BELINTAŠ - SVETIŠTE NA VRHU BUGARSKE
Devedeset minuta vožnje od Plovdiva, iza Asenovgrada, ulazimo duboko u planinski vijenac
Rodope. Ovdje, u središtu Bugarske, nalazi se kameni masiv dugačak 850 metara i širok
dvadesetak metara – Belintaš.
Snježne pahulje se tope u dodiru s glatkim stijenama, igla kompasa na pojedinim mjestima ne
može da se smiri.
Belintaš je mistično mjesto koje seže duboko u prošlost. Iz turske etimologije “belin” znači znanje,
a “taš” kamen, stijene. Dakle, kamenje koje nosi znanje. Predanja govore o skrivenoj biblioteci
znanja negdje unutar ovog masiva.
Arheolozi misle da je ovo kultna lokacija drevnog tračanskog plemena Bessi, koje je ovdje
poštovalo boga Sabaziosa. Ipak, svrha ove lokacije ostaje najvećim dijelom nepoznata. Geolozi
tvrde da je plato formiran kombinacijom djelovanja lave i tektonskih pokreta. Plato ima pregled
od 360 stepeni, s predivnim pogledom na obližnje planine.
Prilaz platou je preko perfektno glatke strane, koja kao da je rezana nožem. Asen mi sugerira da
je ovdje riječ o betonu. Interesantna formacija. Ne sreće se često ovako neprirodno ravna strana
od čvrstog kamena. Vegetacija najvećim dijelom izostaje.
Plato je izrešetan stotinama kružnih rupica u kamenu, ispunjenih vodom. Postoje tvrdnje da, kada
se na plato gleda iz zraka, on odražava zvjezdane konstelacije Velikog medvjeda, Lava, Oriona…
Kosmička mapa ili lokacije obližnjih svetilišta u čijem centru je Krastova Gora? Prva svjetska
mapa?
Na nekoliko mjesta uklesane stepenice i police u kamenu. Dva niza stepenica, sa lijeve i desne
strane, vode do vrha. Sa vrha se vide obje strane ovog masiva. Iz profila se naziru likovi… oko,
nos, usta. Jedna izdvojena stijena jasno prikazuje čovječiji profil.
Nema sumnje, inteligentna bića bila su ovdje, organizirali aktivnosti, procesije. Međutim, nema
skloništa, hramova, oltara.
Belintaš je za moje prijatelje izuzetno jako energetsko središte, gdje misli postaju jasnije, pogled
u budućnost bistriji. Navodno su se, na lokaciji gdje se susreću dva niza stepenica, okupljali
Tračani, a sveštenici predviđali budućnost na osnovu visine plamena, kojeg su potpirivali vinom.
Lako se može osjetiti da je ovo mjesto jakih energija, s kojim se može povezati. Nekoliko puta
sam u miru sjeo na vulkanski kamen i utonuo u meditaciju.
MEDITACIJA
Brdo su oblikovale prirodne sile, znatno prije pojave ljudi. Sa donje strane postavljen je kiklopski
zid koji je opasavao uzvišenje s ravnim stranicama. Energije lokacije su prijale entitetima iz
duhovnog svijeta. Duboko ispod zemlje je komora od koje se radijalno šire tuneli ali koji ne izlaze
na površinu.
Ljudi su prolazili ovim područjem u više navrata. Najstarija populacija je tražila prirodni zaklon,
pećine, ali nije ga našla, pa su išli dalje. Oni koji su kasnije naselili region živjeli su u podnožju.
Plato su koristila samo sveštena lica.
Pokušavali su napraviti zaklon na vrhu, sklonište od vremenskih nepogoda, jakog vjetra i kiše.
Vremenom su naučili da sunčeve zrake, koje se odbijaju od više medija, imaju sposobnost da režu
kamen. Postavljali su kristale s ravnom površinom jedan preko puta drugog, pojačavajući snagu
sunčevih zraka.
Ubacili su stijenu između dvije uspravne prirodne stijene. Pažljivo je izabran ugao i lokacija na
koju će je uglaviti. Funkcija je astronomska, pratila je sunčevu svjetlost u podne. Sunčev sat.
Sveštenici su bili specijalizovani za različite oblasti: astronomi, šamani i drugi.
Na vrhu su bazeni s vodom. Prvi je bio za bebe koje su poljevali vodom. Drugi za inicijaciju
trinaestogodišnjaka. Oba su imala živu vodu. Dobijali su je iz Belintaša. Treći bazen je skupljao
kišnicu. Tu su dolazili stanovnici ljeti, kupali se, radovali se životu i to je bila jedina prilika kada
su svi mogli doći na vrh platoa.
Zaklonjeno udubljenje na platou bilo je mjesto ljubavnih sastanaka. Dovoljno široko za dvije
osobe. Četiri rupe simboliziraju četiri strane svijeta i osiguravaju uspješnost potomstva.
Mnogo je isklesanih lica na liticama. Prvo je ostalo ovdje prije pojavljivanja ljudi. Kasnije su
sveštenici postajali autorima novih ljudskh profila u kamenu, ulažući dodatni klesarski napor tamo
gdje je priroda već započela posao.
***
Sunce je visoko iznad platoa, podne je. Oblaci se izmiču dalje od sunca. Oko sunca tamni krug,
pravilni sferični pojas.
Šta li to Belintaš šalje nebu?
BEGLIKTAŠ
Begliktaš je prahistorijsko megalitno sveto mjesto. Locirano je na krajnjem jugoistoku Bugarske,
na Crnom moru, u blizini granice s Turskom. Dugo vremena je bilo zatvoreno za javnost jer je
desetine hektara šume i obalnog pojasa bilo dijelom posjeda višedecenijskog bugarskog
komunističkog vladara Todora Živkova, koji je tu imao svoj ljetnikovac.
Arheologinja Tsonia Drazheva, koja je započela kampanju iskopavanja 2002, producirala je
interesantna saznanja. Prvo, ovdje je riječ o prahistorijskom megalitnom svetilištu. Drugo, ovu
lokaciju su znatno kasnije koristili Tračani u brončanom (1.300 godina prije nove ere)) i ranom
željeznom dobu (1.000 godina p.n.e.). Pretpostavlja se da su upravo Tračani preuredili i oblikovali
prirodne magmatske stijene i koristili ih za svoje religiozne ceremonije.
U obližnoj prirodnoj pećini pronađena je keramika iz ranog željeznog doba (3.000 godina unatrag).
Sunčev sat je formiran od megalita koji je pokazivao vrijeme na ulazu u pećinu.
Begliktaš je danas definiran kao najstarije i najveće tračansko megalitno svetilište na Crnom moru
koje se prostire na 12 hektara. Svaki blok predstavlja neki od životnih elemenata i izazova.
Formirali su brojne vodene bazene i kanale u kamenu, stepenice i šupljine. Centralna instalacija
su dva kamena kruga formirana od ogromnih stijena. Pretpostavlja se da su Tračani prinosili
bogovima poklone u vidu voća, cvijeća, žrtvovanih životinja, vina, mlijeka, meda, maslinovog
ulja…
Moji bugarski prijatelji, predvođeni Asenom Asenovim, ispunjavaju mi želju da posjetim ovu
važnu megalitnu lokaciju. Nakon vožnje zemljanim putem, ispred nas je prostrana ravna livada,
koja završava velikim vulkanskim stijenama. Neke su oble, neke ravne, vidi se da su nekada bile
dio većeg kompleksa. Leže na kamenoj podlozi.
Originalno, ove megalitne stijene su tvorile krug. Obilazim svaku. Različiti oblici, dimenzije.
Idealno mjesto za opuštanje i meditaciju. Postavljam si pitanja u vezi svrhe ovog mjesta. Dobijam
slike koje bi mogle dopuniti objašnjenja vezana za Begliktaš.
MEDITACIJA
Milionima godina stare vulkanske stijene oblikovale su prirodne sile, duhovi prirode. Formirali su
krug da pojačaju dejstvo podzemnih energija. Dodali su dva manja kamena kruga. Tok energija je
izgledao kao vrtlog, spinovao i iz sredine se dizao u nebo. Mnogo prije dolaska čovjeka, lokacija
je većim dijelom uništena, “onesposobljena”.
Dolazak ljudi desio se u periodu prije 8.000 godina. Prva faza je prolazila uz ljude koji su bili
spiritualni i znali su cijeniti energetske karakteristike ove lokacije. Dodatna energija im je
omogućavala da lakše dođu do duhovnih dimenzija u kojima su mogli putovati kroz vrijeme i
prostor i dolaziti do znanja. Različite stijene su omogućavale različite sposobnosti: astralne
projekcije, inicijacije, ekstrasenzorne mogućnosti, jasnost misli.
Druga faza karakeristična je po spoju duhovnosti sa svakodnevnim životom. Sveštenstvo je bilo u
stalnoj vezi s poljoprivrednim stanovništvom. Prije sjetve veliki broj ljudi se okupljao na platformi,
djelomično pod travom (kombinacija kamene i travnate površine, ali bez drveća koja postoje
danas). Na prednjoj ravnoj stijeni, stajao je vrhovni sveštenik. U jednoj ruci imao je sjeme, u drugoj
krv upravo žrtvovane koze. Iz malog bazena ispod njegovih nogu, mješavina krvi i sjemena išla bi
kanalima ka zemljanoj površini, simbolično nagovještavajući plodnu sezonu.
Kasnije je ova tradicija polako blijedila. Kao i sjećanja na stara vremena. Krugovi su uništeni,
stijene razbacane.
Između dvije paralelne stijene ubačen je kamen. Nalazi se tačno na pravcu jug-sjever. Sunce u
podne baca sjenu kroz otvor. U ovisnosti od položaja sunca između zimskog i ljetnog solsticija
mogu se pratiti godišnja doba.
Lokacija je još uvijek energetski jaka, drveće je voli, priklanja se stijenama tokom rasta. Grupa
uspravljenih stijena je bilo mjesto gdje su ljudi, okupljeni u četiri grupe, formirali četiri reda i
pjevali visoke tonove. Uz pomoć kamena, zvuk se prenosio čitavom dolinom i išao ka nebu.
Kao da je pokušavao dostići putovanja njihovih predaka.
KAMENA ŠUMA: “POBITI KAMANI”
S tri auta krećemo izvan Varne na Crnom moru, u pravcu Burgasa. Destinacija nam je lokacija
“Pobiti kamani” ili “Zabodeni kamenovi”.
Mali ured za prodaju karata, tridesetogodišnjak nam govori na bugarskom:
“Na površini od 50 kvadratnih kilometara smješteno je stotine uspravljenog kamenja.
Identifikovali smo petnaest grupa. Ova prva ima 300 kamenih stubova na dužini od 800 metara.
Više je teorija geologa o nastanku ovih uspravljenih kamenih stijena. Prva ide u prošlost 50 miliona
godina. Nakon što se Lutejsko more povuklo, geolozi tvrde da je erodirao prostor između
krečnjačkih stijena i tako su se formirali stubovi. Druga teorija govori da je ovdje postojala šuma
te da se oko drveća formirao kamen. Kada je drveće istrulilo, izvana je ostao kamen, a iznutra
šupljine. Treća, novija teorija, govori o postojanju metana ispod površine koji bi, naglim
eksplozijama, dovodio do odvajanja stijena, formiranja stubova i šupljina unutar njih.”
Na službenom panou pominju i objašnjenje o ovoj lokaciji kao energetski moćnom mjestu. Ako
se hoda bos i stoji na nosačima stubova, negativna energija odlazi iz tijela. Mali kameni krug koji
je formiran prije 30 godina označava energetski najjače mjesto koje bi moglo imati ljekoviti aspekt.
Pitao sam ga od kada radi ovdje,
- Već četvrtu godinu – odgovara.
- Pa, koje je tvoje mišljenje o nastanku ovih stubova, zanemari šta geolozi kažu?
- Ja se tu osjećam dobro.
Krenuli smo u obilazak. Ovako nešto nisam još nigdje vidio. Krečnjačke stijene, kružnog oblika,
formiraju stubove. Poneka je nepravilnog geometrijskog oblika ali kao da ima neku drugu ulogu:
s prostorom za sjedenje, malim prolazom, mjestom za osmatranje…