke - njegov boravak ovdje strašno je utjeco na moje zdravlje. - Sigurna sam. Živi li gospodin Brockbank...? - Bio je nasilan. Rekla sam ti kako mi je zabio glavu u vrata frižidera. - Da, jeste - strpljivo je odgovorila Robin. - I nabio mi šljivu na oku kad sam ga pokušala spriječit da ne porazbija mamine tanjure... - Strašno. Sigurno biste imali pravo na odštetu - lagala je Robin i ignorirajući žalac krivnje nastavila ravno prema najvažnijem pitanju. - Pretpostavili smo da je gospodin Brockbank u Barrowu jer ovdje mu isplaćuju mirovinu. Nakon četiri i pol krigle, Hollyne reakcije bile su sporije. Obećanje odštete za njezine patnje podarilo joj je svježinu: čak je i ona duboka bora koju je život urezao između njezinih obrva, a zbog koje je izgledala vječito bijesno, naizgled bila manje uočljiva. Ali na spomen Brockbankove mirovine, malo se zbunila i postala obrambena. - Ne isplaćuju - rekla je. - Prema našim podacima, isplaćuju. Iz jednorukog Jacka koji je svjetlucao u kutu dopirala je sintetička melodija, biljarske kugle sudarale su se i odbijale o rub stola, lokalni naglasci miješali su se sa škotskima. Robin je najednom intuitivno znala. Holly uzima bratovu vojnu mirovinu. - Naravno - dodala je Robin s uvjerljivom ležernošću - znamo da je moguće da gospodin Brockbank ne podiže mirovinu osobno. Rođaci ponekad imaju punomoć za bankovni račun kad je umirovljenik onesposobljen. - Da - smjesta se suglasila Holly. Rumen joj se u mrljama širila blijedim licem. Izgledala je kao djevojčica, usprkos tetovažama i brojnim piercinzima. - Ja sam mu je podizala kad je tek došo. Kad je imo napadaje. Ako je bio toliko nesposoban, pomislila je Robin, zašto je prebacio mirovinu u Manchester, pa u Market Harborough pa ponovno u Barrow? - Sad mu je, dakle, šaljete? - upitala je Robin, a srce joj ponovno brže zakucalo. - Ili je sam podiže? - Slušaj - rekla je Holly. ~ 185 ~ Knjigoteka

daša&anna Na nadlaktici je imala tetovažu Hell’s Angelsa, lubanju s krilatom kacigom koja se namreškala kad se Holly nagnula prema Robin. Od piva, cigareta i šećera dah joj je strašno zaudarao. Robin se nije lecnula. - Slušaj - ponovila je Holly - ti ljudima osiguraš odštetu ako su bili... ono... ako su bili ozlijeđeni ili... što već. - Tako je. - Što ako je neko bio... što ako je socijalna služba nešto trebala napravit, a nikad nije? - Ovisilo bi o okolnostima - odgovorila je Robin. - Mama nas je napustila kad smo imali devet godina. Ostavila nas je s očuhom. - Žao mi je - rekla je Robin. - Stvarno gadno. - Devesto sedamdesete. Nikoga nije bilo briga. Zlostavljanje djece. Olovni uteg pritisnuo je Robinin želudac. U nosu je osjećala Hollyn zadah, a njezino lice prošarano mrljama tik uz svoje. Holly nije imala pojma da je suosjećajna odvjetnica koja joj je prišla s obećanjem hrpetine gotovine samo fatamorgana. - Radio je to i meni i njemu - rekla je Holly. - Moj očuh. I Noelu. Otkad smo bili mali. Zajedno smo se skrivah ispod kreveta. A onda je Noel to napravio meni. Da se razumijemo - rekla je, najednom iskrena - Noel je znao biti u redu. Kad smo bili mali, bili smo bliski i to. Al’ sa šesnaest godina ostavio me je samu i otišo u vojsku. - Ton njezina glasa otkrivao je osjećaj dvostruke izdanosti. Robin, koja nije namjeravala više piti, podigla je svoju čašu i otpila dug gutljaj. Hollyn drugi zlostavljač ujedno je bio njezin saveznik protiv prvog zlostavljača: manje od dva zla. - Bio je pravi gad - rekla je Holly, a Robin je shvatila da misli na očuha, a ne na brata blizanca koji ju je zlostavljao i pobjegao u inozemstvo. - Al’ brzo ga je zadesila nesreća na poslu i nakon toga je bilo lakše. Tvorničke kemikalije. Šupčina. Nakon toga mu se više nije dizo. Guto je tonu tableta protiv bolova. A onda je imo moždani. Izraz odlučne pakosti na Hollynu licu otkrivao je kakvu je točno brigu očuh mogao dobiti od nje. - Šupčina - tiho je ponovila. - Jeste li dobili ikakvu profesionalnu pomoć? - čula je Robin samu sebe kako pita. ~ 186 ~ Knjigoteka

daša&anna Stvarno zvučim kao uobražena Južnjakinja. Holly je prezirno frknula. - Kurac sam dobila pomoć. Ti si prva kojoj sam ikad rekla. Kladim se da si se već naslušala ovakvih priča. - Oh, da - odgovorila je Robin. Dugovala je to Holly. - Zadnji put kad je došo ovamo - nastavila je Holly s pet krigli piva u krvi i gadno zaplićući jezikom - rekla sam Noelu da odjebe i da mi se ne približava. Gubi se il’ ću reć policiji što si mi prije radio pa da vidimo što će mislit, sad kad sve ove curice tvrde da si ih diro. Na tu rečenicu, toplo vino u Robininim ustima postalo je gorko. - Zato je izgubio poso u Manchesteru. Pipko je neku curicu od trinaest godina. Sigurno je bilo isto i u Market ‘Arboroughu. Nije mi htio reć zašto se vratio, ali znala sam da je sigurno opet napravio nešto takvo. Učio je od najboljeg - rekla je Holly. - Onda, mogu li tužit? - Mislim da bi možda bilo najpametnije da se obratite policiji - odgovorila je Robin, bojeći se dati savjet koji će ranjenoj ženi pokraj nje samo još više naštetiti. - Gdje je vaš brat? - upitala je, sad očajna da izvuče informaciju koju želi i ode. - Ne znam. Kad sam mu rekla da ću otić na policiju, popizdio je, ali onda... Promrmljala je nešto nerazgovijetno, nešto u čemu je riječ “mirovina” bila jedva čujna. Rekao joj je da može zadržati njegovu mirovinu ako ne ode na policiju. I evo je sad kako sjedi i opija se do prerane smrti novcem koji joj je brat dao kako ne bi otkrila da ju je zlostavljao. Holly je znala da on to gotovo sigurno još uvijek radi drugim curicama... je li ikad saznala za Brittanynu optužbu? Je li marila? Ili su njezine rane prekrili tako debeli ožiljci da je postala neosjetljiva na agoniju drugih djevojčica? Još uvijek živi u kući u kojoj se sve to dogodilo, s pogledom na bodljikavu žicu i cigle... Zašto nije pobjegla, pitala se Robin. Zašto nije pobjegla, kao Noel? Zašto je ostala u kući okrenutoj prema visokom, praznom zidu? - Da nemate možda njegov broj ili nešto slično? - upitala je Robin. - Ne. - U ovome bi moglo biti puno para, ako mi nabaviš bilo kakav kontakt - očajno je rekla Robin, bacajući svaku finoću u vjetar. - Neki stari lokal - zapletala je jezikom Holly nakon nekoliko minuta smušenog razmišljanja i jalovog zurenja u mobitel - u Market ‘Arboroughu... ~ 187 ~ Knjigoteka

daša&anna Dugo joj je trebalo da pronađe telefonski broj Noelova posljednjeg poslodavca, ali napokon ga je pronašla. Robin je zapisala broj pa izvukla deset funti iz torbice i gurnula ih u Hollynu spremnu ruku. - Puno si mi pomogla. Stvarno puno. - Baje su taki, je l’? Svi su isti. - Da - suglasila se Robin nemajući pojma s čime se suglašava. - Javit ću ti se. Imam tvoju adresu. I Holly je ustala. - Da. Vidimo se. Taki su baje. Svi su isti. - Misli na muškarce - objasnila je šankerica koja je prišla stolu kako bi odnijela neke od Hollynih brojnih praznih krigli i smješkala se Robininoj očitoj zbunjenosti. - Baja je muškarac. Kaže da su svi muškarci isti. - Oh, da - rekla je Robin, jedva svjesna što govori. - Istina. Hvala vam lijepa. Zbogom, Holly... čuvaj se... ~ 188 ~ Knjigoteka

daša&anna 26 Desolate landscape, Storybook bliss...32 Blue Öyster Cult, “Death Valley Nights” Psihologija može plakati što te je izgubila, ali privatno istražiteljstvo slavi - rekao je Strike. - Sjajno obavljeno, Robin. Podigao je svoju limenku piva McEwan’s i nazdravio joj. Sjedili su u parkiranom Land Roveru blizu zalogajnice Olimpic i jeli ribice s krumpirićima. Osvijetljen izlog zalogajnice naglašavao je okolnu tamu. Obrisi su redovito prolazili kroz četverokute svjetla, preobražavali se u trodimenzionalne ljude ušavši u prometnu zalogajnicu, i na izlasku se ponovno pretvarali u sjene. - Znači, žena ga je ostavila. - Da. - I Holly kaže da otad nije vidio klince? - Točno. Strike je pijuckao svoje pivo i razmišljao. Želio je vjerovati da je Brockbank uistinu izgubio kontakt s Brittany, ali što ako ju je pokvareni gad nekako uspio pronaći? - Međutim, još uvijek ne znamo gdje je on - uzdahnula je Robin. - Znamo da nije ovdje i da ovamo nije dolazio otprilike godinu dana - rekao je Strike. - Znamo da za svoje probleme još uvijek krivi mene, da još uvijek zlostavlja curice i da je jebeno zdraviji nego što su mislili u bolnici. - Zašto to kažeš? - Zvuči kao da je zataškao optužbe za zlostavljanje djece. Radi, a mogao bi sjediti kod kuće i živjeti od invalidnine. Pretpostavljam da mu rad daje više prilika da upozna mlade djevojke. - Nemoj - promrmljala je Robin kad je sjećanje na Hollynu ispovijed najednom zamijenilo ono zaleđene glave koja je izgledala tako mlado, tako bucmasto, zbunjeno iznenađeno. Znači, i Brockbank i Laing su na slobodi i obojica me mrze iz dna duše. 32 Samotan krajolik, / blaženstvo kao iz bajke. ~ 189 ~ Knjigoteka

daša&anna Mljackajući krumpiriće, Strike je prekapao po pretincu za rukavice, izvukao iz njega cestovni atlas i neko vrijeme šutio okrećući stranice. Robin je presavila vrećicu s preostalim ribicama i krumpirićima i rekla: - Moram nazvati majku. Brzo se vraćam. Naslonila se na obližnju uličnu svjetiljku i nazvala roditelje. - Robin, jesi li dobro? - Jesam, mama. - Što se događa između tebe i Matthewa? Robin je pogledala prema nebu na kojem je provirilo nekoliko zvijezda. - Mislim da smo prekinuli. - Misliš? - iznenadila se Linda. Nije zvučala ni šokirano ni tužno, samo zainteresirano za činjenice. Robin se bojala da će se rasplakati kad to bude morala glasno izgovoriti, ali nijedna suza nije ju zapekla u očima niti se morala truditi govoriti mirno. Možda očvršćuje. Očajna životna priča Holly Brockbank i sablasna smrt one nepoznate djevojke u Shepherd’s Bushu definitivno su stavljale stvari u perspektivu. - To je bilo u ponedjeljak navečer. - Zbog Cormorana? - Ne - odvratila je Robin. - Zbog Sarah Shadlock. Ispada da je Matt spavao s njom dok sam ja bila... kod kuće. Kad... znaš kad. Nakon što sam prekinula studij. Dva mladića teturala su iz Olympica, definitivno pijani, urlajući i psujući jedan drugoga. Jedan od njih opazio je Robin i trknuo drugog. Skrenuli su prema njoj. - ’Si dobro, dušice? Strike je izašao iz automobila i zalupio vratima pa se prijeteći uspravio, za glavu viši od njih obojice. Mladići su oteturali naglo utihnuvši. Strike je zapalio cigaretu naslonjen na automobil, lica u mraku. - Mama, jesi li me čula? - To ti je rekao u ponedjeljak navečer? - upitala je Linda. - Da. - Zašto? - Ponovno smo se svađali zbog Cormorana - promrmljala je Robin, svjesna da je Strike samo nekoliko metara dalje. - Rekla sam: “Nas dvoje imamo platonski odnos, kao ti i Sarah”, a onda sam vidjela njegovo lice, nakon čega je priznao. ~ 190 ~ Knjigoteka

daša&anna Majka je dugo, duboko uzdahnula. Robin je čekala riječi utjehe i mudrosti. - Blagi Bože - rekla je Linda pa ponovno dugo šutjela. - Kako si doista, Robin? - Dobro sam, mama, stvarno. Radim. To pomaže. - Zašto si u Barrowu, od svih mjesta na svijetu? - Pokušavamo ući u trag jednom od muškaraca za koje Strike misli da su mu mogli poslati onu nogu. - Gdje ćete odsjesti? - Otići ćemo u Travelodge. Naravno, u odvojene sobe - požurila je dodati. - Jesi li razgovarala s Matthewom otkad si otišla? Uporno mi šalje SMS-ove da me voli. Kad je to rekla, shvatila je da još nije pročitala njegovu zadnju poruku. Tek sad se sjetila. - Žao mi je - rekla je Robin majci. - Zbog haljine i domjenka i svega... jako mi je žao, mama. - To je zadnje što mene brine - odvratila je Linda i ponovno upitala: - Robin, jesi li dobro? - Jesam, časna riječ. - Oklijevala je pa gotovo prkosno rekla: - Cormoran je super. - Svejedno ćeš morati razgovarati s Matthewom. Nakon svih ovih godina... ne možeš ne razgovarati s njim. Robinina pribranost slomila se: glas joj je zadrhtao od bijesa, a ruke se tresle dok su se riječi same izlijevale iz nje. - Prije samo dva vikenda bili smo na ragbijaškoj utakmici s njima, sa Sarah i Tomom. Mota se oko njega otkad su bih na faksu... spavali su zajedno dok sam ja bila... dok sam ja... nikad je nije izbacio iz života... stalno ga grli, koketira s njim, izaziva sranja između mene i njega... Na ragbiju se u tu svrhu poslužila Strikeom: Oh, strašno je privlačan, vas dvoje ste sami u uredu, zar ne? a ja sam sve vrijeme mislila kako je to jednostrano, znala sam da ga je na faksu pokušala odvući u krevet, ali nikad... osamnaest mjeseci, toliko su dugo spavali zajedno... i znaš što mi je rekao? Da ga je ona tješila... Morala sam popustiti i pristati da ona dođe na vjenčanje jer sam pozvala Strikea ne rekavši Mattu, to mi je bila kazna, jer nisam željela da ona dođe. Matt ruča s njom kad god se nađe u blizini njezina ureda... ~ 191 ~ Knjigoteka

daša&anna - Doći ću u London da te vidim - rekla je Linda. - Mama, ne... - Samo na jedan dan. Da te izvedem na ručak. Robin se slabašno nasmijala. - Mama, ja ne izlazim na pauzu za ručak. Moj posao nije takav. - Robin, dolazim u London. Kad bi glas njezine majke postao tako odlučan, prepiranje je bilo besmisleno. - Ne znam kad ću se vratiti. - Javit ćeš mi pa ću rezervirati kartu za vlak. - Ja... oh, okej. Kad su se pozdravile, shvatila je da su joj oči orošene suzama. Ma koliko se pretvarala da nije tako, pomisao da će vidjeti Lindu jako ju je utješila. Pogledala je prema Land Roveru. Strike se još uvijek naslanjao na njega; i on je razgovarao mobitelom. Ili se samo pravi? Bila je glasna u razgovoru s majkom. A on je znao biti taktičan kad je htio. Pogledala je mobitel u svojoj ruci i otvorila Matthewovu poruku. Nazvala je tvoja majka. Rekao sam joj da si na poslovnom putu. Javi mi želiš li da kažem tati da nećeš doći na proslavu njegova rođendan. Volim te, Robin. Mxxxxxx Evo ga ponovno: ne vjeruje da je njihova veza završila. Javi mi želiš li da kažem tati... kao da je ovo samo bura u čaši vode, kao da ona nikad ne bi otišla tako daleko da doista ne dođe na rođendansku proslavu njegova oca... Jebe mi se za tvog oca... Bijesna, natipkala je i poslala odgovor. Naravno da neću doći. Vratila se u automobil. Strike je stvarno razgovarao mobitelom. Cestovni atlas ležao je otvoren na suvozačkom sjedalu: proučavao je Market Harborough, grad u Leicestershireu. - Da, i ti - čula ga je kako govori. - Da. Vidimo se kad se vratim. Elin, pomislila je. ~ 192 ~ Knjigoteka

daša&anna - Je li to bio Wardle? - nevino je upitala. - Elin - odvratio je. Zna li ona da si otišao iz grada sa mnom? Da smo sami? Robin je osjetila kako se crveni. Nije znala odakle se stvorila ta misao. Pa nisu njih dvoje... - Želiš li da odemo u Market Harborough? - upitala je podižući kartu. - Mogli bismo - odgovorio je Strike ispijajući još gutljaj piva. - Znamo da je Brockbank ondje radio. Možda pronađemo neki trag; bih bismo glupi da ne provjerimo, a ako već prolazimo onuda... Uzeo je atlas iz njezinih ruku i okrenuo nekoliko stranica. - Corby je samo dvadesetak kilometara dalje. Mogli bismo svratiti i vidjeti je li onaj Laing koji je u Corbyju živio s nekom ženom naš Laing. Žena je još uvijek na istoj adresi: ime joj je Lorraine MacNaughton. Robin je bila navikla da Strike zapanjujuće dobro pamti imena i pojedinosti. - Okej - rekla je, zadovoljna mišlju da će jutro donijeti novu istragu, a ne samo dugu vožnju natrag do Londona. Otkriju li nešto zanimljivo, možda na putu provedu i drugu noć pa Matthewa neće morati vidjeti dodatnih dvanaest sati - ali tad se sjetila da će Matthew sutradan navečer krenuti na sjever, na očevu rođendansku proslavu. Ovako ili onako, stan će biti samo njezin. - Misliš li da ju je mogao pronaći? - glasno se zapitao Strike prekinuvši šutnju. - Oprosti... što? Koga? - Misliš li da je Brockbank uspio pronaći Brittany i ubio je nakon svih ovih godina? Ili sam na pogrešnom tragu jer se osjećam tako jebeno krivim? Lagano je udario šakom po vratima Land Rovera. - Međutim, ona noga - nastavio je Strike prepirući se sa samim sobom. - Ima brazgotinu na istom mjestu na kojem ju je i ona imala. To im je zajedničko: “Pokušao sam ti odrezati nogu kad si bila mala, ali je ušla tvoja mama.” Jebeni pokvareni gad. Tko bi mi drugi poslao nogu s takvom brazgotinom? - Znaš - polako je rekla Robin - mogao bi postojati i drugi razlog iz kojeg je izabrao nogu, a on možda nema nikakve veze s Brittany Brockbank. ~ 193 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike se okrenuo prema njoj i pogledao je. - Slušam. - Tko god je ubio onu djevojku, mogao ti je poslati bilo koji dio njezina tijela i postigao bi isti rezultat. Ruka ili... ili dojka - trudila se sačuvati ravnodušan ton - policija i novinari svejedno bi se sjatili oko nas. Posao bi nam svejedno bio ugrožen i nas dvoje bili bismo jednako potreseni. Ali odlučio je poslati desnu nogu, odrezanu točno na mjestu na kojem je i tvoja desna noga amputirana. - Pretpostavljam da to ima veze s onom jebenom pjesmom. Iako... - Strike je malo razmislio. - Ne, lupetam, zar ne? Ruka bi u tu svrhu bila jednako dobra. Ili vrat. - Ubojica jasno aludira na tvoju ozljedu - rekla je Robin. - Što njemu znači noga koju si izgubio? - Bog te pita odgovorio je Strike promatrajući njezin profil dok je govorila. - Junaštvo - rekla je Robin. Strike je prezirno puhnuo. - U činjenici da sam se našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme nema ničega junačkog. - Ali si odlikovani ratni veteran. - Odlikovanje nisam dobio zato što me je raznijela bomba. Dobio sam ga prije toga. - To mi nikad nisi rekao. Okrenula se prema njemu, ali on joj nije dopustio da ga skrene s teme. - Nastavi. Zašto noga? - Tvoja ozljeda ratna je baština. Predstavlja hrabrost, nadvladanu nesreću. Svaki put kad pišu o tebi u novinama, spomenu tvoju amputiranu nogu. Mislim da je za njega ona povezana sa slavom i postignućem... i čašću. Pokušava omalovažiti tvoju ozljedu, povezati je s nečim groznijim, promijeniti percepciju javnosti tebe kao junaka u tebe kao čovjeka kojemu je poslan dio raskomadane djevojke. Želi ti stvoriti probleme, to da, ali pritom želi umanjiti tvoju vrijednost. On je netko tko želi ono što si ti dobio, tko želi priznanje i značaj. Strike se sagnuo i izvadio drugu limenku piva iz smeđe vrećice uz svoja stopala. Prasak prstena za otvaranje odjeknuo je kroz hladan zrak. ~ 194 ~ Knjigoteka

daša&anna - Ako si u pravu - rekao je Strike gledajući kako se dim njegove cigarete izvija u tamu - ako tog manijaka ljuti moja slava, Whittaker je prvi na popisu. Njegova jedina životna ambicija je postati slavan. Robin je čekala. O svom očuhu nije joj rekao praktički ništa, iako ju je internet opskrbio mnogim pojedinostima koje joj je Strike ustegnuo. - Taj je tip najjebeniji parazit kojeg sam u životu sreo - rekao je Strike. - Posve bi mu bilo svojstveno da pokuša izmusti malo tuđe slave. Osjetila je kako njega ponovno hvata bijes u skučenom prostoru automobila. Na spomen sve trojice sumnjivaca, uvijek je reagirao jednako: Brockbank bi u njemu izazvao osjećaj krivnje, Whittaker bijesa. Samo je o Laingu mogao govoriti s imalo objektivnosti. - Zar Shanker još ništa nije doznao? - Kaže da je u Catfordu. Shanker će ga pronaći. Whittaker se sigurno skriva u nekoj prljavoj rupetini. Definitivno je u Londonu. - Zašto si tako siguran? - Samo London dolazi u obzir, zar ne? - odvratio je Strike zureći preko parkirališta u kuće u nizu. - Rodom je iz Yorkshirea, znaš, ali sad je čisti Kokni. - Godinama ga nisi vidio, zar ne? - Ne moram ga vidjeti. Znam ga. Dio je smeća u potrazi za zabavom koje život nanese u glavni grad i koje iz njega nikad ne ode. Mislio je da je London jedino mjesto koje ga zaslužuje. Whittaker je morao imati najveću pozornicu. Ali Whittaker se svejedno nikad nije uspio iskoprcati iz gliba, iz onih kvartova metropole u kojima se zločini, siromaštvo i nasilje razmnožavaju kao bakterije, s dna u kojem je Shanker još uvijek obitavao. Nitko tko nije živio ondje nikad neće shvatiti da je London država za sebe. Možda mu zamjeraju jer je u njemu više novca i moći nego u ijednom drugom britanskom gradu, ali ne mogu shvatiti da siromaštvo ondje ima drukčiji okus, jer sve košta više, jer su nemilosrdne razlike između onih koji su uspjeli i onih koji nisu stalno, bolno vidljive. Elinin stan sa stupovima boje vanilije u Clarence Terraceu i prljavi skvot u Whitechapelu u kojem je umrla Strikeova majka ne razdvajaju samo kilometri. Razdvajaju ih neizmjerne nejednakosti, lutrije rođenja i sreće u životu, pogrešne procjene i sretne prilike. Njegova majka i Elin, obje lijepe žene, obje inteligentne, jedna usisana u močvaru droge i ljudske ~ 195 ~ Knjigoteka

daša&anna prljavštine, druga sjedi visoko iznad Regent’s Parka iza stakla bez ijedne mrlje. I Robin je razmišljala o Londonu. Matthewa je očarao, ali Matthewa nisu zanimali labirintski svjetovi koje je ona svakodnevno istraživala u svom poslu. On je uzbuđeno stremio površinskom sjaju: najboljim restoranima, najboljim stambenim četvrtima, kao da je London golema ploča za Monopoly. Oduvijek je bio zdvojan u svojoj privrženosti Yorkshireu, njihovu rodnom Mashamu. Otac mu je bio rođeni Jorkširac, a pokojna majka rodom iz Surreyja i ponašala se kao da je na sjever došla iz milosti. Kod Matthewa i njegove sestre Kimberly uporno je ispravljala sve dijalektizme. Matthewov brižno neutralan naglasak bio je jedan od razloga iz kojih Robinina braća nisu bila zadivljena kad je ona prohodala s njim: usprkos njezinim prosvjedima, usprkos Matthewovu jorkširskom prezimenu, namirisali su nekog tko želi biti Južnjak. - Bilo bi čudno potjecati iz jednog ovakvog mjesta, zar ne? - upitao je Strike, još uvijek promatrajući kuće u nizu. - Ovaj je grad kao otok. Nikad prije nisam čuo ovaj naglasak. Negdje u blizini odjeknuo je muški glas povevši živahnu pjesmu. Robin se isprva učinilo da pjeva neku crkvenu pjesmu. Osebujnom glasu tog muškarca pridružili su se i drugi glasovi, a vjetar je promijenio smjer tako da su Strike i ona posve jasno čuli nekoliko stihova: “Friends to share in games and laughter Songs at dusk and books at noon... “33 - Školska pjesma - nasmiješila se Robin. Sad ih je vidjela, skupinu sredovječnih muškaraca u crnim odijelima, koji su glasno pjevali koračajući Ulicom Buccleuch. - Pogreb - nagađao je Strike. - Starog školskog druga. Pogledaj ih. Kad su se muškarci u crnim odijelima našli usporedo s njihovim automobilom, jedan od njih opazio je da ih Robin promatra. - Muška klasična gimnazija Barrow! - doviknuo joj je, podignute šake kao da je upravo zabio gol. Muškarci su zaklicali, ali u njihovu pripitom teturanju bilo je melankolije. Nestavši iz vida, ponovno su zapjevali. 33 “Prijatelji u igrama i smijehu / pjesmama u suton i knjigama u podne...” ~ 196 ~ Knjigoteka

daša&anna “Harbor lights and clustered shipping Clouds above the wheeling gulls...”34 - Rodna mjesta - rekao je Strike. Razmišljao je o muškarcima kao što je njegov ujak Ted, Kornvolac od glave do pete, koji živi u St Mawesu, utkan u taj gradić, i u njemu će i umrijeti i ostati zapamćen dok god ima lokalnik stanovnika, nasmiješen na izblijedjelim fotografijama Obalne službe za spašavanje na zidovima puba. Kad Ted umre - a Strike se nadao da se to neće dogoditi još barem dvadeset-trideset godina - oplakivat će ga jednako kao što sad oplakuju nepoznatog gimnazijalca iz Barrowa: pićem i suzama, ali zahvalni jer su ga imali. Što su tamnoputi, golemi Brockbank, silovatelj djece, i Laing, crvenokosi krvnik vlastite supruge, ostavili za sobom u svojim rodnim gradovima? Olakšanje jer su otišli, strah da su se vratili, trag slomljenih ljudi i ružnih sjećanja. - Hoćemo li? - tiho je upitala Robin, a Strike je kimnuo, ubacio zažareni opušak cigarete u zadnji centimetar piva u limenci, u kojem je kratko, zadovoljavajuće zapistao. 34 “Lučka svjetla i okupljeni brodovi / Oblaci iznad galebova koji kruže...” ~ 197 ~ Knjigoteka

daša&anna 27 A dreadful knowledge comes...35 Blue Öyster Cult, “In the Presence of Another World” U Travelodgeu su dobili sobe pet vrata udaljene jedna od druge. Robin je strepila da će im muškarac na recepciji ponuditi dvokrevetnu sobu, ali Strike je to spriječio zapovjednim “dvije jednokrevetne” prije nego što je recepcionar stigao ista izustiti. Stvarno je smiješno da je sad najednom tako puna hemunga, a cijeli su dan u Land Roveru bili bliže jedno drugome nego u dizalu. Osjećala se čudno kad je, stigavši do vrata svoje sobe, poželjela Strikeu laku noć, iako, ni on nije oklijevao. Samo je odvratio “noć” i nastavio do svoje sobe, ali je zastao ispred vrata dok je ona šeprtljala s magnetnom karticom i pričekao da uđe. Zašto mu je mahnula na ulasku u sobu? Smiješno. Odložila je torbu na krevet i prišla prozoru koji je nudio samo sumoran pogled na ona ista tvornička skladišta pokraj kojih su prošli nekoliko sati prije kad su ulazili u grad. Imala je osjećaj da su izvan Londona puno duže nego što su bih. U sobi je bilo previše toplo. Robin je silom otvorila zaglavljeni prozor i u zagušljivu, skučenu prostoriju nagrnuo je hladan noćni zrak. Stavila je mobitel da se puni pa se razodjenula, navukla spavaćicu, oprala zube i smjestila se između hladnih plahta. Bila je neobično uznemirena znajući da spava pet soba dalje od Strikea. Za to je, naravno, Matthew bio kriv. Budeš li spavala s njim, s nama je zauvijek gotovo. Neposlušna mašta najednom joj je podarila kucanje na vratima i Strikea koji ulazi s nekom traljavom izlikom... Ne budi smiješna... Okrenula se na bok i pritisnula zajapureno lice u jastuke. Što joj to pada na pamet? Prokleti Matthew, usadio joj je te misli u glavu, sudeći po samome sebi... Strike se u međuvremenu još nije smjestio u krevet. Sav je bio ukočen od dugih sati nepomičnog sjedenja u automobilu. Laknulo mu je 35 Vrijeme je za strašnu spoznaju... ~ 198 ~ Knjigoteka

daša&anna kad je skinuo protezu. Iako tuš-kabina nije posebno praktična muškarcu s jednom nogom, istuširao se oprezno se pridržavajući za prečku s unutarnje strane vrata, i toplom vodom pokušao opustiti bolno koljeno. Obrisao se ručnikom pa se pažljivo vratio do kreveta, stavio mobitel na punjenje i nag se uvukao ispod pokrivača. Ruku iza glave, zurio je u mračni strop i razmišljao o Robin, samo pet soba dalje. Pitao se je li joj Matthew poslao novi SMS, razgovaraju li sad telefonski, koristi li ona privatnost da se rasplače prvi put tijekom cijeloga dana. Kroz pod su do njega doprli zvukovi po svemu sudeći momačke zabave: glasan muški smijeh, povici, klicanje, lupanje vratima. Netko je pustio glazbu i njegovom je sobom odjekivao bas. Sjetio se noći koje je prespavao u uredu, kad je glazba iz 12 Bar Caféa vibrirala kroz metalne noge njegova poljskog kreveta. Nadao se da u Robininoj sobi buka nije toliko glasna. Ona se mora odmoriti - sutra je čeka novih četiristo kilometara vožnje. Zijevajući, Strike se okrenuo na bok i, usprkos povicima i glazbi koja je muklo odjekivala, gotovo odmah zaspao. * * * Sutradan ujutro našli su se u blagovaonici u dogovoreno vrijeme. Strike je zaštitio Robin od pogleda dok je ona potajno punila njihovu termosicu čajem iz vrča na bifeu i oboje krcali tanjure tostom. Strike je odolio engleskom doručku i za to se obuzdavanje nagradio gurnuvši u naprtnjaču nekoliko kolača od lisnatog tijesta. U osam ujutro ponovno su bih u Land Roveru i vozili se kroz veličanstveni krajolik Cumbrije, nepregledne vrištine i tresetišta pod magličavim modrim nebom, dok se nisu našli na autocesti A6 prema jugu. - Oprosti što te ne mogu zamijeniti u vožnji rekao je Strike pijuckajući kavu. - Taj bi me mjenjač ubio. Oboje bi nas ubio. - Nema veze - odvratila je Robin. - Znaš da volim voziti. Putovali su u ugodnoj, prijateljskoj tišini. Robin je bila jedina osoba koju je Strike mogao podnijeti za volanom, iako je prema ženama vozačima imao predrasuda. O njima je obično šutio, ali temeljile su se na brojnim negativnim suvozačkim iskustvima: na nervoznoj nevještosti njegove ujne u Cornwallu, rastresenosti njegove sestre Lucy, Charlottinu nepromišljenom izvrgavanju opasnosti. Jedna njegova bivša djevojka iz Odjela za posebne istrage, Tracey, bila je vješta vozačica, ali se na visokoj, ~ 199 ~ Knjigoteka

daša&anna uskoj planinskoj cesti svejedno paralizirala od straha i morala zaustaviti vozilo, odbivši mu prepustiti volan, iako sama nije mogla nastaviti voziti. - Sviđa li se Matthewu Land Rover? - upitao je dok su se kotrljali preko nadvožnjaka. - Ne. On želi A3 kabriolet. - Naravno da ga želi - promrmljao je Strike sebi u bradu, što se u štropotavom automobilu nije čulo. - Seronja. Trebala su im četiri sata do Market Harborougha, gradića koji, kako su utvrdili putem, ni Strike ni Robin nikada dotad nisu posjetili. Cesta do grada vijugala je kroz brojna zgodna seoca s krovovima od slame, crkvama iz sedamnaestog stoljeća, skulpturiranim vrtovima i ulicama idiličnih imena. Strike se sjetio golog bezličnog zida, bodljikave žice i prijeteće tvornice podmornica, na koje se pružao pogled iz obiteljskog doma Noela Brockbanka. Što je Brockbanka moglo dovesti ovamo, u ovaj bukolički mir i ljepotu? Kakvim se poslom bavi vlasnik telefonskog broja koji je Holly dala Robin, a koji sad leži u Strikeovu novčaniku? Dojam gospodske starine samo se pojačao kad su stigli do Market Harborougba. Kićena stara crkva svetog Dionizija ponosno se uzdizala u srcu grada, a pokraj nje, nasred središnje gradske arterije, stajala je neobična građevina nalik brvnari na drvenim štulama. Pronašli su parkirno mjesto sa stražnje strane te neobične građevine. Želeći popušiti cigaretu i protegnuti koljeno, Strike je izašao iz automobila, zapalio cigaretu i prišao ploči s koje je doznao da je zdanje na štulama klasična gimnazija sagrađena 1614. godine. Na gimnaziji su zlatnim slovima bili ispisani biblijski stihovi. Čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu. Robin je ostala u Land Roveru i proučavala kartu tražeći najbolji put do Corbyja, njihove sljedeće postaje. Kad je popušio cigaretu, Strike se ponovno smjestio na suvozačko sjedalo. - Okej, pokušat ću nazvati onaj broj. Ako želiš protegnuti noge, ostalo mi je još samo nekoliko pljuga. Robin je zakolutala očima, ali prihvatila je pruženu novčanicu od deset funta i otišla u potragu za Benson & Hedgesom. Prvi put kad je Strike nazvao, linija je bila zauzeta. Na drugi pokušaj odgovorio je ženski glas s jakim naglaskom: - Thai Orchid Massage, kako vam mogu pomoći? ~ 200 ~ Knjigoteka