Karl May-Medju orlovima

fakulteta te se ne bih morao potucati Divljim zapadom da me Siouxi osakate. U tekstu stoji Leibwort umjesto Zeitwort tj. glagol; ovo l riječ Frank, kao "učen" čovjek upotrebljava u izvrnutom obllMI i značenju. l Umjesto: volens-nolens hoćeš-nećeš prirr.j. prevođ.. 56 _ Ah vi se niste sakat rodio? Frank" pogleda Debeljka prijekorno. - Sakat ro-+ i Nee, imao sam zdrave noge, koliko se sebe sjeni Ali"kad sam potom s Baumannom došao u Crna tfda da bismo među k°Pač ima zlata otvorili dućan, imao sam loš dan te otada i sad još hramljem. __Kako je do toga došlo? _ Sasvim nenadano, kao i sve drugo, što čovjek prije nije znao. čini mi se kao da je bilo danas, tako opipljivo stoji taj dan pred mojim duhovnim licem. Zvijezde su svjetlucale, a ţabe glasno kreketale u obliţnjoj močvari, jer na ţalost nije bio dan, već noć. Baumann je bio otišao da dopremi iz utvrde Fetterman novu robu. Martin je spavao, a Crnac Bob, koji je bio izjahao da naplati neke dugove, još se nije dao vidjeti. Samo se konj vratio u svoju staju ali bez njega. Idućeg dana došao je hramljući s iščašenom nogom i bez prebijene pare u dţepu. Naši su ga duţnici bili izbacili iz kafane i onda još skinuli s konja. Dakle, zvijezde su sjale sa neba, a na naša vrata netko pokuca. Ovdje na Zapadu čovjek mora biti obazriv. Stoga ja ne otvorih odmah, već upitah iznutra, tko je. Da ne odugovlačim, bila su to petorica Sioux-Indijanaca koji su htjeli da zamijene krzna za barut. Crveni rekoše da moraju još čitavu noć hodati. To je ganulo moje šaško srce - ja ih pustih da uđu. - Kakva neopreznost! - Zašto? Za strah nikad nisam znao. I prije nego sam otvorio vrata, rekao .sam im da svi odloţe svoje oruţje. Moram im u njihovu čast priznati da su pošteno postupili po mom zahtjevu. Naravno da sam imao revolver u ruci dok sam ih sluţio, što mi

oni kao divljaci nisu mogli zamjeriti. Stvarno sam napravio divan posao s njima. Loš barut za dobra dabrova krzna. d crveni i bijeli među sobom trguju, onda su crveni svaki put prevareni. Ţao mi ih je, ali ja sam na ţalost ne mogu izmijeniti. Pokraj vrata visile Po r na? un;ene Puške. Kad su Indijanci pošli, zastade osljednji na vratima, okrete se još jednom i upita me Drto blh mu moţda dao Jedan gutljaj vatrene vode ae D°duše, zabranjeno je Indijancima davati ra57 kiju, ali ja sam dobričina i htio sam im učiniti tu, uslugu. Okrenuo sam se, dakle, i pošao u straţnji kut J gdje je stajala boca brandyja. U trenutku kad se s njom okrenuo, vidjeh Indijanca gdje se izgubi s puškom koju je skinuo s klina. Naravno, ja san brzo spustio bocu, dohvatio najbliţu pušku i skoči kroz vrata. Budući da sam tako brzo došao iz svjetl;, u tanui, nisam mogao odmah dobro vidjeti. Ĉuo sam brze korake, a onda je tamo prijeko zasvijetlilo kraj ograde. Eazlijegao se pucanj i ja sam imao osjećaj ka-, da me je netko udario po nozi. Tad ugledah Crveno-košca kako se htio vinuti preko ograde. Ja nanišanih i pritisnuh obarač, ali istog časa osjetih uţasan bol u nozi da sam se skljokao. Kugla je promašila, i ona ; puška bila izgubljena. S velikom mukom vratih se kolibu. Indijančev metak mi se zabio u lijevu nog Tek sam je nakon nekoliko mjeseci mogao ponovo trijebiti, ali ja sam postao Hobble-Frank. Tog crvenog sam međutim dobro zapamtio. Njegovo lice neću nikari zaboraviti, a teško njemu, ako me igdje i ikada sretne: Mi Sasi smo poznati kao pradobroćudni Germani, ali naša nacionalna pozitivna svojstva ne mogu nas jor ; obavezivati da nas noću, dok zvijezde s neba sjaju nekaţnjeno potkradaju i sakate. Vjerujem da je ta Sioux pripadao Ogellallasima i ako - šta vam je"? Frank se prekide, jer je Debeljko Jemmy zaustavio svoga konja i iznenađen uzviknuo. Bili su već valili dobar dio pješčane kotline. Tu se ukaza pr njima stjenovito tlo. Tamo, gdje je stijena ponovf prelazila u pijesak, Jemmy se zaustavi. - Šta mi

jef - uzvrati on. - To bih i ja sam sebe htio pitati Imam li ja zapravo oči? On pogleda začuđeno s konja u pijesak. Sad vidio i Frank što je njegov suputnik rekao. - Zar j! moguće? - uzvikne on. - Trag je najednom posve drugačiji! - Naravno! Najprije je bio pravi trag slona a onda posve razgovjetni trag konja. Ova ţivotinja je po svoj prilici neki indijanski konj: na kopitima nema potkovice. - Da li je stvarno isti trag? 58 __ Svakako! Iza nas se pruţa stijena, ali to mjesto dva da ima dvadeset stopa u prečniku. S one strane dopire trag slona, a odavde se nastavlja trag konja. Nešto nečuveno! - Sad bih htio znati što bi moritzburški učitelj rekao da je s nama ovdje! __Ne bi nimalo pametnije izgledao od vas i mene! __Hm! S dopuštenjem, naročito duhovito mi vaše lice baš ne izgleda, gospodine Pfefferkorn. Ali ova se zagonetka mora riješiti, jer je čuveni arhiđakon jednom rekao: ,Dajte mi jednu čvrstu tačku u zraku i ja ću svaka vrata istaviti iz ţarki"! - Mislite Arhimed! - Da, ali on je bio i đakon uzgred, jer kad su u subotu popodne došli neprijateljski vojnici, on je upravo učio za sutrašnji dan molitvu na pamet i uzviknuo im: ,Ne smetajte me, budite mirni!" Oni su ga onda ubili. Stoga se tačka u zraku ponovo izgubila. - Moţda će se naći opet. Ali najprije ćemo morati poći dalje za ovim neobičnim tragom! Konjski trag, koji se još uvijek jasno ocrtavao, prešao je nakon nekih pola sata sa pješčane površine na bolje tlo. Tamo je bilo trave i razasutih ţbunova. Uzvišica se nazirala u blizini. Njom se protezala gusta šuma koja je pri dnu započinjala rijetkim drvećem a onda gore naviše bila sve gušća. I ovdje se trag mogao jasno raspoznati. Nakon nekog vremena, međutim,

naišlo je ponovo stjenovito tlo te se trag opet izgubio tako da se više nije mogao pratiti. Neshvatljivo! - reče Jemmy. - Izgleda najzad da Je to bio stvarno Duh savane! Volio bih znati kako ta3 Duh izgleda. - Ta vam se ţelja moţe ispuniti. Pogledajte ga samo, gospodo! Ove riječi na njemačkom jeziku razlijegoše se iza una Pokraj kojeg su bili stali. S uzvikom prestraše-izV? 10VCi podiS°še rukeĈovjek koji im je govorio IQe iz gustiša što mu je sluţio kao skrovište. br d 6 bi° posve visoka i široka rasta. Tamnoplava °a uokvirivala mu je suncem opaljeno lice. Nosio na vovima reckaste hlače a isto tako i reckastu lovačku košulju, duge čizme, navučene do iznad kolje- na, i pusteni šešir širokog oboda kome su za vrpcom bili zadjenuti vrhovi ušiju sivoga medvjeđa. Za Širo."! kim pojasom, ispletenim od koţnih remena, visila su dva revolvera, lovački noţ i više koţnih kesa. Pojas se-činio kao da je sav napunjen patronama. Od lijevog; ramena prema desnom bedru prebacio je laso ispleteno! od višestrukih kajiša, a oko vrata, na širokoj svilenojf uzici, lulu mira ukrašenu kolibrijevim perjem, na čijojl su glavi bili urezani indijanski znaci. U desnoj ručaj drţao je kratku karabinku čiji je mehanizam bio nijf obične izrade. Pravi prerijski lovac ne daje ništa na sjaj i či-i stoću. Ukoliko mu ruho pohabanije izgleda, utoliko više proţivio. On gleda s omalovaţavanjem na svakog koji drţi bar nešto do svoje spoljašnosti, a najv mrzi blistavo čistu pušku. Po njegovu uvjerenju jedan lovac na Zapadu nema vremena da se tali glupostima bavi. Na ovom čovjeku je sve izgledalo tako čisto da je tek jučer krenuo iz St. Louisa na Zapad, a ška mu kao da je tek prije jednog sata izašla iz puškara, čizme su mu bile čiste, namazane, a na muzama nije bilo ni traga rđi. Po odijelu mu se moglo primijetiti da se naprezao, a istini za volju, su mu i ruke bile oprane. Lovci ga pogledaše i iznenađenja zaboraviše da mu odgovore.

- Pa - nastavi stranac smiješeći se - mišlj da ţelite vidjeti Duha savane? Ako mislite na on čiji ste trag slijedili, onda ga imate pred sobom. - Nevjerojatno! ,Najvećma" mi mozak prestane diti! - uzviknu Frank. - Ah, Sas! Zar ne? - l to rođeni! A vi ste u svakom slučaju čist, ni pomiješani Njemac? - Da, imam čast. A drugi gospođin? - Također iz onoga lijepog kraja. Od silne rado;- uplašio se toliko da je zanijemio, ali to kod njega du; ne traje, opet će progovoriti. Frank je bio u pravu, jer Jemmy skoči sada ; sedla i pruţi strancu ruku. - Je l" moguće? - uz 60 on. - Sresti Nijemca ovdje, nedaleko od Devils Heada! Jedva da čovjek povjeruje! - Moje iznenađenje mora biti dvostruko, jer sam vas dvojicu sreo. I ako se posve ne varam, vas zovu Debeljkom Jemmyjem? _- Što? Ĉak mi i ime znate? __ Sretne li čovjek ovdje kakvog debelog lovca na takvoj kljusini, onda je to sigurno Jemmy. Ali gdje ste vi, tu daleko ne moţe biti ni Dugajlija Davy sa svojom mazgom. Ili se moţda varam? - Ne, on je zacijelo u blizini, nedaleko odavde na jugu, tamo gdje se dolina usijeca u brda. - Ah! Hoće li se danas tamo ulogoriti? - Sigurno. - Moj suputnik ovdje zove se Frank, Frank je bio također sjahao. On pruţi strancu ruku. Ovaj ga osmotri oštro, kininu mu glavom i upita ga: - Vjerojatno Hromi Frank? - Gle, i moje ime znate? - Vidim da hramljete i da se zovete Frank. Onda je bilo lako pogoditi. Vi ţivite sa Baumannom, lovcem na medvjede? - Tko vam je to rekao?

- Baumann lično. Prije duţeg vremena sam se pogdjekoji put sastajao s njim. Gdje se nalazi sada? Kod kuće? Mislim da odavde do nje ima otprilike četiri dana jahanja? - Sasvim tačno. Ali on nije tamo. Pao je Ogellal-lasima u ruke i mi smo krenuli da vidimo što moţemo za njega učiniti. - Ne plašite me! Gdje se to dogodilo? Od "t6 ba§ daleko odavđe, u blizini Devils Heada. vukli su ga s još pet drugova prema Yellowstoneu aa ga ubiju na grobu Zlog Ognja. Stranac naćulji uši. - Sigurno iz osvete? - za-Pita on. oiH7uDa naravno- Jeste li moţda čuli kada što o UW Shatterhandu? Mislim da se sjećam, da. ° Vih ri;ieči oko strančevih usana poigra ne-osmijeh. 61 - On je ubio Zlog Ognja sa dvojicom drugih S, ouxa. Sad su Ogellallasi krenuli na njegov grob i tak im je Baumann dopao šaka. - Kako ste saznali? Frank ispriča o Wohkadehu i o svemu što se i pojave ovog mladog Indijanca desilo. Stranac ga vt oma paţljivo i ozbiljno sasluša, samo ponekad, kad jt Hromi Frank suviše zapadao u zavičajni dijalekt, njegovim licem bi prešao kratak osmijeh. Kad je Frank završio s pričom, stranac reče: - Od sveg srca vani ţelim da uspijete. Naročito me zanima mladi Martin Baumann. Moţda ću ga jednom vidjeti. - To se moţe lako dogoditi - reče Jemmy. - Dovoljno je da samo pođete s nama ili da pojašeti Gdje vam je konj? - Odmah ovdje u blizini. Ostavio sam ga za da bih vas vidio kad projašete. - Jeste li opazili naš dolazak? - Svakako. Vidio sam vas već prije pola sata kah ste stali tamo da se posavjetujete zbog čudovišnog traga. - Kako? Sto znate o njemu? - Ništa više do da je to moj trag.

- Što, vaš? Do vraga! Onda ste nas dobro nasa- marili? - Jeste li se stvarno dali prevariti? Mene mnogo! veseli što sam jednog Zapadnjaka, kao što je Debeljko Jemmy, povukao za nos. Naravno, to nije vaţilo vas, već za sasvim druge ljude. Debeljko kao da nije znao što da misli o strancu Promatrao ga je, mašući glavom, od tjemena do sto pala i zapitao: - Tko ste vi zapravo? Stranac se veselo nasmije i uzvrati: - Zar ne, opazili ste odmah da sam novajlija ovdje na Dalekom zapadu? - Da. Na vama se otprve vidi da ste greenfish. S vašom blagdanskom puškom moţete slobodno ići u lov na vrapce, a tu opremu nosite sigurno tek nekoliko dana na svom tijelu. Mora da ste ovdje u većem drui po svoj prilici pripadate nekoj skupini blagdanskih lovaca. Gdje ste napustili ţeljeznicu? _ U St. Louisu. _ gt0? Tako daleko na Istoku? Nemoguće! Kako se dugo nalazite ovdje na Zapadu? - Ovog puta otprije osam mjeseci. _ Molim, nemojte mi zamjeriti, ali to vam neće nitko povjerovati! Kladim se da ste učitelj ili profesor i da s nekolicinom drugova obilazite ovaj kraj da biste sakupljali rijetko bilje, kamenje i leptire. Dopustit ćete nam da vam damo jedan dobar savjet: Gledajte da se Sto prije odavde izgubite! Ovaj kraj nije nikakva livada za vas. Ovdje ţivot visi o koncu ne svakog sata, već svakog minuta. Vi uopće ne znate u kakvoj opasnosti lebdite. - Oh, to znam sasvim dobro! Ovdje u blizini lo-goruje, na primjer, preko četrdeset Sošona. - Heavens! Je l" istina? Sad zaista ne znam što da mislim o vama! - Pomislite da te Crvenokošce isto tako mogu povući za nos kao i vas. Ja sam sreo već ponekog valjanog Westmana koji se u meni prevario zato što me je mjerio uobičajenim mjerilom. Molim vas, dođite!

Neznanac se okrene i pođe lagano između ţbunova. Druga dvojica pođoše za njim vodeći svoje konje na uzdi. Nakon kratkog vremena dođoše do jedne prekrasne kukute-jele preko trideset metara visoke. Kod ovog drveta lovci opaziše veliku rijetkost: pokraj njega stajao je konj, divan vranac crvenih nozdrva i s kima na dugoj grivi koje u Indijanaca vaţe kao siguran znak izvrsnih osobina, Sedlo i kajasi su bili indijanske izracje. Za sedlom je bila prikopčana kišna Kabanica od gume. Iz jedne bisage virila je futrola aiekozora. Na zemlji je leţala teška, dvocjevna pua .ubojica medvjeda". Kad je Jemmy ugleda, on J°J brzo priđe, podiţe je, osmotri i reče: Isto što i novajlija prlmj. plića. nis ° Va puška Je ona J e ah J a J e J°ţ nikad an vidio, ali sam je odmah prepoznao! Ona je poNeba vaml prlmj. pr"v"d.. 62 red srebrne puške apačkog poglavice Winnetoua najčuvenija puška Zapada. Ona pripada... On stade i tupo se zagleda u vlasnika. Onda nastavi; - Ova puška pripada vama a ta kratka puška u vašoj ruci nije nikakva blagdanska puška, već jedn, od onih malobrojnih henrykarabinki koje se još ponegdje nađu. Frank, Frank, znate li tko je ovaj čovjek ovdje? - Ne. Nisam mu čitao krsni list niti svjedodţbu o cijepljenju. - Ĉovječe, manite se šale! Vi stojite pred Old Shatterhandom! - Old Shat - Hromi Frank uzmakne nekoliko koraka. - O dobri duhovi! - procijedi on. - Old Shat-terhand! Njega sam sasvim drugačije zamišljao! - I ja također! - A kako, gospodo moja? - zapita lovac šeći se. - Dugog i širokog kao kolosa od Varusa! - govori učeni Hromi Frank. - Da, divovskog rasta - sloţi se Debeljko.

- Eto vidite da je moj glas veći od mene. Štcj nekom ljudi ispričaju kraj prve logorske vatre, to! već pri drugoj utrostruči a pri trećoj ušestoros Otuda ga drţe za pravo čudo. - Ali ono što se o vama priča, to je... - Pah! - prekide ga on odsječno. - Manimo toga! Ja ću vam radije sada objasniti na koji su naj nastali oni neobični tragovi! Osmotrite ova četiri i tovo okrugla debela pletiva od trsa, opremljena rem nima i kopčama! Ja sam ih jučer u dokolici izradio kako bih danas neke svoje progonitelje zavarao. Privezete li ih konju za kopita, ostavit će, osobito u pjeskovi-j tom tlu, trag za koji bi čovjek pomislio da potječe od slona. Naravno da oteţavaju jahanje, a i ne mogu dugo trajati. - Veličanstveno! - divio se Frank. - Sad mi je konačno jasno kao dan u mojoj duhovnoj noći! Dakle zakamuflirana kopita! Sto bi moritzburški učitelj na to rekao! 64 __ Nemam čast poznavati tog gospodina, ali imam olistvo da sam vas dvojicu prevario. Na onom Zf novitom mjestu nije mogao ostati nikakav trag, sto-m tamo sjahao i skinuo konju cipele od trsa kako ga S i daljem jahanju ne bi smetale. Pribjegao sam-wim mjerama opreznosti, jer sam po izvjesnim znacima morao zaključiti prisustvo neprijateljski nastrojenih Indijanaca. I ta se slutnja potvrdila kad sam došao do ove jelke. - Ima li tragova Indijanaca? __Ne. Ovo stablo označava mjesto gdje ću se danas sastati sa Winnetouom, i ... - S Winnetouom? - prekide ga Jemmy. - Je li poglavica Apača ovdje? - Da. Moj prijatelj je već prije mene stigao i ostavio mi ovaj znak da će se još danas povratiti. Gdje se sada nalazi, ne bih vam znao reći. Sigurno uhodi Šošone. - Zna li Winnetou za njihovo prisustvo? - On mi je upravo skrenuo paţnju na njih. Noţem je urezao svoje znake u kori stabla. Znam da je ovdje bio i da će doći, i da

se četrdeset Šošona nalazi u blizini. Ostalo moram ovdje sačekati. - Vi ostajete ovdje? - Dok Winnetou ne dođe, da. Onda ću s njim potraţiti vaš logor. Doduše imamo drugi cilj, ali ako se on bude sloţio, ja sam spreman da krenem za Yel-lowstone. - Hoćete li? - zapita Jemmy neobično obradovan. - u tom slučaju bih se zakleo da ćemo zatočenike osloboditi. - Nemojte biti suviše sigurni. Ja sam... Old Shatterhand se prekide, jer ga je Frank pri-lsemm uzvikom opomenuo pokazujući rukom između unja prema pješčanoj ravnici gdje se po strani ukaza eia Indijanaca na konjima. va -jT BrZ° na konje Mašite do vaših! - posavjeto-jet,,. OId Shatterhand. - Zasad vas još nisu primiuJa ću doći za vama. si se tomci će naći naš trag - reče Jemmy, vinuv-najvećom brzinom na svog konja. 5 orlovi ima 65- Samo krećite, odlazite! To vam je jedini s - Ali oni će vas otkriti! - Ne brinite za mene! Naprijed, naprijed! Odmah su dvojica sjela u sedla i pojurila. Old Sha terhand baci ispitivački pogled unaokolo. Jemmy j Frank nisu, kao ni on, ostavili nikakav trag u sitnom šljunku. Krš se pruţao, najprije širok a onda sve uţi, prema okomitoj padini dok se nije izgubio ispod gustih jela. On objesi svoju henrvjevku o sedlo, prebaci slavnu pušku preko ramena i reče svom konju samo riječ na arapskom jeziku: "Penijil - dođi!" Kad je krupnim, ţurnim koracima počeo najvećom brzinom da se vere okomitim nagibom, konj pođe za njim kao pas. čovjek ne bi povjerovao da se konj moţe ovuda uspeti, pa ipak oboje stigoše nakon kratkog naprezanja prijeko pod stablo. On spusti

konju ruku na vrat. "Dih-il-huš - lezi!" - Konj leţe odmah i ostade nepomičan. Šošoni su sada opazili trag. Pošli su za njim, brzo se pribliţavajući. Premda nije prošlo ni dva minuta otkako su lovca otišla, Indijanci se nađoše već pod onom k tom jelkom. Nekolicina njih sjahaše da potraţe n le tragove. "Sagač, sagač, mioni, mioni - ovdje, ovdje, ovu ovuda", vikao je jedan. Našao je ono što je tra Okolnost, međutim, da je sada nedostajao jedan tragova, po svoj prilici mu nije pala u oči. Crveni izgubiše. Old Shatterhanđ ču u svom skloništu da galopu pojurili za dvojicom bjegunaca. ", Tada njegov konj tiho zafrkće, siguran znak daj htio svome gospodaru skrenuti paţnju na nešto. Zi tinja ga je gledala krupnim pametnim očima i okren onda glavu u stranu, prema brdu. Lovac uze karabi u ruku, kleče s puškom na gotovs, oštro uperivši gled prema brdu. Stabla su bila ovdje toliko gusta se nije moglo daleko vidjeti. Uskoro međutim on novo spusti pušku. Gledajući uvis primijetio je isi najniţih grana par mokasinki ukrašenih dikobrazovu čekinjom i znao da je čovjek, koji ove cipele nosi, nj gov najbolji prijatelj. 66 _ 5. WINNETOU Ĉovjek koji se pribliţavao bio je isto onako obučen kao i Old Shatterhanđ, samo je umjesto visokih čizama nosio mokasinke. I on je bio gologlav. Duga mu gusta, crna kosa bijaše začešljana u visoki na kacigu nalik perčin i isprepletana kožom zmije čegrtuše. Nikakvo orlovo pero nije ukrašavalo Indijanca, jer mu takav znak i nije bio potreban da bi ga ljudi prepoznali i poštovali kao poglavicu. Oko vrata je nosio kesu sa ljekarijama, lulu mira i trostruki lanac medvjeđih kandţi, znaci pobjeda koje je, izlaţući ţivot, izborio. U ruci je drţao dvocjevku čiji su drveni dijelovi bili okovani srebrnim čavlima. To je bila ona čuvena srebrna puška čija kugla nikad nije promašila svoj cilj. Crte mu ozbiljnog, muškarački lijepog lica bijahu gotovo kao u

Rimljana. Jagodice mu se jedva primjetno isticaše a svjetlosmeđa koţa prelivaše se bronzanom bojom. To je bio Winnetou, poglavica Apača, najdivniji od svih Indijanaca. Ime mu je ţivjelo u svakoj kolibi i raj svake vatre. Pravedan, pametan, vjeran, hrabar ° odvaţnosti, iskren, prijatelj i zaštitnik svih onih ojima je bila potrebna pomoć, bilo da su crvene, ili Je boje, takav je bio poznat na svim duţinama jannama Sjedinjenih Drţava pa čak i preko njihovih " "ranica. zbo v SnEtterhand se podiţe sa zemlje. Htio je prosuti n a mu nneou kretn . o e promu nneou kretnjom ruke dade znak da Apačev znak kazivao mu je da oslušne. 67Iz daljine su dopirali monotoni zvuči, pribliţan jući se sve brţe. Bili su to mol-tonovi u četvoroosmin skom taktu, dvije prve osmine na maloj terci, a četvrtina na primi, otprilike kao cca-cca. A onda se na visokoj kvinti e razlijeţe piskavi klik. Tada su obojica začula bučan topot konja, a l gia, sovi su se mogli razumjeti; pjevali su, zapravo stalno ponavljali jednu riječ: "Co-ikvo, co-ikvo!" Što je značilo skalp. Old Shatterhand je znao da dvojica lovaca nisu stigla da umaknu. Šošoni su jahali na indijanski način, jedan za drugim. U sredini su međutim dvojica drţali oba zaroblje. nika. Bijeli lovci bili su bez oruţja, i- lasom privezani za svoje konje. Nijednim pogledom nisu odavali da im se ovdje u blizini nalaze skriveni pomagači. Ĉeta izgubi. Još je izvjesno vrijeme odjekivalo monot "Co-ikvo, co-ikvo", a onda zavlada tišina. Winnetou se okrene i šuteći pođe s mjesta gdj stajao pokraj Old Shatterhanda. Old Shatterhand je kao. Nakon nekih deset minuta Apač se vrati, vc svog konja na uzdi koji je po rasi i boji naličio Old Shatterhanda. Bio je to Uči, brat Shatterhane vranca Hatatitla kog mu je Winnetou nekoć klonio. Bilo je gotovo

neshvatljivo kako je konj da se po strmom tlu tako sigurno probije kroz šumu. Sad bijelac upita: - Poglavica Apača je otkrio mjesto gdje su rat šošona pribili svoj logor? - Winnetou je pratio njihove tragove - us ovaj. T- Oni su odjahali suhim koritom rijeke mjestu gdje je od davnina s okolnih brda voda vala u Krvavo jezero. Onda je trag vodio lijevo uzvišice u kotlinastu dolinu gdje su podigli svoje" tore. - Jesu li to šatori za stanovanje? - Ne, ratni šatori! Vođa im je Oihtka-petej Winnetou mu je vidio lice izdaleka i prepoznao gl trima brazgotinama na obrazima. Vjetar primj. pisca. Munja primj. pisca. Hrabri Bivol prim. pi"cn. _ l što je mej brat zakljuţie? _ Winnetou nij" imao namjeru da se pokaţe So- -""a On ih se ne boji, ali budući da su oni krenuli Š°boT borba bi bila neizbjeţna, a on ne bi htio nikoga " njih ubiti, jer mu ništa nisu učinili. Međutim oni su zarobili dvojicu bljedolikih. Moj brat Šarli hoće tu dvojicu osloboditi te će se tako i Winnetou morati prptiv njih boriti. Apač je govorio s takvom sigurnošću o mislima i namjerama svoga prijatelja, što je Old Shatterhand drţao posve razumljivim te nije stavio nikakvu primjedbu, već se samo raspitao: - Da li je moj brat saznao tko su bljedoliki? __Winnetou je vidio jednog debelog čovjeka i zna da je to Jemmy - petačeh, Debeljko Jemmy. Drugi je hramao kad je sjahao s konja. Konj mu je bio tako svjeţ i odijelo uredno da se Mali nije dugo nalazio u sedlu. On ne ţivi dakle daleko odavde te će vjerojatno biti Inda - agvan - hišgul - denč, koga bljedoliki nazivaju Hromi Frank. On je drug lovca na medvjede. Apači nemaju posebnu riječ za .hramati". Ove četiri riječi poglavice znače: .Ĉovjek koji loše hoda". - Moj crveni brat je pogodio imena dvojice lovaca - potvrdi Old Shatterhand. - On je vidio Hromog Franka kako hramlje, prema tome, Winnetou je bio u blizini kad sam ja s njima govorio?

- Da. Winnetou je uhodio logor Šošona i opazio da je jedna njihova skupina odjahala u pravcu Krvavog jezera. Budući da je znao da će njegov bijeli brat tamo doći, pojahao je preko visova i kroz šumu pravo prema drvetu sastanka. Ali Uči se zbog guste šume nije mogao brţekretati, te ga je stoga ostavio i odšuljao se fje pješice, da svog brata opomene. Odozgora sa visa ®-o je onda Old Shatterhanda sa dvojicom bljedolid " Winnetou pretpostavlja da dvojica bijelaca nisu nai"- đ° Krvav°S Jezera i Devils Heada. Bit će da su su na trag Old Shatterhanda te se odvojili od svojih Qrugova kako bi ga ispitali. Unin v° te Ponovo bio dokaz njegove neobične oštro-"°sti. oid Shatterhand mu ispriča kratko i saţeto što je od Jemmyja i Franka saznao. Apač ga je pa ţljivo saslušao a zatim rekao: - Uf! Onda su se ti psi od Siouxa uzalud uputi; Njima treba staviti do znanja da se Old Shatterhar i Winnetou neće sloţiti da lovac na medvjede um; na kolcu. Mi ćemo danas osloboditi Debeljka i Hr moga a onda ćemo s njima i njihovim drugovima kr nuti prema To-eng-li tlicu. - Moj crveni brat je pogodio što ţelim. Mi m smo u ovaj kraj došli da prolijevamo krv crvenih ljući Ali mi nećemo isto tako dopustiti da Sioux-OgellallG: ubijaju nevine ljude. Winnetou će poći sa mnom onima koji su krenuli da te nevine spasu! Oni povedoše svoje konje niz okomitu padinu, uz;;; haše i onda krenuše pravcem kojim su prije toga neuspjelom bjegstvu Jemmy i Frank udarili. Lagano se počelo smrkavati. Stoga su dva lovi podbola svoje konje. Uskoro su stigli do mjesta gu su Šošoni uhvatili bjegunce. Tamo su bili načas zast; da pregledaju tragove. - Nisu se uopće borili - ro Winnetou. - Ne. Da su se lovci branili, sigurno ne bi čita pali Šošonima u ruke. Oni su razborito uvidjeli da borba ispala samo na njihovuštetu te su se radi.,-dobrovoljno predali.

Winnetou napravi jednu od onih svojih kara! rističnih kretnji rukom i reče: - Hrabrost je ukras vjekov; razborom međutim on moţe pobijediti više f prijatelja nego tomahawkom. Jahali su dalje prema jugu podnoţjem brda osi ljajući s lijeve strane udolinu negdašnjeg jezera. - Da li je moj brat već smislio plan za oslobi nje dvojice bijelaca? - zapita Olđ Shatterhand. - Winnetou ne treba nikakav plan. On će se vi titi gošonima i otet će im zarobljenike. Ovi ,Zmi Indijanci su dokazali da nemaju mozga u glavi. Old Shatterhand je odmah znao što je Winnetou mislio. - Da - reče on. - Nitko od njih nije pomislio da se bijeli lovci ne nalaze ovdje sami, inače bi 2"ta rijeka - Vellovstone River primj. pisca. . razaslali nekoliko uhoda. Imamo dakle posla SVfi dima čije se pameti baš ne moramo bojati. Da je S ti skupini bio Oihtka-Petej, njihov poglavica, on bi Lurno ostavio nekoliko uhoda. 518 _ Oni ne bi ništa našli, jer bi Winnetou i Old Shatterhand privukli na sebe njihove poglede i onda ih zavarali. Sad su stigli do mjesta gdje se doima, prema zapadu, gotovo usijecala u brda. Tamo su našli tragove bijelaca koje su traţili, ali je već bilo toliko mračno da se otisci nisu mogli više posve jasno raspoznati. Oni zavise udesno, za tragom. Usjeklina je bila prilično široka i lako prohodna tako da su dvojica jahača uprkos mraku brzo odmicala. Budući da su im konji bili nepotkovani, od mekanog se tla odbijao jedva primjetan šum koji se samo u najvećoj blizini mogao čuti. Iznenada im se učini kao da se slijeva odvaja neka uska pobočna sutjeska. Oni se zaustaviše. Da li su ona četvorica podigli ovdje svoj logor? Dok su tu tako tiho stajali, Winnetouov vranac za-topota lagano kopitom i neobično zafrkta što je gotovo uvijek bio znak da je nanjušio nešto strano, moţda čak i nekog neprijatelja.

- Na pravom smo putu - reče Old Shatterhand. - Skrenimo ulijevo. liči će nam reći da li se tamo nešto nalazi. Mogli su otprilike nekih deset minuta lagano jahati kad opaziše kako sutjeska u oštroj okuci zaokreće; kad su je prošli, primijetiše na razdaljini od nekih stotinjak koračaja vatru. Tu se sutjeska širila i tvorila izb°činu, obraslu stablima, u čijoj je sredini izbijala iz zemlje slaba voda koja se odmah potom gubila u pijesku. Oko izvora nije bilo stabala tako da se na ovom Proplanku nazirala vatra. Ova dvojica vidješe tri pri1 e kako pokraj nje sjede, ali im zbog znatne udaljeosti nisu mogli raspoznati crte lica. "Samo ih je trojica, a mi traţimo četvoricu - reče .e!?netouPriJe nego iziđemo pred njih, pogledat m° koga pred sobom imamo! 71Oni sjahaše. - Dovoljno je ako pođem sam -- rec Old Shatterhand. - Dobro! Winnetou će pričekati. On uze konje za uzde i skloni se sa njima u stranu, uz samu liticu. Old Shatterhand se oprezno odšulja do stabla gdje je ispod posljednjeg drveta legao i u potpunoj tišini promatrao onu trojicu. Mogao im je čak i riječi razumjeti. Bio je to Dugajlija Davy sa "VVbhkadehom i Marti-nom Baumannom. Bob, Crnac, nije bio tu. Dobri Crna-." je bio oduševljen ovom pustolovinom te se pravio neobično vaţan. Stoga je nakon večere ustao od vatre i rekao da će se pobrinuti za sigurnost svog mladog gazde i ostale dvojice. Davy mu je uzalud govorio da to sada nije uopće potrebno. Umjesto da straţari na ulazu u sutjesku odakle je po svačijem sudu mogla doći eventualna opasnost, Bob se šuljao upravo u trenutku kad je Old Shatterhand stigao iza drveta, vratio k vatri, ali nije sjeo, već je pošao dalje. - Bob - opominjao ga je Davy - ostani ovdje! čemu to tvoje šuljanje! Posve je sigurno da u blizini nema Indijanaca.

- Kako massa Davy to moţe znati? - uzvrati Bob. - Indisman biti moţe svuda, desno, lijevo, amc tamo, gore, dolje, straga, sprijeda... - I u tvojoj glavi! - nasmija se Dugajlija. - Neka se massa samo smijati. Bob znati svoja duţnost. Masser Bob biti veliki i čuveni Westman, on ne praviti nikakva greška. Kad Indsman doći, masser Bob njega odmah ubiti mrtav. On je bio naime odlomio jednu mladu, suhu smria ku i drţao nekih deset palaca debelo stablo u sna nim šakama. S ovim oruţjem osjećao se sigurniji nej s puškom u ruci. S puno dostojanstva koračao je sa u suprotnom pravcu. Budući da se uputio pravo mjesto gdje je Winnetou stajao, moglo je veoma lakoJ doći do malog nesporazuma. Zato je Old Shatterhand i dalje mirno leţao pod stablom. Mjera za duţinu: l palac primj. pisca. 112 stope - nekih 2,5 cm nije prevario. Crnac se pribliţavao dotičnom Staro je iskustvo da se indijanski konji ne mo-0 sprijateljiti s Crncima, što svakako ima svoj u oštrom mirisu koji Crnci oko sebe šire. Oba osjetiše Boba izdaleka i uznemiriše se. Winnetou V e opazio tamnu boju Crnčeve koţe, i budući da je već d Old Shatterhanda čuo da se kod bijelaca nalazi i jedan Crnac, bio je uvjeren da pred sobom ima prijatelja te ga stoga nije napao već ga je pustio da mu se mirno pribliţi. Jedan od konja zarza. Bob ču to. On stade i osluh-ne. Ponovo rzanje uvjeri ga da nešto nije u redu. __Tko biti tu? - uzvikne on. Nikakav odgovor. - Bob pitati, tko tu biti! Ako ne odgovoriti, onda masser Bob ubiti tko tu stojati! Opet nikakav odgovor. - Onda morati svi umrijeti tko tu biti! Crnac podiţe kijaču i priđe bliţe. Winnetouov ţdri-jebac nakostriješi grivu i zasje očima. On se prope uvis i prednjim

kopitama udari prema Bobu. Crnac vidje pred sobom visoku, divovsku priliku. On opazi svjetlucave oči i ču prijeteće rzanje. Jedno kopito mu prošiša pored glave i on pade u stranu. Inače je Bob bio hrabra momčina, ali bilo mu je suviše opasno upustiti se u borbu s takvim strašnim protivnikom. On ispusti kijaču, uzmače i vikne iza sveg glasa: - Voe to me! Help, help, help! On htjeti ubiti masser Bob! On htjeti progutati masser Bob! Help, help, help! Ostala trojica koja su sjedila pokraj vatre skočiše na noge: - što je? - zapita Davy. - A giant, div, utvara, duh htjeti zadaviti masser Bob! - Gluposti! A gdje? - Tamo, kraj stijene! - Nemoj da ti se rugaju, "ni! Utvara nema. - Masser Bob je vidjeti. - Bit će f je to neka stijena neobična oblika. - Ne, to ne ţiv ,Stijena! ni neko stablo: - Niti stablo. To biti y. °" Ti si se prevario. - Masser Bob se ne varati. vara toliko veliki, toliko, tako! - Pritom je podigao što je više mogao iznad svoje glave. - Oni Jao meni! V pomoć, u pomoć, u pomoći primj. prev.. imati oči kao oganj, otvoreni čeljusti kao aţdaja i puhnuti u tnasser Boba da on pasti. Masser Bob vidio velika brada, tako velika, tako duga! Po svoj prilici je, uprkos tami opazio vrančevu grivu te ju je drţao za divovu bradu. - Ti nisi pri sebi! - reče Davy. - On, massev Bob biti pri sebi, veoma pri sebi! On zna što vidio. Massa Davy otići i pogledati! - De onda da pogledamo, za kakav to predmet Crnac misli da je div ili utvara! Htio je upravo poći, kada se iza njega razli jeţe: - Ostanite samo tu, mister Davy! Ne radi se ni o kakvoj utvari. Dugajlija se naglo okrete i priljubi svoju pušku uz obraz. Wohkadeh istog časa podiţe svoju dvocjev-ku da opali, a i Martin Baumann to isto učini. Sve tri cijevi su bile uperene u Old Shatterhanda koji se podigao i pojavio iza stabla.

- Good evening! - pozdravi on. - Sklonite te vaše cjevčice, meštri! Dolazim kao prijatelj i treba da vam isporučim pozdrave od Debeljka Jemmyja i Hromog Franka. Tada Dugajlija Davy spusti pušky te se i ostali povedoše za njegovim primjerom: - Da nam isporučite njihove pozdrave? - zapita on začuđeno. - Onda ste ih sreli? - Dakako, i to tamo dolje na ivici Krvavoj jezera kuda su pošli za slonovim tragom. - To tačno. Jesu li otkrili tko je taj slon? - Da, to je l moj konj. - Zounds! Pa zar ima takve čote, sire? Ne, njegova su kopita naprotiv veoma lijepa, ali sam mu stavio rogoţinu na noge kako bih zavarao n prijateljski raspoloţene Indijance. Dugajlija shvati odmah o čemu se radi: - Ah, kako mudro! Ovaj nepoznati mister prikačio je svom konju slonov trag na kopita da bi zavarao ljude koji pođu za njim! Ĉovječe, ta vam je namjera upalila. Ona je toliko izvrsna, kao da sam je ja sam izmislio! -Da, Dugajlija Davy ima od svih lovaca, koji se kreću između dva mora, uvijek najbolje ideje! - Ne sprdajte , DO vraga primi- pr"vod.. r! Ja sam sigurno isto tako pametan kao i vi. J3SIS omalovaţavanjem Davy preletje pogledom preko Ciste vanjštine Old Shatterhanda. __ U to uopće ne sumnjam----- glasio je odgovor. __ i budući da ste tako pametni, moći ćete mi svakako reći tko je ta utvara koju je vaš dobri Bob vidio? - pojest ću centu olovnih kugli, i to bez maslaca i per-šuna, ako to nije bio vaš konj. - Mislim da ste prilično pogodili. - Da čovjek to pogodi nije morao pohađati gimnaziju kao Debeljko Jemmy. Ali sad mi recite gdje je taj momak sa Frankom zapravo! Zašto ste došli bez njih? - Jer su oni spriječeni da dođu. Jedna četa Šošona pozvala ih je na večeru. Dugajlija napravi gest uţasa. - Heavens! Mislite li, moţda, time reći da su ih zarobili? - Da, napali su ih i odveli. - Sošoni? Zarobili? Odveli? To nećemo dopustiti. Wohkadeh, Martine, Bobe, brzo na konje! Moramo za Šošonima! - Stop, sir! -

opomenu ih Old Shatterhand. - Znate li gdje se Šošone moţe naći? - Ne. Ali ja se nadam da ćete nam to vi reći? - I koliko ratnika broje? - Ratnika? Mislite li da mi je do toga da brojim ratnike ako valja izbaviti mog Debeljka Jemmyja? Taman ih i stotinu pa i dvije bilo, to mi je svejedno: on mora biti oslobođen! - Onda pričekajte bar malo, prije nego krenete! Mislim da bih vam imao još nešto reći. Ja nisam sam. Sad će ovamo stići moj drug koji bi vam htio poţeliti dobru večer. Winnetou je primijetio da je Old Shatterhand s lovcima govorio, te se stoga sada pribliţio s konjima. Dugajlija Davy je bio doduše iznenađen što vidi Indijanca u bijelčevom društvu, ali kao da to nije smatrao naročito vrijednim kad je rekao: - Crvenokoţac! I kao da je izašao iz modnog salona, baš kao i vi. Westman svakako niste? - Ne, zapravo ne; i to ste odmah pogodili. - Mislio sam! V_°yai Indsman je sigurno neki naseljenik kojemu je "Veliki otac" u Washingtonu poklonio izdašnom rukom zemlju. - Sad se varate, sir. - Teško. - Posve siSrno. Moj drug nije čovjek kome bi Predsjednik Sje1T13enih Drţava poklonio zemlju. On se naprotiv... Bio je prekinut Vohkadehovim uzvikom radosnog čuđenja. Mladi Indijanac je bio naime prišao Winne-touu i primijetio pušku u njegovoj ruci. - Uf, uf! - uzviknu on. - Macakan-maca-ska - srebrna puška! Dugajlija je toliko razumio govor Siouxa da je znao što je Wohkadeh rekao. - Srebrna puška? - zapita on. - Gdje? Ah, ovdje, stvarno! - To je niacakan-maca-ska - ponovi Wohkadeh. - Ovaj crveni ratnik je dakle Winnetou, veliki poglavica Apača. - Lack-a-đay! - uzviknu Dugajlija. - Ali ako je ovaj crveni gentleman doista Winnetou onda bi moralo ... Davy se prekide usred govora. Pri pomisli, na koju je došao, on zaboravi da zatvori usta. Ukočeno pogleda Old Shatterhanda, onda sklopi ruke, duboko udahne zrak, te na kraju nastavi: - E, onda sam sigurno napravio grešku veću od najvećeg slona! Ako je ovaj Indsman Winnetou, onda vi niste nitko drugi do

Old Shatterhand, jer njih dvojica pripadaju jedan drugom isto onako kao ja i Debeljko Jemmy. Dakle, recite da li je to tačno, sir? - Da, niste se prevarili. - Onda bih od radosti sve zvijezde skinuo s neba i povješao ih ovdje o stabla da svečanim osvjetljenjem proslavim večer kad sam vas upoznao! Dobro došli, meštri, dobro došli kraj naše logorske vatre! Oprostite nam gluposti koju smo učinili! Davy ispruţi obje ruke i s oduševljenjem se ru-kova sa njima. Bob, Crnac ne reče ništa. On se stidio što je konja drţao za utvaru. Wohkadeh se povukao do drveća i s izrazom divljenja u očima promatrao dvojicu došljaka, s uzdrţljivošću koju mu je naređivala njegova mladost. I Martin Baumann je podrobno gledao ovu dvojicu o kojima je već toliko junačkih podviga čuo, naravno ne iz takve blizine kao mladi Indijanac. Ali i on je osjećao da pred sobom ima dva uzor-junaka kakvim je ţarko ţelio postati. Nazdravlje! 76 Winnetou s" rukova sa Bavyjem a ostaloj trojici idmn" samo glavom pozdravljajući ih. To je odgovara-1 njegovoj ozbiljnosti. Old Shatterhand naprotiv, ve-ele naravi i otvoreniji, pruţi im desnicu. To se Woh-kadeha toliko dojmilo da je tiho prozborio: - Wohka-deh će rado dati svoj ţivot za Old Shatterhanda! Howgh! Nakon ovog pozdrava Old Shatterhand i Winnetou sjedoše kraj vatre. Bijeli lovac je pričao, Apač nije izgovorio pri tom ni riječi, već je uzeo svoju lulu i napunio je. To je za Dugajliju Davyja bio znak da ţeli s njima sprijateljiti. Njegovo naslućivanje se obistinilo, jer je Old Shatterhand na kraju svog izvještaja izjavio kako će Winnetou i on još danas osloboditi Jemmyja i Franka i onda poći sa njima do Yel-lowstone Rivera. Pušenjem kalumeta to je bilo svečano potvrđeno. Dugajlija Davy je bio ljut što se njegov Jemmy nalazi kao zarobljenik kod Šošona, a Martin se veoma brinuo za Hromog

Franka. Obojica su bila spremna da ţrtvuju svoj ţivot za njihovo oslobođenje, te su navaljivali da .se pođe. Ostali pristadoše. Sto su brţe mogli, ova šestorica okrenuše istim putem kojim su došli, niz sutjesku i usjeklinu. Na izlazu iz klisure oni skrenuše lijevo prema sjeveru. Nisu bili daleko odmakli, kad Winnetou zaustavi svog konja. Ostali odmah učiniše to isto. - Winnetou će jahati naprijed - reče on. - Moja braća neka me ne slijede brţe od brzog hoda i neka pri tom izbjegavaju svaki šum. Radit će sve ono što Old fchatterhanđ bude naredio. On je sjahao i kratko vrijeme se pozabavio kopitima svoga konja. Onda je ponovo uzjahao i krenuo. aarac kopita zvučao je tako tiho i potmulo kao kad i čovjek šakom udarao o zemlju. Ostali su išli za nJ"n nešto laganije. Sta je uradio? - zapita Davy. Je ia7 Zar niste vidJ eli kako sam mu prije toga, dok P° kra Shatt h ? rU° rogozinu? - uzvrati Old ga n" v . d On J" i" privezao svome vrancu kako le 01 Ćuli i kako bi on mogao bolje oslušnuti. 77- Zašto to? - Šošoni koji su zarobili vaše drugove nisu sli na pomisao da bi dvojica bijelaca moţda imali u blizini drugove. Hrabri Bivol, njihov poglavica, je međutim pametniji i oprezniji od svojih ratnika. On će pomisliti u sebi da se dva lovca neće sama usuditi u opasni kraj te je moguće da je naknadno razaslao uhode. - Pah! To bi bilo posve beskorisno. Kako bi na ti momci po ovom mraku našli? Oni ne znaju gd smo, a ne mogu nam ni tragove vidjeti. - Vaše ime uţiva ugled dobrog Westmana te čudim vašim riječima, mister Davy. Šošoni imaju ovd svoja lovišta i pašnjake pa im, prema tome, ovaj nije nepoznat. - Svakako.

- Dobro, da čujemo dalje vaše zaključke! Da će se oprezni lovci ulogoriti moţda ovdje na slot nom prostoru, u pijesku negdašnjeg jezera? - Ni u kom slučaju, već između brda. - Dakle u usjeklini ili sutjesci. Moţete, međutin projahati čitavim ovim krajem i, osim ovog presahld korita rijeke kojim su krenuli Šošoni, nećete naći jedne druge usjekline do one gdje ste se doista bS3 ulogorili. Prema tome mogu vas samo tamo potraţit - Do vraga! U pravu ste, sir! - Idemo dalje: suputnici se obično, u krajevin kao što je ovaj, razdvajaju samo na posve kratko vri jeme. Zaključak je da niste daleko od Jemmyja Franka. Vaš se logor dakle nalazi nedaleko odavdtj u klisuri, a budući da tamo postoje i druge poboč sutjeske koje će za svoj logor svaki Westman, ako iole razumije u stvar, pretpostaviti glavnoj klisu znaju Šošoni vrlo dobro gdje se otprilike zadrţavat To zna i Winnetou. Stoga je pojahao naprijed kako bf spriječio da nas eventualne uhode ne primijete. Davy promrmlja nešto poluglasno sebi u bradu i reče: - Vrlo dobro, sir! Ali meni se pak čini da je Apačev poduhvat posve bezizgledan. Pa kako moţe po ovom mraku primijetiti eventualne uhode, a da i oni njega ne vide ili ne čuju? 78 __ Takva pitanja ne smijete postavljati kad je ri-Winnetouu. Prije svega on ima izvrsna, divno iz-konja. On nam je, na primjer, prije no što ušli u onu pobočnu sutjesku jasno dao do znanja te u njoj te će također i sada pogotovo što jašimo z vjetar, na priličnoj razdaljini, skrenuti paţnju svome gospodaru o pribliţavanju svakog drugog stvora. prema tome, nimalo ne poznajete Apača. On ima čula izoštrena kao zvijer, a što mu vid, sluh i miris kaţu, to će opaziti onim osebujnim - htio bih reći - šestim čulom koje imaju samo ljudi koji su od djetinjstva ţivili u divljini. To je neka vrsta moći naslućivanja, neki instinkt na koji se Winnetou moţe s toliko pouzdanosti osloniti, kao na svoje rođene oči.

- Hm, taj sam. - I ja. Ali se s Winnetouom u tom pogledu ne moţemo usporediti. Dalje, ne smijete zaboraviti da njegov konj ima na kopitima rogozinu dok će Šošoni, ukoliko ih je nekoliko doista i krenulo u izvidnicu, jedva izbjeći glasan topot kopita. Tek kad dođu u klisuru, počet će se šuljati pješice. - Hm, kad čovjeku na ovakav način objasnite, onda se mora bezuvjetno s vama sloţiti. Reći ću vam otvoreno da sam i ja ponešto proţivio i ponekog razboritog momka nasamario. Stoga sam bio uvijek mišljenja da sam pametna stara glavica. Sad se, međutim, moram vama pokoriti. Winnetou je prije toga rekao da se trebamo povinovati vašim naređenjima i to me je u duši pomalo peklo. Sad priznajem da je pravo učinio. VI ste kudikamo spretniji od nas i ja ću se ubuduće veoma rado staviti pod vaše vodstvo. , Tak° se nije mislilo. Ja ne prisvajam sebi ni-Kakvo prvenstvo. Svatko sluţi drugima svojim umijećem i iskustvima, i nitko ne moţe ništa započeti bez oozvole drugog. Tako to mora biti, a toga ćemo se i "u Pridrţavati. l! To ćemo već udesitišta ćemo međutim naiđemo na u10" 56 . sir? Likviđirat ćemo ih, te Ne- Znate čovječja krv je skupocjena tečnost. netou i oiđ Shatterhand je nisu još ni jedne jedine 79kapi prolili, ako baš nije bilo prijeko nuţno. Ja prijatelj Indijanaca i znam razloge koji ih neprestano primoravaju da s golim noţem brane svoja prava. Cr-"j veni čovjek vodi očajničku borbu. On mora podlećil ali svaka indijanska lubanja, što će je jednom iskopati iz zemlje, bit će nijemi vapaj nebu. Ja štedim Indi- J jance čak i onda kad pokaţu neprijateljstvo prema me-; ni, jer znam da su ih drugi na to prisilili; stoga mi ni danas ne pada na pamet da počinim bilo kakvo umorstvo. - Ali kako ćete se osigurati od Sošona a da ih ne ubijete? Do borbe će, ukoliko nas sretnu, svakako doći. Vi ćete se braniti, puškom, tomahawkom, noţem! - Pah! Pričekajte! Mi ćemo - stojte, mislim da dolazi Apač!

U slijedećem trenutku Winnetou stade pred njih i ga oni nisu čuli. - Dvije uhode! - saopći kratko. - Dobro! - uzvrati Old Shatterhanđ. - Winnefc Davy i ja ostajemo ovdje. Ostali neka brzo odjašu pjeskovito tlo. Povest će i naše konje i sačekati dok : ne zovnemo. On sjaše, Davy također. Winnetou je već bacio Wohkadehu uzde svoga Ilčia. Puške su pričvrstili za sedla na konjima i u nekoliko sekundi oni se izgubiše. - Šta da radimo? - zapita Davy. - Ništa drugo do da pazite - uzvrati Old Shatterhanđ. Naslonite se ovdje uz stablo da vas ne vide! Oslušnite, oni dolaze! - Ni darteh, si ohji - ja ovog, ti onog! - šapne Winnetou, pokazujući rukom nalijevo i nadesno. Onda se izgubi iz vida. Dugajlija Davy se pripi uz stablo. Na dva koraka od njega leţe Old Shatterhanđ na zemlju. Dvojica šona su se prilično brzo pribliţavala. Govorili su me sobom. Po jeziku se moglo zaključiti da su dois Sošoni. To je bilo dovoljno. Stigli su i prošli mo njih. Dugajlija vidje kako se Old Shatterhanđ podiţe sa tla i uze snaţan zamah. - Zoguk - pas! - vikne jedan od uhoda. Više se nije čula ni jedna riječ. 80 y jskoči iz zaklona. On ugleda dvije prilike dnom konju ili, još bolje, četiri na dva konja: 113 -n napadača iza napadnutih. Konji se uplašiše, tauše propeše - uzalud. Winnetou i Old Shatterhanđ čvrsto drţali svoje ţrtve i njihove konje. Nakon £raće borbe između čovjeka i ţivotinje, napadači po-bijediše. Konji se zaustaviše. __ Ezah - gotovo? - zapita bijelac Winnetoua. __ Ezah! - uzvrati Winnetou. Old Shatterhanđ sjaše s uhodom u naručju. Crveni je bio onesviješten. - Hej ljudi, dođite! Na ovaj glasan poziv dojahaše Wohkađeh, Martin i Bob.

- Imamo ih. Vezat ćemo ih lasom o njihove konje pa neka nas prate. Imat ćemo dva taoca koji će nam biti cd koristi. Sošoni, koje su bili stegli za guše, dođoše uskoro k sebi. Eazoruţali su ih i svezali im ruke. Osim toga svakom su stavili maramu na usta tako da su mogli disati kroz nos, ali nisu bili u stanju da govore niti viču. Onda su ih svezali neraskidivim lasom za konje, s rukama straga i nogama konju ispod trbuha. Old Shatterhanđ im reče da će pri najmanjem otporu biti ubijeni. Zatim su nastavili s jahanjem. Premda su uhvatili uhode, ipak je Winnetou jahao naprijed. Nakon nekog vremena stigli su do koritaThegdaš-nje rijeke; trebalo je okrenuti lijevo u brda. Jahači zaokrenuše. Nisu progovorili ni jedne riječi, jer bilo je moguće da je koji od uhoda znao engleski. Nakon pola sata stigoše Winnetoua koji je dotle Pređ njima jahao i tu se zaustavio. - Neka moja oraca sjašu - zapovjedi on. - Sošoni su pošli gore 02 šurnu, s onu stranu brda. Moramo za njima. Ovo nije bilo nimalo lako zbog zarobljenika koji morali ostati na konjima. Ispod drveća bilo je pot-nan°-mračna Lovd su morali Jednom rukom pipati terh 6d a drugom voditi konja. Winnetou i Old Shat-išli SU pri tom Preuzeli najteţi zadatak. Oni su Pokna eelu, vodeći uz to konje zarobljenika. Sad se azala prava vrijednost Ilčija i Hatatitla. Oni su Među orlovima 81trčali poput pasa za svojim gospodarima i, uprkos teškom putu, nisu puštali ni najtiši frk, dok se dah ostalih konja mogao prilično daleko čuti. Najzad su i tu prepreku svladali. Apač se zaustavi. - Moja braća su na cilju - reče on. - Neka priveţu svoje konje a onda pomognu da se zarobljenici veţu za stabla! Svi poslušaše njegovu zapovijed i privezaše dvojicu Šošona za stabla. Onda Apač reče svojim suputnicima da pođu za njim.

Poveo ih je samo nekoliko koraka do mjesta gdje se vis na koji su dospjeli s istočne strane prilično okomito rušio prema zapadu. Dolje je leţala kotlina o kojoj je Winnetou govorio i iz koje je svijetlila vatra. Vidio se samo jedan plamen i ništa više. Sve je bilo u dubokoj tami. - Dakle, tamo dolje sjedi moj Debeljko - reče Davy. - Šta li radi? - Šta moţe zarobljenik kod Indijanaca da radi - ništa - reče mladi Baumann. - Oho! Onda slabo poznajete Jemmyja, my boy! Taj je sigurno već smislio na koji će način bez dozvole Crvenokoţaca već večeras malo prošetati. - To bi mu bez nas teško pošlo za rukom - prigovori Old Shatterhand. - Vjerojatno i on računa na nas. - Dobro, nećemo gubiti vrijeme, spustimo se brzo, sir! - To ćemo svakako učiniti, tiho i oprezno, jedan za drugim, ali netko mora ostati kod konja i zarobljenika, netko u koga se moţemo pouzdati. To je Woh-kadeh! Bilo je zapravo smiono ostaviti mladog Indsmana samog kod zarobljenika i konja koji su nosili sav imetak svojih jahaća, ali iskrenost s kojom je Wohkadeh rekao Old Shatterhandu da njemu pripada njegov ţivot, osvojila je lovčevo srce. Uostalom Old Shatterhand je vjerovao u hladnokrvnost crvenog mladića koja je za ovakvu odgovornu duţnost bila potrebna. 82 _ Moj mladi crveni brat će sjediti kod zarobile nika, s noţem u ruci - savjetovao ga je Old Sh"r terhand - i ako netko od šošona pokuša da pobieTne cav glas, onda CP " TOUIJ.,. vvujegne terhand - i aKo netko od Šošona pokuša da Dobi, ili pusti kakav glas, onda će ga Wohkadeh učiniti DP zopasmm. " c _ Wohkadeh će to učiniti! - Ovo je rekao to nom po kojem se moglo prepoznati koliko je ozbTlino ivao svome obećanju, i™,!"" _°, Ujn°- nom po oem se mogo prepoznati koliko je ozbiljnosti pridavao svome obećanju. Izvukao je svoj lovački noţ i sjeo između

zarobljenika, koje su još jednom opomenuli. Sada petorica lovaca započeše svoj naporan spust. Padina je bila, kao što je već spomenuto, prilično okomita. Stabla su bila gusto zbijena a između njih toliko sitnog granja da su hrabri ljudi, pri nuţnom oprezu, veoma polako napredovali. Nisu smjeli proizvesti nikakav šum jer bi čak i tiho pucketanje neke grančice moglo odati njihovo pribliţavanje. VVinnetou je opet bio na čelu. Vid mu je bio po noći najoštriji. Iza njega se nalazio Martin Baumann, onda je dolazio Dugajlija Davy koga je pratio Crnac Bob. Old Shatterhand je bio na začelju. Prošlo je gotovo tri četvrti sata dok nisu prevalili put za koji bi im pri danu trebalo jedva deset minuta. Sad su se nalazili dolje u kotlini, na rubu " šume. Dolina je bila obrasla travom u kojoj se nisu nazirala stabla, već je samo tu i tamo raslo razasuto ţbunje. Vatra, naloţena nimalo na indijanski način, imala fc prilično visok plamen. To je bio znak da su se Sošoni" osjećali sigurni. Dok bijelci, naime, sloţe drva tako da ih vafta Posve zahvati te nastane visok, daleko vidljiv i dimom Pomiješan plamen, Indijanci sloţe cjepanice tako da se kfo poluprečnici kruga sastaju u središtu. Tu u sredini gori rnali plamen koji se odrţava tako što se cje-Panice dogorjevši primiču središtu. Takvom vatrom nđijanci postiţu svoju svrhu, jer ona stvara t samo neznatan plamen uz nešto dima te se na malo većoj razdaljini jedva moţe opaziti. Osim toga oni će poraziti drvo koje pri sagorevanju ne širi oko sebe jak 83miris, jer je miris dima na Zapadu krajnje opas Oštro Indsmanovo čulo osjeti ga već izdaleka. Vatra je bila ovdje, međutim, kao što je već re čeno, naloţena onako kako je bijelci loţe, a miris1" pečenog mesa se širio čitavom dolinom. Vidjela su se tri velika šatora, koja su tvorila kutove oštrouglog trokuta čije je tjeme gledalo pravo u petoricu lovaca koji su se

prikradali. Najbliţi šator bio je ukrašen orlovim perjem, pripadao je dakle poglavici. U središtu trokuta gorjela je vatra. Nesapeti konji crvenih pasli su slobodno travu. Ratnici su sjedili kraj vatre i odsijecali od pečenja što se na jednoj grani peklo iznad vatre. Uprkos sigurnosti, u kojoj su mislili da se nalaze, postavili su nekoliko straţara koji su lagano hodali tamo-amo. - Đavolska stvar! - promrmlja Davy. - Kako da izvučemo naše drugove? Što mislite, meštri? - Najprije bismo htjeli da čujemo vaše mišljenje, mister Davy - uzvrati Old Shatterhand. - Moje? Zounds! Ja ga nemam. - Onda budite tako dobri pa malo promislite! - Ni to ne bi ništa pomoglo. Tu stvar sam malo drugačije zamišljao. Crveni nevaljale! nemaju pameti. Ĉuče svi tu ispred šatora oko vatre tako da nije uopće moguće upasti u njih! Mogli su ovo komotno izostaviti; - Vi kao da volite komoditet, sir. Ţelite li moţda da vam Indijanci od šatora dovde postave tramvaj i njime vam dovedu vašeg Debeljka Jemmvja. E, niste onda trebali poći na Zapad. - Dobro, dobro. Kad bismo bar znali u kom šatoru su naša dva druga! - Vjerojatno u poglavičinom. - Onda bih nešto predloţio. Privući ćemo im što je moguće bliţe i napast ćemo ih čim nas mijete. Pri tom ćemo podići takvu uţasnu drek silnu galamu neka pomisle kako nas je stotinu, će od straha uhvatiti maglu, a mi ćemo izvući robljenike iz šatora i isto tako pobjeći, i to što br Sviđa li vam se ovaj plan? - Baš nimalo. - Oho! Mislite li da ćete smisliti nešto bolj Neću tvrditi da će biti nešto bolje, ali u sva-Slučaju neć" biti nerazboriti je. k J. sir? Treba li to da znači uvr"du? Ja sam naime nugajlija Davy! u BJ_ To znam otprije nekog vremena. O nekoj u-edi ne moţe biti govora. Vi vidite odavde da In-diianci drţe pri ruci svoje oruţje. Oni neće biti tako alupi da toliko precijene naš broj kako

vi to ţelite. Napadnemo li ih, oni će biti za časak iznenađeni, ali upravo samo za jedan časak, a onda ćemo imati protiv sebe deseterostruko jačeg neprijatelja. Ĉak kad bismo i pobijedili, poteklo bi mnogo krvi, a to se moţe izbjeći. Zar nije bolje pronaći put koji će nas bez prolijevanja krvi dovesti do cilja? - 0, sir, ako biste znali takav put, ja bih vas pohvalio. - Moţda je već pronađen. Ţelim čuti što će Win netou reći za moj plan. Ukratko je izloţio poglavici svoj plan, i to narječjem Apača koji drugi nisu razumjeli, a onda se ponovo obratio Dugajliji Davvju: - Da, ja" ću 5 Win-netouom sam izvesti taj pothvat. Vi mirno ostanite ovdje. Makar se i nakon dva sata ne pojavili ne mičite se s mjesta i suzdrţite se da bilo što pođu-zmete. Samo ako čujete cvrčka da triput glasno za-cvrči, imate napasti. - Na koji način? - Time što ćete brzo ali po mogućnosti posve tiho i neopaţeno prići šatoru koji nam je najbliţi. Ja ću se s Winetouom njemu prišuljati. Ako nam budete potrebni, dat ću vam spomenuti znak. Cvrčanje cvrčka se oponaša pomoću travke. Ruke se sastave tako da palčevi stave jedan uz drugi a lzmeđu njih se stavi dobro zategnuta travka. Između Palaca se nalazi uzani prorez u kojem travka moţe vjorirati. Puhnete li u nju kratkim ,£rr-frr-frr" priutuvši ustima čvrsto palčeve, nastat će cvrčanje, sličcvrčkovom. Naravno za ovo je potrebna duţa vjeţba. Dugajlija Davy se sloţi s prijedlogom Olđ Shatterhanda. Tada reče Winnetou: - Hoćemo li početi? 85- Dobro. Da li da ponesemo naše znakove? - Da! Nek Šošoni doznaju tko je bio kod nij Mnogi se Zapadnjaci i istaknuti Indijanci slu naime određenim znacima da prijateljima ili neprij teljima saopće svoje prisustvo. Poneki Indijanac z, siječe, na primjer, svoj znak u uho, čelo ili ruki čovjeka koga ubije. Tko kasnije

nađe les i raspozn; znak, taj zna tko je ubijenog pobijedio i skalpirao. Winnetou i Old Shatterhanđ odsjekoše nekoliko kratkih grančica s najbliţeg ţbuna i staviše ih iza pojasa. Od njih su mogli napraviti znakove za koje bi svaki crveni znao da su njihovi. Odloţili su svoje puške i pošli. Pripijeni uz zemlju, dugo i sporo su se primicali spomenutom cilju koji je leţao pred njima na udaljenosti od nekih osamdesetak koračaja. 6. KOD ŠOŠONA Prikradarije jednog Westmana njegovim neprijateljima nije nimalo laka stvar. Ako u naročito opasnim slučajevima nema razloga daza sobom ne ostavi trag, onda se zna prišuljati na rukama i koljenima. Ovo naravno ostavlja jasan trag, pogotovo u travi. Ali ako je primoran da izbjegne svaki trag, onda se mora kretati samo na vršcima prstiju ruku i nogu. Budući da pri šuljanju mora sasvim ispruţiti i ruke i noge kako bi mu tijelo skoro prileglo uz zemlju, koju pak ne smije dotaknuti, čitav teret pada upravo na vrhove nogu i ruku. Potrebna je neobična tjelesna snaga, spretnost i dugogodišnja vjeţba, da bi se u tom poloţaju izdrţalo, makar i kratko vrijeme. Kao što plivači govore o grču pri plivanju, tako i Zapadnjaci govore o grču pri prikradanju koji zacijelo nije ništa bezopasniji, jer ih moţe odati i tako upropastiti. Dok se Westman ovako prikrada neprijatelju, mora dobro da pazi na tlo te ne smije ni ruku ni nogu Prije spustiti nego što savjesno pretraţi dotično mjesto. Ako, na primjer, ruka ili noga dotaknu neku malu granu, koja suha krene, onda to tiho krcanje moţe imati najgore posljedice. Ima izvjeţbanih lovaca koji odmah mogu razlikovati da li taj šum potječe od neke ţivotinje ili čovjeka. Westmanova čula se s vremenom toliko izoštre, da leţeći na zemlji, raspozna čak i šum koji prouzrokuje kukac što gmiţe, te posve razaznaje "a li je list sam opao ili ga je neka skrivena ruka paţnjom otkinula.

87Ĉovjek koji je izvjeţban u prikradanju spustit ć vrhove nogu tačno na mjesto koje je prije toga dodirnuo prstima ruke, jer tako nastaje manje vidlji trag koji se potom lakše i brţe briše. Ĉesto je puta, naime, potrebno da se svaki traj odstrani. Westman se sluţi za ovo izrazom .izbrisati". Kad se jednom privukao logoru, onda na povratku započinje tek najnaporniji i najteţi dio pothvata. Nitko ne smije saznati da je bio tu. Stoga se mora na sve četiri, s nogama naprijed, kretati unazad i pri tome izbrisati svaki otisak koji je prije toga ostavio za sobom. Ovo obavlja desnom rukom odrţavajući ravnoteţu na prstima obje noge i lijeve ruke. Tko jednom pokuša da u ovom teškom stavu makar jednu minutu ustraje, uvidjet će uskoro kakav je napor potreban lovcu za ovo. Tako je bilo i ovdje. Old Shatterhand prvi i Win-netou za njim kretali su se na opisani način lagano naprijed. Bijelac je morao palac po palac pipajući istraţivati tlo, a Indijanac se morao truditi da se posve tačno drţi otisaka koje je ostavio njegov prethodnik te su tako sasvim sporo napredovali. Trava je bila gotovo čitav metar visoka. S jedne strane ovo je bilo dobro, jer je pruţala zaklon, a; s druge pak loše, jer se u tako visokoj travi lako j primjećuje svaki trag. Uskoro su razaznavali pojedinosti. Između nepri-j jateljskog logora i njih hodao je polako straţar tamo amo. Pa kako je bilo moguće da neopaţeni dospiju! do šatora! i - Da Winnetou uhvati straţara? - šapne pogla- vica Apača. f - Ne - uzvrati Old Shatterhand. - Ja poznajem snagu svoje ruke i mogu se na nju osloniti. Lagano poput zmija svijali su se oni kroz travu i pribliţavali se više straţaru. Ovaj je izgledao još mlađ i nije imao nikakvo drugo oruţje do noţ za pojasom i pušku koju je olako prebacio preko ramena. Bio je obučen u bivolju koţu. Crte mu se nisu mogle raspoznati, jer mu je lice bilo namazano crvenim i crnim poprečnim linijama - ratnim bojama. 83

Crveni nije uopće gledao prema ovoj dvojici već da je uglavnom svoju paţnju bio uredsredio na kt°r Moţda ga je, više nego što pristoji jednom stra- u mamio miris mesa što se peklo na vatri. Ali da čak i motrio na mjesto gdje su se nalazili Old Shatterhand i Winnetou, ne bi ih mogao primijetiti, er se njihove tamne prilike nisu razlikovale od isto tako tamne trave. Oni su se lukavo kretali naime samo u sjenci koju je šator bacao na suprotnu stranu vatre. Tako su se već bili pribliţili Indijancu na osam koraka. Straţar je hodajući tamo-amo, ugazio travu u pravoj liniji. Napad na njega morao se obaviti na toj liniji, ako su htjeli da ne naprave druge tragove. Šošon se upravo okrenuo na krajnjoj tački linije i lagano vraćao. Prošao je pored dvojice i našao se u sjeni, kao i oni. - Brzo! - šapne Winnetou. Old Shatterhand se uspravi. S dva divovska skoka on se nađe iza Indijanca koji je čuo šum i brzo se okrenuo. Ali već je zahučala šaka Old Shatterhanda prema njemu. Udarac u sljepoočice i straţar se srušio. S dva skoka nađe se Winnetou kraj njega. - Je li onesviješten? - zapita on. - Da. - Neka ga moj brat veţe. Winnetou će ga zamijeniti. On podiţe straţarevu pušku sa zemlje, prebaci preko ramena i pođe istom stazom kojom je prije njega Šošon hodao. Izdaleka su ga morali drţati za straţara. Tako je hodao sada tamo-amo. U međuvremenu Old Shatterhand se probio do poglavičinog šatora. On pokuša da šator malo zadigne kako bi pogledao u njegovu unutrašnjost. Budući da ga je jako otegnuto platno u tome omelo, morao ga je najprije odriješiti od kolca. Ali to je smio uraditi samo s krajnjim oprezom. ym su ga mogli primijetiti, i u tom slučaju bilo bi sve gubljeno. No, njemu je pošlo za rukom. Priljubivši se uz zemlju, podigao je tiho rub platna i zavii unutra.

Iznenadilo ga je ono što je vidio. Zarobljenici se naime nisu nalazili u njemu niti bilo tko drugi od šo-šona, osim poglavice koji je sjedio na bivoljoj koţi i pušio kinikinik oštra mirisa, neku mješavinu duhana i vrhove kore ili lišća divlje konoplje te pogledao kroţj poluotvoreni šator vani na logorsku vatru. Leđima jefi bio okrenut Old Shatterhandu. j ; Lovac je vrlo dobro znao što je ovdje valjalo raditi, ali se nije htio upustiti u to prije nego se spo-razumije sa Apačom. Stoga ponovo spusti platno, okrene se, iščupa jednu travku i stavi je na ranije opisan način između oba palca. Začulo se tiho, jednokratno cvrčanje. - Mahakot-oh-hobit-to cvrčak pjeva: - razlijee se glas jednog Šošona kraj vatre. Da je znao kakav je to cvrčak! Cvrčanje je ! znak za Winnetoua da se pribliţi. Apač je zad: svoj lagani, dostojanstveni korak dok nije doša sjenu šatora tako da ga više Šošoni nisu mogli vid Onda poloţi pušku u travu, prileţe i poče se najve brzinom šuljati prema šatoru. Ovdje šapne: - Zašto me zove moj brat? - Zato što se nešto mora izmijeniti - uzvrati Old Shatterhand isto tako tiho. - Zarobljenici se ne nalaze u ovom šatoru. - To nije dobro, jer se moramo sada vratiti i s druge strane prišuljati ostalim šatorima. Ali to će potrajati dugo da će u međuvremenu i svanuti. - Moţda to uopće nije potrebno, jer u ovom šatoru sjedi Oihtka-Petej, Hrabri Bivol. - Uf, poglavica glavom! Je li sam? - Da. - To sam i ja pomislio. Ako Šošonima zarobimo poglavicu, moţemo ih prisiliti da oslobode Debeljka Jemmyja i Hromog Franka. - Moj brat je u pravu. Ali mogu li Šošoni s vatre vidjeti u šator? - Da! Samo bljesak vatre ne doseţe straţnju stran šatora. - No, oni će odmah primijetiti da im poglavic. tu ne sjedi više. - Onda će pomisliti da se povukao V sjenku. Neka moj brat Winnetou bude spreman da pomogne ukoliko mi moj prvi zahvat ne bi uspio. Ovo je bilo toliko tiho prošaputano da se u unutrašnjosti šatora ništa nije moglo čuti.

Sad Winnetou lagano i tiho podiţe platno toliko da se Old Shatterhand, koji se čvrsto priljubio uz zemlju, mogao uvući. Smjeli lovac je ovo tako beš-čujno izveo da je bilo nemoguće da Hrabri Bivol opazi opasnost koja mu se pribliţavala. Tako se Old Shatterhand našao u šatoru. Apač se do pola tijela također provukao kako bi, ako zatreba, mogao odmah priskočiti u pomoć. Old Shatterhand ispruţi desnicu. Upravo je mogao dohvatiti poglavicu. Brz snaţan zahvat oko vrata - Hrabri Bivol ispusti lulu i udari jednom, dvaput rukama po zraku, a onda pade; dah mu je stao. Old Shatterhand ga povuče sa svjetla u tamu šatora i zatim ga izvuče iz šatora. - Uspjelo! - šapne Winnetou. - Ali kako ćemo ga odnijeti? Moramo ga nositi i pri tom svoje tragove izbrisati. - To je svakako teško. - A što da radimo sa straţarem koga smo vezali? - Njega ćemo povesti također sa sobom. Što se više Šošona nađe u našim rukama, to će oni prije osloboditi svoja dva zarobljenika. - Onda će moj brat ponijeti poglavicu, a Win-netou drugoga. Ali tako nećemo moći izbrisati tragove te se stoga moramo još jednom vratiti. - Na ţalost! U tom će proći dragocjeno vrijeme, a mi... On zastade. Tad se dogodi nešto što je njihovom dvoumljenju učinilo brzi kraj. Glasan, piskav vrisak se razlijeţe. - Tukhuavat, tukhuavat! Neprijatelji, neprijatelji! - Straţar je došao k sebi. Gubimo se što prije! šapnu Old Shatterhand. - Ponijet ćemo i njega sa sobom! I već je Winnetou poletio u krupnim skokovima Prema mjestu gdje je leţao zavezani Šošon, podigao ga na rame i pobjegao sa njim. Old Shaterhand je, usprkos velikoj opasnosti, ostao Još nekoliko trenutaka iza šatora. Izvukao je male grančice koje je bio odrezao, još jednom podigao platno šatora i stavio drvca na podinu tako da su se poput "lznaka ipanskih jahača ukrštala. Tek onda je zabacio poglavicu na leđa i pohitao s njim napolje.

Šošoni su sjedili blizu vatre. Oči im se, kako je to Old Shatterhand dobro naslutio, nisu mogle trenutno privići na noćnu tamu. Skočili su na noge i zabuljili se u noć, ali nisu mogli ništa vidjeti. Uz to, nisu mogli razlikovati sa koje se strane razlijegao zov "U pomoć". Tako se dogodilo da je Winnetouu i Old Shatterhandu uspjelo ovo opasno povlačenje. Apač se uz put morao još jednom zaustaviti. Bilo mu je nemoguće da rukom posve zatvori Šošonu usta. Doduše zarobljeniku nije uspjelo da ponovo dozove u pomoć, ali je ipak mogao glasno zastenjati, te se Winnetou načas zaustavi da mu začepi usta. - By Jove, koga to dovodite? - zapita Dugajlija Davy kad su Old Shatterhand i Winnetou poloţili svoje zarobljenike na tlo. - Još više taoca - uzvrati Old Shatterhand. - Stavite im brzo čep u usta, a poglavicu ćemo morati vezati! j - Poglavicu? Heavens! Kakav podvig! O tomet će se dugo još pričati! Samo Old Shatterhand i Win-" netou su u stanju Hrabrog Bivola izvući iz šatora, u-sred njegovih ratnika! _ - Nemojmo sada bez potrebe trošiti riječi! Moramo poći gore gdje su nam konji. J - Neka se moj brat ne ţuri - reče Apač. -l Odavde moţemo bolje vidjeti što će Šošoni učmittfj nego odozgora. - Winnetou ima pravo - priznade Old Shatterhand. - Šošonima neće pasti na um da amo dođu. Oni ne znaju s kime i s koliko njih imaju posla. Naprotiv, morat će se ograničiti na to da osiguraju svoj logor. Tek u osvit dana bit će u stanju da poduzmu nešto. - Winnetou će ih pucnjem opomenuti i obeshrabriti te neće napustiti svoj logor. Apač uperi cijev svog revolvera prema zemlji. Old Shaterhand ga odmah shvati. - Stoj! - Opomenu ga on. - Oni ne smiju vidjeti bljesak pucnja kako ne bi saznali gdje se nalazimo. Mislim da se moţe i 92

drugi način stvoriti jeka koja će ih zavarati. Pru-fcte svoje bluze i kapute, meštri! Dugajlija Davy skide sa ramena svoju pohabanu kišnu kabanicu od gume; i ostali poslušaše Old Shat-terhandovu naredbu. Kad su svojim kaputima zaklonili Winnetoua, ovaj opali dvaput. Pucnji se prolomiše. Oni ođjeknuše od litica, i budući da se blijesak nije mogao vidjeti, šošoni nisu znali na kom je mjestu opalilo. Prodorno urlikanje bio je njihov odgovor. Kad su čuli uzvik ,tukhuavat, tukhuavat" - neprijatelji, neprijatelji! oni su, kao što je već i rečeno, skočili sa vatre nastojeći da ugledaju protivnike, ali dok su s mukom privikavali svoje oči na tamu, Old Shatterhand i Winnetou su već bili na sigurnom mjestu. Nekolicina crvenih ratnika je prišla ulazu poglavi-činog šatora. Pogledali su unutra i vidjeli da je prazan. - Hrabri Bivol je izašao da pita straţu - rekao je netko od njih. - Moj se brat vara - uzvratio je drugi. - Poglavica nije mogao napustiti šator a da ga ne vidimo. - Ali njega nema! - Pa nemoguće je da je nestao! - Onda ga je Takwantona, Zao Duh odveo! Jedan stari ratnik odgurnu ostale u stranu i reče: - Zao Duh moţe ubiti i donijeti nesreću, ali ne moţe jednog ratnika odnijeti. Ako poglavica nije izišao iz šatora, a ipak je nestao, onda moţe samo ... On zastade. Samo jedan dio tkanine koja je sluţila kao vrata bijaše gurnut u stranu. Sad su je međutim posve uklonili te je blijesak vatre osvijetlio čitav šator unutra. Starac uđe i pognu se. - Uf! - uzviknu on. - Poglavicu su oteli! Nitko ne odgovori. - Ne vjeruju li ovo moja braća? - zapita on. - Neka pogledaju! Ovdje se Platno šatora olabavilo, a ovdje stoje grančice zabodene u zemlju. Ja poznajem ovaj znak. To je znak Nonpeh-Tahana, koga bljedoliki nazivaju Old Shatterhand. On je bio ovdje i oteo nam Hrabrog Bivola.

Uto ođjeknuše Apačova dva pucnja. Jezici Šošona se odriješiše. Oni zaurlaše prodorno. 93- Gasite brzo vatru! - zapovjedi starac. - Nećemo neprijatelju pruţiti siguran cilj. Postupili su kako im je on zapovjedio i brzo sklonili grane s vatre te ugarke pogasili. U logoru je zavladala tama. Budući da je poglavica nestao, So-šoni se dobrovoljno potčiniše najstarijem ratniku. Svat-ko se latio svog oruţja, te na zapovijed starčevu ratnici napraviše krug oko šatora kako bi sačekali neprijatelja ma s koje se strane on pojavio. Postaviše četiri straţara da motre u sva četiri pravca. Trojica su se najvećom brzinom vratila kad su odjeknuli pucnji. Ĉetvrti je pak nedostajao. A u-pravo je on bio najugledniji među njima, Moh-aw, poglavičin sin. Jedan od najsmjelijih se ponudi da ga potraţi. On leţe u travu i odšulja se u noć prema mjestu gdje se nestali straţar morao nalaziti. Nakon nekog vremena vrati se sa puškom Moh-awa u ruci, što je bio siguran dokaz da je i poglavičinog sina snašla nesreća. Starac odrţa kratko savjetovanje sa najistaknutijim ratnicima. Zaključili su da naročito dobro motre na šator u kojem su se nalazili zarobljenici, da konje priveţu posve blizu logora i da sačekaju osvit dana. U međuvremenu, lovci su se pobrinuli da njihova dva zarobljenika ne puste ni glasa od sebe i, posve tihi, motrili što se zbiva. Nije se potom moglo ništa drugo čuti do potmuli topot konja po travi. - Neka moja braća osluhnu! Šošoni skupljaju svoje konje. Oni će ih privezati blizu šatora i ništa neće poduzeti prije nego svane - reče Winnetou. - Moţemo poći. - Da, povucimo se! - sloţi se Old Shatterhand. - Naravno nećemo čekati do jutra. Oihtka-Petej će odmah saznati što od njega traţimo. Još nije znao da je noćni lov bio dragocjeniji nego što je dotle slutio. On podiţe sa zemlje Hrabrog Bi-vola koji je u

međuvremenu ponovo došao k svijesti, prebaci ga preko ramena i krene uzbrdo. Ostali pođoše za njim, Winnetou sa ,Moskitom". Nakon muMoskito primj. pisca. pnog penjanja dospješe ponovo do mjesta gdje su Mli ostavili Wohkadeha. Dugajlija. Davy odmota svoje laso i reče: - Dajte te momke! Vezat ćemo ih kod drugih. a _ Ne! - uzvrati Old Shatterhand. - Napustit ćemo ovo mjesto. - Zašto? Mislite li da ovdje nismo sigurni! Oh, gošoni će. nas drage volje ostaviti na miru! Oni će biti sretni ako im se ništa ne desi. - To i ja znam isto tako dobro kao i vi, mister Davy. Ali mi moramo govoriti s poglavicom, a moţda i s ostalima. Stoga je potrebno da im oslobodimo usta, a ako to učinimo ovdje, onda bi mogli lako povicima dati svojima znak koji će se odavde jasno čuti dolje. - Moj brat ima pravo - potvrdi Apač. - Win-netou je bio danas ovdje kako bi osmotrio Šošone. On poznaje jedno mjesto gdje se sa svojom braćom i zarobljenicima moţe ulogoriti. - Moramo naloţiti vatru - primijeti Old Shatterhand. "- Da li to moţemo tamo učiniti? - Da. Neka zarobljenike veţu za konje! Ovo uradiše, i mala povorka krene noću kroz gustu "šumu s "VVinnetouom kao predvodnikom. Posve pojmljivo, apački poglavica je išao sasvim lagano naprijed, korak po korak. Nakon pola sata prešli su razdaljinu za koju im je pri danu bilo potrebno najviše nekoliko minuta. Onda se Apač zaustavi. Zarobljenici naravno nisu znali u čije su ruke pali. Dvojica uhoda zbog tame nisu mogli vidjeti da se sa njima nalaze još dva zarobljenika, a ova dvojica nisu imali pojma da su uhode uhvaćene, niti je poglavica išta znao da se sa njim nalazi i njegov sin. Stoga su ih, kad su se sada zaustavili, razdvojili, Pošto su ih skinuli sa konja. -

Old Shatterhand nije ţelio da Hrabri Bivol opazi koliko je jak neprijatelj kome je dopao šaka. Otuda 3 preduzeo mjere da najprije sam pregovara s poglavicom. Ostali su se morali povući. On sakupi suho 8ranje što je leţalo uokolo i naloţi vatru. Nalazio se sa Šošonom na jednom manjem proanku, širokom samo nekoliko koraka. Apač je za 95vidjela opazio koliko je "vo mjesto podesno za skri. veni logor, i samo je njegovu urođenom smislu za orijentaciju pošlo za rukom da ga u ovoj tami ponovo nađe. Mjesto je bilo okruţeno stablima ispod kojih su paprat i trnovo grmlje pruţali prilično gust zaklon koji je sprečavao da se izdaleka opazi bljesak vatre. Pomoću svog punka Old Shatterhand bez teškoća zapali suho granje, a onda s tomahavkom odlomi donje, sasušene grane okolnih stabala kako bi odrţao vatru koja je trebala samo ovaj mali slobodni prostor osvijetliti, dakle, nije morala biti velika. Sošon je leţao na zemlji i mrka pogleda promatrao bijelog lovca što čini. Kad je Old Shatterhand završio sa svojim pripremama, on privuče zarobljenika do vatre, posadi ga i oslobodi mu usta. Indijanac nije ni izrazom lica niti uzdahom olakšanja pokazao da mu je sada bolje. Za indijanskog ratnika bila bi sramota kad bi pokazao drugima što misli i osjeća. Old Shatterhand sjede kraj vatre, njemu nasuprot, i najprije ga osmotri. Poglavica je bio snaţno građen i nosio ođijelbj bivolje koţe po indijanskom kroju, bez ikakva ukra Samo su se na šavovima vidjele vlasi skalpova, a pojasom mu je visilo nekih dvadesetak skalpova, čitavih, što bi zahtijevalo suviše mjesta, već samo dijelova koţe s tjemena veličine tanjurića. Lice mu nije bilo obojeno, tako da su se tri crvene brazgotine na obrazima mogle jasno vidjeti. Nepomičnih crta lica sjedio je tu i ukočeno gledao u vatru, ne udostojavajući bijelca ni jednog jedinog pogleda. - Oihtka-Petej ne nosi ratne boje - započe Old Shatterhand. - Zašto onda neprijateljski nastupa prema mirnim ljudima?

Nije dobio nikakav odgovor. Stoga nastavi: - Poglavica Sošona je vjerojatno od straha postao nijem kad ne odgovara na moje pitanje? Lovac je posve dobro znao kako se mora postupati s Indijancem. Uspjeh se odmah pokaza, jer mu zarobljenik dobaci ljutiti pogled i odgovori: - Oihtka96 . ne zna što je strah. On se ne plaSi ni nepritelja ni smrti. J __ jpak se ponaša kao da se boji. Hrabri ratnik amaţe lice ratnim bojama kad krene u boj. "To je "ošteno, to je hrabro; jer tako protivnik zna, d§ "se mora braniti. Poglavica Sošona je međutim bez boja. Imao je lice mira, a ipak je napao bijelca. Ili nisam n pravu? Ima li Hrabri Bivol riječi za svoju odbranu? Indijanac obori pogled i reče: - Hrabri Bivol nije bio kod svojih kad su uhvatili bljedolike. - To nije nikakva isprika. Da je častan i hrabar čovjek, on bi bljedolike odmah pustio na slobodu. Ja uopće nisam čuo da su ratnici Sošona iskopali tomahavk rata. Njihovi šatori stoje kao u dubokom miru na vodama Tonguea i Big Horna. Oni dolaze u naselja bijelaca, a ipak Hrabri Bivol napada ljude koji ga nikada nisu uvrijedili. Moţe li nešto reći protiv ako jedan hrabar čovjek kaţe da samo kukavica ovako postupa? Crveni dobaci bijelcu letimičan pogled iskosa; pogled po kojemu se vidjelo da je Indijanac zadrhtao od jeda. Ipak mu je glas bio miran kad je uzvratio: - Jesi li ti moţda taj hrabri? Imaš li ti imena? - Da - potvrdi upitani ravnodušno. - Bljedoliki smiju nositi oruţje i ime čak i kad su babe. Najveći slabići među njima imaju najduţa imena. Ime mi znaš, dakle, poznato ti je da Hrabri Bivol nije slabić. - Onda pusti obojicu zarobljenih bijelaca na slobodu pa se bori otvoreno i pošteno s njima!

- Oni su se usudili da se pojave na Krvavom jezeru. Ovaj kraj nam je svetinja, jer tamo lutaju duše ubijenih Sošona. Bijeli zarobljenici moraju umrijeti. - Onda ćeš i ti umrijeti! Hrabri Bivol ti je već rekao da se ne boji smrti; on Je štaviše ţeli! - Zašto? . Zarobio ga je i izvukao iz njegova vigvama jj . . bltedoliki. On je izgubio svoju čast, ne moţe 3e". Mora umrijeti bez ratnog boja. On neće u grobu v-Ju orlovima ponosno i uspravno sjediti na svom bojnom konju, okićen skalpovima svojih neprijatelja, već će leţati u pijesku gdje će ga smrdljivi lešinari kljucati. Dok je ovo govorio, lagano i monotono, ne maknuvši ni jednom crtom svoga lica, iz svake njegove riječi izbijalo je osjećanje što se gotovo graničilo s očajanjem. I po svojoj filozofiji imao je potpuno pravo. Za njega je bila golema sramota što su ga izvukli iz šatora, okruţenog njegovim naoruţanim ratnicima, i zarobili. Old Shatterhand je osjećao iskreno saţaljenje prema Indijancu, ali to saosjećanje nije htio pokazati. Ono bi za crvenog bilo uvreda te bi pomisli na smrt u njemu bile još jače. Stoga reče: - Oihtka-Petej zasluţuje svoju sudbinu; ali on moţe ostati ţiv iako je moj zarobljenik. Ja sam spreman da mu povratim slobodu ako naredi svojima da za njega oslobode dvojicu bljedolikih. Zvučalo je kao gord podsmijeh kad je crveni uzvratio: - OihtkaPetej ne moţe više ţivjeti. On ţeli umrijeti. Priveţi ga spokojno za kolac! On istina ne smije govoriti o djelima koja su prenijela njegovu slavu, ali neće, uprkos svim smrtnim mukama, ni okom trepnuti. - Ja te neću vezati za kolac smrti, jer ja sara kršćanin. Ĉak i kad ţivotinju moram ubiti, ja je ubijem tako da se ne muči. Osim toga tvoja smrt ničemu ne koristi. Ja bih i nakon tvoje smrti oslobodio zarobljenike iz ruku tvojih ratnika.

- Pokušaj! Meni si se mogao prikrasti, lukavim zahvatom me onesvijestiti i u noćnoj tami odvući. Sad su ratnici Šošona opomenuti. Bit će ti nemoguće da oslobodiš bljedolike. Oni su se usudili da se pojave na Krvavom jezeru, i to će okajati laganom smrću. Ako si pobijedio Hrabrog Bivola, on će umrijeti. Ali Mohaw, njegov jedini sin, ponos njegove duše, ţivi da ga osveti. Već sada je Mohav, namazao lice ratnim bojama, jer je on bio određen da vodi smrtnu borbu protiv zarobljenih bljedolikih. On će svoje tijelo premazati njihovom toplom krvi i biti onda zaštićen od svakog bljedolikog neprijatelja. Tada zašušta u grmlju. Martin Baumann dođe, gnu se Old Shatterhandu na uho i šapnu mu: - Sir moram vam reći da je zarobljeni straţar pogla-vičin sin. Winnetou je ovo od njega izmamio. Ova vijest stigla je lovcu u pravi čas. On isto tako odgovori tiho: - Neka mi ga Winnetou odmah pošalje! Dugajlija Davy će ga donijeti i ostati kod mene. Martin se udalji. Old Shatterhand se ponovo okrete Indijancu rekavši: - Ja se ne bojim Mohawa. Ot-kada ima on ime i tko je čuo za njegova djela? Ja ću zarobiti i njega isto onako kao što sam zarobio i tebe Ovaj put se Hrabri Bivol nije ipak mogao posve suzdrţati, jer je Old Shatterhand govorio o njegovom sinu s potcjenjivanjem. Obrve mu se skupiše, oči za-sjaše i on upita l juti to: - Tko si ti kad se usuđuješ da ovako govoriš o mom sinu? Pred njegovim pogledom ti ćeš se sakriti u mišju rupu! On se borio protiv Sioux-Ogellallaha i više njih pobijedio. Ima oči orla i sluh noćne ptice. Nikakav neprijatelj ga ne moţe iznenaditi, i on će Hrabrog Bivola, svog oca krvavo osvetiti! Tada stiţe krupnim koracima Dugajlija Davy s mladini Indijancem preko ramena. Svojim dugim nogama prekoračio je preko najgušćeg grmlja, spustio zarobljenika na zemlju i rekao: - Evo vam dječaka. - Posadite ga, mister Davy i sjednite pokraj njega! Moţete mu osloboditi usta.

- Au, sir! Htio bih samo znati što će dječak reći. Kad je Mohaw uspravno sjeo, dvojica Šošona se Pogledaše razrogačenim očima. Poglavica ne- reče ništa, niti se pomače. No uprkos njegovoj tamnoj boji koţe moglo se vidjeti da mu se krv izgubila sa lica. Sin međutim uzviknu: - Uf! I Oihtka-Petej je zarobljen! vigvaniima Šošona zavladat će pravi lelek. Veliki Je pokrio lice pred svojom djecom. Šuti! - zagrme otac na njega. - Wi jedna šošona neće Pustiti suze kad Oihtku-Petej i progutaju magle smrti. Oči uši su im bilezatvorene, bili su bez mozga, poput ţaba, što čekaju dt ih zmije progutaju. Sramota na sina, sramota na oca! Onda se Old Shatterhand okrete Davvju i tiho mu zapovjedi: - Pozovite sve ostale; samo neka se Winnetou još ne pojavljuje! Dugajlija ustade i udalji se. - No - zapita Old Shatterhand - vidi li Hrabri Bivol moţda da se skrivam u mišju rupu pred pogledom njegova sina? Ne ţelim da vas vrijeđam. Poglavica Sošona je poznat kao hrabar ratnik i mudar u savjetu staraca. Moh-aw, njegov sin, će poći njegovim stopama i biti isto tako hrabar i mudar. Poklanjam vam slobodu za slobodu dvojice zarobljenih bijelih lovaca. Sinovljevo lice zaigra od radosti. Njegov otac mu međutim dobaci ljutit pogled i zagrmje: - Hrabri Bivol i njegov Mohaw su bez borbe pali u ruke jednog bijednog bljedolikog. Oni ne zasluţuju da duţe ţive. Samo smrću mogu okajati svoju sramotu. I tako neka zarobljeni bljedoliki umru a sa njima i svi koji Šo-šonima padnu u zarob... On se prekide. Razrogačen pogled mu pade na dvojicu uhoda koje su doveli Davy, Bob i Martin. - Zašto Hrabri Bivol ne nastavi svoj govor? - zapita Old Shatterhand. - Osjeća li kako mu strah obuzima srce? Poglavica obori glavu i nijem pogleda preda se u zemlju. Iza njega se pomakoše grane a da to nije primijetio. Old Shatterhand vidje gdje se pomoli Apa-čova glava i pogleda ga upitno. Tihi klimaj glavom bio mu je odgovor.

- Sad vidi Oihtka-Petej da je pusta njegova nada u novu pobjedu - nastavi Old Shatterhand. - -Ali mi nismo pošli da ubijamo hrabre ratnike Šošona, već da kaznimo Ogellallahe. Mi vam dozvoljavamo da se vratite vašim šatorima. Poslije ovih riječi on ustade, priđe poglavici i odriješi ga. Znao je da je započeo opasnu igru. Ali on je poznavao Zapad i njegove ţitelje i bio duboko osvjedočen da ovu igru neće izgubiti. 100 Poglavica je bio sav izvan sebe od duboke pre-raţenosti. Bilo je posve nepojmljivo, sasvim besmi-"leno ono što je ovaj bijelac učinio! On je svom neS rijatelju poklonio slobodu a da za nju nije izbavio Loje prijatelje. Onda je Old Shatterhand prišao Mohawu i odvezao ga. Hrabri Bivol ga je tupo i ukočeno gledao. Onda jednim trzajem iščupa noţ iz Martinova pojasa, koji ie pokraj njega sjedio, i zamahne. U očima mu se ţarila bijesna poruga. - Zar slobodni da budemo? - uzviknu on. - Slobodni? Zar da ţivimo da stare squaws prstima pokazuju na nas i pričaju kako su nas bezimeni psi napali i oteli? Zar da u vječnim lovištima leţimo na zemlji i da nas miševi jedu dok se naša crvena braća budu krijepila bubreţnjacima besmrtnih medvjeda i bivola? Naša imena su uprljana. Nikakvog neprijatelja krv ne moţe tu mrlju sa nas sprati, do samo naša rođena. Oihtka-Petej će umrijeti i ispred sebe poslati dušu svoga sina! On zamahnu noţem i skoči na svog sina da mu ga zarije u srce i da se onda sam ubije. Mohaw se ne pomače; bio je spreman da primi ubod iz očeve ruke. - Oihtka-Petej! - začu se glas iza poglavice. Ovom glasu se nije moglo usprotiviti. Visoko podignute ruke s noţem u njoj on se okrene. Ispred njega je stajao poglavica Apača. Šošon spusti ruku. - Winnetou! - uzviknu on. - Drţi li poglavica Sošona Winnetoua za kojota? - zapita Apač.

_ Kojotom se naziva mali vuk Divljeg zapada. Ova ţivotinja je kukavna i često u čoporu prilazi lešinama uginulih ţivotinja te je otuda velika sramota ako nekog usporede sa kojotom. - Tko se usuđuje da to kaţe! - odgovori u-Pitani. - Oihtka-Petej je to sam rekao. Nije li on nazvao limenim psima one koji su ga pobijedili? Sošon ispusti noţ. - Je li Winnetou pobjednik? .. Ne, već njegov bijeli brat koji ovdje kraj njega Ji. - On pokaza na Old Shatterhanda. 101- Uf! Uf! Uf! - uzviknu Hrabri Bivol. zar je ovaj bijeli čovjek Nonpeh-Tahan koga bljedoliki nazivaju Old Shatterhand? - Radoznalo je pogledao čas u Old Shatterhanda čas u Winnetoua. Apač uzvrati: - Umorne su bile oči crvenog brata, a i njegov duh inače bi već i sam na tu pomisao došao. Tko Hrabrog Bivola jednim jedinim zahvatom onesvijesti, mora biti junak poznata imena! Šošon pređe rukom preko glave i uzviknu: - Oihtka-Petej je imao glavu, ali ne i misli u njoj. - Da, ovdje stoji njegov pobjednik, Old Shatterhand. Da li je potrebno da moj crveni brat zbog toga ide u smrt? - Ne - razlijeţe se iza dubokog uzdaha olakšanja. - On moţe ţivjeti. - Da, jer time što je dobrovoljno htio poći u vječno lovišta, dokazao je da ima hrabro srce. Old Shatterhand je i Mohawa jednim udarcem svoje ubitačne ruke oborio. Da li je to sramota za jednog mladog hrabrog ratnika? - Ne. I on moţe ţivjeti, - A Old Shatterhand i Winnetou su zarobili uhode Šošona, ne kao neprijatelje već da bi ih zamijenili za zarobljene bljedolike. Zar ne zna crveni brat da au Old Shatterhand i Winnetou prijatelji svih hrabrih crvenih ratnika? - Da, to je poznato Oihtka-Peteju. " j - Onda neka izabere što ţeli biti, naš brat ili nS neprijatelj! Bude li naš brat, onda će njegovi neprijatelji biti i naši. Izabere li pak

neprijateljstvo, dobro, onda ćemo njega, njegova sina i njegove uhode pustiti na slobodu. Ali mnogo će krvi poteći za slobodu dvojice bijelih lovaca, a djeca Šosona će skrivati svoje glave i pjevati tuţbalice u svakom vigvamu i kraj svake logorske vatre. Dakle, neka izabere. Win-netou je govorio! Zavladala je duboka tišina. Dojam koji je proizveo ličnost i govor Apača bio je veliki. Oihtka-Petej se sagnu, zgrabi noţ koji mu je bio ispao, zari rez do korica u zemlju i uzviknu: - Tako, kao što je sječivo ovog noţa nestalo, tako je nestalo i neprijateljstva iz 102 eju ratnika Šosona i hrabrih ratnika koji ovdje kraj nJ On ponovo izvuče noţ, podiţe prijeteći rez i natavj. __ i neka noţ pogodi svakog neprijatelja koji ustane protiv Šosona i njegove braće! Howgh! - Howgh, howgh! - razlijeţe se unaokolo. __Moj brat je učinio mudar izbor - reče Old Shatterhand. - Nek pogleda Davy-Honskeha, čuvenog lovca. Poznaje li imena bljedolikih koji kao zarobljenici leţe u njegovu šatoru? - Ne. - To je Jemmy-Petačeh sa Hromim Frankom, suputnikom MatoPokao, Lovca na medvjeđe. - Mato-Pokaa? - uzviknu Šošon iznenađen. - Zašto Hromi nije to rekao? Zar nije Mato-Poka brat Šosona? Nije li on spasio ţivot Oihtka-Peteju, kad su Sioux-Ogellallasi pošli njegovim tragom? - Ţivot ti je spasio? Dobro, ovdje vidiš Martina, njegova sina i Crnca Boba, njegova slugu. Oni su krenuli da mu pomognu i mi ih pratimo, jer je Mato-Poka, Lovac na medvjede, pao u ruke Ogellallaha i treba sa svojih pet drugova da bude ubijen. - Ti psi Ogellallasi hoće Lovca na medvjede mučiti? Veliki Manitou će ih uništiti. Neka im duše izađu iz tijela i neka im kosti blijede na sunčanim zrakama! Gdje im se moţe naići na trag? - Oni su gore u brdima Yellowstone Rivera, tamo gdje se nalazi grob Zlog Ognja.

- Zar nije moj brat Old Shatterhand golom rukom ubio Zlog Ognja i njegova dva ratnika? Onda neka padnu i oni koji su se usudili da napadnu Lovca na medvjede! Neka moja braća pođu sa mnom dolje do logora mojih ratnika! Tamo ćemo popušiti lulu mira i tamo će ljudi sjesti kraj vatre vijećanja. Svi su bili spremni da krenu. I dvojica uhoda su bila oslobođena svojih veza, a onda su priveli konje. - Sir, vi ste đavolski momak! - šaputao je Dugajlija Davy Old Shatterhandu. - Sve što započnete đavolski je smjelo, a ipak uspijeva odlično kao da e radi samo o nekoj malenkosti. Ja skidam svoj ţir Pred vama. - On se lati svog cilindra bez 103oboda mašući njime toliko snaţno kao da je htio iscrpsti neki ribnjak. Onda su krenuli. Vodeći konje za sobom, lovci su se ponovo, pipajući po mraku, spuštali padinom. Vatra je prije toga bila ugašena. Gore u usjeklini Mohaw stavi obje ruke na usta i viknu u tihu kotlinu: - Kuna, kuna, kothko - vatra, vatra, zapalite vatru vijećanja! Zov se vratio višestrukom jekom. Dolje su ga čuli i razumjeli, jer su do njih doprli glasovi. - Hang pa tko dolazi? - razlijeţe se glasan zov iz doline. - Mohaw, Mohaw! - odgovori poglavičin sin. Nakon toga se čulo glasno, kliktavo ,ha-ha-hi" a nekoliko trenutaka kasnije mogao se vidjeti plamen na brzinu naloţene vatre. To je bio siguran znak da su Šošoni prepoznali glas mladog Indijanca. Ipak su bili toliko oprezni da došljacima pošalju nekoliko ljudi u susret koji su se imali osvjedočiti da se doista nemaju ničega plašiti. Kad je potom poglavica sa svojom pratnjom stigao do logora, osjetili su njegovi suplemenici pravu radost zbog njegova povratka. Također su bili ţeljni saznati kako se desio taj zagonetan nestanak, ali to se ni na kome nije primijetilo. Bili su samo iznenađeijj kad su se sa njima pomolili nepoznati bljedoliki. No oni su bili suviše naviknuti da svoja osjećanja

skrivaju, a da bi odali bilo kakav znak iznenađenosti. Samo je stari ratnik, koji je u međuvremenu zapovijedao, izašao u susret svom poglavici i rekao: - Oihtka-Petej je veliki mag. On se izgubi iz svog šatora, kao što se izgubi riječ koja se izgovori. - Da li su moja braća doista povjerovali da je Hrabri Bivol nestao bez traga, poput dima što se diţe u zrak? - zapita poglavica. - Zar niste imali oči da vidite što se dogodilo? - Ratnici Sošona imaju oči. Oni su našli znak čuvenog bijelog lovca i prepoznali da je Nonpeh-Tahan govorio s njihovim poglavicom. Ovo je bila s puno obzira izraţena činjenica da je Hrabrog Bivola oteo Old Shatterhand. 104 __ Moja braća su tačno naslutila - izjavi po- __ Ovdje stoji Nonpeh-Tahan, bijeli lovac, svoje neprijatelje pesnicom obara. A kraj njega e nalazi Winnetou, veliki poglavica Apača. s __Uf, uf! - razlijeţe se u krugu. Ispunjeni divljenjem i dubokim poštovanjem Šošoni su pogledali u dvojicu čuvenih junaka i ustuknuli sa strahopočitanjem pred njima, tako da se proširio krug koji su oko došljaka bili načinili. __ Ovi ratnici su došli da popuše s nama lulu mira - nastavi onda poglavica. - Oni su htjeli osloboditi svoja dva druga koji leţe tamo u šatoru. Imali su ţivot Hrabrog Bivola i njegova sina u svojim rukama, a ipak ga nisu uzeli. Stoga neka ratnici Sošona odriješe zarobljenicima veze! Moja braća će za to plijeniti skalpove mnogih Sioux-Ogellallaha koji su poput miševa izmiljeli iz svojih rupa da ih kobac udavi. U osvit dana poći ćemo njihovim tragom. Sad pak neka se ratnici skupe oko vatre vijećanja kako bi upitali Velikog duha da li će taj ratni pohod uspjeti? Nitko nije progovorio ni riječi, premda je vijest koju su doznali bila uzbudljiva. Nekoliko njih pođoše šutke do spomenutog

šatora kako bi izvršili pogla-vičinu zapovijed, i uskoro dovedoše zarobljenike do vatre. Njih dvojica su prišla povodeći se i nesigurna koraka. Veze su se bile duboko urezale da im je krvotok bio gotovo zaustavljen. - Stari medvjede, kakvu si to glupost učinio - pozdravi Dugajlija Davy, svog debelog prijatelja. - Samo ţabac kao što si ti moţe skočiti rodi pravo u kljun! - Gledaj da zatvoriš svoj, inače ću ti odmah skočiti u nj - uzvrati Jemmy srdito trljajući se po ranjavim zglobovima ruku. - No, stari, smiri se! Nisam mislio ništa pakosno i ti znaš da se od srca radujem što te ponovo vidim na slobodi. - Lijepo! Ali za svoju slobodu svakako imam najviše zahvaliti Old Shatterhanđu. - I, okrenuvši se njemu, nastavi: - Recite mi kako da vam se zahvalim! Moj ţivot je doduše samo ţivot Debeljka Jem-myja, ali ja sam u svakom trenutku spreman da vam ga stavim na raspoloţenje. - Niste meni duţni svoju zahvalnost - odmahnu Old Shatterhand. - Vaši drugovi su se pokazali hrabrim. A prije svega morate se zahvaliti Winnetouu bez čije pomoći ne bi bilo moguće da se s tolikom brzinom i sigurnošću nađemo na ovom mjestu. Debeljko preletje pogledom divljenja vitku a ipak snaţnu priliku Apača. On mu pruţi ruku i reče: - Znao sam da Winnetou mora biti blizu gdje se Old Shatterhand pojavi. Ako sam ja ţabac, onda neka me ova roda, koja nazivaju Dugajlijom Davy, proguta na licu mjesta ako vi niste najhrabriji Indsman kome sam ikad pruţio ruku. Crnac Bob je s pokličom radosti prišao Hromom Franku i uzviknuo: - Konačno, konačno masser Bob ponovo vidjeti svoj dobri massa Frank! Masser Bob htjeti ubiti sve Šošoni - Indijanci, ali massa Shatterhand htjeli s massa Winnetou posve sam učiniti slobodu. Zato Šošoni još jednom ostali ţivjeti. Crnac zgrabi Frankove ruke i s ganutljivom njeţnošću pomilova rane na njima 7. SIVI MEDVJED