MIAMISBURG – NAJVEĆE KONUSNO UZVIŠENJE U OHAJU
Ušao sam u gradić Miamisburg u Ohaju. Iz daleka uočavam vrh konusnog uzvišenja. Nije mi
potrebna navigacija nekoliko posljednjih kilometara vožnje. Parkiram kao jedini auto na parkingu.
U lijepo održavanom parku ogromni tumulus plijeni visinom i geometrijskom pravilnošću:
Miamisburg Mound! U njega je ugrađeno 50.000 kubika zemlje i građevinskog materijala. Obim
mu je 270 metara, a visina 20 metara. Ovo je jedan od dva najveća tumulusa na istoku SAD-a,
upisan u Nacionalnu listu historijskih mjesta.
Miamisburg Mound se nalazi tačno u geometrijskom centru ogromne, ravne, zelene površine. U
momentu me podsjeti na plato Gize i nevjerovatne radove na perfektnom niveliranju kamene
površine.
Stav konvencionalne nauke je da je riječ o monumentu kojeg je izgradila Adena kultura prije
otprilike 2.500 godina. Nažalost, zabilježen je samo jedan ozbiljniji arheološki pokušaj na
razjašnjenju tajne ovog vještačkog uzvišenja i to prije 150 godina.
Priča je interesantna stoga je citiram: Dayton Daily News, 28. februar 1932:
‘Dan kada su otvorili Miamisburg Mound’
Datum je bio 22. juli 1869. Istraživanje je započelo na mamutskom uzvišenju na farmi dr. Johna
Treona u blizini Miamisburga. U nekoliko navrata u prošlosti najavljivana su iskopavanja, ali su
se radnici uvijek bojali tupog zvuka koji je dolazio iz uzvišenja, pa su odustajali od kopanja.
Nalazili bi skelete koji su u znatnoj mjeri nadamašivali one današnjih ljudi…
U prva dva dana iskopavanja, od srijede do četvrtka, dostignuta je dubina od 10 metara. Pronađen
je ljudski kostur u sjedećoj poziciji, okrenut ka istoku. Čini se da je kostur bio postavljen pri samoj
površini u to doba i prekriven zemljom i glinom. Nešto dublje pronađene su ploče, slagane jedna
na drugu, pod nagibom od 45 stepeni, sličnih dimenzija. Moguće je da su ove kamene ploče činile
vanjske zidove…’
Kada je riječ o svrsi Miamisburg Mounda, nagađanja su da je ovdje bilo riječ o grobnici (ali je
zbog znatno manjeg broja skeleta u odnosu na druga slična uzvišenja ta teorija odbačena), hramu,
utvrdi ili uzvišenju za slanje signala (?) koje je u nizu bila povezano s drugim sličnim uzvišenjima.
Dakle, dimni signali, Indijanci, a ubrzo ćemo im pridružiti i kauboje, slijedeći ovu logiku. Nadajmo
se da će moderne geofizičke metode utvrditi preciznu strukturu ovog tumulusa, s prolazima i
rezonantnim komorama te podzemnim energetskim izvorima.
Mjerio sam magnetno polje na nekoliko lokacija:
- U autu, 200 m dalje od lokacije: 70-76 mikrotesla
- U podnožju tumulusa: 52-53 mikrotesla
- Na vrhu tumulusa: 40-42 mikrotesla
- Pet metara ispod vrha i metalne ograde: 36 mikrotesla
Nema ultrazvuka.
Bilo je vrijeme da zavirim u energetski omotač i vidim da li mogu dobiti dodatne informacije.
MEDITACIJA
Prva grobnica originalnih arhitekata. Visoka 3,5 metra. Sahranjeni ispod zemlje, Kopali su im
prilaz ispod uzvišenja, zatim ga pažljivo zatvorili. Grupa domaćih stanovnika koja je učestvovala
u tom poduhvatu je raseljena u druge krajeve.
Originalna svrha je bila drugačija. Ovo je dio energetskog krvotoka krajolika. Konusni
geometrijski oblik je stvarao energetsku zraku (još uvijek je prisutna), unutar objekta se energija
kovitla. Ispod su energetske linije (“ley lines”). Vodeni tok nije neposredno ispod tumulusa već
malo dalje, ali energija vode ispunjeva podzemne prolaze. Postoje još neke energetske linije za
čije porijeklo i definiciju ne znam.
U ranijoj inkarnaciji sam, kao tinejdžer, prisustvovao gradnji jednog od objekata u Ohaju i bio
svjestan prisutnosti posjetilaca.
Da li moj ratio ili moje nesvjesno utiču na ove slike koje opisujem?
Odgovor: “Tvoja prošlost utiče.”
***
Baš sam se spremao zaključiti pisanje o posjeti Miamisburgu kad me pogled na fotografije podsjeti
da sam na pet slika snimio žutu energetsku lopticu. Ponovo sam je našao na fotografijama mjesec
dana kasnije, ovog puta na europskom kontinentu, u Visokom, u parku ‘Ravne 2’: ista visina od
zemlje, iste dimenzije, ista boja, u momentima kada sam bio sam.
VELIKI KRUG U NEWARKU: LUNARNA OPSERVATORIJA JE SAMO POČETAK
Moja četvrta stanica u Ohaju dovodi me u Licking County, putem State Route 79, kraj gradića
Newark. Najmanje dvije hiljade godina stari, obimni zemljani radovi danas su poznati kao
‘Newark Earthworks’, a najistaknutiji je dio ‘Great Circle Earthworks’. Zemljani krug ima prečnik
od gotovo 400 metara. Krug je pravilan. Ostali geometrijski oblici obuhvataju još jedan krug, oval,
osmougaonik, dugačke zidove… Samo ova sekcija ujedno je i najveći zemljani geometrijski
kompleks na Planeti. Za njihovu gradnju graditelji su pomjerili milione kubika zemlje.
Visina zemljanih zidova varira od 1,5 do 4,5 metra. Uz zidove je kopana uvala koja ima dubinu od
dva do četiri metra. Zemljani zidovi se sastoje od različitih slojeva: na površini je tamno smeđa
zemlja, ispod je svijetla, žuto-smeđa zemlja. Arheolozi pretpostavljaju da je riječ o simboličnom
značenju za graditelje.
Moje mišljenje je da je riječ o različitoj provodljivosti materijala.
Natpis na licu mjesta upozorava:
“Glavna osovina zemljanih radova Newarka markira najsjeverniju lokaciju Mjeseca na noćnom
nebu. Ostale zemljane uzvisine prate ključne pozicije Mjeseca prilikom izlaska i zalaska na
horizontu, tokom dugog ciklusa koji traje 18,6 godina. Ali, ovo nije opservatorija. Podudaranje
zemljanih radova s kosmičkim disanjem je bio način za Indijance da pokažu da je ovo mjesto bilo
sveto za njih.”
(Nisam siguran da mogu da pratim logiku autora ovog natpisa.)
Za razliku od mnogih zemljanih radova i tumulusa koje je sistematski uništavao Smithsonian
Institute u zadnjem kvartalu XIX stoljeća te neodgovorni vlasnici ili industrijalizacija Amerike,
ovaj kompleks je ostao sačuvan. Unatrag 1854. lokalna zajednica je koristila ovu lokaciju za svoje
sajmove i okupljanja da bi 1932. prešla u ruke Ohio Historical Society.
Mjerenja magnetizma:
- U autu, na ulazu u park: 111-117 mikrotesla
- Uz rub zemljanog uzvišenja Velikog kruga: blagih 40 mikrotesla
Nema ultrazvuka.
Bilo je vrijeme za posljednju fokusiranu meditaciju u Ohaju.
MEDITACIJA
Tumulusi širom Amerike predstavljaju najsjajnije zvijezde. Kvadrati i pravougaonici – sektori na
zvjezdanom nebu. Krugovi – “rotirajuće zvijezde”. Kanali – energetski tokovi među zvijezdama i
galaksijama, koje su koristili za putovanja.
Rabili su veliki teritorij današnjeg SAD-a da:
(1) prikažu mapu zvjezdanog neba
(2) da uspostave energetske tokove među svim konstrukcijama
(3) tumulusi – u nekima od njih posjetioci su sahranjeni
(4) u drugima su lokalni stanovnici, velikodostojanstvenici našli mjesto za vječni počinak.
Kopali su prolaze ispod tumulusa i valjkastih uzvišenja. Smithsonian Institute je otkrio najvažnije
činjenice o ovim strukturama i pronađenim artifaktima i kosturima (neki vrlo neobični).
Potvrđena je kosmička relacija. Ali, ne smije se samo svoditi na lunarne karakteristike. Ovo je dio
mnogo veće kosmičke mape.
Od današnjih 41.000 zemljanih građevina u Ohaju još više ih je uništeno i ogroman broj još nije
pronađen (ispod zemlje).
***
Posljednjom fokusiranom meditacijom dobio sam konačne odgovore. Zbilja, teritorij Sjeverne
Amerike u prošlosti je poslužio kao velika višedimenzionalna kosmička mapa. Uspostavljeni su
energetski tokovi, sijalice (tumulusi) su zasvijetlile, prekidači (zemljane strukture) su pomjereni i
uključeni, prostor je naelektrisan bežičnim putem (podzemno strujanje različitih energija) i velika
životna i svemirska škola/mapa/uređaj započeo je s radom.
Stoga sam, s pravom, nazvao ovaj ciklus: Ohajo – Najveći zemljani radovi u historiji Planete:
kosmički energetski krvotok.
ISTARSKA ZAMBRATIJA, SIPAR I MOTOVUN
1. ZAMBRATIJA
Uvala Zambratija pored Umaga je na krajnjem zapadu Hrvatske. U plitkom moru su 2008.
otkriveni ostaci malog broda starog 3.200 godina, koji su se nalazili uz potopljeno naselje, a čija
je starost procijenjena na šest hiljada godina.
Očigledno da se nivo Jadranskog mora mijenjao. Do prije 12.000 godina, tokom Ledenog doba,
svjetske vode je vezao led tako da veći dio Jadranskog mora nije ni postojao. Moglo se pješice
preći od Zadra do Italije. Otapanjem leda, Jadran se momentalno podigao 650 metara, a pod vodom
je bio veći dio današnje Bosne i Hercegovine. Doline su potopljene, planinski vrhovi su postali
otoci. Između njih je uspostavljena trgovina brodovima. Postavljene su velike alke za vezivanje
tih brodova, od materijala koji nije rđao.
Te alke, kao dokaz preostalog a danas zaboravljenog znanja o neobičnim legurama, sistematski su
skidane tokom rata 1992-1995. UNPROFOR-ove jedinice su helikopterima dolazile do mjesta s
alkama visoko u klisurama. Danas više nijedne alke nema, mada se o njima govorilo 1970-ih i
1980-ih.
Vode su se počele povlačiti. Nivo Jadranskog mora je opet opao. Prije 8.000 godina, kako se
stanovništvo povećava, osnivaju se mala neolitska naselja.
Prije 6.000 godina, na sjeveru Jadrana u današnoj Zambratiji, formirano je malo naselje. Ugodna
istarska klima i plodna zemlja pogodovali su razvoju zajednice.
Nove globalne katastrofe, prije više od 4.000 godina, dovode ponovo do povećanja nivoa mora.
Zambratija se našla nekoliko metara na dnu mora. Preko nje su počeli ploviti ribarski brodovi.
Tek 2008. otkriveni su ostaci neolitskog naselja:
“Tijekom ispitivanja otkriveno je da Zambratija krije brojne arheološke nalaske na površini od
preko 10.000 četvornih metara na dubini od 2,50 do 3,20 metara te da su ti ostaci pripadali
prapovijesnom naselju koje je bilo sačinjeno od drvenih kućica koje su stajale na pilonima od
hrastova kako bi se izbjeglo utonuće u muljevito tlo. Uz ostatke naselja su pronađene različite
životinjske kosti i brojni ulomci keramičkih posuda. Radiokarbonskim datiranjem utvrđena je
starost naselja između 4.230 i 3.980 godine prije nove ere.” (web portal Ancient Origins).
Uz naselje otkriven je i brodić čija je starost procijenjena na 3.200 godina.
“Do sada je iz muljevitog dna na svjetlost dana izašlo osam madira (platica) brodskog korita
napravljenog od brijesta i jedna korba (rebro) od jele, dok su ostali dijelovi rađeni i od johe. Na
rubovima madira se nalaze ukoso izbušene rupe kroz koje je obavljeno šivenje uz pomoć konopca,
preko šava je stavljana drvena letvica koja je služila kao brtvilo.” (Ancient Origins).
2. SIPAR
Na uvalu Zambratija se nadovezuje poluotočić Katoro, odnosno lokacija kaštela Sipar. Nalikuje
mi uskoj plaži, širokoj 15 metara, a dugačkoj stotinu metara, koja se pruža kao jezičak u more.
Djelomična rekonstrukcija zidova i temelja upozorava na nekadašnju građevinu, “kaštel”, palaču,
a možda i odbrambene zidove.
Pretpostavlja se da građevina datira iz doba antičkog Rima, koja je korištena, popravljana i
dograđivana za Bizanta, Venecije, pa je služila kao svjetionik, da bi je Nijemci 1943. artiljerijom
konačno uništili.
“U povelji obitelji Benedetti može se pročitati da se za velikih oseka kod Katora pojavljuju u moru
oku vidljivi podovi mozaika, soba, kupališne zgrade i slično. Još je živa predaja s legendarnim
primjesama prema kojoj su kaštel Sipar osnovali Bizantinci, kasnije nastanili gusari, a u sadašnjim
ruševinama žive duhovi i čuvaju skriveno blago.” (www.glasistre.hr)
Mali, neotkopani hum na kraju rta nedvojbeno krije ostatke nekadašnjih građevina.
Gusari iz doline Neretve su 876. godine, pod vođstvom bana Domagoja, Sipar porušili i spalili.
Rast nivoa mora te nedovoljna zaštita pred navalom barbara, uzrokom su da se stanovništvo
pomjera južnije, prema Umagu.
Uz ovaj kaštel vežu se legende, a jedna od njih govori:
“U srednjem vijeku Sipar je bio moćna utvrda, gospodar cijelog kraja, od mora do terasa vinograda,
u zaleđu. Vladari Sipra bili su toliko moćni i bogati da su se kupali u zlatom optočenim bazenima.
Mlada i prelijepa Rosamunda, kći gospodara Sipra, na jednoj od svojih šetnji podno bedema,
upoznala je siromašnog, ali stasitog i mudrog pastira. Planula je među njima iskrena ljubav. Bijes
i osveta obuzeli su starog gospodara Sipra kad je doznao za tu ljubav te je Rosamundu prisilio da
dane i noći provodi u svojim odajama, a pastir je protjeran u najudaljeniji kraj siparskog posjeda.
Rosamunda oboli i ni najbolji liječnici, ni najskupocjeniji darovi, bezbrojne zabave i balovi nisu
pomogli da ozdravi. Venula je i tugovala za pastirom pa je strogi otac bio primoran, za spas kćeri,
pozvati pastira i iskušati njegovu mudrost.
Pastir je u Sipar doveden pred veliki mozaik gdje je morao među tisućama raznobojnih kamenčića
pronaći dva potpuno iste boje. Na veliko čuđenje prisutnih dvorjana, pastir je brzo pronašao čak
četiri istobojna kamena. U tome mu je pomogla vila ljubavi, svima prisutnima nevidljiva. Otac,
vlasnik Sipra, bio je primoran udati kćer za pastira. Svadba je prošla u raskoši i veselju, a pastir je
nakon smrti Rosamundina oca postao vlasnikom čitavog imanja.”
3. MOTOVUN
O Motovunu Marko Pogačnik piše kao energetski najmoćnijem mjestu u Istri. Po njemu, tu je
raskrsnica tri zmajeve linije ili tri zmajeve brazde, kako ih naziva.
Riječ je o podzemnim energetskim linijama. Za njih su znali drevni narodi koji su na energetski
potentnim mjestima podizali svoja naselja, megalitne/astronomske građevine, tumuluse.
Pretpostavlja se da je riječ o mjestima s pozitivnom, balansiranom energijom, koja izaziva osjećaj
opuštenosti, bolje koncentracije, jasnoću, kreativnost, tolerantnost.
Spuštanje starim putem u Istru sa zapadne strane, dovodi me do Motovuna koji je izgrađen na
kupolastom uzvišenju. Komandni položaj utvrde koju sam posjećivao za filmskih festivala, izdvaja
se od okoline. Blagi osjećaj ushićenja samo od pogleda na Motovun.
Smjenjuje se prostrana dolina, koja je nekada zasigurno bila pod morem, s osjećajem mirnoće,
spokoja, blagosti; za njom su uzvišenja koja energetski komuniciraju. Nakon toga kanjon s brzim,
dinamičnim energijama,
I, ponovo dolina, u koju uplovljavamo i utapamo se u prirodni mir.
Ako se fokusiramo, osjetimo promjenu energija okoline.
PIRAMIDA U TESLINOM SMILJANU?
Kao kad se nakon dugog vremena vraćate u rodni kraj. Prvo neki otpor, a onda opuštanje,
priželjkivanje susreta.
Smiljan nije negdje daleko. Uzvišenja su pitoma, okružena planinama pod snijegom.
Centralno mjesto u dolini zauzima kružno uzvišenje s blagim padom. Konusni završetak, identičan
nagib od podnožja do vrha. Gledam ga sa tri strane. Ne nalazim odstupanje od pravilne, gotovo
piramidalne geometrije.
Lokacija kuće Nikole Tesle, uz potočić. Tu je i crkvica.
Ovo samostojeće uzvišenje je u središtu doline. Dominira. Pogled sam leti k njemu i pripija se,
vodi na misteriozan put i traži odgovore.
Na vrhu je antena. Slanje i primanje signala.
Koliko je Tesla bio pod utjecajem ovog piramidalnog uzvišenja još od malih nogu?
ČAROBNI OTOČIĆ NA ZELENO-PLAVOM MLJETU
Odsjeli smo u Babinom Polju, najvećem mjestu na Mljetu. Šesnaest naselja, ukupno 1.100
stanovnika najjužnijeg i istovremeno najistočnijeg, većeg jadranskog otoka. Ujedno i najzelenijeg,
85 posto otoka je prekriveno šumom.
Sa jedne strane, ljepota Mljeta izazivala je gorku sudbinu otoka. Benediktanci su otok napustili
1869. proklevši stanovništvo otoka. Sve su radili obrnutim redoslijedom. U molitvenu bi procesiju
išli u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Kada bi palili svijeće, okretali bi ih naopako. I tako je
završilo prisustvo ovih, u crno obučenih, monaha.
Još od 1151, kada su benediktanci iz Apulije dobili pravo na otok od zahumskog (srpskog) kneza
Dese Vlaisavljevića, to je dočekano nezadovoljstvom domaćih benediktanaca koji na Lokrumu
imaju svoj samostan od 1203.
Jedna od legendi kaže da su rimski vojnici prije dvije hiljade godina opsjedali Mljet, nisu ga mogli
osvojiti, sve dok im starija žena sa otoka nije otkrila odakle se domaće stanovništvo snabdijeva
vodom. Nakon toga, rimski vojnici nalaze načina da ovladaju otokom, a babi daju kao poklon
veliko polje u središtu otoka. I tako nastade Babino polje.
Doduše, druga legenda vezana za “babu” nas vodi do ostarjele Kalipse, o kojoj je pisao slijepi
pjesnik Homer. Brodolom Odiseja se možda desio upravo pred Mljetom, na koji je umorni Odisej
jedva isplivao, a gdje je nimfa Kalipso živjela. To bi se moglo smjestiti na sredini sjeverne strane
otoka. Danas je tu seoce Okuklje gdje nas, tokom lijenog, sunčanog junskog dana 2017., nije imao
ko poslužiti u restoranu, pa smo produžili dalje, u Prožurski Porat.
Na odlasku, Odisej se otisnuo za Itaku sa istočnog dijela otoka, iz Saplunare. U dubokoj uvali
Blaca, na krajnjem istoku Mljeta, jedina je pješčana plaža na otoku s plićakom i vrelim pijeskom.
Mljet je slavenizirana verzija latinske Melite, odnosno medonosnog otoka. Melita je i Malta,
znatno južnije u Sredozemnom moru. Ove dvije Melite bore se za lokaciju brodoloma Sv. Pavla
koji se 61. godine otisnuo na put za Rim. Nakon nevremena, ostao je na nepoznatom i šumovitom
otoku tri mjeseca. Pošto je otok bio prepun zmija, jedna ga je i ujela, ali bez posljedica. Smatra se
da je Sv. Pavle dobro poznavao geografiju i da je opisao da se brodolom desio “u Adriji” te da u
poslanici Rimljanima izričito tvrdi da je “bio u Iliriku”. Međutim, dilema o boravku Sv. Pavla je
zaključena u korist Malte.
Stotinu godina prije toga, rimski vojskovođa Oktavijan (budući car August) kažnjava Mljet i
Korčulu zbog napada Ilira na njegove brodove. Razara ilirski grad Melitusu, pobija sve mlade
ljude, a starije i žene prodaje u roblje. Na mjestu ranijeg grada podiže zidine koje se danas zovu
Polače, s najboljom konobom na Mljetu i prelijepim zaljevom.
Arheološka lokacija crkvice Sv. Pavla otkriva manju srednjevjekovnu crkvicu u većoj, starijoj,
antičkoj, podignutoj prije 1.500 godina. Na temeljima crkve Sv. Pavla postavljam pitanje: Da li je
Pavao doplovio do Mljeta?
MEDITACIJA
Ne. Ukrcao se na brod, kapetan je bio samouvjeren, Pavao nije znao šta ga čeka na dalekom putu,
pa mu je imponiralo samopouzdanje kapetana. Imali su mape Sredozemlja. Plovili su uz sjeverne
obale Afrike, a onda prema Rimu.
Ovdje je napravljena crkvica kao spomen na Sv. Pavla u doba kada se kršćanstvo širilo Jadranom.
Kasnije, nakon podizanja crkve, našli su vezu u Bibliji s Melitom i špekulirali da je ovo
potencijalno mjesto koje je posjetio Sv. Pavao.
***
Mljet je duguljast otok, gotovo 40 km dugačak, ali uzak, u prosjeku tri kilometra. Vulkanskog je
porijekla i odlikuje ga veći broj uzvišenja koje strmo vode do plodnih dolina. Nedostatak
stanovništva razlog je nedovoljnoj obrađenosti otoka. Ovo je ujedno i jedini veliki jadranski otok
bez vodovoda.
Najljepši dio ipak je na zapadnoj strani, čijih je 50 kv. km proglašeno nacionalnim parkom još
1960. Tu se ističu Veliko i Malo jezero, danas sa slanom vodom. Velika i Mala vrata veza su s
morem. Tokom plime morska voda ulazi, a za oseke izlazi iz jezera tako da se nivo jezera mijenja.
U Velikom jezeru smješten je otočić Sveta Marija, dužine 200 metara i širine 100 metara.
Ne čudi me što su benediktanci podigli svoj samostan, a kasnije i crkvu upravo na otoku Sv. Marije.
U istaknutoj plavoj boji mora, okruženi zelenim šumama, monasi su imali priliku da se približe
Bogu nošeni cvrkutom ptica. Upravo je ovaj red svoje samostane podizao na najljepšim prirodnim
oazama uz mora, rijeke i jezera. Mada nisu imali zavjet ćutanja, kao dio pravila u svom redu, ipak
su mnoge sate provodili u miru, bez razgovora. A ovakvi predjeli su im bili idealni.
Ljepotu otoka još su više uresili maštovita arhitektura i bijeli kamen u crkvenim predvorjima,
bogatim stubištima, elegantnim portalima i kamenim stubovima. Prozori, terase, renesansna vrata,
balkoni, kapelice… svojim dimenzijama i bogatstvom više priliče velikim gradovima, od Raguze
do Venecije, nego malom otoku.
Okružen šumom i ostacima rimskog zida, postavio sam sebi pitanje: ko su bili prvi stanovnici
otočića? I utonuo u meditaciju.
MEDITACIJA
Ovo nekada nije bio otok već dio plodne doline. Prvi ljudi nisu sadili već koristili postojeće biljke
i plodove. Dolazak katastrofe, prodiranje mora, dovelo je do stvaranja otoka. Novi doseljenici nisu
prepoznali tragove prethodnih stanovnika. Gradili su drvene brodove s poprečnom gredom za
stabiliziranje prilikom plovidbe. Prve kuće bile su slične sojenicama. Ovdje je uvijek živjelo malo
ljudi. Bili su ribari i sakupljači u stara vremena. Dolazak “Ilira”, doveo je do nešto većih grupa
ljudi koji su nosili kožne ogrtače. Na otočiću su živjeli “Ilirski” vladari.