Robert Galbraith-Karijera zla

daša&anna 34 The lies don’t count, the whispers do43 Blue Öyster Cult, “The Vigil” Te večeri Strike je sjedio sam za kuhinjskim stolom u svom potkrovnom stanu. Stolac je bio neudoban, a koljeno njegove amputirane noge boljelo ga je nakon nekoliko sati praćenja Ludog Tate, koji je danas otišao s posla kako bi vrebao svog mlađeg sina u posjetu Prirodoslovnom muzeju. Muškarac je imao vlastitu tvrtku ili bi sigurno dobio otkaz zbog sati koje je, umjesto na poslu, provodio plašeći svoju djecu. Platinastu, pak, nitko nije nadzirao ni fotografirao. Doznavši da joj majka te večeri dolazi u posjet, Strike je ustrajao da Robin uzme tri slobodna dana, odbacio sve njezine prigovore, otpratio je do stanice podzemne željeznice i zahtijevao da mu pošalje SMS kad stigne u stan. Ceznuo je za snom, ali bio je previše umoran da ustane i ode u krevet. Druga ubojičina poruka uznemirila ga je više nego što je svojoj partnerici bio spreman priznati. Iako se užasnuo kad im je dostavljena ona odrezana noga, sad je shvatio da je ipak gajio trunku nade kako je naslovljavanje pošiljke na Robin bilo samo nemio, naknadan ukras. Druga pošiljka naslovljena na nju, bez obzira na lukavo namigivanje Strikeu (“She’s as Beautiful as a Foot44”), jasno mu je govorila da se taj muškarac, tko god on bio, namjerio na Robin. Zlokobno je bilo čak i ime slike na prednjoj strani razglednice koju je izabrao - slike usamljene, dugonoge plavuše: “Dok razmišljam o tebi”. Bijes je rastao u nepomičnom Strikeu, rastjerujući njegov umor. Sjetio se Robinina blijedog lica i znao je da je svjedočio smrti njezine slabe nade da je slanje one noge bilo nasumično djelo nekog luđaka. Bez obzira na to, glasno se usprotivila njegovu prijedlogu da uzme nekoliko slobodnih dana, ističući kako se njihova trenutačno jedina dva plaćena posla podudaraju: Strike sam neće moći pošteno obaviti i jedan i drugi, i zato će svakodnevno morati birati hoće li slijediti Platinastu ili Ludog Tatu. Bio je nepopustljiv: Robin će se vratiti na posao tek kad se njezina majka vrati u Yorkshire. 43 Laži se ne računaju, šuškanja da. 44 Lijepa je kao stopalo ~ 251 ~ Knjigoteka

daša&anna Njihov progonitelj uspio je svesti Strikeov posao na dva klijenta. Upravo je otrpio i drugi upad policije u svoj ured i pobojavao se da će novinari saznati što se dogodilo, iako je Wardle obećao da neće objaviti vijest o razglednici i nožnom prstu. Wardle se suglasio sa Strikeom da je jedan od ubojičinih ciljeva skrenuti pozornost javnosti i policije na detektiva i da obavještavanje medija ide na ruku ubojici. Mobitel je glasno zazvonio u kuhinjici. Pogledavši na sat, vidio je da je deset i dvadeset. Uzeo je mobitel i prinio ga uhu jedva primijetivši Wardleovo ime, jer misli su mu bile usredotočene na Robin. - Imam dobru vijest - rekao mu je Wardle. - Odnosno, na određeni način dobru. Nije ubio još jednu ženu. Onaj je nožni prst Kelseyin. S druge noge. Ne rasipaj pa ćeš imati, zar ne? Strike, koji nije bio raspoložen za šalu, otresito je odgovorio. Kad je završio razgovor s Wardleom, nastavio je sjediti za kuhinjskim stolom zadubljen u misli, uz promet koji je režao Ulicom Charing Cross. Tek kad se sjetio da sutra ujutro mora do Finchleyja u posjet Kelseyinoj sestri, najzad se pokrenuo i započeo uobičajeni, naporan postupak skidanja proteze prije odlaska na spavanje. Zahvaljujući lutalačkim navikama svoje majke, Strike je London poznavao opsežno i podrobno, ali u njegovu je znanju bilo rupa, a Finchley je bio jedna od njih. O tom je području znao samo da je 1980-ih bilo glasačka jedinica Margaret Thatcher, dok su se on, Leda i Lucy seljakali po skvotovima na mjestima kao Whitechapel i Brixton. Finchley je bio predaleko od centra da bi bio prikladan za obitelj koja se oslanja isključivo na javni prijevoz i hranu za van, preskup za ženu koja je često ostajala bez kovanica za struju: mjesto na kojem žive prave obitelji, kako je to jednom čeznutljivo rekla njegova sestra Lucy. Udavši se za geodeta i rodivši tri sina koji su ispali besprijekorno, Lucyje zadovoljila djetinju čežnju za urednošću, redom i sigurnošću. Strike se odvezao podzemnom do Zapadnog Finchleyja i izdržao dugo pješačenje do Summer Lanea, radije nego da uzme taksi jer financijski je jako loše stajao. Lagano se znojeći od topline, prolazio je ulicama mirnih kuća jednom za drugom, psujući to mjesto zbog njegova lisnatog mira i manjka putokaza. Na kraju je, trideset minuta nakon izlaska iz podzemne željeznice, pronašao kuću Kelsey Platt, manju od mnogih svojih susjeda, oličena pročelja i ograde od kovana željeza. Pritisnuo je zvonce i kroz mutno staklo slično onome na vratima njegova ureda odmah začuo glasove. ~ 252 ~ Knjigoteka

daša&anna - Ah, mislim da je to onaj detektiv, sunce - čuo se glas sa sjevernjačkim naglaskom. - Ti mu otvori! - odvratila je žena kreštava glasa. Široka crvena masa pojavila se iza stakla i vrata su se otvorila otkrivajući hodnik, najvećim dijelom skriven kršnim, bosonogim muškarcem u grimiznom frotirnom ogrtaču. Muškarac je bio ćelav, ali sa svojom čupavom sijedom bradom u kombinaciji s crvenim ogrtačem podsjetio bi na Djeda Božićnjaka, da je bio razdragan. Ali nije, nego je mahnito brisao lice rukavom ogrtača. Oči iza naočala natekle su mu kao izbodene pčelama i stanjile se do uskih proreza, a crveni obrazi sjajili su se od suza. - Ispričavam se - mrzovoljno je rekao odmičući se u stranu da Strike ude. - Radim noćnu dodao je objašnjavajući svoju odjeću. Strike se provukao pokraj njega. Muškarac je napadno mirisao na Old Spice i kamfor. Dvije sredovječne žene čvrsto su se grlile u podnožju stuba, jedna plava, druga tamnokosa, i obje su plakale. Odvojile su se jedna od druge dok ih je Strike promatrao i obrisale suze s lica. - Oprostite - prodahtala je tamnokosa žena. - Sheryl je naša susjeda. Bila je u Magalufu, tek je sad čula za Kelsey. - Oprostite - poput jeke je ponovila crvenooka Sheryl. - Neću vam smetati. Hazel, ako trebaš bilo što... Bilo što, Ray... bilo što. Sheryl se provukla pokraj Strikea - “oprostite” i zagrlila Raya. Nakratko su se zajedno zanjihali, oboje krupni, trbuhom o trbuh, grleći jedno drugo oko vrata. Ray je ponovno zajecao sakrivši lice u njezino široko rame. - Uđite - štucnula je Hazel, otirući oči dok ga je vodila u dnevni boravak. Izgledala je kao seljanka s neke Bruegelove slike, bucmastih obraza, isturene brade i široka nosa. Obrve guste i čupave kao ličinke leptira medonjice stršile su iznad natečenih očiju. - Ovako je cijeli tjedan. Ljudi doznaju pa dođu i... oprostite - završila je dahtajem. U protekle dvije minute već je nekoliko puta čuo ispriku. Druge kulture stidjele bi se nedovoljnog iskazivanja tuge; ovdje u mirnom Finchleyju stidjeli su se jer joj je on svjedočio. - Nitko ne zna što bi nam rekao - šapnula je Hazel, pritišćući oči dlanovima kako bi odagnala suze i pokazujući mu da sjedne na sofu. - Nije ju pogazio auto niti je umrla od bolesti. Ne znaju što bi rekli kad je ~ 253 ~ Knjigoteka

daša&anna netko... - Oklijevala je, ali ustuknula je pred tom riječi i njezina rečenica završila je divovskim šmrcajem. - Moja iskrena sućut - rekao je Strike, došavši na red. - Znam da vam je strašno. Dnevni boravak bio je besprijekoran i nekako odbojan, možda zbog hladnih boja. Trodijelna sjedaća garnitura presvučena prugastom srebrnkastosivom tkaninom, bijele zidne tapete s tankim sivim prugama, posve ravno postavljeni jastuci, savršeno simetrični ukrasi na polici iznad kamina. Televizijski ekran bez zrnca prašine blještao je od sunčeva svjetla koje se odbijalo od prozora. Sherylin nejasan lik prokaskao je s izvanjske strane mrežastih zavjesa, brišući oči. Ray je pogrbljenih ramena prošao uz vrata boravka vukući se na bosim stopalima i otirući lice ispod naočala rubom pojasa svog frotirnog ogrtača. Kao da je pročitala Strikeove misli, Hazel je objasnila: - Ray je ozlijedio leda dok je izvlačio jednu obitelj iz pansiona u plamenu. Zid je popustio i njegove su se ljestve srušile. S trećeg kata. - Kriste - rekao je Strike. Hazeline usne i ruke drhtale su. Strike se sjetio što mu je Wardie rekao: policija je bila gruba prema njoj. U šoku u kakvom je bila, sumnja policije ili grubo ispitivanje njezina Raya sigurno joj se učinilo neoprostivom okrutnošću, neoprostivim otežanjem njihove strašne muke. Strikeu je brutalno upletanje birokratizma u privatnu tragediju bilo i te kako dobro poznato. U životu je bio i s jedne i s druge strane. - Je li netko za čaj? - promuklo je doviknuo Ray iz, kako je Strike pretpostavio, kuhinje. - Idi u krevet! - odviknula mu je Hazel, stežući mokre maramice u šaci. - Ja ću ga skuhati! Idi u krevet! - Jesi li sigurna? - Idi spavati, probudit ću te u tri! Hazel je novom maramicom obrisala cijelo lice, kao ručnikom. - Nije za invalidsku mirovinu, ali nitko mu ne želi dati pravi posao - tiho je rekla Strikeu kad je Ray šmrcajući ponovno prošao pokraj vrata. - Ne u njegovim godinama i s takvim leđima i plućima. Plaća na ruke... rad u smjenama... Glas joj je utihnuo, usta zadrhtala, i prvi je put pogledala Strikea ravno u oči. ~ 254 ~ Knjigoteka

daša&anna - Iskreno, ne znam zašto sam vas zamolila da dođete - priznala je. - U glavi mi je strašna zbrka. Kažu da vam je pisala, ali joj vi niste otpisali, a onda vam je poslana njezina... njezina... - Za vas je to sigurno bio grozan šok - rekao je Strike, posve svjestan da bi sve što može reći zvučalo prazno. - Bilo je... strasno - grozničavo je rekla. - Strašno. Ništa nismo znali, baš ništa. Mislili smo da je ona na testiranju. Kad je policija došla na vrata... rekla je da ide s koledžom izvan grada i ja sam joj vjerovala. Zvučalo je istinito... nikad nisam pomislila... ali bila je grozna lažljivica. Sve je vrijeme lagala. Tri je godine živjela sa mnom, a ja je nisam... hoću reći, nisam je mogla natjerati da prestane lagati. - O čemu je lagala? - upitao je Strike. - O svemu - odgovorila je Hazel i pomalo žestoko mahnula rukom. Ako je bio utorak, rekla bi da je srijeda. Ponekad njezino laganje nije imalo nikakva smisla. Ne znam zašto je to radila. Ne znam. - Zašto je živjela s vama? - upitao je Strike. - Ona je moja... bila mi je polusestra. Po mami. Tatu sam izgubila s dvadeset godina. Mama se udala za kolegu s posla i rodila Kelsey. Starija sam od nje dvadeset četiri godine, već sam bila otišla od kuće kad se ona rodila, više sam joj bila kao teta nego kao sestra. Onda su mama i Malcolm prije tri godine imali automobilsku nesreću u Španjolskoj. Pijani vozač. Malcolm je poginuo na licu mjesta, mama je bila u komi četiri dana, a onda je i ona umrla. Drugih rođaka nije bilo pa sam ja primila Kelsey. Ekstremna urednost njihove okoline, geometrijski ravno postavljeni jastuci, čiste i sjajno ulaštene površine nagnali su Strikea da se zapita kako se jedna tinejdžerica uklopila ovdje. - Kelsey i ja nismo se slagale - nastavila je Hazel kao da mu je ponovno pročitala misli. Suze su opet potekle kad je pokazala na kat, kamo je Ray otišao spavati. - On je imao mnogo više strpljenja za njezinu mrzovolju i durenje. Ima odrasla sina koji radi u inozemstvu. S klincima je bolji od mene. A onda je nahrupila policija - dodala je najednom u naletu bijesa - i rekla nam da je nju netko... počeli su ispitivati Raya kao da je on... kao da bi on ikad, u milijun godina... rekla sam mu, ovo je kao noćna mora. Na vijestima vidiš ljude koji preklinju djecu da se vrate... ljude kojima se sudi za nešto što nisu učinili... ali nikad ne pomisliš... nikad ti ne padne napamet... nismo ni znali da je ona nestala. Da jesmo, ~ 255 ~ Knjigoteka

daša&anna tražili bismo je. Nismo znali. Policija je postavljala Rayu svakakva pitanja... gdje je bio i ne znam što... - Rekli su mi da on s tim nije imao nikakve veze - prekinuo ju je Strike. - Da, sad to vjeruju - odvratila je Hazel kroz suze bijesa - nakon što su im tri muškarca rekla da je svaku minutu momačkog vikenda proveo s njima i pokazali im proklete fotografije koje to dokazuju... Hazel nikad ne bi držala opravdanim da muškarac koji je živio s Kelsey bude ispitan zbog njezine smrti. Strike, koji je čuo iskaz Brittany Brockbank, Rhone Laing i mnogih drugih kao one, znao je da većina silovatelja i ubojica nisu neznanci s maskama na licima koji posežu za svojim žrtvama iz mračnog prostora ispod stuba. Očevi su, muževi, majčini ili sestrini dečki... Hazel je obrisala suze čim su kliznule na njezine okrugle obraze pa najednom upitala: - Što ste napravili s njezinim blesavim pismom? - Moja ga je pomoćnica spremila u ladicu u kojoj držimo neobična pisma. - Policija je rekla da joj nikad niste otpisali. Kažu da su ona pisma koja su pronašli bila krivotvorena. - Tako je. - Znači da je onaj tko je to učinio sigurno znao da je zanimate. - Da. Hazel je snažno ispuhala nos pa upitala: - Onda, jeste li za čaj? Prihvatio je samo zato što je pomislio da ona želi priliku da se pribere. Kad je izišla iz prostorije, otvoreno se osvrnuo oko sebe. Jedina fotografija u prostoriji nalazila se na stoliću u kutu pokraj njega. Na njoj je bila nasmiješena žena u šezdesetim godinama života sa slamnatim šeširom na glavi. Hazelina i Kelseyina majka, pretpostavio je. Malo tamnija pruga na ploči stolića pokraj te fotografije navodila je na zaključak da je pokraj nje stajala druga, pa taj komadić jeftina drva nije izblijedio od sunca. Strike je naslutio da je tu stajala Kelseyina školska fotografija, ona koju su objavile sve novine. Hazel se vratila noseći pladanj sa šalicama čaja i tanjurom keksa. Kad je pažljivo odložila šalicu za njega na podmetač pokraj majčine fotografije, Strike je rekao: - Čuo sam da je Kelsey imala dečka. ~ 256 ~ Knjigoteka

daša&anna - Gluposti - spremno je odgovorila Hazel spuštajući se natrag u svoj naslonjač. - Još jedna laž. - Zašto mislite da... - Rekla je da mu je ime Niall. Niall. Ma dajte. Iz očiju su joj kapnule nove suze. Strike nije shvaćao zašto se Kelseyin dečko ne bi mogao zvati Niall i nerazumijevanje se vidjelo na njegovu licu. - One Direction - rekla je preko ruba maramice. - Oprostite - rekao je Strike, posve smeten. - Ne znam... - Onaj sastav. Bili su treći na X Factoru. Ona je opsjednuta... bila je opsjednuta... a Naill joj je bio miljenik. I zato, kad kaže da je upoznala dečka koji se zove Niall i ima osamnaest godina i motocikl... hoću reći, što smo trebali misliti? - Ah. Shvaćam. - Rekla je da ga je upoznala kod psihologa. Znate, išla je psihologu. Tvrdila je da je Nialla upoznala u čekaonici, da je bio ondje jer je i on kao ona ostao bez mame i tate. Mi ga nikad nismo ni vidjeli ni čuli. Rekla sam Rayu: “Evo, opet laže”, a Ray mi je odgovorio: “Pusti je, ako je to čini sretnom”, ali meni se njezino laganje nije sviđalo - rekla je Hazel s fanatičnim bijesom. - Stalno je lagala, došla je kući s flasterom na zapešću i rekla da se posjekla, ali se kasnije ispostavilo da si je dala istetovirati One Direction. I sad nam je rekla da ide izvan grada s koledžom, zamislite... uporno je lagala i vidite kamo ju je to dovelo! S golemim, vidljivim naporom suspregnula je novu provalu suza, čvrsto stisnuvši drhtave usne i pritisnuvši maramice žestoko na oči. Duboko je udahnula i nastavila: - Ray ima teoriju. Htio je reći policiji, ali nisu obraćali pažnju, njih je više zanimalo gdje je on bio kad je ona... ali Ray ima prijatelja Ritchieja koji mu povremeno prepusti pokoji vrtlarski posao, i Kelsey je upoznala Ritchieja... Teoriju je iznijela s mnoštvom nebitnih pojedinosti i nepotrebnih ponavljanja. Strike, koji je bio naviknut na nesuvislo blebetanje nevještih svjedoka, slušao ju je pozorno i pristojno. Iz ladice ormara izvukla je fotografiju koja je Strikea trebala uvjeriti da je Ray bio s trojicom prijatelja na muškom vikendu u Shorehamu kad je Kelsey ubijena, i usto mu otkrila ozljede mladog Ritchieja. Ritchie i Ray sjedili su na oblucima uz morski kotrljan i s pivom u rukama smješkali se ~ 257 ~ Knjigoteka

daša&anna u kameru škiljeći na suncu. Znoj je svjetlucao na Rayevoj ćeli i obasjavao natečeno lice mladog Ritchieja, njegove šavove i modrice. Noga mu je bila imobilizirana. -... i vidite, Ritchie je došao ovamo odmah nakon sudara i Ray misli da joj je to dalo ideju. Misli da je namjeravala učiniti nešto svojoj nozi i onda glumiti da je imala prometnu nesreću. - Ritchie ne bi mogao biti njezin dečko, zar ne? - upitao je Strike. - Ritchie! Ritchie je tupan. Rekao bi nam. Uostalom, jedva ga je poznavala. Cijela ta priča o dečku obična je izmišljotina. Mislim da je Ray u pravu. Namjeravala je nešto učiniti svojoj nozi i praviti se da je pala s motocikla nekog dečka. Ta bi teorija bila sjajna, pomislio je Strike, da je Kelsey ležala u bolnici, hinila motorističku nesreću i odbijala otkriti dodatne pojedinosti pod izlikom da želi zaštititi izmišljenog dečka. Rayu je ipak morao odati priznanje i suglasiti se da bijedna šesnaestogodišnjakinja mogla smisliti ovakav plan koji je opasna mješavina grandioznosti i kratkovidnosti. Međutim, to je sad bilo nebitno. Planirala Kelsey lažnu motorističku nesreću ili ne, dokazi su pokazivah da je od tog plana odustala i radije odlučila zamoliti Strikea za savjet kako da si odreže nogu. S druge strane, ovo je bio prvi put da je povezao Kelsey s nekim motoristom, i Strikea je zanimalo zbog čega je Hazel tako apsolutno uvjerena da je njezina sestra dečka samo izmislila. - Na njezinoj obuci za odgajateljicu nije bilo gotovo nijednog momka - rekla je Hazel - a gdje bi drugdje upoznala tog Nialla? U školi nikad nije imala dečka. Odlazila je psihologu i ponekad u crkvu u ulici, na sastanke crkvene mladeži, ali tamo nema nikakvog Nialla s motociklom. Policija je provjerila, raspitala se kod njezinih prijatelja. Darrell, voditelj crkvene mladeži, jako je potresen. Ray ga je vidio jutros kad se vraćao kući. Kaže da je Darrell briznuo u plač kad ga je vidio sa suprotne strane ulice. Strike bi rado pribilježio nešto od toga, ali znao je da bi to narušilo atmosferu povjerenja koju je nastojao sačuvati. Tko je Darrell? - On s tim nije imao nikakve veze. Radi s mladima u crkvi. Iz Bradforda je - tiho je rekla Hazel - i Ray je siguran da je homoseksualac. - Je li kod kuće govorila o svom... - Strike je oklijevao, nesiguran kako bi to nazvao. - O svom problemu s nogom? - Meni nije - glatko je odgovorila Hazel. - Ja to nisam trpjela, nisam željela slušati o tome, gadilo mi se. Rekla mi je kad je imala četrnaest ~ 258 ~ Knjigoteka

daša&anna godina, a ja sam joj bez dlake na jeziku rekla što mislim o tome. Samo je tražila pažnju. - Na nozi je imala staru brazgotinu. Kako se to...? - To si je napravila netom nakon mamine smrti. Kao da nisam imala dovoljno briga. Zavezala je žicu oko noge, pokušala prekinuti cirkulaciju. Strikeu se učinilo da izraz njezina lica odaje gađenje i bijes istodobno. - Bila je u autu kad su mama i Malcolm umrli, na stražnjem sjedalu. Morala sam joj naći terapeuta i sve to. On je mislio da je to što je učinila svojoj nozi krik upomoć ili nešto slično. Tuga. Krivnja preživjelog, ne sjećam se točno što je rekao. Ali ona je rekla da to nije istina, da se već duže vrijeme želi riješiti te noge... ne znam - žestoko je odmahivala glavom Hazel. - Je li ikome drugom govorila o tome? Možda Rayu? - Ponekad, da. Hoću reći, znao je kakva je. Kad smo tek počeli živjeti zajedno, kad je doselio ovamo, ispričala mu je masne laži... na primjer, da je njezin tata bio špijun i da se zato njihov auto sudario i Bog te pita što još. Zato je znao kakva je, ali nije se ljutio na nju. Samo bi promijenio temu, razgovarao s njom o školi i slično... Lice joj je oblila neprivlačna, tamna rumen. - Reći ću vam što je željela prasnula je. - Željela je biti u invalidskim kolicima... da je netko dvori i gura naokolo kao bebu, da bude u centru pažnje. O tome se radilo. Pronašla sam njezin dnevnik, ima tome već godina dana. Što je napisala, što je zamišljala, o čemu je maštala... Smiješno! - Na primjer? - upitao je Strike. - Na primjer, maštala je da joj je noga odrezana i da je u koncima na rubu pozornice na koncertu One Directiona i da se nakon koncerta dečki iz benda svi sjate oko nje jer je invalid - odgovorila je Hazel u jednom dahu. - Zamislite to. Odvratno. Ima ljudi koji su stvarno invalidi, a nikad to nisu željeli. Ja sam bolničarka. Znam. Vidim ih. Zapravo - dodala je pogledavši Strikeove potkoljenice - vama ne moram govoriti. Vi niste, zar ne? - najednom je upitala, bez imalo uvijanja. - Vi niste... niste si sami... niste sami odrezali svoju nogu? Je li ga zato željela vidjeti, pitao se Strike. Je li na neki nesuvisli, podsvjesni način, pokušavajući pronaći sidrište u moru u kojem se najednom našla prepuštena valovima, željela dokazati - iako njezine ~ 259 ~ Knjigoteka

daša&anna sestre više nije bilo i ne bi razumjela - da ljudi to ne rade, ne u stvarnom svijetu u kojem jastuci stoje uredno poredani i invalidnost nastaje samo nesretnim slučajem, kad se sruše zidovi ili eksplodiraju eksplozivne naprave uz cestu? - Nisam - rekao je. - Naletio sam na minu. - Eto vidite! - rekla je, a suze su ponovno nagrnule, divljački pobjedonosno. - Mogla sam joj to reći... mogla sam joj reći samo da je... da me je pitala... ali ona je tvrdila - Hazel je gutala suze - kako ima osjećaj da njezina noga ne bi smjela biti ondje. Kao da je pogrešno imati je i potrebno ju je odstraniti... kao tumor ili nešto. Nisam željela slušati o tome. Sve su to bile budalaštine. Ray kaže da ju je pokušao urazumiti. Rekao joj je da nije svjesna što želi, da ne bi željela biti u bolnici kao što je on bio nakon što se polomio i mjesecima ležao u gipsu, s ranama od ležanja i upalama i svime ostalim. Ali nije se naljutio na nju. Zamolio ju je da mu pomogne u vrtu, samo da joj nečim skrene misli. Policija nam je rekla da se na internetu družila s ljudima kao ona. Nismo imali pojma. Hoću reći, imala je šesnaest godina, neću joj valjda provjeravati laptop, zar ne? Ja ionako ne bih znala što trebam tražiti. - Je li me ikad spomenula? upitao je Strike. - To me je pitala i policija. Nije. Ne sjećam se da je ikad govorila o vama, a ne sjeća se ni Ray. Hoću reći, bez uvrede ali... sjećam se suđenja ubojici Lule Landry, ali ne bih se sjetila vašeg imena niti bih vas prepoznala. Sjetila bih se da vas je spomenula. Imate smiješno ime... bez uvrede. - A prijatelji? Je li često izlazila? - Jedva da je imala ijednu prijateljicu. Nije bila omiljena. Lagala je i svim klincima u školi, a to nitko ne voli, zar ne? Zlostavljali su je zbog toga. Mislili su da je čudakinja. Gotovo nikad nije izlazila. Ne znam kad se nalazila s tim svojim navodnim Niallom. Strikea nije iznenadio njezin bijes. Kelsey je bila neplanirani dodatak njezinu besprijekornom kućanstvu. Sad će Hazel do kraja života nositi teret krivnje i tuge, groze i kajanja, između ostaloga i zato što je život njezine sestre okončan prije nego što je uspjela prerasti čudaštvo koje ih je dodatno otuđilo. - Smijem li se poslužiti vašom kupaonicom? - upitao je Strike. Kimnula je otirući oči. - Samo ravno, na vrhu stuba. ~ 260 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike je ispraznio mjehur čitajući uokvireno službeno priznanje za “hrabrost i zasluge”, dodijeljeno vatrogascu Rayu Williamsu, koje je visjelo iznad kotlića. Slutio je da ga je onamo objesila Hazel, ne Ray. Po svemu ostalom kupaonica je bila posve nezanimljiva. Ista, gotovo bolesna opsjednutost čistoćom i urednošću uočljiva u dnevnom boravku vladala je čak i u unutrašnjosti ormarića s lijekovima iz koje je Strike doznao da Hazel još uvijek ima mjesečnicu, da zubnu pastu kupuju na veliko i da jedno od njih ih oboje imaju hemoroide. Iz kupaonice je izašao najtiše što je mogao. Iza zatvorenih vrata dopiralo je tiho hrkanje, znak da Ray spava. U dva odlučna koraka nadesno, Strike se našao u Kelseyinoj minijaturnoj sobi. Sve je bilo u tonu, u istoj nijansi ljubičaste boje: zidovi, poplun, sjenilo svjetiljke i zavjese. Strike je pomislio kako bi, čak i da nije vidio ostatak kuće, smjesta pogodio da je neredu u ovoj prostoriji bio silom nametnut red. Velika plutena ploča osiguravala je da na zidovima neće ostati tragovi čavlića. Kelsey je pluto oblijepila fotografijama petorice zgodnih mladića, za koje je Strike pretpostavio da su članovi benda One Direction. Glave i noge virile su im preko ruba ploče. Na većini fotografija bio je neki plavokosi momak. Osim fotografija One Directiona, izrezala je fotografije štenaca, uglavnom pasmine shih tzu, nasumične riječi i akronime: ZAUZMI, FOMO i AMAZEBALLS, i mnogo puta ime NIALL, često zalijepljeno na srca. Nemaran, nasumičan koledž govorio je o stavu posve oprečnom vojnički namještenom krevetu i besprijekorno ravno postavljenoj ljubičastoj prostirci na podu. Na uskoj polici za knjige isticala se brižno očuvana One Direction: Zauvijek mladi - naša službena priča o X Factoru. Osim nje, na policama su bile i knjige iz serije Sumrak, kutija za nakit, mnoštvo sitnica koje čak ni Hazel nije uspjela poredati da izgledaju simetrično, plastična plitica s jeftinom šminkom i nekoliko mekanih igračaka. Uzdajući se u činjenicu da je Hazel dovoljno teška da se njezini koraci čuju na stubama, Strike je brzo otvorio ladice. Policija je zacijelo odnijela sve zanimljivo: laptop, svaki naškrabani papirić, sve telefonske brojeve ili načrčkana imena, dnevnik, ako ga je nastavila voditi nakon što je Hazel pronjuškala po njezinoj sobi. Ostalo je nešto nemarno razbacanih stvari: kutija pisaćeg papira kao onaj na kojem je napisala pismo koje je njemu poslala, stari Nintendo DS, paketić umjetnih noktiju, kutijica gvatemalskih lutkica od vune i, u zadnjoj ladici njezina noćnog ormarića, nekoliko krutih blistera filmom obloženih kapsula, zaguranih u ~ 261 ~ Knjigoteka

daša&anna mekanu pernicu. Izvukao ihje i promotrio: kapsule su bile jajasta oblika, boje senfa, s oznakom Accutane. Uzeo je jedan blister i spremio ga u džep, zatvorio ladicu i krenuo prema Kelseyinu ormaru, koji je bio neuredan i lagano vonjao na plijesan. Voljela je crnu i ružičastu boju. Brzo je pregledao odjeću, pretražio džepove, ali nije pronašao ništa dok nije prekopao vrećastu haljinu iz nje izvukao nešto što je izgledalo kao zgužvana lutrijska srećka ili priznanica za garderobu s brojem 18. Hazel se nije ni mrdnula otkad ju je Strike napustio. Pretpostavio je da se na katu mogao zadržati i duže, ona ne bi primijetila. Kad se ponovno pojavio u dnevnom boravku, lagano se trznula. Dok ga nije bilo, ponovno je plakala. - Hvala vam što ste došli - muklo je rekla ustajući. - Oprostite, ja... I rasplakala se kao kišna godina. Strike je položio ruku na njezino rame i već u sljedećem trenutku zarila je lice u njegove grudi i ridala čvrsto se uhvativši za suvratke njegova kaputa, bez i najmanje natruhe koketerije, shrvana nepatvorenom boli. Zagrlio ju je oko ramena i stajali su tako punu minutu dok ona nije nekoliko puta teško uzdahnula i odmaknula se od njega, a Strike spustio ruke uz tijelo. Odmahnula je glavom, više mu nije imala što reći, i otpratila ga do vrata. Ponovio je riječi sućuti. Kimnula je, lice joj je izgledalo sablasno na dnevnom svjetlu koje je sad prodiralo u tmurni hodnik. - Hvala što ste došli - projecala je. - Morala sam vas vidjeti. Ne znam zašto. Oprostite. ~ 262 ~ Knjigoteka

daša&anna 35 Dominance and Submission45 Otkad je otišao od kuće, živio je s tri žene, ali ova - Stvar - iskušavala ga je do krajnjih granica. Sve tri prljave gadure tvrdile su da ga vole, što god to trebalo značiti. Njihova takozvana ljubav prve je dvije učinila poslušnima. U dubini duše, naravno, sve su žene prijetvorne pizde, odlučne uzeti više nego što daju, ali prve dvije nisu bile ni slične Stvari. Morao je trpjeti više nego što je ikada dotad trpio jer Stvar je bila bitan dio njegova velikog plana. Bez obzira na to, stalno je maštao ubiti Stvar. Mogao je zamisliti kako njezino glupo lice mlohavi dok joj zabija nož duboko u trbuh, kako ne može vjerovati da je Dragi (Stvar ga je zvala Dragi) ubija, iako mu se njezina vrela krv razlijeva preko ruku, a miris hrđe prožima zrak još uzdrhtao od njezinih vriskova... Primoranost na ljubaznost opasno je podrivala njegovu samokontrolu. Uključiti šarm, privući ih i umiliti im se bilo je lako, mačji kašalj, oduvijek je bilo tako. Sačuvati pozu na duže vrijeme bilo je nešto drugo. Pretvaranje ga je dovodilo do ruba. Ponekad je čak i zvuk disanja Stvari bio dovoljan da on poželi dograbiti nož i probiti joj jebena pluća... Ako uskoro ne ubije neku Ženu, jebeno će eksplodirati. U ponedjeljak rano ujutro smislio je izliku da izađe, ali dok je prilazio Ulici Denmark s namjerom da dočeka Tajnicu kada dođe na posao, nešto je u njemu zatreperilo, kao štakor koji je trznuo brcima. Zastao je ispred telefonske govornice na suprotnoj strani ulice i zaškiljio prema liku koji je stajao na uglu Ulice Denmark, tik ispred trgovine glazbalima, obojene drečavim bojama cirkuskog plakata. Poznavao je policajce, njihove pokrete, njihove igre. Mladić koji je stajao držeći ruke u džepovima kratke jakne glumio je nehajnog, običnog promatrača... On je izmislio tu jebenu igru. Mogao se učiniti praktički nevidljivim. Vidi tu budalu, stoji na uglu i misli da zbog te kratke jakne izgleda kao jedan od škvadre... nikad ne muljaj muljatoru, druškane. 45 Dominacija i pokornost ~ 263 ~ Knjigoteka

daša&anna Polako se okrenuo i nestao iz vidokruga sakrivši se iza telefonske govornice, gdje je skinuo kapu s glave. Nosio ju je kad ga je Strike naganjao. Kratka jakna možda ima njegov opis. Trebao je misliti na to, trebao je pogoditi da će Strike pozvati u pomoć prijatelje iz policije, kukavica... Međutim, fotorobot nije objavljen, pomislio je, a samopoštovanje mu je ponovno naraslo dok se vraćao ulicom. Strike mu je bio na samo nekoliko koraka, iako toga nije bio svjestan, a još uvijek ruje imao jebenog pojma tko je on. Gospode, kakav će biti užitak, kad kokne Tajnicu, gledati kako Strike i njegov jebeni posao nestaju pod lavinom negativnog publiciteta zbog povezanosti s ubojstvima, kako ga policija i novinari opsjedaju jer nije zaštitio svoju zaposlenicu, kako ga sumnjiče za njezinu smrt, kako propada i poslovno i privatno... Već je planirao svoj sljedeći potez. Otići će do londonskog Ekonomskog fakulteta, gdje je Tajnica često pratila onu drugu plavu fuficu, i pratit će je odande. U međuvremenu, trebat će mu druga kapa i možda nove sunčane naočale. Prekopao je džepove tražeći novac. Kao i obično, bih su gotovo prazni. Morat će natjerati Stvar da se vrati na posao. Dojadilo mu je njezino cmizdrenje, blejanje i smišljanje izlika da ode iz kuće. Na kraju je kupio dvije nove kape, jednu bejzbolsku i drugu sivu vunenu, koje će zamijeniti crnu koju je bacio u koš za smeće na Cambridge Circusu. Tad se ukrcao u vlak podzemne do Holborna. Nije bila ondje niti je bilo ijednog studenta. Uzalud provjeravajući hoće li igdje opaziti crvenkastozlatnu kosu, sjetio se da je danas uskršnji ponedjeljak. Fakultet je bio zatvoren. Nakon nekoliko sati vratio se u Tottenham Court Road, potražio je u Courtu i neko se vrijeme muvao oko ulaza u Spearmint Rhino, ali nigdje je nije bilo. Nakon nekoliko dana zaredom tijekom kojih nije mogao izaći i potražiti je, razočaranje koje je sad osjetio izazvalo mu je gotovo tjelesnu bol. Uzrujan, krenuo je mirnim bočnim ulicama u nadi da će naići na neku djevojku, bilo koju ženu, ne mora biti Tajnica; noževi ispod njegove jakne sad bi bili sretni sa svakom. Možda ju je njegova razglednica toliko uzdrmala da je dala otkaz. To nije bilo ono što je želio. Želio je da bude prestravljena, ali da radi za Strikea, jer ona je njegov način da sredi tog gada. ~ 264 ~ Knjigoteka

daša&anna Gorko razočaran, rano navečer vratio se k Stvari. Znao je da će morati ostati s njom naredna dva dana i pomisao na to crpila mu je i zadnje ostatke samokontrole. Da je mogao upotrijebiti Stvar onako kako je planirao upotrijebiti Tajnicu, bilo bi drukčije - to bi bilo olakšanje. Pohitao bi kući, s već spremnim noževima, ali nije se usudio. Stvar mu je trebala živa i ropski odana. Nije prošlo ni četrdeset osam sati, a on samo što nije eksplodirao od bijesa i naprasitosti. U srijedu navečer rekao je Stvari da će sutra ujutro morati rano izaći da obavi neki posao i bez uvijanja je obavijestio da je vrijeme i da se ona vrati na posao. Cviljenje i cendranje koje je uslijedilo sve više ga je živciralo, dok nije posve izgubio strpljenje. Uplašena njegovim nenadanim bijesom, Stvar ga je pokušala smiriti. Ona ga treba, želi ga, žao joj je... Spavao je u drugoj sobi pod izlikom da je još uvijek ljut. Tako je mogao slobodno masturbirati, ali to ga nije zadovoljilo. Želio je, trebao je kontakt sa ženskim tijelom kroz čeličnu oštricu, morao je osjetiti svoju dominaciju kroz mlaz krvi, čuti posvemašnje pokoravanje u vriskovima, preklinjanju, smrtnom hropcu i cviljenju. Sjećanja na prigode kad je to učinio nisu ga utješila; samo su razbuktala njegovu potrebu. Izgarao je učiniti to ponovno: želio je Tajnicu. U četvrtak ujutro ustao je u petnaest do pet, odjenuo se, stavio na glavu bejzbolsku kapu i otišao na drugu stranu Londona do stana u kojem je Tajnica stanovala sa zgodnim momkom. Kad je stigao do Hastings Roada, sunce je već bilo izašlo. Sakrio se iza prastarog Land Rovera parkiranog malo dalje od kuće. Naslonio se na njega i kroz prednje staklo motrio prozore njezina stana. U sedam sati netko se pomaknuo iza prozora u dnevnom boravku, a malo kasnije zgodan momak izašao je iz stana u odijelu. Izgledao je iscrpljeno i nesretno. Misliš da si sad nesretan, glupane... čekaj da se ja zabavim s tvojom curom... Tad se napokon pojavila i ona, u pratnji neke starije žene koja joj je bila jako slična. Pas mater. Što to radi, ide na izlet s jebenom majkom? Imao je osjećaj da mu se ruga. Ponekad mu se činilo da se cijeli svijet urotio protiv njega, udružio da osujeti njegove želje, da ga ponizi. Jebeno je mrzio osjećaj da njegova svemoć nestaje, da ga ljudi i okolnosti opkoljavaju i svode na tek još jednog osujećenog, uskiptjela smrtnika. Netko će za ovo morati platiti. ~ 265 ~ Knjigoteka

daša&anna 36 I have this feeling that my luck is none too good...46 Blue Öyster Cult, “Black Blade” Kad je u četvrtak ujutro zazvonila budilica, Strike je ispružio tešku ruku i pljesnuo dugme na vrhu starog sata tako žestoko da se budilica prevrnula sa stolića uz krevet i tresnula na pod. Zaškiljio je i morao priznati da sunčevo svjetlo koje blješti kroz tanke zavjese po svemu sudeći potvrđuje točnost bučne budilice. Iskušenje da se okrene na bok i ponovno utone u san bilo je gotovo neodoljivo. Još je nekoliko sekundi ležao prekrivši oči podlakticom, skrivajući se od dana, a onda napola uzdahnuvši, napola prostenjavši razgrnuo pokrivače. Dok je naslijepo tražio kvaku kupaonskih vrata, pomislio je kako je prethodnih pet noći u prosjeku spavao tri sata. Kao što je Robin i predvidjela, kad je nju poslao kući, morao je birati hoće li pratiti Platinastu ili Ludog Tatu. Kako je nedavno svjedočio neočekivanom prepadu Ludog Tate na svoje male sinove i vidio njihove preplašene suze, Strike je zaključio da mu prioritet mora biti Ludi Tata. Prepustivši Platinastu njezinoj nevinoj rutini, velik dio tjedna proveo je kradom fotografirajući oca koji se šuljao oko svojih sinova, i skupio je brojne fotografije tog muškarca dok špijunira djecu i prilazi im kad god njihova majka nije u blizini. Kad nije pratio Ludog Tatu, Strike je bio zaposlen vlastitim istragama. Policija je napredovala previše sporo za njegov ukus pa je, još uvijek bez i najmanjeg dokaza da Whittaker, Laing ili Brockbank imaju ikakve veze sa smrću Kelsey Platt, gotovo svaki slobodan sat prethodnih pet dana proveo neumoljivo, danonoćno radeći, što je dotad činio samo u vojsci. Balansirajući na jednoj nozi, okrenuo je regulator na tušu u smjeru kazaljke na satu i pustio da ga ledena voda okrutno probudi, ohladi mu natečene oči i naježi kožu između tamnih dlačica na prsima, rukama i nogama. Jedina dobra stvar kod ove minijaturne tuš-kabine bila je ta da 46 Imam osjećaj da me ne prati baš posebna sreća... ~ 266 ~ Knjigoteka

daša&anna nije imao gdje pasti, posklizne li se. Kad se oprao, odskakutao je natrag u sobu, grubo se obrisao ručnikom i uključio televizor. Sutra će se održati kraljevsko vjenčanje i pripreme za njega bile su glavna vijest na svim televizijskim kanalima koje je uspio pronaći. Dok je stavljao protezu, odijevao se, pio čaj i jeo tost, spikeri i reporteri neprestano su uzbuđeno govorili o ljudima koji su već stražarili u šatorima putem do Westminsterske opatije i ispred nje, i o mnoštvu turista koji su pohrlili u London kako bi nazočili obredu. Strike je isključio televizor i krenuo u ured, zijevajući i pitajući se kako će multimedijska paljba kraljevskim vjenčanjem utjecati na Robin, koju nije vidio od prethodnog petka kad je stigla ona razglednica sa slikom Jacka Vettriana i sablasnim iznenađenjem. Iako je u stanu tek popio veliku šalicu čaja, ušavši u ured Strike je automatski uključio kuhalo za vodu pa na Robinin stol odložio popis striptiz-barova, klubova koji nude ples u krilu i salona za masažu, koji je počeo sastavljati u onih nekoliko sati slobodnog vremena. Kad Robin dođe, namjeravao ju je zamoliti da nastavi istraživati i da nazove sve takve lokale koje uspije pronaći u Shoreditchu, što je bio posao koji je mogla obaviti i u sigurnosti vlastitog doma. Da ju je mogao prisiliti na suradnju, poslao bi je s majkom natrag u Masham. Sjećanje na njezino sablasno blijedo lice proganjalo ga je cijeli tjedan. Suspregnuvši novo divovsko zijevanje, skljokao se za Robinin stol provjeriti svoje elektroničke poruke. Iako ju je namjeravao poslati kući, radovao se što će je vidjeti. Nedostajala mu je njezina prisutnost u uredu, njezino oduševljenje, njezin pozitivan stav, njezina prirodna, neusiljena ljubaznost, i želio joj je reći za neke pomake u istrazi do kojih je došao u svojoj tvrdoglavoj potrazi za trojicom muškaraca kojima je trenutačno bio opsjednut. Dosad je u Catfordu proveo već gotovo dvanaest sati, pazeći hoće li ugledati Whittakera na ulazu ili izlazu iz stana iznad riblje zalogajnice u živahnoj pješačkoj ulici uz stražnji dio kazališta Catford. Prodavači ribe, trgovine vlasuljama, kafići i pekarnice zavijali su oko kazališta, a iznad svakog lokala nalazio se stan s tri lučna prozora postavljena u trokut. Tanke zavjese stana u kojem je prema Shankerovu mišljenju živio Whittaker stalno su bile navučene. Danju je ulica bila krcata štandovima koji su Strikeu nudili korisno skrovište. Miris štapića koji je tinjao na štandu s hvatačima snova i vonj odrezaka sirove ribe na obližnjem ledu ispunjavali su Strikeove nosnice, dok ih gotovo nije prestao primjećivati. ~ 267 ~ Knjigoteka

daša&anna Tri večeri Strike je promatrao sa stražnjeg ulaza u kazalište, sučelice stanu, ali vidio je samo nejasne oblike koji su se kretali iza zavjesa. Tad su se, u srijedu navečer, vrata pokraj riblje zalogajnice otvorila i otkrila mršavu tinejdžericu. Njezina tamna, prljava kosa bila je začešljana s upalog, zecolikog lica, plavičastog kao u sušičavca. Bila je odjevena u kratku sivu majicu s patentnim zatvaračem i kapuljačom, a nosila je tajice u kojima su njezine mršave noge izgledale kao četkice za čišćenje lule. Čvrsto prekriživši ruke na mršavim prsima, ušla je u zalogajnicu naslanjajući se na vrata dok se nisu otvorila, pa se umalo srušila u nju. Strike je pohitao preko ceste tako brzo da je uhvatio vrata prije nego što su zalupila i stao u red tik iza nje. Kad je stigla do pulta, poslužitelj joj se obratio imenom. - ’Si dobro, Stephanie? - Da - tiho je odgovorila. - Dvije Coca-Cole, molim. Uši, nos i usna bili su joj izbušeni brojnim piercinzima. Izbrojivši kovanice i plativši, otišla je pognute glave, ni ne pogledavši Strikea. Strike se vratio u svoju mračnu vežu na suprotnoj strani ulice, i ondje pojeo netom kupljene krumpiriće, ni načas ne skidajući pogled s osvijetljenih prozora iznad zalogajnice. Činjenica da je kupila dvije CocaCole navodila je na zaključak da je Whittaker u stanu, možda izvaljen nag na madracu, kako ga je Strike često vidio dok je bio tinejdžer. Strike se je smatrao nepristranim, ali dok je stajao u redu u zalogajnici, svjestan da je možda samo nekoliko metara od tog gada i da ga od njega dijeli samo tanko drvo i sadreni strop, osjetio je kako mu je srce brže zakucalo. Tvrdoglavo je promatrao stan dok se oko jedan iza ponoći svjetla na prozorima nisu ugasila, ali Whittakera nije vidio. Ni s Laingom nije imao više sreće. Pomno pregledavanje Google Street Wiewa sugeriralo je da balkon na kojem je crvenokosi Laing pozirao za svoju JustGiving fotografiju pripada jednom stanu u Wollaston Closeu, zdepastom, otrcanom stambenom bloku nedaleko od nebodera Strata. Laingu nije bilo traga ni u telefonskom imeniku ni u popisu birača na toj adresi, ali Strike se još uvijek nadao da živi ondje kao nečiji gost ili je unajmio stan i nema fiksnu liniju. U utorak navečer satima je nadzirao stanove, sa sobom ponijevši naočale za noćno promatranje koje su mu omogućile da zaviri kroz prozore sa zavjesama kad se smračilo, ali nigdje nije opazio Škota kako ulazi ili izlazi iz nekog stana, ili se kreće po njemu. Ne želeći upozoriti Lainga da mu je za petama, Strike je odustao od ~ 268 ~ Knjigoteka

daša&anna raspitivanja od vrata do vrata, ali danju je vrebao uz ciglene lukove obližnjeg željezničkog mosta, pretvorenog u tunele u koje su se smjestile male trgovine: jedan ekvadorski kafić, frizerski salon. Nijemo jedući i pijući među veselim južnoamerikancima, Strike je upadao u oči svojom šutljivošću i mrzovoljom. Novo zijevanje pretvorilo se u umorno stenjanje dok se protezao na Robininu stolcu, pa nije odmah čuo odjek koraka na stubama u hodniku. Kad je shvatio da netko dolazi i pogledao na sat - za Kobin je sigurno prerano jer mu je rekla da njezina majka odlazi vlakom u jedanaest - zidom s druge strane mutnog stakla penjala se sjena. Netko je pokucao na vrata i na Strikeovo zaprepaštenje, u ured je ušao Ponavljač. Trbušasti sredovječni poslovnjak bio je mnogo imućniji nego što bi se dalo zaključiti po njegovu zgužvanom, bezličnom izgledu. Njegovo lice, ni po čemu pamtljivo, ni zgodno ni ružno, danas je bilo izobličeno od preneraženosti. - Napucala me - rekao je Strikeu bez ikakva uvoda. Skljokao se na sofu od umjetne kože i iznenadio erupcijom lažnih vjetrova; drugo iznenađenje tog dana, pretpostavio je Strike. Muškarac se sigurno zaprepastio kad ga je cura napucala, jer uobičajeni postupak podrazumijevao je prikupljanje dokaza o nevjeri dotične plavuše i njihovo predočavanje, nakon čega bi uslijedio prekid veze. Što je više poznavao svog klijenta, to je više shvaćao da je za Ponavljača to bio svojevrsni zadovoljavajući seksualni vrhunac. Muškarac se činio neobičnom mješavinom mazohista, voajera i čudaka koji je morao imati sve pod kontrolom. - Stvarno? - upitao je Strike ustajući i krećući se prema kuhalu za vodu; trebao mu je kofein. - Budno smo je pratili i nigdje nije bilo ni traga drugom muškarcu. Zapravo, Platinastu je zanemario cijeli tjedan i samo primao Ravenine pozive, a i njih je nekoliko prepustio govornoj pošti dok je on slijedio Ludog Tatu. Sad se pitao je li preslušao sve poruke. Iskreno se nadao da ga Raven nije upozoravala da se u životu Platinaste pojavio drugi bogataš, spreman snositi neke njezine studentske troškove u zamjenu za ekskluzivne povlastice, ili će se zauvijek morati oprostiti od Ponavljačeve gotovine. - Zašto me je onda napucala? - upitao je Ponavljač. Zato što si nastran, čovječe. ~ 269 ~ Knjigoteka

daša&anna - Ne mogu se zakleti da ne postoji nitko drugi - rekao je Strike pažljivo birajući riječi dok je sipao instant-kavu u šalicu. - Samo kažem da ga je prokleto pametno skrivala, ako postoji. Pratili smo svaki njezin pokret - lagao je. - Kava? - Mislio sam da ste vi najbolji - gunđao je Ponavljač. - Ne, ne pijem instant-kavu. Zazvonio je Strikeov mobitel. Izvukavši mobitel iz džepa, vidio je da ga zove Wardle. - Oprostite, moram se javiti - rekao je svom nezadovoljnom klijentu i odgovorio na poziv. - Bog, Wardle. - Malley otpada - rekao je Wardle. Strike je bio toliko umoran da mu sekundu ili dvije ta rečenica nije ništa značila. Tad je najednom shvatio da Wardle govori o zlikovcu koji je već odrezao penis jednom muškarcu i kojeg je Wardle držao sigurnim krivcem za odsijecanje i slanje one noge. - Kopač... da - rekao je Strike kako bi pokazao da obraća pozornost. - Vani je, zar ne? - Nije mogao biti on. Bio je u Španjolskoj kad je mala ubijena. - Španjolskoj - ponovio je Strike. Ponavljač je lupkao debelim prstima po naslonu za ruku sofe. - Da, u jebenoj Menorci - rekao je Wardle. Strike je otpio gutljaj kave, jake kao da je kipuću vodu uho ravno u staklenku. Osjetio je kako ga hvata glavobolja. Rijetko je imao glavobolju. - Ali napredovali smo s ono dvoje čije sam ti fotke pokazao - nastavio je Wardle. - S onim tipom i curom koji su stavljali postove na stranicu za frikove na kojoj se Kelsey raspitivala o tebi. Strike se nejasno sjećao fotografija mladića nesimetričnih očiju i crnokose žene s naočalama, koje mu je Wardle pokazao. - Razgovarali smo s njima i kažu da je nikad nisu vidjeli; kontaktirali su samo online. Osim toga, on ima neupitan alibi za dan kad je ona umrla: radio je dvostruku smjenu u Asdi... u Leedsu. Provjerili smo. Ali - nastavio je Wardle, a Strike je shvatio da slijedi nešto što Wardle drži obećavajućim - na tom je forumu visio neki tip, koristio se nadimkom “Devotee”, i svi su se ježili od njega. Napaljuju ga ljudi amputiranih ekstremiteta. Žene je uvijek ispitivao gdje bi si željele odrezati noge ili ~ 270 ~ Knjigoteka

daša&anna ruke, i navodno se s nekima od njih pokušao i naći. U posljednje je vrijeme utihnuo. Pokušavamo ga pronaći. - Aha - rekao je Strike, i te kako svjestan sve veće Ponavljačeve ljutnje. - Zvuči obećavajuće. - Da, i nisam zaboravio ono pismo koje ti je poslao netko kome se sviđa tvoj batrljak. I njega provjeravamo. - Super - rekao je Strike, jedva svjestan što govori, ali podigavši ruku kako bi Ponavljaču, koji je bio na rubu da ustane sa sofe, pokazao da je razgovor pri kraju. - Slušaj, ne mogu sad razgovarati. Možda poslije. Kad je Wardle spustio slušalicu, Strike je pokušao smiriti Ponavljača koji se, prisiljen čekati da Strike završi razgovor, nabrusio do slabašna bijesa. Što je točno Ponavljač mislio da Strike može učiniti jer je njega napucala djevojka, to pitanje detektiv nije postavio, jer si nije mogao dopustiti da odbaci klijenta koji bi mu se već sutra mogao vratiti s novim poslom. Otpijajući katranasto crnu kavu uz sve jaču glavobolju, Strikeov najjači osjećaj bila je žarka želja da je u položaju Ponavljaču kazati neka odjebe. - Što, dakle, namjeravate učiniti? - upitao je njegov klijent. Strike nije bio siguran želi li njegov klijent da natjera Platinastu da mu se vrati, da je prati po cijelom Londonu u nadi da će otkriti kako ona ima novog dečka ili da vrati Ponavljaču novac koji mu je dao. Međutim, prije nego što je stigao išta odgovoriti, na metalnim stubama začuli su se novi koraci i ženski glasovi. Ponavljač je jedva stigao samo preplašeno, upitno pogledati Strikea, a staklena vrata već su se otvorila. Robin je Strikeu izgledala viša od Robin koju je pamtio: viša, ljepša i zbunjenija od nelagode. Iza nje - u normalnim okolnostima ta bi ga činjenica zainteresirala i zabavila - stajala je žena koja joj je morala biti majka. Iako malo niža i definitivno šira, imala je istu crvenkastoplavu kosu, iste plavosive oči i izraz blagonaklone pronicavosti koji je Robininu šefu bio dobro poznat. - Oprostite - rekla je Robin ugledavši Ponavljača i naglo zastavši. - Pričekat ćemo dolje... Dođi, mama... Njihov nezadovoljni klijent ustao je, vidno srdit. - Ne, ne, nema potrebe - rekao je. - Nisam dogovorio sastanak. Odlazim. Strike, pošaljite mi zadnji račun. To rekavši, progurao se van iz ureda. ~ 271 ~ Knjigoteka

daša&anna Sat i pol poslije, Robin i njezina majka sjedile su bez riječi u taksiju prema King’s Crossu. Lindin kovčeg ljuljuškao se na podu. Linda je uporno zahtijevala da upozna Strikea prije nego što se vrati u Yorkshire. - Radiš za njega već duže od godine. Sigurno mu neće smetati ako svratim da ga pozdravim. Voljela bih barem vidjeti gdje radiš, da mogu zamisliti o čemu govoriš kad govoriš o uredu... Robin je odolijevala najjače što je mogla, jer sama pomisao da majku upozna sa Strikeom ispunjavala ju je nelagodom. To joj se činilo djetinjastim, neprimjerenim i smiješnim. Više od svega bojala se da će, pojavi li se u uredu s majkom, samo potkrijepiti Strikeovo očito uvjerenje kako je previše potresena da bi se bavila Kelseyinim slučajem. Sad se gorko kajala što je pokazala tjeskobu kad je stigla ona Vettrianova razglednica. Trebala je biti pametnija i ne dopustiti da Strike na njoj zamijeti ni mrvicu straha, posebno sad kad zna da je bila silovana. Rekao je da to nije važno, ali ona je znala da nije tako: u životu su joj drugi i prečesto govorili što je dobro za nju, a što nije. Taksi se kotrljao Inner Circleom i Robin se morala podsjetiti da njezina majka nije kriva što su nabasale na Ponavljača. Trebala je nazvati Strikea i reći mu da će doći. Ali nadala se da će Strike biti vani, ili u svom stanu na katu, da će moći pokazati Lindi ured i odvesti je ne moravši ih upoznati. Bojala se da će, nazove li Strikea, ovaj namjerno ostati u uredu kako bi upoznao njezinu majku, iz njemu svojstvene mješavine znatiželje i nestašluka. Linda i Strike čavrljah su dok je Robin kuhala čaj, namjerno šuteći. Slutila je da je Linda željela upoznati Strikea među ostalim i zato da procijeni koliko su točno on i njezina kći bliski. Srećom, onako neobrijan i upalih očiju, kao i uvijek kad bi se zbog posla odrekao spavanja, Strike je izgledao grozno, kao da je dobrih deset godina stariji nego što je bio. Sad kad je vidjela njezina šefa, Linda sigurno neće misliti da je Robin potajno zaluđena njime. - Sviđa mi se - rekla je Linda kad se u vidokrugu pojavila crvena opeka palače St Pancras - i moram reći, možda nije zgodan, ali definitivno ima nešto privlačno. - Da - hladno se suglasila Robin. - Sarah Shadlock dijeli tvoje mišljenje. Nedugo prije nego što su krenule prema postaji, Strike ju je zamolio za kratak privatni razgovor u njegovu uredu. Ondje joj je predao početak ~ 272 ~ Knjigoteka

daša&anna popisa salona za masažu, striptiz-klubova i klubova koji nude ples u krilu u Shoreditchu, i zamolio da ih. počne nazivati u potrazi za Noelom Brockbankom. - Što više razmišljam o tome - rekao je Strike - to sam sigurniji da još uvijek radi kao zaštitar ili izbacivač. Što mu drugo preostaje, onako krupnom, oštećena mozga i s njegovom prošlošću? Iz poštovanja prema Lindi koja je slušala, Strike je propustio dometnuti kako je siguran da Brockbank još uvijek radi u seksualnoj industriji, u kojoj je najlakše pronaći nezaštićene žene. - Okej - odgovorila je Robin ostavivši Strikeov popis na svom stolu, na koji ga je on odložio. - Ispratit ću mamu i vratit ću se... - Ne, želim da to obaviš od kuće. Bilježi sve pozive, nadoknadit ću ti trošak. Robin je glavom proletjela slika postera albuma Survivor Destiny’s Childa. - Kad da se vratim u ured? - Vidjet ćemo koliko će ti vremena trebati - rekao je. Točno protumačivši izraz njezina lica, dodao je: - Slušaj, mislim da smo upravo zauvijek izgubili Ponavljača. Ludog Tatu mogu pokrivati sam... - A Kelsey? - Ti ćeš pokušati pronaći Brockbanka - rekao je pokazujući na popis u njezinoj ruci. Tad je (u glavi mu je bubnjalo, iako to Robin nije znala) dodao: - Vidi, sutra nitko neće raditi, državni je praznik, kraljevsko vjenčanje... Nije moglo biti jasnije: želio ju je maknuti s puta. Dok je nije bilo u uredu, nešto se promijenilo. Možda se Strike sjetio da ona, na kraju krajeva, nije prošla obuku u vojnoj policiji, da prije nego što im je netko dostavio nogu na vrata nikad nije vidjela raskomadane ekstremitete, ukratko, da nije partnerica koja mu je u ovakvoj nuždi od koristi. - Upravo sam imala pet slobodnih dana... - Zaboga - rekao je, gubeći strpljenje - ionako samo sastavljaš popise i zivkaš... zašto bi za to morala biti ovdje? Samo sastavljaš popise i zivkaš. Sjetila se kako ju je Elin nazvala Strikeovom tajnicom. Dok je sjedila u taksiju s majkom, lava bijesa i ogorčenja otplavila je razboritost. Pred Wardleom ju je nazvao svojom partnericom, kad je ~ 273 ~ Knjigoteka

daša&anna želio da pogleda fotografije raskomadana tijela. Međutim, nisu potpisali novi ugovor niti su o svom novom poslovnom odnosu službeno pregovarali. Tipkala je brže od Strikea s onim njegovim širokim, dlakavim prstima: rješavala je gomile računa i e-mailova. Obavljala je i većinu arhiviranja. Možda je, pomislila je Robin, sam Strike rekao Elin da mu je ona samo tajnica. Možda ju je partnericom nazvao iz bijednog ustupka, reda radi. Možda su (sad je namjerno raspirivala svoje ogorčenje i toga je bila svjesna) Strike i Elin razgovarali o Robininim nedostacima na svojim tajnim večerama na kojima ih Elinin suprug nije mogao vidjeti. Možda je Strike povjerio Elin koliko se sad kaje što je zaposlio ženu koja je, na kraju krajeva, bila samo privremena ispomoć kad je došla k njemu. Vjerojatno joj je rekao i za silovanje. I menije tad bilo teško, znaš. Samo sastavljaš popise i zivkaš. Zašto plače? Suze bijesa i frustracije kapale su joj niz lice. - Robin? - zazvala ju je Linda. - Ništa mi nije - oštro je odvratila Robin brišući dlanovima kožu ispod očiju. Jedva je čekala da se vrati na posao nakon pet dana u kući s majkom i Matthewom, nakon neugodnihi trostranih šutnji u skučenom prostoru i razgovora koje je znala da Linda šapatom vodi s Matthewom dok je ona u kupaonici, a o kojima je odlučila ne pitati. Nije željela biti ponovno zarobljena u kući. Ma koliko to možda bilo neracionalno, osjećala se sigurnije usred Londona, pazeći prati li je onaj krupni tip s kapom na glavi, nego u svom stanu u Hastings Roadu. Taksi se napokon zaustavio ispred King’s Crossa. Robin se silno trudila obuzdati emocije, svjesna Lindina pogledavanja dok su prolazile krcatom postajom prema njezinu peronu. Matthew i ona večeras će biti ponovno sami, s prijetnjom onog konačnog, definitivnog razgovora. Nije željela da Linda dođe i bude s njima, ali njezin predstojeći odlazak primorao je Robin da prizna kako je u majčinoj prisutnosti bilo neke utjehe koju je ona dotad jedva primjećivala. - Dobro - rekla je Linda kad se njezin kovčeg našao sigurno spremljen na policu za prtljagu, a ona se vratila na peron kako bi zadnjih nekoliko minuta prije polaska vlaka provela s kćeri. - Ovo je za tebe. Pružila joj je petsto funti. - Mama, ne mogu uzeti... ~ 274 ~ Knjigoteka

daša&anna - Možeš - prekinula ju je Linda. - Plati time polog za stan u kojem ćeš živjeti... ili kupi Jimmy Choo cipele za vjenčanje. U utorak su razgledavale izloge u Bond Streetu i zurile kroz staklo u savršen nakit, torbice koje su koštale više od rabljenih automobila, dizajnersku odjeću za kojom ni jedna ni druga nikad ne bi mogle težiti. Trgovine u Harrogateu bile su jedan drugi svijet. Robin je s neskrivenom čežnjom promatrala cipele u izlogu Jimmy Chooa. Matthew nije volio da ona nosi cipele s visokim potpeticama; prkosno je glasno izrazila želju za šiljastim, dvanaest centimetara visokim potpeticama. - Ne mogu ponovila je Robin među vrevom i glasovima koji su odjekivah na peronu oko njih. Njezini će roditelji kasnije te iste godine snositi i dio troškova za vjenčanje njezina brata Stephena. Za njezino vjenčanje, koje je već jednom bilo odgođeno, uplatili su povelik polog; kupili su vjenčanicu i platili preinake, već jednom ostali bez pologa za limuzine... - Želim da ga uzmeš - strogo je rekla Linda. - Ili ga uloži u svoj samački život ili si kupi cipele za vjenčanje. Boreći se protiv novih suza, Robin nije ništa odgovorila. - Što god odlučila, imaš tatinu i moju punu podršku - rekla je Linda - ali želim da se zapitaš zašto nikome drugom nisi rekla da je vjenčanje otkazano. Ne možete zauvijek živjeti u ovakvom limbu. To nije dobro ni za tebe ni za Matthewa. Uzmi novac. Odluči. Čvrsto je zagrlila Robin, poljubila je tik ispod uha i vratila se u vlak. Robin se uspjela smješkati sve vrijeme dok je mahala majci, ali kad je vlak napokon krenuo, odvozeći njezinu majku natrag u Masham, k njezinu ocu, labradoru Rowntreeu i svemu prijateljskom i poznatom, Robin je klonula na hladnu metalnu klupu, zarila lice u dlanove i nijemo ronila suze u novčanice koje joj je Linda dala. - Razvedri se, dušice. Još je mnogo drugih riba u moru. Podigla je pogled. Pred njom je stajao neuredan muškarac. Trbušina mu se prelijevala preko pojasa, a osmijeh na njegovu licu bio je lascivan. Robin je polako ustala. Bila je visoka kao on. Oči su im bile u istoj razini. - Odjebi - grubo mu je odbrusila. Trepnuo je. Njegov osmijeh pretvorio se u mrštenje. Dok se udaljavala, gurajući Lindin novac u džep, čula je kako nešto dovikuje za njom, ali niti je razabrala niti je marila što. Obuzeo ju je strašan, općenit ~ 275 ~ Knjigoteka

daša&anna bijes prema muškarcima koji iskazivanje osjećaja drže sjajnom prilikom za ulet, prema muškarcima koji ti zure u sise pod izlikom da proučavaju police s vinom, prema muškarcima kojima tvoja puka tjelesna prisutnost predstavlja lascivan poziv. Njezin bijes bujao je dok nije obuhvatio i Strikea, koji ju je poslao kući Matthewu zato što mu je sad teret, koji bi radije ugrozio posao, posao koji mu je ona pomogla izgraditi, i gurao dalje sam nego da joj dopusti da radi ono u čemu je dobra i u čemu ga je ponekad zasjenjivala, a sve zbog trajnog hendikepa koji je u njegovim očima zadobila samo zato što se prije sedam godina našla na pogrešnom stubištu u pogrešno vrijeme. Dakle da, nazvat će njegove proklete klubove s egzotičnim plesačicama i striptiz-rupetine u potrazi za gadom koji ju je nazvao “curicom”, ali učinit će i nešto drugo. Radovala se obavijestiti Strikea o tome, ali nije bilo vremena, jer Linda je žurila na vlak, a nakon što joj je Strike rekao da ostane kod kuće, više nije bila raspoložena ništa mu spominjati. Robin je čvršće stegnula pojas i namršteno odmarširala iz postaje, osjećajući kako je njezina odluka da posve sama, bez Strikeova znanja, nastavi pratiti jedan trag, posve opravdana. ~ 276 ~ Knjigoteka

daša&anna 37 This ain’t the garden of Eden47 Blue Öyster Cult, “This Ain’t the Summer of Love” Kad već mora biti kod kuće, vjerojatno će gledati vjenčanje. Sutradan rano ujutro, Robin je uključila televizor i zauzela mjesto na sofi u dnevnom boravku, s otvorenim laptopom na koljenima i mobitelom pri ruci. I Matthew je imao slobodan dan, ali on je bio u kuhinji, sklanjao joj se s puta. Danas joj nije brižno nudio čaj, niti se raspitivao o njezinu poslu ili bio ponizno pažljiv. Robin je osjetila da se promijenio otkad je njezina majka otišla. Djelovao je zabrinuto, oprezno, ozbiljnije. Tijekom njihovih tihih razgovora, Linda je očito nekako uvjerila Matthewa da se to što se dogodilo možda nikad neće moći popraviti. Robin je savršeno dobro znala da mora zadati smrtni udarac. Riječi koje joj je Linda uputila na odlasku u njoj su pojačale osjećaj žurnosti. Još nije pronašla novi stan, ali svejedno mora reći Matthewu da odlazi i dogovoriti se s njim što će reći prijateljima i obitelji. A ipak, sjedila je na sofi i radila, umjesto da se pozabavi temom koja kao da je posve ispunila mah stan, pritiskala zidove i atmosferu činila trajno zagušljivom od napetosti. Izvjestitelji s cvjetovima u zapučku i na haljinama blebetali su na ekranu o ukrasima u Westminsterskoj opatiji. Slavni uzvanici vijugali su prema ulazu i Robin je napola slušala prijenos uživo, zapisujući telefonske brojeve klubova s egzotičnim plesačicama, striptiz-klubova i salona za masažu u i oko Shoreditcha. Svako malo provjeravala je komentare klijenata na dnu stranice, zbog daleke mogućnosti da je netko možda spomenuo izbacivača po imenu Noel, ali poimence su se spominjale samo žene koje su radile u tim klubovima. Mušterije su ih često preporučivale na temelju navodnog entuzijazma prema poslu. Mandy iz jednog salona za masažu “radi punih trideset minuta” a da čovjek “nikad nema osjećaj da ga požuruje”; božanstvena Sherry iz Beltway Strippersa uvijek je “voljna, susretljiva i spremna za šalu”. “Mogu iskreno preporučiti Zoe”, rekao je jedan klijent, “fenomenalno tijelo i veoma ‘sretan svršetak’!!!” 47 Ovo nije rajski vrt. ~ 277 ~ Knjigoteka

daša&anna U nekom drugom raspoloženju - ili možda u drugom životu - Robin bi se način na koji su ti muškarci govorili o ženama možda učinio smiješnim. Mnogi muškarci koji plaćaju za seks moraju vjerovati da je entuzijazam žena iskren, da im užitak pružaju bez žurbe, da se iskreno smiju njihovim šalama, da iskreno uživaju u masažama tijelom o tijelo i zadovoljavanju rukom. Jedan komentator stavio je pjesmu o svojoj omiljenoj djevojci. Iako je marljivo popisivala brojeve, Robin je držala malo vjerojatnim da bi ijedan od ekskluzivnijih lokala, na čijim su web stranicama blistale umjetnički osvijetljene, fotošopirane nage djevojke i pozivi parovima da dođu zajedno, angažirao Brockbanka s njegovim zdravstvenim problemima. Znala je da su bordeli nezakoniti, ali u cyberspaceu ih nije bilo teško pronaći. Otkad je počela raditi za Strikea, izvještila se u pronalaženju informacija u zabitim kutovima interneta i uskoro je pomno uspoređivala komentare lokalnih rupetina na bijednim stranicama posvećenim razmjeni takvih informacija. Ovdje, na najjeftinijem kraju tržišta, nije bilo pjesama: “analni ovdje košta 60 funta”, “sve strankinje, nijedna Engleskinja”. “Veoma mlade, vjerojatno još čiste. U neke koje se nude ne bi ga umočio.” Često je bila dostupna samo približna lokacija. Znala je da joj Strike ne bi dopustio da ode potražiti ijedan od ovih podruma i jeftinih stanova u kojima rade “uglavnom Istočnoeuropljanke” ili “isključivo Kineskinje”. Načinila je stanku, podsvjesno se nadajući da će čvrsti čvor u njezinim grudima popustiti, pa podigla pogled prema televizoru. Prinčevi William i Harry zajedno su prilazili oltaru. Dok je Robin promatrala, vrata dnevnog boravka otvorila su se i u sobu je ušao Matthew sa šalicom čaja. Nju nije pitao bi U željela popiti čaj. Bez riječi je sjeo u naslonjač i zagledao se u televizijski ekran. Robin se vratila poslu, hipersvjesna Matthewa pokraj sebe. Pridružiti joj se bez riječi bilo je odstupanje od njegova uobičajenog ponašanja. Prihvaćanje njezine odvojenosti - nije ju prekinuo, čak ni nudeći joj čaj - također je bilo novo. Kao i činjenica da nije uzeo daljinski i promijenio program. Kamere su se vratile ispred hotela Goring gdje su budno stražarile vrebajući na Kate Middleton u vjenčanici. Robin je kradom pogledavala preko ruba laptopa, polako pregledavajući niz jedva pismenih komentara o nekom bordelu blizu Ulice Commercial. ~ 278 ~ Knjigoteka

daša&anna Provala uzbuđenih povika i klicanje natjerali su je da podigne glavu na vrijeme kako bi vidjela Kate Middleton dok ulazi u limuzinu. Dugi čipkani rukavi, baš kao oni koje je Robin dala skinuti sa svoje vjenčanice... Limuzina se polako odvezla. Kate Middleton jedva se vidjela pokraj oca u automobilu. Znači, odlučila se za raspuštenu kosu. I Robin je namjeravala nositi kosu raspuštenu. Matthewu se sviđala takva. Iako to sad više nije bilo važno... Mnoštvo je klicalo cijelim putem niz Mali i mahalo zastavicama dokle je pogled sezao. Kad se Matthew okrenuo prema njoj, Robin je glumila da je ponovno zadubljena u računalo. - Jesi li za čaj? - Nisam - odgovorila je. - Hvala - mrzovoljno je dodala, svjesna agresivnosti u svom glasu. Mobitel je zazujao pokraj nje. Matthew se često mrštio ili durio kad bi se to dogodilo u njezine slobodne dane: mislio je da joj poruke šalje Strike, što je ponekad bila istina. Danas se samo ponovno okrenuo prema televizoru. Robin je uzela mobitel u ruku i pročitala primljeni SMS: Kako mogu znati da nisi novinarka? Bio je to trag koji je pratila bez Strikeova znanja i već je imala spreman odgovor. Dok je mnoštvo na ekranu klicalo limuzini koja je sporo gmizala, natipkala je: Da mediji znaju za tebe, već bi ti bili ispred kuće. Rekla sam ti da me potražiš na internetu. Imaš fotku na kojoj ulazim u zgradu suda kako bih dala iskaz u slučaju ubojstva Owena Quinea. Jesi li je pronašao? Ponovno je odložila mobitel; srce joj je lupalo brže nego prije. Kate Middleton izlazila je iz limuzine ispred opatije. Struk joj je izgledao tanašan u čipkanoj haljini. Izgledala je presretno... iskreno sretno... Robinino srce bubnjalo je dok je gledala kako lijepa žena s tijarom prilazi vratima crkve. Mobitel joj je ponovno zazujao. ~ 279 ~ Knjigoteka

daša&anna Da, vidio sam fotku. I? Matthewje ispustio neobičan zvuk u svoju šalicu čaja. Robin se nije obazirala na njega. Vjerojatno misli da šalje SMS-ove Strikeu, što bi ga obično nagnalo na grimase i ogorčene uzdahe. Uključila je kameru na mobitelu, podigla mobitel ispred lica i fotkala se. Bljeskalica je preplašila Matthewa pa ju je pogledao. Plakao je. Robinini prsti drhtali su dok je slala svoju fotografiju u SMS poruci. Nakon toga, ne želeći pogledati Matthewa, ponovno je gledala televiziju. Kate Middleton sad je s ocem polako koračala grimiznim sagom kroz more uzvanika sa šeširima. Pred Robininim očima odigravao se vrhunac milijuna bajki i priča: pučanka polako prilazi svom princu, ljepota se neumoljivo primiče ugledu... I protiv volje, Robin se sjetila one večeri kad ju je Matthew zaprosio ispred Erosova kipa na Piccadilly Circusu. Na stubama su sjedili neki skitnice i posprdno dovikivali kad je Matthew kleknuo. Neočekivani prizor na prljavim stubama iznenadio ju je; Matthew se izložio opasnosti da uprlja svoje najbolje odijelo na vlažnom kamenu, alkoholne isparine osjećale su se u zraku kroz vonj ispušnih plinova, modra baršunasta kutijica pa žmirkavi safir, manji i bijedi od onoga na prstu Kate Middleton. Matthew joj je kasnije rekao da ga je izabrao jer joj pristaje uz oči. Jedan od propaliteta na stubama ustao je i pijano zapljeskao kad je ona pristala. Sjećala se bljeskavih neonskih svjetala Piccadillyja koja su se odražavala na Matthewovu nasmiješenu licu. Devet zajedničkih godina, odrastanja, svađa i mirenja, ljubavi. Devet godina nepokolebljivog odolijevanja traumi koja ih je trebala razdvojiti. Sjetila se dana nakon prosidbe, dana kad ju je agencija za pronalaženje honorarnih poslova poslala Strikeu. Činilo se da je otada prosio znatno više vremena. Sad se osjećala kao neka druga osoba... odnosno, osjećala se kao druga osoba dok joj Strike nije rekao da ostane kod kuće i zapisuje telefonske brojeve, izbjegavajući odgovoriti na pitanje kad će se ona vratiti na posao kao njegova partnerica. - I oni su bili prekinuli. - Molim? - upitala je. ~ 280 ~ Knjigoteka

daša&anna - Jesu - rekao je Matthew i glas ga je izdao. Kimnuo je prema ekranu. Princ William upravo se okrenuo prema svojoj mladenki. - Neko su vrijeme bili prekinuli. - Znam - rekla je Robin. Nastojala je govoriti hladno, ali Matthew je izgledao ucviljeno. Možda na nekoj razini mislim da zaslužuješ boljeg od mene. - Je li... zar je između nas doista gotovo? - upitao je. Kate Middleton prišla je princu Williamu ispred oltara. Izgledali su presretni jer su ponovno zajedno. Zureći u ekran, Robin je znala da će njezin današnji odgovor Matthewu biti shvaćen kao konačan. Zaručnički prsten još uvijek je bio ondje gdje ga je ostavila, na starim knjigovodstvenim udžbenicima na polici za knjige. Ni ona ni on nisu ga ni taknuli otkad ga je skinula s prsta. - Dame i gospodo... - započeo je kanonik Westminsterske opatije na ekranu. Sjetila se onog dana kad ju je Matthew prvi put pozvao da izađu zajedno i sjetila se kako se vraćala kući iz škole sva uzbuđena i ponosna. Sjetila se kako se Sarah Shadlock hihotala i naslanjala na njega u jednom pubu u Bathu, i kako se Matthew lagano namrštio i odmaknuo. Sjetila se Strikea i Elin... kakve oni imaju veze s bilo čime? Sjetila se Matthewa, blijedog i potresenog, u bolnici u kojoj su je nakon silovanja zadržali dvadeset četiri sata. Propustio je ispit da bude s njom, jednostavno je otišao nikome ništa ne rekavši. Njegova se majka naljutila zbog toga. Na ispit je morao izaći u ljetnom roku. Imao sam dvadeset jednu godinu i nisam znao ono što sad znam: da nijedna nije kao ti i da nijednu drugu nikad ne bih mogao voljeti kao tebe... Sarah Shadlock grlila ga je dok joj je on, sto posto pijan, otvarao dušu i govorio o svojim zbrkanim osjećajima prema Robin, agorafobičnoj, nesposobnoj podnijeti dodir... Mobitel je zazujao. Robin ga je automatski podigla i pogledala. U redu, vjerujem da si ti. Robin nije shvatila što je pročitala pa je odložila mobitel na sofu ne odgovorivši. Muškarci izgledaju silno žalosno kad plaču. Matthewove oči bile su grimizne. Ramena su mu se tresla. ~ 281 ~ Knjigoteka

daša&anna - Matte - tiho ga je zazvala kroz njegove nijeme jecaje. - Matte... Ispružila je ruku. ~ 282 ~ Knjigoteka

daša&anna 38 Dance on Stilts48 Nebo je bilo išarano ružičastom, ali ulice su još uvijek vrvjele ljudima. Milijun Londonaca i stanovnika drugih gradova rojilo se pločnicima: crveni, bijeli i plavi šeširi, nacionalne zastavice i plastične krune, lakrdijaši koji loču pivo i drže za ruku djecu obojanih lica, i svi se gurkaju i vrtlože na valu bljutave sentimentalnosti. Puna ih je podzemna, nakrcali su ulice, i dok se probijao kroz njih tražeći što mu treba, više nego jednom čuo je pripjev nacionalne himne u nemelodičnoj izvedbi pripitih pjevača, i jednom u virtuoznoj, od jata bučnih Velšanki koje su mu zapriječile izlaz iz podzemne. Stvar je ostavio u suzama. Kraljevsko vjenčanje privremeno ju je prenulo iz bijede i dovelo u stanje bljutave sentimentalnosti, suza samosažaljenja i plačljivih aluzija o obvezivanju i združivanju. Nije se razbjesnio samo zato što je svaki njegov živac, svaki atom njegova bića bio usredotočen na ono što će večeras učiniti. Usredotočen na olakšanje koje slijedi, bio je strpljiv i nježan, ali Stvar se za nagradu drznula učiniti nešto što dosad nikad nije i pokušala ga spriječiti da ode. Već je bio odjenuo jaknu s noževima i puknuo je. Iako je nije ni dirnuo, znao je kako prestraviti i zastrašiti samo riječima, govorom tijela, nenadanim otkrivanjem zvijeri u sebi. Zalupio je vratima na izlasku i za sobom ostavio prestravljenu, preneraženu Stvar. Morat će se gadno potruditi da se iskupi, razmišljao je gurajući se kroz mnoštvo pijanaca na pločniku. Buket smrdljiva cvijeća, malo odglumljenog kajanja, neko sranje o tome kako je pod velikim stresom... od te pomisli, lice mu je poprimilo opak izraz. Nitko se nije usudio izazvati ga, onako krupnog i namrgođenog, iako se probijajući se kroz gomilu zabio u nekoliko ljudi. Bili su kao čunjevi, mesnati čunjevi, i za njega jednako živi i važni kao čunjevi. Ljudi su u njegovu životu vrijedili samo onoliko koliko su mogli učiniti za njega. Zato je Tajnica dobila toliku važnost. Nikada dotad nije tako dugo pratio ženu. Istina, i za zadnju mu je trebalo neko vrijeme, ali to je bilo drukčije: ta glupa gadura upala mu je u kandže tako veselo da bi čovjek pomislio 48 Ples na štulama ~ 283 ~ Knjigoteka

daša&anna kako joj je životna ambicija bila da je netko raskomada. Što je, zapravo, i bila... Heading for a meeting, shining up my greeting...49 Tražio je neku djevojku koja se odvojila od mnoštva, smućena alkoholom i sentimentalnošću, ali svi su se ulicama kretali u čoporima pa je počeo pomišljati da će ipak bolje proći s kurvom. Vremena su se promijenila. Više nije kao nekad. Sad kad imaju mobitele i Internet, kurve više ne moraju tražiti mušterije na ulicama. Kupiti žensku u današnje je vrijeme lako kao nazvati dostavu hrane, ali on nije želio ostaviti nikakav trag na Internetu ili u popisu poziva neke gadure. Na ulicama je sad ostao samo šljam i on je znao gdje treba tražiti, ali moralo je biti u nekom kvartu s kojim on nema nikakve veze, negdje daleko od Stvari... U deset do ponoći bio je u Shacklewellu i vrebao ulicama sakrivši donju polovicu lica podignutim okovratnikom jakne, s kapom nisko na čelu i noževima koji su mu udarali o prsa; jedan pravi nož za rezanje, drugi kompaktna mačeta. Osvijetljeni izlozi indijskih zalogajnica i pubova, nacionalne zastavice posvuda... pronaći će je, makar mu trebala cijela noć... Na jednom mračnom uglu stajale su tri žene u uskim suknjicama, pušile i razgovarale. Prošao je pokraj njih drugom strane ulice i jedna od njih nešto mu je doviknula, ali on se nije obazirao, nastavio je dalje u mrak. Tri je previše: ostale bi dvije svjedokinje. Lov je pješice bio i lakši i teži istodobno. Nije se morao brinuti hoće li koja kamera snimiti broj njegove registarske tablice, ali problem je bio gdje će je odvesti, a još više kako će pobjeći. Vrebao je ulicama još cio sat dok se nije ponovno našao na onom uglu na kojem su prije stajale tri kurve. Sad su bile samo dvije. S dvije je već lakše. Samo je jedna svjedokinja. Lice mu je bilo gotovo cijelo prekriveno ovratnikom. Oklijevao je, i dok je on oklijevao, jedan je automobil usporio i vozač kratko porazgovarao s curama. Jedna od njih ušla je u automobil i vozilo se udaljilo. Preplavio ga je osjećaj ekstaze. Upravo je ovako bilo i prvi put kad je ubio: i tad mu je ostala ona ružnija, da čini s njom što mu je volja. Nije bilo vremena za premišljanje. U svakome trenu mogla se vratiti jedna od njezinih dviju prijateljica. 49 Idem na sastanak i uvježbavam pozdrav... ~ 284 ~ Knjigoteka

daša&anna - Vratio si se, srčeko? Glas joj je bio grlen, iako je izgledala mlado, onako crveno kanirane kose ošišane u neuredan bob, s naušnicama na ušima i u nosu. Nosnice su joj bile vlažne i ružičaste, kao da je prehlađena. Uz kožnu jaknu i gumenu minicu, nosila je vrtoglavo visoke potpetice na kojima je naizgled s mukom održavala ravnotežu. - Koliko? - upitao je jedva slušajući njezin odgovor. Važno je bilo gdje. - Možemo k meni ako želiš. Pristao je, ali bio je napet. Samo da bude soba s posebnim ulazom ili garsonijera: nitko na stubama, nitko da čuje ili vidi, samo prljava, mračna nišica u kojoj će ostaviti tijelo. Ispostavi li se da je neko javno mjesto, pravi bordel, s drugim curama i debelom starom madam, ili još gore, svodnikom... Isteturala je na cestu i prije nego što se za pješake upalilo zeleno svjetlo. Uhvatio ju je za ruku i povukao natrag da ne izleti pred bijeli kombi koji je tog trena projurio preko zebre. - Moj spasitelj! - zahihotala se. - Hvala, srčeko. Vidio je da je na nečemu. U životu se nagledao takvih. Njezin crveni, balavi nos gadio mu se. Gledajući njihov odraz u mračnim i zlozima pokraj kojih su prolazili, pomislio je kako bi mogli biti otac i kći, jer cura je bila niska i mršava, a on krupan i kršan. - ’Si gledo vjenčanje? - upitala je. - Što? - Kraljevsko vjenčanje? Baš je bila lijepa. I ova prljava kurvica poludjela je za tim vjenčanjem. Blebetala je o njemu dok su hodali, prečesto se smijala, teturala na jeftinim, visokim potpeticama, a on je bio posve nijem. - Iako, baš je šteta što njegova mama nije doživjela da ga vidi na vjenčanju, zar ne? Evo, ovdje je moja gajba - rekla je djevojka, pokazujući stambeni blok ispred njih. U daljini je vidio nekoliko ljudi oko osvijetljenih vrata; jedan je muškarac sjedio na stubama. Zastao je kao ukopan. - Ne. - Šta je? Ne brini se zbog njih, srčeko, poznaju me - usrdno je rekla. - Ne - ponovio je, čvrsto stegnuvši njezinu tanku ruku, najednom bijesan. Što to ona pokušava izvesti? Zar misli da je on od jučer? - Tamo - rekao je pokazujući na mračni prostor između dviju zgrada. ~ 285 ~ Knjigoteka

daša&anna - Srčeko, u stanu imamo krevet... - Tamo - bijesno je ponovio. Zbunjeno je trepnula svojim napadno našminkanim očima, ali nije mogla jasno razmišljati, glupa kravetina, i uvjerio ju je bez riječi, snagom osobnosti. - U redu, srčeko. Njihovi koraci škripali su po površini koja je naizgled bila posuta šljunkom. Bojao se da bi moglo biti sigurnosnih svjetala ili senzora, ali dvadesetak metara od ceste čekala ih je gušća, dublja tama. Na rukama je nosio rukavice. Pružio joj je novac. Otkopčala mu je hlače. Još uvijek je bio mlohav. Dok je ona klečala u mraku i pokušavala izazvati njegovu erekciju, on je nijemo izvlačio noževe iz njihova skrovišta u jakni. Kliznuo je rukama u prorez u najlonskoj podstavi i savio znojne dlanove oko plastičnih drški... Odalamio ju je nogom u trbuh tako da je odletjela. Mukli dahtaj praćen škripom šljunka rekao mu je gdje je prizemljila. Zateturao je prema njoj još raskopčana rasporka hlača koje su mu klizile niz bedra: pronašao ju je spotaknuvši se o nju i već u sljedećem trenu navalio. Nož za rezanje zabijao se u nju: pogodio je kost, vjerojatno rebro, pa ga ponovno zarinuo. Zahroptala je i tad ga zaprepastila vrisnuvši. Iako ju je opkoračio, opirala se i nije uspijevao pronaći njezin vrat da je dokrajči. Snažno je zamahnuo mačetom u lijevoj ruci, ali nevjerojatno, još uvijek je u sebi imala dovoljno života da ponovno vrisne... Iz njegovih usta izlila se bujica bestidnih riječi - bez prestanka je zabijao nož u nju, probio joj dlan dok ga je pokušavala spriječiti, i to mu je dalo ideju prikovao joj je ruku uz tlo, kleknuo na nju, podigao nož... - Jebena mala kurcopušačice... - Tko je tamo? Pas mater i jebena sreća. Muški glas koji je dopirao iz tame iz smjera ulice ponovno je odjeknuo: - Tko je tamo? Nespretno se podigao s nje, navukao gaće i hlače i uzmaknuo najtiše što je mogao, s dva noža u lijevoj ruci i dva njezina prsta u desnoj, još topla, koščata i krvava... Još uvijek je stenjala i cvilila... a onda je samo dugo zahroptala i utihnula... ~ 286 ~ Knjigoteka

daša&anna Othramao je u nepoznato, što dalje od njezina nepomična tijela, i sva njegova osjetila bila su kao u mačke koja je naslutila da joj se iz daljine približava lovački pas. - Je li tamo sve u redu? - odjeknuo je muški glas. Stigao je do zida. Pipkajući, koračao je uz njega dok nije napipao žičanu mrežu. Na dalekom svjetlu ulične svjetiljke, iza ograde su se nazirali obrisi nečega što je izgledalo kao ruševna automehaničarska radionica, zdepasta vozila sablasna u mraku. Negdje u prostoru iz kojega je upravo pobjegao čuo je korake: muškarac je došao istražiti vriskove. Ne smije paničariti. Ne smije potrčati. Buka bi bila fatalna. Polako je koračao uz žičanu ogradu prema mračnom prostoru koji je mogao biti prolaz u susjednu ulicu ih slijepa ulica. Ubacio je krvave noževe natrag u jaknu, gurnuo njezine prste u džep i šuljao se nastojeći ne disati. Iz uličice je odjeknuo povik: - Pas mater! Andy! ANDY! Potrčao je. Sada, dok njihovi povici odjekuju o zidove, neće ga čuti, i kao da je svemir ponovno bio na njegovoj strani, položio mu je meku travu pod stopala dok je grabio u novu tamu prolaza... Slijepa ulica, metar i osamdeset visok zid. Čuo je promet s druge strane. Nije mu preostalo ništa drugo: zadihano, nespretno, žaleći što više nije kao nekad, u savršenoj tjelesnoj kondiciji, snažan I mlad, pokušao se uspeti na zid, pronaći uporište za stopala, ali njegovi mišići bolno su prosvjedovali... Panika može čuda. Popeo se na vrh zida i skočio na drugu stranu. Teško je doskočio; koljena su se pobunila, ali zateturao je i povratio ravnotežu. Hodaj dalje, hodaj dalje... normalno... normalno... normalno... Automobili su jurili pokraj njega. Kradom je obrisao krvave dlanove o jaknu. Daleki povici, previše prigušeni da bi ih razabrao... morao je pobjeći odavde čim prije. Otići će na mjesto za koje Stvar ne zna. Autobusna stanica. Dotrčao je do nje i stao u red. Nije važno kamo ide, samo da ode odavde. Palcem je ostavio krvav trag na voznoj karti. Gurnuo je kartu duboko u džep i dodirnuo njezine odrezane prste. Autobus se otkotrljao. Disao je polako i duboko, pokušavao se smiriti. ~ 287 ~ Knjigoteka

daša&anna Netko je na gornjem katu ponovno zapjevao himnu. Autobus je ubrzao. Njegovo srce poskočilo je u grudima. Disanje mu se polako vratilo u normalu. Zureći u vlastiti odraz u prljavom prozoru, prevrtao je njezin još topao mali prst među svojima. Kako se panika povlačila, zamijenio ju je ushit. Nacerio se svom mračnom odrazu, dijeleći trijumf s jedinim koji je mogao shvatiti. ~ 288 ~ Knjigoteka

daša&anna 39 The door opens both ways...50 Blue Öyster Cult, “Out of the Darkness” Pogledaj - rekla je Elin u ponedjeljak ujutro, zgranuto stojeći ispred televizora sa zdjelicom granole u rukama. - Da čovjek ne povjeruje! Strike je upravo ušao u kuhinju, netom se istuširavši i odjenuvši nakon njihova uobičajenog randevua u nedjelju navečer. Bež-bijeli prostor bez ijedne mrlje bio je ispunjen nehrđajućim čelikom i prigušenim svjetlom, kao najmodernija operacijska dvorana. Na zidu iza stola visio je plazma televizor. Predsjednik Obama bio je na ekranu, stajao za govornicom i govorio. - Ubili su Osamu bin Ladena! - rekla je Elin. - Pas mater - rekao je Strike, zastavši kao ukopan da pročita telop koji je klizio dnom ekrana. Čista odjeća i brijanje slabo su poboljšah njegov izgled - i nadalje je izgledao umoran ko pas. Sati koje je provodio vrebajući na Lainga ili Whittakera počeli su uzimati svoj bolni danak: oči su mu bile podlivene krvlju, a koža mu je postala sivkasta. Prišao je aparatu za kavu, natočio si šalicu i ispio je. Sinoćje umalo zaspao na Elin i činjenicu da je barem taj posao dovršio ubrajao je među svoja malobrojna tjedna postignuća. Sad se naslanjao na čeličnu ploču samostojećeg pulta, gledao besprijekornog predsjednika i zavidio mu iz dna duše. On je barem sredio svog protivnika. Objavljene pojedinosti o smrti bin Ladena dale su Elin i Strikeu nešto o čemu će razgovarati dok ga ona vozi do podzemne. - Baš me zanima koliko su bili sigurni da je to on - rekla je zaustavljajući automobil ispred postaje - prije nego što su upali. I Strike se to pitao. Bin Laden bio je fizički i te kako uočljiv: mnogo viši od metar i osamdeset... Strikeove misli vratile su se na Brockbanka, Lainga i Whittakera, prije nego što ih je Elin dozvala natrag. 50 Vrata se otvaraju na obje strane... ~ 289 ~ Knjigoteka

daša&anna - U srijedu imam poslovni domjenak, ako si raspoložen. - Zvučala je pomalo bojažljivo. - Duncan i ja dogovorili smo se gotovo o svemu. Dojadilo mi je skrivanje. - Oprosti, ali neću moći. Rekao sam ti da moram nadzirati onu trojicu. Morao joj je glumiti da je potraga za Brockbankom, Laingom i Whittakerom plaćen posao, jer inače nikad ne bi shvatila njegovu dosad uzaludnu upornost. - Okej, nazovi me - odvratila je, i on je opazio prizvuk hladnoće u njezinu glasu, ali je odlučio ne obazirati se na njega. Vrijedi li to ovolike muke? upitao se dok je silazio u podzemnu s naprtnjačom na ramenu, pritom ne misleći na muškarce koje je proganjao, nego na Elin. Nešto što je započelo kao ugodna zabava počelo je poprimati obilježja naporne obveze. Predvidljivost njihovih sastanaka - isti restorani, iste noći - počela je gubiti draž, ali sad kad je ona predložila da razbije obrazac, shvatio je da ga to ne raduje. Bez razmišljanja je mogao nabrojiti desetak stvari na koje bi slobodnu večer potrošio radije nego na druženje s hrpom spikera s Radija 3. Spavanje je bilo na vrhu tog popisa. Uskoro - osjećao je da se to sprema - željet će ga upoznati s kćerkom. U trideset sedam godina, Strike je uspješno izbjegao status mamina dečka”. Njegove uspomene na muškarce koji su prošli kroz Ledin život, od kojih su neki bili pristojni, ali većina nije - ovaj potonji trend svoju je apoteozu dosegnuo u Whittakeru - u njemu su izazvale nesklonost koja se mogla nazvati gotovo gađenjem. Nije imao nimalo želje vidjeti u očima drugog djeteta onaj strah i nepovjerenje koje je vidio u očima svoje sestre Lucy svaki put kad bi se vrata otvorila još jednom neznancu. Kakav je bio izraz njegova lica, nije imao pojma. Jer onoliko dugo koliko mu je to polazilo za rukom, radije nije razmišljao o tom dijelu Ledina života i usredotočio se na njezine zagrljaje i njezin smijeh, njezinu majčinsku razdraganost njegovim postignućima. Dok se iskrcavao iz vlaka na postaji Notting Hill Gate na putu do škole, zazujao je mobitel. Otuđena supruga Ludog Tate poslala mu je SMS. Samo provjeravam znate li da dečki danas nisu u školi zbog državnog praznika. S bakom i djedom su. Ondje im neće dodijavati. ~ 290 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike je opsovao sebi u bradu. Posve je zaboravio na praznik. S pozitivne strane, sad se mogao vratiti u ured, odraditi zaostalu birokraciju pa za promjenu otići u Catford Broadway danju. Žalio je samo što ta poruka nije stigla prije nego što se zaputio u Notting Hill. Četrdeset pet minuta poslije, Strike je klipsao metalnim stubama prema uredu i tko zna koji put pitao se zašto nikad nije nazvao kućevlasnika da popravi dizalo nalik krletki za ptice. Međutim, kad je stigao do staklenih vrata ureda, postavilo se mnogo važnije pitanje: zašto su svjetla upaljena? Strike je otvorio vrata tako silovito da je Robin poskočila na svom stolcu, iako je čula njegove teške korake. Zurili su jedno u drugo, ona prkosno, on optužujući. - Što radiš ovdje? - Radim - odgovorila je Robin. - Rekao sam ti da radiš od kuće. - Završila sam - odvratila je lupkajući po hrpi papira koja je ležala na stolu pokraj nje, prekrivena rukom ispisanim bilješkama i telefonskim brojevima. - Ovo su svi brojevi koje sam uspjela pronaći u Shoreditchu. Strike je pogledom pratio njezinu ruku, ali pozornost mu nije privukla hrpica uredno ispisanih papira koju mu je pokazivala, nego safirni zaručnički prsten. Šutio je. Robin se pitala zašto joj srce bubnja o rebra. Strašno je glupo što se osjeća obrambeno... njezina je odluka hoće li se udati za Matthewa ili ne... smiješno je i osjećati potrebu da samoj sebi to kaže... - Pomirili ste se, je li? - upitao je Strike okrećući joj leda dok je vješao jaknu i naprtnjaču. - Da. Uslijedila je kratka stanka. Strike se ponovno okrenuo prema njoj. - Nemam dovoljno posla za tebe. Spali smo na jednog klijenta. Ludog Tatu mogu pokrivati sam. Stisnula je svoje sivoplave oči. - Što je s Brockbankom, Laingom i Whittakerom? - Što s njima? - Zar ih ne pokušavaš pronaći? - Da, ali to nije... - Kako ćeš onda sam pokriti četiri istrage? - Njih četvorica nisu istrage. Nitko ne plaća za... ~ 291 ~ Knjigoteka

daša&anna - Znači, njih četvorica su nešto kao hobi, je li? Jesam li ja zato cijeli vikend tražila brojeve? - Slušaj... želim ih pronaći, to da - rekao je Strike, nastojeći se sjetiti svojih argumenata kroz strašan umor i druge, ne tako lako odredive osjećaje (ponovno je zaručena... sve je vrijeme slutio da bi se to moglo dogoditi... sigurno je pomoglo to što ju je poslao kud i dao joj više vremena s Matthewom) - ali ne želim... - Rado si pristao da te odvezem u Barrow - rekla je Robin, koja je u ured došla spremna za raspravu. Savršeno je znala da on ne želi da se ona vrati. - Nisi imao ništa protiv da ispitam Holly Brockbank i Lorraine MacNaughton, zar ne? Što se, dakle, promijenilo? - Onaj manijak poslao ti je još jedan dio tijela, eto što se jebeno promijenilo, Robin! Nije imao namjeru vikati, ali njegov glas odjeknuo je o ormariće za spise. Robin je ostala mrtva hladna. Već je vidjela Strikea bijesnog, čula ga kako psuje, gledala kako udara u te iste metalne ladice. To joj nije smetalo. - Da - mirno je odgovorila - i priznajem da me je uzdrmalo. Mislim da bi većinu ljudi uzdrmalo da s razglednicom prime i nožni prst. I ti si izgledao kao da ti je pozlilo. - Da, i zato... -... pokušavaš sam raditi na četiri slučaja i poslao si me kući. Nisam tražila slobodne dane. U euforičnim trenucima nakon što je vratila zaručnički prsten na prst, Matthew joj je čak pomogao da uvježba argumente za povratak na posao. Sad kad se toga sjetila, pomislila je koliko je bilo neobično da Matthew glumi Strikea, a ona iznosi svoje argumente, ali Matthew je bio spreman pomoći joj u svemu, samo da pristane udati se za njega drugog srpnja. - Željela sam se vratiti na... - Tvoja želja da se vratiš na posao ne znači da je to u tvom najboljem interesu. - Oh, nisam znala da si kvalificirani profesionalni terapeut - pomalo je sarkastično izjavila Robin. - Slušaj - rekao je Strike, kojeg je njezina suzdržana racionalnost razjarila više nego što bi ga rasrdile suze i bijes (safir je ponovno ~ 292 ~ Knjigoteka

daša&anna hladnokrvno svjetlucao s njezina prsta) - ja sam tvoj poslodavac i na menije da... - Mislila sam da sam tvoja partnerica - rekla je Robin. - Svejedno, partnerica ili ne, i nadalje je moja odgovornost... - Znači, radije bi da ovaj posao propadne nego da mi dopustiš da radim? - upitala je Robin, a blijedo joj se lice zarumenjelo od bijesa, i mada je Strike osjećao da gubi bodove, činjenica da ona gubi hladnokrvnost iz nekog mu je nejasnog razloga pričinjala zadovoljstvo. - Ja sam ti pomogla da razviješ posao! Njemu ideš na ruku, tko god on bio, kad me ovako izbacuješ iz akcije, zanemaruješ plaćene slučajeve i radiš do besvijesti... - Kako znaš da rad...? - Zato što izgledaš usrano - bez uvijanja je odvratila Robin, a Strike se, uhvaćen nespreman, umalo nasmijao prvi put nakon mnogo dana. - Ili sam tvoja partnerica ili nisam - nastavila je. - Ako me namjeravaš tretirati kao komad porculana za posebne prilike, koji se vadi iz ormara samo kad misliš da neće nastradati, nas dvoje smo... osuđeni smo na propast. Ova agencija je osuđena na propast. Bolje bih prošla da poslušam Wardlea i... - I što? - oštro je upitao Strike. - I prijavim se u policiju - odgovorila je Robin gledajući ga ravno u oči. - Za mene ovo nije igra. Nisam curica. Preživjela sam mnogo gore od primitka malog prsta. Zato... - Skupila je hrabrost. Nadala se da neće morati postaviti ultimatum. -... Odluči. Odluči jesam li tvoja partnerica... ili sam ti teret. Ako se ne možeš osloniti na mene, ako mi ne možeš dopustiti da se izložim istim opasnostima kao ti, tad ću se radije... Glas ju je umalo izdao, ali primorala se nastaviti. -... radije ću se povući - dovršila je. U svom uzbuđenju, malo se prežestoko okrenula na stolcu prema računalu i zatekla kako zuri u zid. Skupivši ono malo dostojanstva koje joj je ostalo, namjestila je stolac tako da bude okrenuta prema monitoru i nastavila pregledavati elektroničke poruke, čekajući njegov odgovor. Nije mu rekla za svoj trag. Morala je znati je li još uvijek njegova partnerica, prije nego što s njim podijeli svoja otkrića ili mu ih uruči kao dar na rastanku. - Tko god on jest, žene kasapi iz užitka - tiho je rekao Strike - i jasno je dao do znanja da bi isto želio učiniti i tebi. ~ 293 ~ Knjigoteka

daša&anna - To sam shvatila - ukočeno je odvratila Robin, pogleda prikovana za zaslon računala. Ali jesi li ti shvatio da, ako zna gdje radim, vjerojatno zna i gdje stanujem, i da će me, ako je tako odlučan, pratiti kamo god da se mrdnem? Zar ne shvaćaš da bih radije pomogla da ga uhvatiš nego mirno sjedila i čekala da skoči na mene? Neće preklinjati. Izbrisala je dvanaest spamova iz pretinca ulazne pošte prije nego što je on ponovno progovorio, muklim glasom. - U redu. - U redu što? - upitala je, oprezno se okrenuvši prema njemu. - U redu... vraćaš se na posao. Nasmiješila se od uha do uha. Nije joj uzvratio osmijeh. - Oh, daj se razvedri - rekla je ustajući i obilazeći stol. Jedan ludi trenutak, Strike je pomislio da će ga zagrliti, toliko je sretno izgledala (a sad kad je zaštitnički prsten ponovno bio na njezinu prstu, Strike je možda postao netko koga može slobodno zagrliti, deseksualizirani nesuparnik), ali Robin je samo krenula prema kuhalu za vodu. - Imam jedan trag - rekla mu je. - Ma nemoj? - Još uvijek se trudio shvatiti novu situaciju. (Što će zatražiti od nje da učini, a da nije previše opasno? Kamo je može poslati?) - Da. Stupila sam u kontakt s jednim od ono dvoje na BIID forumu koji su razgovarali s Kelsey. Zijevajući kao nilski konj, Strike se skljokao na sofu od umjetne kože, koja je pod njegovom težinom ispustila svoje uobičajene vjetrove, i pokušao se sjetiti o kome Robin govori. Toliko je bio pospan da je njegovo obično opsežno i precizno pamćenje postajalo nepouzdano. - S frajerom ili sa ženskom? - upitao je, nejasno se prisjećajući fotografija koje im je Wardle pokazao. - S frajerom - odgovorila je Robin prelijevajući vrećice čaja kipućom vodom. Prvi put u njihovu odnosu, Strike se zatekao kako uživa u prilici da je potkopa. - Znači, bila si na web stranicama, a da mi nisi rekla? Igraš se s hrpom anonimnih čudaka ne znajući s kim se petljaš? - Rekla sam ti da sam bila na tim stranicama! - ogorčeno je odvratila Robin. - Vidjela sam da se Kelsey na forumu raspituje o tebi, sjećaš se? ~ 294 ~ Knjigoteka

daša&anna Koristila je nadimak Nowheretorun. Sve sam ti to rekla dok je Wardle bio ovdje. On je bio zadivljen - dodala je. - Ujedno je daleko ispred tebe - rekao je Strike. - Ispitao je i frajera i žensku s kojima je Kelsey razgovarala online. Slijepa ulica. Nikad je nisu vidjeli. Sad traži podatke o nekom tipu koji se naziva Devotee, a koji se pokušavao naći sa ženama s te stranice. - Znam za njega. - Otkud znaš? - Htio je da mu pošaljem fotku, a kad mu je nisam poslala, utihnuo je... - Znači, sad i očijukaš s tim luđacima, je li? - Zaboga - Robin je izgubila strpljenje - samo sam glumila da patim od istog poremećaja kao oni, a to se teško može nazvati očijukanjem - i mislim da se zbog Devoteea ne trebamo brinuti. Dodala je Strikeu šalicu čaja, upravo onakve nijanse kreozota kakvu je volio. Čudno, ali umjesto da ga umiri, to ga je još više rasrdilo. - Znači, misliš da se zbog Devoteea ne trebamo brinuti? Na čemu temeljiš to mišljenje? - Malo sam istraživala akrotomofiličare još otkad je stiglo ono pismo naslovljeno na tebe... od onog muškarca koji je opsjednut tvojom nogom, sjećaš se? Kad je riječ o parafiliji, gotovo nikad nije spojena s nasiljem. Mislim da Devotee samo masturbira nad svojom tipkovnicom razmišljajući o svima koji bi se željeli riješiti ekstremiteta. Nesposoban smisliti odgovor, Strike je otpio malo čaja. - U svakom slučaju - nastavila je Robin (nije joj zahvalio na čaju i to ju je zapeklo) - tip s kojim je Kelsey razgovarala online... i on želi biti amputirac... lagao je Wardleu. - Kako misliš, lagao? - Upoznao je Kelsey u stvarnom životu. - Stvarno? - upitao je Strike, namjerno nehajno. - Kako znaš? - Rekao mi je. Kad je policija kontaktirala s njim, prestravio se... nitko od njegove obitelji i prijatelja ne zna za njegovu opsesivnu želju da se riješi noge... pa se uspaničio i rekao da nikad nije upoznao Kelsey. Bojao se da će osvanuti u novinama ako prizna i da će morati dati iskaz na sudu. U svakom slučaju, kad sam ga uvjerila da sam ta koja jesam, da nisam novinarka ni policajka... ~ 295 ~ Knjigoteka

daša&anna - Rekla si mu istinu? - Da, i to je bilo najbolje što sam mogla učiniti, jer kad se uvjerio da sam to doista ja, pristao je da se nađemo. - Zašto misliš da će se stvarno naći s tobom? - upitao je Strike. - Zato što imamo prednost koju policija nema. - Kakvu prednost? - Tebe - hladno je odgovorila, želeći da može dati drukčiji odgovor. - Jason umire od želje da te upozna. - Mene? - Strike je bio posve zbunjen. - Zašto? - Zato što vjeruje da si sam odrezao nogu. - Molim? - Kelsey ga je uvjerila da si to sam učinio. Želi znati kako. - Isuse jebeni Kriste - zaprepastio se Strike. - Je li taj mali bolestan u glavu? Naravno da jest - odmah je sam odgovorio na svoje pitanje. - Naravno da je bolestan u glavu. Želi si odrezati jebenu nogu. Isuse jebeni Kriste. - Znaš, nije sigurno je li BIID mentalni poremećaj ili neka vrsta moždane abnormalnosti - rekla je Robin. - Kad snimiš mozak nekoga tko boluje od... - Kako god - prekinuo ju je Strike, napuštajući tu temu. - Zašto misliš da taj luđak ima išta korisno...? - Upoznao je Kelsey - nestrpljivo je odgovorila Robin - i ona mu je sigurno rekla zašto je toliko sigurna da si ti jedan od njih. Ima devetnaest godina, radi u Adsi u Leedsu, ima tetu u Londonu, i doći će ovamo k njoj i naći se sa mnom. Pokušavamo dogovoriti datum. Mora vidjeti kad može dobiti slobodan dan. Slušaj, taj bi mali mogao znati tko je uvjerio Kelsey da si ti dragovoljno amputirao nogu - nastavila je, razočarana i rasrđena Strikeovim manjkom oduševljenja za rezultate njezina solo rada, ali i nadalje gajeći slabu nadu da će on prestati biti tako zlovoljan i kritičan - a ta osoba je gotovo sigurno ubojica! Strike je popio još malo čaja, dopuštajući da njezine riječi polako prodru u njegov spori mozak. Dobro je razmišljala. Nagovoriti Jasona da se nade s njom važno je postignuće. Trebao bi je pohvaliti. Umjesto toga, sjedio je bez riječi i pio čaj. - Ako misliš da bih trebala nazvati Wardlea i predati to njemu... - dodala je Robin s opipljivim ogorčenjem. ~ 296 ~ Knjigoteka

daša&anna Ne - odgovorio je Strike, a brzina kojom je to rekao dala je Robin malu zadovoljštinu. - Dok ne čujemo što on... nećemo tratiti Wardleovo vrijeme. Javit ćemo mu kad čujemo što zna taj Jason. Što si ono rekla, kada dolazi u London? - Pokušava dobiti slobodan dan, ne znam još. - Netko od nas dvoje mogao bi otići do Leedsa i naći se s njim ondje. - Želi doći ovamo. Ne želi da itko tko ga poznaje zna za sve ovo. - Okej - mrzovoljno je rekao Strike, trljajući krvlju podlivene oči i pokušavajući smisliti plan koji će Robin istodobno držati zaposlenom i izvan opasnosti. - Malo ga pritisni i poeni zvati one brojeve, vidi možeš li otkriti nešto o Brockbanku. - To sam već počela - rekla je, a on je u njezinu glasu čuo latentno opiranje, neminovno inzistiranje da se vrati na ulicu. - I želim da motriš na Wollaston Close - rekao je Strike brzo razmišljajući. - Da vrebam na Lainga? - Točno. Budi diskretna, ne zadržavaj se ondje nakon mraka i ako vidiš onog tipa s kapom, bježi ili uključi prokleti alarm protiv silovanja. Po mogućnosti i jedno i drugo. Ni Strikeova mrzovolja nije mogla pomutiti Robininu sreću jer je ponovno puni član njihova tandema, ravnopravna partnerica u poslu. Nije mogla znati da Strike vjeruje i da se nada kako je šalje slijepom ulicom. Danju i noću promatrao je ulaze u mali stambeni blok, redovito mijenjao položaj i koristio naočale za noćno promatranje kako bi provjerio balkone i prozore. Ništa što je vidio nije ukazivalo da se Laing pritajio u nekom od tih stanova: iza zavjesa nije se pomaknula nijedna široka sjena, nigdje nije bilo ni traga kosi nisko na čelu ni tamnim, lasičjim očima, nijednog krupnog tijela koje se ljulja na štakama ili se (jer kad je riječ o Donaldu Laingu, Strike ništa nije uzimao zdravo za gotovo) šepiri kao bivši boksač što je bio. Strike je pomno promotrio svakog muškarca koji je ušao i izašao iz zgrade, tražeći u njemu makar naznaku sličnosti s Laingovom fotografijom na stranici JustGiving ili s onim bezličnim muškarcem s vunenom kapom na glavi, i nijedan od njih nije se ni približno podudarao. Da - rekao je - ti preuzmi Lainga i daj mi pola onih brojeva za Brockbanka... podijelit ćemo ih. Ja ću ostati na Whittakeru. Ne zaboravi se redovito javljati, okej? Ustao je sa sofe. ~ 297 ~ Knjigoteka

daša&anna - Naravno - ushićeno je odgovorila Robin. - Oh, još nešto... Cormorane... Već se zaputio prema svom uredu, ali se okrenuo. - Što je ovo? U ruci je držala tablete Accutanea koje je pronašao u Kelseyinoj ladici i ostavio na Robininu stolu nakon što ih je provjerio na internetu. - Oh, to. Ništa važno. Nešto njezine razdraganosti kao da je isparilo. Osjetio je laganu krivnju. Znao je da se ponaša kao nadrkani gad. Ona to ne zaslužuje. Pokušao se pribrati. - Tablete protiv akni - rekao je. - Bile su Kelseyine. - Pa naravno... bio si u njezinoj kući... vidio si njezinu sestru! Što se dogodilo? Što je rekla? Strike se u tom trenutku nije osjećao sposoban govoriti o posjetu Hazel Furley. Činilo mu se da je od tog razgovora prošla cijela vječnost, bio je umoran i još se uvijek pomalo ljutio na Robin bez ikakva razloga. ~ 298 ~ Knjigoteka

daša&anna 40 ... love is like a gun And in the hands of someone like you I think it’d kill51 Blue Öyster Cult, “Searchin for Celine” Robin je bila deset godina mlada od Strikea. Došla je u njegov ured kao privremena tajnica, netražena i nedobrodošla, kad je njegov profesionalni život bio na najnižoj grani. Namjeravao ju je zadržati samo tjedan dana, i to zato što se zabio u nju kad je stigla pred njegova vrata i umalo je usmrtio na metalnim stubama, pa se osjećao dužnim. Nekako ga je uvjerila da joj dopusti ostati, najprije još tjedan dana, pa mjesec i na kraju zauvijek. Pomogla mu je da se izvuče iz dugova, naporno radila kako bi njegov posao postao uspješan, učila na poslu i sad samo tražila da joj dopusti da bude uz njega dok se taj isti posao ponovno urušava i da se bori za njegov opstanak. Robin se svima sviđala. I njemu se sviđala. Kako mu se ne bi sviđala, nakon svega što su zajedno prošli? Međutim, od samog početka rekao si je: ovoliko daleko i nimalo dalje. Mora sačuvati distancu. Barijere se ne smiju srušiti. Ušla je u njegov život onog dana kad je zauvijek prekinuo sa Charlotte, nakon šesnaest godina veze s prekidima, za koju još uvijek nije mogao reći da nije bila više patnja nego užitak. Robinina uslužnost i revnost, očaranost onime čime se on bavi, divljenje prema njemu osobno (želi li biti iskren prema sebi, mora biti iskren do daske) bili su melem na rane koje mu je Charlotte zadala, one unutarnje ozljede koje su dugo nadživjele modricu na oku i posjekotine koje mu je podarila na rastanku. Tad je safir na Robininu srednjem prstu bio dobrodošao bonus: zaštita i točka. Spriječio je mogućnost ičega više i dao mu slobodu da... što? Da se osloni na nju? Sprijatelji s njom? Da dopusti da se barijere nezamjetno podruju do te mjere da jedno drugome povjere privatne stvari koje gotovo nitko drugi nije znao? Robin je bila jedna od troje ljudi (mislio je da ih je troje) koji su znali za navodno dijete koje je Charlotte navodno izgubila, ali koje možda nikad nije postojalo, ili ga je namjerno 51 ... ljubav je kao pištolj / i u rukama nekoga kao ti / mislim da bi ubila. ~ 299 ~ Knjigoteka

daša&anna pobacila. On je bio jedan od samo nekoliko osoba koje su znale za Matthewovu nevjeru. No usprkos svoj njegovoj odlučnosti da sačuva distancu, doslovce su se oslanjali jedno na drugo. Točno se sjećao kakav je bio osjećaj držati Robin oko struka dok su vijugali prema hotelu Hazlitt. S njezinom visinom, pridržavao ju je bez napora. Nije volio kad se morao pogrbiti. Niske žene nikad mu se nisu sviđale. Matthewu se ovo ne bi svidjelo, tad je rekla. Još bi mu se manje svidjelo da zna koliko se Strikeu svidjelo. Nije bila ni približno lijepa kao Charlotte. Charlotte je bila od onih ljepotica zbog kojih muškarci zanijeme usred rečenice, koja im svojom ljepotom prekine tijek misli. Robin je, što nije mogao ne primijetiti kad bi se nagnula da isključi računalo, bila jako seksepilna djevojka, ali muškarci u njezinoj prisutnosti ne bi zanijemili. Dapače, kad se sjeti Wardlea, uz nju kao da su postajali brbljaviji. A ipak mu se sviđalo njezino lice. Sviđao mu se njezin glas. Volio je biti u njezinoj blizini. To ne znači da je želio biti s njom - to bi bila ludost. Ne bi mogli raditi zajedno i biti ljubavnici. Osim toga, ona nije cura za neobvezan seks. Poznavao ju je samo zaručenu ili shrvanu zbog propasti zaruka, i stoga je doživljavao kao ženu predodređenu za brak. Gotovo srdito, zbrojio je ono što je znao i zamijetio, a što ju je isticalo kao bitno drukčiju od njega, kao nekoga tko utjelovljuje sigurniji, zatvoreniji, konvencionalniji svijet. Od srednje škole imala je istog bahatog dečka (iako je to sad malo bolje shvaćao), kod kuće u Yorkshireu simpatičnu obitelj iz srednje klase, roditelje koji su desetljećima živjeli u navodno sretnom braku, labradora, Land Rover i ponija, podsjetio se Strike. Jebenog ponija! Tad su nepozvana nahrupila i druga sjećanja, i od slike ove sigurne i uredne prošlosti odvojila se jedna druga Robin: pred njim je stajala žena koja bi se lako uklopila u Odjel za posebne istrage. Ta Robin položila je tečaj napredne vožnje, zaradila potres mozga proganjajući ubojicu, mirno omotala svoj kaput kao udlagu oko njegove krvave ruke nakon što je bio uboden nožem i odvela ga u bolnicu. Ta Robin tako je vješto improvizirala ispitujući sumnjivce i izvlačila informacije koje policija nije uspjela doznati, izmislila i uspješno utjelovila Venetiju Hall, uvjerila prestrašenog mladića koji si želi odrezati nogu da joj se povjeri, Strikeu dala još stotinu drugih primjera inicijative, snalažljivosti i hrabrosti, zahvaljujući kojima je dosad već mogla postati policijska istražiteljica, da ~ 300 ~ Knjigoteka