Robert Galbraith-Karijera zla

daša&anna slučajno nije ušla u mračnu vežu u kojoj ju je dočekao gad s maskom na licu. I ta će se žena udati za Matthewa! Matthewa, koji je računao da će ona raditi u kadrovskoj službi, za lijepu plaću kojom će nadopuniti njegovu, koji se durio zbog njezina dugog i nepredvidljivog radnog vremena i bijedne plaće... Zar ona ne shvaća kakvu jebenu glupost radi? Zašto je, zaboga, vratila onaj prsten na prst? Zar nije okusila slobodu na njihovu izletu u Barrow, kojeg se Strike sjećao s nježnošću koja je u njemu budila nespokoj? Čini jebeno veliku pogrešku, eto što. Samo je o tome riječ. Ništa osobno. Bila ona zaručena, udata ili slobodna, iz njegove slabosti prema njoj, koju si je morao priznati, nikad se neće ništa izroditi. Iznova će utvrditi profesionalnu distancu koja se s njezinim pijanim ispovijedima i druženjem na izletu na sjever nekako izgubila, i privremeno će odgoditi svoj napola priznat plan da okonča vezu s Elin. U ovom se času činilo sigurnijim imati u blizini drugu ženu, usto lijepu, čiji bi entuzijazam i umijeće u krevetu trebali nadomjestiti neporecivu inkompatibilnost izvan njega. ~ 301 ~ Knjigoteka

daša&anna 41 See there a scarecrow who waves through the mist52 Blue Öyster Cult, “Out of the Darkness” Narednih tjedan dana Strike je zbog prirode posla vrlo rijetko viđao Robin. Radili su svatko na svom odredištu i informacije razmjenjivali gotovo isključivo telefonski. Kako je i očekivao, nekadašnjem kraljevu graničaru nije bilo ni traga ni glasa ni u Wollaston Closeu ni oko njega, ali nimalo više sreće nije imao ni u potrazi za svojom metom u Catfordu. Mršava Stephanie još je nekoliko puta izašla iz stana iznad riblje zalogajnice i vratila se u njega. Iako nije mogao stražariti ondje od nula do dvadeset četiri, Strike je uskoro bio prilično siguran da je vidio cijelu njezinu garderobu: nekoliko prljavih pulovera i jednu otrcanu majicu s kapuljačom. Ako je bila prostitutka, što je Shanker samouvjereno tvrdio, rijetko je radila. Iako je pazio da ga ona nikad ne vidi, Strike je slutio kako njezine upale oči ionako ne bi mnogo vidjele čak ni da joj se nasadi ispred nosa. Zatvorile su se, pune unutarnje tame, i više nisu opažale izvanjski svijet. Strike je pokušao utvrditi je li Whittaker gotovo stalno u stanu u Catford Broadwayu ili je gotovo uvijek odsutan, ali na toj adresi nije bila prijavljena fiksna linija, a kao vlasnik nekretnine bio je naveden neki gospodin Dareshak, koji je stan ili iznajmljivao ili se nije mogao riješiti svojih skvotera. Jedne večeri pušio je uz stražnja vrata kazališta, promatrajući osvijetljene prozore i pitajući se umišlja li da se netko kreće ispred njih, kad mu je mobitel zazujao i kad je ugledao Wardleovo ime. - Strike je. Što ima? - Mislim da imamo novi moment - rekao je policajac. - Izgleda da je naš prijatelj ponovno napao. Strike je prebacio mobitel na drugo uho, podalje od prolaznika. - Slušam. 52 Vidiš ono strašilo koje maše kroz maglu. ~ 302 ~ Knjigoteka

daša&anna - Netko je izbo nožem kurvu u Shacklewellu i odrezao joj dva prsta za uspomenu. Namjerno ih je odrezao... prikliještio joj ruku na tlo i odsjekao ih. - Isuse. Kad je to bilo? - Prije deset dana... dvadeset devetog travnja. Ženska se tek probudila iz inducirane kome. - Zar je preživjela? - iznenadio se Strike, posve skrenuvši pogled s prozora iza kojih je Whittaker možda vrebao, a možda ne, i posve se usredotočio na Wardlea. - Nekim jebenim čudom - rekao je Wardle. - Ubo ju je u abdomen, probušio joj plućno krilo i odrezao prste. Pravo je čudo da je promašio vitalne organe. Prilično smo sigurni da je mislio da je mrtva. Odvela ga je u prolaz između dviju zgrada da mu popuši, ali netko ih je prekinuo: dva studenta naišla su Shacklewell Laneom, čuli je kako vrišti i došli provjeriti što se događa. Da su stigli pet minuta kasnije, ženskoj ne bi bilo spasa. Dobila je dvije transfuzije krvi da preživi. - I? Što kaže? - upitao je Strike. - Na konjskim je sedativima i ne sjeća se napada. Misli da je tip bio krupan, mesnati bijelac s kapom. Tamna jakna. Podignut ovratnik. Nije mu baš vidjela lice, ali misli da je sa sjevera. - Stvarno? - upitao je Strike, a srce mu je zatuklo brže nego ikad. - Tako kaže. Iako, sva je omamljena od lijekova. I da, spasio ju je da je ne pregazi auto, to je zadnje čega se sjeća. Povukao ju je s ceste da je ne pokupi kombi. - Pravi džentlmen - rekao je Strike ispuhujući dim u zvjezdano nebo. - Da. Očito je svoje dijelove tijela želio netaknute, zar ne? - Ima li šanse za fotorobot? - Sutra ćemo joj poslati crtača, ali ne nadam se previše. Strike je stajao u tami i razmišljao. Shvatio je da je ovaj novi napad uzdrmao Wardlea. - Ima li kakvih novosti i o jednom od mojih tipova? - upitao je. - Ne još - kratko je odgovorio Wardle. Frustriran, Strike je odlučio ne navaljivati. Trebao mu je ovako otvoren put do informacija o istrazi. - A onaj tip, Devotee? - upitao je Strike, ponovno se okrećući prema prozorima Whittakerova stana, iza kojih se naizgled ništa nije promijenilo. - Kako to napreduje? ~ 303 ~ Knjigoteka

daša&anna - Pokušavam dobiti informatičare da ga istraže, ali trenutačno imaju prečeg posla - odgovorio je Wardle, ne bez gorčine. - Misle da je bezopasan, običan pervertit. Strike se sjetio da je i Robin bila istog mišljenja. Ne znajući što bi više rekao, pozdravio se s Wardleom pa smjestio natrag u svoju nišu u hladnom zidu, pušeći i promatrajući zastore na Whittakerovim prozorima, kao i ranije. Sutradan ujutro Strike i Robin slučajno su se sreli u uredu. Strike, koji je netom izašao iz stana noseći pod rukom kartonski fascikl s fotografijama Ludog Tate, namjeravao je izaći iz zgrade ne ulazeći u ured, ali predomislio se opazivši Robinin nejasan lik kroz mutno staklo. - ’Jutro. - Bog - odvratila je Robin. Bila je sretna što ga vidi, a još sretnija što se on smješka. Komunikacija između njih odnedavna je postala neobično usiljena. Strike je bio u svom najboljem odijelu, u kojem je izgledao mršavije. - Zašto si se tako skockao? - upitala je. - Hitan sastanak kod odvjetnika: supruga Ludog Tate želi da im pokažem sve što imam, sve fotografije na kojima on vreba ispred škole i zaskače klince. Nazvala me je kasno sinoć; upravo joj je pijan banuo na vrata i prijetio: sad će navaliti na njega svim oružjem i pokušati dobiti zabranu približavanja. - Znači li to da ga prestajemo nadzirati? - Sumnjam. Ludi Tata neće se mirno povući - odgovorio je Strike pogledavši na sat. - U svakom slučaju, pusti sad to... imam deset minuta i imam neke novosti. Rekao joj je za pokušaj ubojstva prostitutke u Shackwellu. Kad je završio, Robin je izgledala ozbiljno i zamišljeno. - Odrezao je prste? - Da. - Rekao si... kad smo bili u Feathersu... rekao si kako misliš da Kelsey nije prva koju je ubio. Rekao si da si siguran kako se pripremao za... za ono što joj je učinio. Strike je kimnuo. - Znaš li je li policija provjerila ima li još neriješenih ubojstava u kojima je ženama odrezan dio tijela? ~ 304 ~ Knjigoteka

daša&anna - Morali su to provjeriti - odgovorio je Strike, nadajući se da ima pravo i samog sebe podsjećajući da to provjeri s Wardleom. - Nakon ovoga, sigurno hoće. - I misli da ga ne bi prepoznala? - Kao što sam rekao, sakrio je lice. Krupan bijelac, crna jakna. - Imaju li uzorak njegova DNK-a? - upitala je Robin. I ona i on razmišljali su o onome čemu je Robin bila podvrgnuta u bolnici nakon silovanja. Strike, koji je istraživao slučajeve silovanja, znao je proceduru. Robin se najednom s jadom sjetila kako je, sva isprebijana, grla natečena od davljenja i jednog oka posve zatvorenog od udarca svog napadača, morala piškiti u epruvetu i zatim leći na stol za pregled, sjetila se nježnosti liječnice dok joj je širila koljena... - Nisu - rekao je Strike. - On nije... nije bilo penetracije. A sad moram ići. Danas zaboravi na Ludog Tatu: sigurno zna da je zabrljao, sumnjam da će se pojaviti pred školom. Ako možeš, pripazi na Wollaston... - Čekaj! Hoću reći, ako imaš vremena - dodala je. - Još nekoliko minuta - odgovorio je ponovno pogledavši na sat. - Što je? Da možda nisi vidjela Lainga? - Nisam, ali mislim... postoji mogućnost... možda smo na tragu Brockbanku. - Šališ se! - Riječ je o jednom striptiz klubu blizu Ulice Commercial; provjerila sam ga na Google Street Viewu. Izgleda odvratno. Nazvala sam i tražila Noela Brockbanka, a neka žena je rekla: “Koga?” pa zatim: “Misliš, Nilea?” Prekrila je dlanom slušalicu i kratko raspravljala s nekom drugom ženom o imenu novog izbacivača. Očito je tek počeo raditi. Onda sam ga opisala, a ona je rekla: “Da, to je Nile.” Naravno autoironično je dodala Robin možda to uopće nije on, možda je to neki tamnoputi tip koji se stvarno zove Nile, ali kad sam joj spomenula duguljastu čeljust, odmah je potvrdila... - Tvoj uobičajeni blef ponovno je upalio - rekao je Strike provjeravajući vrijeme. - Moram ići. Pošalji mi ime i adresu tog lokala SMS-om, može? - Mislila sam da bih mogla ja... - Ne, želim da se držiš Wollaston Closea - prekinuo ju je Strike. - Čujemo se. ~ 305 ~ Knjigoteka

daša&anna Kad su se staklena vrata zatvorila iza njegovih leđa i on bučno krenuo niz metalne stube, pokušala je biti zadovoljna jer je rekao da je njezin blef upalio. Međutim, svejedno se bila nadala prilici da besmisleno, višesatno zurenje u stanove Wollaston Closea zamijeni nečim drugim. Počela je sumnjati da Laing nije ondje i, što je još gore, da Strike to zna. Posjet odvjetnicima bio je kratak, ali produktivan. Odvjetnik je bio oduševljen obilnim dokazima koje mu je Strike podastro, a koji su slikovito potvrđivali stalna kršenja dogovora o skrbništvu. - Oh, sjajno - smješkao se promatrajući uvećanu fotografiju mlađeg sina koji se plačući preplašeno šćućurio iza prkosne dadilje na koju je njegov otac režao unijevši joj se u lice. - Sjajno, sjajno... Tad je, opazivši izraz lica svoje klijentice, brzo sakrio radost izazvanu pogledom na jad njezina djeteta i ponudio im čaj. Sat poshje, još uvijek u odijelu, ali s kravatom zaguranom u džep, Strike je pratio Stephanie u trgovački centar u Catfordu. To je značilo da je morao proći ispod divovske, nacerene crne mačke od fiberglasa, postavljene na traverzi na ulazu u trgovački centar. Dva kata visoka od spuštene šape do vrha veselog, u nebo podignuta repa, činila se spremnom skočiti na prolaznike ili ih uhvatiti šapom i podići. Strike je impulzivno odlučio slijediti Stephanie, što nikad dotad nije učinio, i namjeravao se vratiti i nastaviti motriti stan kad se uvjeri kamo ona ide i s kime se možda nalazi. Hodala je, kao gotovo uvijek, ruku čvrsto ovijenih oko torza, kao da se drži u jednom komadu, odjevena u poznatu sivu majicu s kapuljačom, crnu minicu i tajice. Nezgrapne tenisice naglašavale su mršavost njezinih nogu nalik na čačkalice. Ušla je u ljekarnu, a Strike je gledao kroz izlog kako se šćućurila na stolcu i zuri u pod čekajući lijek. Kad je dobila svoju bijelu papirnatu vrećicu, vratila se istim putem kojim je i došla, ponovno ispod ispružene šape divovske mačke, i krenula naizgled natrag prema stanu. Međutim, prošla je pokraj zalogajnice u Catford Broadwayu i uskoro skrenula desno u Catford Ram, mali pub u stražnjem dijelu trgovačkog centra. Pub je, kako se činilo, imao samo jedan prozor i onako obložen drvom izgledao bi kao veliki viktorijanski kiosk, da nije bio oblijepljen reklamama za brzu hranu, televizijski kanal Sky Sports i Wi-Fi vezu. Cijelo to područje bilo je pješačka zona, ali nedaleko od ulaza u pub stajao je parkiran otrcan dostavni kombi, koji je Strikeu poslužio kao skrovište dok je motrio pub i razmišljao o svojim opcijama. U ovome ~ 306 ~ Knjigoteka

daša&anna trenutku ne bi bilo ni od kakve koristi nađe li se licem u lice s Whittakerom, a pub je izgledao previše malen da ga očuh ne bi vidio, ako je on taj s kim se Stephanie ovdje nalazi. Želio je samo priliku da usporedi Whittakerov trenutačan izgled s izgledom onog muškarca s vunenom kapom na glavi i, možda, muškarca u maskirnoj jakni koji je promatrao Court. Strike se naslonio na kombi i zapalio cigaretu. Upravo je bio odlučio pronaći malo udaljeniju promatračnicu iz koje će nezamijećeno pratiti s kim će Stephanie izaći iz puba, kad su se stražnja vrata kombija iza kojeg je vrebao najednom otvorila. Strike je hitro zakoračio nekoliko koraka unatrag dok su četvorica muškaraca izlazila iz kombija u maglici dima koji je vonjao na spaljenu plastiku, što je nekadašnji istražitelj Odjela za posebne istrage smjesta prepoznao kao vonj cracka. Sva četvorica bila su neuredna, u prljavim trapericama i majicama, upalih, prerano naboranih lica zbog kojih im je bilo teško odrediti dob. Usne dvojice od njih zalijepile su se za bezube desni. Načas iznenađeni ugledavši neznanca u odijelu tako blizu svog kombija, po njegovu smetenu izrazu lica očito su zaključili da nije shvatio što se događa u vozilu i samo su zalupili vratima. Trojica od njih zaputila su se prema pubu, ali četvrti muškarac nije otišao. Zurio je u Strikea, i Strike je zurio u njega. Bio je to Whittaker. Bio je krupniji nego što ga je Strike pamtio. Iako je znao da je Whittaker visok gotovo kao on, zaboravio je njegov obujam, širinu njegovih ramena, težinu kostiju ispod tetovažama prekrivene kože. Ispod tanke, pripijene majice s militaristički-okultnim logom benda Slayer nazirala su mu se rebra dok je stajao i zurio u Strikea. Žuto lice izgledalo je kao vakuumom sasušena stara jabuka, mlohavo, s kožom koja se smežurala uz kosti i upalim obrazima ispod visokih jagodica. Čupava kosa razrijedila se na sljepoočnicama: visjela je u masnim rezancima oko njegovih nategnutih ušnih resica, urešenih srebrnim piercinzima. Stajali su tako, Strike u svom talijanskom odijelu, neuobičajeno dotjeran, i Whittaker oko kojeg se širio dim cracka, zlaćanih očiju heretičkog svećenika sada duboko usađenim ispod naboranih, ovješenih kapaka. Strike nije znao koliko su dugo zurili jedan u drugoga, ali dok su zurili, glavom mu je protekla bujica savršeno suvislih misli... ~ 307 ~ Knjigoteka

daša&anna Ako je Whittaker ubojica, možda će se uspaničiti, ali neće se previše iznenaditi što vidi Strikea. Ako nije ubojica, trebao bi biti jako zaprepašten jer ispred svog kombija vidi Strikea. Ali Whittaker se nikad nije ponašao kao drugi ljudi. Uvijek je volio izgledati kao da sve zna i ništa ga ne može zaprepastiti. Tad je Whittaker reagirao i Strike je smjesta shvatio da bi bilo nerazumno očekivati da će učiniti išta drugo osim onoga što je učinio. Whittaker se nacerio otkrivši pocrnjele zube, a Strike mu ih je istog časa poželio razbiti šakom, preplavljen mržnjom otprije dvadeset godina. - Vidi, vidi - tiho je rekao Whittaker. - Pa to je narednik Sherlock jebeni Holmes. Okrenuo je glavu i Strike je vidio kako kroz prorijeđenu kosu prosijava lubanja; osjetio je neko podmuklo zadovoljstvo jer Whittaker ćelavi. Whittaker je tašta pizda. Sigurno nije sretan zbog toga. - Banjo! - doviknuo je Whittaker posljednjem od svoja tri kompića, koji je tek stigao do vrata puba. - Dovedi je ovamo! Na licu je sačuvao drzak osmijeh, iako su njegove bezumne oči letjele sad prema Strikeu, sad prema kombiju, sad prema pubu. Prljavi prsti trzavo su se savijali. Iako je glumio ležernost, bio je nervozan. Zašto nije pitao Strikea što radi ondje? Ili je već znao? Prijatelj imena Banjo pojavio se vukući Stephanie za mršavo zapešće. U slobodnoj ruci čvrsto je stezala onu bijelu papirnatu vrećicu iz ljekarne, djevičanski čistu uz Stephanienu i Banjovu jeftinu i prljavu odjeću. Oko Stephaniena vrata skakutala je zlatna ogrlica. - Zašto si...? Što...? - zacvilila je, ne shvaćajući. Banjo ju je dovukao do Whittakera. - Donesi mi pivo - naredio je Whittaker Banju, a Banjo se poslušno odvukao natrag u pub. Whittaker je kliznuo rukom oko Stephaniena tankog vrata, a ona ga je pogledala s ropskim obožavanjem djevojke koja je, kao i Leda prije nje, u Whittakeru vidjela divote koje su Strikeu bile posve nevidljive. Tad je Whittaker stegnuo prste oko njezina vrata dok nisu pobijelili, i počeo je tresti, ne toliko snažno da privuče pozornost prolaznika, ali dovoljno da se na njezinu licu pojavi izraz prestravljenosti. - Znaš li išta o ovome? - O če... čemu? - promucala je. Tablete su štropotale u bijeloj papirnatoj vrećici. ~ 308 ~ Knjigoteka

daša&anna - O njemu! - tiho je rekao Whittaker. - Njemu koji te tako jako zanima, prljava mala pizdo... - Pusti je! - progovorio je Strike. - Slušam li ja ičija naređenja? - Whittaker je tiho upitao Strikea, široko se osmjehujući i manična pogleda. Nenadanom, zaprepašćujućom snagom, objema je rukama ščepao Stephanie oko vrata i podigao je, a ona je ispustila bijelu vrećicu na pločnik i mlatarala rukama i nogama ne bi li se oslobodila, već ljubičasta u licu. Bez razmišljanja, Strike je odalamio Whittakera u trbuh i ovaj se srušio na leđa, povukavši Stephanie. Prije nego što je Strike uspio učiniti išta da to spriječi, čuo je kako je glavom udarila o beton. Privremeno bez daha, Whittaker je pokušao ustati, izlijevajući bujicu tihih psovki kroz crne zube, a Strike je krajičkom oka opazio kako njegova trojica kompanjona s Banjom na čelu izlaze iz puba: sve su vidjeli kroz onaj jedan prljavi prozor. Jedan od njih u ruci je držao kratak, hrđav nož. - Samo dajte! - izazivao ih je Strike, ne mičući se s mjesta i šireći ruke. - Dovedite murjake u svoj pokretni brlog cracka! Zadihani Whittaker mahnuo je s tla, pokazavši više zdrava razuma nego ikad dotad u Strikeovu životu, i to je bilo dovoljno da se njegovi kompanjoni zaustave. Kroz prozor puba virkali su promatrači. - Jebem ti mater... - soptao je Whittaker. - Da, razgovarajmo o majkama - odvratio je Strike potežući Stephanie na noge. Krv mu je bubnjala u ušima. Izgarao je od želje da izbuba Whittakerovu žutu facu u gnjecavu kašu. - Moju je ubio obratio se djevojčinim praznim očima. Nadlaktice su joj bile tako mršave da su mu se prsti gotovo spojili oko njih. - Jesi li čula? Većje ubio jednu ženu. Možda i više. Whittaker je pokušao ščepati Strikea oko koljena i srušiti ga; Strike ga je odgurnuo nogom, i nadalje držeći Stephanie. Crveni otisci Whittakerovih ruku isticali su se na njezinu bijelom vratu, kao i otisak lančića s kojega je visio privjesak u obliku iskrivljenog srca. - Pođi sa mnom - rekao joj je Strike. - On je jebeni ubojica. Postoje skloništa za žene. Bježi od njega. Njezine oči bile su kao bušotine u tamu kakvu on nikada dotad nije upoznao. Kao da joj je nudio jednoroga: njegov prijedlog bio je ludost, izvan granica mogućeg, i nevjerojatno, iako ju je Whittaker davio dok nije ~ 309 ~ Knjigoteka

daša&anna ostala bez daha, otrgnula se od Strikea kao da je on otmičar, oteturala do Whittakera i zaštitnički čučnula iznad njega, dok se ono iskrivljeno srce na njezinu lančiću njihalo. Whittaker je dopustio Stephanie da mu pomogne ustati, okrenuo se prema Strikeu masirajući trbuh u koji je primio udarac pa se, na svoj manični način, kreštavo nasmijao kao stara baba. Whittaker je pobijedio: obojica su to znali. Stephanie se držala za njega kao da ju je spasio. Gurnuo je prljave prste duboko u kosu na njezinu zatiljku, grubo je privukao k sebi i poljubio zabivši joj jezik u grlo, ali slobodnom je rukom mahnuo svojim prijateljima koji su ih još uvijek promatrali da se vrate u kombi. Banjo je sjeo za volan. - Vidimo se, mamin sinčiću - šapnuo je Whittaker Strikeu, gurajući Stephanie ispred sebe u stražnji dio kombija. Prije nego što su se vrata zatvorila i prigušila prostačke psovke i podrugljive povike njegovih prijatelja, Whittaker je pogledao Strikea ravno u oči, nacerio se i prešao prstom ispred svoga vrata, kao nožem. Kombi se odvezao. ~ 310 ~ Knjigoteka

daša&anna 42 I’m living for giving the devil his due53 Blue Öyster Cult, “Burnin for You” Zajebi se događaju, pomislio je Strike. Njegova vojnička karijera nije bila posve lišena nezgoda. Mogao si trenirati koliko si htio, provjeriti svaki djelić opreme, isplanirati svaku nepredviđenu mogućnost, a ipak bi te zeznuo neki nasumičan nesretni slučaj. Jednom, u Bosni, neispravan mobitel neočekivano se posve ispraznio, što je izazvalo niz nezgoda zbog kojih je jedan Strikeov prijatelj, skrenuvši u Mostaru u pogrešnu ulicu, za dlaku izvukao živu glavu. Ništa od toga nije mijenjalo činjenicu da bi Strike očitao gadnu bukvicu svakom svom podređenom u Odjelu za istrage koji bi se u nadzoru naslonio na stražnji dio nemarno parkiranog kombija najprije ne provjerivši je li kombi prazan. Nije se namjeravao suočiti s Whittakerom, ili je barem sebi to govorio, ali trijezno razmislivši, morao je priznati da njegovi postupci tvrde suprotno. Frustriran dugim satima promatranja Whittakerova stana, traljavo se potrudio sakriti od prozora puba, i mada nije mogao znati da je Whittaker u onom kombiju, osjećao je divljačko zadovoljstvo sjetivši se kako je, napokon, odalamio tog seronju. Gospode, želio ga je ozlijediti. Onaj njegov zluradi smijeh, oni masni rezanci od kose, majica Slayera, jelki vonj, prsti stisnuti kao kandže oko Stephaniena tankoga bijelog vrata, podrugljive izjave o majkama: neočekivano ugledavši Whittakera, u Strikeu su se razbuktali oni isti osjećaji kao i kad je imao osamnaest godina i čeznuo da razvali tog gada, ne mareći za posljedice. Osim zadovoljstva koje je osjećao jer je odalamio Whittakera, susret s njim nije mu otkrio mnogo važnih informacija. Ma koliko ga uspoređivao s onim krupnim muškarcem s kapom na glavi, samo na temelju izgleda nije mogao biti siguran je li to bio Whittaker ili nije. Iako mračni lik kojeg je Strike naganjao kroz Soho nije imao Whittakerove masne rezance, duga se kosa može zavezati u rep ili gurnuti ispod kape; onaj je lik izgledao kršniji od Whittakera, ali u podstavljenoj jakni čovjek 53 Živim zato da vragu dadem što ga ide. ~ 311 ~ Knjigoteka

daša&anna izgleda krupnije. Ni Whittakerova reakcija kad je zatekao Strikea ispred svog kombija detektivu nije otkrila ništa uistinu važno. Što je više razmišljao o njoj, to je bio nesigurniji je li u zluradu izrazu Whittakerova lica vidio trijumf i je li ona posljednja gesta, prljavi prsti koji paraju zrak, bila njegovo uobičajeno glumatanje, krezuba prijetnja, djetinjasta odmazda muškarca koji je odlučio pod svaku cijenu biti najgori, najstrašniji. Ukratko, njihov susret otkrio mu je da je Whittaker ostao narcisoidan i nasilan, i dao mu još dvije dodatne informacije. Kao prvo, da je Stephanie razljutila Whittakera pokazavši zanimanje za Strikea, i mada je Strike pretpostavljao da Stephanie zanima isključivo zato što je nekoć bio Whittakerov posinak, nije posve isključio mogućnost da je njezina znatiželja potaknuta Whittakerovim spominjanjem želje za odmazdom, ili neopreznom izjavom da je smišlja. Kao drugo, Whittaker je uspio steći nekoliko muških prijatelja. Iako je određenim ženama oduvijek bio privlačan, što je Strikeu bilo neshvatljivo, u vrijeme kad ga je Strike poznavao, gotovo svi muškarci prezirali su Whittakera i nijednome nije bio simpatičan. Njegov vlastiti spol osuđivao je njegovo glumatanje, sotonističke gluposti, njegovu čežnju da bude prvi u svakom društvu i, naravno, zamjerao mu neobičnu magnetsku snagu kojom je privlačio žene. Sad se, pak, činilo da je Whittaker pronašao svojevrsnu škvadru, muškarce s kojima je dijelio drogu i koji su mu dopuštali da im naređuje. Strike je zaključio da je reći Wardleu što se dogodilo i dati mu broj tablica onog kombija trenutačno jedino korisno što može učiniti. To je učinio u nadi da će policija zaključiti kako nije zgorega provjeriti ima li u vozilu droga i drugih inkriminirajućih dokaza ili, još bolje, u onom stanu iznad zalogajnice. Wardle je bez imalo oduševljenja saslušao Strikeovo uporno ponavljanje kako je osjetio vonj cracka. Kad su završili razgovor, Strike je morao priznati da na Wardleovu mjestu ni sam svoju izjavu ne bi smatrao dovoljnim razlogom da zatraži nalog za pretres. Policajac je očito mislio da se Strike okomio na bivšeg očuha i nikakva količina isticanja Blue Öyster Culta kao nečega što povezuje njega i Whittakera naizgled nije mogla promijeniti to mišljenje. Kad je Robin te večeri nazvala da ga izvijesti o svom napretku, Strike je osjetio olakšanje i utjehu govoreći joj o susretu s Whittakerom. Iako sama nije imala nikakvih novosti, zainteresirala se kad je čula da se ~ 312 ~ Knjigoteka

daša&anna našao licem u lice s Whittakerom i cijelu je priču saslušala u napetoj tišini. - Drago mi je da si ga udario - rekla je kad se Strike prestao kritizirati jer je dopustio da uopće dođe do svađe. - Stvarno? - iznenadio se Strike. - Naravno. Pa davio je onu curu! Čim su te riječi izletjele iz njezinih usta, pokajala se zbog svoje jezičine. Nije željela dati Strikeu nijedan dodatan razlog da se sjeti tajne koju mu je povjerila i zbog koje je već požalila. - Kao putujući vitez, dao sam dreku pljusku. Pala je zajedno s njim i udarila glavom o pločnik. Ona je ta koju ne razumijem - dodao je, nakon kratkog razmišljanja. - To joj je bila prilika. Mogla je otići: odveo bi je u sklonište, pobrinuo se da joj bude dobro. Za koji se kurac vratila njemu? Zašto žene to rade? U djeliću sekunde koliko je Robin oklijevala prije nego što je odgovorila, Strike je shvatio da bi ona to pitanje mogla shvatiti osobno. - Valjda zato... - započela je Robin, a Strike je istodobno rekao: - Nisam htio reći da... Oboje su ušutjeli. - Oprosti, nastavi - rekao je Strike. - Samo sam željela reći da se zlostavljani ljudi drže svojih zlostavljača, zar ne? Mozak im je toliko ispran da misle kako ne postoji alternativa. Ja sam bio jebena alternativa, stajao sam ondje, tik ispred nje! - Jesi li danas igdje vidjela Lainga? - upitao je Strike. - Nije. Znaš, uvjerena sam da on nije ondje. - Svejedno mislim da vrijedi... - Slušaj, znam tko je u svim stanovima osim u jednom - rekla je Robin. - Iz svih ostalih ljudi izlaze i ulaze. Zadnji je ih prazan, ili netko u njemu leži mrtav, jer vrata se nikad ne otvaraju. Nisam vidjela ni da dolaze njegovateljice ili patronažne sestre. - Nadzirat ćemo ga još tjedan dana - rekao je Strike. - Zasad o Laingu imamo samo to. Slušaj - razdraženo je dodao kad je ona pokušala prosvjedovati - i ja ću biti u istom položaju dok budem motrio onaj striptiz-klub. - Samo što znamo da je Brockbank ondje - oštro je odvratila Robin. ~ 313 ~ Knjigoteka

daša&anna - Vjerovat ću kad ga vidim - obrecnuo se Strike. Pet minuta poslije, oprostili su se traljavo prikrivajući međusobno nezadovoljstvo. Sve istrage imaju krize i sušna razdoblja, kad informacije i ideje presahnu, ali Strikeu je bilo teško gledati na to filozofski. Zahvaljujući nepoznatom pošiljatelju noge, agencija više nije zarađivala. Njegova zadnja klijentica, supruga Ludog Tate, više ga nije trebala. U nadi da će uvjeriti suca kako zabrana približavanja nije potrebna, Ludi Tata doista je se pridržavao. Agencija neće moći preživjeti još dugo nastavi li se iz njegova ureda širiti dvostruki smrad neuspjeha i nastranosti. Kao što je Strike predvidio, njegovo ime sad se širilo internetom povezano s ubojstvom i komadanjem Kelsey Platt, a jezive pojedinosti nisu samo nadjačale svaki spomen njegovih prethodnih uspjeha, nego i postale negativna reklama njegovih detektivskih usluga. Nitko nije želio angažirati tako notorna čovjeka: nikome se nije sviđala pomisao da se obrati detektivu koji je tako prisno povezan s neriješenim ubojstvom. Zato se Strike odlučno i pomalo ojađeno zaputio u striptiz-bar u kojem se nadao pronaći Noela Brockbanka. Ispostavilo se da je taj bar još jedan prenamijenjeni pub, smješten u bočnoj uličici u blizini Ulice Commercial u Shoreditchu. Opeka na pročelju na nekim se mjestima mrvila, prozori su bili zamračeni, s naslikanim grubim bijelim obrisima nagih žena. Izvorno ime (“The Saracen”) još uvijek se moglo razabrati u širokim zlatnim slovima na crnoj boji koja se ljuštila iznad dvokrilnih vrata. U tom području živio je velik postotak muslimanskog stanovništva. Strike je prošao pokraj njih s hidžabima i ćepicama na glavama, dok su razgledavali odjeću od najlona i poliestera na tužnim lutkama sa sintetičkim perikama u izlozima brojnih jeftinih trgovina koje su sve imale imena kao International Fashion i Made in Milan. Ulica Commercial bila je krcata bangladeškim bankama, jeftinim agencijama za prodaju nekretnina, školama engleskoga i ruševnim trgovinama živežnim namirnicama s voćem koje je već počelo trunuti iza prljavih izloga, ali u njoj nije bilo nijedne klupe na koju bi čovjek mogao sjesti, čak ni niskog, hladnog zida. Iako je često mijenjao promatračnicu, Strikeovo koljeno uskoro je počelo prigovarati zbog dugih sati stajanja i uzaludnog čekanja, jer Brockbanku nigdje nije bilo traga. ~ 314 ~ Knjigoteka

daša&anna Muškarac na vratima bio je zdepast i bez vrata, i Strike je vidio da u lokal ne ulazi nitko osim mušterija i striptizeta. Cure su dolazile i odlazile, otrcanije i manje dotjerane od onih koje su radile u Spearmint Rhinu, kao i njihovo radno mjesto. Neke su bile tetovirane ili su imale piercinge, nekoliko ih je bilo predebelih, a jedna, po svemu sudeći pijana dok je u jedanaest ujutro ulazila u lokal, izgledala je nedvojbeno prljavo kroz izlog pečenjarnice nasuprot klubu iz koje je Strike promatrao. Nadgledajući Saracen tri dana, Strike, koji je, bez obzira na ono što je rekao Robin, polagao velike nade da će ondje ukebati Brockbanka, nerado je zaključio kako Brockbank ili nikad nije radio u tom baru, ili je već dobio otkaz. Petak ujutro osvanuo je prije nego što se depresivni obrazac stajanja u mjestu imalo promijenio. Dok je vrebao iz veže posebno nevesele trgovine odjećom po imenu World Flair, Strikeov mobitel zazvonio je i u njegovu uhu odjeknuo je Robinin glas: - Jason sutra dolazi u London. Onaj tip s nogom. S web stranice nadobudnih amputiraca. - Super! - oduševio se Strike, osjetivši olakšanje od same mogućnosti da nekoga ispita. - Gdje ćemo se naći s njim? - Njima - ispravila ga je Robin s očitom suzdržanošću u glasu. - Naći ćemo se s Jasonom i Tempest. Onaje... - Oprosti - prekinuo ju je Strike. Jesi li rekla Tempest? Oluja? - Sumnjam da joj je to pravo ime - suho je rekla Robin. - S njom je Kelsey razgovarala online. Crna kosa i naočale. - Oh, da, sjećam se - ponovio je Strike, pridržavajući mobitel ramenom i bradom dok je palio cigaretu. - Upravo sam razgovarala s njom. Velika je aktivistica u zajednici invalida zarobljenih u zdravom tijelu i prilično je naporna, ali Jason misli da je divna i očito će se osjećati sigurnijim bude li ona s njim. - Pošteno - rekao je Strike. - Onda, gdje ćemo se naći s Jasonom i Tempest? - Žele ići u Gallery Mess. Kafić u galeriji Saatchi. - Stvarno? - Strike se sjetio da Jason radi u Asdi i iznenadio momkovom željom da se u posjetu Londonu najprije nahrani suvremenom umjetnošću. ~ 315 ~ Knjigoteka

daša&anna - Tempest je u invalidskim kolicima - objasnila je Robin - a taj kafić navodno ima sjajan prilaz za invalide. - Okej - rekao je Strike. - U koliko sati? - U jedan. Ona je... ovaj... pitala je častimo li mi. - Mislim da ćemo morati. - I slušaj... Cormorane... hoće li biti u redu ako uzmem slobodno jutro? - Da, naravno. Je li sve okej? - Sve je u redu, samo imam neke... moram obaviti neke stvari za vjenčanje. - Nema frke. Hej - dodao je prije nego što je uspjela prekinuti poziv - da se nađemo negdje prije nego što ih ispitamo? Da dogovorimo strategiju? - To bi bilo super! - oduševila se Robin, a Strike je, dirnut njezinim oduševljenjem, predložio da se nađu u sendvič baru u King’s Roadu. ~ 316 ~ Knjigoteka

daša&anna 43 Freud, have mercy on my soul.54 Blue Öyster Cult, “Still Burnin’“ Strike je sjedio u Pret A Mangeru u King’s Roadu već pet minuta, kad je stigla Robin s bijelom vrećicom preko ramena. U žensku je modu bio neupućen kao većina bivših vojnika, ali čak je i on čuo za Jimmyja Chooa. - Cipele - rekao je pokazavši na vrećicu kad joj je naručio kavu. - Bravo - nacerila se Robin. - Cipele. Da. Za vjenčanje - dodala je, jer na kraju krajeva, trebali bi biti sposobni priznati da će se ona udati. Otkad se pomirila s Matthewom, ta tema bila je zaodjenuta nekim neobičnim tabuom. - Još uvijek dolaziš, zar ne? - dodala je dok su se smještali za stol uz prozor. Strike se zapitao je li ikad pristao doći na njezino vjenčanje. Dobio je ponovljenu pozivnicu, kruti komad papira bež boje s crnim ugraviranim slovima, kakva je bila i prva, ali nije se sjećao da joj je rekao da će doći. S nadom je čekala njegov odgovor i podsjetila ga na Lucy i njezine pokušaje da ga prisili da dođe na rođendansku proslavu njegova nećaka. - Da - nevoljko je rekao. - Da potvrdim za tebe? - upitala je Robin. - Ne - rekao je. - Sam ću. Pretpostavio je da će to podrazumijevati poziv Robininoj majci. Evo kako te žene uhvate u svoju mrežu, pomislio je. Stave te na popis i primoraju da potvrdiš i obvežeš se. Utuve ti u glavu da će, ako se ne pojaviš, tanjur tople brane propasti, stolac sa zlatnim naslonom ostati prazan, kartonska kartica s imenom sramotno ležati na stolu i svima objaviti tvoju nepristojnost. Na prvu loptu, nije se mogao sjetiti doslovce ničega što bi mu bilo mrskije od gledanja kako se Robin udaje za Matthewa. - Želiš li... bi li htio da pozovem i Elin? - odvažno je upitala Robin, nadajući se da će se izraz njegova lica odobrovoljiti za nijansu ili dvije. 54 Freude, smiluj se mojoj duši. ~ 317 ~ Knjigoteka

daša&anna - Ne - odgovorio je bez imalo oklijevanja, ali u njezinu je pitanju čuo nešto nalik molbi i iskrena naklonost koju je osjećao prema njoj potaknula je bolju stranu njegova karaktera da se probije u prvi plan. - Da vidim te cipele. - Ne želiš stvarno... - Sam sam tražio, nisam li? Robin je izvadila kutiju iz vrećice s poštovanjem koje je Strikea zabavilo, podigla poklopac i razmotala svileni papir kojim su cipele bile omotane. Cipele su bile boje blistavog šampanjca, visokih potpetica. - Nekako su rokerske za vjenčanje - rekao je Strike. - Mislio sam da će biti... ne znam... s cvijećem. - Jedva će se vidjeti - odvratila je Robin, milujući kažiprstom potpeticu. - Imah su i platformke, ali... Nije dovršila rečenicu. Nije željela reći Strikeu da Matthew ne voli kad je previsoka. - Onda, kako ćemo s Jasonom i Tempest? - upitala je vraćajući poklopac na kutiju s cipelama i kutiju u vrećicu. - Ti ćeš voditi razgovor - rekao je Strike. - Ti si ta koja je kontaktirala s njima. Ja ću uskočiti bude li potrebno. - Jesi li svjestan da će te Jason pitati za tvoju nogu? u nelagodi je upitala Robin. - Da on misli kako si ti... da si lagao o tome kako si je izgubio? - Da, znam. - Okej. Samo ne želim da se uvrijediš ili nešto. - Mislim da ću preživjeti - rekao je Strike, zabavljen njezinim zabrinutim izrazom. - Neću ga udariti, ako te to brine. - Onda dobro - rekla je Robin - jer sudeći po njegovim fotkama, vjerojatno bi ga raspolovio. Strike je zapalio cigaretu i krenuli su rame uz rame King’s Roadom prema ulazu u galeriju, skrivenom od ulice kipom sir Hansa Sloana u čarapama i s perikom na glavi. Prošavši kroz arkadu od blijede cigle, ušli su na travnati trg koji bi lako mogao pripadati nekom seoskom imanju, da se nije čula buka prometne ulice iza njih. Zgrade iz devetnaestog stoljeća s tri su strane okruživale trg. Gallery Mess smjestio se u nešto što su nekoć možda bile vojničke barake. ~ 318 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike, koji je nejasno zamišljao kantinu pripojenu galeriji, sad je shvatio da ulazi u puno otmjeniji prostor i s određenom se tjeskobom sjetio i svog minusa na računu i svoje suglasnosti da plati nešto što će najvjerojatnije biti ručak za četiri osobe. Prostorija u koju su ušli bila je duga i uska, s drugim, širim prostorom koji se vidio kroz lučne otvore s njihove lijeve strane. Bijeli stolnjaci, konobari u odijelima, visoki stropovi i suvremena umjetnost po svim zidovima pojačali su Strikeovu financijsku strepnju dok su za šefom sale ulazili u unutarnji dio prostorije. Par koji su tražili bilo je lako uočiti među ukusno odjevenom, uglavnom ženskom klijentelom. Jason je bio žilav, nosat mladić, odjeven u majicu s kapuljačom boje kestena i traperice, i izgledao je kao da bi mogao pobjeći i na najmanju provokaciju. Zureći u svoj ubrus, nalikovao je na raščupanu čaplju. Tempest, s očito obojanom crnom kosom ošišanom u bob i debelim, četvrtastim naočalama crnih okvira, bila je njegova tjelesna suprotnost: blijeda, niska, zdepasta i mlohava, sitnih, duboko usađenih očiju nalik na grožđice u pecivu. U crnoj majici sa šarenim crtežom ponija napetim na bujnim grudima, sjedila je u invalidskim kolicima uz stol. I pred njim i pred njom na stolu su ležali otvoreni jelovnici. Tempest je već naručila čašu vina. Kad je opazila kako se Strike i Robin približavaju, Tempest se nasmiješila od uha do uha, ispružila kvrgavi kažiprst i piknula Jasona u rame. Mladić se bojažljivo osvrnuo; Strike je zamijetio izraženu asimetričnost njegovih blijedomodrih očiju, od kojih je jedno bilo za dobar centimetar više od drugog. To mu je davalo neobično ranjiv izgled, kao da je dovršen na brzinu. - Bog - rekla je Robin smiješeći se i pružajući ruku najprije Jasonu. - Drago mi je da se najzad upoznajemo. - Bog - promrmljao je ispruživši mlohave prste. Brzo pogledavši Strikea, skrenuo je pogled i pocrvenio. - Dakle, bog! - oduševljeno je pozdravila Tempest i s osmijehom se rukovala sa Strikeom. Vješto je odgurala kolica nekoliko centimetara unatrag i predložila da on privuče stolac sa susjednog stola. - Ovo mjesto je super. Po njemu se jako lako kretati, a osoblje je stvarno uslužno. Molim vas! - glasno se obratila konobaru u prolazu. - Možemo li dobiti još dva jelovnika, molim? Strike je sjeo pokraj nje, dok se Jason pomicao na stolcu da načini mjesta za Robin. ~ 319 ~ Knjigoteka

daša&anna - Krasno mjesto, je li? - upitala je Tempest pijuckajući vino. - A osoblje je silno ljubazno prema ljudima u kolicima. Trgaju se da mi pomognu. Preporučit ću ga na svojoj stranici; sastavljam popis lokala koji su susretljivi prema invalidima. Jason se pogurio iznad svog jelovnika, očito u strahu pogledati bilo koga. Rekla sam mu da se ne brine što će naručiti - ležerno je objasnila Tempest Strikeu. - Nije bio svjestan koliko ste zaradili riješivši one slučajeve. Rekla sam mu da su vam novine sigurno masno platile za vašu priču. Pretpostavljam da sad uzimate i rješavate samo važne slučajeve? Strike se sjetio svog bankovnog računa koji se smanjivao brzinom munje, svog jednosobnog stana iznad ureda i razornog učinka koji je ona odrezana noga imala na njegov posao. - Pokušavamo - rekao je, izbjegavajući pogledati Robin. Robin je izabrala najjeftiniju salatu i vodu. Tempest je naručila i predjelo i glavno jelo, potaknula Jasona da se povede za njezinim primjerom pa sakupila jelovnike kako bi ih vratila konobaru kao ljubazna domaćica. - Onda, Jasone - započela je Robin. Tempest ju je odmah preklopila obraćajući se Strikeu. - Jason je nervozan. Nije stvarno razmislio o mogućim posljedicama susreta s vama. Morala sam mu ih nacrtati: danonoćno smo bili na telefonu, da vidite kakve smo račune natukli... trebala bih vam naplatiti, ha-ha! Nego, ozbiljno... Najednom se smrtno uozbiljila. -... stvarno bismo voljeli da nam unaprijed obećate da nećemo imati problema jer policiji nismo sve rekli. Zapravo, i nismo imali nikakve korisne informacije. Ona je bila samo sirota klinka s problemima. Mi ništa ne znamo. Našli smo se s njom samo jednom i nemamo pojma tko ju je ubio. Sigurna sam da vi o tome znate mnogo više od nas. Da budem iskrena, jako sam se zabrinula kad sam čula da je Jason razgovarao s vašom partnericom, jer mislim da nitko doista ne shvaća koliko nas proganjaju kao zajednicu. I sama sam primila prijetnje smrću... trebala bih vas angažirati da ih istražite, ha-ha! - Tko vam je prijetio smrću? - upitala je Robin pristojno iznenađena. - To je, znate, zbog moje web stranice - objasnila je Tempest, ignorirajući Robin i obraćajući se samo Strikeu. - ja je uređujem. Kao da sam majka kvočka... ili nadstojnica samostana, ha-ha... u svakom slučaju, ~ 320 ~ Knjigoteka

daša&anna ja sam ta kojoj se svi povjeravaju i obraćaju za savjet, pa sam, naravno, ja ta koju napadaju neznalice koje se okome na nas. Sama sam si kriva. Često vodim tuđe bitke, zar ne, Jasone? Ovako ili onako - rekla je zastavši samo kako bi pohlepno otpila gutljaj vina - ne mogu savjetovati Jasonu da razgovara s vama bez prethodnog jamstva da se time neće uvaliti u frku. Strike se pitao kakav to autoritet ona misli da ima kad se tako postavlja. I Jason i Tempest prikrili su informacije policiji i bez obzira na njihove razloge za taj postupak i hoće li se njihove informacije pokazati vrijednima ili ne, njihovo je ponašanje bilo budalasto i potencijalno štetno. - Mislim da ni ti ni on nećete imati nikakvih problema - glatko je slagao. - Onda okej, to je dobro čuti - pomalo je samodopadno izjavila Tempest - jer mi, naravno, želimo pomoći. Hoću reći, rekla sam Jasonu, ako taj muškarac vreba na BIID zajednicu, što je moguće... mislim, jebote, naša je dužnost pomoći. Ne bi me ni čudilo da se okomio na nas, s obzirom na uvrede i mržnju kojima nam zasipaju stranicu. Nevjerojatno. Hoću reći, to je očito posljedica neznanja, ali vrijeđaju nas ljudi od kojih bi čovjek očekivao da će biti na našoj strani, koji jako dobro znaju kako je biti među onima protiv kojih se provodi diskriminacija. Stigla su pića. Na Strikeov užas, konobar Istočnoeuropljanin istočio je njegovu bocu piva Spitfire u čašu s ledom. - Hej! - oštro je rekao Strike. - Pivo nije hladno - rekao je konobar, iznenađen Strikeovom reakcijom, koju je očito držao pretjeranom. - Pas mater - promrmljao je Strike vadeći led iz čaše. Već je bilo dovoljno loše što ga čeka plaćanje popriličnog računa za ručak, samo mu je još taj led trebao. Konobar je pomalo srdito pružio Tempest njezinu drugu čašu vina. Robin je ščepala priliku: - Jasone, kad si prvi put kontaktirao s Kelsey... Ali Tempest je odložila svoju čašu i prekinula Robin. - Da, provjerila sam sve podatke, i Kelsey je prvi put posjetila stranicu u prosincu. Da, rekla sam to policiji i sve im pokazala. Raspitivala se o vama - rekla je Tempest Strikeu tonom koji je navodio na zaključak da bi se on trebao osjećati polaskano jer je spomenut na njezinoj web stranici - a onda je počela razgovarati s Jasonom i ~ 321 ~ Knjigoteka

daša&anna razmijenili su e-adrese i otad nadalje bili u izravnom kontaktu, zar ne, Jasone? - Da - slabašno je potvrdio. - Tad je predložila da se nadu i Jason mi se javio, je li tako, Jasone...? i u osnovi je mislio da će se osjećati ugodnije ako ja pođem s njim, jer na kraju krajeva, upoznao ju je na internetu. Nikad se ne zna. Mogla je biti bilo tko. Mogla je biti muškarac. - Zašto si želio upoznati Kels...? - zaustila je Robin Jasonu, ali Tempest ju je ponovno prekinula. - Oboje ste ih vi zanimali, naravno - obratila se Tempest Strikeu. - Kelsey je zainteresirala Jasona, je l’ tako, Jasone? Znala je sve o vama - rekla je Tempest, lukavo se smijuljeći kao da oni dijele sramotne tajne. - Jasone, što ti je Kelsey rekla o meni? - upitao je Strike mladića. Jason je pocrvenio kao paprika kad mu se Strike obratio, i Robin se najednom zapitala nije li možda homoseksualac. Marljivo pregledavajući postove na forumu, u nekim je maštarijama, iako ne u svima, uočila erotski prizvuk; kod Devoteea su erotske aluzije bile najočitije. - Rekla je da vas je njezin brat poznavao - promucao je Jason. - Da je radio s vama. - Stvarno? Jesi li siguran da je spomenula brata? - Da. - Jer ona nije imala brata. Samo sestru. Jasonove asimetrične oči nervozno su kliznule preko predmeta na stolu prije nego što su se vratile na Strikea. - Prilično sam siguran da je rekla brat. - Kažeš da je rekla da je radio sa mnom u vojsci? - Ne, ne u vojsci, ne bih rekao. Kasnije. Stalno je lagala... Ako je bio utorak, rekla bi da je srijeda. - Što to govoriš, Jasone, ja sam shvatila da joj je to rekao dečko - umiješala se Tempest. - Rekla nam je da ima dečka Niela... sjećaš se? - Niall, tako se zove - promumljao je Jason. - Oh, je li? U redu, Niall. Došao je po nju kad smo popili kavu, sjećaš se? - Čekaj malo - prekinuo ju je Strike podigavši ruku, a Tempest je poslušno zastala. - Vidjeli ste Nialla? - Jesmo - odgovorila je Tempest. - Došao je po nju. Na motociklu. Uslijedila je kratka šutnja. ~ 322 ~ Knjigoteka

daša&anna - Muškarac na motociklu pokupio ju je iz... gdje ste se našli s njom? - upitao je Strike, a mirnoća njegova glasa kosila se s nenadanim lupanjem njegova srca. - U Caféu Rouge u Tottenham Court Roadu - odvratila je Tempest. - To je blizu našeg ureda - zamijetila je Robin. Jason je još više pocrvenio. - Oh, Kelsey i Jason su to znali, ha-ha! Nadali ste se da će Cormoran svratiti u kafić, zar ne, Jasone? Ha-ha-ha - veselo se smijala Tempest kad se konobar vratio s njezinim predjelom. - Jasone, po nju je došao muškarac na motociklu? Tempestina usta bila su puna i Jason je napokon mogao govoriti. - Da - odgovorio je, kradom pogledavši Strikea. - Čekao ju je vani. - Jeste li vidjeli kako izgleda? - upitao je Strike, točno predvidjevši odgovor. - Ne, bio je nekako... kao skriven iza ugla. - I nije skinuo kacigu - dodala je Tempest, zalivši zalogaj vinom, kako bi se čim prije ponovno uključila u razgovor. - Sjećate li se koje je boje bio njegov motocikl? - upitao je Strike. Tempest je mislila da je bio crn, a Jason je bio siguran da je bio crven, ali suglasili su se da je bio parkiran predaleko da bi vidjeli koje je marke. - Sjećate li se ičega drugog što je Kelsey rekla o svom dečku? - upitala je Robin. Oboje su odmahnuli glavama. Usred Tempestina opširnog objašnjenja o pomoći i podršci koju nudi njezina web stranica stigla su njihova glavna jela. Tek kad su njoj usta bila puna krumpirića, Jason je najzad prikupio hrabrost da se izravno obrati Strikeu. - Je li istina? - najednom je upitao. Lice mu se ponovno zažarilo kad je to rekao. - Je li što istina? - odvratio je Strike. - Da ste... da... Žestoko žvačući, Tempest se u svojim kolicima nagnula prema Strikeu, položila dlan na njegovu podlakticu i progutala hranu u ustima. - Da ste to sami učinili? - šapnula je i jedva zamjetno namignula. Njezina debela bedra pomaknula su se snagom vlastitih mišića kad ih je odigla od invalidskih kolica, umjesto da mrtvo vise pripojena uz ~ 323 ~ Knjigoteka

daša&anna pokretan torzo. Strike je bio u bolnici Selly Oak s muškarcima koji su postali paraplegićari i kvadriplegičari od ozljeda koje su zadobili u ratu, vidio je njihove uništene noge, način na koji su gornjim dijelom tijela naučili kompenzirati nepokretnost mrtve težine u donjem dijelu tijela. Tad se prenerazio shvativši što Tempest čini. Njoj nisu trebala invalidska kolica. Ta cura fizički je bila posve zdrava. Čudno, ali Robinin izraz lica bio je taj zbog kojeg je Strike ostao smiren i pristojan, jer u pogledu gađenja i bijesa koji je uputila Tempest pronašao je neko neizravno olakšanje. Obratio se Jasonu. - Morat ćeš mi reći što si čuo da bih ti mogao reći je li istina ili nije. - Pa - rekao je Jason koji je jedva okusio svoju pljeskavicu - Kelsey je rekla da ste bili u pubu s njezinim bratom i da ste se... da ste se napili i rekli mu istinu. Rekla je da ste se udaljili iz baze u Afganistanu najdalje što ste mogli, a onda ste... sami ste si pucali u nogu pa nagovorili doktora da vam je amputira. Strike je otpio dug gutljaj piva. - A zašto sam to učinio? - Što? - upitao je Jason zbunjeno trepćući. Jesam li se pokušavao izvući iz vojske zbog invalidnosti ili...? - Oh, ne! - rekao je Jason i izgledao je neobično povrijeđen. - Ne, bili ste... - Pocrvenio je toliko da se činilo da mu u ostatku tijela nije moglo ostati dovoljno krvi -... kao mi. To vam je bilo potrebno - šapnuo je. - Morali ste postati amputirac. Robin je najednom shvatila da ne može pogledati Strikea i pravila se da promatra neobičnu sliku ruke koja drži cipelu. Barem je mislila da je na slici ruka s cipelom. Jednako je tako mogla biti i smeđa tegla za cvijeće iz koje raste ružičasti kaktus. - Taj... brat... koji je rekao Kelsey o meni, je li on znao da si je ona željela odrezati nogu? - Ne bih rekao, ne. Rekla je da sam ja jedini kojem je to povjerila. - Znači, misliš da je slučajno spomenuo...? - Ljudi šute o takvim stvarima - Tempest se ponovno ugurala u razgovor prvom prilikom koja joj se ukazala. - Stide se, strašno se stide. Ja na poslu nisam iskrena - veselo je rekla pokazujući svoje noge. - Moram reći da sam u kolicima zbog ozljede kralješnice. Da znaju da sam invalid u zdravu tijelu, nikad ne bi shvatili. Da i ne govorim o predrasudama liječničke struke, koje su apsolutno nevjerojatne. Dvaput ~ 324 ~ Knjigoteka

daša&anna sam mijenjala liječnika opće prakse; nisam željela trpjeti da mi ponovno ponudi jebenu psihijatrijsku pomoć. Ne, Kelsey nam je rekla da to nikad nikome nije mogla reći, sirotica. Nije se imala kome obratiti. Nitko je nije razumio. Zato se za pomoć obratila nama - i vama, naravno - rekla je Strikeu nasmiješivši se pomalo svisoka, jer je Strike, za razliku od nje, ignorirao Kelseyinu molbu. - Da se razumijemo, niste sami. Jednom kad ljudi postignu što žele, često napuste zajednicu. Mi to shvaćamo... razumijemo... ali puno bi značilo kad bi ostali dovoljno dugo da opišu kakav je osjećaj napokon biti u tijelu u kojem ti je suđeno biti. Robin je strahovala da bi Strike mogao eksplodirati u tom pristojnom bijelom prostoru u kojem su ljubitelji umjetnosti razgovarali tihim glasovima. Međutim, nije uzela u obzir samokontrolu koju je jedan bivši istražitelj Odjela za posebne istrage naučio sačuvati kroz duge godine ispitivanja. Pristojan osmijeh koji je uputio Tempest možda jest bio malo mrk, ali samo se ponovno okrenuo prema Jasonu i upitao: - Znači, misliš da mi se Kelsey nije javila na prijedlog svoga brata? - Ne - odgovorio je Jason. - Mislim da je to bila njezina ideja. - Što je točno željela od mene? - Pa, očito je željela savjet kako da učini to što ste vi učinili! - umiješala se Tempest napola se smijući. - Je li to i tvoje mišljenje, Jasone? - upitao je Strike, a mladić je kimnuo. - Da... željela je znati koliko će gadno morati ozlijediti nogu da joj je amputiraju, i mislim da se nadala da ćete je upoznati s liječnikom koji je vama amputirao nogu. - Teško je pronaći pouzdane kirurge - rekla je Tempest, očito posve nesvjesna svog učinka na Strikea. - Obično nisu nimalo suosjećajni. Ima ljudi koji su umrli pokušavajući to sami učiniti. U Škotskoj je radio jedan divan kirurg koji je obavio nekoliko amputacija na ljudima s BIID sindromom, ali su mu zabranili takve operacije. To je bilo prije dobrih deset godina. Neki idu u inozemstvo, ali ako ne možeš platiti, ako si ne možeš priuštiti putovanje... shvaćate zašto se Kelsey željela dočepati vaših kontakata! Robin je sa zveketom ispustila nož i vilicu, i sama uvrijeđena uvredom nanesenom Strikeu. Njegovih kontakata! Kao da je njegova amputacija rijetka rukotvorina koju je kupio na crnom tržištu... ~ 325 ~ Knjigoteka

daša&anna Strike je ispitivao i Jasona i Tempest još petnaest minuta prije nego što je zaključio da više ne znaju ništa što bi im moglo biti i od kakve koristi. Kelsey su u onom jednom susretu s njima opisali kao nezrelu i očajnu djevojku koja se toliko silno željela riješiti noge da bi, u tome se suglasilo oboje njezinih cyber prijatelja, sve učinila da to postigne. Da uzdahnula je Tempest - bila je jedna od takvih. Već je jednom pokušala kad je bila mlađa, nekakvom žicom. Imah smo ljude koji su to toliko očajnički željeli da su stavili noge pod vlak. Jedan je tip pokušao odstraniti nogu tekućim dušikom. U Americi je jedna cura namjerno krivo doskočila na skijanju, ali uvijek postoji opasnost da možda nećeš postići stupanj invalidnosti za kojim težiš... - Za kojim stupnjem ti težiš? - upitao ju je Strike. Upravo je podigao dlan da mu donesu račun. - Želim da mi kralješnična moždina bude presječena - posve je pribrano rekla Tempest. - Paraplegičarka, da. U idealnom slučaju, to će mi napraviti kirurg. U međuvremenu, snalazim se s ovim - rekla je ponovno pokazujući na invalidska kolica. - Koristiš zahode i dizala za invalide, cijeli paket, je li? upitao je Strike. - Cormorane - upozorila ga je Robin. Pomislila je da bi se ovo moglo dogoditi. Bio je pod stresom i nenaspavan. Pretpostavila je da bi trebala biti sretna jer su ipak najprije dobili sve potrebne informacije. - Radi se o potrebi - pribrano je rekla Tempest. - Znam otkad sam bila dijete. U pogrešnom sam tijelu. Moram biti paralizirana. Došao je konobar. Robin je ispružila ruku da joj dade račun, jer ga Strike nije primijetio. - Brzo, molim vas - rekla je konobaru koji je izgledao mrzovoljno. Na njega se Strike otresao zbog leda u pivskoj čaši. - Sigurno poznaješ mnogo invalida, zar ne? - upitao je Strike Tempest. - Znam ih nekoliko. Očito, imamo mnogo toga zajed... - Imate kurac zajedničko. Goli kurac. - Znala sam - promrljala je Robin ispod glasa, grabeći POS aparat iz konobarove ruke i gurajući u njega svoju Visa karticu. Strike je ustao i nadvio se nad Tempest, koja je najednom izgledala preplašeno, a Jason se šćućurio na svom stolcu, kao da želi nestati u svojoj majici s kapuljačom. ~ 326 ~ Knjigoteka

daša&anna - Corme, idemo... - rekla je Robin čupajući karticu iz aparata. - Samo da znate - rekao je Strike obraćajući se i Tempest i Jasonu, dok je Robin grabila kaput i pokušavala ga odvući od stola - bio sam u autu koji je eksplodirao. - Jason je prekrio dlanovima grimizno lice, očiju punih suza. Tempest je samo zinula. - Vozača je raznijelo napola... time bi sigurno privukla pozornost, zar ne? - divljački je upitao Tempest. Samo što je on poginuo, pa se nije posebno proslavio. Drugi tip ostao je bez pola lica... ja sam ostao bez noge. U tome nije bilo ničeg svojevoljnog... - Okej - rekla je Robin hvatajući Strikea za ruku. - Mi odlazimo. Jasone, hvala ti što si pristao da se vidimo... - Potraži pomoć - glasno je rekao Strike kimajući prema Jasonu i dopuštajući Robin da ga odvuče od gostiju i konobara koji su zurili u njih. - Potraži jebenu pomoć. Za glavu. Već su bili na ulici, gotovo jedan ulični blok dalje od galerije, kad se Strikeovo disanje počelo vraćati u normalu. - Okej - rekao je, iako Robin nije ni zucnula. - Upozorila si me. Oprosti. - U redu je blago je rekla. - Imamo sve što smo željeli. Nekoliko metara hodali su u tišini. - Jesi li ti platila? Nisam primijetio. - Jesam. Nadoknadit ću si gotovinom iz blagajne. Hodali su dalje. Otmjeno odjeveni muškarci i žene prolazili su pokraj njih, zaposleni, užurbani. Jedna djevojka s dredovima prolepršala je pokraj njih u dugoj boemskoj haljini kašmirskoga uzorka, ali torbica od petsto funta otkrivala je da su njezine hipijevske vjerodajnice jednako lažne kao i Tempestina invalidnost. - Barem je nisi odalamio - rekla je Robin. - U invalidskim kolicima. Pred svim onim ljubiteljima umjetnosti. Strike se nasmijao. Robin je odmahnula glavom. - Znala sam da ćeš puknuti - uzdahnula je, ali smješkala se. ~ 327 ~ Knjigoteka

daša&anna 44 Then Came the Last Days of May55 Mislio je da je mrtva. Nije ga zabrinjavalo što u novinama o tome nije bilo spomena, jer bila je kurva. Ni o prvoj koju je ubio nikad nije vidio ništa u novinama. Prostitutke se ne broje, one su nevažne, nikoga nije briga. Tajnica je ta koja će privući veliku pažnju jer radi za onog šupka - djevojka besprijekornog života sa zgodnim zaručnikom, upravo onakva kakvu novinari obožavaju... Svejedno, nije shvaćao kako kurvetina još uvijek može biti živa. Sjećao se njezina torza pod nožem, zvuka koji je metal proizveo probivši njezinu kožu, struganja čelika po kosti, mlaza krvi. Studenti su je pronašli, piše u novinama. Jebeni studenti. Međutim, on još uvijek ima njezine prste. Dala im je opis za fotorobot. Kakva jebena sprdačina! Policajci su obrijani majmuni u odorama, svi odreda. Zar stvarno misle da će im taj crtež pomoći? Nimalo mu ne nalikuje, ni najmanje; mogao bi prikazivati bilo kojeg muškarca, crnca ili bijelca. Glasno bi se nasmijao da Stvar nije bila ondje, ali Stvari se ne bi svidjelo čuti ga kako se smije na smrt jedne kurve i fotorobot... Stvar je trenutačno bila prilično neposlušna. Morao se strašno truditi da se iskupi za grubost prema njoj, morao se ispričati, glumiti dobricu. - Uzrujao sam se - rekao je. - Strašno uzrujao. - Morao je maziti Stvar i kupiti joj jebeno cvijeće i ostati kod kuće da se iskupi za svoju ljutnju, i Stvar je to sad koristila onako kako to žene uvijek koriste, i pokušavala izmusti više, najviše što može dobiti. - Ne volim kad odeš. Nastaviš li ovako, pobrinut ću se da TI odeš i nikad se ne vratiš. Ispričao joj je izmišljenu priču o mogućem poslu, ali ona se prvi put doista odvažila posumnjati u njegove riječi: Tko ti je rekao za taj posao? Koliko te dugo neće biti? Gledao je Stvar kako govori i zamišljao kako zamahuje šakom i buba je po toj ružnoj faci tako da joj se kosti lome... A ipak, Stvar mu je još neko vrijeme trebala, barem dok ne ubije Tajnicu. 55 Tad stigoše zadnji dani svibnja ~ 328 ~ Knjigoteka

daša&anna Stvar ga još uvijek voli, to je njegov adut: znao je kako je prijetnjom da će zauvijek otići može natjerati na pokornost. Međutim, nije želio pretjerati. Zato je nastavio kupovati cvijeće, ljubitije, obasipati je nježnošću koja će u njezinu glupom, smušenom sjećanju ublažiti i raspršiti uspomenu na njegov bijes. Volio je dodati neki sedativ u njezino piće, malo nečeg dodatnog što će je pomutiti, da se rasplače na njegovu ramenu, čvrsto uhvati za njega. Strpljiv, ljubazan, ali odlučan. Napokon je pristala: tjedan dana bit će bez nje, posve bez nje, slobodan činiti što mu je volja. ~ 329 ~ Knjigoteka

daša&anna 45 Harvester of eyes, that’s me56 Blue Öyster Cult, “Harvester of Eyes” Detektiv inspektor Eric Wardle nije bio oduševljen jer su Jason i Tempest lagali njegovim ljudima, ali kad su se u ponedjeljak navečer na Wardleov poziv našli u Feathersu na pivu, Strikeu se učinio manje srditim nego što je očekivao. Objašnjenje te iznenađujuće popustljivosti bilo je jednostavno: otkriće da je Kelsey sa sastanka u Cafe Rougeu pokupio muškarac na motociklu savršeno se uklapalo u Wardleovu novu omiljenu teoriju. - Sjećaš se onog tipa na njihovoj web stranici koji se predstavljao kao Devotee? Pali se na amputirce, utihnuo je kad je Kelsey ubijena? - Da - odgovorio je Strike, sjetivši se kako je Robin rekla da se i sama dopisivala s njim. - Pronašli smo ga. Pogodi što smo našli u njegovoj garaži? Budući da nikoga još nisu uhitili, Strike je pretpostavio da nisu pronašli dijelove tijela pa je poslušno predložio: - Motocikl? - Kawasaki Ninju. Znam da tražimo Hondu - dodao je Wardle, preduhitrivši Strikea - ali usrao se kad smo došli. - Kao i većina ljudi kad im policija bane na vrata. Nastavi. - Tip se zove Baxter, znojni trgovački putnik bez alibija za vikend drugog na treći i onaj dvadeset devetog. Razveden, bez djece, tvrdi da je bio kod kuće i gledao kraljevsko vjenčanje. Bi li ti gledao kraljevsko vjenčanje bez žene u kući? - Ne - odvratio je Strike, koji je vidio samo reportažu na vijestima. - Tvrdi da motor pripada njegovu bratu i da ga on samo čuva, ali nakon nekoliko pitanja priznao je da se nekoliko puta provozao na njemu. Tako znamo da zna voziti motocikl i da je Hondu mogao unajmiti ili posuditi. - Što je rekao o onoj web stranici? 56 Žetelac očiju, to sam ja. ~ 330 ~ Knjigoteka

daša&anna - Prikazao ju je kao nešto posve nevažno, rekao da se samo zafrkavao, ništa ozbiljno, ne napaljuju ga batrljci, ali kad smo ga upitali bi li nam pokazao svoj komp, nije bio sretan. Prije nego što je odgovorio, zatražio je da razgovara s odvjetnikom. Na tome smo stali, ali sutra ćemo ga ponovno posjetiti. Da malo pročavrljamo. - Je li priznao da je s Kelsey razgovarao online? - Teško može poreći kad imamo njezin laptop i Tempestinu arhivu. Pitao je Kelsey o njezinim planovima s nogom i ponudio joj da se nadu, ali ga je ona otpilila... barem online. Jebote, moramo ga istražiti - rekao je Wardle u odgovor na Strikeov sumnjičav pogled - nema alibi, ima motocikl, pali ga amputacija i pokušao se naći s njom! - Da, naravno. Ima li kakvih drugih tragova? Zato sam te i zamolio da se nađemo. Pronašli smo tvog Donalda Lainga. U Wollaston Closeu, u naselju Elephant and Castle. - Stvarno? - Strike se iskreno iznenadio. Uživajući u činjenici da je on za promjenu iznenadio Strikea, Wardle se glupo nasmijuljio. - Da, i bolestan je. Pronašli smo ga preko stranice JustGiving. Kontaktirah smo s njima i dobili njegovu adresu. Naravno, to je bila razlika između Strikea i Wardlea: ovaj potonji još uvijek je imao značku, autoritet i moć kojih se Strike odrekao kad je napustio vojsku. - Jesi li ga vidio? - upitao je Strike. - Poslao sam ljude u njegov stan, ali nije bio doma. Susjedi su potvrdili da živi ondje. Stan je unajmio, živi sam i ozbiljno je bolestan, kažu. Rekli su da je otišao malo doma u Škotsku. Na pogreb nekog prijatelja. Brzo bi se trebao vratiti. Malo sutra - promrmljao je Strike u svoju kriglu. - Ako Laing ima ijednog prijatelja u Škotskoj, pojest ću ovu čašu. - Kako hoćeš - rekao je Wardle, napola zabavljen, napola nestrpljiv. - Mislio sam da će ti biti drago što lovimo tvoje tipove. - Drago mi je. Kažeš, stvarno je bolestan? - Susjed kaže da mu treba štap za hodanje. Navodno ga često zadrže u bolnici. Na ekranu iznad njihovih glava bez tona se prikazivala prošlomjesečna utakmica Arsenala i Liverpoola. Strike je gledao kako ~ 331 ~ Knjigoteka

daša&anna van Persie zabija jedanaesterac za koji je, gledajući tu utakmicu na svom malenom prijenosnom televizoru u stanu, pomislio kako bi mogao pomoći Arsenalu da ostvari očajnički potrebnu pobjedu. To se, naravno, nije dogodilo. Sreća Gunnersa trenutačno je tonula zajedno s njegovom. - Viđaš li se s nekim? - iznebuha je upitao Wardle. - Molim? - zbunio se Strike. - Svidio si se Coco - rekao je Wardle, pobrinuvši se da Strike vidi da to govori cerekajući se, kako bi mu bolje dao do znanja koliko se njemu to čini smiješnim. - Coco, prijateljici moje žene. Onoj crvenokosoj, sjećaš se? Strike se sjećao da je Coco burleskna plesačica. - Rekao sam da ću pitati - nastavio je Wardle. - Rekao sam joj da si običan jadnik. Kaže da je njoj to svejedno. - Reci joj da sam polaskan - odgovorio je Strike, i to je bila istina - ali da, viđam se s nekim. - Ne valjda sa svojom partnericom u agenciji? - upitao je Wardle. - Ne. Ona se udaje. - Propustio si priliku, stari - rekao je Wardle zijevajući. - Ja ne bih. - Da nešto razjasnimo - rekla je Robin u uredu sutradan ujutro. - Čim utvrdimo da Laing doista živi u Wollaston Closeu, želiš da ga prestanem nadzirati. - Saslušaj me - odgovorio je Strike kuhajući čaj. - Susjedi kažu da nije u stanu. - Ali upravo si mi rekao da ne vjeruješ da je doista otišao u Škotsku! - Činjenica da su vrata njegova stana zatvorena otkad ih nadzireš navodi na zaključak da nekamo jest otišao. Strike je ubacio vrećice čaja u dvije šalice. - Ne vjerujem bajci da je otišao na pogreb prijatelja, ali ne bi me iznenadio da je skoknuo do Melrosea silom izvući nešto love od dementne majke. Našem bi Donnieju to lako mogla biti glavna zabava na praznicima. - Jedno od nas trebalo bi biti ondje kad se vrati... - Jedno od nas bit će ondje smirio ju je Strike - ali u međuvremenu želim da se prebaciš na... - Brockbanka? ~ 332 ~ Knjigoteka

daša&anna Ne, ja pazim na Brockbanka. Želim da pokušaš sa Stephanie. - S kim? - Sa Stephanie. Whittakerovom curom. - Zašto? - glasno je upitala Robin dok je voda u kuhalu ključala uz uobičajeni krešendo štropotanja poklopca i poludjelih mjehurića, zamagljujući parom prozor iza sebe. - Želim vidjeti može li nam reći što je Whittaker radio onog dana kad je Kelsey ubijena, i one noći kad su onoj curi u Shacklewellu odrezani prsti. Odnosno, trećeg i dvadeset devetog travnja. Strike je izlio vodu na vrećice čaja i umiješao mlijeko, zveckajući žličicom o stijenke šalice. Robin nije bila sigurna je li sretna ili ojađena Strikeovim prijedlogom promjene dnevne rutine. Kad se sve zbroji i oduzme, mislila je da joj je drago zbog toga, ali odnedavne sumnje kako je Strike pokušava gurnuti u drugi plan nisu se dale lako raspršiti. - Još uvijek si uvjeren da bi Whittaker mogao biti ubojica? - Da - odgovorio je Strike. - Ali nemaš nijedan... - Ni za jednog od njih nemam dokaz, zar ne? Nastavit ću kopati dok ne pronađem dokaz ili se uvjerim da su sva trojica nedužni. Pružio joj je šalicu čaja i potonuo na sofu od umjetne kože, koja za promjenu nije prdnula pod njegovom težinom. Neznatna pobjeda, ali u nedostatku drugih, bolje išta nego ništa. - Nadao sam se da ću Whittakera moći isključiti na temelju njegova današnjeg izgleda - rekao je Strike - ali znaš, onaj tip s vunenom kapom mogao je biti on. Jedno znam: ostao je isti gad kakav je bio kad sam ga poznavao. Sa Stephanie sam totalno uprskao, ona sad neće željeti razgovarati sa mnom, ali ti bi možda mogla nešto doznati. Ako mu ona može dati alibi za dane koji nas zanimaju, ili nas uputiti na nekog drugog tko to može, morat ćemo ponovno razmisliti. Ako ne, Whittaker ostaje na popisu. - Što ćeš ti raditi dok ja obrađujem Stephanie? - Ostajem na Brockbanku. - Strike je protegnuo noge i otpio okrepljujući gutljaj čaja. - Odlučio sam da ću danas ući u klub i doznati što mu se dogodilo. Dojadilo mi je žvakati kebab i muvati se oko trgovina odjećom čekajući da se on pojavi. Robin je šutjela. - Što je? - upitao je Strike promatrajući njezino lice. ~ 333 ~ Knjigoteka

daša&anna - Ništa. - Ne muljaj. - Okej... što ako ga zatekneš u klubu? - Neću ga odalamiti - odgovorio je Strike, točno joj pročitavši misli. - Okej - rekla je Robin, a onda dometnula: - Ali Whittakera si udario. - To je bilo drukčije - odgovorio je Strike, a kad ona nije ništa rekla, nastavio: - Whittaker je poseban. On je obitelj. Nasmijala se, ali nevoljko. Kad je prije ulaska u Saracen podigao pedeset funta s bankomata, aparat ga je prostački obavijestio o minusu na tekućem računu. Natmuren, Strike je pružio desetaču kratkovratom izbacivaču na vratima i progurao se kroz vrpce crne plastike u unutrašnjost lokala, koji je djelovao otrcano čak i ovako slabo osvijetljen. Unutrašnjost starog puba posve je bila promijenjena. S novim dekorom, prostor je izgledao kao propali općinski centar, mračan i bez duše. Pod je bio od ulaštene borovine na kojoj se odražavala široka neonka postavljena cijelom širinom šanka koji je zauzimao jednu stranu prostorije. Tek je prošlo podne, ali jedna se djevojka već vrtjela na maloj pozornici u dnu puba. Okupana crvenim svjetlom, plesala je ispred nakošenih zrcala kako bi promatrači mogli uživati u svakom centimetru njezina celulitnog tijela dok skida grudnjak uz “Start Me Up” Rolling Stonesa. Ukupno četvorica muškaraca sjedila su na visokim barskim stolcima, po jedan za svakim povišenim stolom, i promatrala sad djevojku koja se nespretno ljuljala oko štange, sad veliki televizijski ekran s programom Sky Sportsa. Strike je krenuo ravno prema šanku, gdje se zatekao ispred natpisa: “Mušterije koje uhvatimo da masturbiraju bit će izbačene.” - Što ćeš popiti, dragi? - upitala je djevojka duge kose, s ljubičastim sjenilom na kapcima i prstenom u nosu. Strike je naručio kriglu John Smith’sa i sjeo za šank. Osim izbacivača, jedini drugi muški zaposlenik na vidiku bio je muškarac za DJ pultom pokraj striptizete. Bio je zdepast, plav, sredovječan, i nije ni najmanje sličio Brockbanku. ~ 334 ~ Knjigoteka

daša&anna - Nadao sam se da ću ovdje sresti prijatelja - rekao je Strike šankerici koja se, nemajući drugih mušterija, naslonila na šank i sanjivo zagledala u televizor čačkajući duge nokte. - Je li? - upitala je. Zvučala je kao da se dosađuje. - Da. Rekao je da radi ovdje. Jedan muškarac u fluorescentnoj jakni prišao je šanku i ona se bez riječi udaljila poslužiti ga. “Start Me Up” je završila, kao i striptizetina točka. Naga, odcupkala je s pozornice, dograbila ogrtač i nestala kroz zavjesu u dnu lokala. Nitko nije zapljeskao. Kroz zavjesu se pojavila žena u vrlo kratkom najlonskom kimonu i najlonkama, pa krenula lokalom s praznom pivskom čašom u ispruženoj ruci, a gledatelji su, jedan po jedan, gurnuli ruke u džepove i ubacili joj pokoju kovanicu. Na kraju je došla i do Strikea. I on je ubacio nekoliko funta. Žena se zaputila ravno prema pozornici, gdje je svoju kriglu s kovanicama pažljivo odložila pokraj DJ pulta, izmigoljila iz kimona i zakoračila na pozornicu u grudnjaku, gaćicama, najlonkama i cipelama s visokim potpeticama. - Gospodo, mislim da ćete u ovome uživati... Poželimo srdačnu dobrodošlicu našoj ljupkoj Miji! Počela se uvijati na “Are Friends Electric?” Garyja Numana. Njezini pokreti nisu bili ni najmanje usklađeni s glazbom. Šankerica se ponovno naslonila na šank blizu Strikea. S mjesta gdje je on sjedio najbolje se vidio TV. - Kao što sam rekao - započeo je Strike ponovno - prijatelj mi je rekao da radi ovdje. - Aha - rekla je. - Ime mu je Noel Brockbank. - Je li? Ne znam ga. - Ne - rekao je Strike glumeći da pogledom pretražuje lokal, iako je već utvrdio da Brockbank nije nigdje u blizini. - Možda sam se zabunio. Prva striptizeta progurala se iza zavjese, preodjenuvši se u minicu s tankim naramenicama, ružičastu kao žvakaća guma, koja joj je jedva dopirala do međunožja i u kojoj je iz nekog razloga izgledala nepristojnije nego prije naga. Prišla je muškarcu u fluorescentnoj jakni i nešto ga upitala, ali on je odmahnuo glavom. Osvrnula se, uhvatila Strikeov pogled, nasmiješila se i krenula prema njemu. ~ 335 ~ Knjigoteka

daša&anna - Bokić - rekla je. Imala je irski naglasak. Kosa, koja se Strikeu na crvenom svjetlu na pozornici učinila plavom, zapravo je bila boje bakra. Iza debelog sloja narančastog ruža za usne i gustih umjetnih trepavica skrivala se djevojka koja je izgledala kao da je još uvijek trebala biti u školi. - Ja sam Orla. A ti si? - Cameron - odgovorio je Strike jer tako su ga ljudi obično zvali ne mogavši zapamtiti njegovo ime. - Onda, Camerone, jesi li za privatni ples? - Gdje se to događa? - Iza one zavjese - rekla je pokazujući na zavjesu iza koje se preodjenula. - Nisam te nikad dosad vidjela ovdje. - Istina. Tražim nekog. - Kako se ona zove? - Riječ je o muškarcu. - Onda si došao na krivo mjesto, dragi. Bila je toliko mlada da se Strike osjećao pomalo razvratno već čuvši kako ga naziva “dragim”. - Smijem li te počastiti pićem? - upitao je. Oklijevala je. Privatni ples financijski je bio isplativiji, ali možda je on tip kojeg najprije treba zagrijati. - Počasti me. Strike je platio pretjeranu cijenu za votku s limetom koju je ona ukočeno pijuckala na stolcu pokraj njega, u haljinici iz koje su joj ispadale dojke. Tekstura njezine kože podsjetila ga je na ubijenu Kelsey: glatka i čvrsta, djetinje putrasta. Na ramenu je imala istetovirane tri plave zvjezdice. - Možda ti znaš mog prijatelja - rekao je Strike. - Noela Brockbanka. Mala Orla nije bila budala. Kratko ga je i oštro pogledala, sumnjičavo i proračunato istodobno. Kao i ona maserka u Market Harboroughu, pitala se je li on policajac. - Duguje mi lovu - rekao je Strike. Još ga je jedan trenutak pomno promatrala, namrštena glatka čela, a onda je po svemu sudeći nasjela na laž. - Noel - ponovila je. - Mislim da je otišao. Čekaj. Edie? Šankerica koja je umirala od dosade nije skretala pogled s televizora. - Hmm? ~ 336 ~ Knjigoteka

daša&anna - Kako se zvao onaj tip kojeg je Des najurio neki tjedan? Onaj koji je izdržao samo nekoliko dana? - Nemam pojma kako se zvao. - Da, mislim da se taj tip koji je dobio otkaz zvao Noel - rekla je Orla Strikeu. Potom je neočekivano dodala, bez imalo uvijanja i zapravo simpatično: - Daj mi desetaču pa ću provjeriti. Strike je uzdahnuo u mislima i predao joj novčanicu. - Pričekaj me ovdje - veselo je rekla Orla. Kliznula je sa svoga barskog stolca, gurnula desetaču pod gumicu gaćica, nezgrapno potegnula haljinicu i odšetala do DJ-a, koji je mrko gledao Strikea dok mu se Orla obraćala. Kratko je kimnuo, njegovo lice s podvaljkom rumenjelo se na crvenom svjetlu, i Orla je dokaskala natrag naizgled zadovoljna samom sobom. - To sam i mislila! - rekla je Strikeu. - Nisam bila ovdje kad se to dogodilo, ali imao je neki napad ili nešto. - Napad? - ponovio je Strike. - Da, to mu je bio tek prvi tjedan na poslu. Krupan tip, je li? S velikom bradom? - Tako je. - Da, i kasnio je, pa Des nije bio sretan. Des je onaj tamo - nepotrebno je dodala pokazujući na DJ-a koji je sumnjičavo promatrao Strikea dok je umjesto “Are Friends Electric?” stavljao “Girls Just Wanna Have Fun” Cyndi Lauper. - Des ga je špotao što kasni, a taj tvoj tip samo se srušio na pod i počeo grčiti. Kažu - s užitkom je dodala Orla - da se upišao u gaće. Strike je sumnjao da bi se Brockbank pomokrio u gaće samo da izbjegne jezikovu juhu od Desa. Po svemu sudeći, imao je pravi epileptični napadaj. - Što se potom dogodilo? - Cura tvog tipa dotrčala je iz stražnje prostorije... - Tko mu je cura? - Čekaj malo... Edie? - Hm? - Kako se zove ona crna cura s ekstenzijama? Ona sa super cicama? Ona koju Des ne voli? - Alyssa - rekla je Edie. - Alyssa - prenijela je Orla Strikeu. - Dotrčala je i urlala na Desa da pozove hitnu. ~ 337 ~ Knjigoteka

daša&anna - I je li je pozvao? - Jest. Tvog su tipa odvezli, a Alyssa je otišla s njim. - I je li se Brock... je li se Noel otad vraćao ovamo? - Od kakve je jebene koristi kao izbacivač ako će padati i pišati u gaće samo zato što netko viče na njega? - upitala je Orla. - Čula sam da je Alyssa tražila od Desa da mu pruži drugu šansu, ali Des ne daje druge šanse. - Pa je Alyssa nazvala Desa škrtom pizdom - umiješala se Edie koja se najednom probudila iz apatije - na što je Des i nju najurio. Glupa kravetina. Treba joj lova. Ima klince. - Kad se sve to dogodilo? - upitao je Strike Orlu i Edie. - Prije nekoliko tjedana - odgovorila je Edie. - Ali taj tip, koja ljiga. Da se naježiš. Bogu hvala da smo ga se riješili. - Na koji je način bio ljigav? - upitao je Strike. - To se uvijek vidi - odgovorila je Edie s nekim teškim umorom. - Uvijek. Alyssa ima jebeno grozan ukus što se tiče muškaraca. Druga se striptizeta skinula do tangica i oduševljeno vrckala stražnjicom prema malobrojnoj publici. U klub su upravo ušla dva starija muškarca i oklijevala prije nego što su prišli šanku, ne skidajući pogled s tangica koje očito tek što nisu bile skinute. - Ne znaš gdje ću naći Noela, zar ne? - Strike je upitao Edie, koja se naizgled previše dosađivala da bi za tu informaciju zatražila novac. - Živi s Alyssom negdje u Bowu - odgovorila je šankerica. - Dobila je kuću od općine, ali stalno je prigovarala. Ne znam točno gdje je - dodala je preduhitrivši Strikeovo pitanje. - Nikad nisam bila kod nje. - Mislila sam da joj se sviđa ta kuća - neodređeno je zamijetila Orla. - Rekla je da je vrtić dobar. Striptizeta je izmigoljila iz tangica i mahala njima kao lasom iznad glave. Vidjevši sve što se imalo vidjeti, dvojica novih gostiju prišla su šanku. Jedan od njih, muškarac dovoljno star da bude Orlin djed, prikovao je krmeljave oči na njezin dekolte. Poslovno ga je odmjerila pa se obratila Strikeu. - Onda, je l’ hoćeš privatni ples ili ne? - Mislim da neću - odgovorio je Strike. ~ 338 ~ Knjigoteka

daša&anna I prije nego što je izgovorio te riječi do kraja, Orla je već odložila čašu, izmigoljila sa stolca i kliznula prema šezdesetogodišnjaku, koji se nacerio otkrivši više rupa nego zuba. Glomazan lik pojavio se uz Strikea: onaj izbacivač bez vrata. - Des ‘oče popričat s tobom - rekao je tonom koji bi zvučao prijeteće da mu glas nije bio iznenađujuće visok za tako krupna muškarca. Strike se osvrnuo. DJ, koji ga je mrko promatrao s druge strane lokala, mahnuo mu je da priđe. - Zar postoji neki problem? - upitao je Strike izbacivača. - Des će ti reć ako postoji - glasio je neodređeno zlokoban odgovor. Strike je otišao na drugu stranu prostorije porazgovarati s DJ-om i stao kao golemi školarac kojeg je ravnatelj pozvao za svoju katedru. Posve svjestan apsurdnosti situacije, morao je pričekati da treća striptizeta odloži kriglu s kovanicama pokraj pulta, izmigolji iz ljubičastog ogrtača i popne se na pozornicu u crnoj čipki i cipelama s potpeticama od pleksiglasa. Tijelo joj je bilo prekriveno tetovažama, a lice ispod debelog sloja šminke pjegavo. - Gospodo, sise, guza i otmjenost od... Jackaline! Zasvirala je “Africa” grupe Toto. Jackaline se zavrtjela oko štange, na kojoj je bila daleko spretnija od dviju prethodnih kolegica, a Des je prekrio mikrofon dlanom i nagnuo se prema Strikeu. - Da čujem, momče. Djelovao je i starije i grublje nego na crvenom svjetlu pozornice, pronicavih očiju i s brazgotinom na čeljusti dubokom kao Shankerova. - Zašto se raspituješ za tog izbacivača? - Prijatelj mi je. - Nikad nije imao ugovor. Nisam ni rekao da ga je imao. - Neopravdani otkaz malo jebeno sutra. Nikad mi nije rekao da ima jebene napadaje. Je li te ovamo poslala ona gadura Alyssa? - Ne. Čuo sam da Noel radi ovdje. - Ta ženska je luda kravetina. - Ne bih znao. Njega tražim. Češkajući pazuho, Des je mrko promatrao Strikea dok je Jackaline, samo metar dalje, spuštala naramenice grudnjaka i izazovno zurila preko ramena u samo nekoliko gostiju koji su je gledali. - To da je taj moron ikad bio u specijalcima obično je sranje - agresivno je rekao Des, kao da je Strike tvrdio da je bio. - To vam je rekao? ~ 339 ~ Knjigoteka

daša&anna - Ona je to rekla. Alyssa. Ne bi specijalci uzeli takvu olupinu. Osim toga - nastavio je Des zaškiljivši - bilo je i drugih stvari koje mi se nisu svidjele. - Je li? Što vam se još nije svidjelo? - To se tebe ne tiče. Poruči joj to od mene. Nisam ga najurio samo zbog onog jebenog napadaja. Reci joj da pita Miju zašto nisam htio da se vrati, i reci Alyssi da ću je tužiti ako napravi još samo jednu pizdariju mom autu ili pošalje još nekog svog prijatelja da mi pokuša nešto prikačiti. To joj reci! - Pošteno - rekao je Strike. - Imate adresu? - Odjebi, može? - zarežao je Des. - Samo odjebi odavde. Nagnuo se prema mikrofonu. - Krasno - rekao je, profesionalno pogledavši Jackaline koja je ritmički treskala dojkama na grimiznom svjetlu. Des je mahnuo Strikeu kao da mu želi reći “odlazi” i vratio se svojoj hrpi starih vinilki. ~ 340 ~ Knjigoteka

daša&anna 46 Subhuman57 Sam sa svojim trofejima osjećao se posve cjelovit. Oni su dokaz njegove nadmoćnosti, njegove zapanjujuće sposobnosti da šmugne kroz policajce-majmune i mase ljudi-ovaca, uzimajući što mu se ushtije, kao polubog. Naravno, ti trofeji davali su mu još nešto. Kad je ubijao, nikad mu se nije dizao. Da, dizao mu se dok je razmišljao o ubijanju: ponekad ga je razmišljanje o onome što će učiniti, usavršavanje i reinsceniranje mogućosti u mislima znalo dovesti do onanističke pomame. Kasnije - na primjer sad, dok je u ruci držao hladnu, gumenastu, smežuranu dojku koju je odrezao s Kelseyina torza i koja se zbog opetovanog izlaganja zraku izvan hladnjaka već počela sušiti - tad nije imao nikakvih problema. Sad mu je bio kao stijeg zastave. Prste nove žrtve stavio je u hladnjak. Jedan je izvadio, priljubio ga uz usne pa silovito zagrizao. Zamislio je kako ona vrišti od boli, još povezana s tim prstom. Žestoko je žvakao, uživajući u hladnome mesu koje se lomi pod njegovim zubima, zarivši zube u kost. Jednom rukom petljao je po vezici hlača svoje trenirke... Kasnije je sve vratio u hladnjak, zatvorio vrata i potapšao ih, cereći se. Uskoro će u ovom hladnjaku biti mnogo više toga nego sad. Tajnica nije niska: metar i sedamdeset ili metar i sedamdeset dva, po njegovoj procjeni. Postojao je mali problem... nije znao gdje je ona. Izgubio je trag. Jutros nije bila u uredu. Otišao je do Ekonomskog fakulteta, gdje je opazio onu platinastu kučku, ali ne i Tajnicu. Provjerio je u Courtu; zavirio je i u Tottenham. Ovo je samo privremeni zastoj. Već će on nju nanjušiti. Sutra ujutro ponovno će je uhvatiti na stanici West Ealing, bude li morao. Skuhao je kavu i ulio u nju malo viskija iz boce koja je ondje stajala mjesecima. U prljavoj rupi u kojoj je skrivao svoja blaga, u njegovu tajnom svetištu nije bilo gotovo ničega drugog: kuhalo za vodu, nekoliko okrhnutih šalica, hladnjak - oltar njegove profesije - stari madrac za 57 Biće ispod ljudske razine ~ 341 ~ Knjigoteka

daša&anna spavanje i stanica za spajanje iPoda. Glazba je bila važna. Postala je dio njegova rituala. Mislio je da su sranje kad ih je prvi put čuo, ali kako je njegova opsjednutost osvetom Strikeu rasla, tako je rasla i njegova ljubav prema njihovoj glazbi. Volio ju je slušati kroz slušalice dok je pratio Tajnicu, dok je čistio svoje noževe. Za njega je ta glazba sad bila sveta. Neke njihove stihove zapamtio je kao retke vjerskog obreda. Što ih je više slušao, to je više imao osjećaj da shvaćaju. Suočene s nožem, žene se svode na ono elementarno. Strah ih pročisti. Posjeduju neku čistoću dok preklinju i mole za život. Kultovci (kako ih je on privatno zvao) to kao da razumiju. Oni to shvaćaju. Stavio je iPod u priključnu stanicu i izabrao jednu od svojih omiljenih pjesama, “Dr. Music”. Tad je krenuo prema sudoperu i napuklom zrcalu uz sudoper, s već pripremljenom britvom i škarama: svim alatkama koje čovjeku trebaju da se totalno preobrazi. Iz jednog jedinog zvučnika, Eric Bloom je pjevao: Girl don’t stop that screamin’ You’re sounding so sincere...58 58 Djevojko, nastavi vrištati / zvučiš jako iskreno... ~ 342 ~ Knjigoteka

daša&anna 47 I sense the darkness clearer...59 Blue Öyster Cult, “Harvest Moon” Danas - prvog lipnja - Robin je prvi put mogla reći: “Sljedeći mjesec se udajem.” Drugi srpnja najednom se činio veoma blizu. Krojačica u Harrogateu željela je da dođe na zadnju probu vjenčanice, ali Robin nije imala pojma kad će uspjeti uhvatiti vremena za putovanje kući. Barem ima cipele. Majka je primala pozive uzvanika i redovito je obavještavala tko je potvrdio dolazak. Robin se osjećala neobično odvojenom od svega toga. Naporni sati nadzora u Catford Broadwayu, motrenja stana iznad riblje zalogajnice, bili su posve drukčiji svijet od pitanja kakvim cvijećem da ukrase stolove, tko bi na svečanom ručku trebao sjediti pokraj koga, i (to pitanje postavio je Matthew) je li ona već pitala Strikea za dva slobodna tjedna za bračno putovanje koje je Matthew već rezervirao, ali je odredište trebalo biti iznenađenje. Nije znala kako se vjenčanje uspjelo toliko približiti, a da ona toga nije bila svjesna. Sljedećeg mjeseca, već sljedećeg mjeseca, postat će Robin Cunliffe - barem je pretpostavljala da hoće. Matthew nedvojbeno očekuje da će ona uzeti njegovo prezime. Ovih je dana bio nevjerojatno dobre volje, grlio je bez riječi kad bi prolazio pokraj nje u hodniku, nijednom nije prigovorio njezinim dugim radnim satima, satima koji su se pretakali i u vikende koje su trebah provoditi zajedno. Zadnjih nekoliko dana odvezao ju je do Catforda jer mu je to bilo usput do tvrtke u Bromleyju u kojoj je provodio reviziju. Sad je i prema prezrenom Land Rover u bio susretljiv, iako mu mjenjač krči i gasi se na križanju, i govorio kako je krasan dar, kako je ljubazno od Linde da im ga je dala, koliko je koristan automobil kad ga pošalju negdje izvan grada. Jučer dok su se vozili, predložio je da izbrišu Sarah Shadlock s popisa uzvanika. Robin je vidjela da je morao prikupiti hrabrost za to, bojeći se da bi spomen Sarina imena mogao izazvati svađu. Neko je vrijeme razmišljala o njegovu prijedlogu i pitala se što doista želi, a na kraju je odbila. - Ne smeta mi - rekla je. - Neka dođe. U redu je. 59 Jasnije slutim tamu... ~ 343 ~ Knjigoteka

daša&anna Izbrišu li Sarah s popisa, Sarah će znati da je Robin doznala za Matthewovu nevjeru otprije mnogo godina. Robin bi se radije pravila da je za nju oduvijek znala, da joj je Matthew davno priznao, da je njoj to nevažno; ima ona svoj ponos. Međutim, kad ju je majka, koja je također dvojila bi li Sarah trebala biti na njihovu vjenčanju, upitala koga želi smjestiti uz Sarah, sad kad je Shaun, Sarina i Matthewova zajednička prijateljica s fakulteta, javila da ne može doći, Robin je odgovorila pitanjem. - Je li Cormoran potvrdio dolazak? - Nije - odgovorila je majka. - Oh. Kaže da će doći. - Zar želiš njega smjestiti uz Sarah? - Ne, naravno da ne želim! - obrecnula se Robin. Uslijedila je kratka stanka. - Oprosti - rekla je Robin. - Oprosti, mama... pod stresom sam... ne, možeš li smjestiti Cormorana pokraj... ne znam... - Hoće li doći s djevojkom? - Kaže da neće. Smjesti ga bilo gdje, samo ne blizu te proklete... hoću reći, ne pokraj Sarah. I tako je Robin dosad najtoplijeg jutra gledala hoće li negdje opaziti Stephanie. Prolaznici u Catford Broadwayu bili su u majicama i sandalama; crnkinje su prolazile s maramama jarkih boja na glavi. Robin, koja je ispod stare traper jakne odjenula ljetnu haljinu, smjestila se u jednu od svojih uobičajenih niša u zgradi kazališta i glumila da telefonira i nekog čeka, prije nego što je tobože pomno proučila mirisne svijeće i štapiće na najbližem štandu. Bilo joj je teško ostati usredotočena jer je bila sigurna da je poslana u uzaludnu potragu. Strike može tvrditi da Whittakera još uvijek drži mogućim Kelseyinim ubojicom, ali Robin nije bila uvjerena u to. Sve je više naginjala Wardleovu mišljenju da se Strike okomio na bivšeg očuha i da je njegovo inače razumno razmišljanje zamagljeno starom kivnjom. Povremeno pogledavajući nepomične zavjese u Whittakerovu stanu, sjetila se da je Stephanie zadnji put viđena dok ju je Whittaker gurao u kombi i zapitala se je li ta cura uopće u stanu. Pomalo ogorčena slutnjom da će ponovno samo potratiti cijeli dan, lako se prepustila razmišljanjima o svojoj trenutačno najvećoj zamjerki Strikeu: njegovu prisvajanju potrage za Noelom Brockbankom. Robin je ~ 344 ~ Knjigoteka

daša&anna Brockbanka već počela doživljavati svojim sumnjivcem. Da nije uspješno odglumila Venetiju Hall, nikad ne bi doznali da Brockbank živi u Londonu, a da nije bila dovoljno pametna da shvati da je Nile Noel, nikad ga ne bi povezali sa Saracenom. Čak i onaj tihi glas u njezinu uhu - Poznajem li te, curice? - ma koliko sablastan bio, predstavljao je neobičnu vrstu povezanosti. Miris sirove ribe i mirisnih štapića koji je počeo predstavljati Whittakera i Stephanie ispunio joj je nosnice dok je naslonjena na hladan kamen promatrala nepomična vrata njihova stana. Kao lisice prema kanti za smeće, i njezine su se neposlušne misli odšuljale do Zahare, djevojčice koja se javila na Brockbankov mobitel. Otkad su razgovarale, Robin je svakodnevno razmišljala o njoj i zatražila od Strikea sve pojedinosti o njezinoj majci kad se vratio iz striptiz-kluba. Rekao joj je da se Brockbankova djevojka zove Alyssa i da je crnkinja, pa i Zahara mora biti crnkinja. Možda izgleda kao ona curica s pleteničicama, koja se sad gega ulicom čvrsto se držeći za majčin kažiprst, i zuri u Robin svojim ozbiljnim tamnim očima. Robin se nasmiješila, ali curica nije: samo je nastavila odmjeravati Robin dok je s majkom prolazila pokraj nje. Robin se osmjehivala, a curica okretala za gotovo sto osamdeset stupnjeva, i nadalje je promatrajući, dok se nije spotaknula o vlastita mala stopala u sandalama, pala i rasplakala se; ravnodušna majka podigla ju je u naručje i odnijela. Osjećajući se krivom, Robin je nastavila motriti Whittakerove prozore dok je djevojčičin plač odjekivao ulicom. Zahara sigurno živi u stanu u Bowu koji joj je Strike spomenuo. Zaharina se majka navodno žalila na taj stan, iako je Strike rekao da je jedna od cura... Jedna od cura rekla je... - Pa naravno! - uzbuđeno je promrmljala Robin. - Naravno! Strike se toga ne bi sjetio naravno da ne bi, on je muškarac! Počela je pritiskati tipke na mobitelu. Bow je imao sedam dječjih vrtića. Rastreseno je spremila mobitel u džep i obodrena svojim razmišljanjima, šetala među štandovima povremeno pogledavajući prema prozorima Whittakerova stana i vječno zatvorenim vratima, u mislima posve posvećena potrazi za Brockbankom. Na pamet su joj padale dvije mogućnosti: ili da motri svaki od tih sedam vrtića dok ne ugleda crnkinju koja je došla po curicu imena Zahara (kako bi znala da su to Zahara i njezina majka?) ili... ili... ~ 345 ~ Knjigoteka

daša&anna Zastala je pokraj jednog štanda na kojem se prodavao etno nakit, ali jedva ga je vidjela, toliko je bila zaokupljena razmišljanjem o Zahari. Posve slučajno, podigla je pogled s naušnica s perjem i perlicama baš kad je kroz vrata uz riblju zalogajnicu izašla Stephanie, koju je Strike točno opisao. Blijeda, crvenih očiju i trepćući na sunčevu svjetlu kao albino zec, Stephanie se naslonila na vrata zalogajnice, praktički se srušila unutra i nastavila do pulta. Prije nego što se Robin uspjela snaći, Stephanie je projurila s limenkom Coca-Cole i vratila se u zgradu kroz bijela vrata. Sranje. - Ništa - javila je sat poslije Strikeu. - Još uvijek je unutra. Nisam imala prilike ništa učiniti. Uletjela je i izletjela u manje od tri minute. - Ne mrdaj - rekao je Strike. - Možda ponovno izađe. Barem znamo da je budna. Jesi li imao sreće s Laingom? Ne dok sam bio ondje, ali morao sam se vratiti u ured. Velika vijest: Ponavljač mi je oprostio. Upravo je otišao. Treba nam lova... nisam mogao odbiti. - Za Boga miloga, kako već može imati novu djevojku? - zaprepastila se Robin. - Nema je. Želi da provjerim neku novu plesačicu s kojom očijuka, da vidi je li već s nekim u vezi. - Zašto je jednostavno ne pita? - Pitao je. Cura kaže da je slobodna, ali žene su pokvarene lažljivice, Robin, to znaš. - Oh, da, naravno - uzdahnula je Robin. - Zaboravila sam. Slušaj, pala mi je na pamet jedna ideja za Br... Čekaj, nešto se događa. - Je li sve u redu? - oštro je upitao. - Je... ostani na liniji... Ispred li je se zaustavio kombi. Mobitela na uhu, Robin ga je polako zaobišla, nastojeći vidjeti što se zbiva. Koliko je uspjela razabrati, vozač je imao kratku kosu, ali sunce na vjetrobranskom staklu zabljesnulo joj je oči, a njemu zamaglilo crte lica. Stephanie je izašla na pločnik. Ruku čvrsto ovijenih oko tijela, odmarširala je na drugu stranu ulice i ušla u stražnji dio kombija. Robin se odmaknula kako bi kombi mogao proći, glumeći da razgovara mobitelom. Pogled joj se susreo s vozačevim očima - bile su tamne, spuštenih kapaka. ~ 346 ~ Knjigoteka

daša&anna Otišla je, ukrcala se u neki stari kombi - rekla je Strikeu. - Vozač nije izgledao kao Whittaker. Mogao je biti mulat ili Mediteranac. Bilo je teško vidjeti. - Znamo da je Stephanie prostitutka. Vjerojatno je otišla zaraditi nešto love za Whittakera. Robin je nastojala ne zamjeriti mu ravnodušan ton. Podsjetila se da je on oslobodio Stephanie od Whittakerova gušenja odalamivši Whittakera šakom u trbuh. Zastala je, gledajući u izlog trgovine novinama. Drangulije za kraljevsko vjenčanje još uvijek su se posvuda vidjele. Jedna nacionalna zastava visjela je na zidu iza Azijca za blagajnom. - Što želiš da učinim? Mogu paziti na Wollaston Close umjesto tebe, ako ti pratiš Ponavljačevu novu curu. Tako ćemo... ops - zadahtala je. Okrenula se kako bi se udaljila od izloga, pa se sudarila s visokim muškarcem s kozjom bradicom, koji ju je opsovao. - Oprostite - automatski je prodahtala dok se muškarac gurao pokraj nje u trgovinu. - Što se to upravo dogodilo? - upitao je Strike. - Ništa. Zabila sam se u nekog tipa. Slušaj, otići ću do Wollaston Closea - rekla je. - U redu suglasio se Strike nakon zamjetne stanke - ali ako se Laing pojavi, samo ga pokušaj fotkati. Nemoj mu se približavati. - Nisam ni namjeravala. - Nazovi me bude li kakvih vijesti. Nazovi me i ako ih ne bude. Kratak nalet oduševljenja koje je osjetila od pomisli da se vraća u Wollaston Close iščeznuo je kad je stigla do postaje Catford. Nije bila sigurna zašto je najednom tjeskobna i zabrinuta. Možda je gladna. Odlučna prekinuti svoju ovisnost o čokoladi koja je prijetila njezinoj liniji u prekrojenoj vjenčanici, prije nego što se ukrcala u vlak, kupila je nimalo privlačnu energetsku pločicu. Zvačući piljevinastu pločicu dok ju je vlak vozio prema naselju Elephant and Castle, uhvatila se kako zamišljeno masira rebra na mjestu gdje se sudarila s onim krupnim muškarcem s kozjom bradicom. Psovke nepoznatih ljudi cijena su koju plaćaš za život u Londonu; nije se mogla sjetiti da ju je u Mashamu ikad opsovao ijedan neznanac. ~ 347 ~ Knjigoteka

daša&anna Nešto ju je nagnalo da se najednom osvrne oko sebe, ali u njezinoj blizini nije bio nijedan krupan muškarac, ni u polupraznom vagonu u kojem je ona sjedila, ni u susjednim vagonima. Sad kad razmisli, tog jutra nije bila oprezna kao obično, onako uljuljkana dobro joj poznatim Catford Broadwayem i rastresena razmišljanjima o Brockbanku i Zahari. Zapitala se bi li zamijetila da je netko ondje vreba... ali, sigurno je samo paranoična. Matthew ju je tog jutra dovezao Land Roverom; kako ju je ubojica mogao pratiti do Catforda ako nije čekao u nekom vozilu u Ulici Hastings? Svejedno, pomislila je, mora se čuvati pretjerane opuštenosti. Kad se iskrcala iz vlaka, primijetila je visoka tamnokosa muškarca koji je hodao nekoliko koraka iza nje i namjerno zastala da on prođe. Nije ju ni pogledao. Definitivno sam paranoična, pomislila je ubacujući nepojedenu energetsku pločicu u kantu za smeće. * * * Već je prošlo jedan i pol kad je stigla u dvorište ispred zgrade u kojoj je živio Laing, s neboderom Strata koji se nadvijao nad otrcanim starim stanovima kao izaslanik iz budućnosti. Duga ljetna haljina i stara traper jakna koje su se na tržnici u Catfordu tako dobro uklopile, ovdje su djelovale pomalo studentski. Ponovno glumeći da razgovara mobitelom, Robin je nehajno podigla pogled i srce joj je preskočilo. Nešto se promijenilo. Zavjese su bile razmaknute. Sad hiperoprezna, držala se svog smjera u slučaju da on gleda kroz prozor, želeći pronaći neko mjesto u sjeni odakle će motriti njegov balkon. Toliko je bila zaokupljena traženjem savršenog mjesta za vrebanje i očuvanjem privida neusiljenog razgovora, da nije pazila kuda hoda. - Ne! - vrisnula je kad joj se desna noga poskliznula, lijeva zapela o rub duge suknje, a ona kliznula u nedostojanstvenu polušpagu prije nego što se izvrnula na bok i mobitel joj ispao iz ruke. - Oh, njesra - prostenjala je. Poskliznula se na nešto što je izgledalo kao rigotina ih možda proljev: nešto te odvratne tekućine prianjalo joj je uz haljinu i sandalu, a pri prizemljenju je ogrebla ruku, ali nju je najviše zabrinjavalo stoje točno ta gusta, žutosmeđa, ljepljiva, grudasta tvar. ~ 348 ~ Knjigoteka

daša&anna Negdje u blizini jedan je muškarac prasnuo u smijeh. Ljutita i ponižena, pokušala je ustati, a da dodatno ne razmaže tu odvratnost po svojoj odjeći i cipelama, i nije odmah provjerila tko proizvodi tu podrugljivu buku. - Oprosti, maco - obratio joj se netko tiha glasa sa škotskim naglaskom. Naglo se okrenula i tijelo kao da joj je stresla struja. Iako je dan bio topao, na glavi je imao kapu za vjetar s dugim naušnjacima i bio je odjeven u kariranu crveno-crnu jaknu i traperice. Dvije metalne štake podupirale su većinu njegove poprilične težine dok ju je promatrao, i nadalje se cereći. Blijedi obrazi, brada i vrećice ispod sitnih, tamnih očiju bili su rošavi. Koža na široku vratu prelijevala se preko ovratnika. U jednoj je ruci nosio plastičnu vrećicu s nešto namirnica. Iz rukava jakne virio je istetovirani vršak bodeža zarinutog kroz žutu ružu malo više na njegovoj podlaktici. Kapi tetovirane krvi koje su klizile niz njegovo zapešće izgledale su kao rane. - Trebat će ti voda i četka za ribanje - rekao je cereći se od uha do uha i pokazujući na njezino stopalo i rub njezine haljine. - Da potreseno je odvratila Robin. Sagnula se podignuti mobitel. Zaslon je napukao pri padu. - Stanujem gore - kimnuo je prema stanu koji je ona s prekidima nadzirala mjesec dana. - Ako želiš, možeš se oprati kod mene. - Oh, ne, u redu je. Hvala - bez daha je odvratila Robin. Nema na čemu rekao je Donald Laing. ~ 349 ~ Knjigoteka

daša&anna 48 Here Comes That Feeling60 Val vrućine koji je pogodio London bio je njegov neprijatelj. U majici nije mogao sakriti noževe, a kape i podignuti ovratnici u koje se uzdao kao krinku izgledali su neumjesno. Nije mu preostalo ništa drugo osim čekati, gnjevan i nemoćan, na mjestu za koje Stvar nije znala. U nedjelju se vrijeme najzad pogoršalo. Kiša je pomela spržene parkove, brisači su plesali na vjetrobranskim staklima, turisti navlačili plastične kabanice i klipsali kroz lokve. Sav uzbuđen i odlučan, navukao je kapu nisko na oči i odjenuo svoju posebnu jaknu. Dok je hodao, noževi su odskakivali o njegove grudi u dugim, improviziranim džepovima u poderanoj podstavi. Na ulicama glavnoga grada ni danas nije bilo manje ljudi nego onda kad je iskasapio onu drolju čiji su prsti sad u njegovu hladnjaku. Turisti i Londončani još uvijek su se rojili posvuda kao mravi. Neki od njih kupili su kape i kišobrane s motivom nacionalne zastave. Zabio se u neke od njih samo kako bi uživao grubo ih odgurujući. Potreba da ubije postajala je neodoljiva. Zadnjih nekoliko potraćenih dana proletjelo je, njegov dopust od Stvari polako se bližio kraju, ali Tajnica je i nadalje bila živa i slobodna. Satima joj je uzaludno pokušavao ući u trag, a onda se, na njegovo zaprepaštenje, drska gadura najednom našla tik ispred njega, usred bijela dana - ali svuda je bilo svjedoka... Slaba kontrola nagona, rekao bi onaj jebeni psihijatar, da zna što je učinio kad ju je ugledao. Slaba kontrola nagona! Mogao je on i te kako dobro kontrolirati svoje nagone, kad je želio bio je muškarac nadljudske pameti, ubio tri žene i četvrtu osakatio, a da ga policija nije otkrila, i zato jebeš tog psihijatra i njegove glupe dijagnoze - ali kad ju je vidio tik ispred sebe nakon svih onih praznih dana, poželio ju je preplašiti, prići joj posve blizu, dovoljno blizu da je omiriši, obrati joj se i pogleda u njezine preplašene oči. Tad je ona kočoperno otparadirala, a on se nije usudio poći za njom, ne tad, ali gotovo ga je ubilo što ju je morao pustiti da ode. Dosad je već 60 Taj osjećaj nadire ~ 350 ~ Knjigoteka