Robert Galbraith-Karijera zla

daša&anna Brockbank je najednom pognuo glavu i nasrnuo na Shankera kao krilni igrač kakav je nekoć bio. Shanker, upola uži od njega, odletio je u stranu kao lutka. Čule su kako Brockbank trči uz provaljena vrata i Shanker juri za njim bijesno psujući. - Pusti ga... pusti ga! - dreknula je Robin gledajući kroz prozor dvojicu muškaraca koji su jurili niz ulicu. - Gospode... SHANKERU...! policija će... gdje je Angel? Alyssa je već izašla iz prostorije u potrazi za kćeri, za sobom ostavivši izbezumljenu mladu djevojčicu da plače i vrišti na sofi. Robin, koja je znala da nema nade da će sustići dvojicu muškaraca, najednom je osjetila takvu slabost da je morala čučnuti i uhvatiti se za glavu zapljusnuta valovima mučnine. Učinila je što je namjeravala učiniti i sve je vrijeme bila svjesna da će gotovo sigurno biti kolateralne štete. Predvidjela je mogućnost da će Brockbank pobjeći ili da će ga Shanker ubosti nožem. Sad je jedino bila sigurna da sama nije mogla ništa učiniti kako bi to spriječila. Nekoliko je puta duboko udahnula pa se ponovno uspravila i prišla sofi da pokuša utješiti prestravljenu djevojčicu, ali Zahara je samo zavrištala jače nego ikad i zamahnula na Robin svojim majušnim stopalom, što nije bilo nimalo čudno, jer Robin je u glavi te curice bila povezana s prizorima nasilja i histerije. - Nisam imala pojma - rekla je Alyssa. - Gospode Bože. Angel, zašto mi nisi rekla? Zašto mi nisi rekla? Spuštala se večer. Robin je upalila svjetiljku, koja je zidove boje magnolije prekrila sivim sjenama. Tri plosnata pogrbljena duha kao da su čučala na naslonu sofe, oponašajući svaki Alyssin pokret. Angel se plačući šćućurila u majčinu krilu i zajedno su se zibale naprijed-natrag. Robin, koja je već dvaput skuhala čaj i Zahari tjesteninu, sjedila je na tvrdom podu ispod prozora. Osjećala se dužnom ostati dok stolar za hitne intervencije ne dođe popraviti vrata koja je Shanker razvalio. Nitko još nije nazvao policiju. Majka i kći još uvijek su se povjeravale jedna drugoj i Robin se osjećala kao uljez, ali nije mogla napustiti obitelj dok se ne uvjeri da imaju sigurna vrata i novu bravu. Zahara je spavala na sofi pokraj majke i sestre, sklupčana s palcem u ustima, sa šalicom u bucmastoj ruci. Rekao je da će ubiti Zaharu ako ti kažem - prošaptala je Angel u majčin vrat. ~ 401 ~ Knjigoteka

daša&anna - Oh, Isuse preblagi - prostenjala je Alyssa, suzama prskajući leđa svoje kćeri. Gospode Bože. Robin je obuzela zla slutnja i imala je osjećaj da joj trbuhom gmižu rakovi bodljikavih kliješta. Majci i Matthewu poslala je SMS kako čeka da joj policija pokaže nove fotorobote, ali i ona i on zabrinuli su se zbog njezine duge odsutnosti, a Robin je ponestajalo uvjerljivih razloga kojima će ih spriječiti da dođu po nju. Uporno je provjeravala mobitel strahujući da je slučajno isključila zvuk. Gdje je Shanker? Stolar je napokon došao. Kad mu je Robin dala broj svoje kartice s koje će naplatiti popravak, rekla je Alyssi da bi trebala krenuti kući. Alyssa je ostavila Angel i Zaharu sklupčane na sofi i otpratila Robin do mračne ulice. - Slušaj - rekla je Alyssa. Lice joj je još uvijek bilo zamrljano suzama. Robin je shvatila da Alyssa nije naviknuta nikome zahvaljivati. - Hvala, okej? - Zvučala je gotovo agresivno. - Nema frke. - Nikad nisam ni... hoću reći... upoznala sam ga u jebenoj crkvi. Mislila sam da sam napokon pronašla dobrog tipa, shvaćaš... stvarno je bio dobar s... s klinkama... Zajecala je. Robin je pomislila da je zagrli, ali se predomislila. Ramena su joj bila sva u modricama od Alyssinih udaraca, a rana od noža boljela je više nego ikad. - Je li ga Brittany stvarno zivkala? - upitala je Robin. - Tako mi je rekao - odgovorila je Alyssa, brišući oči nadlanicom. - Tvrdio je da ga bivša žena ima na piku, da je nagovorila Brittany da laže... rekao je da, ako se ikad pojavi neka plava ženska, ne smijem povjerovati ništa što kaže jer govori gluposti. Robin se sjetila tihog glasa u svom uhu: Poznajem li te, curice? Brockbank je mislio da je ona Brittany. Zato je spustio slušalicu i više je nikad nije nazvao. - Stvarno bih morala krenuti - rekla je Robin, zabrinuta koliko će joj vremena trebati da se vrati u West Ealing. Cijelo tijelo ju je boljelo. Alyssa joj je zadala nekoliko gadnih udaraca. - Nazvat ćeš policiju, zar ne? - Valjda - odgovorila je Alyssa. Robin je naslutila da joj je ta pomisao nova. - Da. ~ 402 ~ Knjigoteka

daša&anna Dok je Robin odlazila u tamu čvrsto stisnuvši šaku oko drugog alarma protiv silovanja, pitala se što je Brittany Brockbank rekla očuhu i pomislila je da zna: “Nisam zaboravila. Učini to ponovno i prijavit ću te.” Možda je time umirivala savjest. Bojala se da drugim djevojčicama još uvijek čini ono što je učinio njoj, ali nije se mogla suočiti s posljedicama optužbe za davno zlostavljanje. Priznajte, gospođice Brockbank, da vas poočim nikad nije ni taknuo, da ste tu priču smislili vi i vaša majka... Robin je znala kako to ide. Branitelj s kojim je ona imala posla bio je hladan i zajedljiv, izraz njegova lica prepreden. Vraćali ste se iz studentskog bara, gospođice Ellacott, u kojem ste pili, zar ne? Javno ste se našalili kako vam nedostaje... da tako kažem... pažnja vašeg dečka, zar ne? Kad ste naišli na gospodina Trewina... Nisam... Kad ste naišli na gospodina Trewina ispred studentskog doma... Nisam naišla na... Rekli ste gospodinu Trewinu da vam nedostaje... Nikad nismo razgovarali... Priznajte, gospođice Ellacott, da se stidite što ste pozvali gospodina Trewina... Nisam ga pozvala... Našalili ste se, niste li, gospođice Ellacott, i rekli u baru kako vam nedostaje, ah, seksualna pažnja... Rekla sam da mi nedostaje... Koliko ste popili, gospođice Ellacott? Robin je i predobro shvaćala zašto se žene boje reći, priznati što im je učinjeno, zašto se boje da će čuti kako je prljava, sramotna, mučna istina samo plod njihove vlastite bolesne mašte. Ni Holly ni Brittany nisu bile u stanju prihvatiti pomisao na rešetanje na sudu, a ta će pomisao možda zaplašiti i odvratiti i Alyssu i Angel. Međutim, ništa osim smrti ili zatvora, u to je Robin bila sigurna, nikad neće odvratiti Noela Brockbanka od silovanja djevojčica. Bez obzira na to, bilo bi joj drago znati da ga Shanker nije ubio, jer ako jest... - Shankeru! - viknula je kad je kroz svjetlo ulične svjetiljke ispred nje prošao istetovirani lik u trenirci. - Rob, nisam uspio naći jebenoga gada! - odjeknuo je Shankerov glas. Činilo se da ne shvaća da je Robin puna dva sata prestravljeno sjedila na ~ 403 ~ Knjigoteka

daša&anna tvrdom podu i molila se da se on vrati. - Prilično je brz za takvog grmalja, je li? - Policija će ga pronaći - rekla je Robin, kojoj su koljena najednom zaklecala. - Alyssa će ih nazvati, barem mislim da hoće. Shankeru, bi li me... bi li me, molim te, odvezao kući? ~ 404 ~ Knjigoteka

daša&anna 55 Came the last night of sadness And it was clear she couldn’t go on67 Blue Öyster Cult, “(Don’t Pear) The Reaper” Strike je tek nakon dvadeset četiri sata doznao za Robinin pothvat. Nije se javila kad ju je sutradan nazvao u vrijeme ručka, ali dok se hrvao s vlastitim dvojbama i vjerovao da je ona kod kuće s majkom i na sigurnom, to mu se nije učinilo čudnim niti se potrudio ponovno nazvati. Njegova ozlijeđena partnerica bila je samo jedan od nekoliko problema koje je držao privremeno riješenima i nije ju želio ohrabrivati u razmišljanjima o povratku na posao i povjeriti joj otkrivenje koje je doživio ispred bolnice. Ono je, međutim, sad bilo njegova glavna preokupacija. Na kraju krajeva, više se nitko nije nadmetao za njegovo vrijeme ili pozornost u samotnoj, nijemoj prostoriji u koju klijenti nisu ni zvali ni navraćah. Čulo se samo zujanje muhe koja je glavinjala između otvorenih prozora na maglovitu sunčevu svjetlu dok je Strike palio jedan Benson & Hedges za drugim. Razmišljajući o gotovo tri mjeseca otkad im je dostavljena ona odrezana noga, detektiv je i prejasno uvidio svoje pogreške. Trebao je znati tko je ubojica odmah nakon posjeta kući Kelsey Platt. Da je barem tad shvatio - da nije dopustio da ga ubojica zavede s puta, da mu pozornost nisu skrenuli i mirisi drugih poremećenih muškaraca - Lila Monkton još uvijek bi imala svih deset prstiju, a Heather Smart bila sigurna na poslu u svojoj kreditnoj zadruzi u Nottinghamu i možda se zavjetovala da se više nikad neće napiti kao na rođendanskoj proslavi svoje šogorice u Londonu. Strike nije napredovao u Odjelu za posebne istrage Kraljevske vojne policije ne naučivši se nositi s emocionalnim posljedicama istrage. Prethodnu večer proveo je bijesan na samoga sebe, ali i dok se kudio zato što nije vidio ono što mu je bilo pred nosom, morao je priznati drsku genijalnost ubojice. U načinu na koji je upotrijebio Strikeovu prošlost 67 U posljednjoj noći tuge / postalo je jasno da ne može dalje. ~ 405 ~ Knjigoteka

daša&anna protiv Strikea, primorao ga da analizira svoje postupke i posumnja u sebe, podrivajući njegovo povjerenje u vlastitu prosudbu, bilo je virtuoznosti. Činjenica da je ubojica doista jedan od muškaraca na koje je od samog početka sumnjao bila je slaba utjeha. Strike se nije mogao sjetiti da je ikad zbog ijedne istrage bio tjeskoban kao sad. Sam u svom praznom uredu, uvjeren da policajac kojem je povjerio svoj zaključak nije povjerovao u njega niti ga je prenio Carveru, Strike je, ma koliko to nerazumno bilo, imao osjećaj da će za sljedeće ubojstvo, dođe li do njega, doista biti on kriv. Međutim, približi li se ponovno istrazi - počne li nadzirati ili pratiti svog čovjeka - Carver će ga najvjerojatnije tužiti zbog upletanja u tijek policijske istrage ili ometanja policije u njezinu poslu. I sam bi tako postupio da je na Carverovu mjestu - samo što bi on, pomislio je u naletu ugodna gnjeva, svakog saslušao, ma koliko iritantan bio, ako bi mislio da ima makar mrvicu uvjerljivih dokaza. Ovako kompleksan slučaj ne rješava se odbacivanjem svjedoka zbog toga što su te u prošlosti nadmudrili. Tek kad mu je želudac zakrulio, sjetio se da je dogovorio večeru s Elin. Razvod i dogovor oko skrbništva napokon su dovršeni i Elin ga je telefonski obavijestila da je vrijeme da za promjenu uživaju u pristojnoj večeri i da im je rezervirala stol u Le Gavrocheu: “Ja častim.” Sam i pušeći u svom uredu, Strike je o večeri koja ga je čekala razmišljao s nepristranošću s kojom o Rasparaču iz Shacklewella više nije mogao razmišljati. S pozitivne strane, hrana će biti sjajna, što je uzbudljiva pomisao s obzirom na to da je on dekintiran i da je sinoć večerao pečeni grah na tostu. Pretpostavio je da će biti i seksa, u djevičanskoj bjelini Elinina stana, domu koji će njezina obitelj u raspadu uskoro isprazniti. S negativne strane - s tom se činjenicom suočio izravno kao nikada dosad - morat će razgovarati s Elin, a razgovor s njom, napokon si je to priznao, nije ni izdaleka njegova omiljena zabava. Razgovor s njom posebno mu je bio naporan kad su razgovarali o njegovu poslu. Elin je bila zainteresirana, ali začudno nemaštovita. Nije imala nimalo onog prirođenog zanimanja i neusiljene empatije za druge ljude kao Robin. Njegovi “duhoviti” opisi tipova kao Ponavljač više su je zbunjivali nego zabavljali. Tu su bile i one dvije zloslutne riječi “ja častim”. Sve veća razlika u njihovim prihodima tek što nije postala bolno očita. Kad je upoznao Elin, barem je imao nešto novca na računu. Ako ona misli da će joj on moći ~ 406 ~ Knjigoteka

daša&anna uzvratiti jednakom mjerom i počastiti je večerom u Le Gavrocheu nekom drugom prilikom, gorko će se razočarati. Strike je proveo šesnaest godina sa ženom koja je bila mnogo bogatija od njega. Charlotte je naizmjence mahala novcem kao oružjem i prezirala Strikeovo odbijanje da živi iznad svojih mogućnosti. Prisjećajući se Charlotteinih povremenih bijesnih ispada jer on nije mogao ili želio financirati užitke koje si je ona jogunasto uvrtjela u glavu, nakostriješio se kad je Elin spomenula pristojnu večeru “za promjenu”. On je uglavnom plaćao račune u zabitim francuskim i indijskim bistroima i restorančićima, u kojima je postojala slaba vjerojatnost da bi ih Elinin bivši suprug mogao vidjeti. Nije volio da se njegova mukom zarađena lova podcjenjuje. Zato nije bio najmilostivije raspoložen kad je u osam sati te večeri krenuo prema Mayfairu u svom najboljem talijanskom odijelu, a razmišljanja o serijskom ubojici još uvijek se naganjala njegovim premorenim mozgom. Ulicu Upper Brook sačinjavala su velebna zdanja iz osamnaestog stoljeća, i pročelje Le Gavrochea sa svojom nadstrešnicom od kovana željeza i ogradom obraslom bršljanom, skupom pouzdanošću i sigurnošću kojima su odisala teška, ostakljena ulazna vrata, kosilo se sa Strikeovim nespokojem i neraspoloženjem. Elin je došla nedugo nakon što se on smjestio u zeleno-crvenu blagovaonicu, vješto osvijetljenu tako da svjetlo pada samo ondje gdje treba na snježnobijelim stolnjacima i uljima na platnu u pozlaćenim okvirima. Izgledala je predivno u svijetloplavoj haljini pripijenoj uz tijelo. Kad je ustao da je poljubi, Strike je načas zaboravio svoj latentni nespokoj, svoje nezadovoljstvo. - Krasna promjena - nasmiješeno je rekla spuštajući se na zaobljenu, podstavljenu klupicu za njihovim okruglim stolom. Naručili su. Strike je žudio za kriglom Doom Bara, ali je po Elininu izboru pio burgundac i poželio da može zapaliti cigaretu, iako je tog dana popušio već više od kutije. U međuvremenu, njegova pratilja blebetala je o nekretninama kao navijena: odustala je od onog stana na vrhu nebodera Strata i sad razmišlja o jednoj nekretnini u Camberwellu, koja izgleda obećavajuće. Pokazala mu je fotografiju na mobitelu: njegove umorne oči dočekala je još jedna vizija georgijanske bjeline sa stupovima i trijemima. Dok je Elin raspredala o raznim prednostima i manama preseljenja u Camberwell, Strike je bez riječi pio vino. Osporio mu je i kakvoću, eksao ~ 407 ~ Knjigoteka

daša&anna ga kao najjeftiniji kiseliš, nastojeći alkoholom otupiti svoje ogorčenje. Nije upalilo: umjesto da se rasprši, njegov osjećaj otuđenja samo se produbio. Udoban restoran u Mayfairu sa svojom diskretnom rasvjetom i debelim sagom djelovao je kao kazališna kulisa: iluzorno, privremeno. Što on radi ovdje, s ovom božanstvenom, ali dosadnom ženom? Zašto glumi da ga zanima njezin bogataški način života, a posao mu je na izdisaju i jedino on u Londonu zna tko je Rasparač iz Shacklewella? Stigla je njihova hrana i slastan goveđi odrezak malo je ublažio njegovu zlovolju. - Čime si se ti bavio? - upitala je Elin, formalistički pristojna kao i uvijek. Strike se sad našao suočen s neugodnim izborom. Kaže li joj istinu o tome čime se bavio, morat će priznati da s njom nije podijelio nijedan od nedavnih događaja koje bi mnogi držali vijestima dovoljnim za cijelo jedno desetljeće. Bit će primoran otkriti joj da je djevojka u novinama koja je preživjela posljednji Rasparačev napad njegova vlastita poslovna partnerica. Morat će joj reći da ga je muškarac kojeg je već jednom ponizio riješivši istaknuto ubojstvo opomenuo da se kloni istrage. Želi li iskreno priznati sve čime se bavio, trebao bi dodati i da sad točno zna tko je ubojica. Pomisao da joj sve to ispriča potištila ga je i djelovala zamorno. Dok se sve to događalo, nijednom se nije sjetio nazvati je, što već samo po sebi dovoljno govori. Kupujući vrijeme novim gutljajem vina, Strike je odlučio da njihova veza mora završiti. Večeras će smisliti neku izliku da ne ode s njom u njezin stan u Clarence Terraceu, i to bi joj trebalo dati naslutiti njegove namjere; seks je od samog početka bio najbolji dio njihove veze. Potom će joj, sljedeći put kad se vide, reći da je gotovo. Ne samo da je smatrao prostačkim prekinuti uz večeru kojom ona časti nego je i postojala mogućnost, iako slaba, da će ona otići i njemu ostaviti račun koji će njegova kartična kompanija nedvojbeno odbiti autorizirati. - Da budem iskren, ničim posebnim - lagao je. - A Rasparač... U tom trenu zazvonio je njegov mobitel. Izvukao ga je iz džepa sakoa i vidio da je broj pozivatelja sakriven. Šesto čulo reklo mu je da se javi na poziv. - Oprosti - rekao je Elin. - Moram se javiti... - Strike - začuo je Carverov prepoznatljiv južnolondonski naglasak. - Jesi li je ti poslao da to učini? ~ 408 ~ Knjigoteka

daša&anna - Molim? - Tvoja jebena partnerica. Jesi li je ti poslao Brockbanku? Strike je ustao tako naglo da je udario o rub stola. Mlaz krvavosmeđe tekućine razlio se po teškom bijelom stolnjaku, njegov goveđi odrezak kliznuo je preko ruba tanjura, a vinska čaša se prevrnula, poprskavši Elininu svijetloplavu haljinu. Konobar je zinuo, kao i otmjeni par za susjednim stolom. - Gdje je ona? Što se dogodilo? - glasno je upitao Strike, nesvjestan svega osim glasa s druge strane linije. - Upozorio sam te, Strike odgovorio je Carver, a glas mu je prštao od bijesa. - Jebeno sam te upozorio da se ne petljaš. Ovaj si put gadno zajebao... Strike je spustio mobitel. Bestjelesni Carver urlao je u restoranu, “pizde” i “zajebe” jasno su čuli svi u blizini. Strike se okrenuo prema Elin koja je sjedila u haljini s ljubičastim mrljama, lijepa lica izobličena mješavinom zbunjenosti i bijesa. - Moram ići. Oprosti. Nazvat ću te. Nije pričekao da vidi kako je ona to primila; nije ga bilo briga. Lagano hramajući jer je žureći da čim prije ustane iskrenuo koljeno, pohitao je iz restorana mobitela ponovno na uhu. Carver je sad bio praktički nesuvisao i urlao na Strikea svaki put kad bi Strike pokušao nešto reći. - Carveru, slušaj - dreknuo je Strike izašavši na ulicu - nešto ti želim... jebote, hoćeš li me saslušati? Ali policajčev monolog prepun prostota samo je postao glasniji i vulgarniji. - Glupa pizdo, frajer se sad pritajio... znam što si smjerao... pronašli smo je, debilu, pronašli smo povezanost između te dvije crkve! Ako se ikad više... začepi jebenu gubicu dok ja govorim...! Ako se ikad više upetljaš u neku moju istragu... Strike je klipsao kroz toplu noć, koljeno mu se bunilo, a frustracija i bijes rasli su sa svakim korakom. Trebao mu je gotovo cio sat da stigne do Robinina stana u Ulici Hastings, a dotad je već doznao sve činjenice. Zahvaljujući Carveru, znao je da je policija te večeri bila s Robin i da je možda još uvijek ondje, da je možda ispituje o upadu u Brockbankovu kuću koji je doveo do prijave zbog seksualnog zlostavljanja djeteta i bijega njihova sumnjivca. ~ 409 ~ Knjigoteka

daša&anna Brockbankova fotografija podijeljena je svim pozornicima, ali dosad još nije bio uhićen. Strike nije upozorio Robin da dolazi. Skrećući u Ulicu Hastings najbrže što je šepesajući mogao, na svjetlu koje je iščezavalo zamijetio je da su svi prozori u njezinu stanu osvijetljeni. Kad se približio, iz kuće su izašla dva policajca, nepogrešivo prepoznatljiva čak i u civilnoj odjeći. Zvuk zatvaranja ulaznih vrata odjeknuo je mirnom ulicom. Strike se sklonio u tamu dok su policajci tiho razgovarajući prilazili svom vozilu parkiranom na suprotnoj strani ulice. Kad su se odvezli dovoljno daleko, nastavio je do bijelih ulaznih vrata i pozvonio. - ... mislio sam da smo završili - začuo se Matthewov ogorčeni glas iza vrata. Strike je sumnjao da je Matthew svjestan da ga se čuje, jer kad je otvorio vrata, na licu Robinina zaručnika bio je umiljat osmijeh koji je ispario čim je shvatio tko stoji ispred njega. - Što želiš? - Moram razgovarati s Robin. Dok je Matthew oklijevao, naizgled želeći zapriječiti Strikeu ulazak, u hodniku iza njegovih leda pojavila se Linda. - Oh - rekla je ugledavši Strikea. Učinilo mu se da izgleda i mršavije i starije nego prošli put kad ju je vidio, nedvojbeno zato što je njezina kći umalo smrtno nastradala pa iz vlastite pobude banula u kuću nasilnog seksualnog grabežljivca i ondje se našla ponovno napadnuta. Strike je osjetio kako ispod njegova ošita buja bijes. Bude li potrebno, viknut će Robin da izađe na vrata, ali čim je to odlučio, iza Matthewovih leđa pojavila se i Robin. I ona je izgledala bljeđe i mršavije nego obično. Kao i uvijek, uživo mu je bila zgodnija nego u sjećanju. To, međutim, nije nimalo ublažilo njegovu ljutnju. - Oh - rekla je jednako bezbojno kao i njezina majka. - Htio bih porazgovarati s tobom. - U redu. - Robin je prkosno trznula glavom, a crvenkastoplava kosa zaplesala joj je oko ramena. Pogledala je majku i Matthewa, pa ponovno Strikea. - Hoćemo li u kuhinju? Slijedio ju je hodnikom do kuhinjice sa stolom za dvije osobe zaguranim u kut. Robin je pažljivo zatvorila vrata iza njih. Ni ona ni on nisu sjeli. Prljavo posuđe bilo je naslagano uz sudoper; očito su jeli tjesteninu prije nego što je policija došla ispitati Robin. Iz nekog razloga, taj dokaz da se Robin ponašala tako prozaično nakon kaosa koji je ~ 410 ~ Knjigoteka

daša&anna izazvala povećao je Strikeov bijes i umalo nadvladao njegovu želju da ne izgubi kontrolu. - Rekao sam ti da se ne približavaš Brockbanku - rekao je. - Jesi - odgovorila je Robin bezbojnim glasom koji ga je još više rasrdio. - Sjećam se. Strike se pitao prisluškuju li Linda i Matthew iza vrata. U kuhinjici se osjećao jak miris češnjaka i rajčice. Na zidu iza Robin visio je kalendar engleske ragbijaške momčadi. Trideseti lipnja bio je zaokružen debelim flomasterom, a ispod datuma pisalo je KUĆI ZA VJENČANJE. - Ali svejedno si otišla - rekao je Strike. U mislima su mu izranjale kaotične slike nasilnih, katarzičnih postupaka - na primjer, da podigne kantu za smeće i zavitla je kroz zamagljeni prozor. Stajao je posve nepomično, ukopao krupna stopala u oguljeni linoleum i zurio u njezino blijedo, tvrdoglavo lice. - Ne kajem se - rekla je. - Silovao je... - Carver je uvjeren da sam te ja poslao. Brockbank je nestao. Zbog tebe se sakrio. Kako ćeš se osjećati ako zaključi da će biti pametnije da sljedeću razreže na komade prije nego što se izbrblja? - Da se nisi usudio svaliti to na mene! - podigla je glas Robin. - Da se nisi usudio! Ti si taj koji ga je odalamio kad si ga došao uhititi! Da ga nisi udario, možda bi završio u zatvoru zbog Brittany! - I zbog toga je ovo što si ti učinila ispravno, je li? Suzdržao se od urlanja samo zato što je čuo kako Matthew postajkuje u hodniku, ma koliko taj računovođa mislio da je tih. - Angelu više neće zlostavljati i ako je to loše... - Gurnula si moj posao preko ruba jebene litice - rekao je Strike mirnim glasom na koji je Robin ušutjela kao zalivena. - Policija nas je upozorila da se ne približavamo sumnjivcima, da se ne petljamo u istragu, ali ti si navalila i Brockbank se sad pritajio. Novinari će me razapeti zbog toga. Carver će im reći da sam ja sve sjebao. Uništit će me. I čak i ako te za sve to boli kurac - rekao je Strike, lica ukočena od bijesa - što kažeš na činjenicu da je policija upravo pronašla vezu između Kelseyine crkve i one u Brixtonu u koju je zalazio Brockbank? Izgledala je ojađeno. - Ja... nisam znala da... - Zašto čekati činjenice? - upitao je Strike. Na grubom svjetlu iznad glave, oči su mu bile samo dvije tamne sjene. – Zašto nepromišljeno ne upasti i upozoriti ga prije nego što ga policija uspije privesti? ~ 411 ~ Knjigoteka

daša&anna Zgrožena, Robin nije odgovorila. Strike ju je sad gledao kao da mu nikad nije bila simpatična, kao da nikad nisu podijelili nijedno od onih iskustava koja su za nju predstavljala sponu s kojom se nijedna druga nije mogla mjeriti. Očekivala je da će on udarati šakama po zidovima i ormarima, čak i da će u žaru bijesa... - Ti i ja smo završili - rekao je Strike. Njezino nehotično lecanje, naglo bljedilo njezina lica Strikeu su dali određenu zadovoljštinu. - Ne misliš to... - Ne mislim to ozbiljno? Zar misliš da mi treba partnerica koja ne sluša upute, koja čini što sam joj izričito zabranio, zbog koje policiji izgledam kao samoljubivi seronja koji voli stvarati probleme i zbog koje im je sumnjivac za ubojstvo zbrisao pred nosom? Sve to izgovorio je u jednom dahu i Robin je, uzmaknuvši korak, srušila kalendar sa zida, a kalendar je zašuškao i tresnuo na pod, što ona nije čula od bubnjanja krvi u ušima. Pomislila je da će se onesvijestiti. Zamišljala je kako će on dreknuti: “Trebao bih te najuriti!” ali nijednom nije pomislila da bi to doista mogao učiniti, da će sve što je učinila za njega - opasnosti kojima se izložila, ozljede koje je zadobila, uvidi i ideje, dugi sati neugode i smetnje - biti zaboravljeno, postati zanemarivo zbog ovog jednog neposluha u dobroj namjeri. Nije mogla ni udahnuti dovoljno zraka u pluća da se usprotivi, jer po izrazu njegova lica znala je da može očekivati samo dodatnu ledenu osudu svojih postupaka i govoranciju o tome koliko je gadno zajebala. Sjećanje na Angel i Alyssu dok su zagrljene sjedile na sofi, pomisao da su Angeline patnje završile i da joj majka vjeruje i podržava je, utješili su Robin u satima neizvjesnosti dok je čekala ovaj udarac. Nije se usudila reći Strikeu što je učinila. Sad je pomislila da bi možda bilo bolje da mu je rekla. - Molim? - glupo je rekla jer ju je nešto upitao. Zvukovi koje je proizveo za nju nisu imali nikakvo značenje. - Tko je bio muškarac kojeg si povela sa sobom? - Tebe se to ne tiče - šapnula je nakon kratkog oklijevanja. - Rekli su da je zaprijetio Brockbanku nožem... Shanker! - Strikeu je tek tad sinulo i ona je u tom trenu na njegovu bijesnom, oživljenom licu vidjela trag onog Strikea kojeg je poznavala. - Otkud ti Shankerov broj? Ali ona nije mogla govoriti. Ništa nije bilo važno osim činjenice da je dobila otkaz. Znala je da Strike ne popušta kad zaključi da je neka veza došla do svog kraja. Ženi s kojom je bio šesnaest godina nijednom se nije ~ 412 ~ Knjigoteka

daša&anna javio nakon što je prekinuo s njom, iako je Charlotte otad pokušala uspostaviti kontakt. Već je odlazio. Izašla je za njim u hodnik na nogama koje nije osjećala, svjesna da se ponaša kao pretučeni pas koji se još uvijek posramljeno vuče za osobom koja ga je kaznila i očajnički nada oprostu. - Laku noć! - doviknuo je Strike Lindi i Matthewu, koji su se povukli u dnevni boravak. - Cormorane - šapnula je Robin. - Poslat ću ti zadnju plaću - rekao je ne pogledavši je. - Nemamo o čemu raspravljati. Teška povreda službene dužnosti. Vrata su se zatvorila iza njega. Čula je kako se njegove cipele broj pedeset udaljavaju stazom. Zadahtala je pa briznula u plač. Linda i Matthew istrčali su u hodnik, ali prekasno: Robin je već pobjegla u spavaću sobu, nesposobna suočiti se s njihovim olakšanjem i srećom jer će, napokon, morati odustati od svog sna da postane istražiteljica. ~ 413 ~ Knjigoteka

daša&anna 56 When life’s scorned and damage done To avenge, this is the pact68 Blue Öyster Cult, “Vengeance (The Pact)” Sutradan u pola pet ujutro Strike je već bio budan, praktički ni ne spavavši. Jezik ga je bolio od cigareta koje je popušio za stolom u svojoj kuhinji, dok je razmišljao o rasapu svog posla i svojim izgledima. O Robin se jedva prisilio razmišljati. Sitne pukotine, kao one u debelom ledu kad se počne otapati, počele su se pojavljivati u onome što je dotad bio neumoljiv bijes, ali ni ono što je bilo ispod nije bilo gotovo nimalo manje hladno. Mogao je shvatiti njezin poriv da spasi dijete - tko ne bi? Nije li on, kako je ona nepromišljeno istaknula, nokautirao Brockbanka kad je vidio snimku Brittanyna iskaza? - ali na pomisao da je otišla onamo sa Shankerom, ne rekavši mu, i to nakon što ih je Carver upozorio da ne prilaze sumnjivcima, njegovim venama ponovno je nagrnuo bijes. Okrenuo je kutiju cigareta i shvatio da je prazna. Uspravio se, uzeo ključeve i izašao iz stana, još uvijek u talijanskom odijelu u kojem je i kratko odrijemao. Sunce je izranjalo dok je klipsao niz Charing Cross na sivom svjetlu zore punom blijedih sjena, na kojem je sve izgledalo prašnjavo i krhko. Kupio je cigarete u jednoj trgovini u Covent Gardenu i nastavio hodati, pušeći i razmišljajući. * * * Nakon dva sata pješačenja, Strike je odlučio što će učiniti. Vraćajući se u ured, vidio je kako konobarica u crnoj haljini otključava vrata Cafféa Vergnano 1882 u Ulici Charing Cross, shvatio koliko je gladan i ušao. U kafiću je mirisalo na toplu hranu i espresso. Zahvalno se skljokavši na tvrdi hrastov stolac, u nelagodi je postao svjestan da je proteklih trinaest sati pušio jednu cigaretu za drugom, spavao u odjeći, pojeo odrezak i pio crno vino, ali nije oprao zube. Odraz muškarca u staklu pokraj njega izgledao je zgužvano i prljavo. Pokušao je ne pružiti mladoj 68 Kad život je prezren i šteta nanesena iz osvete, / ovakav je sporazum. ~ 414 ~ Knjigoteka

daša&anna konobarici priliku da osjeti njegov zadah dok je naručivao sendvič sa sirom i šunkom, bočicu vode i dvostruki espresso. Aparat za kavu s bakrenom kupolom pišteći se budio, a Strike se zamislio tražeći u svojoj savjesti iskren odgovor na nezgodno pitanje. Je li on išta bolji od Carvera? Razmišlja li o vrlo riskantnom i opasnom postupku zato što doista misli da je to jedini način da zaustavi ubojicu? Ili naginje opasnijoj opciji zato što zna da će, pođe li mu njegov plan za rukom - bude li on taj koji će uhvatiti i optužiti ubojicu - to poništiti svu štetu nanesenu njegovu poslu i ugledu, i vratiti mu slavu muškarca koji je uspio gdje londonska policija nije? Ukratko, nagoni li ga nužda ili ego na postupak za koji bi mnogi rekli da je nesmotren i budalast? Konobarica je odložila njegov sendvič i kavu na stol, i Strike je počeo jesti zacakljena pogleda čovjeka koji je previše zaokupljen mislima da bi uopće osjetio okus onoga što žvače. Ovaj niz zločina uživa najveći publicitet od svih na kojima je Strike ikad radio: policija je trenutačno preplavljena dojavama i tragovima koje sve treba provjeriti, ali nijedan (u to se Strike bio spreman kladiti) neće dovesti ni blizu uistinu lukavog i uspješnog ubojice. Još uvijek je mogao pokušati doći do nekog od Carverovih nadređenih, iako je sad kod policije bio u takvoj nemilosti da je sumnjao da bi mu bilo dopušteno izravno razgovarati s nekim višim policijskim inspektorom koji bi sigurno stao na stranu svojih ljudi. Pokuša li zaobići Carvera, neće umanjiti dojam kako pokušava potkopati čelnika istrage. Usto, Strike nema nikakav dokaz, samo teoriju o tome gdje se taj dokaz nalazi. Iako je postojala slaba šansa da bi ga netko u policiji mogao shvatiti dovoljno ozbiljno da ode potražiti to što on obećava da će naći, Strike se bojao da bi daljnja odgoda mogla koštati još jednog života. Iznenadio se shvativši da je pojeo sendvič. Još uvijek jako gladan, naručio je novi. Ne, pomislio je, najednom odlučivši, mora biti ovako. Tu zvijer treba zaustaviti čim prije. Vrijeme je da ga prvi put preduhitri. Međutim, da umiri savjest, da si dokaže kako ga ponajprije potiče želja da uhvati ubojicu, a ne slava, Strike je izvukao mobitel i nazvao detektiva inspektora Richarda Anstisa, svog najstarijeg poznanika u policiji. S Anstisom ovih dana nije bio u najboljim odnosima, ali želio je da samom sebi može reći kako je učinio sve što je mogao da policiji pruži priliku da obavi posao umjesto njega. ~ 415 ~ Knjigoteka

daša&anna Nakon duge stanke, u njegovu uhu odjeknula je neobična zvonjava, znak da je Anstis u inozemstvu. Nitko nije odgovorio. Anstis je bio na godišnjem. Strike je razmišljao bi li ostavio poruku i odustao od te zamisli. Ostavi li takvu poruku Anstisu kad ovaj ništa ne može učiniti, definitivno bi mu upropastio godišnji odmor, a prema onome što je Strike znao o Anstisovoj ženi i troje djece, tom čovjeku doista je trebao odmor. Prekinuo je poziv Anstisu i rastreseno pregledao svoje nedavne pozive. Carver nije ostavio broj. Nekoliko redova niže ugledao je Robinino ime. Umoran i očajan Strike osjetio je kako ga srce probada jer je bio bijesan na nju i čeznuo razgovarati s njom u isti mah. Odlučno je odložio mobitel na stol, gurnuo ruku u unutarnji džep sakoa i izvadio notes i olovku. Zvačući drugi sendvič jednako kao i prvi, počeo je sastavljati popis. 1) pismo Carveru. To pismo jednim je dijelom bilo dodatno umirenje savjesti, a drugim ono što je Strike općenito zvao “pokrivanjem guzice”. Sumnjao je da će elektronička poruka pronaći put do Carvera (čiju izravnu adresu Strike nije imao) kroz tsunami dojava koje sad sigurno dotječu u Scotland Yard. Ljudi su kulturološki skloni ozbiljno shvaćati papir i tintu, a posebice kad za primitak pisma treba potpisati: staromodno pismo s povratnicom sigurno će pronaći put do Carverova stola. Strike će time ostaviti trag jednako kao što ga je ostavio i ubojica, posve jasno pokazujući da je iskušao sve moguće načine da kaže Carveru kako bi mogao zaustaviti ubojicu. To će mu vjerojatno biti od koristi kad se svi nadu na sudu, na kojem će se nedvojbeno naći uspije li plan koji je smislio dok je u zoru pješačio snenim Covent Gardenom, 2) kanistar plina (propana?) 3) fluorescentna jakna 4) žena - tko? Zastao je, prepirući se sa samim sobom i mršteći se nad papirom. Nakon mnogo razmišljanja, nerado je napisao: 5) Shanker To je značilo da sljedeća stavka mora biti: 6) 500 funta (odakle?) I na kraju, nakon još jedne minute razmišljanja: 7) oglas za Robininu zamjenu. ~ 416 ~ Knjigoteka

daša&anna 57 Sole survivor, cursed with second sight, Haunted savior, cried into the night 69 Blue Öyster Cult, “Sole Survivor” Prošla su četiri dana. Umrtvljena od šoka i jada, Robin se isprva nadala, čak i vjerovala da će je Strike nazvati, da će se pokajati zbog onoga što joj je rekao, da će shvatiti koliko je pogriješio. Linda je otišla, do posljednjeg trenutka ljubazna i puna razumijevanja, ali, slutila je Robin, potajno sretna mišlju da je Robinina povezanost s tim detektivom završila. Matthew je pokazao golemo suosjećanje prema Robininu očaju. Rekao je da Strike nema pojma koliko je sreće imao. Nabrojio je sve što je učinila za tog detektiva, na prvome mjestu njezino pristajanje na smiješno malu plaću za nerazumno dugo radno vrijeme. Podsjetio je Robin da je njezin položaj partnerice u agenciji bio samo iluzija i iznio sve dokaze Strikeova manjka poštovanja prema njoj: nepostojanje ugovora o partnerstvu, neplaćanje prekovremenog rada, činjenicu da je naizgled uvijek ona bila ta koja je kuhala čaj i odlazila po sendviče. Prije tjedan dana, Robin bi branila Strikea od takvih optužbi. Rekla bi da priroda njezina posla zahtijeva duge radne sate, da nije vrijeme da traži povećanje plaće kad se agencija bori za opstanak, da Strike njoj kuha čaj jednako često kao i ona njemu. Možda bi dodala da je Strike na njezinu obuku u nadzoru i protunadzoru potrošio novac koji nije smio potrošiti, i da je od njega kao starijeg partnera, jedinog ulagača i osnivača agencije nerazumno očekivati da je postavi za posve ravnopravnu partnericu. Međutim, nije rekla ništa od toga jer su zadnje četiri riječi koje joj je Strike uputio svakodnevno odzvanjale u njezinim ušima kao otkucaji srca: teška povreda službene dužnosti. Sjećanje na Strikeov izraz lica u tom posljednjem trenutku pomagalo joj je da glumi kako dijeli Matthewovo mišljenje, odnosno da je više od svega ljuta, da se posao koji joj je značio sve na svijetu lako može zamijeniti, da Strike nema nimalo poštenja ni moralnosti ako ne shvaća da je Angelina sigurnost bila 69 Jedini preživjeli, proklet vidovitošću, / progonjeni spasitelj, kriknuo je u noć. ~ 417 ~ Knjigoteka

daša&anna važnija od svega ostalog. Robin nije imala ni volje ni snage istaknuti kako je Matthew o toj zadnjoj stavci očito potpuno promijenio mišljenje, jer isprva je i on bio bijesan kao ris kad je shvatio da je otišla Brockbanku. Kako su dani prolazili, a Strike se nije javljao, osjećala je zaručnikov neizgovoreni pritisak da glumi kako njihovo subotnje vjenčanje ne samo nadomješta nedavni otkaz nego i zaposjeda sve njezine misli. Primoranoj glumiti uzbuđenje dok je on prisutan, laknulo bi joj tijekom dana kad je Matthew bio na poslu, a ona sama kod kuće. Svake večeri prije njegova povratka brisala je povijest pretraživanja na laptopu, kako on ne bi vidio da ona stalno traži vijesti o Rasparaču iz Shacklewella i - jednako često - gugla Strikea. Dan prije nego što su Matthew i ona trebali krenuti u. Masham, Matthew se vratio kući s primjerkom Sum, koji nije bio njegovo uobičajeno štivo. - Zašto si ga kupio? Matthew je oklijevao prije nego što je odgovorio, a Robinina utroba se stisnula. - Nije se valjda dogodilo novo...? Ali znala je da nije bilo novog ubojstva: cijeli dan pratila je vijesti. Otvorio je novine, presavinuo ih negdje na desetoj stranici i pružio joj ih s neodgonetljivim izrazom lica. Robin se zatekla kako zuri u vlastitu fotografiju. Na fotografiji je pognute glave i u baloneru izlazila iz zgrade suda nakon davanja iskaza na suđenju ubojici Owena Quinea koje je imalo veliki medijski publicitet. U njezinu fotografiju bile su smještene i dvije manje: jedna Strikeova, na kojoj je izgledao mamuran, i druga spektakularno lijepe manekenke čijeg su ubojicu zajedno ulovili. Ispod fotografija pisalo je: DETEKTIV KOJI JE RIJEŠIO SLUČAJ LANDRYJEVE TRAŽI NOVU POMOĆNICU Cormoran Strike, detektiv koji je riješio slučajeve ubojstva supermodela Lule Landry i spisatelja Owena Quinea, razišao se sa svojom glamuroznom pomoćnicom Robin Ellacott, 26. Detektiv je na internetu oglasio da traži novu pomoćnicu: “Ako imate iskustva u policijskom ili vojnom istražiteljskom poslu i želite se baviti... ~ 418 ~ Knjigoteka

daša&anna Članak je imao još nekoliko dijelova, ali Robin ih nije mogla pročitati. Umjesto toga, pogledala je ime autora u naslovu - Dominic Culpepper, novinar kojeg je Strike osobno poznavao. Možda je Strike nazvao Culpeppera koji mu je često dodijavao tražeći materijale za svoje članke, i to mu rekao kako bi bio siguran da će njegova potreba za novom pomoćnicom biti razglašena na sve strane. Robin je mislila da se ne bi mogla osjećati nimalo gore nego što se već osjećala, ali sad je shvatila da se prevarila. Doista je dobila otkaz, nakon svega što je učinila za njega. Bila je odbaciva, zamjenjiva “pomoćnica” - nikad partnerica, nikad ravnopravna i već je tražio nekog s policijskim ili vojnim iskustvom: nekog discipliniranog, nekog tko će slušati naređenja. Obuzeo ju je strašan bijes; sve se zamutilo, i hodnik i novine i Matthew koji je stajao ondje i nastojao izgledati suosjećajno, i Robin je morala fizički odoljeti porivu da odjuri u dnevni boravak u kojem se punio njezin mobitel, i nazove Strikea. O tome je često razmišljala u protekla četiri dana, ali tad kako bi ga zamolila - preklinjala - da preispita svoju odluku. Više ne. Sad je željela urlati na njega, omalovažiti ga, optužiti ga za podlu nezahvalnost, licemjerstvo, manjak časti... Njezine peckave oči srele su se s Matthewovima, i prije nego što je promijenio izraz lica, vidjela je koliko je sretan što joj se Strike tako strašno zamjerio. Matthew se, to je jasno vidjela, radovao pokazati joj te novine. Njezina tjeskoba nije bila ništa u usporedbi s njegovim ushitom zbog njezina prekida sa Strikeom. Okrenula se i zaputila prema kuhinji, odlučivši da neće vikati na Matthewa. Ako se posvađaju, imat će osjećaj da je Strike pobijedio. Nije željela dopustiti svom bivšem šefu da joj okalja odnos s muškarcem za kojeg se morala - za kojeg se željela udati za tri dana. Nespretno istresajući špagete u cjedilo, Robin se poprskala kipućom vodom i opsovala. - Zar ćemo i danas večerati tjesteninu? - upitao je Matthew. - Da - hladno je odvratila Robin. - Imaš nešto protiv? - Gospode, ne - rekao je Matthew, prilazeći joj otraga i grleći je oko struka. - Volim te - šapnuo je u njezinu kosu. - I ja tebe - automatski je odvratila Robin. ~ 419 ~ Knjigoteka

daša&anna Land Rover bio je nakrcan svime što će im trebati za boravak na sjeveru, za prvu bračnu noć u hotelu Swinton Park i medeni mjesec “negdje gdje je vruće”, što je bilo jedino što je Robin znala o njihovu odredištu. Krenuli su u deset ujutro, oboje u majicama na jakom suncu, i dok je ulazila u automobil, Robin se sjetila onog maglovitog travanjskog jutra kad se odvezla od Matthewa koji je trčao za njom, kad je očajnički željela pobjeći, stići do Strikea. Vozila je mnogo bolje od Matthewa, ali kad su zajedno putovali, za volan je uvijek sjedao on. Skrećući na autocestu Ml, Matthew je pjevao pjesmu “Never Gonna Leave Your Side” Daniela Bedingfielda. Pjesma je bila stara, iz godine kad su oboje upisali fakultet. - Bi li mogao ne pjevati tu pjesmu? - najednom je rekla Robin, ne mogavši to više podnijeti. - Oprosti - iznenadio se. - Činila mi se primjerenom. - Tebi je možda povezana sa sretnim uspomenama - odvratila je Robin okrećući se prema prozoru ali meni nije. Krajičkom oka opazila je kako ju je Matthew pogledao pa vratio pogled na cestu. Nakon još kilometar-dva, poželjela je da nije ništa rekla. - To ne znači da ne smiješ pjevati nešto drugo. - Nema veze. Kad su stigli do benzinske postaje Donington Park i zaustavili se popiti kavu, već je bilo malo hladnije. Robin je ostavila jaknu prebačenu preko naslona stolca kad je otišla u zahod. Sam za stolom, Matthew se protegnuo, a njegova se majica izvukla iz traperica, otkrila nekoliko centimetara ravna trbuha i privukla pozornost djevojke koja je posluživala za šankom kafeterije Costa Coffee. Zadovoljan sobom i životom, Matthew se nacerio i namignuo joj. Djevojka se zacrvenjela, zahihotala i okrenula prema nasmiješenoj kolegici, koja se glupavo smijuljila sve to vidjevši. Mobitel u Robininoj jakni zazvonio je. Pretpostavljajući da zove Linda kako bi provjerila koliko su blizu kuće, Matthew je lijeno ispružio ruku - svjestan djevojačkih pogleda na sebi - i izvukao mobitel iz Robinina džepa. Zvao je Strike. Matthewje promatrao spravicu koja je vibrirala kao da je tarantula koju je slučajno uzeo u ruku. Mobitel je zvonio i tresao se u njegovu ~ 420 ~ Knjigoteka

daša&anna dlanu. Osvrnuo se: Robin nije bila u blizini. Pritisnuo je tipku za prihvaćanje poziva i već u sljedećem trenu prekinuo vezu. Sad je na ekranu pisalo propušteni poziv Corm. Ružni grmalj želi da se Robin vrati, Matthew je u to bio siguran. Strike je imao pet dugih dana da shvati kako nikad neće naći nikoga boljeg od nje. Možda je počeo razgovarati s kandidatima za njezino mjesto i nitko joj nije bio ni do koljena, ili su mu se možda svi nasmijali u lice kad su čuli koliko bijednu plaću nudi. Mobitel je ponovno zazvonio: Strike je ponovno zvao, želeći se uvjeriti da je veza prekinuta namjerno, ne slučajno. Matthew je promatrao mobitel, paraliziran od neodlučnosti. Nije se usudio javiti u Robinino ime i reći Strikeu da odjebe. Znao je Strikea: taj će zvati dok mu se Robin ne javi. Poziv je preuzela govorna pošta. Sad je Matthew shvatio da je snimljena isprika najgore što se može dogoditi: Robin će je možda preslušavati do besvijesti i na kraju možda popustiti... Podigao je pogled: Robin se vraćala iz zahoda. Matthew je ustao s njezinim mobitelom u ruci i pravio se da razgovara. - Tata je - lagao je, zaklanjajući dlanom slušalicu i moleći se da Strike ne nazove ponovno dok on stoji ispred nje. - Moj mobač se ispraznio... slušaj, koja ti je lozinka? Moram nešto provjeriti za naše letove za medeni mjesec... da kažem tati... Rekla mu je lozinku. - Samo sekundu, ne želim da čuješ ni riječ o medenom mjesecu - rekao je i udaljio se od nje, istodobno mučen krivnjom i ponosan na vlastitu dosjetljivost. U sigurnosti muškog zahoda otključao je njezin mobitel. Riješiti se svih tragova Strikeovih poziva značilo je izbrisati cio popis poziva - i to je i učinio. Potom je nazvao govornu poštu, saslušao Strikeovu snimljenu poruku pa izbrisao i nju. Na kraju je u postavkama Robinina mobitela blokirao Strikea. Duboko udahnuvši okrenuo se prema svom zgodnom odrazu u zrcalu. Strike je u poruci rekao da više neće zvati ako mu se Robin ne javi. Vjenčanje je za četrdeset osam sati i tjeskoban, prkosan Matthew računao je da će Strike održati obećanje. ~ 421 ~ Knjigoteka

daša&anna 58 Deadline70 Bio je uzbuđen, izbezumljen, prilično siguran da je upravo učinio glupost. Dok je vlak podzemne kloparao prema jugu, zglobovi njegovih prstiju pobijelili su, koliko je čvrsto stezao rukohvat. Iza tamnih naočala, njegove podbuhle, crvene oči škiljile su u znakove za postaje. Kreštav glas Stvari još uvijek kao da mu je probijao bubnjić. - Ne mogu vjerovati. Gdje je novac, ako imaš noćni posao? Ne... želim razgovarati s tobom... ne... nećeš ponovno izaći... Udario ju je. Nije to smio učiniti, znao je to: sjećanje na njezino preneraženo lice sad mu se rugalo; njezine oči razrogačene od šoka, njezin dlan priljubljen uz bijeli obraz s crvenim tragovima njegovih prstiju. Sama je kriva, glupača. Nije se mogao suspregnuti, ne nakon posljednjih nekoliko tjedana, tijekom kojih je postala sve glasnija i zahtjevnija. Kad je došao kući očiju punih crvene tinte, pravio se da ima alergijsku reakciju, ali hladna gadura nije pokazala nimalo suosjećanja. Samo je kvocala gdje je bio i - prvi put - upitala gdje je novac koji on navodno zarađuje. U posljednje vrijeme nije imao mnogo vremena za krađu s dečkima jer je svaki svoj trenutak posvetio lovu. Donijela je kući novine s viješću da bi Rasparač iz Shacklewella sad oko očiju mogao imati mrlje od crvene tinte. Novine je spalio u dvorištu, ali nije ju mogao spriječiti da tu vijest pročita negdje drugdje. Prekjučer mu se učinilo da ju je uhvatio kako ga promatra s čudnim izrazom lica. Stvar nije glupa, ne doista; počinje li sumnjati? Ta bojazan bila je zadnje što mu je trebalo sad kad je nakon napada na Tajnicu bio gotovo ponižen. Više nije imalo smisla vrebati Tajnicu, jer Tajnica je zauvijek napustila Strikea. Vidio je to na internetu, u kafiću u kojem bi ponekad besposleno sjedio sat vremena, samo da pobjegne od Stvari. Pomisao da ju je svojom mačetom zaplašio da zbriše i da će ona sad na podlaktici zauvijek nositi dugu brazgotinu koju joj je on urezao, bila je utješna, ali nedovoljna. 70 Rok ~ 422 ~ Knjigoteka

daša&anna Mjesecima je brižno planirao s namjerom da uplete Strikea u ubojstvo, da ga okalja sumnjom. Kao prvo, da ga uplete u smrt one male blesače koja si je željela odrezati nogu pa da se policija okomi na njega i javnost pomisli kako je on s tim imao neke veze. Nakon toga, da ubije njegovu Tajnicu. Baš bi volio vidjeti kako bi iz toga išepesao bez ljage. Kako bi nakon toga ponovno bio slavni detektiv. Ali šupčina se stalno uspijevala iskobeljati. Novine nisu ni spomenule pisma, ono pismo koje je brižno napisao u Kelseyino ime, a koje je Strikea trebalo pretvoriti u glavnog sumnjivca. Onda su se novine udružile s tim gadom i nisu objavile Tajničino ime, nisu otkrile vezu između nje i Strikea. Možda bi sad bilo mudro prestati... samo što on nije mogao prestati. Za to je bilo prekasno. Nikad u životu ništa nije planirao tako pomno kao Strikeovu propast. Taj debeli bogalj već je dao oglas kojim traži zamjenu za Tajnicu, a to nije postupak čovjeka kojem je posao na izdisaju. Ali u svemu tome, jedno je dobro: policiji više nema traga u Ulici Denmark. Netko ih je opozvao. Vjerojatno misle da sad kad je Tajnica otišla više nije potrebno nadzirati ured. Možda se nije trebao vratiti na Strikeovo radno mjesto, ali nadao se da će vidjeti preplašenu Tajnicu dok odlazi s kutijom u rukama, ili ugledati potištenog, poraženog Strikea, ali ne - nedugo nakon što je zauzeo dobro skriven položaj s kojeg je promatrao ulicu, ta šupčina došetala je Ulicom Charing Cross s jednom čarobno lijepom ženom, naizgled posve miran i spokojan. Cura je sigurno bila samo honorarka, jer Strike nije imao vremena obaviti razgovore i angažira trajnu zamjenu. Velikom frajerčini sigurno je trebao netko da mu otvara poštu. Cupkala je na potpeticama na kojima bi joj pozavidjela i ona mala kurvica i vrckala zgodnom guzom. Oduvijek je volio tamnopute ženske. Zapravo, da je imao izbora, uvijek bi radije uzeo nekoga kao ona umjesto Tajnice. Ova nije prošla obuku iz nadzora: to je bilo jasno. Cijelo je jutro promatrao Strikeov ured, gledao je kako ide do pošte i natrag, gotovo neprestano brbljala je na mobitel, nesvjesna svega oko sebe, toliko zaposlena zabacivanjem duge kose preko ramena da ni na kome m]e mogla dugo zadržati pogled, stalno je ispuštala ključeve, glasno blebetala i u mobitel i sa svakim s kim je došla u slučajan kontakt. U jedan sat šmugnuo je za njom u sendvič-bar i čuo je kako na sav glas dogovara izlazak u Corsica Studios sutradan navečer. ~ 423 ~ Knjigoteka

daša&anna Znao je što je Corsica Studios. Znao je gdje je. Zadrhtao je od uzbuđenja: morao joj je okrenuti leđa i praviti se da gleda kroz izlog, jer mu se učinilo da bi ga izraz lica svima odao... Ubije li je dok još radi za Strikea, ostvarit će svoj plan: Strike će biti povezan s dvjema raskomadanim ženama i nitko, ni policija ni javnost, više mu nikad neće vjerovati. Ovu će usto biti i puno lakše ubiti. Zaskočiti Tajnicu bila je jebena noćna mora: uvijek je bila na oprezu i dobro se snalazila na asfaltu, svake se večeri vraćala kući svom zgodnom dečku kroz dobro osvijetljene ulice krcate prolaznicima, ali Honorarka mu se nudila na tanjuru. Rekavši svima u sendvič-baru gdje će se naći sa svojim društvom, otparadirala je natrag na posao na svojim potpeticama od pleksiglasa i putem ispustila Strikeove sendviče iz ruke. Kad se sagnula da ih podigne, primijetio je da na prstu nema ni zaručnički ni vjenčani prsten. Dok je odlazio smišljajući plan, samo što nije zakliktao od sreće. Da nije ošamario Stvar, sad bi se osjećao dobro, uzbuđeno, ushićeno. Taj šamar nije bio sretan početak večeri. Nikakvo čudo da je nervozan. Nije imao vremena ostati i smiriti je, odobrovoljiti je: jednostavno je otišao, odlučan uhvatiti Honorarku, ali svejedno je bio nervozan... Što ako Stvar nazove policiju? Neće to učiniti. Pa samo ju je ošamario. Stvar ga voli, stalno mu to govori. Kad te vole, dopuštaju ti da se izvučeš i s jebenim ubojstvom... Osjetio je neko škakljanje na vratu i naglo se osvrnuo, bezglavo pomislivši kako će u kutu vagona ugledati Strikea koji ga promatra, ali u vagonu nije bilo nikog ni izdaleka sličnog tom debelom šupčini, samo nekoliko neurednih muškaraca na hrpi. Jedan od njih, sa zlatnim zubom i brazgotinom na licu, doista ga je promatrao, ali dok mu je uzvraćao pogled kroz tamne naočale, muškarac je skrenuo pogled i nastavio prčkati po mobitelu... Možda bi trebao nazvati Stvar kad se iskrca iz vlaka, prije nego što krene prema Corsica Studios, i reći joj da je voli. ~ 424 ~ Knjigoteka

daša&anna 59 With threats of gas and rose motif71 Blue Öyster Cult, “Before the Kiss” Strike je s mobitelom u ruci stajao u sjeni; čekao je. Nabrekli duboki džep jakne iz trgovine rabljenom odjećom, predebele za toplu lipanjsku večer, objesio se od težine predmeta koji je želio sakriti. Svoj plan najbolje će izvesti pod zaštitom noći, ali suncu je trebalo vremena da potone iza neskladne gomile krovova koji su se vidjeli iz njegova skloništa. Znao je da bi trebao biti usredotočen samo na opasan poduhvat koji mu predstoji, ali misli su mu se stalno vraćale na Robin. Nije mu uzvratila poziv. Odredio je rok: ne nazove li ona do kraja ove večeri, nikad neće nazvati. Sutra u podne udat će se za Matthewa u Yorkshireu, i Strike je bio siguran da nakon toga više ništa neće moći učiniti. Ne budu li razgovarali prije nego što onaj prsten sleti na njezin prst, slaba je vjerojatnost da će ikad više razgovarati. Ako je išta na ovome svijetu bilo smišljeno da ga natjera da shvati što je izgubio, tad je to bila nasrtljiva, bučna prisutnost žene s kojom je zadnjih nekoliko dana dijelio ured, čiju iritantnost nije uspio ublažiti čak ni fenomenalan izgled. Na zapadu se nebo iznad krovova žarilo bojama kričavim kao krilo papigice: grimiznom, narančastom, čak i natruhom zelene. Iza tili žarkih boja, zrak je bio blijedoljubičast s pokojom zvijezdom. Još malo, i vrijeme je za pokret. Kao da je čuo njegove misli, Strikeov mobitel zavibrirao je i na zaslonu ga je dočekala Shankerova poruka: Jesi li sutra za pivo? Dogovorili su šifru. Završi li ovo na sudu, što je Strike držao i te kako mogućim, Shanker ne smije ni prsmrditi klupi za svjedoke. Njih dvojica večeras ne smiju razmijeniti nijednu inkriminirajuću poruku. “Jesi li sutra za pivo?” značilo je: “U klubu je.” 71 S prijetnjom plina i motivom ruže. ~ 425 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike je gurnuo mobitel natrag u džep i izašao iz svog skrovišta, prešavši mračno parkiralište ispred praznog stana Donalda Lainga. Strata neboder promatrao ga je golemi crn, s asimetričnim prozorima na kojima su se odražavah zadnji tragovi krvavocrvenog svjetla. Balkoni Wollaston Closea bili su zaštićeni tankom mrežom kako ptice ne bi slijetale na njih i ulijetale kroz otvorena vrata i prozore. Strike je prišao bočnim ulaznim vratima, pod koja je već ranije, kad je kroz njih izašla skupina tinejdžerica, gurnuo drveni klin da ostanu otvorena. Nitko nije dirao njegov aranžman. Stanari su pretpostavili da nekome trebaju slobodne ruke i bojali su se izazvati bijes te osobe. Bijesan susjed ovdje bi mogao biti jednako opasan kao i uljez, a s bijesnim susjedom poslije moraš živjeti. Negdje na pola stuba, Strike je skinuo jaknu, ispod koje je odjenuo drugu, fluorescentnu. Prvu je uhvatio tako da sakrije kanistar propana u džepu pa nastavio do balkona Laingova stana. Kroz prozore stanova koji su dijelili balkon s Laingom dopiralo je svjetlo. Ove tople ljetne večeri Laingovi susjedi otvorili su prozore i njihovi glasovi i zvukovi njihovih televizora lepršali su u noć. Strike je tiho prošao pokraj njih prema mračnom, praznom stanu na samome kraju. Ispred vrata koja je tako često promatrao s parkirališta prebacio je jaknom omotan kanistar u pregib lijeve ruke i iz džepa izvukao najprije rukavice od lateksa, koje je odmah navukao, pa raznorazne alatke, od kojih su neke bile njegove, ali je mnoge za tu priliku posudio od Shankera. Među njima bio je i kalauz, dva kompleta iglica za brave i set češljeva za obijanje. Dok je Strike otvarao dvije brave na Laingovim ulaznim vratima, kroz susjedni prozor dolepršao je ženski glas s američkim naglaskom, - Zakon je jedno, a pravda je drugo. Učinit ću što smatram ispravnim. - Što bih dao da mogu pojebati Jessicu Albu - zamijetio je napušeni muški glas uz smijeh i odobravanje dvojice drugih muškaraca. - Hajde, otvori se - šapnuo je Strike, mučeći se s nižom od dviju brava i čvrsto stežući skriveni kanistar propana. - Otvori se... Brava se okrenula glasno škljocnuvši. Strike je gurnuo vrata. Kao što je i očekivao, dočekao ga je strašan smrad. Strike je uspio malo toga razabrati u naizgled praznoj, otrcanoj prostoriji. Morao je navući zavjese prije nego što upali svjetla. Okrenuo se ulijevo i zabio u nešto što mu se učinilo kutijom. Nešto teško palo je s vrha i s treskom prizemljilo na pod. ~ 426 ~ Knjigoteka

daša&anna Jebi ga. - Ej! - netko je glasno dreknuo kroz tanki pregradni zid. - Donnie, ‘si ti? Strike je pohitao natrag do vrata, izbezumljeno pipkao po zidu uz kvaku i pronašao prekidač za svjetlo. Najednom preplavljena svjetlom, prostorija se pokazala ispunjena samo starim, prljavim madracom za dvije osobe i narančastom kutijom na kojoj je prije očito stajala stanica za spajanje iPoda, koja je sad ležala na podu gdje je prizemljila. - Donnie? - ponovno se začuo onaj glas, ali sad se čuo s balkona. Strike je izvukao kanistar s propanom, izlio tekućinu i kanistar gurnuo pod narančastu kutiju. Za koracima na balkonu uslijedilo je kucanje na vratima. Strike ih je otvorio. Pjegavi muškarac masne kose zbunjeno ga je promatrao. Izgledao je totalno napušen i u ruci je držao limenku John Smith’sa. - Isuse - smušeno je rekao njuškajući zrak. - Kakav je to jebeni smrad? - Plin - odgovorio je Strike u svojoj fluorescentnoj jakni, strog predstavnik Gradske plinare. - Primili smo dojavu s kata. Čini se da ovdje curi. - Jebote - rekao je susjed, kao da će povratiti. - Nećemo valjda odletjeti u zrak? - Zato sam i došao, da utvrdim situaciju - pompozno je rekao Strike. - Kod vas u stanu nema otvorenog plamena? Ne pušite, zar ne? - Idem provjeriti - rekao je susjed i najednom je izgledao prestravljeno. - U redu. Možda svratim provjeriti vaš stan kad završim ovdje. Čekam pojačanje. Pokajao se zbog te rečenice čim mu je izletjela iz usta, ali njegovom se novom poznaniku takav jezik očito nije učinio čudnim iz usta zaposlenika plinske kompanije. Dok se okretao, Strike je upitao: - Vlasnik se zove Donnie, zar ne? - Donnie Laing - odgovorio je nervozni susjed, očito nestrpljiv da sakrije svoju zalihu i isključi sav plin u stanu. - Dužan mi je četrdeset funta. - Ah. S tim vam ne mogu pomoći. ~ 427 ~ Knjigoteka

daša&anna Muškarac je odbrzao, a Strike zatvorio vrata i zahvalio svojim sretnim zvijezdama što je predvidio ovakvu mogućnost i unaprijed smislio izliku. Samo mu je trebalo da netko pozove policiju prije nego što uspije išta dokazati... Podigao je narančastu kutiju, zatvorio kanistar s propanom koji je pištio pa vratio priključnu stanicu s iPodom na kutiju. Tek što nije zakoračio dublje u stan, kad mu je nešto najednom palo na pamet pa se vratio do iPoda. Nježno je pritisnuo dugme kažiprstom u rukavici i mali zaslon je zasvijetlio. “Hot Rails to Hell” skupine koju je Strike i predobro poznavao - Blue Öyster Cult. ~ 428 ~ Knjigoteka

daša&anna 60 Vengeance (The Pact)72 Klub je bio nakrcan ljudima. Sastojao se od dvaju lukova željezničkog mosta, jednaka onima sučelice njegovu stanu, i djelovao kao da je ispod zemlje, zaobljena krova od valovitog željeza koji je samo dodatno pojačavao taj dojam. Projektor je bacao psihodelično svjetlo preko nabora kovine. Glazba je bila zaglušujuća. Nisu ga baš rado pustili unutra. Izbacivači su se postavili pomalo neprijateljski: načas se pobojao da će ga pretresti i u njegovoj jakni pronaći skrivene noževe. Izgledao je starije od svih koje je vidio oko sebe i bio je ogorčen zbog toga. Psorijatični artritis učinio ga je takvim, ostavio ga rošavim i nadutim od steroida. Od onih dana kad je boksao, mišići su mu se pretvorili u salo; na Cipru je bez problema bario komade, ali više ne. Znao je da ne bi imao šanse ni kod jedne od ovih praznoglavih malih gadura koje su se natiskale zajedno ispod svjetleće kugle. Gotovo nijedna od njih nije bila odjevena onako kako bi on očekivao u jednom klubu. Mnoge su bile u trapericama i majicama, kao hrpetina lezbača. Gdje je Strikeova honorarka, sa svojom božanstvenom guzom i dobrodošlom rastresenošću? U klubu nije bilo mnogo crnkinja; trebala bi biti lako uočljiva, a ipak, pročešljao je pogledom i šank i plesni podij i nigdje je nije vidio. Činilo se božjom providnošću kad je spomenula ovaj klub tako blizu njegova stana; mislio je da to predstavlja povratak njegova božanskog statusa, da se svemir ponovno preslaguje u njegovu korist, ali taj osjećaj nepobjedivosti bio je prolazan i od svađe sa Stvari gotovo se posve raspršio. Glazba je bubnjala u njegovoj glavi. Radije bi bio kod kuće i slušao Blue Öyster Cult, masturbirao uz svoje suvenire, ali čuo ju je kad je rekla da će doći ovamo... Jebote, tolika je gužva da bi se mogao stisnuti uz nju i probosti je nožem, a da nitko ne primijeti i ne čuje njezin vrisak... Gdje je ta gadura? 72 Osveta (Sporazum) ~ 429 ~ Knjigoteka

daša&anna Debilčina u majici Wild Flaga trknula ga je toliko puta da je čeznuo dobrano ga iscipelariti. Umjesto toga, progurao se do šanka kako bi ponovno promotrio plesni podij. Svjetlo je klizilo preko lelujavog saga ruku i oznojenih lica. Bljesak zlata - brazgotina na iskešenom licu... Progurao se kroz promatrače, ne mareći u koliko se droljica pritom zabija. Onaj tip s brazgotinom bio je i u vlaku podzemne. Okrenuo se. Frajer kao da je nekog izgubio; stajao je na prstima i osvrtao se u svim smjerovima. Nešto nije u redu. Osjećao je to. Nešto je tu sumnjivo. Lagano je savio koljena, da se lakše stopi s mnoštvom, i probio se prema izlazu za nuždu. - Oprosti, kompa, morat ćeš izaći na... - Odjebi. Bio je vani prije nego što ga je itko stigao spriječiti, silom potisnuo štangu na vratima za nužni izlaz i izronio u noć. Otrčao je uz vanjski zid i iza ugla gdje je, sam, duboko udahnuo i razmislio o svojim mogućnostima. Siguran si, rekao si je. Siguran si. Nitko nema nijedan dokaz protiv tebe. Ali, je li to istina? Od svili klubova koje je mogla spomenuti, izabrala je onaj na dvije minute hoda od njegove kuće. Što ako to nije bio dar bogova, nego nešto sasvim drugo? Što ako mu netko pokušava smjestiti? Ne. To ne može biti. Strike mu je poslao murjake i nisu bili zainteresirani. Sto posto je siguran. Ništa ga ne može povezati ni s jednom od njih... Samo što je onaj tip s brazgotinom na licu bio i u vlaku podzemne od Finchleyja. Implikacije te činjenice načas su mu blokirale mozak. Ako netko prati ne Donalda Lainga, nego jednog drugog muškarca, totalno je nadrapao... Krenuo je prema stanu i svako malo potrčao. Štake koje su mu bile koristan rekvizit više nisu bile potrebne, osim kako bi izazvao suosjećanje lakovjernih žena, nasamario socijalne radnike i, naravno, sačuvao krinku muškarca koji je previše bolestan i nemoćan da bi napao malu Kelsey Platt. Njegov artritis povukao se prije mnogo godina, iako se pokazao zgodnim izvorom zarade i sačuvao mu stan u Wollaston Closeu... ~ 430 ~ Knjigoteka

daša&anna Hitajući parkom, pogledao je prema svom stanu. Zavjese su bile navučene. Mogao bi se zakleti da ih je ostavio razmaknute. ~ 431 ~ Knjigoteka

daša&anna 61 And now the time has come at last To crush the motif of the rose73 Blue Öyster Cult, “Before the Kiss” Žarulja u jedinoj spavaonici bila je isključena. Strike je upalio malu džepnu svjetiljku koju je ponio sa sobom i polako krenuo prema jedinom komadu pokućstva, jeftinom ormaru od borovine. Vrata su zaškripala dok ih je otvarao. Unutrašnjost ormara bila je oblijepljena novinskim člancima o Rasparaču iz Shacklewella. Iznad svib njih bila je zalijepljena fotografija isprintana na A4 papiru, vjerojatno s interneta. Na njoj je bila Strikeova mlada majka, naga, ruku iznad glave, s dugim oblakom tamne kose koji joj nije posve prekrivao ponosno izložene dojke i lukom vitičastih slova koji se jasno vidio iznad tamnog trokuta stidnih dlačica: Mistress of the Salmon Salt74 . Pogledao je dno ormara na kojem je uz crnu vreću za smeće bila naslagana hrpa hardcore pornografije. Gurnuvši svjetiljku pod pazuh, Strike je otvorio vreću. U njoj je bilo nekoliko komada ženskog donjeg rublja, neki od njih kruti od stare smeđe krvi. Na samome dnu vreće, njegovi prsti u rukavicama savili su se oko tankog lančića i okrugle naušnice. Srcolika harpa svjetlucala je na svjetlu baterijske svjetiljke. Na kopči su se vidjeli tragovi sasušene krvi. Strike je sve zagurao natrag u crnu plastičnu vreću, zatvorio vrata ormara i nastavio do kuhinjice, u kojoj se očito nalazio izvor vonja truleži kojim je bio prožet cijeli stan. Netko je u susjednom stanu uključio televizor. Paljba iz pištolja odjeknula je kroz tanki zid. Strike je čuo tihi, napušeni smijeh. Uz kuhalo za vodu stajala je staklenka instant-kave, boca viskija Bells, zrcalo i britva. Pećnica je bila prekrivena debelim slojem masnoće i prašine, i izgledala kao da već dugo nije korištena. Vrata hladnjaka bila su obrisana prljavom krpom koja je za sobom ostavila neuredne tragove 73 Sad je napokon kucnuo čas / da zgnječim motiv ruže. 74 Gospodarica lososove soli. ~ 432 ~ Knjigoteka

daša&anna nečega ružičastog. Strike je upravo posegnuo za kvakom kad mu je mobitel zavibrirao u džepu. Zvao ga je Shanker. Dogovorili su se da se ne zovu, nego da šalju SMS-ove. - Jebi ga, Shankeru - rekao je Strike podižući mobitel k uhu. - Rekao sam ti da me ne... Disanje iza svojih leda čuo je jedva sekundu prije nego što je mačeta zamahnula prema njegovu vratu. Brzo se sagnuo i odmaknuo u stranu, a mobitel mu je izletio iz ruke kad se poskliznuo na prljavom podu. Dok je padao, oštrica mačete zarezala mu je uho. Golema sjena ponovno je podigla mačetu da napadne Strikea koji je sad ležao na podu. Strike ga je pogodio nogom u međunožje i ubojica je bolno prostenjao, uzmaknuo nekoliko koraka pa ponovno podigao mačetu. Strike je nekako uspio kleknuti i odalamiti napadača šakom u jaja. Mačeta je iskliznula iz Laingovih prstiju i pala na Strikeova leda, na što je Strike kriknuo od bola hvatajući Lainga oko koljena i rušeći ga. Laingova glava udarila je o vrata pećnice, ali debeli prsti posezali su za Strikeovim vratom. Strike mu je pokušao zadati novi udarac, ali ga je Laing priklještio svojom težinom. Muškarčeve krupne, snažne ruke stezale su se oko njegova dušnika. Divovskim naporom, Strike je skupio dovoljno snage da odalami Lainga čelom u glavu i Laingova je lubanja ponovno s treskom udarila o vrata pećnice... Kotrljali su se, Strike sad na Laingu. Pokušao je udariti Lainga šakom u lice, ali Laingove su reakcije bile brze kao nekoć u ringu: jednom je rukom odbio udarac, a drugom gurao uvis Strikeovu bradu - Strike je ponovno zamahnuo, ali nije vidio gdje udara pa je pogodio kost i čuo kako je puknula... Tad se kao grom iz vedra neba pojavila Laingova šaka i poput malja zabila posred Strikeova lica. Osjetio je kako mu se nosna kost smrskala; krv je prskala posvuda kad se zaljuljao od snage udarca, oči su mu zasuzile i sve mu se zamaglilo: stenjući i dašćući, Laing ga je zbacio sa sebe i niotkuda, kao čarobnjak, izvukao nož... Poluslijep, s krvlju koja mu se slijevala u usta, Strike je vidio svjetlucanje noža na mjesečini i snažno zamahnuo protezom - metal je prigušeno zveknuo o metal kad je nož pogodio čeličnu šipku Strikeova gležnja i ponovno se podigao... - E nećeš, lupano! ~ 433 ~ Knjigoteka

daša&anna Shanker je ščepao Lainga u kravatu. Strike je nerazborito posegnuo za nožem u Laingovoj ruci i porezao dlan. Shanker i Laing su se hrvali, ali Škot je bio znatno krupniji i brzo svladavao protivnika. Strike je ponovno zamahnuo protezom i ovaj put izbio nož iz Laingove ruke. Sad je mogao pomoći Shankeru da sruši Lainga. - Odustani ili ću te probosti! - zaurlao je Shanker, stežući rukama Laingov vrat, dok se Škot koprcao i psovao, još uvijek stisnutih teških šaka, ovješene slomljene čeljusti. - Nisi jedini koji ima nož, debela šupčino! Strike je izvukao lisice, najskuplji dio opreme koju je ponio sa sobom iz Odjela za posebne istrage. Strike i Shanker zajednički su primorali Lainga u položaj u kojem mu je Strike uspio staviti lisice oko širokih zapešća na leđima, dok se Laing opirao neprestano psujući. Sad kad više nije morao držati Lainga, Shanker ga je odalamio u ošit takvom silinom da je ubojica dugo i tiho zahroptao i privremeno zanijemio. - Bunsene, jesi li dobro? Bunsene, gdje te je pogodio? Strike je klonuo uz pećnicu. Posjekotina na uhu jako je krvarila, kao i njegov desni dlan, ali najviše ga je zabrinjavao nos koji je brzo oticao i otežano disanje zbog krvi koja mu se slijevala u usta. - Evo, Bunsene - rekao je Shanker vrativši se s kratkog pretraživanja malog stana s rolom toaletnog papira. - Hvala - muklo je odgovorio Strike. Zagurao je u nosnice onoliko papira koliko je u njih stalo pa pogledao Lainga. - Drago mi je vidjeti te opet, Ray. Još uvijek zadihani Laing nije odgovorio. Ćelava glava sjajila je na mjesečini koja je ranije osvijetlila njegov nož. - Zar nisi rekao da se zove Donald? - znatiželjno je upitao Shanker dok se Laing meškoljio na podu. Shanker ga je ponovno šutnuo u trbuh. - Jesam - odgovorio je Strike - i prestani ga već jednom udarati; ako mu išta slomiš, morat ću zbog toga odgovarati na sudu. - Zašto ga onda zoveš...? - Zato što... Shankeru, ništa ne diraj, ne želim ovdje tvoje otiske prstiju... zato što Donnie koristi posuđeni identitet. Kad nije ovdje - rekao je Strike prilazeći hladnjaku i spuštajući na ručku lijevu ruku u još uvijek cijeloj rukavici - on je junački umirovljeni vatrogasac i živi u Finchleyju s Hazel Furley. ~ 434 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike je otvorio hladnjak i ponovno lijevom rukom otvorio zamrzivač. U njemu su ležale dojke Kelsey Platt, sad sasušene kao smokve, žute i gumenaste. Pokraj njih ležali su prsti Lile Monkton, s ljubičastim lakom na noktima i dubokim tragovima Laingovih zubiju. U stražnjem dijelu bila su dva odrezana uha s kojih su još uvijek visjeli mali plastični sladoledni korneti, i osakaćeni komad mesa u kojem su se još uvijek raspoznavale nosnice. - Ti bokca - rekao je Sbanker, koji se također nagnuo pogledati iza Strikeovih leđa. - Ti bokca, Bunsene, pa ovo su komadi... Strike je zatvorio i pretinac zamrzivača i hladnjak i okrenuo se prema svom zarobljeniku. Laing je sad mirno ležao. Strike je bio siguran da u svom izopačenom, prepredenom mozgu već smišlja kako da ovu očajnu situaciju okrene u svoju korist, kako da dokaže da mu je Strike smjestio, podmetnuo ili kontaminirao dokaze. - Trebao sam te prepoznati, zar ne, Donnie? - upitao je Strike omatajući desni dlan toaletnim papirom da zaustavi krvarenje. Sad, na slaboj mjesečini koja je prodirala kroz prljave prozore, jedva je mogao razabrati Laingove crte lica ispod dodatnih kilograma koje su steroidi i manjak redovite tjelovježbe nakrcrali na njegovo nekoć čvrsto i mišićavo tijelo. Njegova debljina, njegova suha, naborana koža, brada koju je nedvojbeno pustio kako bi sakrio rošavi ten, brižno obrijana glava i hinjeno struganje nogama u hodu davali su mu izgled muškarca starijeg najmanje deset godina od njegove stvarne dobi. - Trebao sam te prepoznati istog trenutka kad si mi otvorio vrata kod Hazel - rekao je Strike. - Ali stalno si skrivao lice, brisao jebene suze, zar ne? Što si učinio, nešto utrljao u oči da ti oteknu? Strike je ponudio cigaretom Shankera prije nego što je i sam zapalio. - Sjeveroistočni naglasak bio je malo pretjeran, sad kad se sjetim. Njega si sigurno pokupio u Gatesheadu, zar ne? Naš Donnie oduvijek je dobro oponašao druge ljude - rekao je Shankeru. - Trebao si ga čuti kako oponaša vodnika Oakleyja. Pravi veseljak, naš Donnie. Shanker je zurio čas u Strikea, čas u Lainga, naizgled fasciniran. Strike je pušio i promatrao Lainga. Nos ga je toliko bolio i pekao da su i njemu suzile oči. - Premlatio si i opljačkao onu dementnu staricu u Corbyju, zar ne, Donnie? Sirota stara gospođa Williams. Uzeo si priznanje za hrabrost ~ 435 ~ Knjigoteka

daša&anna njezina sina, a kladim se da si se domogao i njegovih starih dokumenata. Znao si da je u inozemstvu. Nije baš teško ukrasti tuđi identitet kad za početak imaš neke osobne dokumente. Kasnije ih je lako predstaviti dovoljnima da prevariš usamljenu ženu ili nemarnog policajca. Laing je nijemo ležao na prljavom podu, ali Strike je gotovo osjećao kako se kotačići u njegovu prljavom, očajnom mozgu mahnito okreću. - U kući sam pronašao Accutane - rekao je Strike Shankeru. - To je lijek za akne, ali i za psorijatični artritis. Tad sam trebao znati. Skrivao ga je u Kelseyinoj sobi. Ray Williams nije imao artritis. Kladim se da ste Kelsey i ti imali puno malih tajni, zar ne? Nabrijavao si je pričama o meni, navodio točno onamo gdje si želio. Vozikao je motociklom da vreba u blizini mog ureda... glumio da šalješ njezina pisma... donosio joj moje krivotvorene odgovore... - Bolesna šupčino - s gađenjem je rekao Shanker. Nagnuo se nad Lainga i približio vrh cigarete njegovu licu, očito žudeći da ga ozlijedi. - Nećeš ga ni spaliti, Shankeru - upozorio ga je Strike vadeći mobitel. - Bit će bolje da nestaneš, zovem policiju. Nazvao je 999 i dao adresu. Reći će da je pratio Lainga do kluba i stana, da su se zakačili i da ga je Laing napao. Nitko ne mora znati da je Shanker bio upleten ni da je Strike obio Laingove brave. Naravno, onaj napušeni susjed mogao bi se izlajati, ali Strikeu se činilo vjerojatnijim da će mladić radije ostati po strani nego da se njegova trezvenost i povijest uzimanja narkotika povlače na sudu. - Ponesi ove stvari i riješi ih se - rekao je Strike Shankeru skidajući fluorescentnu jaknu i pružajući mu je. - Kanistar je u sobi. - Dogovoreno, Bunsene. Jesi li siguran da ćeš biti okej s njim? - dodao je Shanker promatrajući Strikeov slomljeni nos, rasječeni dlan i uho iz kojeg je krvarilo. - Da, naravno da hoću - odvratio je Strike i osjetio lagano ganuće. Čuo je kako Shanker podiže metalni kanistar s poda susjedne prostorije i nedugo potom vidio ga kako prolazi balkonom ispred kuhinjskog prozora. - SHANKERU! Njegov stari prijatelj vratio se u kuhinju tako brzo da je Strike znao da je trčao; u podignutoj ruci držao je teški kanistar, ali Laing je još uvijek mirno ležao s lisicama na rukama i nijem, a Strike stajao pokraj štednjaka i pušio. ~ 436 ~ Knjigoteka

daša&anna - Jebemu, Bunsene, mislio sam da te je zaskočio! - Shankeru, možeš li nabaviti auto za sutra ujutro i nekamo me odvesti? Dat ću ti... Strike je pogledao svoje golo zapešće. Jučer je prodao sat kako bi Shankeru platio večerašnju pomoć. Što još može prodati? - Čuj, Shankeru, znaš da ću zaraditi od ovoga. Strpi se nekoliko mjeseci i klijenti će čekati u redu pred mojim vratima. - Nema frke, Bunsene - odvratio je Shanker kratko razmislivši. - Možeš mi ostati dužan. - Stvarno? - Da - odgovorio je Shanker i okrenuo se prema vratima. - Zvrcni me kad si spreman za pokret. Ja nam idem po makinu. - Nemoj je ukrasti! - doviknuo je Strike za njim. Samo nekoliko sekundi nakon što je Shanker i drugi put prošao ispred prozora, Strike je čuo zavijanje policijske sirene. - Evo ih, Donnie, dolaze. Tad se je Donald Laing obratio Strikeu svojim pravim glasom, prvi i posljednji put. - Tvoja je majka bila jebena kurva - rekao je s jakim škotskim naglaskom. Strike se nasmijao. - Možda - rekao je, krvareći i pušeći u mraku dok su sirene sve glasnije zavijale - ali voljela me, Donnie. Čuo sam da se tvojoj živo jebalo za tebe, obično policijsko kopile. Laing je počeo mlatarati nogama i koprcati se, uzalud se pokušavajući osloboditi, ali samo se prevrnuo na bok, ruku još uvijek priklještenim na leđima. ~ 437 ~ Knjigoteka

daša&anna 62 A redcap, a redcap, before the kiss...75 Blue Öyster Cult, “Before the Kiss” Strike te noći nije sreo Carvera. Slutio je da bi si Carver radije propucao čašice koljena nego suočio s njim. Dvojica policajaca Odjela za kriminalističke istrage koje dotad nikad nije vidio ispitala su ga u bočnoj prostoriji Hitnog prijma, u stankama raznih medicinskih postupaka koje su njegove ozljede zahtijevale. Uho su mu zašili, rasječeni dlan zavili, sanirali leđa okrznuta mačetom i treći put u njegovu životu bolno namjestili nos, ne bi li ponovno izgledao barem približno simetrično. U odgovarajućim stankama, Strike je policiji jasno izložio razmišljanje koje ga je dovelo do zaključka da je Laing taj koga traže. Potrudio se reći im kako je tu informaciju telefonski javio Carverovu podređenom prije dva tjedna i kako je i samom Carver u to pokušao reći zadnji put kad su razgovarali. - Zašto ne zapisujete? - upitao je dvojicu policajaca koji su sjedili bez riječi i zurili u njega. Mlađi muškarac nešto je brzo pribilježio. - Također sam - nastavio je Strike - napisao pismo i poslao ga inspektoru Carveru, s povratnicom. Jučer ga je trebao dobiti. - Poslali ste ga s povratnicom? - ponovio je stariji od dvojice policajaca, brkati muškarac tužnih očiju. - Da. Da budem siguran da se neće izgubiti. Policajac je tad zapisao mnogo opširnije. Strikeova priča bila je da nije prestao nadzirati Lainga jer nije bio siguran da je policija ozbiljno shvatila njegove sumnje. Pratio je Lainga do noćnog kluba, bojeći se da će Laing pokušati ugrabiti neku ženu, pa ga slijedio do stana gdje je odlučio suočiti se njim. Alyssu, koja je sjajno odigrala ulogu njegove honorarne tajnice, i Shankera, čija je entuzijastična intervencija Strikea nedvojbeno poštedjela još nekoliko ubodnih rana, nije ni spomenuo. - Presudno će biti pronaći tog Ritchieja, poznatog i kao Dickie, od kojeg je Laing posuđivao motocikl - rekao je Strike policajcima. - Hazel će 75 Crvenkapac, crvenkapac, prije poljupca... ~ 438 ~ Knjigoteka

daša&anna vam znati reći sve o njemu. On Laingu daje alibije na sve strane. Rekao bih da je i sam sitni kriminalac i vjerojatno je mislio da samo pomaže Laingu prevariti Hazel ih izvesti kakvu prevaru. Čini mi se da nije bas najpametniji. Mislim da će se brzo slomiti kad shvati da je riječ o ubojstvu. U pet sati ujutro liječnici i policija najzad su zaključili da od Strikea više ništa ne trebaju. Odbio je ponudu policajaca da ga odvezu kući, za koju je slutio da je bar djelomice potaknuta željom da ga drže na oku najduže što mogu. - Ne bismo željeli da se za ovo pročuje dok ne porazgovaramo s obiteljima - rekao je mlađi policajac, kojemu je u turobnu zoru u dvorištu ispred bolnice gdje su se trojica muškaraca opraštala bijeloplava kosa stršila na sve strane. - Ja neću javiti novinarima - rekao je Strike zijevajući kao voden konj i tražeći po džepovima preostale cigarete. - Danas imam drugog posla. Već se počeo udaljavati, kad se nečega sjetio. - O kakvoj se vezi između crkava radilo? Brockbank... zašto je Carver mislio da je on ubojica? - Oh - odgovorio je brkati policajac. Nije djelovao posebno revan podijeliti tu informaciju. - Iz Finchleyja se u Brixton prebacio tip koji je radio s mladima... slijepa ulica, ali - dodao je, pomalo prkosno - imamo ga. Brockbanka. Jučer smo primili dojavu iz jednog hostela za beskućnike. - Odlično - rekao je Strike. - Mediji obožavaju pedofile. Na vašem bih mjestu počeo s tim kad budete davali izjavu. Ni jedan ni drugi policajac nisu se osmjehnuli. Strike im je poželio dobro jutro i otišao, pitajući se ima li u džepu dovoljno novca za taksi i pušeći lijevom rukom jer je lokalna anestezija u desnoj popuštala. Slomljeni nos pekao ga je na hladnom jutarnjem zraku. - Jebeni Yorkshire? - iznenadio se Shanker kad je nazvao Strikea kako bi mu rekao da je nabavio automobil, a detektiv ga obavijestio kamo želi ići. - Yorkshire? - Masham - odgovorio je Strike. - Slušaj, već sam ti rekao: kada dobijem lovu, dat ću ti koliko želiš. Riječ je o vjenčanju i ne želim ga propustiti. Ionako ćemo stići na knap... koliko god želiš, Shankeru, imaš moju riječ, i platit ću ti čim budem mogao. - Tko se udaje? - Robin. ~ 439 ~ Knjigoteka

daša&anna - Ah. - Shanker je zvučao zadovoljno. - Da, dobro, u tom slučaju, Bunsene, odvest ću te. Reko sam ti da nisi trebao... -...da... -... Alyssa tije rekla... - Da, rekla mi je, i tojebeno glasno. Strike je bio gotovo siguran da Shanker spava s Alyssom. Na pamet mu je padalo malo drugih objašnjenja za brzinu kojom je Shanker predložio upravo nju kad je Strike objasnio zašto mu je potrebna žena da odigra sigurnu, ali važnu ulogu u hvatanju Donalda Lainga u stupicu. Tražila je sto funta za taj posao i uvjerila Strikea da bi cijena bila mnogo veća da se ne osjeća velikom dužnicom njegovoj partnerici. - Shankeru, o tome možemo razgovarati putem. Moram nešto ubaciti u usta i istuširati se. Bit ćemo jebeno sretni stignemo li na vrijeme. I tako su njih dvojica jurili na sjever u Mercedesu koji je Shanker posudio; od koga, to Strike nije pitao. Detektiv, koji je prethodnih nekoliko noći jedva oka sklopio, drijemao je prvih stotinjak kilometara i probudio se zabrektavši tek kad mu je mobitel zazujao u džepu. - Strike - pospano je odgovorio na poziv. - Jebeno dobar posao, kompa - rekao je Wardle. Ton njegova glasa nije se poduarao s riječima koje je izgovorio. Na kraju krajeva, “Wardle je bio zadužen za istragu kad je Ray Williams bio oslobođen svake sumnje za Kelseyinu smrt. - Hvala - odgovorio je Strike. - Shvaćaš li da si ti sad jedini mujak u Londonu koji još uvijek želi razgovarati sa mnom? - Ah - rekao je Wardle, pomalo zadirkujući. - Kvaliteta iznad kvantitete. Mislio sam da bi volio znati: već su pronašli Richarda i propjevao je kao kanarinac. - Richarda... - promrmljao je Strike. Imao je osjećaj da je njegov iscrpljeni mozak očišćen od pojedinosti koje su ga mjesecima opsjedale. Stabla su umirujući klizila uz suvozački prozor u naletu ljetnog zelenila. Činilo mu se da bi mogao spavati danima. - Ritchie... Dickie... motor - objasnio je Wardle. - Ah, da. - Strike se rastreseno počešao po zašivenom uhu pa opsovao. - Sranje, to boli... oprosti... Kažeš, već je propjevao? - Ne bi ga se baš moglo nazvati bistrim momkom - rekao je Wardle. - Kod njega smo pronašli i hrpu ukradene opreme. ~ 440 ~ Knjigoteka

daša&anna - I mislio sam da bi se Donnie mogao time financirati. Uvijek je bio spretan lopov. - Radili su u škvadri. Ništa veliko, samo sitne krađe. Ritchie je bio jedini koji je znao da Laing ima dvostruki identitet; mislio je da Laing mulja da dobije invalidninu. Laing je tražio da ga podrže i kažu da su onaj vikend kad je ubio Kelsey bili na kampiranju u Shorehamu. Navodno im je rekao da ima komada sa strane i da Hazel za to ne smije doznati. - Laing je uvijek znao pridobiti ljude na svoju stranu - rekao je Strike, sjetivši se onog istražitelja na Cipru koji je Lainga brzo oslobodio sumnje za silovanje. - Kako si shvatio da onaj vikend nisu bili u Shorehamu? - znatiželjno je upitao Wardle. - Imali su fotke i sve... kako si znao da nisu bili na momačkom izletu onaj vikend kad je Kelsey umrla? - Oh. Morski kotrljan. - Što? - Morski kotrljan - ponovio je Strike. - Morski kotrljan ne cvjeta u travnju. U cvatu je ljeti i u jesen... pola sam djetinjstva proveo u Cornwallu. Na fotki Lainga i Ritchieja na plaži bio je morski kotrljan. Trebao sam odmah shvatiti, ali stalno mi je nešto skretalo pozornost. Kad je Wardle spustio slušalicu, Strike se zagledao kroz prednje staklo u polja i stabla pokraj kojih su prolazili, razmišljajući o protekla tri mjeseca. Sumnjao je da je Laing znao za Brittany Brockbank, ali vjerojatno je dovoljno istražio da zna za suđenje Whittakeru i spominjanje Mistress of the Salmon Salt76 s klupe za svjedoke. Strike je imao osjećaj da mu je Laing ostavio usputne tragove ni ne sluteći koliko će uspješni biti. Shanker je uključio radio. Strike, koji bi radije ponovno malo odspavao, nije prigovorio, ali spustio je prozor i pušio kroz njega. Na sve jačem suncu, shvatio je da je talijansko odijelo koje je automatski navukao zamrljano umakom i crnim vinom. Sastrugao je najuočljivije skorene mrlje, a onda se najednom sjetio nečeg drugog. - Jebi ga. - Što je bilo? - Zaboravio sam nekog napucati. Shanker je prasnuo u smijeh. Strike se skrušeno nasmiješio, od čega ga je zaboljele cijelo lice. - Bunsene, je l’ mi to pokušavamo spriječiti ovo vjenčanje? 76 Gospodarica lososove soli. ~ 441 ~ Knjigoteka

daša&anna - Naravno da ne pokušavamo - odgovorio je Strike izvlačeći drugu cigaretu. - Pozvan sam. Prijatelj sam. Uzvanik. - Dao si joj otkaz - podsjetio ga je Shanker. - Ondje odakle ja dolazim, to nije znak prijateljstva. Strike se suzdržao i nije istaknuo kako Shanker ne poznaje gotovo nikoga tko je ikad u životu imao posao. - Ista je ko tvoja mama - rekao je Shanker nakon duge šutnje. - Tko? - Tvoja Robin. Ima veliko srce. Htjela je spasit onu malu. Strikeu je bilo teško obraniti svoje odbijanje da spasi jedno dijete muškarcu kojeg je i samog sa šesnaest godina jedna žena spasila iz jarka u kojem je krvario. - Eto, pokušat ću je vratiti, zar ne? Ali sljedeći put kad te nazove... ako te nazove... - Da, da, reći ću ti, Bunsene. U bočnom retrovizoru Strike je vidio lice koje je lako moglo pripadati žrtvi automobilske nesreće. Nos mu je bio golem i ljubičast, a lijevo uho izgledalo mu je crno. Na dnevnom svjetlu uvidio je da njegov žurni pokušaj brijanja lijevom rukom nije bio posve uspješan. Zamišljajući kako se uvlači u crkvu, shvatio je koliko će biti upadljiv, kakva će to biti scena ako Robin odluči da ga ne želi ondje. Nije joj htio upropastiti njezin veliki dan. Na prvi zahtjev da ode, zakleo se u sebi, otići će. - BUNSENE! - uzbuđeno je viknuo Shanker, na što se Strike trznuo. Shanker je pojačao glasnoću radija. - ... uhićena je osoba za koju se sumnja da je Rasparač iz Shacklewella. Nakon pomnog pretresa jednog stana u Wollaston Closeu u Londonu, policija je optužila tridesetčetverogodišnjeg Donalda Lainga za ubojstva Kelsey Platt, Heather Smart, Martine Rossi i Sadie Roach, za pokušaj ubojstva Lile Monkton i napad na šestu, nepoznatu ženu... - Nisu te ni spomenuli! - rekao je Shanker kad su vijesti završile. Zvučao je razočarano. - Naravno da nisu - rekao je Strike, boreći se protiv nesvojstvene mu nervoze. - Ali hoće. I dobro je da je tako: trebat će mi publicitet ako želim podići svoj posao iz mrtvih. Automatski je spustio pogled na svoje zapešće, zaboravivši da ondje nema sata, pa pogledao sat na komandnoj ploči. - Gas do daske, Shankeru. Na početak već ionako kasnimo. ~ 442 ~ Knjigoteka

daša&anna Kako su se približavali odredištu, Strikea je hvatala sve veća tjeskoba. Obred je po rasporedu trajao već dvadeset minuta kad su se oni najzad dovezli uzbrdo do Mashama, a Strike na mobitelu provjeravao gdje je crkva. - Tamo je - rekao je mahnito pokazujući na suprotnu stranu najšireg sajmišnog trga koji je u životu vidio, nakrcanog ljudima za štandovima s hranom. Dok je Shanker nimalo sporo vozio oko trga, nekoliko promatrača mrko ih je pogledalo, a jedan muškarac sa spljoštenom platnenom kapom priprijetio je šakom tipu s brazgotinom koji vozi tako brzo kroz mirno središte Mashama. - Parkiraj negdje ovdje, bilo gdje! - rekao je Strike opazivši dva tamnoplava Bentleyja ukrašena bijelim vrpcama i parkirana na samome kraju trga, pred kojima su razgovarali livrirani vozači, skinuvši svoje kape na suncu. Osvrnuli su se kad je Shanker nagazio kočnicu. Strike je brzo otkopčao pojas; sad je iznad krošnji vidio crkveni toranj. Bilo mu je gotovo mučno, nedvojbeno zbog četrdeset cigareta koliko je te noći popušio, manjka sna i Shankerove vožnje. Već je žurno odmaknuo nekoliko koraka od automobila pa ponovno dojurio do prijatelja. - Čekaj me. Možda neću ostati. Ponovno je pohitao pokraj vozača u livrejama koji su zurili u njega, nervozno poravnao kravatu pa se sjetio svog lica i odijela, i upitao zašto mu je to uopće važno. Strike je othramao kroz vrata u prazno crkveno dvorište. Impresivna crkva podsjetila ga je na crkvu svetog Dionizija u Market Harboroughu, kad su Robin i on bili prijatelji. Tišina pospanog, suncem obasjana groblja bila je zloslutna. Prilazeći teškim hrastovim vratima, prošao je pokraj neobičnog stupa koji je izgledao gotovo poganski, onako prekriven rezbarijama. Uhvatio je kvaku lijevom rukom i načas zastao. - Jebi ga - šapnuo je i otvorio vrata najtiše što je mogao. Dočekao ga je miris ruža: bijele jorkširske ruže cvjetale su u visokim postoljima i visjele u buketima na rubovima redova prekrcanih crkvenih klupa. Guštara šešira jarkih boja protezala se ispred njega sve do oltara. Kad se nezgrapno uvukao u crkvu, gotovo nitko nije se okrenuo i pogledao ga, ali oni koji jesu, zabuljili su se u njega. Polako je koračao uz stražnji zid i gledao oltar na suprotnoj strani. ~ 443 ~ Knjigoteka

daša&anna Robin je u dugoj, valovitoj kosi nosila krunu bijelih ruža. Lice joj nije vidio. Longetu nije imala. Čak i s ove udaljenosti, vidio je dugu, grimiznu brazgotinu na njezinoj podlaktici. - Robin Venetia Ellacott - odjeknuo je župnikov glas - uzimaš li ovdje prisutnog Matthewa Johna Cunliffea za svog zakonitog supruga, da ga voliš i poštuješ u sve dane života svoga... Umoran, napet, očiju uprtih u Robin, Strike nije shvatio koliko je blizu cvjetnog aranžmana na krhkom postolju u obliku tulipana. - ... u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, dok smrt... - Oh, sranje - rekao je Strike. Aranžman koji je gurnuo prevrnuo se kao na usporenoj snimci i pao na pod uz zaglušujući zveket. Uzvanici i mladenci okrenuli su se. - Ja... Kriste, oprosti - očajno je rekao Strike. Negdje nasred okupljenih neki se muškarac nasmijao. Većina je odmah vratila pogled na oltar, ali nekoliko uzvanika nastavilo je mrko promatrati Strikea, prije no što su se pribrali. -... vas ne rastavi - nastavio je župnik sa svetačkom snošljivošću. Prekrasna mladenka, koja se tijekom cijelog obreda dotad nije nijednom nasmiješila, najednom je blistala od radosti. - Uzimam - rekla je Robin zvonkim glasom, gledajući ravno u oči ne svog novopečenog supruga kamena lica, nego pretučenog i krvavog muškarca koji je njezino cvijeće upravo bučno srušio na pod. ~ 444 ~ Knjigoteka

daša&anna Zahvale Ne sjećam se da sam u pisanju ijednog romana uživala više nego pišući Karijeru zla. To je čudno, ne samo zbog jezovite teme, nego i zato što sam rijetko kad bila zaposlenija nego u proteklih dvanaest mjeseci, i morala se prebacivati iz jednog projekta u drugi, što nije moj omiljeni način rada. Bez obzira na to, Robert Galbraith oduvijek je moje svojevrsno privatno igralište i ni ovom me prigodom nije iznevjerio. Moram zahvaliti svojoj uobičajenoj ekipi, koja se pobrinula da moj nekoć tajni identitet i nadalje ostane toliko zabavan: Davidu Shelleyju, svom uredniku bez premca, koji je sad kum četirima mojim romanima i koji rad s urednikom čini neopisivo velikim zadovoljstvom; Neilu Blairu, svom divnom agentu i prijatelju, koji je Robertov nepokolebljivi pristaša od samog početka; Deebyju i SOBE-u, koji su mi dopustili da oglođem njihove vojničke mozgove; Back Door Manu, iz razloga koje je najbolje ne otkriti; Amandi Donaldson, Fioni Shapcott, Angeli Milne, Christini Collingwood, Simonu Brownu, Kaisi Tiensu i Danni Cameron, bez čijeg mi truda ne bi ostalo nimalo vremena za moj rad; i ekipi iz snova u sastavu Mark Hutchinson, Nicky Stonehill i Rebecca Salt, bez kojih bi, iskreno rečeno, dosad već bila olupina. Posebnu zahvalu dugujem Vojnoj policiji, koja mi je omogućila uzbudljiv posjet Sektoru 35 Odjela za posebne istrage Kraljevske vojne policije u Edinburškom dvorcu. Zahvaljujem i dvjema policajkama koje me nisu uhitile zbog fotografiranja nuklearnog postrojenja u Barrow-inFurnessu. Svim stihopiscima koji su radili za Blue Öyster Cult - hvala vam što ste napisali tako sjajne pjesme i dopustili mi da u ovom romanu upotrijebim neke vaše riječi. Mojoj djeci, Decci, Davyju i Kenzi; moja ljubav prema vama riječima se ne da izraziti i želim vam zahvaliti na velikom razumijevanju u razdobljima kad je spisateljsko nadahnuće posebno aktivno. I na kraju i ponajviše: hvala ti, Neile. Kad je riječ o ovoj knjizi, nitko mi nije pomogao više od tebe. ~ 445 ~ Knjigoteka