417 Bfi > Sigmund Freud, Introductory Lectures on Psycho-Analysis (preveo James Strachey, Standardno izdanje, XVI; The Hogarth Press, London &*>;.) str. ;*>-*fl. (Izv. &*&>-&fl.) >; Malory, Le Morte d’Arthur, I, xix. Ovaj progon jelena i pogled na “lajuću zvijer” označava početak otajstava vezanih uz Pohod za Svetim Gralom. >+ George A. Dorsey i Alfred L. Kroeber, Traditions of the Arapaho (Field Columbia Museum, Publication 0&, Anthropological Series, sv. V; Chicago &*;.), str. ;. Pretiskano u Stith Thomson, Tales of the North American Indians (Cambridge, Massachusse<s &**.), str. &0. >9 C. G. Jung, Psihologija i alkemija (prevela Štefanija Halambek, Naprijed, Zagreb &*0+.), ulomci fl&, fl;. (Izv. &*;9.) >> Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes (Verlag von J. F. Bergmann, Wiesbaden &*&&.), str. ;9. Dr. Stekel ističe odnos krvavog rumenila i pomisli na krv koju iskašljavaju sušičavci. >fl Prenijeto uz dopuštenje izdavača iz Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations (Harvard Oriental Series, ;), Harvard University Press, Cambridge, Massachusse<s, &0*>., str. 9>-9fl. >0 U gornjem odjeljku, kao i na stranicama što slijede, nisam ni pokušavao iscrpiti dokaze. Kad bih to učinio (kao što to, primjerice, čini Frazer u Zlatnoj grani) uvelike bih produljio svoja poglavlja, a da bitni smjer monomita time ne bi postao ništa jasniji. Umjesto toga u svakom odjeljku dajem nekoliko upečatljivih primjera iz niza naširoko raspršenih, reprezentativnih tradicija. S odmakom djela postupno mijenjam svoje izvore, tako da čitatelj može okusiti osebujne kvalitete pojedinih stilova. Kada stigne do posljednje stranice, iza njega će biti uvid u pozamašan broj mitologija. Ushtjedne li tada dokazati jesu li sve mogle biti navedene u svakom pojedinom odjeljku monomita, dovoljno će mu biti samo da posegne za nekim od izvornih izdanja navedenih u bilješkama i prođe kroz nekoliko pripovijesti iz ovoga mnoštva. >* Izreke, &:+-fl, ;. fl “Duhovne knjige katkad navode [ovu] latinsku izreku, koja je prestravila ne jednu dušu” (Ernest Dimnet, The Art
418 Bfi of Thinking, Simon and Schuster, Inc., New York &**., str. ;-+). fl& Francis Thompson, The Hound of Heaven, uvodni stihovi. fl Isto, završni stihovi. fl; Ovidije, Metamorfoze, I, 9+-99 (preveo Tomo Maretić, Matica Hrvatska, Zagreb &*fl.). fl+ Gore, str. 9. fl9 Freud: kastracijski kompleks. fl> Jung, Psihologija i alkemija, ul. 90, >. flfl Guja (u mitologiji simbol zemaljskih voda) precizno se podudara s Dafninim ocem, rijekom Penejem. fl0 Grimm, br. 9. fl* Noć, preveo Esad Duraković (Ljiljan, Sarajevo &***.), Prva knjiga, str. &&*. 0 Postanak, &*:>. 0& Werner Zirus, Ahasverus, der Ewige Jude (Stoff- und Motivgeschichte der deutschen Literatur >, Berlin i Leipzig &*;.), str. &. 0 Gore, str. 99. 0; Vidi O<o Rank, Art and Artist, preveo Charles Francis Atkinson (Alfred A. Knopf, Inc., New York &*+;.), str. +- +&: “Usporedimo li neurotični i produktivni tip, bjelodano je da ovaj prvi pati od pretjeranog suzdržavanja impulzivnog života… Oba se iz temelja razlikuju od prosječnog tipa, koji se prihvaća onakvim kakav je, time što su skloni iskazivati voljni napor na preobličavanju sebe. Razlika je, međutim, u ovome: neurotičar u voljnom preobražavanju svoga ega ne ide dalje od preliminarnog razaranja, te ne može odvojiti cijeli kreativni proces od sebe samoga i prenijeti ga u ideološku apstrakciju. Produktivni umjetnik također započinje… s ovim ponovnim stvaranjem sebe, koje rezultira ideološki konstruiranim egom; [ali u njegovu slučaju] ego uspijeva premjestiti kreativnu voljnu snagu s vlastite osobe na ideološke prikaze osobe i dati joj time objektivnost. Valja priznati da je ovaj proces donekle ograničen na unutrašnjost samog pojedinca, i to ne samo u konstruktivnim, već i u destruktivnim vidovima. To objašnjava zašto se praktički nijedan produktivni posao ne privede kraju bez morbidnih kriza ‘neurotične’ prirode.”
419 Bfi 0+ Prilagođeno iz Noć, preveo Esad Duraković, navedeno izdanje, Druga knjiga, str. *-&*. 09 Bruno Gutmann, Volksbuch der Wadschagga (Leipzig &*&+.), str. &++. 0> Washington Ma<hews, Navaho Legends (Memoirs of the American Folklore Society, sv. V, New York &0*fl.), str. &*. Pelud je simbol duhovne energije među Indijancima s američkog Jugozapada. Obilato se rabi u svim ceremonijama, i za odagnavanje zla, i za obilježavanje simbolične životne staze. (Za raspravu o simbolici junakove pustolovine u plemenu Navaho vidi Jeff King, Maud Oakes i Joseph Campbell, Where the Two Came to Their Father, A Navaho War Ceremonial, Bollingen Series I, . izd., Princeton University Press &*>*., str. ;;-+*.) 0fl Dante, “Raj”, XXXIII, &-& (preveo Mate Maras, navedeno izdanje, str. 99*-9>). 00 Vidi Oswald Spengler, The Decline of the West, prema prijevodu Charlesa Francisa Atkinsona (Alfred A. Knopf, Inc., New York &*>-0.), sv. I, str. &++. “Pretpostavimo li,” dodaje Spengler, “da je sâm Napoleon, kao ‘empirijska osoba’, pao na Marengu – onda bi se ono što je on označavao aktualiziralo u nekom drugom obliku.” Junak, koji je u ovom smislu i u ovim razmjerima prestao biti pojedinac, za trajanja svog epohalnog djelovanja utjelovljuje dinamizam kulturnog procesa; “između njega kao činjenice i drugih činjenica postoji harmonija metafizičkog ritma” (isto, str. &+). Ovo je sukladno Thomasu Carlyleu, koji pojmi Kralja Junaka kao “Sposobnoga” (On Heroes, Hero-Worship and the Heroic in History, VI. lekcija). 0* U razdoblju helenizma stvoren je amalgam Hermesa i Thotha u liku Hermesa Trismegistosa, “Hermesa Triput Najvećega”, smatranoga zaštitnikom i učiteljem svih umijeća, a naročito alkemije. “Hermetički” zapečaćena retorta, u koju su bili stavljeni mistični metali, smatrala se zasebnim predjelom – posebnim područjem povišenih sila, usporedivim s mitološkim predjelom; ondje su metali prolazili kroz čudnovate metamorfoze i transmutacije, simbolične prikaze transfiguracija duše pod skrbništvom nadnaravnoga. Hermes je bio gospodar drevnih inicijacijskih misteri-
420 Bfi ja i predstavljao onaj silazak božanske mudrosti u svijet koji također predstavljaju utjelovljenja božanskih spasitelja (vidi dolje, str. ;+*-;9+). (Vidi C. G. Jung, Psihologija i Alkemija, III. dio, “Alkemistička simbolika u religijsko-povijesnome okviru”. (Izv. &*;>.) Za retortu vidi odl. ;;0. Za Hermesa vidi odl. &fl; i kazalo, sub verbo. * Sljedeći san daje živopisan primjer stapanja suprotnosti u nesvjesnome: “Sanjao sam da sam otišao u ulicu s bordelima i posjetio jednu djevojku. Kad sam ušao, ona se promijenila u muškarca, koji je napola odjeven ležao na kauču. Rekao je: ‘Ne smeta te (što sam sada muško)?” Izgledao je kao starac sa sijedim zaliscima. Podsjetio me na izvjesnog nadlugara, dobrog prijatelja moga oca.” (Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes, str. fl-fl&.) “Svi snovi,” zamjećuje dr. Stekel, “imaju biseksualne sklonosti. Kad se biseksualnost ne može zapaziti, skrivena je u latentnome sadržaju sna” (isto, str. fl&). *& Bunar ovdje simbolizira nesvjesno. Usporedi sa zdencem iz bajke o Kralju Žapcu, gore, str. +*-9. * Usporedi sa žapcem iz bajke. U predmuhamedanskoj su Arabiji džini (izvorni oblik jednine: m. jinni, ž. jinniyah) bili demonski duhovi nastanjeni u pustinjama i divljinama. Krznati i izobličeni, ili pak izgledom slični životinjama, nojevima ili gujama, predstavljali su veliku opasnost za nezaštićene osobe. Prorok Muhamed priznao je postojanje tih poganskih duhova (Kur’an, ;fl:&90) i uvrstio ih u muhamedanski sustav, koji poznaje tri vrste inteligencije stvorene pod Allahom: Anđele, stvorene od svjetlosti, Džine, od suptilne vatre, te Čovjeka, od praha zemaljskog. Muhamedanski džini imaju moć uzeti koji god oblik požele, ako nije niži od tvarnosti vatre i dima, te se tako mogu smrtnicima prikazati u vidljivu obliku. Postoje tri reda džina: letači, hodači i ronci. Za mnoge se pretpostavlja da su prihvatili Pravu vjeru, te ih se smatra dobrima; ostali su loši. Ovi potonji žive i rade u bliskoj sprezi s Palim anđelima, čiji je vladar Iblis (“Beznadnik”). *; Ifrit (izv. ž. ifritah) moćan je džin (izv. ž. Jinniyah). Maridi su naročito moćna i opasna klasa džina. *+ Prilagođeno iz Noć, preveo Esad Duraković, navedeno djelo, Druga knjiga, str. &>-&.
421 Bfi *9 Usporedi sa zmijom iz sna, gore, str. >. *> Leonhard S. Schultze, Aus Namaland und Kalahari (Jena &*fl.), str. ;*. *fl Isto, str. ++, ++0. *0 David Clement Sco<, A Cyclopaedic Dictionary of the Mang’anja Language spoken in British Central Africa (Edinburgh &0*.), str. *fl. Usporedi sa sljedećim snom dvanaestogodišnjaka: “Jedne sam noći sanjao stopalo. Mislim da je ležalo na podu, a ja sam se spotaknuo o njega, jer nisam očekivao nešto takvo. Čini mi se da je bilo istog oblika kao moje stopalo. I to stopalo odjednom skoči i počne me goniti; mislim da sam skočio ravno kroz prozor, pa okolo kroz dvorište na ulicu, dajući petama vjetra. Mislim da sam otrčao skroz u Woolwich, a onda me ono odjednom sustiglo i protreslo. Tada sam se probudio. Nekoliko puta sanjao sam to stopalo.” Dječak je prethodno čuo vijest da mu je otac, mornar, nedavno pretrpio nezgodu na moru u kojoj je slomio gležanj (C. W. Kimmins, Children’s Dreams, An Unexplored Land, George Allen and Unwin, Ltd., London &*;fl., str. &fl). “Stopalo je,” piše dr. Freud, “od pamtivjeka simbol spolnosti koji se javlja čak i u mitologiji” (Three Essays on the Theory of Sexuality, str. &99). Ime “Edip”, valja primijetiti, znači “onaj s natečenim stopalom”. ** Usporedi s V. J. Mansikka, u Hastingsovoj Encyclopaedia of Religion and Ethics, sv. IV, str. >0, prilog “Demons and Spirits (Slavic)”. Niz priloga brojnih stručnjaka, okupljenih u ovoj knjizi pod nadnaslovom “Demoni i duhovi” (zasebno su obrađeni afrički, oceanijski, asiro-babilonski, budistički, keltski, kineski, kršćanski, koptski, egipatski, grčki, hebrejski, indijski, džainistički, japanski, židovski, muslimanski, perzijski, rimski, slavenski, teutonski i tibetski oblici), predstavlja izvanredan uvod u ovu tematiku. & Isto, str. >*. Usporedi s Lorelei. Mansikka svoju raspravu o slavenskim duhovima šume, polja i vode temelji na iscrpnome djelu Hanusa Máchala Nákres slovanského bájeslovi (Prag &0*&.), koji se u skraćenom obliku na engleskom jeziku može naći u Máchalovoj knjizi Slavic Mythology (“The Mythology of All Races”, sv. III, Boston &*&0.).
422 Bfi && U aleksandrijsko se doba Pan poistovjećivao s itifaličkim egipatskim božanstvom Minom koje je, između ostaloga, bilo zaštitnik pustinjskih putova. & Usporedi s Dionizom, velikim tračkim pandanom Pana. &; Wilhelm Stekel, Fortschri e und Technik der Traumdeutung (Verlag für Medizin, Weidmann und Cie., Beč-LeipzigBern &*;9.), str. ;fl. Kako tumači dr. Stekel, čuvar je simbol “svijesti, ili, ako vam je tako draže, utjelovljenje moralnosti i ograničenja zastupljenih u svijesti. Freud bi,” nastavlja dr. Stekel, “čuvara opisao kao ‘superego’. Ali on je zapravo tek svojevrstan ‘interego’. Svijest sprečava izbijanje opasnih želja i nemoralnih postupaka na vidjelo. U tom smislu valja općenito tumačiti čuvare, redarstvenike i časnike u snovima” (isto, str. ;fl-;0). &+ A. R. Radcliffe-Brown, The Andaman Islanders (. izdanje, Cambridge University Press &*;;.), str. &fl9-&flfl. &9 Morsko-kopnena zmija prepoznatljiva po tamnim i svijetlim prugama, koja ulijeva strah u većoj ili manjoj mjeri svugdje gdje se pojavi. &> R. H. Codrington, The Melanesians, their Anthropology and Folklore (Oxford University Press &0*&.), str. &0*. &fl Jataka, &:&. Sažetak prema prijevodu Eugenea Watsona Burlingamea u Buddhist Parables (Yale University Press &*.), str. ;-;+. Prenijeto uz dopuštenje izdavača. &0 Zamijećeno je da je ova pustolovina princa Petoružnika najraniji poznati primjer glasovite i praktički univerzalne priče o katranskom djetetu iz narodne predaje. (Vidi Aurelio M. Espinosa: “Notes on the Origin and History of the TarBaby Story”, Journal of American Folklore, +;, &*;., str. &*- *; “A New Classification of the Fundamental Elements of the Tar-Baby Story on the Basis of Two Hundred and Sixty-Seven Versions”, isto, 9>, &*+;., str. ;&-;fl; te Ananda K. Coomaraswamy, “A Note on the Stickfast Motif”, isto, 9fl, &*++., str. &0-&;&.) &* Munja (vajra), jedan od ključnih simbola budističke ikonografije, označava duhovnu moć stanja Buddhe (neuništive prosvijećenosti) koje razara iluzorne stvarnosti svijeta. Apsolutni, odnosno Adi Buddha, u Tibetu se prikazuje kao
423 Bfi Vajra-Dhara (na tibetskom: Dorje-Chang), “Onaj koji drži adamantsku munju.” U prikazima bogova koji nam dolaze iz drevne Mezopotamije (Sumera i Akada, Babilonije i Asirije) munja istog oblika kao i vajra istaknut je element (vidi Otisak XXI); odande ju je naslijedio Zeus. Znamo i da u primitivnim narodima ratnici često svoje oružje nazivaju munjom. Sicut in coelo et in terra: inicirani ratnik sprovodi božansku volju; on izučava ne samo djelatne, već i duhovne vještine. Magija (nadnaravna moć munje), zajedno s fizičkom snagom i kemijskim otrovom, njegovim udarcima daje smrtonosnu energiju. Potpuni majstor uopće ne bi trebao fizičko oružje; dostajala bi snaga njegove magije. Parabola o princu Petoružniku ilustrira ovu temu. Ali ona ujedno naučava da je onaj koji se uzda tek u svoj empirijski karakter, i ponosi njime, već poražen. “Ovdje imamo prikaz junaka”, piše dr. Coomaraswamy, “koji može biti zapreten u estetsko iskustvo [“pet točaka” pritom je pet čula], ali je u stanju putem urođene moralne nadmoći osloboditi sebe, pa čak i druge” (Journal of American Folklore, 9fl, &*++., str. &*). && Jataka, 99:&. fl-fl9. Prilagođeno, uz manja kraćenja, prema prijevodu Eugenea Watsona Burlingamea, navedeno djelo, str. +&-++. Prenijeto uz dopuštenje izdavača, tvrtke Yale University Press. &&& Nikola Kuzanski, De visione Dei, *, &&; navodi Ananda K. Coomaraswamy, “On the One and Only Transmigrant” (Supplement to the Journal of the American Oriental Society, travanj-lipanj &*++.), str. 9. && Ovidije, Metamorfoze, VII, >; XV, ;;0. &&; Gore, str. fl. &&+ Longfellow, The Song of Hiawatha, VIII. Pustolovine koje Longfellow pripisuje Hiawathi, poglavici plemena Iroquois, zapravo pripadaju Manabozhu, kulturnom junaku Algonquina. Hiawatha je bio stvarna povijesna ličnost iz šesnaestog stoljeća. Vidi bilješku na str. *0, dolje. &&9 Leo Frobenius, Das Zeitalter des Sonnengo es (Berlin &*+.), str. 09.
424 Bfi &&> Henry Callaway, Nursery Tales and Traditions of the Zulus (London, &0>0.), str. ;;&. &&fl Ananda K. Coomaraswamy: “Akimcanna: Self-Naughting” (New Indian Antiquity, sv. III, Bombaj &*+.), str. >, bilješka &+, pri citiranju i raspravi o Toma Akvinski, Summa Theologica, I, >;, ;. &&0 Sarkofag ili lijes alternativa su utrobi kita. Usporedi s Mojsijem u trstiku. &&* Sir James G. Frazer, The Golden Bough (jednosveščano izdanje), str. ;+fl-;+*. Copyright &*. The Macmillan Company, prenijeto uz dopuštenje. & Duarte Barbosa, A Description of the Coasts of East Africa and Malabar in the Beginning of the Sixteenth Century (Hakluyt Society, London &0>>.), str. &fl; navodi Frazer, isto, str. fl+-fl9. Prenijeto uz dopuštenje izdavača, tvrtke The Macmillan Company. Riječ je o onoj žrtvi koju je kralj Minos odbio podnijeti kad je Posejdonu uskratio bika. Kako je Frazer pokazao, ritualni regicid bila je opća tradicija u davnini. “U južnoj Indiji,” piše on, “kraljeva vladavina i život okončavali su se s obilaskom planeta Jupitra oko Sunca. U Grčkoj je pak kraljeva sudbina vjerojatno bila u neizvjesnosti s istekom svakih osam godina… Bez neprimjerene prijekosti možemo odatle zaključiti da je danak od sedam mladića i sedam djevica, koji su Atenjani bili dužni slati Minosu svakih osam godina, imao neke veze s obnavljanjem kraljeve u narednom osmogodišnjem ciklusu” (isto, str. 0). Žrtvovanje bika koje se tražilo od kralja Minosa podrazumijevalo je da će on kao žrtvu prinijeti sebe, u skladu s obrascem naslijeđene tradicije, po isteku svojeg osmogodišnjeg mandata. Ali on je očito kao zamjenu ponudio atenske mladiće i djevice. Tako je možda božanski Minos postao neman Minotaur, samozatorni kralj tiranin Svedržac, a hijeratska država u kojoj svatko ispunjava svoju ulogu, pak, trgovačko carstvo, gdje se svatko brine za sebe. Čini se da je takva praksa supstituiranja postala općeprihvaćena u starome svijetu pri kraju velikog razdoblja prvotnih hijeratskih država, tijekom trećeg i drugog tisućljeća p. n. e. && Apulej, The Golden Ass (Modern Library Edition), str. &;&- &+&.
425 Bfi & Knud Leem, Beskrivelse over Finmarkens Lapper (Kopenhagen &fl>fl.), str. +fl9-+fl0. Engleski se prijevod može naći u John Pinkerton, A General Collection of the Best and Most Interesting Voyages and Travels in All Parts of the World (London &00.), sv. I, str. +flfl-+fl0. &; U slučaju da žene ne uspiju odrediti šamanov položaj u onom svijetu, njegov se duh možda ne uspije vratiti u tijelo. Moguće je i da lutajući duh neprijateljski nastrojenog šamana s njim zapodjene borbu, ili ga pak zavede na krivi put. Kazuje se da se mnogi šamani nisu uspjeli vratiti. (E. J. Jessen, Alandling om de Norske Finners og Lappers Hedenske Religion, str. ;&. Ovo djelo pripojeno je Leemovu navedenom izdanju kao dodatak sa zasebno obrojčanim stranicama.) &+ Uno Harva, Die religiösen Vorstellungen der altaischen Völker (“Folklore Fellows Communications”, br. &9, Helsinki &*;0.), str. 990-99*; prema G. N. Potanin, Očerki ševero-zapodnoj Mongolii (St. Petersburg, &00&.), sv. IV, str. >+->9. &9 Géza Róheim, The Origin and Function of Culture (Nervous and Mental Disease Monographs, br. >*), str. ;0-;*. &> Isto, str. ;0. &fl Isto, str. 9&. &0 Underhill, navedeno djelo, II. dio, III. poglavlje. Usporedi gore, str. 9&, bilješka ;. &* Wilhelm Stekel, Fortschri e und Technik der Traumdeutung, str. &+. &; Svedenborgs Drömmar, , “Jemte andra hans anteckningar e=er original-handskri=er meddelade af G. E. Klemming” (Stockholm, &09*.), navedeno u Ignaz Ježower, Das Buch der Träume (Ernst Rowohlt Verlag, Berlin &*0.), str. *fl. Komentar samoga Swedenborga o ovome snu glasio je: “Zmajevi te vrste, koji se zmajevima ne otkrivaju sve dok im se ne opaze krila, simboli su lažne ljubavi. Upravo pišem o toj temi” (Ježower, str. +*). &;& Ježower, navedeno djelo, str. &>>. &; Plutarh, Temistoklo, >; Ježower, navedeno djelo, str. &0. &;; Stekel, Fortschri e und Technik der Traumdeutung, str. &9. &;+ Isto, str. &9;.
426 Bfi &;9 Isto, str. +9. &;> Isto, str. 0. &;fl Isto, str. &>. &;0 Isto, str. +. &;* Isto, str. &9*. &+ Isto, str. &. &+& Stekel, Die Sprache des Traumes, str. . “Naravno,” piše dr. Stekel, “ovdje ‘biti mrtav’ znači ‘biti živ’. Ona počinje živjeti, a policajac ‘živi’ s njom. Zajedno umiru. Ovo nelagodno jasno obasjava popularnu fantaziju dvostrukog samoubojstva.” Također vrijedi zamijetiti da ovaj san sadrži praktički univerzalan mitološki prizor mosta od mača (ruba britve, gore, str. ), koji se javlja u romanci o Lancelotovu izbavljenju kraljice Guinevere iz dvorca Kralja Smrti (vidi Heinrich Zimmer, The King and the Corpse, ur. J. Campbell (Bollingen Series, New York &*+0.), str. &fl&-&fl; također D. L. Coomaraswamy, “The Perilous Bridge of Welfare”, Harvard Journal of Asiatic Studies, 0). &+ Stekel, Die Sprache des Traumes, str. 0fl. &+; Isto, str. 0>. &++ “Problem nije nov,” piše dr. C. G. Jung, “jer sva su doba prije našega vjerovala u bogove u ovom ili onom obliku. Samo nam osiromašenje simbolike za kakvo nema presedana može omogućiti da iznova otkrijemo bogove kao psihičke čimbenike, odnosno, kao arhetipove nesvjesnoga… Nebo je za nas postalo kozmički prostor fizičara, a božanski empirej lijepa uspomena na stvari iz davnine. Ali ‘srce se žari’, a tajna nelagoda glođe korijene našega bića.” (“Archetypes of the Collective Unconscious”, navedeno izdanje, odlomak 9.) &+9 Kur’an, :&+. &+> S. N. Kramer, Sumerian Mythology (American Philosophical Society Memoirs, sv. XXI; Philadelphia, &*++.), str. 0>- *;. Mitologija Sumera od posebnog je značaja za nas na Zapadu; jer iz nje su proizašle predaje Babilona, Asirije, Fenikije i Biblije (a iz ove potonje i muhamedanska i kršćanska), a imala je i važan utjecaj na poganske religije Kelta, Grka, Rimljana, Slavena i Germana.
427 Bfi &+fl Ili, kao što to kaže James Joyce: “jednakosti suprotnosti, izrasle iz jedneiste sile prirode odnosno duha, kao isključiv uvjet i sredstvo njegova oniona iskazanja i polarizirane za ponovno sjedinjenje simfizisom svojih antipatija” (Finnegans Wake, str. *). &+0 Jeremiah Curtin, Myths and Folk-Lore of Ireland (Li<le, Brown and Company, Boston &0*.), str. &&-&>. &+* Gore, str. >->;. &9 Ovidije, Metamorfoze, III, &;0-9. &9& Usporedi s J. C. Flügel, The Psycho-Analytic Study of the Family (“The International Psycho-Analytical Library”, br. ;, +. izdanje; The Hogarth Press, London &*;&), poglavlja xii i xiii. “Postoji,” zapaža profesor Flügel, “vrlo općenita povezanost s jedne strane između pojma uma, duha ili duše, te pojma oca, odnosno muškosti; i s druge strane između pojma tijela ili materije (materia – ono što pripada materi) i pojma majke, odnosno ženskog načela. Potiskivanje emocija i osjećaja vezanih uz majku [u našem judeokršćanskom monoteizmu] proizvelo je, zahvaljujući toj sličnosti, sklonost zauzimanju stava nevjerice, prezira, zgražanja ili neprijateljstva prema ljudskom tijelu, Zemlji i cijelom materijalnom Univerzumu, uz popratnu sklonost ka uzvišavanju i prenaglašavanju duhovnih elemenata, bilo u čovjeku ili u općem poretku stvari. Čini se vrlo vjerojatnim da bi dobar broj izrazitije idealističkih tendencija u filozofiji mogao velik dio svoje privlačnosti mnogima dugovati sublimaciji te reakcije usmjerene protiv majke, dok bi dogmatskiji i skučeniji oblici materijalizma mogli pak predstavljati povratak potisnutih osjećaja koji su prvotno bili vezani uz majku” (isto, str. &+9, bilješka ). &9 Sveti tekstovi hinduizma (Šastre) dijele se u četiri klase: &.) Šruti, koji se drže izravnom božanskom objavom; njima pripadaju četiri Vede (drevne knjige psalama) i neke Upanišade (drevne filozofske knjige); .) Smriti, koji uključuju tradicionalna učenja pravovjernih mudraca, kanonske upute za kućne ceremonije i izvjesna djela svjetovnog i religijskog zakona; ;.) Purana, koji su hinduistička mitološka i epska djela par excellence; oni razlažu kozmogonijsko, teološko, astronomsko i fizikalno znanje; te +.) Tantra, tekstovi
428 Bfi koji opisuju tehnike i obrede štovanja božanstava i postizanja nadnormalne moći. Među Tantrama se nalazi skupina naročito važnih zapisa (zvanih Agame) koje su prema predaji objavili izravno Bog univerzuma Šiva i njegova Božica, Parvati. (Zapisi se stoga nazivaju “Petom Vedom”.) Na njima se temelji mistična tradicija zvana upravo “Tantra”, koja je imala snažan utjecaj na kasnije oblike hinduističke i budističke ikonografije. Srednjevjekovni je budizam prenio tantrički simbolizam iz Indije u Tibet, Kinu i Japan. Sljedeći se opis Otoka dragulja temelji na Sir John Woodroffe, Shakti and Shakta (London i Madras &**.), str. ;*, i Heinrich Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilization, uredio J. Campbell (Bollingen Series, New York &*+>.), str. &*fl-&&. Za ilustraciju tog mističnog otoka vidi Zimmer, slika >>. &9; The Gospel of Sri Ramakrishna, preveo i uvodom popratio Swami Nikhilananda (New York, &*+), str. *. &9+ Isto, str. &-. &99 Standish H. O’Grady, Silva Gadelica (Williams and Norgate, London &0*), sv. II, str. ;fl-;fl. Inačice će se pronaći u Chaucerovim Canterbury Tales, “The Tale of the Wyf of Bathe”, u Gowerovoj Tale of Florent, u pjesmi iz sredine petnaestog stoljeća, The Weddynge of Sir Gawen and Dame Ragnell, te u baladi iz sedamnaestog stoljeća, The Marriage of Sir Gawaine. Vidi W. F. Bryan i Germaine Dempster, Sources and Analogues of Chaucer’s Canterbury Tales (Chicago &*+&.). &9> Guido Guinicelli di Magnano (&;.-&fl9.?), O blagome srcu, prema prijevodu Dantea Gabriela Rosse<ija, Of the Gentle Heart, u Dante and His Circle (London, Ellis and White, izdanje iz &0fl+.), str. *&. &9fl Antifoni za blagdan Uzašašća Blažene Djevice Marije (&9. kolovoza), za večernjicu: iz Rimskog misala. &90 Hamlet, I, , &*-&;fl. &9* Edip na Kolonu, &>&9-&>&fl. &> Shankaracharya, Vivekachudamani, ;*> i +&+, prema prijevodu Swamija Madhavanande (Mayavati &*;.) &>& Jacobus de Voragine, The Golden Legend, LXXVI, “Saint Petronilla, Virgin.” (Usporedi s pripoviješću o Dafni, gore,
429 Bfi str. >&.) Kasnija je Crkva, nesklona podržavanju držanja da je sveti Petar mogao začeti dijete, nazivala Petronilu njegovom štićenicom. &> Isto, CXVII. &>; Gustave Flaubert, La tentation de Saint Antoine (La reine de Saba). &>+ Co<on Mather, Wonders of the Invisible World (Boston &>*;.), str. >;. &>9 Jonathan Edwards, Sinners in the Hands of an Angry God (Boston &fl+.). &>> Otisak IX. Simboliku ovog rječitog prizora podrobno razlažu Ananda K. Coomaraswamy, The Dance of Siva (New York &*&fl.) i Heinrich Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilization, str. &9&-&fl9. Ukratko: ispružena desna ruka drži bubanj, čiji ritam je ritam vremena, pri čemu je vrijeme prvo načelo stvaranja; ispružena lijeva ruka drži plamen, koji je plamen razaranja stvorenoga svijeta; druga desna ruka zauzima gestu “ne boj se”, dok druga lijeva, koja pokazuje podignuto lijevo stopalo, ima simbolički položaj “slona” (slon je “onaj koji probija put kroz džunglu svijeta”, tj. božanski vodič); desno stopalo osovljeno je o leđa patuljka, demona “Neznanje”, koji označava prijelaz duša od Boga u materiju, ali lijevo je podignuto, što prikazuje oslobađanje duše: u to lijevo upire “ruka-slon”, dajući razlog za uvjeravanje “Ne boj se”. Božja glava je uravnotežena, spokojna i mirna, usred dinamizma stvaranja i razaranja simboliziranog rukama što se njišu i ritmom desne pete koja polako udara. To znači da u središtu vlada potpuni spokoj. Šivina desna naušnica je muška, a lijeva ženska; jer taj Bog uključuje parove opreka i nadilazi ih. Izraz Šivina lica nije ni žalostan ni radostan, već je lik Nepokrenutog Pokretača, koji nadilazi blaženstva i boli svijeta, a ipak nazoči u njima. Rasuti uvojci njegove kose predstavljaju godinama nešišanu kosu indijskog Jogija što sada vijori u plesu života; jer prisutnost znana u radostima i žalostima života, te ona nađena u povučenoj meditaciji, tek su dva vida jednog te istog, univerzalnog, nedvojnog, Bitka-Svijesti-Blaženstva. Šivine narukvice, grivne, obruči oko gležnjeva i braminska nit žive su zmije. [Braminska nit je pamučni konac koji nose pripadnici triju viših kasta (takozvani dvaput rođeni)
430 Bfi u Indiji. Nosi se preko glave i desne ruke, tako da počiva na lijevome ramenu i prelazi preko tijela (prsa i leđa) do desnog boka. To simbolizira drugo rođenje dvaput rođenih, dok sama nit predstavlja prag, ili Sunčeva vrata, tako da dvaput rođeni istodobno boravi u vremenu i u vječnosti.] To znači da je stekao ljepotu Zmijske sile – tajanstvene Stvaralačke energije Boga, koja je materijalni i formalni povod njegove manifestacije u vidu svemira i svih njegovih bića, kao i unutar njega. U Šivinoj se kosi mogu zapaziti lubanja, kao simbol smrti, čalma Gospodara Smaka, te mladi mjesec, kao simbol rađanja i rasta, ostalih blagodati koje donosi svijetu. U kosi mu je također cvijet dature – biljke od koje se spravlja opojno sredstvo (usporedi s Dionizovim vinom i misnim vinom). Mali lik božice Ganges krije mu se u uvojcima; jer on je taj kojemu se na glavu silovito slijeva božanski Ganges s neba i koji zatim pušta da te vode što daruju život i spasenje blago otječu zemljom za tjelesnu i duhovnu okrepu čovječanstva. Plesni stav Boga može se predočiti kao simbolički slog AUM [] ili ][, koji je glasovni ekvivalent četiriju stanja svijesti i njihovih iskustvenih područja. (A: svijest na javi; U: svijest u snu; M: spavanje bez snova; tišina oko svetoga sloga je ono Nemanifestirano Transcedentno. Za raspravu o ovome slogu vidi dolje, str. >9->fl, te bilješku &>, str. >fl.) Bog se tako nalazi unutar štovatelja, kao i izvan njega. Ovakva figura ilustrira ulogu i vrijednost slikovnog prikaza i pokazuje zbog čega duge propovijedi nisu potrebne poklonicima idola. Štovatelju je dopušteno upijati značenje božanskoga simbola u dubokoj tišini i na miru. Nadalje, štovatelj nosi grivne i obruče na gležnjevima, baš kao i bog; a oni znače isto ono što i na bogu. Izrađeni su od zlata, umjesto od zmija, pri čemu zlato (kovina koja ne hrđa) simbolizira besmrtnost; tj. besmrtnost je tajanstvena kreativna energija Boga, koji je ljepota tijela. Mnoge druge pojedinosti života i mjesnih običaja na sličan se način oponašaju, tumače i tako vrednuju u pojedinostima čovjekolikih idola. Na taj se način cijeli život pretvara u potporanj meditaciji. Čovjek cijelo vrijeme živi usred nijeme propovijedi. &>fl Odnosno “interego” (vidi gore, str. 0, bilješka +9).
431 Bfi &>0 Usporedi s brojnim pragovima koje prelazi Inanna, gore, str. &>-&0. &>* Ove četiri simbolične boje, što prikazuju strane svijeta, imaju značajnu ulogu u ikonografiji i kultu naroda Navaho. To su bijela, plava, žuta i crna, koje označuju istok, jug, zapad, odnosno sjever. One odgovaraju crvenoj, bijeloj, zelenoj i crnoj na kapi afričkog božanstva-varalice Edšua (vidi gore, str. +9); jer Očeva je kuća, poput samoga Oca, simbol Središta. Junaci Blizanci bivaju iskušavani putem simbola četiriju strana svijeta, kako bi se otkrilo ima li u njima mana i ograničenja bilo koje od tih četvrti. &fl Ma<hews, navedeno djelo, str. &&-&&;. &fl& Ovidije, navedeno djelo, II (prilagođeno prema prijevodu Tome Maretića). &fl Kimmins, navedeno djelo, str. . &fl; Wood, navedeno djelo, str. &0-&*. &fl+ Gore, str. &&. &fl9 W. Lloyd Warner, A Black Civilisation (Harper and Brothers, New York i London, &*;fl.), str. >-09. &fl> “Otac [tj. obrezivač] je onaj koji odvaja dijete i majku”, piše dr. Róheim. “Od dječaka se zapravo odsijeca majka… Glavić u kožici jest dijete u majci” (Géza Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. fl-fl;). Zanimljivo je uočiti kako se do današnjih dana obred obrezivanja nastavlja u hebrejskom i muhamedanskom kultu, gdje je ženski element pomno istjeran iz službene, strogo monoteističke mitologije. “Bog ne oprašta grijeh spajanja drugih bogova s Njim”, piše u Kur’anu. “Pogani ostavljaju Allaha i zazivlju samo ženska božanstva” (Kur’an, +:&&>, &&fl). &flfl Sir Baldwin Spencer i F. J. Gillen, The Arunta (Macmillan and Co., London &*fl.), sv. I., str. &-;. &fl0 Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. +* i dalje. &fl* Isto, str. fl9. &0 Isto, str. fl, gdje se navode R. i C. Berndt, “A Preliminary Report of Field Work in the Ooldea Region, Western South Australia”, Oceania, XII (&*+.), str. ;;.
432 Bfi &0& Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. fl-0, gdje se navodi D. Bates, The Passing of the Aborigines (&*;*.), str. +&-+;. &0 Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;&. &0; R. H. Mathews,“The Walloonggura Ceremony”, Queensland Geographical Journal, N. S., XV (&0**.-&*.), str. fl; navodi Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;. &0+ U jednom zabilježenom slučaju dva su dječaka pogledala kad nisu smjeli. “Tada su im prišli starci, svaki s kamenim nožem u ruci. Nagnuli su se nad dječake i rasjekli obojici žile. Krv je pokuljala, a svi su ostali muškarci ispustili krik smrti. Dječaci su ostali beživotni. Stari wirreenuni (vračevi) umočili su kamene noževe u krv i njome dotakli usne svih nazočnih… Tijela žrtava iz obreda Boorah su skuhali. Svaki koji je prošao pet obreda Boorah pojeo je komad mesa; nitko drugi nije smio vidjeti kako se to čini” (K. Langloh Parker, The Euahlayi Tribe, &*9., str. fl-fl;; navodi Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;). &09 Zapanjujuće otkriće preživljavanja simboličnog sustava u biti istovjetnog egipatsko-babilonskom, trojsko-kretskom “kompleksu labirinta”, iz drugog milenija prije nove ere, u suvremenoj Melaneziji, navodi John Layard u Stone Men of Malekula (Cha<o and Windus, London &*+.). W. F. J. Knight u knjizi Cumaean Gates (Oxford &*;>.) raspravlja o očitoj sponi između makekulskog “putovanja duše u podzemni svijet” s klasičnim spuštanjem Eneje, odnosno babilonskim Gilgameša. W. J. Perry u The Children of the Sun (E. P. Du<on and Co., New York &*;.) smatra da uspijeva prepoznati dokaze o kulturnom kontinuumu što se pruža sve od Egipta i Sumera, preko oceanijskog područja, do Sjeverne Amerike. Mnogi su znanstvenici ukazali na blisku sličnost pojedinosti obreda inicijacije u klasičnoj Grčkoj i primitivnoj Australiji, prije svega Jane Harrison, Themis, A Study of the Social Origins of Greek Religion (. prerađeno izdanje; Cambridge University Press &*fl.). Još nije jasno na koji su se način i u kojim erama mitološki i kulturni obrasci pojedinih arhajskih civilizacija mogli raširiti do najdaljih kutova svijeta; no kategorički se može izjaviti da rijetko koja (ili čak nijedna) od takozvanih “primitivnih kultura” koje izučavaju naši antropolozi počiva na
433 Bfi izvornoj klici. Prije bi to bile lokalne prilagodbe, provincijska kvarenja i nemjerljivo stare okamine narodnih puteva stvorenih u vrlo raznorodnim zemljama, često pod mnogo manje jednostavnim okolnostima, od strane drugih rasa. &0> Euripid, Bakhe, 9>-9fl. &0fl Eshil, odlomak 9fl (Nauck); navodi Jane Harrison (Themis, str. >&) u svojoj raspravi o ulozi čegrtaljke u klasičnim i australskim obredima inicijacije. Za uvod u temu čegrtaljke, vidi Andrew Lang, Custom and Myth (i prerađeno izdanje; Longmans, Green, and Co., London &009.), str. *-++. &00 Sve njih opsežno opisuje i o njima raspravlja Sir James G. Frazer u knjizi Zlatna grana. &0* Hebrejima, *:&;-&+. &* Le P. A. Capus des Pères-Blancs, “Contes, Chants et Proverbes des Basumbwa dans l’Afrique Orientale”, Zeitschri für afrikanische und oceanische Sprachen, sv. III (Berlin &0*fl.), str. ;>;-;>+. &*& Kur’an, &:;&. &* Gore, str. >*. &*; Gore, str. +9. Plemena Basumbwa (pripovijest o Velikom poglavici Smrti) i Wachaga (pripovijest o Kyazimbi) istočnoafrički su narodi; pleme Yoruba (pripovijest o Edšuu) nastava Nigeriju na zapadnoj obali. &*+ Kur’an, >:9*, >. &*9 Luka, :fl. &*> Ovidije, Metamorfoze, VIII, >&0-fl+. &*fl Kur’an, :&&9. &*0 Katha Upanishad, ;:&. &** Job, +:fl-&+. Isto, +: 9->. & Isto, +: &>-&fl. Prema Leon Stein, “Hassidic Music”, The Chicago Jewish Forum, sv. II, br. & (jesen &*+;.), str. &>. ; Budizam Hinayana (oblik budizma koji se zadržao na Cejlonu, u Burmi i u Sijamu) štuje Buddhu kao ljudskog junaka, vrhunskog sveca i mudraca. Budizam Mahayana (oblik budizma sa sjevera), pak, smatra Prosvijetljenoga
434 Bfi spasiteljem svijeta, utjelovljenjem univerzalnog načela prosvjećenja. Bodhisa<va je osoba koja tek što nije postala Buddha: prema učenju Hinayane, to je adept koji će postati Buddha u sljedećoj reinkarnaciji; prema učenju Mahayane (kako će pokazati sljedeći ulomci), to je vrsta spasitelja svijeta, koja u prvom redu predstavlja univerzalno načelo sućuti. Sanskrtska riječ bodhisa va znači: “biće ili bit mu je prosvjećenje”. Budizam Mahayana razvio je panteon s mnoštvom Bodhisa<vi i mnogih bivših i budućih Buddha. U svima se njima prelamaju manifestirane moći transcedentnog, jednog i jedinog Adi-Buddhe (“Prvotnog Buddhe”) (usporedi s bilješkom 9&, gore, str. 0fl), koji je najveći prispodobivi izvor i krajnja međa svakog bitka, smješten u praznini nebitka kao u čudesnu mjehuru. + Prajna-Paramita-Hridaya Sutra; “Sacred Books of the East”, sv. XLIX, II. dio, str. &+0; također str. &9+. 9 Vajracchedika (“The Diamond Cu<er”), &fl; isto, str. &;+. > Amitayur-Dhyana Sutra, &*; isto, str. &0-&0;. fl Yang, svijetlo, aktivno i muško načelo, te Yin, tamno, pasivno i žensko načelo, svojim međuodnosom temelje i tvore cijeli svijet oblika (“deset tisuća stvari”). Oni proistječu i zajedno manifestiraju Tao: izvor i zakon bitka. Tao znači “put”, odnosno “smjer”. Tao je put kretanja prirode, sudbine, kozmičkog poretka; manifestirani oblik Apsoluta. Tao je stoga također “istina”, “ispravno ponašanje”. Yang i Yin se zajedno, kao Tao, prikazuju ovako: Tao potcrtava kozmos. Tao nastava svako stvoreno biće. 0 “Muškarcima sam Hermes; ženama se prikazujem kao Afrodita: nosim obilježja obaju roditelja” (Anthologia Graeca ad Fidem Codices, sv. II). “Jednim je dijelom očev, sve ostalo na njemu majčino je” (Marcijal, Epigrami, +, &fl+; Loeb Library, sv. II, str. 9&). Ovidijev prikaz Hermafrodita javlja se u Metamorfozama, IV, 00 i dalje. Mnogi klasični prikazi Hermafrodita doprli su do nas. Vidi Hugh Hampton Young, Genital Abnormalities, Hermaphroditism, and Related Adrenal Diseases (Williams and
435 Bfi Wilkins, Baltimore &*;fl.), I. poglavlje, “Hermaphroditism in Literature and Art”. * Gozba. & Postanak, &:fl. && Midraš, komentar o Knjizi Postanka, Rabbah 0:&. & Gore, str. 0*. &; Dolje, str. fl0-0. &+ Usporedi James Joyce: “in the economy of heaven… there are no more marriages, glorified man, an androgynous angel, being a wife unto himself” (Ulysses, izdanje Modern Library, str. &). &9 Sofoklo, Kralj Edip. Vidi također Ovidije, Metamorfoze, III, ;+ i dalje, te 9&>. Za druge primjere hermafrodite kao svećenika, boga, odnosno proroka, vidi Herodot, +, >fl (Rawlinsonovo izdanje, sv. III, str. +>-+fl); Teofrast, Characteres, &>. &-&&, te Voyage and Travels J. Pinkertona, 0. poglavlje, str. +fl: “A New Account of the East Indies”, Alexandera Hamiltona. Njih navodi Young, navedeno djelo, str. i *. &> Vidi Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilization, slika fl. &fl Vidi otisak X. &0 Vidi B. Spencer i F. J. Gillen, Native Tribes of Central Australia (London &0**.), str. >;; Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. &>+-&>9. Subincizija umjetno proizvodi hipospadiju sličnu onoj u izvjesnih pripadnika klase hermafrodita. (Vidi portret hermafrodita Marie Angé u Young, navedeno djelo, str. .) &* Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. *+. Isto, str. &0-&*. & Usporedi sa sljedećim gledištem na Bodhisa<vu Darmakaru: “Iz usta mu izdahnu sladak i više no nebeski miris sandalovine. Sve pore njegove kose odisaše mirisom lotosa, i svima bijaše mio, onako skladan i lijep; obdaren puninom najkrasnije jarke boje. Kako mu tijelo bijaše urešeno svim dobrim znacima i obilježjima, iz pora kose i dlanova ruku izdizaše se svakojaki dragocjeni uresi u obliku svakovrsna cvijeća, tamjana, mirisa, vijenaca, pomada, suncobrana, stjegova i barjaka, te u vidu sviju vrsta glazbala.
436 Bfi I javiše se još, gdje mu teku uz dlanova ruku, svakovrsna jela i pila, hrane tvrde i meke, slatka mesa i svakojaki užici i naslade” (The Larger Sukhavati-Vyuha, &: “Sacred Books of the East”, sv. XLIX, II. dio, str. >-fl). Róheim, War, Crime, and the Covenant, str. 9fl. ; Isto, str. +0->0. + Samuel I, &fl:>. 9 Kur’an, +:&+. > “Mržnja se nikad ne smiruje mržnjom, mržnja se utišava nemržnjom. To pravilo važi oduvijek” (iz budističkog Dhamma-padama, &:9; Naprijed, Zagreb &**., preveo Čedomil Veljačić). fl Luka, >:fl-;>. Usporedimo to sa sljedećim kršćanskim pismom: Ljeta Gospodnjeg . Vama, vremešnome i ljubljenome gospodinu Johnu Higginsonu: Pučinom upravo plovi brod po imenu Welcome, što prevozi & ili više onih heretika i zlotvora zvanih kvekerima, kojima je na čelu W. Penn, glavna ništarija. Glavni je sud stoga izdao svetu zapovijed kapetanu Malachiju Husco<u, s briga Porpoise, da iz zasjede zaskoči rečeni Welcome što je bliže moguće Cape Codu, te da zarobi rečenog Penna i njegovu bezbožnu posadu, na slavu Gospodina i izbjegavanje poruge Njemu na tlu ove nove zemlje kroz neznabožačke obrede tih ljudi. Dobar se utržak može postići prodajom svih njih na Barbadosu, gdje robovi postižu dobru cijenu u rumu i šećeru, te ćemo tako ne samo Gospodinu učiniti veliko dobro kažnjavanjem izopačenih, već i postići veliko dobro Njegovome pastoru i narodu. Vaš, u Kristovoj nutrini, C M (Prenose profesor Robert Phillips, American Government and Its Problems, Houghton Mifflin Company &*+&., te dr. Karl Menninger, Love Against Hate, Harcourt, Brace and Company, &*+., str. &&.) 0 Matej, :;fl-+, Marko, &:0-;+, Luka, &:9-;fl. Prenosi se i da je Isus pozvao svoje apostole da učine njegovim učenicima sve narode (Matej, 0:&*), ali ne i da progone i plja-
437 Bfi čkaju, ili da “svjetovnoj grani” predaju one koji ne žele čuti. “Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!” (isto, &:&>). * Dr. Karl Menninger primjećuje (navedeno djelo, str. &*9- *>) da iako se židovski rabini, protestantski pastori i katolički svećenici mogu ponekad navesti na pomirenje svojih teoloških razlika u najširim crtama, svaki put kad počnu opisivati pravila i uredbe kojima treba doći do vječnog života, nepremostive razlike izađu na vidjelo. “Sve do te točke program je besprijekoran”, piše dr. Menninger. “Ali ako nitko ne zna točno kakva su pravila i uredbe, sve skupa postaje apsurdno.” Odgovor na to, naravno, dao je Ramakrishna: “Bog je stvorio različite religije u skladu s različitim težnjama, razdobljima i zemljama. Sve su doktrine tek pojedini putevi; ali put nikako nije Sâm Bog. Dapače, do Boga se može doći slijeđenjem bilo kojeg puta s potpunom predanošću… Torta se može jesti s glazurom postrance, ali i pobočno. Bit će slatka i ovako i onako” (The Gospel of Sri Ramakrishna, New York &*+&., str. 99*). ; Matej, fl:&. ;& “Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju!… Svojom zloćom razveseljuju kralja, a knezove podlošću svojom.” (Hošea, >:*, fl:;). ; Ne spominjem islam, jer se i ondje doktrina propovijeda kroz pojmove svetog rata i time zamračuje. Svakako je točno da su ondje, kao i ovdje, mnogi shvatili da pravo bojište nije zemljopisno, već psihološko (usporedi Rumi, Mathnawi, . 99: “Što znači ‘odrubiti glavu’? Sasjeći tjelesnu dušu u svetome ratu.”); svejedno, popularni i ortodoksni iskazi i muhamedanske i kršćanske doktrine cijelo su vrijeme tako okrutni da je potrebno vrlo sofisticirano čitanje ne bi li se u obje misije opazilo djelovanje ljubavi. ;; “The Hymn of the Final Precepts of the Great Saint and Bodhisa<va Milarepa” (oko &9&.-&&;9. n.e.), iz knjige Jetsün-Kahbum, odnosno Biografske povijesti JetsünaMilarepe, prema engleskom prepjevu lame Kazija DawaSamdupa, uredio W. Y. Evans-Wentz, Tibet’s Great Yogi Milarepa (Oxford University Press, &*0.), str. 0+.
438 Bfi ;+ “The Hymn of the Yogic Precepts of Milarepa”, isto, str. fl;. “Praznina Svega” (sanskrtski: śunyatā, “ništavilo”) odnosi se, s jedne strane, na iluzornu prirodu protežnoga svijeta, a s druge na nepriličnost pridavanja osobina koje znamo iz iskustva protežnog svijeta na Neuništivi. U Nebeskom Sjaju Ništavila, Ne postoji ni sjenka stvari ili pojma, A ipak ono prožima sve predmete znanja; Odaj počast Nepromjenjivu Ništavilu. (“Hymn of Milarepa in praise of his teacher”, navedeno djelo, str. &;fl.) ;9 Avalokita (sanskrtski) = “gledati odozgo”, ali i “biti viđen”; iśvara = “Gospodar”; otud ujedno i “Gospodar koji [sažalno] gleda odozgo” i “Gospodar koji se vidi [unutra]” (a i i stapaju se u e u sanskrtskom; otud Avalokiteśvara). Vidi W. Y. Evans-Wentz, Tibetan Yoga and Secret Doctrine (Oxford University Press &*;9.), str. ;;, bilješka . ;> Ista se ideja često iskazuje u Upanišadama; tako, “Ovo ja daje se onome ja, ono ja daje se ovome ja. Tako se međusobno stječu. U tom obliku stječe onaj drugi svijet, u tom obliku doživljava ovaj svijet” (Aitareya Aranyaka, . ;. fl). Poznaju je i islamski mistici: “Trideset mi godina transcedentni Bog bijaše zrcalo, sad sam sâm svoje zrcalo; odnosno, ono što bijah, više nisam, transcedentni je Bog sâm svoje zrcalo. Kažem da sam sâm svoje zrcalo; jer Bog to govori mojim jezikom, a mene više nije” (Bajazid, prema navodu u The Legacy of Islam, uredili T. W. Arnold i A. Guillaume, Oxford Press &*;&., str. &>). ;fl “Izađoh iz Bajazidstva kao zmija iz kože. Zatim se obazreh. Vidjeh da su ljubitelj, ljubljena i ljubav jedno, jer u svijetu jedinstva sve može biti jedno” (Bajazid, iz istog navoda). ;0 Hošea, >:&-;. ;* Brihadaranyaka Upanishad, &. +. ;. Usporedi dolje, str. fl0. + “Glagol nirvā (sanskrtski) doslovno znači ‘ugasiti’, ne prijenosno, već onako kao što vatra gasne… Kad ostane bez goriva, vatra života biva ‘umirena’, tj. utažena, a kad se um obuzda, stječe se ‘mir Nirvane’, ‘despiracija u Bogu’… Prestankom potpaljivanja svojih vatri postižemo onaj mir
439 Bfi za koji jedna druga predaja kaže da ‘nadilazi shvaćanje’” (Ananda K. Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism; The Philosophical Library, New York, bez datuma, str. >;). Riječ “de-spiracija” sročena je iz doslovne latinizacije sanskrtskog “nirvāna”; nir=“van, iz, dalje, prema van, izvan, podalje”, vāna=“gašen”; nirvāna=“ugašen, utrnut, potrt”. +& Sigmund Freud, Beyond the Pleasure Principle (preveo James Strachey; Standard Edition, XVIII; The Hogarth Press, London &*99.). Vidi i Karl Menninger, Love against Hate, str. >. + Vajracchedika, ;; “Sacred Books of the East”, navedeno djelo, str. &++. +; Manja Prajna-Paramita-Hridaya Sutra; isto, &9;. ++ Nagarjuna, Madhyamika Shastra. “Ono besmrtno i ono smrtno skladno su izmiješani, jer oni nisu jedno, a nisu ni odvojeni” (Ashvaghosha). “To gledište,” piše dr. Coomaraswamy, “dramatično iskazuje aforizam Yas kleśas so bodhi, yas samsāras tat nirvānam, ‘Jer grijeh je i Pudrost, jer Predio postajanja je i Nirvana’” (Ananda K. Coomaraswamy, Buddha and the Gospel of Buddhism, G. P. Putnam’s Sons, New York &*&>., str. +9). +9 Bhagavad Gita, >:*, ;&. Ovo predstavlja savršeno ispunjenje onoga što je gđica Evelyn Underhill nazvala “cilj Mističkog puta: Stvarni objedinjujući život: stanje Božanskog stvaralaštva: Obogotvorenje” (navedeno djelo, često). Gđica Underhill, međutim, poput profesora Toynbeeja (gore, str. , bilješka), griješi kao i mnogi kad pretpostavlja da je taj ideal kršćanska osebujnost. “Slobodno se može reći,” piše profesor Salmony, “da se okcidentalni sud krivotvori sve do današnjih dana, iz potrebe za nametanjem sebe” (Alfred Salmony, “Die Rassenfrage in der Indienforschung”, Sozialistische Monatshee, 0, Berlin &*>., str. 9;+). +> Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism, str. fl+. +fl To je Rajski zid, vidi gore, str. 0* i &9;. Sad se nalazimo unutar njega. Hsi Wang Mu ženski je vid Boga koji je stvorio čovjeka na svoju sliku, muško i žensko (Postanak, &: fl).
440 Bfi +0 Usporedi E. T. C. Werner, A Dictionary of Chinese Mythology (Šanghai, &*;.), str. &>;. +* Vidi Okakura Kakuzo, The Book of Tea (New York &*>.). Vidi i Daisetz Teitaro Suzuki, Essays in Zen Buddhism (London &*fl.) te Lafcadio Hearn, Japan (New York &*+.). 9 Morris Edward Opler, Myths and Tales of the Jicarilla Apache Indians (Memoirs of the American Folklore Society, sv. XXXI, &*;0.), str. &&. 9& Usporedi gore, str. &9, bilješka. 9 Za usporedbu, hinduska božica Kali (gore, str. &&9) prikazuje se gdje stoji na liku polegnutog boga Šive, svojega supruga. Vitla mačem smrti, tj. duhovne discipline. Ljudska glava iz koje kaplje krv štovatelju kazuje da će onaj koji izgubi život zbog nje pronaći život. Geste “ne boj se” i “pružanje blagodati” uče da ona štiti svoju djecu, da parovi suprotnosti univerzalne agonije nisu ono što se čini, te da za osobu utvrđenu u vječnosti fantazmagorija vremenskog “dobrog” i “lošeg” nije ništa drugo doli refleks uma – jer je i sama božica, premda na prvi pogled gazi boga, zapravo njegov blaženi san. Ispod božice s Otoka dragulja (vidi gore, str. &&;-&&+) prikazana su dva božja vida: jedan je, podignuta lica, sjedinjen s njom, kao stvaralački vid koji uživa u svijetu; ali drugi, odvraćena lica, jest deus absconditus, božanska bit u sebi i po sebi, ponad zbivanja i mijena, neaktivan, uspavan, prazan, smješten čak i iznad čuda hermafroditskog otajstva. (Vidi Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilisation, str. &-&+.) 9; Usporedi s bubnjem stvaranja u ruci hinduističkog Šive koji pleše, gore, str. &0, bilješka +>. 9+ “I Riječ tijelom posta”; stih Angelusa što slavi Isusovo začeće u Marijinoj maternici. 99 U ovom su poglavlju uspostavljene sljedeće jednakosti: Praznina Svijet Vječnost Vrijeme Nirvana Samsara Istina Opsjena Prosvjetljenje Suosjećanje Bog Božica
441 Bfi Neprijatelj Prijatelj Smrt Rođenje Munja Zvono Dragulj Lotos Subjekt Objekt Yab Yum Yang Yin Tao Vrhunski Buddha Bodhisa<va Jivan Mukta Riječ tijelom posta Usporedi s Kaushitaki Upanishad, &:+, gdje se opisuje junak koji je dostigao svijet Brahme: “Kao što onaj koji vozi kočije pod sobom vidi dva kotača kočije, tako on pod sobom vidi dan i noć, tako vidi dobra djela i zla djela, i sve parove suprotnosti. On, lišen dobrih djela, lišen zlih djela, znalac Boga, samom Bogu ide.” 9> Curtin, navedeno djelo, str. &>-&fl. 9fl Vidi Melanie Klein, The Psychoanalysis of Children, The International Psycho-Analytical Library, br. fl (&*;fl.). 90 Róheim, War, Crime, and the Covenant, str. &;fl-&;0. 9* Róheim, The Origin and Function of Culture, str. 9. > Isto, str. +0-9. >& Isto, str. 9. Usporedi s neuništivošću sibirskoga šamana (gore, str. **-&) koji golim rukama vadi ugljevlje iz vatre i udara se sjekirom po nogama. > Vidi Frazerovu raspravu o izvanjskoj duši, navedeno djelo, str. >>fl->*&. >; Isto, str. >fl&. >+ Pierce, Dreams and Personality (D. Appleton and Co.), str. *0. >9 “The Descent of the Sun” u F. W. Bain, A Digit of the Moon (G. P. Putnam’s Sons, New York &*&.), str. &;-;9. >> Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;fl. Talisman je takozvani ćurunga (ili čuringa) mladićeva totemskog pretka. Mladić je primao još jednog ćurungu prilikom obrezivanja, kao simbol totemskog pretka po majci. Još ranije,
442 Bfi kad se rodio, u kolijevku mu je stavljen ćurunga-zaštitnik. Čegrtaljka je vrsta ćurunge. “Ćurunga je,” piše dr. Róheim, “tvarni dvojnik, a izvjesna nadnaravna bića najprisnije vezana s ćurungom su, po srednjeaustralskom vjerovanju, nevidljivi dvojnici urođenika… Kao i ćurunga, ti nadnaravnici zovu se arpuna mborka (drugo tijelo) pravoga ljudskog bića kojega štite” (isto, str. *0). >fl Izaija, >>:&-&. >0 Ginzberg, navedeno djelo, sv. I, str. , >-;. Vidi iscrpne bilješke o mesijanskoj gozbi u Ginzberg, sv. V, str. +;-+>. >* Dante, “Raj”, II, &-*. fl U objavljenoj psihoanalitičkoj literaturi analiziraju se izvori simbola u snovima, kao i njihova latenatna značenja za nesvjesno, te učinci njihovih djelovanja na psihu; ali daljnja činjenica da su ih veliki učitelji svjesno rabili kao metafore ostaje neobrađena. Prešutna pretpostavka pritom glasi da su veliki učitelji iz prošlosti bili neurotičari (izuzev, naravno, izvjesnih Grka i Rimljana) uvjereni da su njihove nekritizirane fantazije bile otkrivenja. U istom duhu, otkrića psihoanalize mnogi laici smatraju proizvodima “razbludna uma” dra. Freuda. fl& Brahma, Višnu i Šiva, redom Tvorac, Zaštitnik i Uništitelj, tvore trojstvo kao tri vida djelovanja jedne te iste kreativne supstance u hinduizmu. Nakon sedmog stoljeća prije nove ere Brahmina je važnost počela opadati, te je postao puki stvaralački činitelj Višnua. Tako je današnji hinduizam podijeljen u dva glavna tabora, jedan prvenstveno posvećen tvorcu-zaštitniku Višnuu, a drugi Šivi, uništitelju svijeta, koji sjedinjuje dušu s vječnošću. Ali njih dvojica su u konačnici jedan. U navedenom mitu upravo se njihovim zajedničkim djelovanjem dolazi do eliksira života. fl Ramayana, I, +9, Mahabharata, I, &0, Matsya Purana, +*-9&, te mnogi drugi tekstovi. Vidi Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilization, str. &9 i dalje. fl; Marco Pallis, Peaks and Lamas (+. izdanje; Cassell and Co., London &*+>.), str. ;+. fl+ Shri-Chakra-Sambhara Tantra, prema prijevodu s tibetskog lame Kazi Dawa-Samdupa, uredio Sir John Woodroffe (pseudonim Arthur Avalon), “Tantric Texts”, VII. Svezak (London &*&*.), str. +&. “Dođe li do dvojbi u božanstvenost
443 Bfi tih prikazanih božanstava,” nastavlja tekst, “valja reći: ‘Ova Boginja je tek sjećanje na tijelo’ i prisjetiti se da Božanstva tvore Put” (navedeno mjesto). Za spomen Tantre vidi gore, str. &&;, bilješka ;, te str. &fl-&fl& (tantrički budizam). fl9 Usporedi, primjerice, C. G. Jung, “Archetypes of the Collective Unconscious” (izv. &*;+.: Collected Works, sv. *, dio I; New York i London &*9*.). “Možda je mnogo onih,” piše dr. J. C. Flügel, “koji još žele zadržati pojam kvazi-antropomorfnog Oca-Boga kao izvansvjesne stvarnosti, iako je posve mentalno izvorište takva Boga postalo očito” (The Psychoanalitic Study of the Family, str. ;>.) fl> “Raj”, XXXIII, 0 i dalje. flfl Vidi gore, str. &fl&. fl0 J. F. Stimson, The Legends of the Maui and Tahaki (Bernice P. Bishop Museum Bulletin br. &fl; Honolulu &*;+.), str. &*- &. fl* Ovaj ulomak nedostaje u standardnom asirskom tekstu legende, a javlja se u mnogo ranijem babilonskom fragmentu teksta (vidi Bruno Meissner, “Ein altbabylonisches Fragment des Gilgamosepos”, Mi eilungen der Vorderasiatischen Gesellscha, VII, &; Berlin &*., str. *). Često se navodi da je sibilin savjet hedonistički, ali valja zamijetiti i to da ovaj ulomak predstavlja inicijantski tekst, a ne moralnu filozofiju drevnih Babilonaca. Jednako se tako stoljećima kasnije u Indiji onaj učenik koji dođe upitati učitelja o tajni besmrtnog života najprije odbije opisom smrtnih radosti (primjerice, Katha Upanishad, &: &, ;-9). Tek ako ostane uporan, pripusti ga se u narednu inicijaciju. 0 Babilonski prototip biblijskog Noe. 0& Iako je junak bio upozoren da ne dotiče te vode pri isplovljavanju, sad nekažnjeno može zaći u njih. To je iskaz snage koju je stekao posjetom gospodaru i gospodarici Vječnoga otoka. Utnapištim-Noa, junak potopa, arhetipski je lik oca; njegov otok, Pupak svijeta, predšasnik je kasnijih grčko-rimskih “Otoka blaženih.” 0 Prepričano prema P. Jensen, Assyrisch-babylonische Mythen und Epen (Keilinschri=liche Bibliothek, VI, I; Berlin &*.), str. &&>-fl;. Citirani stihovi javljaju se na str. ;. 9&,
444 Bfi 9&-9;. Jensenova verzija prevodi stih po stih glavnog sačuvanog teksta, asirske inačice iz biblioteke kralja Ashurbanipala (>>0.->>. p. n. e.). Fragmenti uvelike starije babilonske inačice (vidi gore, str. &09) i još drevnijeg sumerskog izvornika (iz trećeg tisućljeća p. n. e.) također su otkriveni i pročitani. 0; Ko Hung (zvan i Pao Pu Tzu), Nei P’ien, VII. Poglavlje (prema prijevodu navedenom iz Obed Simon Johnson, A Study of Chinese Alchemy; Shanghai &*0., str. >;). Ko Hung je dao još nekoliko vrlo zanimljivih recepata. Jedan tako tijelu daje “divotu i uzbibanost”, a drugi moć hodanja po vodi. Za raspravu o mjestu Koa Hunga u kineskoj filozofiji vidi Alfred Forke, “Ko Hung, der Philosoph und Alchimist”, Archiv für Geschichte der Philosophie, XLI, &- (Berlin &*;), str. &&9-&>. 0+ Herbert A. Giles, A Chinese Biographical Dictionary (London i Šanghai, &0*0.), str. ;fl. 09 Tantrički aforizam. 0> Lao Tse, Tao The King, &> (prema prijevodu Dwighta Goddarda, Laotzu’s Tao and Wu Wei; New York &*&*., str. &0). Usporedi s bilješkom, gore, str. &9. 0fl “Raj”, XXXIII, +*-9fl. 00 Kena Upanishad, &:; (prema prijevodu Swamija Sharvanande; Sri Ramakrishna Math; Mylapore, Madras &*;.). 0* Poetic Edda, “Hávamál”, &;* (prema prijevodu Henryja Adamsa Bellowsa; The American-Scandinavian Foundation, New York &*;.). * Jataka, Introduction, i, fl9 (prenijeto uz dopuštenje izdavača iz Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations [Harvard Oriental Series, ;], Harvard University Press, Cambridge, Massachuse<s &0*>., str. 0-0;.) *& Ova pojedinost predstavlja racionalizaciju ponovnog rođenja od hermafroditskog oca-inicijanta. * Vishnu Purana, ;; Bhagavata Purana, &:9&; Harìvanisha, &&+. Ulomak je zasnovan na prikazu Heinricha Zimmera, Maya, der indische Mythos (Stu<gart i Berlin &*;>.), str. 0*-**.
445 Bfi S Krišnom, kao Čarobnjakom svijeta, usporedi afričkog Edšua (str. ++-+9, gore). Usporedi i s polinezijskim varalicom Mauijem. *; “Taliesin”, prema prijevodu Lady Charlo<e Guest, The Mabinogion (Everyman’s Library, br. *fl, str. >;->+). Taliesin, “Glavni Bard Zapada” možda je bio stvarna historijska ličnost iz šestoga stoljeća n. e., suvremenik poglavice koji će u kasnijim romancama postati “Kralj Artur”. Predanja i pjesme ovog barda sačuvale su se u “Taliesinovoj knjizi”, rukopisu iz trinaestog stoljeća, jednoj od “Četiriju drevnih knjiga Walesa”. Mabinog je na velškom bardov učenik. Izraz mabinogi, “mladenačka poduka”, označava predaje (mitove, legende, pjesme itd.) koje mabinog usvaja i mora naučiti naizust. Mabinogion, množina riječi mabinogi, ime je koje je Lady Charlo<e Guest nadjenula svome prijevodu (&0;0.-&0+*.) jedanaest romanci iz “Drevnih knjiga”. Bardska predaja Walesa, kao i Škotske i Irske, potječe iz vrlo stare i izdašne pogansko-keltske mitske građe. Nju su preobrazili i oživjeli kršćanski misionari i ljetopisci (u petom stoljeću i poslije), koji su zapisivali stare priče i pomno ih se trudili uskladiti s Biblijom. U desetom je stoljeću iznimno razdoblje stvaranja romanci, smješteno prvenstveno u Irskoj, preobrazilo tu baštinu u važnu suvremenu silu. Keltski bardovi odlazili su na dvorove kršćanske Europe; keltske teme prerađivali su poganski skandinavski skaldi. Velik dio naše europske predaje bajki, kao i temelj arturovske predaje, vuče podrijetlo iz tog prvog velikog stvaralačkog razdoblja zapadne romance. (Vidi Gertrude Schoepperle, Tristan and Isolt, A Study of the Sources of the Romance, London i Frankfurt a. M. &*&;.) *+ Harva, navedeno djelo, str. 9+;-9++; navodi se “Pervji burjatskij šaman Morgon-kara”, Izvestija Vostočno-Siberskoga Otdela Russkogo Geografičeskago Obščestva, XI, &- (Irkutsk &00.), str. 0fl i dalje. *9 John White, The Ancient History of the Maori, his Mythology and Traditions (Wellington &00>.-&00*.), sv. II, str. &>fl-&fl&. *> Grimm, br. fl*. *fl C. G. Jung, The Integration of the Personality (New York &*;*.), str. 9*.
446 Bfi *0 Vidi Apolonije s Roda, Argonautika: bijeg je prepričan u IV. knjizi. ** Ko-ji-ki, “Records of Ancient Ma<ers” (fl&. n. e.), priređeno prema prijevodu C. H. Chamberlaina, Transactions of The Asiatic Society of Japan, X. svezak, Dodatak (Yokohama &00.), str. +-0. ; Jaimuniya Upanishad Brahmana, ;. 0. 9. ;& U mnogim mitovima o junaku u utrobi kita njega spase ptice koje iskljuju stijenku njegova zatvora. ; Frobenius, Das Zeitalter des Sonnengo es, str. 09-0fl. ;; Ko-ji-ki, prema Chamberlainu, navedeno djelo, str. 9-9*. ;+ Šinto, “Put Bogova”, japanska domorodačka tradicija (za razliku od uvezenog Butsuda, odnosno “Puta Buddhe”), način je štovanja čuvara života i običaja (mjesnih duhova, predačkih moći, junaka, božanskoga kralja, živih roditelja i žive djece), a ne moći koje pružaju oslobađanje od kruženja (Bodhisa<vi i Buddhâ). Put štovanja prvenstveno tvori čuvanje i njegovanje čistoće srca: “Što je ritualno pranje? To nije tek čišćenje tijela svetom vodom, već slijeđenje Pravog i Moralnog Puta” (Tomobe-no-Yasutaka, Shinto-ShodenKuju). “Krepost i iskrenost mile se božanstvu, a ne materijalna podastiranja, ma koliko ih bilo” (Shinto-Gobusho). Pramajka Kraljevske kuće Amaterasu glavno je božanstvo brojnih narodnih panteona, no sama je tek najviša manifestacija neviđenog, transcedentnog no imanentnog Univerzalnog Boga: “Osamsto Mirijadi Bogova tek su različite manifestacije jednog i jedinog Božanstva, Kunitokotachi-no-Kamija, Vječnostojećeg Božanskog Bića Zemlje, Velikog Jedinstva Svega u Svemiru, Prvotnoga Bića Neba i Zemlje, vječno postojećega od početka do kraja svijeta” (Izawa-Nagahide, Shinto-Ameno-Nuboko-noKi). “Koje to božanstvo Amaterasu štuje pri odricanju na Ravnini Visoka Neba? Obožava vlastito unutarnje Ja kao Božanstvo, nastojeći njegovati božansku krepost u vlastitoj osobi putem unutarnje čistoće i tako postati jedno s Božanstvom” (Ichijo-Kaneyoshi, Nihonshoki-Sanso). Kako je Božanstvo imanentno u svemu, sve valja smatrati božanskim, od kuhinjskog pribora do Mikada: to je Šinto, “Put Bogova”. Kako je Mikado na najvišem položaju, on prima najuzvišenije štovanje, ali ono se vrstom ne razli-
447 Bfi kuje od onoga pruženog svim stvarima. “Udivljenja vrijedno Božanstvo manifestira Se čak i u jednom jedinom listu drveta ili tanahnoj vlati trave” (Urabe-no-Kanekuni). Svrha štovanja u šintoizmu jest odavanje počasti tom Božanstvu u svemu; služba čistoće jest održavanje Njegovih manifestacija u nama – slijedeći uzvišeni primjer božanskog samoštovanja božice Amaterasu. “S neviđenim Bogom koji u tišini sve tajno vidi, srce iskrena čovjeka opći sa zemljom pod sobom” (iz pjesme cara Meijija). – Svi navedeni citati nalaze se u Genchi Kato, What Is Shinto? (Maruzen Company Ltd., Tokio &*;9.); vidi također Lafcadio Hearn, Japan, An Interpretation (Grosset and Dunlap, New York &*+.). ;9 Usporedi s kršćanskom molitvom Vjeruju: “On siđe u Podzemlje, trećeg se dana On uzdignu iz mrtvih…” ;> Enlil je bio sumerski bog zraka, Nanna bog Mjeseca, a Enki bog vode i mudrosti. U vrijeme sastavljanja našega dokumenta (treće tisućljeće p. n. e.) Enlil je bio glavno božanstvo sumerskoga panteona. Lako bi se ražestio. Upravo on poslao je Potop. Nanna je bio jedan od njegovih sinova. U mitovima se dobroćudni bog Enki najčešće javlja u ulozi pomagača. On je pokrovitelj i savjetodavac kako Gilgamešu, tako i junaku potopa, Atarhazisu-Utnapištimu-Noi. Motiv suparništva Enkija i Enlila nastavlja se u klasičnoj mitologiji kroz protivništvo Posejdona i Zeusa (odnosno Neptuna i Jupitra). ;fl Kramer, navedeno djelo, str. 0fl, *9. Završetak pjesme, tog vrijednog dokumenta izvora mitova i simbola naše civilizacije, zauvijek je izgubljen. ;0 Matej, >:9&; Marko, &+:+fl; Ivan, &0:&. ;* Mandukya Upanishad, 9. ;& Washington Irving, The Sketch Book, “Rip van Winkle”. ;&& Fenijci su bili narod Finna MacCoola, listom divovi. Oisin je, kao sin Finna MacCoola, bio jedan od njih. Ali njihovi su dani tad već odavno bili istekli, a zemlju više nisu nastavali negdašnji velikani. Takve legende o arhajskim divovima zatječu se u narodnoj predaji cijelog svijeta; vidi, primjerice, gore prepričan mit (str. &*;-&*>) o kralju Mučukundi. Usporedivi su iznimno dugi životi hebrejskih patrijarha:
448 Bfi Adam je živio devet stotina trideset godina, Šet devet stotina dvanaest, Enoš devet stotina pet, itd. (Postanak, 9). ;& Curtin, navedeno djelo, str. ;;-;;;. ;&; Iz Sir James G. Frazer, The Golden Bough, izdanje u jednom svesku, str. 9*;-9*+. ;&+ Isto, str. 9*+-9*9. ;&9 Prilagođeno iz Noć, preveo Esad Duraković, navedeno izdanje, Druga knjiga, str. -;0. ;&> “Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.” (Marko, *:>). ;&fl Matej, &fl:&-*. ;&0 Donekle komičan dojam može se steći u Petrovoj smjesta smišljenoj nakani (iskazanoj još dok mu je viđenje bilo pred očima) da pretvori ono nedokučivo u kameniti temelj. Samo šest dana prije toga Isus mu je kazao: “Ti si PetarStijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju”, a tek trenutak potom: “Sablazan si mi jer ti nije pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” (Matej, &>:&0, ;). ;&* Riječ je o ključnome tekstu suvremene hinduske pobožnosti: o etičkom dijalogu u osamnaest poglavlja što se javlja u VI. knjizi Mahabharate, indijskog pandana Ilijadi. ; Bhagavad Gita, &&, &:+9-+>; :*. Prema prijevodu Swamija Nikhilanande (New York &*++.). ;& “Om. Glava žrtvenog konja zora je, oko mu je Sunce, životna sila zrak, otvorena usta plamen po imenu Vaishvanara, a tijelo žrtvenog konja jest godina. Njegova leđa nebesa su, trbuh mu je nebo, kopito mu je zemlja, bokovi četiri strane svijeta, rebra međustrane svijeta, udovi godišnja doba, zglobovi mjeseci i polumjeseci, stopala dani i noći, kosti zvijezde, a meso oblaci. Nesvarena hrana u njemu pijesak je, krvne žile su mu rijeke, jetra i gušterača gore, griva bilje i drveće. Njegov prednji dio Sunce je na izlasku, stražnji dio Sunce na zalasku, zijev mu je munja, drhtaji tijela grmljavina, mokraća kiša, a njegovo rzanje glas je.” (Brihadaranyaka Upanishad, &. &. &.; prema prijevodu Swamija Madhavanande, Mayavati &*;+.). ……………………………………arhetip Tijelo života kljunate mesožderske želje Samodržeće na punim krilima oluje: ali oči
449 Bfi Bijahu mlazovi krvi; oči bijahu iskopane; tamna krv Tekoše iz razdrtih očnih duplji do kuke kljuna I liše na puste prostore praznih nebesa. No veliki Život nastavi se; no veliki Život Krasan bijaše, i napi se poraza, i proždrije Svoju glad za hranom. (Robinson Jeffers, Cawdor, str. &&>.) Kozmičko Stablo dobro je poznata mitološka prilika (npr. Yggdrasil, Jasen svijeta, iz Eddâ). Bogomoljka ima ključno ulogu u mitologiji južnoafričkih Bušmana. (Vidi i Otisak XVI.) ; Jainizam je heterodoksna hinduistička religija (tj. odbacuje autoritet Veda) u čijoj se ikonografiji mogu prepoznati izvjesne izvanredno arhaične crte. (Vidi dolje, str. > i dalje.) ;; Summa contra Gentiles, I, 9, odjeljak ;. ;+ Kena Upanishad, :;. ;9 Bhagavad Gita, &&:9;-99. ;> Matej, &>:9. ;fl Shankaracharya, Vivekachudamani, 9+; i 999. ;0 Bhagavad Gita, :-+. ;* Isto, ;:&* i ;:;. ;; “Taliesin”, prema navedenom prijevodu, str. >+-fl+. ;;& Ovidije, Metamorfoze, XV, 9-99. ;; Grimm, br. 9; svršetak. ;;; Gornji prikaz Jazonova povratka (s jedne vaze u Vatikanskoj etruščanskoj zbirci) ilustrira inačicu legende koja se ne zatječe ni u jednom sačuvanom zapisu. Vidi komentar u Tablici ilustracija, gore, str. XV. ;;+ Za raspravu o ovoj temi vidi moj pogovor knjizi Grimm’s Fairy Tales (Pantheon Books, New York &*++.), str. 0+>-09>. ;;9 Velika subota, dan između Smrti i Uskrsnuća Isusova, koji je u utrobi Pakla. Trenutak obnove eona. Usporedi s gore razmotrenim motivom luči. ;;> Vidi Katolički dnevni misal pod stavkom “Velika subota”. Ovaj ulomak prenosi skraćenu verziju, zasnovanu na prijevodu dona Gaspara Lefebvrea, benediktinca, koju u Americi izdaje E. M. Lohmann Co., Saint Paul, Minnesota.
450 Bfi ;;fl U Indiji se snaga (shakti) pojedinog boga prikazuje utjelovljena u ženskom liku kao njegova družica; u ritualu o kojemu je ovdje riječ, milost je simbolički prikazana na sličan način. ;;0 Ivan, ;:;-9. ;;* Usp. C. G. Jung, “On Psychic Energy” (izv. &*0.; Collected Works, sv. 0), u najranijoj inačici teksta naslovljen “The Theory of the Libido”. ;+ Vidi Kant, Kritika čistog uma. ;+& Sanskrt: māyā-śakti. ;+ Povrh kategorija, pa tako i povrh određivanja ijednim dijelom para suprotnosti zvanih “praznina” i “bitak”. Takvi pojmovi predstavljaju tek naznake na putu prema transcedentnosti. ;+; Ovo shvaćanje sekundarne prirode osobnosti božanstva koje se štuje, ma koje ono bilo, odlikuje većinu svjetskih predaja (vidi, primjerice, gore, str. &0&, bilješka &9+). U kršćanstvu, muhamedanstvu i judaizmu, međutim, uči se da je osobnost božanstva konačna – što pripadnicima tih vjera razmjerno otežava shvaćanje načina na koje je moguće nadići ograničenja vlastitog antropomorfnog božanstva. Uslijed toga je došlo, s jedne strane, do općenitog zamućivanja simbola, a s druge, do bogomoljske zatucanosti kakvoj nema ravne u ostatku povijesti religija. Za raspravu o mogućem podrijetlu ovog zastranjenja vidi Sigmund Freud, Moses and Monotheism (preveo James Strachey; Standard Edn., XXIII, &*>+.) (Izv. &*;*.) ;++ Luka, &fl:&. ;+9 Gore, str. &*&. ;+> Gore, str. 0fl-00. ;+fl Gore, str. 0*. ;+0 Gore, str. +-+;. ;+* Fernando de Alva Ixtlilxochitl, Historia de la Nación Chichimeca (&>0.), Capitulo I (objavljeno u knjizi Lorda Kingsborougha Antiquities of Mexico, London &0;.-&0+0., sv. IX, str. 9; također u Alfredo Chavero, Obras Històricas de Alva Ixtlilxochitl, Ciudad de México, &0*&.-&0*., sv. II, str. &-).
451 Bfi ;9 Hastings, Encyclopaedia of Religion and Ethics, sv. V, str. ;fl9. ;9& Vidi gđa. Sinclair Stevenson, The Heart of Jainism (Oxford University Press, &*&9.), str. fl-fl0. ;9 Božanska godina iznosi ;> ljudskih godina. Vidi gore, str. ;. ;9; Vidi Mandukya Upanishad, ;->. ;9+ Mandukya Upanishad, 0-&. Budući da se na Sanskrtu a i u stapaju u o, sveti slog izgovara se i piše kao “om”. Vidi molitve na str. &9 i ;9, kao i bilješku ;&, gore. ;99 Mandukya Upanishad, fl. ;9> Ha idra zuta, Zohar, iii, 00a. Usporedi gore, str. &0&. Zohar (zōhar, “svjetlost, sjaj”) zbirka je hebrejskih ezoterijskih spisa što ju je svijetu &;9. godine predao učeni španjolski Židov Moses de Leon. Tvrdilo se da građa potječe iz tajnih izvornika što vuku podrijetlo još iz učenja Simeona ben Yohaija, galilejskog rabina iz drugog stoljeća n. e. Nakon što je od Rimljana dobio prijetnju smrću, Simeon se dvanaest godina krio u pećini; deset stoljeća potom, ondje su pronađena njegova učenja, te su poslužila kao osnova za knjige Zohara. Simeonova učenja navodno su se temeljila na skrivenoj Mojsijevoj mudrosti zvanoj hokmah nistarah, tj. skupu ezoterijskih predanja koja je Mojsije izučavao u svome rodnom Egiptu, koja je promišljao tijekom četrdeset godina provedenih u divljini (gdje je primio posebno naučavanje od anđela) i koja je konačno kriptično uvrstio u prve četiri knjige Petoknjižja, iz kojih se mogu povratiti ispravnim razumijevanjem i baratanjem mističnih brojčanih vrijednosti hebrejske abecede. Ta predaja i skup načina na koje se ona može iznova otkriti i upotrijebiti tvore kabalu. Kazuje se da je učenja kabale (qabbālāh, “primljena, tradicionalna predaja”) prvotno povjerio sâm Bog posebnoj skupini anđela u Raju. Nakon Čovjekova izgona iz Vrta, neki od tih anđela priopčili su naukovanja Adamu, ne bi li mu tako pomogli da se vrati u blaženstvo. Od Adama je učenje naslijedio Noa, a od Noe Abraham. Abraham je omaškom odao dio učenja za boravka u Egiptu, zbog čega se ova
452 Bfi uzvišena mudrost sada može u ograničenom obliku susresti u mitovima i filozofijama nežidova. Mojsije ga je prvo izučavao kod egipatskih svećenika, ali posebna naučavanja njegovih anđela obnovila su predaju u njemu. ;9fl Ha idra rabba qadisha, xi, &-&+ i ;;, prema prijevodu S. L. MacGregora Mathersa, The Kabbalah Unveiled (Kegan Paul, Trench, Trübner and Company, Ltd., London &00fl.), str. &;+-&;9 i &;fl. ;90 Summa contra Gentiles, I, i. ;9* Vidi gore, str. 9-;. ;> Johannes C. Anderson, Maori Life in Ao-tea (Christchurch, Novi Zeland, nedatirano [&*fl.?]), str. &fl. ;>& Sveti spisi budizma Mahayana nabrajaju i opisuju osamnaest “ništavilosti”, odnosno stupnjeva ništavila. Njih doživljavaju jogini, kao i duša pri prolasku u smrt. Vidi EvansWentz, Tibetan Yoga and Secret Doctrine, str. >, ;* i dalje. ;> Vidi The Vedantasara of Sadananda, preveo i uvodom, sanskrtskim izvornikom i komentarima popratio Swami Nikhilananda (Mayavati, &*;&.). ;>; Prema kineskom sustavu, pet elemenata čine zemlja, vatra, voda, drvo i zlato. ;>+ Prevedeno iz Richard Wilhelm, Chinesische Märchen (Eugen Diederichs Verlag, Jena &*&.), str. *-;&. ;>9 Vlč. Richard Taylor, Te ika a Maui, or New Zealand and Its Inhabitants (London &099.), str. &+-&9. ;>> To je kružić pod glavnim dijelom Slike &;. Usporedi kineski Tao; bilješka na str. &9, gore. ;>fl Kenneth P. Emory, “The Tuamotuan Creation Charts by Paiore”, Journal of the Polynesian Society, sv. +0, br. & (ožujak &*;*.), str. &-*. ;>0 Isto, str. &. ;>* Chandogya Upanishad, ;. &*. &-;. ;fl A. S. Eddington, The Nature of the Physical World, str. 0;. ;fl& “Entropija se uvijek povećava.” (Vidi također Eddington, str. >; i dalje.) ;fl Ta’aroa (tahićansko narječje) jest Tangaroa. Vidi Otisak XX.
453 Bfi ;fl; Kenneth P. Emory, “The Tahitian Account of Creation by Mare”, Journal of the Polynesian Society, sv. +fl, br. (lipanj &*;0.), str. 9;-9+. ;fl+ E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians (London &*+.), sv. &, str. 0-*. ;fl9 Kalika Purana, & (prema prijevodu u Heinrich Zimmer, The King and the Corpse, The Bollingen Series XI, Pantheon Books &*+0., str. ;* i dalje). ;fl> Brihadaranyaka Upanishad, &. +. &-9. Prema prijevodu Swamija Madhavanande (Mayavati &*;+.). Usporedi s motivom preobražajnog bijega iz narodne predaje, gore, str. &*fl-&*0. Vidi i Cypria 0, gdje Nemeza “nerado liježe u ložnicu s ocem joj Zeusom” i bježi od njega, uzimajući oblike riba i životinja (navodi Ananda K. Coomaraswamy, Spiritual Power and Temporal Authority in the Indian Theory of Government, American Oriental Society &*+., str. ;>&). ;flfl Mundaka Upanishad, . . 9. ;fl0 Zohar, i, *& b. Navodi C. G. Ginsburg u The Kabbalah, Its Doctrines, Development, and Literature (London &*.), str. &&>. ;fl* Tai iriya Upanishad, ;. &. 9. ;0 Mitologije američkog Jugozapada, kao i predaje o postanku svijeta kabilskih berbera iz Alžira, vrlo potanko opisuju istovrstan izlazak. Vidi Morris Edward Opler, Myths and Tales of the Jicarilla Apache Indians (Memoirs of the American Folklore Society, br. ;&, &*;0.) i Leo Frobenius i Douglas C. Fox, African Genesis (New York &*fl.), str. +*-9. ;0& George Grey, Polynesian Mythology and Ancient Traditional History of the New Zealand Race, as furnished by their Priests and Chiefs (London &099.), str. &-;. ;0 Teogonija, &&> i dalje. U grčkoj inačici majka ne oklijeva; ona sâma daje srp. ;0; Usporedi s maorskom oprekom Mahora-nui-a-rangi i Makua, str. fl&, gore. ;0+ S. N. Kramer, navedeno djelo, str. +-+&. ;09 Ginnungagap, ništavilo, provalija kaosa u koju će sve propasti na kraju ciklusa (u “Sumraku bogova”) i iz kojeg će zatim sve iznova nastati nakon bezvremenske ere ponovne inkubacije.
454 Bfi ;0> Prozna Edda, “Gylfaginning”, 0; Grímnismál, +&-+ (prijevod zasnovan na staroislandskom izvorniku i hrvatskom prijevodu Dore Maček [Edda, ArTresor, Zagreb &**fl.], engleskim aliterativnim prijevodima Arthura Gilchrista Brodeura [Prose Edda, The American-Scandinavian Foundation, New York &*&>.] i Leeja M. Hollandera [The Poetic Edda, University of Texas Press, Austin &*>.], te engleskom proznom prijevodu Anthonyja Faulkesa [Edda, Everyman, London &*0fl.]). Vidi i Pjesnička Edda, “Voluspá”. Pjesnička Edda zbirka je trideset četiriju staronordijskih pjesama posvećenih bogovima i junacima iz germanskog poganstva. Pjesme su ispjevali brojni pjevači i pjesnici (skaldi) u raznim dijelovima vikinškog svijeta (barem jednu, tako, na Grenlandu) u razdoblju između *. i &9. g. n. e. Zbirka je, po svemu sudeći, sastavljena na Islandu. Prozna Edda priručnik je za mlade pjesnike; na Islandu ga je sastavio kršćanin Snorri Sturluson (&&fl0.-&+&.), majstor pjesništva i starješina. Knjiga sažeto prikazuje mitove germanskog poganstva i objašnjava pravila skaldskoga govorništva. Mitologija koju ovi tekstovi bilježe otkriva raniji, seoski sloj (vezan uz gromovnika Thora), kasniji, plemićki sloj (vezan uz Wotana-Odina) i treći, izrazito falički skup (Njord, Freyja i Frey). Utjecaji irskih bardova miješaju se s klasičnim i orijentalnim temama u ovom vrlo ozbiljno promišljenom, pa ipak groteskno smiješnom svijetu simboličkih oblika. ;0fl “Ep o postanku”, Pločica IV, stihovi ;9-&+;, prilagođeno iz prijevoda L. W. Kinga, Babylonian Religion and Mythology (Kegan Paul, Trench, Trübner and Co., Ltd., London i New York &0**.), str. fl-fl0. ;00 Vidi Dante, “Raj”, XXX-XXXII. Ova se ruža čovječanstvu rascvala na križu. ;0* Postanak, ;:fl. ;* Može se uspostaviti općenito razlikovanje između mitologija istinski primitivnih naroda (ribara, lovaca, sakupljača korijenja i berača plodova) i pripadnika civilizacija koje su nastale po razvitku poljoprivrednih umijeća, mljekarstva i stočarstva oko >. g. p. n. e. Ipak, većina onih koje nazivamo primitivnima zapravo su kolonijalne, tj. proširene
455 Bfi iz nekog središta visoke kulture i prilagođene potrebama jednostavnijeg društva. Upravo kako bi se izbjegao neprecizan pojam “primitivno” nazivam nerazvijene, odnosno izopačene predaje “narodnim mitologijama”. Pojam je primjeren potrebama ovdje izložene elementarne komparativne studije univerzalnih oblika, premda svakako ne bi bio dostatan za strogu povijesnu analizu. ;*& George Bird Grinnell, Blackfoot Lodge Tales (Charles Scribner’s Sons, New York &0*., &*&>.), str. &;fl-&;0. ;* J. S. Polack, Manners and Customs of the New Zealanders (London &0+.), sv. I, str. &fl. Smatrati ovakvu pripovijest kozmogonijskim mitom bilo bi jednako neprilično kao i ilustrirati doktrinu Trojstva ulomkom iz dječje priče “Marienkind” (Grimm, br. ;). ;*; Harva, navedeno djelo, str. &*; navod iz S. Krašeninnikov, Opisanie zemli Kamčatki (St. Petersburg &0&*.), sv. II, str. &&. ;*+ Harva, navedeno djelo, str. &*; navod iz Potanin, navedeno djelo, sv. II, str. &9;. ;*9 P. J. Meier, Mythen und Erzählungen der Küstenbewohner der Gazelle-Halbinseln (Neu-Pommern) (Anthropos Bibliothek, Band I, He= &, Münster i. W., &**.), str. &9-&>. ;*> Isto, str. 9*->&. ;*fl “Univerzum se u cijelosti ne ponaša kao da je pod djelotvornim osobnom nadzorom i upravljanjem. Kad god čujem kako neke crkvene pjesme, propovjedi i molitve prihvaćaju zdravo za gotovo ili tvrde s naivnom prostodušnošću da je ovaj nesagledivi, nemilosrdni kozmos, sa svim čudovišnim nesrećama u sebi, uredno isplanirano putovanje s osobnim vodičem, prisjetim se razumnije hipoteze jednog plemena iz Istočne Afrike. ‘Oni kažu’, prenosi očevidac, ‘da premda je Bog dobar i svima želi dobro, on na nesreću ima maloumnog brata koji mu se stalno miješa u posao.’ To barem donekle odgovara činjenicama. Božji maloumni brat može objasniti bar dio mučnih i bezumnih životnih tragedija koje pojam svemoguće osobe neograničene dobre volje prema svakoj duši posve sigurno ne objašnjava.” (Harry Emerson Fosdick, As I See Religion, Harper and Brothers, publisher, New York &*;., str. 9;-9+.)
456 Bfi ;*0 Harva, navedeno djelo, str. &&+-&&9; navod iz W. Radloff, Proben der Volksliteratur der türkischen Stämme Süd-Siberiens (St. Petersburg, &0>>.-&0fl.), sv. I, str. 09. – Oslobođen od veza s kozmogonijom, negativni, klaunovsko-đavolski aspekt demijurške moći postao je omiljeni lik pripovijesti sročenih za zabavu. Živopisan primjer predstavlja kojot s američkih ravnica. Europska inkarnacija mu je lisac Reynard. ;** Kalevala (“Junačka zemlja”) u sadašnjem je obliku djelo Eliasa Lönnrota (&0.-&00+.), seoskog liječnika i izučavatelja finske filologije. Prikupivši značajnu količinu narodnog pjesništva posvećenog legendarnim junacima Väinämöinenu, Ilmarinenu, Lemminkainenu i Kullervu, sastavio ga je u organizirani slijed i pretočio u ujednačeni metar (&0;9., &0+*.). Ukupno djelo sadrži oko ;. stihova. Njemački prijevod Lönnrotove Kalevale došao je pod ruku Henryju Wadsworthu Longfellowu, nadahnuvši ga i na strukturu i na metriku njegove poeme The Song of Hiawatha. Prijevod stihova što slijede zasnovan je na engleskim prijevodima W. F. Kirbyja (Everyman’s Library br. 9*->, &*fl.) i Keitha Bosleyja (Oxford University Press, &*0*.). + I, &fl-&;>. +& Tj. desetog ljeta nakon razbijanja kržuljinih jaja. + I, >;-0. +; I, 0fl-;0. ++ I, ;*-;++. +9 Ovaj rog i ulje igraju istaknutu ulogu u narodnoj predaji Južne Rodezije. Rog ngona čudotvoran je instrument koji može stvoriti vatru i munju, oploditi žive i uskrsnuti mrtve. +> Ova se rečenica uzastopce ponavlja ganutim, ceremonijalnim tonom. [Bilješka izvornih prevoditelja.] +fl Leo Frobenius i Douglas C. Fox, African Genesis (New York &*;fl.), str. &9-. Usporedi Otisak XVIII. Riječ “Zimbabwe” okvirno znači “kraljevski dvor”. Goleme prethistorijske ruševine u blizini tvrđave Victoria zovu se “Veliki Zimbabwe”; druge kamene ruševine di-
457 Bfi ljem Južne Rodezije zovu se “Mali Zimbabwe”. [Bilješka Frobeniusa i Foxa.] +0 “Hakate” Mwuetsijeve djece; gore, str. ;>. +* Evanđelje po Pseudo-Mateju, IX. poglavlje. +& Kingsborough, navedeno djelo, sv. VIII, str. >;->+. +&& Kalidasa, Kumarasambhavam (“Rođenje boga rata Kumare”). Postoji engleski prijevod R. Griffitha (. izdanje, Trübner and Company, London &0*fl.). +& E. E. V. Colloco<, Tales and Poems of Tonga (Bernice P. Bishop Museum Bulletin, br. +>, Honolulu &*0.), str. ;-;;. +&; Giles, navedeno djelo, str. ;;-;+; vlč. J. MacGowan, The Imperial History of China (Šanghai &*>.), str. +-9; Friedrich Hirth, The Ancient History of China (Columbia University Press &*0.), str. 0-*. +&+ Giles, navedeno djelo, str. >9>; MacGowan, navedeno djelo, str. 9->; Hirth, navedeno djelo, str. &-&. +&9 Giles, navedeno djelo, str. ;;0; MacGowan, navedeno djelo, str. >-0; Edouard Chavannes, Les mémoires historiques de Se-ma Ts’ien (Pariz &0*9.-&*9.), sv. I, str. 9-;>. Vidi i John C. Ferguson, Chinese Mythology (“The Mythology of All Races”, sv. VIII, Boston &*0.) str. fl-0, *-;&. +&> Ova formula, naravno, nije posve istovjetna onoj iz uvriježenog kršćanskog učenja. Iako se navode Isusove riječi da je “kraljevstvo Božje u vama”, kršćanske crkve tvrde kako je, s obzirom da je čovjek stvoren “na sliku i priliku Božju”, različitost duše i njezina tvorca apsolutna – i stoga zadržavaju, kao konačni doseg svoje mudrosti, dualističko razlikovanje čovjekove “vječne duše” i božanstva. Nadilaženje ovog para opreka ne odobrava se (dapače, odbija se kao “panteizam” i znalo se nagraditi lomačom): a ipak, molitve i dnevnici kršćanskih mistika obiluju ekstatičnim opisima iskustva sjedinjenja, u kojem se duša razbija (usp. gore, str. ;*-+), dok Danteova vizija na svršetku Božanstvene komedije (gore, str. &*) svakako nadilazi ortodoksnu, dualističku, konkretističku dogmu konačnosti osoba Trojstva. Svugdje gdje se ova dogma ne nadiđe, mit Odlaska Ocu shvaća se doslovno, kao opis čovjekova konačna cilja. (Vidi gore, str. 90, bilješka 9.)
458 Bfi Što se tiče problema pri oponašanju Isusa kao ljudskog uzora, ili meditiranju nad Njim kao bogom, povijest kršćanskih shvaćanja okvirno se može sažeti ovako: &.) razdoblje doslovnog slijeđenja učitelja Isusa odbijanjem svijeta poput njega (Primitivno kršćanstvo); .) razdoblje meditiranja nad Razapetim Kristom kao božanstvom u vlastitom srcu, uz istodobno svjetovno življenje u svojstvu sluge toga boga (Rano i Srednjevjekovno kršćanstvo); ;.) odbijanje većine pomagala za meditiranje, dok se pritom, međutim, nastavlja svjetovno živjeti u svojstvu sluge, odnosno sredstva boga kojega se prestalo predočavati (Protestantsko kršćanstvo); +.) pokušaj tumačenja Isusa kao uzoritog ljudskog bića, ali bez prihvaćanja njegova puta askeze (Liberalno kršćanstvo). Usporedi gore, str. &9, bilješka 0;. +&fl Ove tri legende donosi izvrsna psihološka studija dra. O<a Ranka The Myth of the Birth of the Hero (Nervous and Mental Disease Monographs, New York &*&.). Inačicu treće donosi Gesta Romanorum, pripovijest LXXXI. +&0 Karlo Veliki zapravo je bio golobrad i ćelav. +&* Cikluse o Karlu Velikome iscrpno razmatra Joseph Bédier u Les légendes épiques (;. izdanje, Pariz &*>.). + Louis Ginzberg, The Legends of the Jews (The Jewish Publication Society of America, Philadelphia &*&&.), sv. III, str. *-*+. +& George Bird Grinnell, Blackfoot Lodge Tales (Charles Scribner’s Sons, New York &0*., &*&>.), str. ;&-;. + Elsie Clews Parsons, Tewa Tales (Memoirs of the American Folklore Society, XIX, &*>.), str. &*;. +; Smisao ovoga savjeta, koji bi mogao začuditi zapadnog čitatelja, leži u tome da Put Predanosti (bhakti mārga) mora započeti od onoga što štovatelj poznaje i voli, a ne od dalekih, neprispodobivih pojmova. Kako je Božanstvo imanentno svemu, Ono će Se obznaniti u svemu što se dovoljno pomno promatra. Nadalje, upravo zbog Božanstva u sebi štovatelj može otkriti Božanstvo u svijetu oko sebe. Krišnina dvostruka prisutnost tijekom prinošenja žrtava ilustrira ovo otajstvo. ++ Prepričano iz Sister Nivedita i Ananda K. Coomaraswamy, Myths of the Hindus and Buddhists (Henry Holt and Company, New York &*&+.), str. &-;.
459 Bfi +9 Parsons, navedeno djelo, str. &*;. +> Legendarni ciklusi srednjevjekovne Irske uključuju: &.) Mitološki ciklus, koji opisuje seobe pretpovijesnih ljudi na otok, njihove bitke i napose djela rase bogova zvane Tuatha De Danaan, “Djeca Velemajke Dane”; .) Milezijske anale, polupovijesne kronike zadnje rase koja je došla na otok, Milezijevih sinova, osnivača keltskih dinastija koje su istrajale sve do dolaska anglo-normana pod Henrikom II. u dvanaestom stoljeću; ;.) Ulsterski ciklus Vitezova Crvene grane, posvećen prvenstveno djelima Cuchulainna (izgovara se kuhulin) na dvoru njegova ujaka Conchobara (izgovara se konohur): ciklus je snažno utjecao na razvoj arturijanske predaje u Walesu, Bretagni i Engleskoj – Conchobarov dvor bio je predložak za dvor kralja Artura, a djela Cuchulainna za djela Arturova nećaka, Sira Gawaina (Gawain je bio prvotni junak mnogih pustolovina kasnije pripisanih Lancelotu, Percevalu i Galahadu); +.) Ciklus o Fianni: Fianna je bila družina junoša pod zapovjedništvom Finna MacCoola (usp. bilješka na str. ;, gore); najveća pripovijest ovog ciklusa govori o ljubavnom trokutu između Finna, njegove nevjeste Grianni i njegova nećaka Diarmaida; mnoge epizode iz nje naslijedili smo u proslavljenoj pripovijesti o Tristanu i Iseult; i 9.) Legende o irskim svecima. “Maleni narod” iz predaje vilinskih bajki kršćanske Irske umanjeni je prikaz ranijih poganskih božanstava, Tuathe De Danaan. +fl “Taín bó Cuailnge” (iz inačice djela Book of Leinster, > a-b), uredili Wh. Stokes i E. Windisch, Irische Texte (Extraband zu Serie I bis IV, Leipzig &*9), str. &>-&&fl; engleski prijevod objavljen je u Eleanor Hull, The Cuchullin Saga in Irish Literature (London &0*0.), str. &;9-&;fl. +0 Book of Leinster, >+B->flB (Stokes and Windisch, navedeno djelo, str. &;-&>*); Hull, navedeno djelo, str. &+-&9+. +* Iz Eleanor Hull, navedeno djelo, str. &9+; prema prijevodu iz Book of Leinster, >0A (Stokes and Windisch, navedeno djelo, str. &>0-&fl&). +; Hull, navedeno djelo, str. &fl+-&fl>; iz Book of Leinster, flfl (Stokes and Windisch, navedeno djelo, str. ;>0-;flfl).
460 Bfi Usporedi s Krišninom preobrazbom, gore, str. ;&-;+ i Otiskom IV; vidi i Otiske II i XII. +;& Uno Holmberg (Uno Harva), Der Baum des Lebens (Annales Academiae Scienticarum Fennicae, Ser. B, Tom. XVI, No. ;; Helsinki &*;.), str. 9fl-9*; iz N. Goročov, “Yryn Uolan” (Izvestia Vostočno-Sibirskago Otdela I. Russkago Geografičeskago Obščestva, XV), str. +; i dalje. +; Kalevala, III, *9-;. +;; Ovdje zadržavam razliku između ranijeg poluživotinjskog tiranina-junaka (utemeljitelja grada, davatelja kulture) i kasnijeg, posve ljudskog tipa junaka. (Vidi str. ;&9-;&*, gore.) Djela potonjega često uključuju smaknuće prijašnjega, svih onih Pitona i Minotaura koji su u prošlosti dijelili blagodati. (Nadiđeni bog smjesta postaje demon zatornik života. Obličje se mora razbiti, a energije otpustiti.) Nerijetko se djela što pripadaju ranijim stadijima ciklusa pripisuju ljudskome junaku, ili se neki od ranijih junaka može učiniti ljudskim i prenijeti u kasnije doba; ali takve kontaminacije i varijacije ne mijenjaju opću formulu. +;+ Clark Wissler i D. C. Duvall, Mythology of the Blackfeet Indians (Anthropological papers of the American Museum of Natural History, sv. II, I. Dio; New York &**.), str. 99-9fl. Navodi Thompson, navedeno djelo, str. &&&-&&;. +;9 Jacobus de Voragine, navedeno djelo, CIV, “Sveta Marta, Djevica”. +;> Pripadnik svećenićke klase kojoj je bila povjerena priprava i nanošenje svetih pomada. +;fl Glavni svećenik, koji vlada kao božji potkralj. +;0 Dopadljiv i poučan primjer potpuna neuspjeha velikog junaka pronaći ćemo u finskoj Kalevali, pjevanja IV-VIII, gdje Väinämöinen doživljava neuspjeh dok snubi, prvo Aino, a zatim i “djevu iz Pohjole”. Ta priča je nažalost preduga za trenutačni kontekst. +;* The Wooing of Emer, sažeto prema prijevodu Kune Meyera u E. Hull, navedeno djelo, str. 9fl-0+. ++ Parsons, navedeno djelo, str. &*+. ++& Firdausi, Shah-Nameh, prema prijevodu Jamesa Atkinsona (London i New York &00>.), str. fl.
461 Bfi Perzijska mitologija ima korijene u zajedničkome indoeuropskom sustavu prenijetom iz aralsko-kaspijskih stepa u Indiju i Iran, kao i u Europu. Ključna božanstva najranijih perzijskih svetih spisa (Aveste) vrlo se blisko podudaraju s onima iz najranijih indijskih tekstova (Veda: vidi bilješku ;, str. &&;, gore). Ali ova dva ogranka našla su se izložena vrlo različitim utjecajima u svojim novim domovima, te se vedska predaja postupno pokorila silama dravidske Indije, a perzijska sumero-babilonskima. Početkom prvog tisućljeća p. n. e. perzijska je vjerovanja reorganizirao prorok Zaratustra (Zoroaster) na temelju strogog dvojstva načela dobra i zla, svjetlosti i tame, anđela i đavola. Ova kriza je ostavila snažan trag ne samo na Perzijce, već i na vjerovanja njima potčinjenih Hebreja, a tako i (stoljećima kasnije) na kršćanstvo. Ona predstavlja radikalan odmak od uobičajenijeg mitološkog tumačenja dobra i zla kao učinaka što proistječu iz jedinstvenog izvora bitka koji nadilazi i izmiruje sve polarnosti. Perziju su >+. g. n. e. pokorili gorljivi Muhamedovi sljedbenici. Svi koji se nisu htjeli preobratiti bili su pogubljeni. Bijedan se preostatak sklonio u Indiji, gdje do dan-danas preživljavaju kao Parsi (“Perzijci”) iz Bombaja. Nakon otprilike tri stoljeća, međutim, došlo je do muhamedanskoperzijske književne “obnove”. Značajna su imena: Firdausi (*+.-&.?), Omar Hajjam (?-&&;.?), Nizami (&&+.-&;.), Džalal ad-Din Rumi (&fl.-&fl;.), Saadi (&&0+.?-&*&.), Hafiz (?-&;0*.?) i Džami (&+&+.-&+*.). Firdausijev Shah Nameh (“Ep o kraljevima”) prepjev je u jednostavan i otmjen pripovijedni stih priče o drevnoj Perziji sve do muhamedanskog osvajanja. ++ Opler, navedeno djelo, str. &;;-&;+. ++; Prilagođeno iz Nivedita i Coomaraswamy, navedeno djelo, str. ;>-;fl. +++ Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism, str. >-fl. ++9 Matej, &:;+-;fl. ++> Bhagavad Gita, &0:9&-9;. ++fl Antifoni časnih sestara pri njihovu posvećenju kao Kristovih nevjestâ; iz Rimskog pontifikala. Prema pretisku iz The Soul Afire, str. 0*-*.
462 Bfi ++0 Ginzberg, navedeno djelo, sv. I, str. ;9-;>. ++* Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes, san br. +&. Smrt se ovdje javlja, zapaža dr. Stekel, u četiri simbola: kao Stari Gudač, kao Škiljavac, kao Starica i kao Mladi Seljak (Seljak je Sijač i Žetelac). +9 Bernardino de Sahagún, Historia General de las Cosas de Nueva España (Mexico &0*.), Lib. III, Cap. xii-xiv (sažetak). Djelo je iznova objavio Pedro Robredo (Mexico &*;0.), sv. I, str. fl0-0. +9& Thomas A. Joyce, Mexican Archeology (London &*&+.) str. +>. +9 “Taín bó Regamna”, uredili Stokes i Windisch, Irische Texte (zweite Serie, He=. ; Leipzig &00fl.), str. +&-9+. Gornji sažetak temelji se na Hull, navedeno djelo, str. &;-&fl. +9; Parsons, navedeno djelo, str. &*+-&*9. +9+ Tathāgata: “koji je stigao ili jest u (gata) takvu stanju ili dosegu (tathā)”: tj. onaj Prosvijetljeni, Buddha. +99 Prenijeto iz Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations (Harvard Oriental Series, ;), Harvard University Press, Cambridge, Massachuse<s &0*>., str. *9-&&. Usporedi sa stadijima kozmičke emanacije, str. fl, gore. +9> Bhagavad Gita, &:. +9fl Brihadaranyaka Upanishad, +. ;. ;>-;fl. +90 James Henry Breasted, Development of Religion and Thought in Egypt (Charles Scribner’s Sons, New York &*&.), str. fl9. Usporedi s Taliesinovom pjesmom, str. +&-+, gore. +9* Franz Boas, Race, Language, and Culture (New York &*+.), str. 9&+. Vidi gore, str. *0-&. +> Sahagún, navedeno djelo, Lib. I, Apéndice, Cap. I; izd. Robredo, sv. I, str. 0+-0>. Bijeli i crni psi ne mogu preplivati rijeku, jer bijeli će reći: “Okupao sam se!” a crni: “Uprljao sam se!” Samo jarkoriđi mogu prijeći na obalu mrtvih. +>& N.: tu se navodi ime preminuloga; npr. Oziris Aufankh, Oziris Ani.
463 Bfi +> Zasnovano na prijevodu E. A. W. Budgea: The Book of the Dead, The Papyrus of Ani, Scribe and Treasurer of the Temples of Egypt, about .. (New York &*&;.) +>; Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations, str. ;0-;*. +>+ Sylvanus G. Morley, An Introduction to the Study of the Maya Hieroglyphics (9flth Bulletin, Bureau of American Ethnology, Washington &*&9.), Otisak ; (uz str. ;). +>9 Isto, str. ;. +>> Prikaz što slijedi temelji se na Poetskoj Eddi, “Voluspá”, + i dalje (prijevod zasnovan na staroislandskom izvorniku i hrvatskom prijevodu Dore Maček [navedeno djelo, str. &9;-&>;] i engleskom aliterativnom prijevodu Leeja M. Hollandera [navedeno djelo, str. *-&;]) te Proznoj Eddi, “Gylfaginning”, 9& (prijevod zasnovan na staroislandskom izvorniku i hrvatskom prijevodu Dore Maček [navedeno djelo, str. &9;-&>;] i engleskom proznom prijevodu Anthonyja Faulkesa [navedeno djelo, str. 9-99]). +>fl Matej, +:;-;>. +>0 Odiseja, IV, +&, +&fl-+&0, prema prijevodu S. H. Butchera i Andrewa Langa (London &0fl*.). +>* Isto, IV, +-+>. +fl Nietzche, Tako je govorio Zaratustra, &. . ;.