Doći će vrijeme kada će se pravi graditelji ponovo „pojaviti“, kroz nove naučne činjenice ili možda
i u stvarnosti.
MEDITACIJA
Tri faze – bogovi, polubogovi i sinovi bogova. Kipovi izvana su iz faze bogova, iznutra manji
kipovi (svi kraljevi) su polu-bogovi i neke njihove scene na zidovima; sinovi bogova (Ramzes II)
također prisutni u scenama na zidovima. U brdu su laserskom tehnologijom isklesane
monumentalne, perfektno simetrične figure. Četiri različita bića, ne četiri Ramzesa II. Lijepo
uobličena lica, nastala tehnologijom posjetilaca. Slike polubogova s tehnološkim, energetskim
uređajima u rukama su na zidovima. Osjećali su fizički svijet ljudskim čulima i uživali u njemu.
2. NEDOVRŠENI OBELISK U ASUANU
Kamenolomi, odakle se koristio najtvrđi kamen za gradnju egipatskih piramida, kipova i obeliska,
nalazio se u južnom gradu Asuanu, gotovo 900 kilometara južno od platoa Gize. Nekoliko lokacija
u Asuanu služilo je kao izvor granita i diorita. Na sjeveru Asuana nalazi se i čuveni „Nedovršeni
obelisk“.
Wikipedijina priča ide ovako:
“Nedovršeni obelisk je najveći poznati drevni obelisk. Njegovo kreiranje je naručila Hatšepsut
(1508-1458 BC), vjerovatno kao dodatak postojećem obelisku u Karnaku, koji je kasnije prenesen
u Rim. Nedovršeni obelisk je jednu trećinu veći od bilo kojeg egipatskog obeliska. Da je završen,
iznosio bi 42 metra i 1.200 tona. Graditelji su ga klesali direktno u stijeni, ali je zbog pukotina koje
su se javile u granitu, ostavljen nedovršen. Donji dio obeliska još uvijek je vezan za prirodnu
stijenu.“
Zašto je ova interpretacija „Nedovršenog obeliska“ netačna?
Prije 3.500 godina nije postojala tehnologija u drevnom Egiptu za transport 1.200 tona na
udaljenosti od nekoliko stotina kilometara. Stoga, proces obrade originalnih dimenzija nije tada
započet. To je pripadalo nekom drugom dobu, kada su graditelji imali svu potrebnu logistiku i
tehnologiju transporta.
Međutim, na ovom velikom obelisku sasvim se jasno vide dva pokušaja da od njega naprave znatno
manji obelisk, kojeg bi bilo nešto lakše transportirati. Uklesanja u kamenu su iz doba kraljice
Hatšepsut. Međutim, i taj pokušaj je završio neslavno. Da li je došlo do nekontroliranog pucanja
u kamenu ili su tadašnji graditelji shvatili da su zagrizli više nego što mogu progutati, ostaje
nejasno.
MEDITACIJA
Lokalni ljudi su sjekli obelisk prema instrukcijama koje su dobijali. Koristili su lokalne alate (tvrdi
diorit). Pomoć su imali kada su ga dovršavali, da dobiju precizne i nivelirane površine. Nisu
prenošeni brodovima, već levitacijom. Graditelji su komunicirali telepatijom te tako dizajnirali i
izvršavali projekte.
3. FILE HRAM
”Hrami File” (Philae), kod Asuana, posvećen je boginji Isis, ali i njezin suprug Oziris i sin Horus
su obožavani na ovom mjestu. I Isis i Oziris su vladari koji su štovani kao bogovi te im se imena
nalaze u kartušima. Postojeći hram je Ptolomejska struktura podignuta na mjestu znatno starijeg
hrama.’
Najčešći motiv na zidovima egipatskih faraonskih i predfaraonskih građevina je priča o kraljici
Isis i njenom mužu Ozirisu, vladaru Nila. Ljubomorni Ozirisov brat Set, vladar pustinje, prvo
zatvara, a kasnije i ubija Ozirisa, raskomadavši ga. Isis putem nefizičkog začeća, dobija sina
Horusa koji pomaže da se skupe, skoro svi, dijelovi Ozirisa i oživljavaju ga.
Vječna borba dobra i zla, ali i želja za vlašću, bezgrešno začeće, motivi su koji prate ljudski rod.
Ne čudi da su gotovo svi faraoni Starog, Srednjeg i Novog kraljevstva, uključujući međuperiode,
pa i grčko-rimske Ptolomejske dinastije, obrađivali i veličali ovaj mit.
Uporište za ovu priču, vjerovatno su imali u stvarnosti. Superiorna bića su vladala Egiptom.
Sveprisutna borba za vlast rezultirala je vrlo konkretnim događajima koji su ostali upamćeni od
savremenika. Priča se prenosila s koljena na koljeno, od jedne generacije sveštenika do druge.
Ubrzo su stvarni događaji postali dio legende. Nakon hiljada godina, legende postaju mitovi, a
superiorna bića - bogovi (s malim ‘b’).
MEDITACIJA
Isis, Oziris, Horus i Set. To je kosmička priča, čije je porijeklo van ove Planete. Toth – stvarno
biće, koje je živjelo vrlo dugo, po zemaljskim standardima, u Egiptu.
4. KARNAK
„Karnak je kompleks hramova, kapela, stubova i drugih monumenata u Egiptu čija je konstrukcija
počela za vladavine Senusreta I iz doba Srednjeg kraljevstva i nastavljena sve do Ptolomejevskog
perioda. Ovo je dio monumentalnog grada Tebe, a tebanska trijada s bogom Amunom je bila
glavno religijsko mjesto tokom XVIII dinastije.“
Krenimo s imenima jer kriva imena zatiru pravi smisao lokacije. Teba je grčko ime, koje su kasnije
preuzeli Rimljani, i nema veze sa svrhom ovog mjesta. Karnak je naziv za današnji grad (El
Karnak), udaljen 2,5 km od ovog kompleksa.
Tačno je da su kraljevi Srednjeg, Novog i Ptolomejevskog perioda ovdje podizali svoje hramove.
To se vidi po načinu gradnje i materijalima (manji blokovi i pretežno zidovi od cigle od blata).
Ali, koji su najstariji objekti?
Obelisk od 350 tona iz jednog komada? Monumentalni kipovi prvih bogova Egipta? Megalitni
stubovi od 15 metara na kojima počivaju blokovi od 40 i 60 tona?
Čini se sasvim realnim da su prvi graditelji ostavili trag u egipatskoj pustinji u blizini Nila, a kasniji
vladari na istom mjestu podizali svoje zadužbine, klesali svoje hijeroglife i kartuše u želji da, u
blizini bogova, postanu besmrtni.
5. LUXOR
„Luxor ili drevni grad Teba bio je glavni grad Egipta tokom perioda Novog kraljevstva, ali njegov
značaj se proteže i na period od XI dinastije.“
Ispred ulaza u sjajni kompleks Luxora, nekoliko kipova od bazalta. Napravljeni od jednog komada
čvrstog kamena, ovi su kipovi čudo. Ponovo, vidimo perfekciju obrade, a u njihovom podnožju
kartuš Ramzesa II.
Na ovu priču više ne nasjedamo.
Tačno je da je u dugom periodu Teba, odnosno, Luxor bio sjedište faraonskog Egipta kojem su se
divili Hetiti, Kanaanci, Feničani, Grci, Perzijanci, Krećani, Nubijci... S razlogom. Ali, kada su prve
statue ovdje postavljene?
MEDITACIJA
Da li je ovo Ramzes II ? Definitvno ne!
6. KOLOSI MEMNONA
„Pogrebni hram kralja Amenhotepa III, građen je 38 godina, u prvoj polovini XIV stoljeća prije
nove ere. Hram je bio okružen zidom 550x770 m. Dvije kolosalne statue Amenhotepa su
napravljene iz jednog komada kvarcita, a treći stub od alabastera...“
Ponovo ista priča. Dvije ogromne statue najstarijih i superiornih vladara, hiljade godina kasnije
postaju lokacijom gradnje zadužbine kasnijeg egipatskog kralja.
Svi njegovi inferironi objekti i zidine nestaju u pljačkama i zemljotresima, osim dva kamena
kolosa. I njih su razbijali, ali dobar dio je ostao čitav, kao podsjećanje na superiorne graditelje.
7. ABYDOS
Kompleks u Abidosu je misterija za sebe. Današnji engleski naziv Abydos potiče od imena grčkog
grada koji se nalazio u Hellespontu, tjesnacu Dardaneli, između Azije i Europe. Taj grad je potpuno
nevezan za egipatsku lokaciju. Za egiptologe ovaj kompleks, 11 kilometara udaljen od rijeke Nil,
interesantan je po važnoj listi kraljeva („Abydos King List“) čiji su kartuši uklesani na jednom od
zidova. Smatraju ga mjestom kraljevskih grobnica i važnih hramova faraona XIX dinastije Setija
Prvog.
Međutim, dva svakako najvažnija detalja iz Abidosa, dogmatski egiptolozi i arheolozi nikada ne
ističu.
Prvi je megalitna građevina koja se nalazi na najnižem nivou u Abidosu. Sastoji se od granitnih
blokova iz Asuana koji su transportirani na udaljenost od 280 km. Blokovi su mase između
nekoliko desetina i nekoliko stotina tona. Perfektno su obrađeni i ugrađeni, bez vezivnog
materijala. Gradnja kakvu srećemo u prahistorijskom Peruu, Meksiku, Rusiji, Balkanu. Iznad ove
građevine je kulturni sloj s blokovima manjih dimenzija, zatim zidovi od cigle od blata. Očigledno
riječ je o različitim, mlađim kulturnim slojevima. Neki egiptolozi smatraju da je riječ o građevini
predfaraonskog perioda, neki smatraju da je riječ o građevini Setija Prvog, hiljade godina nakon
prvih faraona.
Ako je riječ o predfaraonskom periodu, znači da su bili na višem inžinjerskom nivou nego
generacije koje su slijedile, a što je vrlo nelogično u odnosu na ono što nas uče u školama. I
neevolucijski. Ako je riječ o Setiju Prvom to znači da je prokopao kroz slojeve s postojećim
građevinama, kako bi ispod njih ukopao novi građevinski kompleks, a što je besmisleno. Ali,
vodiči na licu mjesta ponavljaju priče koje im serviraju iz Ministarstva za antikvitete Egipta, a koje
najčešće i jesu besmislene.
Pravi odgovor je jednostavan i logičan. Najstariji i najdublji kompleks plod je znatno razvijenije
civilizacije nego što je faraonska. Starost je teško odrediti. Sigurno je starija od 5.000 godina,
vjerovatno je starija od 12.000 godina. Ne pripada dobu „sinova bogova“ (poznatim egipatskim
faraonima), već ili periodu „polubogova“ ili periodu „bogova“.
Drugi sjajan detalj nalazi se visoko na tavanici Setijevog hrama. Na zidovima su motivi iz doba
XIX dinastije. Ali, na tavanici, ti su motivi otpali i otkrili još stariji sloj. Uklesane su figure aviona,
tenka, podmornice. Riječ je o tehnologiji koju faraonski Egipćani nisu poznavali.
Ponovo, ovi motivi nas vode u period znatno prije „sinova bogova“. Dakle, i sam hram, stubovi,
zidovi, sve je starije nego što nam govore.
Neuka objašnjenja egiptologa govore da su se dva sloja na tavanici ispreplela, pomiješala, i stvorila
lažni dojam o vojnoj tehnologiji (?) Zbilja? Pogled na moje fotografije jasno pokazuje da je sloj
na tavanici nedirnut i vrlo jasno prikazuje simbole vojne moći.
8. DANDERA
Dandera je službeno lokacija hramova još iz doba Pepija Prvog (2.250 p.n.e.) zatim, XVIII
dinastije i posljednjeg egaptskog faraona Nectaneba Drugog, prije dolaska Aleksandra i
Ptolomejske (grčke) dinastije (340. p.n.e.).
Dva motiva na zidovima, tavanici i podzemnim prostorijama upadaju u oči:
- Znakovi zodijaka, simboli dvanaest zvjezdanih konstelacija u galaksiji Mliječni put,
kojima se približava naš Sunčev sistem u toku jedne precesije od 25.980 godina. Grci su to
znanje preuzeli i pominju ga u svojoj mitologiji ali, pitanje je, od koga? Sumerana,
Egipćana? Odakle njima to astronomsko znanje bez teleskopa i višemilenijumskih praćenja
našeg Sunčevog sistema?
- Dvije velike električne sijalice i „Djedov potporni stub“ ne mogu biti objašnjeni nikakvim
artifaktima u dnevnom životu Egipćana od prije 4-5.000 godina.
Egiptolozi ismijavaju i/ili napadaju one koji ukazuju na te činjenice, ali ni ne nude nikakve
smislene odgovore.
MEDITACIJA
“Sijalica” – donešena je u Egipat iz druge zemlje. Uređaj. I prije je bila u Egiptu.
9. GIZA PLATO
Wikipedija ponosno tvrdi da „Giza plato ima mnogo grobnica“. Pa nabrajaju Keopsa, Kefrena,
Mikerena, njihove supruge, princeze... I sve to bez ijednog dokaza, mumije, kosti, hijeroglifskog
zapisa, artifakata, alata, organskog materijala.
Egiptologija tvrdi da su piramide i plato nastajale pod palicom faraona četvrte dinastije u dugom
vremenskom razdoblju. Nezavisni istraživači pomijeraju nastanak piramida koju hiljadu godina
dublje u prošlost.
Ali, niti jedni niti drugi ne shvataju da je ovdje riječ o kompleksu koji je nastajao istovremeno.
Dio je master plana i izgrađen je mnogo brže nego što to konvencionalna objašnjenja dozvoljavaju.
Prvi korak je bio napraviti perfektan plato. Veći dio platoa na kome leže piramide (osim jedne
sekcije na kome je Kefrenova piramida koji je viši) prvo je izniveliran. To je bio ogroman i vrlo
precizan projekt. Odstupanje s kraja na kraj platoa, površine tri kvadratna kilometra, manje je od
dva centimetra. Za takvu egzekuciju bili su potrebni laserski instrumenti i oprema za ravnanje
tvrdog krečnog kamena. Na pojedine sekcije postavljan je čvrsti, crni bazalt.
Alati koje su „sinovi bogova“ imali bili su od bakra i, u najboljem slučaju, od bronze. Na Mohovoj
skali njihova čvrstoća je 3-4. Krečni kamen ima čvrstoću koja dostiže 5, a granit 5,5. Drugim
riječima, postojeći egipatski alati jedva bi zagrebali krečni kamen, a granitu ne bi mogli ništa.
Odgovor se nameće sam po sebi. Faraonski Egipat nije gradio plato Gize.
10. VELIKA EGIPATSKA PIRAMIDA
Objašnjenja vezana uz Keopsovu piramidu ostaće zapamćena kao simboli najveće prevare u
ljudskoj historiji. Naše neznanje je rezultiralo nemogućom historijskom konstrukcijom u kojoj su
historičari, arheolozi, egiptolozi, muzejski kuratori, Englezi, Nijemci, Francuzi, Amerikanci i
Egipćani, svi u jedan glas, postigli kompromis da je faraon Četvrte dinastije Keops ili Kufu,
podigao piramidu kao svoju grobnicu.
Ovaj veličanstveni poduhvat počiva na činjenici da je barem 2,5 miliona blokova, isklesano od
Kaira do Asuana, prevezeno do platoa Gize bez i najmanjeg oštećenja, podignuto na visine i do
145 metara i zatim perfektno ugrađeno bez vezivnog materijala. Svaku minutu su blokovi
ugrađivani, bez prestanka, u periodu od 20 godina.
O tome zašto faraonski Egipat nije autor piramida sam pisao u mnogo navrata (na primjer
„Alternativna historija“, prije 15-ak godina, http://www.alternativnahistorija.com/AH4.htm#10).
I mada se neke tvrdnje egiptologa mijenjaju (nisu robovi već iskusni graditelji, nije 20 već 10
godina, nije tokom čitave godine već samo sezonski), osnovne besmislice i dalje ostaju.
U stvarnosti, nijedan tačan odgovor nije ponuđen: šta, ko, kada, kako, zašto?
Odstupanja osnove Velike egipatske piramide, s jednog na drugi kraj, manja su od jednog
centimetra na dužini od 231 metra. To je puno preciznije nego standardi u XXI stoljeću. Kažu da
nedostaje kompletan pokrov piramide, koji je bio od uglačanog krečnog kamena. Samo skinuti taj
pokrov od milion tona je projekt nevjerovatnih dimenzija, a pri tome nisu oštetili piramidu. (Pri
vrhu Kefrenove piramide taj bijeli, glatki pokrov se još uvijek vidi.).
Na osnovu mog višedecenijskog iskustva, odgovori na osnovna pitanja bili bi slijedeći:
1. Šta – ovo je kompleksna energetska mašina
2. Ko – podignuta je u eri „bogova“ (s malim „b“)
3. Kada – u periodu između 12.000-36.000 godina
4. Kako – laserska oprema i levitacija kao tehnologija transporta
5. Zašto – komunikacijski uređaj, prostor za podmlađivanje, uticaj na agrikulturu i vodu
11. SFINGA
O Sfingi je puno napisano i najlakše je oboriti tvrdnje egiptologa da ju je gradio faraon Kefren.
Ona je, po dokumentima iz tog vremena, već bila tu i za vrijeme vladavine njegovog oca (ako mu
je bio otac) faraona Keopsa.
Erozija na Sfingi je puno starija od 4.500 godina. Sigurno starija i od 12.000 godina. Kao što su
piramide na platou Gize plavljene na kraju zadnjeg Ledenog doba, prije 12.000 godina, tako je i
Sfinga stradavala (bivala oštećena) više puta.
Iz godine u godinu, pod paskom Ministarstva za antikvitete, brišu se tragovi soli pet metara iznad
temelja piramida u Gizi, koji su dokaz da su piramide plavljene prije 12.000 godina. Uklanjaju se
morske školjke koje je Mediteran nanio poplavama. Nestaju dokazi za minimalnu starost piramida.
Za falsifikat u vezi Sfinge, bio im je potreban znatno veći projekt od običnog čišćenja. Erozija na
tijelu Sfinge identična je onoj na obližnjim krečnjačkim stijenama. Dio od vode, dio od vjetra. Da
bi to sakrili, Hawas i društvo su startali projekt potpunog prekrivanja sfinge blokovima različitih
dimenzija. Tobože, da bi zaštitili sfingu od propadanja. Bila je tu hiljade godina, najvjerovatnije
desetine hiljada godina, ali sada je egipatska ispostava elita odlučila da skrije očigledne dokaze.
Veći dio Sfinge je, nažalost, prekriven inferiornim graditeljstvom, uklonjene su ili prekrivene
erozije. Nezavisni istraživači su ostali bez „materijala“ za istraživanja.
Sramno.
Prevara javnosti se nastavlja, a elite, s uklanjanjem dokaza, imaju manje pritiska.
12. MEIDUM PIRAMIDA
Na 100 km južnije od Kaira smještena je stepenasta piramida u Meidumu. Službeno, „smatra se
drugom piramidom uopće, nakon Đoserove, i možda je originalno izgrađena za Hunija, posljedneg
faraona Treće dinastije, pa nastavljena za faraona Sneferua. Arhitekt je bio učenik čuvenog
Imhotepa, pronalazača dizajna kamenih piramida. Kolaps je, najvjerovatnije, uslijedio zbog
modifikacija u cilju njenog produženja. Piramidu nazivaju 'pseudo-piramidom' usljed neobičnog
izgleda.“
Ovo je dobar primjer koji pokazuje kako funkcioniraju egiptolozi. Historijatom nastanka i gradnje,
folklorom, raznim vladarima i arhitektima, naprave (po njima) logičan historijski redoslijed,
govore o manjkavostima graditelja i pripremaju teren za pojavu perfektnih piramida u Gizi.
Kako će nam se smijati potomci za koju deceniju. U kakvom neznanju i izmišljenoj historijskoj
slici smo živjeli.
Niti je faraon Treće dinastije Đoser autor „prve, prave“ piramide, niti je Imhotep bio njegov
arhitekt (jer je on živio znatno, znatno ranije), niti je piramida u Meidumu druga „prava“ piramida,
niti je Sneferu izgradio tri piramide, kako to tvrde egiptolozi, niti je ova piramida kolapsirala...
Od Đosera na kraju Treće dinastije, do Sneferua na početku Četvrte, egiptolozi su imali problem
s tri piramide: Stepenastom u Meidumu, Crvenom i Savijenom u Dahšuru. I, da bi napravili logičnu
priču koja se uklapa u historijski tok, izmislili su da je jedan faraon, tokom svog životnog vijeka,
podigao ne jednu, već tri kolosalne piramide. Čime i kako?
Ono što nijedan egiptolog niti nezavisni istraživač ne uzima u obzir je najvjerovatnija činjenica da
je vanjski pokrov Stepenaste piramide u Meidumu vrlo precizno uništen, kako više ne bi bila u
funkciji. Zidovi ispod vanjskog plašta su još uvijek perfektno očuvani, blokovi pristaju jedan uz
drugi perfektno, a doba gradnje je daleko iza poznatih faraona.
Francuzi su je prije 220 godina zvali „planina na pet spratova“ i porazno je za našu civilizaciju da
nakon toliko godina ništa ne znamo o njoj. Kao da smo ostali na nivou one drvene ploče ispred
piramide, na kojoj se pisanim slovima pokušava objasniti kako je piramida nastajala.
13. SAVIJENA PIRAMIDA
Savijena piramida u Dahšuru, 40 km južnije od Kaira, još je jedan primjer dezinformacija koje
proturaju egiptolozi i Wikipedija. Čitamo:
„Savijena piramida je smještena u kraljevskom groblju Dahšura, izgrađena tokom Starog
kraljevstva, pod vladavinom faraona Sneferua (c. 2.600 p.n.e.). Ovo je druga piramida ovog
faraona. Diže se na pustinjskim temeljima, zidovi stvaraju nagib od 54 stepena, a iznad 47 metara
visine mijenja se nagib u 43 stepena, što joj daje savijeni izgled. Arheolozi vjeruju da je ovo
primjer tranzicije iz stepenastih u 'prave' piramide. Postoje pretpostavke da je piramida pokazivala
znake nestabilnosti pa je promjenjen originalni nagib, ali i teorija da su graditelji požurili s
gradnjom jer se približavao čas smrti Sneferua.“
Ovo je impresivna građevina. Visina joj je gotovo 105 metara, dužina stranica 190 metara
(preciznije 200 kraljevskih laktova).
Možemo li zamisliti te znalačke drevne graditelje koji su imali veći repertoar opreme i znanja u
odnosu na nas, kako prave takvu „kardinalnu“ grešku i upola gradnje mijenjaju nagib? Znam da
među autorima raznih hipoteza o gradnji egipatskih piramida ima ozbiljnih ljudi ali, pitam se, kako
mogu kreirati tako neozbiljna nagađanja?
Nubijske piramide, 1000 kilometara južnije, imaju nagib od po 70 stepeni. Pojedine egipatske
dostižu 65 stepeni. Zašto bi onda 54 stepena ugrozila strukturnu stabilnost građevine?
Činjenica je da egiptolozi ne znaju svrhu ove, kao ni ostalih velikih, najstarijih, superiornih
piramida. Uporno se drže priče o grobnicama, mada nisu našli tragove mumiji Sneferua ni u jednoj
od tri 'njegove' piramide.
Moje iskustvo mi govori da su piramide energetske mašine koje amplificiraju postojeće energetske
izvore i kreiraju tri smjera kretanja energije. Prvi je kroz sami vrh piramide, „energetska zraka“,
koja je mjerljiva. Drugi je po površini i kreće od temelja piramide prema okolini, djelujući
blagotvorno na poljoprivredu i socijalnu organizaciju društva.
Treći je unutar piramide, kružno kretanje energije, od dna do visine jedne trećine piramide, kada
„udara“ u zidove, odbija se, ide na visinu od dvije trećine piramide i onda na drugu stranu (1/3
visine) i do dna, kompletirajući kružni tok. Zamislimo, umjesto dvodimenzionalnog,
trodimenzionalno kretanje energije unutar piramide. Kada dođe do trećine njene visine, energija
se odbija od zidova i podiže više. A kada na visini od jedne trećine promijenite nagib i ugao od 54
stepena zamijenite s 43 stepena kretanje energije se ubrza, jer ugao postaje oštriji. Stoga, promjena
nagiba nije „greška“ graditelja, već eksperiment s kretanjima energija. Različiti nagibi, različite
brzine, frekvencije, osobine energija.
Doći će vrijeme kad će se egiptolozi i istraživači piramida otvoriti egzaktnim, naučnim
disciplinama. Stručnjacima s instrumentima i naučnom opremom. A tada će im fizičari, inžinjeri i
ljekari dokazati da su stotine godina gledali u mašine, a ne u grobnice.
14. CRVENA PIRAMIDA
Crvena ili Sjeverna piramida je jedna od tri velike piramide u Dahšuru (zajedno sa Savijenom i
Crnom). Treća je po veličini od svih piramida izgrađenih na egipatskom tlu. Ime joj dolazi od
crvenkastog krečnjaka koji daje crveni odraz, pogotovo kod zalaska sunca.
Čini se da ova piramida nije uvijek bila crvena. Naime, pri osnovi piramide uočljivi su blokovi od
bijelog krečnog kamena. Moguće je da je piramida nekada bila u potpunosti prekrivena tim glatkim
kamenom. Graditelji su znali da različit kamen ima različit nivo provodljivosti. Naravno,
uklanjanjem jednog sloja, piramida je prestala s radom.
Ovo mi je, inače, posebno draga piramidalna struktura u Egiptu. Nalikuje, po nagibu od 43 stepena,
Bosanskoj piramidi Sunca. Crvena piramida je jedina u kojoj se vide dokazi da se u unutrašnjosti
piramide krio uređaj, vjerovatno za generiranje vrlo specifičnih frekvencija i koji je nasilno
izvađen ili uništen na licu mjesta. Iz treće prostorije može se vidjeti da su temelji prostorije uništeni
i da je ostala rupa s hrpom kamenja koje je bilo izloženo visokim temperaturama u prošlosti
(eksploziji?).
Egiptolozi tvrdoglavo vjeruju da ju je faraon Sneferu gradio između deset i sedamnaest godina, pri
kraju svoje vladavine.
Wikipedija prenosi:
„Arheolozi spekuliraju da je dizajn rezultat krize uzrokovane gradnjom prethodne dvije piramide
faraona Sneferua. Pojedini arheolozi danas vjeruju da je nagib Crvene piramide manje podložan
katastrofalnom kolapsu.“
Čini mi se da je jedna moja meditacija bila učinkovitija u traženju odgovora, nego nagađanja
arheologa u protekla dva stoljeća.
MEDITACIJA
Po dolasku, suočili su se s problemom brzog starenja. Nije im odgovarala atmosfera, omotač,
pritisak. Odlučili su se da postojeće znanje o piramidama primijene ovdje zbog procesa
podmlađivanja. Prvo su izgradili dvije manje piramide ispred ove. Testiranja su bila pozitivna i
onda su napravili Crvenu piramidu. Ona je najstariji energetski uređaj na ovom tlu. U kasnijoj fazi,
pojavila se potreba za drugim, jačim mašinama.
15. STEPENASTA PIRAMIDA U SAQARI
Pola sata vožnje od Kaira, na površini od deset kvadratnih kilometara, prostire se kompleks
piramida, hramova i grobova poznat kao Sakara (Saqara, Saqqara, Sakkara, Saccara).
Najupečatljivija je svakako najviša piramida, čuvena Stepenasta piramida, koja se pripisuje
faraonu Đoseru.
Zapravo, čitava priča o piramidama ima svoj početak u Sakari. Tvrdi se da je ovo prva piramida
na tlu Egipta i da je nastala iz pravougaonih grobnica, mastaba. Činjenica je da ova piramida ima
pravougaonu osnovu (kao i bosanske) ali, nema dokaza da je građena u više faza, kao što to
sugeriraju egiptolozi. Zapravo, kada se stane ispred nje, očigledno je riječ o jednom procesu s
glavnim projektom.
Prvi poznati egipatski faraoni susretali su se s kolosalnim građevinama diljem Egipta. Uz njih su
podizali svoje hramove, zidine, pa i grobnice. Ponekad bi pronašli ulaz, kao u slučaju Stepenaste
piramide u Sakari te ostavljali svoje zapise, smatrajući da će im ovi impresivni objekti osigurati
vječnost. Tako se u Sakari nalaze zapisi iz Druge faraonske dinastije, a u Abydosu iz Prve dinastije.
Stepenasta piramida u Sakari ujedno je, uz Sfingu, primjer katastrofalne rekonstrukcije. Naime,
desetak godina posmatram skele postavljene uz zidine piramide. Mijenjaju se originalni blokovi s
onim koji imaju drugačije dimenzije, mijenja se visina nivoa (stepenica), gabariti, nagib.
Ministarstvo antikviteta (na početku projekta rekonstrukcije bio je još uvijek Vrhovni savjet za
antikvitete pod Zahijem Hawasom) ovim je učinilo historijsku nepravdu i falsifikat. Istina je, imaju
i brojnih sjajno odrađenih projekata ali su ovdje kiksali u tolikoj mjeri da je to plod zle namjere i
gašenje funkcija piramide.
16. SERAPEUM
Serapeum, u neposrednoj blizini Stepenaste piramide u Sakari, tehnološko je čudo drevnog Egipta.
Wikipedija, nimalo slučajno, prenosi da je Serapeum „grobno mjesto Apis bikova“, koji bi na
ovom mjestu „postajali besmrtni nakon smrti“. Nadalje, tvrde da je „najstarija grobnica iz doba
faraona Amenhotepa III, devetog faraona XVIII dinastije iz 1.350. prije nove ere.“
Sretna je okolnost da je Serapeum ponovo, povremeno, otvoren za javnost nakon zemljotresa iz
1991. Dugo su vremena to koristili kao razlog za zatvaranje možda najveličanstvenijeg kompleksa
na tlu Egipta. Ispod zemlje su ogromni blokovi granita, u prosjeku 70-100 tona svaki. Poklopci
imaju masu od 30 tona. Njihova obrada urađena je nekom vrstom najpreciznijeg kompjuterskog i
laserskog alata. Odstupanja od 90 stepeni na uglovima jednostavno nema. Postavite li uglomjer na
obje strane ne ulazi svjetlost.
Dvadeset pet kamenih „kutija“, moguće „sarkofaga“, građeno je od crvenog i crnog granita iz
Asuana. Prevesti ih više od 800 km bez ogrebotine i onda ugraditi duboko ispod zemlje traži
razvijenu tehnologiju transporta. Ne ručnu već neku koja će neutralizirati gravitaciono polje.
Odakle dolazi ovo znanje? Gdje su alati i oprema? Crteži, dizajn, egzekucija?
Legnete li u jednu od granitnih kutija biva vam sve jasno. Ovo je mjesto gdje su privremeno
ostavljani prvi „bogovi“. Informacija koju sam dobio bila je vrlo konkretna: odavde su ih iznijeli
i onda su otišli.
I tako sam, ležeći u jednom od tih granitnih boksova, došao najbliže „bogovima“ koji su, kako
predanja kažu, „sišli sa neba“ i vladali Egiptom hiljadama godina.