Karl May-Medju orlovima

ili dvojicu Indijanaca koju ta banda progoni. Bit ću dakle, što je moguće kraći. Ovdje gdje stojimo prošli su obojica Indijanaca o kojima smo govorili, onaj ranjeni i onaj neozlijeđeni. Prvi nije bio ranjen tamo na mjestu gdje je leţao već mnogo ranije. Ovo zaključujem po tome što su konji drţali glavu uz glavu, kako vidim po tragu. Jahali su jedan pokraj drugog i neozlijeđeni je drţao svoga druga za uzdu. Ovome su bile potrebne ruke da ih drţi preko rane, ili da se drţi u sedlu budući da je bio malaksao. Vrativši se nekoliko koraka i pokazavši na zemlju, Davy nastavi: - Da zacijelo imamo posla sa In- dijancima pokazuju i otisci kopita. Oba konja su bild nepotkovana. Ovdje moţete vidjeti kako je konj koji je nosio ranjenika napravio veliki skok. Na ovom mjestu konj je od pozadi sa strane dobio kuršum koji mu je prošišao kroz grudi i prednje sapi i teško ga ranio tako da je jedva prešao ovaj mali razmak do mjesta gdje i sad leţi. Pri tom je ranjeni Indijanac skočio sa sedla i bacio se u stranu, u šipraţje. Nakon ovih riječi Davy pođe udesno i ponovo pokaza u tlo nastavljajući svoje objašnjenje: - Ovdje se vidi trag samo jednog jahača, i to onog koji je naj-Prije pucao na konja, a onda na neozlijeđenog Ind-smana. Njegov konj je nosio potkovice; pripadao je nle .Dij"?lcU" Na Indijančevog konja pucao je prije °"- što je ovdje stigao, što bih vam mogao dokazati bih imao vremena za to. I upravo sa mjesta gdje stojimo opalio je u nepovrijeđenog Indsmana. g- , a ovo baš ne biste mogli s takvom sigurnorfići! - upade mu u riječ Leader. g, , . Pshaw, mogao bih se, štaviše, na to zakleti! Poaajte samo mi-------- T j vidjet cete da mjesto i u pravoj liniji s tačkom 309gdje se Indijanac bacio i sa jukom kroz koju je prošla kugla. Tu je svaka sumnja isključena. Dalje, samo osam do deset koraka odavde vidjet ćete nove tragove. Tu je projahalo pet bijelaca i onda se zaustavili na mjestu gdje je tlo tako ugaţeno.

Sad vas molim da još jednom pođete za mnom, onda ćemo biti odmah gotovi. On povede ostale ne samo do spomenutog mjesta već još i malo dalje od njega i tamo im skrenu paţnju na tri traga od kojih je jedan skretao u stranu. Za taj trag Davy reče: - On potječe od jednog konja koji je pripadao nekom bijelcu. Kopita su duboko utanjala, konj je u galopu trčao. Međutim, konj koji zagalopira već na dvadeset metara od tačke gdje je stajao mora sigurno da se preplašio i pobjegao. Ako bismo pošli za njim, onda bismo ga sigurno našli s praznim sedlom gdje pokraj nekog ţbuna brsti. Ovdje lijevo vidite drugi trag. On potječe od nepotkovanog konja koji je sasvim mirno gazio. Budući da je on uprkos laganom hodu dublje ocrtan nego trag koji inače ostavljaju indijanski konji, ovaj konj je po svoj prilici nosio teţi teret nego ranije. Nepovrijeđeni Indijanac sjedio je u sedlu i drţao pred sobom svog ranjenog druga. A sad pogledajte dobro pored ovog posljednjeg traga otiske kopita od konja petorice bijelih. Oni su pošli za tragom Indijanaca, ali nisu jahali po njemu da ga ne bi izbrisali. Tako, sad sam gotov. Sad razmislite o svemu što ste čuli i recite mi kako se ova tragedija ovdje odigrala? - Oh, to ćemo najradije vama prepustiti, sir! - reče Leader, naravno veoma skromno. - Pa - nastavi Davy - ja sam bio dovoljno jasan. Naša istraţivanja su pokazala slijedeće: šest bijelaca su se na sjeveroistoku odavde sastala sa dva Indsmena i zapodjeli sa njima svađu pri čemu je Indijanac dobio metak u trbuh. Crveni su pobjegli, a bijelci su pojurili za njima. Konji Indsmena su bili međutim daleko brţi od konja bijelaca i stekli su znatnu prednost. Pogledajte konja što tamo leţi! On je od najplemenitijeg meksičkog soja i sigurno potječe od prave andaluzijske pasmine. Totem, tj. obiljeţje njego810 va vlasnika, urezan mu je na lijevoj strani vrata U koţi Ranjeni Indijanac nije bio običan ratnik, jer samo poglavice i ugledni

članovi ratnog vijeća smiju nositi totem. Samo je jedan konj kod bijelaca bio dovoljno brz da prati u stopu konje Indijanaca. Ovaj bijelac je nastavio pomahnitalo gonjenje. On se usudio da se toliko udalji od svojih drugova budući da Indijanci protiv njega nisu mogli ništa poduzeti, jer je ne-povrijeđeni morao štititi i drţati ranjenog. Dvojica siromaha mogli su naći spas jedino u bjegstvu. Naravno, da sam se ja nalazio na mjestu nepovrijeđenog, ja bih skočio sa sedla i stojeći sačekao bijelca te ga kuglom skinuo sa konja. To što Indijanac nije ovo učinio mora da ima nekog razloga koji ja ne znam, ili je pak ovaj Indijanac bio još prilično mlad i neiskusan. Briga oko druga ga je smela. Ali lukav i prepreden je ipak bio, kao što će se odmah pokazati. Bijelac je imao napunjenu dvocijevku. On se je već toliko pribliţio dvojici progonjenih da je, kao što sam već rekao, ranio kuglom u slabinu konja jednog od Indijanaca tamo na mjestu gdje smo stajali. Konj je napravio još jedan skok, potrčao malo dalje i skljokao se zbacivši sa sebe ranjenog jahača uz šipraţje gdje je ovaj ostao leţati. Drugi Indijanac je odmah zaustavio svoga konja i sjahao da zaštiti druga. Bijelac je opalio u njega metak. Budući da mu je konj bio u punom trku nije mogao dobro nišaniti, te je njegova kugla umjesto Indijanca pogodila stabljiku juke. Indijanac je tada uperio svoju pušku u neprijatelja, ali je bio uzbuđen: drhtao je od jeda, briga i napora. Radilo mu se o ţivotu koji je ovisio o sigurnosti gađanja. Zato upravo nije opalio, već se napravio kao da je pogođen i legao drţeći pušku čvrsto u ruci. Pri tom je kundakom okrznuo pijesak, kao što smo vidjeli. Tu je sačekao bi-g. .ea a bi mu iz najveće blizine sasuo kuglu u srce. ijelac je skočio sa sedla i pohitao najprije prema ra-jenom Indijancu koji je leţao na zemlji i pravio se da mrtav. Odatle je pošao prema drugom Indsmanu. Povrijeđeni je skočio munjevitom brzinom, oborio je° Vnika na zemlju i postrijelio mu srce. Pri tom otvor cijevi drţao toliko blizu grudiju da se vuna

311- Oho! Mislite li da se bojimo? Mi smo ovamo došli iz St. Louisa i ja mislim, da ćemo još i dalje stići - Od St. Louisa dovdje? - nasmija se Jernmy. - Mislite li vi da ste time mnogo postigli? Ja vani kaţem da opasnost tek ovdje počinje. Mi se nalazimo na granici gdje vršljaju svakojaki ljudi kojima je do tuđe svojine veoma mnogo stalo, a za koje tuđi ţivot gotovo ništa ne znači. A s one strane Llana Estacada se prostire područje Komanča i Apača. Tko se lakomislen usudi između takvih mlinskih kamenova, taj biva lako samljeven. Ovdje na ovom mjestu su se sastali bijeli razbojnici sa crvenim ratnicima. Ako ispustimo iz vida bijelce, onda se ipak moramo upitati što su Indijanci ovdje htjeli. Kad se dva Redmena sami upute u ovaj kraj, onda se u deset slučajeva moţe devet puta očekivati da su oni uhode koji pretraţuju ovo područje za neki ratni pohod. Meni se ova stvar ne čini baš tako bezopasnom kao vama. Ja ne znam ni svrhu ni cilj vašeg puta. Mi međutim ţelimo preko Llana Estacada, a tu valja otvoriti oči, inače se moţe dogoditi da čovjek uveče legne ţiv a onda u rano jutro, kad se probudi, da ga odnesu kao ubogi les kući! - Što se našeg puta tiče, i mi namjeravamo preko Llano Estacada, a onda u Arizonu. - Sigurno još nikad niste bili prijeko? - Ne. - Ĉujte, nemojte mi zamjeriti, ali od vas je ovo besprimjerna neopreznost! Vi drţite Llano Estacađo vjerojatno za lijep, ugodan kraj kojim čovjek moţe uz pjesmu i svirku prijeći? - De, tako glupi baš nismo. Mi znamo za njegove opasnosti, jer smo o njima čuli i čitali. - Tako, tako! Hm, hm! Ćuli i čitali! To vam je otprilike onako kao kad bi netko čuo i pročitao da je arsenik otrovan i onda pomislio da bez opasnosti moţe progutati pola funte otrova. Niste li došli bar na razboritu misao da uzmete nekog vodiča koji poznaje Plains i njene opasnosti? . . Jemmy je samo dobro mislio strancima. Pa Pa Leader viknu osorno: - Ja vas veoma molim da n

314 e čitate takve predike! Mi smo ljudi, jasno? Uosta-?om mi imamo vodiča. _ Ah, tako! A gdje je? - On je pojahao ispred nas. _ Bogme, neobično je nekog tako voditi. Gdje vas čeka taj čovjek? _ U Helmers" homeu. _ je li? Ako mislite da je tako, onda neka bude tako! Helmers" home ćete lako naći. I ako vam je pravo, moţete mi se priključiti, jer i mi ćemo tamo. Moţemo li moţda saznati tko vam je vodič? - Jedan vrlo poznat Zapadnjak, kako su nas uvjerili. On je već nekoliko puta prokrstario Llano Esta-cadom. Svoje nam pravo ime nije rekao. Obično ga nazivaju Juggle-Fred. - Good luck, Juggle-Fred! - viknu Jemmy. - On je zacijelo valjan momak čijem se vođenju moţete mirne duše povjeriti. Veoma mi je drago što ću ga najzad ponovo vidjeti. U svakom slučaju, jahat ćemo onda zajedno jer i mi ţelimo tamo prijeko u Arizonu. - I vi? Zašto? Moţda zbog dijamanata koje su navodno tamo našli? - Moţda - reče Jemmy suzdrţljivo. - Onda zapravo ne pristajemo jedan drugom, jer i mi smo htjeli po istoj stvari prijeko. Vi ste dakle naši konkurenti. Leader reče ovo jednim posve određenim tonom Promatrajući pri tom trapere s jednim skoro neprijateljskim pogledom. Jemmy se nasmija glasno i viknu: Veselo, bogme! Vi nam zavidite? Ovo je opet jasan aokaz da ste još zeleni za Zapad. Mislite li moţda da aijamanti leţe u Arizoni tek onako na zemlji, da čov-l msta drugo ne treba da uradi već da se sagne i da ţele P° dlgne? Ta tragaci se zlata moraju udruţiti ako još P° stići dobar uspjeh, a điamond-bovsima je to mnogo potrebnije. Pojedinac tamo lako propadne.

vaca šestorica j mi imamo dovoljno none Propadnemo. srno UJte ne recite to moţda nekom drugom! Mi Pošteni ljudi od kojih se nemate čega plašiti. 315lrugi če se međutim sigurno pobrinuti zato da vaţe teške novce ne vučete daleko sa sobom. To što ne ţelite ništa čuti za našu pratnju, nama je svejedno. Mi ćemo vam prepustiti na volju da nam barem do Hel-mers" homea pravite društvo. Danas nećete stići do tog mjesta, te ćete morati pod vedrim nebom prenoćiti. Onda je dobro imati uz sebe ljude koji se na Divljem zapadu osjećaju kao kod kuće. - Kada krećete odavde? - Odmah, naravno. A sada uradite što ţelite! Jemmy pođe lagano prema svom kljusetu i uzjaha. Davy učini to isto te su tako pojahali lagano za tragovima koji su vodili na Zapad. Stranci ostadoše još neko vrijeme da se posavjetuju, a onda i oni pođoše za njima. Kad su sustigi dvojicu trapera, Davy se okrene prema njima i upita ih: - No, što ste odlučili? - Jahat ćemo s vama do Helmers" homea, ali samo dotle. - Veoma lijepo od vas. - Davy se ponovo okrene od njih, i odsada traperi su se ponašali kao da nemaju nikog iza sebe. Oni pustiše svoje konje da zagrabe drţeći se pri tom poput pravih Zapadnjaka naprijed nagnuti u sedlu, na izgled pospano i tromo, kao da nisu u stanju jahati. Ostali jahači su se naprotiv trudili da zadrţe propisan stav kao da je trebalo uvjeţbati pravilnom jahanju školske konje. Pogledajte samo onu dvojicu tamo! - reče Leader svojim pratiocima. - Nisu u stanju ni jahati. Pa to se jasno vidi! A pričaju nam tu kako su neki Zapadnjaci? Ne mogu im vjerovati. - Ni ja - sloţi se jedan s njim. - Tko ovako sedi u sedlu kao oni taj neka mi ne soli pamet da poznaje Zapad. Ona priča o čitanju tragova, koju su nam majstorski servirali, bila je sigurno samo prijevara. Već njihova spoljašnost odaje krajnje bijedne i tričave

karaktere. I onda da takvim momcima poklonimo naše povjerenje? - O tome nema ni govora. I još da ih povedemo za Arizonu? Bili bismo pravi glupači! Momci su prosto zabezeknuli kad sam im spomenuo naš nova 316 vili su se tako pošteni, sigurno samo zato što su s šestorica a njih dvojica. Na spavanju ćemo prin ziti da ne bi slučajno malo ranije odjezdili s našim novcem, a mi ostali da leţimo kao leševi. Po čitavom njihovom nastupu moţe se naslutiti da ni od čega ne prezaju. U međuvremenu su se spomenuti visovi sve više pribliţavali. Tlo je postalo kamenito te su se Jemmy i Davy morali sve više saginjati, jer se trag nije mogao tako lako raspoznati. Onda Debeljko najednom zaustavi svoga konja, pokaza rukom naprijed i reče: __Pogledajder tamo, stari Davy! Kakva bića stoje ono tamo u skupini? Davy je neko vrijeme mjerio oštrini pogledom naznačene tačke i onda reče: - To su doduše one vrlo poznate vrste stvorenja, naime, pet konja i jedan čovjek, pri čemu konji sigurno više vrijede od čovjeka. - Hm, pet konja? Njima pripada naravno i pet jahača, i budući da se samo jedan moţe vidjeti htio bih znati gdje su se ostala četvorica djela. - Drţim da se sigurno nisu mnogo udaljili. Ako im se još malo pribliţimo, moţda ćemo ih otkriti, jer je razdaljina sada još prevelika. Pojašimo još malo naprijed! - I pošto je Davy potjerao svoju mazgu, on đodade: - Mi svakako pred sobom imamo one bijelce od kojih je jedan ubijen. I sad mi se posve čini kao da vidim tamo prijeko nešto poput čovjeka kako na zemlji čeprka. Pogledajder one tačke tamo! Sto je on nazvao tačkama, to su bila četiri čovjeka koji su u pravilnim razmacima udaljeni jedan od Drugog tvorili pravu liniju i lagano se u istom pravcu Kretali.

j su Preostala četvorica koji pripadaju onim nima - reče Jemmy. - Oni se nalaze na stjenođeć°m tlu aţe trag Indijanaca koji su izgubili. Suovi p° Prednosti koju su imali pred nama, mora da se "su h 6 V6Ć đuţe vremenaTo J e siguran znak da nijetir °sobito đobri čitači tragova. Sad su nas prim11- Vidiš li kako su pojurili k svojim konjima? A nii, kako ćemo se mi ponašati prema njima? 317 - Hm! Sigurno je da su neke hulje. Moramo im zbog svoje vlastite sigurnosti pripaziti malo na prste Ipak mi se ne čini naročito preporučljivim da se suviše marno brinemo za njih. Bolje je da im ne stavimo do znanja ono što o njima mislimo. Dokle god se ne pokaţu neprijateljski prema nama, dotle moţemo praviti miroljubiva lica. Naprijed dakle! Oni nas očekuju. I šestorica dijamand-boys ugledali su sada skupinu konja i ljudi te se zbog toga primakoše dvojici trapera. Ipak su se osjećali u njihovom društvu sigurniji nego sami. Petorica ljudi stajahu kod svojih konja s puškama na gotovs u rukama. - Stojte, inače ćemo pucati! Davy i Jemmy pojahaše uprkos tome dalje. Le-ađer i njegovi ljudi se međutim poslušno zaustaviše. - Stojte, kaţem vam! - ponovi jedan od petorice. - Još jedan korak i dobit ćete metak u glavu! - Koješta! - nasmija se Jemmy. - Nećete se valjda bojati dva miroljubiva čovjeka. Sačuvajte vaše kugle! I mi imamo nešto u našim cijevima. Petorica ne opališe, moţda samo zato što se trapera zacijelo nisu bojali i što su svojom prijetnjom htjeli uliti strah, moţda međutim i zato što je spokojno, sigurno drţanje dvojice trapera na njih ostavilo dubok dojam. Oni pustiše da im se dvojica pribliţe, ali su svoje puške još uvijek drţali na gotovs. Onaj koji je zapovijedao od ove petorice bijaše plećata, zdepasta rasta. Gusta, crna brada prekrivala mu je donji dio lica tako da

mu se usne nisu mogle vidjeti, ali po govoru se moglo zaključiti da ima zečja usta. Kad se traperi zaustaviše pred njim, on reče Iju-tito: - Vi ne znate kakva su pravila i običaji Zapada. Kome se zapovijedi da stane, taj mora stati. Jasno-Zahvalite samo našoj uviđavnosti što ste ostali ţivotu. - Ne pretjerujte tako, čovječe! - uzvrati 3emmy- - A kome biste vi imali da zahvalite što ste još ţlV1-I mi imamo puške! 318 - By Jove, vi nam prijetite? Mi ćemo na sto ko-čaja skinuti kuglom muhi glavu od trupa, neka vam f bude znano! S kakvim se namjerama potucate po ovome kraju? - To ste mogli znati i da nas ne pitate. Ţelimo pogledati slijedeće pomračenje sunca, koje se odavde najbolje moţe pratiti. Bradonja nije znao kako da primi ovaj ozbiljno izrečen odgovor. On pokaza zbunjeno lice i upita: - A kada će biti? __Večeras u dvanaest sati pet minuta i jedanaest sekundi. Kaţem vam da je tako jedno pomračenje u ponoć nešto veličanstveno! - čovječe, hoćete li da nas nasamarite? - obrecnu se drugi. - Pazite se dobro! - Naravno da ćemo to uraditi - nasmija se Debeljko. - Dugajlija Davy i Debeljko Jemmy su poznati kao oprezni Zapadnjaci! - Behold! - uzviknu crni brađonja. - O vama smo već čuli. Davy i Jemmy su navodno tako smiješan par da sam uvijek čeznuo da ih jednom susretnem. Vjerojatno ćete nam priuštiti to zadovoljstvo da nam izvedete kakvu komičnu predstavu. Plaćamo dobro, pet centi po čovjeku, i jednu centu po konju. - To nije loše! Takav prihod u ovom cirkusu jedva da smo mogli očekivati. Ali mi smo nastupali samo pri pomračenju sunca. Morat ćete svakako do dvanaest sati u ponoći pričekati. Ako se međutim dotle ne ţelite strpiti, onda u međuvremenu izvedite

sami nekoliko predmeta! Smije li se moţda saznati koja ste "mena dobili od vaših uvaţenih roditelja? Ove riječi bijahu izgovorene s tako simpatičnom jazriošću da je brađonja odgovorio manje osorno: bif 9 Se zovem Steward. Imena mojih drugova neće Potrebna. Odakle dolazite zapravo? - Iz kraja koji leţi za nama. - A kuda ste naumili? - U kraj koji leţi pred nama. Tako! To ste vrlo duhovito odgovorili. Kako izvi kanite do Helmers" homea? 319- Da, budući da on neće k nama, moramo mi k njemu. Hoćete li i vi s nama? - Hvala lijepo! Mi imamo drugog posla. Jeste li vidjeli trag koji je vodio pred vašim nosom? - Sta nas se tiče taj trag! On potječe sigurno od ljudi koji su odjahali prema Helmers" homeu. Mi ćemo to mjesto i bez traga naći. - Jeste li prošli pokraj lesa koji je tamo leţao? - Da. - Što mislite o njemu? - Da je mrtav. A što je mrtvo, to nas neće ujesti. Steward se zagleda dugo i ispitivački u dvojicu trapera. Ĉinilo se kao da ne vjeruje "sasvim u ovakvu ravnodušnost. Ali kad u njihovim otvorenim, čestitim licima ne primijeti ni najmanjeg traga nekom nepovjerenju, on reče: - I mi smo vidjeli mrtvaca i njegova konja. Bila bi šteta ostaviti sedlo i ostali pribor da istrune s konjem. Stoga smo stvari ponijeli sa sobom. - Da smo prije vas naišli, mi bismo to isto učinili. - Sasvim ispravno. Onda smo pošli za konjskim tragom, premda on nije vodio u našem pravcu. Ovdje smo ga izgubili te smo se dosad uzalud mučili da ga .ponovo nađemo. Budući da će noć uskoro pasti, mi smo odlučili da se kanimo traganja te ćemo opet udariti našim ranijim putem.

- A kuda vas on vodi? - Kroz Llano Estacado za El Paso, onda dalje prema Arizoni. - Po dijamante? - Ah ne. Nećemo dati da nas uhvati ta groznica. Mi smo pošteni i skromni farmeri, imamo tamo prijeko rođake koji su se potrudili da nam nabave dobru zemlju koju ćemo obrađivati. Nek" drago kamenje drugi traţe. Farma donosi sporije, ali u toliko sigurnije plodove. - Neka svako radi po svojoj ţelji! Budući aa ste samo farmeri, ne čudi me više što niste u stanju pronaći trag. Jedan vrijedan lovac ne bi ga đug uzalud traţio. - De, pa vi ste poznati izviđači. Pronađite ga ° " da! Hadoznao sam da li ćete uspjeti. 320 Stranac reče ovo podsmjehujući se, ali mu Jemmy vori mirno: - To ćemo moći lako da uradimo, ° mda nas ta stvar inače ne zanima. Pruţit ćemo vam samo dokaz da mi nađemo ono što traţimo. Oba trapera sjahaše i pođoše u dalekom krugu ko mjesta gdje su toboţnji farmeri stajali. Tihi zviţduk pozva njihove konje koji pođoše za svojim gospodarima kao psi. Diamond-boys su u međuvremenu bili stigli i šuteći pratili razgovor. Sada, pošto su se oba trapera udaljila, upita Steward: - Vi ste stigli sa ove dvije skitnice, ali izgleda mi da niste sa njima zajedno. Hoćete li nam to objasniti? - Rado - uzvrati Leader. - Sastali smo se sa njima kraj lesa, ali njihovo ponašanje nam nije dalo nikakvog povoda da s njima sklopimo prijateljstvo. - U tome ste ispravno postupili. Ta dvojica ne uţivaju nimalo dobar glas. Ja sam se ustručavao da im to kaţem u lice. Nas su već ranije opomenuli da ih se čuvamo. Oni su svodnici razbojničkih bandi koje u Llano Estacadu vrše prepade na putnike. Još nedavno ovdje u blizini su ponovo ubili i opljačkali

četiri obitelji. To što se ta dvojica šuljaju ovuda, daje naslutiti da su i oni sudjelovali u tom zločinu te da sada traţe nove ţrtve. Nas međutim neće uloviti! - Pomislih to. Ja im već od prvog trenutka nisam ništa vjerovao. Ţele da nas namame da sa njima jašemo. - Kuda? Za Helmers" home a onda preko Llana Estacada za Arizonu. li 7i Kanite se to8a . sir! Ne biste tamo stigli! Jeste Posli za Arizonu da traţite dijamante? r ,. Hoćemo da kupimo neke, nemamo namjeru da . eward dobaci svojim suputnicima munjevit, znaP°?e onda primijeti sasvim ravnodušno: - eĆete napraviti veliki posao, sir, kupac dija-" m° ra imati novaca i to veoma mnogo. Mi ga i imamo.- Ali veze između Arizone i Friscoa su vrlo nepouzdane. Pretpostavljam naravno da će vam novac poslati iz Friscoa ali vam se onda moţe lako desiti da ga nemate upravo kad vam je najpotrebniji. Mi smo također ponijeli sa sobom znatne sume novca da platimo kupljenu zemlju, samo umjesto da nam ga doznače iz Friscoa, mi smo ga radije ponijeli sa sobom Tako je i sigurnije. - Bogme niste jedini koji su tako pametni. I mi nosimo sa sobom svoj novac. - Pametno ste učinili. Samo ga morate dobro sakriti, jer čovjek nikad ne zna šta se moţe dogoditi. Mi smo ga ušili u naša odijela. Pa neka ga nađe onda neki razbojnik Llana! Kao što sam već rekao, ja nemam povjerenja u onu dvojicu trapera. Oni znaju kuda smo krenuli te će se poţuriti da to saopće svojim ortacima da nas negdje sačekaju. Mi ćemo stoga biti toliko mudri pa ćemo udariti u sasvim drugom smjeru. Ja vam savjetujem da to isto učinite i vi i da se povjerite nekom valjanom i opreznom vodiču. - To smo već učinili. On nas čeka u Helmers" homeu. - A tko je? - Zovu ga Juggle-Fređ.

- Juggle-Fred? uzviknu Steward dobro odglu-mivši zaprepaštenje. - Je li vas uzeo vrag, sir? - Kako vrag? - Zato što je taj čovjek poznati lupeţ. Već vam i njegovo ime to kaţe! On vam izvodi svakojake pre-varantske vještine, a nadaleko i naširoko je poznat kao varalica. Ja ću se, dakako, zakleti u to da je on saveznik ove dvije skitnice. On se nalazi u Helmers homeu i vi ste pošli tamo. Onda ćete pojahati s njim prijeko i u Llano Estacadu bit ćete poubijani. y" nas se ništa ne tičete, ali ja ţelim da izvršim svoju duţnost i da vas opomenem. Steward reče ovo s takvom iskrenošću i nutošću da se Leađer dao prevariti te smušeno glavu: - To je svakako neprijatna stvar. Mi smo 322 ohvalni za opomenu i vjerujemo da je ona posve Opravdana, ali šta ćemo bez vodiča? __jfe mogu nikako shvatiti da su vas uputili Helmers" homeu. Koji bi čovjek podigao svoju farmu tako blizu opasne pustinje Llano Estacada! Ĉinjenica da je to učinio ovaj Helmers morala bi vas navesti na pomisao da stoji u vezi sa bravosima koji Llano Estacado čine nesigurnim. On ima dućan i od njih preuzima plijen u zamjenu za sve ono što je potrebno. Ovo se samo po sebi razumije. Mene nitko ţiv ne bi odveo u tu kuću koju nazivaju Helmers-ovim domom samo da bi lakše namamili čestite namjernike. Iza ove lijepe obrazine skrivaju se ujdurme jedne čitave bande ubica. - Zounds, sir, s te strane mi o toj stvari naravno nismo razmislili. Ne preostaje nam ništa drugo, nego da se vratimo i da potraţimo nekog drugog vodiča, jer za tog Juggle-Freda ne ţelimo više ništa znati. Ali recite nam, imate li vi vodiča? - Nama nije potreban jer dva moja suputnika poznaju Llano Estacado bolje nego dţepove svojih prsluka. Na njih se moţemo osloniti. - Well! Zar ne bismo i mi mogli poći s vama?

- To bi vjerojatno išlo, ali ja vam skrećem paţnju na to da je to opet neopreznost s vaše strane. Vi nas ne poznajete. - Oh, pa po vama se vidi da pošteno mislite, mada su nam one dvije vucibatine htjele posoliti pamet da ste vi razbojnici. - Jesu li? . , Da. Oni su podrobno pretraţili mjesto gdje je ""ao les. Zatim su rekli kako ste vi gonili dva Ind-smena. Jedan od njih je navodno bio ranjen, a drugi J onda ubio vašeg druga kome ste vi unakazili lice ga netko ne prepozna. sav Hang t all! To su rekli? ZaPita Stevvard ja . aPrePašten. - A pred nama su se ponašali kao -- nimalo nije zanimao. Eto vam dokaza da ° a đavo nosi! primj. prevod.K 323se tim lašcima ne smije vjerovati! Tako podmuklo i lukavo neće postupiti ni jedan pošten čovjek. Mi smo sasvim slučajno prošli pokraj onog mjesta. To što smo uzeli sedlo i pribor ne moţe nam nitko zamjeriti-to je pravo prerije. Onda ste vidjeli da smo ovdje traţili trag. Ovo smo učinili samo zbog opreza. - Nije potrebno da se branite. Mi znamo da ste vi pošteni ljudi i mi vam poklanjamo naše puno povjerenje. Recite nam dakle da li ćete nam dopustiti da vam se pridruţimo! - Hm! - promrmlja Steward zamišljeno i sleţe ramenima. - Hoću biti iskren. Mi vas poznajemo isto tako malo kao i vi nas. Nije nikad preporučljivo, ovdje na Zapadu, sklopiti na brzinu prijateljstvo a da se prethodno ne prokuša. Raduje nas što ste nam poklonili povjerenje, ali ipak je bolje da mi pođemo našim a vi vašim putem. Međutim, htio bih vam dati jedan dobar savjet. Tu nedavno susreli smo jednu brojnu druţinu iseljenika koji ţele preko Llano Esta-cada da na drugom kraju kupe zemlju. To su većinom Nijemci iz češke i Hessena. Oni su se jučer odvojili od nas i večeras će zakonačiti nadaleko odavde, jer će im sutra zarana kraj njihovog konaka naići vodič. On je najčuveniji i najpouzdaniji poznavalac Llano Estacada, skroman, poboţan čovjek po imenu Tobias Preisegott Burton. Priključite li se toj druţini, onda ćete biti posve sigurni! Kod

njih ima nekoliko dobro naoruţanih ljudi te se nitko neće usuditi da ih napadne. - Mislite li? Hm! Vrlo dobro! Ali kako ćemo naći te ljude? - Veoma lako. Ako odavde krenete pravo prema jugu i svoje konje malo brţe potjerate, nakon nekih pola sata ugledat ćete pred sobom jednu usamljenu planinsku glavicu s koje se ruši voda i potom se u maloj ravnici s istočne strane gubi u pijesku. Kraj te vode se odmaraju iseljenici. Pa i kad se u međuvremenu smrači, nećete ih promašiti, jer ćete i s znatne razdaljine vidjeti njihovu logorsku vatru. - Ja vam se zahvaljujem, sir. Vi ste nas izbavili iz jedne velike neprilike. Mi ćemo odmah Kre324 nuti da se priključimo tim Nijemcima. Nijemac zna da bude bedast, ali je ipak pošten. - A što ću reći onoj dvojici vucibatina kad me upitaju kuda ste otišli? - Recite im što hoćete, što vam upravo bude palo na pamet! - Dobro! Ali ja vas ţelim opomenuti da ih morate zavarati što se smjera tiče kojim ćete udariti Ako to ne učinite, onda će oni poći za vama i vi ćete im pasti u ruke. Pojašite dakle prividno jedan komad unazad dok vas ne budu mogli više vidjeti Onda skrenite prema jugu! Ako me pitaju zašto ste se vratili, ja ću već naći neko objašnjenje 3254. ŢELJEZNO SRCE Tako su se ovi nepoznati ljudi dogovorili. Obje skupine se prijateljski oprostiše kao da su stari, dugogodišnji znanci. Kupci dijamanata pojahaše svojim tragom ne udostojivši dvojicu trapera ni jedne jedine riječi niti pogleda. Kad su se dovoljno udaljili da ne čuju Stewardove riječi, bradonja se podrugljivo smijući obrati svojim suputnicima: - Njih sam dobro podučio. Hoće dijamante da kupuju! Za to je potrebno bar pedeset

hiljada dolara. Lijepa svotica ako je strpamo u svoje dţepove! A što kaţete za ove Zapadnjake? - Vucibatine! - opsova jedan. - Da. Kakva su nam samo prijetvorna lica pokazali. Ponašali su se kao da ne znaju brojati do tri, a ipak su sve tačno pročitali iz tragova. Znaju čak i da su bila dva Indijanca i da smo svog druga unakazili. Njihova oštroumnost bi nam mogla biti opasna. Moramo ih ukloniti. - Ali kako, kada i gdje? Za to nije ostalo nimalo slobodnog vremena. Moramo poţuriti da pobo-demo kolje u drugom pravcu i da time zavaramo iseljenike. - Hm, da, mnogo vremena nemamo, ali ako Pu" stimo da nam ova dvojica sada umaknu, onda smo propustili najljepšu priliku. U Helmers" homeu sresi će Juggle-Freda, jednog od naših najvećih neprijatelj koji je sigurno u stanju da nam ugrabi pečenje tave. 326 _ Umlatimo ih jednostavno! - Naravno, to bi bilo najbolje. Ali pogledaj der, samo prema njima i onda budi tako dobar pa opali! Znatiţeljan sam kako ćeš to izvesti. - On pokaza na lovce koji kao da su još uvijek revno traţili trag ne brinući se nimalo za Stewarda i njegove ortakeraz-bojnike. Osini toga ponašali su se kao da nisu ni najmanju paţnju obratili na odlazak kupaca dijamanata. - "s death! - opsova jedan od njih. - D pravu si. Ja tek sada opaţam kako su te hulje lukavo učinile da ih ne bismo pogodili. - Da, oni vode za sobom korak ukorak svoje konje tako da bismo pogodili ţivotinje umjesto njih. Baš su se na ovaj način kretali u krugu! I zar ne vidiš da desnu ruku stalno drţe na obaraču, a lijevom za cijev, spremni da svakog časa opale? Nek" samo jedan od nas na njih nanišani i odmah će prošištati njihove kugle. Ovo su vraški lukavi momci. A njihovi konji kao da imaju đavola u tijelu. Izgleda kao da znaju da treba da zaklone svoje gospodare. Ti nitkovi drţe isti korak s njima i ne puštaju nas ni jedne sekunde iz svojih pakosnih očiju.

Bilo je baš tako kako su ova dvojica govorili. Steward i njegovi nisu bili u stanju da opale prije od trapera. I kad su ovi završili s traţenjem, oni pođoše laganim korakom drţeći puške još uvijek spremne da opale prema razbojnicima. Njihovi konji su ih opet vjerno pratili u stopu. Šta vidim ovo? Boys su otišli! - viknu Jemmy začuđeno kao da je tek sada primijetio njihov nestanak. - Već odavno - potvrdi Steward. - Tamo straga U dalJ"ini vidjet ćete ih kako jašu. w Ali zašto natrag? Pa oni su htjeli s nama za ttoimers" home! Zašto su se vratili? n ha° ° su Slupaci. Takvu neopreznost čovjek "smatrao mogućom! Izgubili su svoje novce! -h! Imali su novac sa sobom? Ca . Da naravno! Jedan od njih je lisnicu s novcama stavio u bisage. Dok smo čekali na vas, 827on je primijetio da mu se rasparao šav na bisagi i da mu je ispao novac. Kako su bili ošamućeni od straha! Istog časa su se okrenuli i pošli natrag, ne htjevši da prije toga s vama porazgovaraju. Na polasku su nam još doviknuli da vam kaţemo da će sutra na-veče, ili najkasnije prekosutra u podne, stići do Hel-mers" homea i onda odmah krenuti s JuggleFredom za Llano Estacado. - Lijepo! Oko pravog razloga njihovog odlaska ja neću razbijati glavu. - Mislite li moţda da su nas slagali? - Ne oni vas, nego vi nas. Mi nismo voljni da vjerujemo u izgubljenu lisnicu. Naprotiv, uvjereni smo da će krenuti sasvim drugim pravcem čim ih izgubimo iz vida. - Sir, vi nas ponovo vrijeđate! - O, ne! Ja vam kaţem sao ono što mislim. Uostalom dat ću vam jedan dobar savjet, mister Ste-ward. Kad ubuduće budete davali nekome uputstvo za koje drugi ne treba ništa da znaju, onda ne mašite tako silno rukama po zraku, jer se u izvjesnim prilikama pokreti mogu isto tako dobro razumjeti kao i riječi! - Kako to? Što mislite time?

- Vi ste pokazali lijevom rukom prema jugu, a desnom ste napravili kretnju kao da ste htjeli opisati obrise nekog brda. Onda ste ljevicu spustili ispred sebe što je naravno trebalo da znači neku ravnicu. Kasnije ste pokazali unazad prema istoku, a odatle prema jugu. Sve je ovo bilo toliko jasno da vam tu čitavu priču mogu ponoviti. - Onda učinite to! - Vrlo rado! Boys su se vratili prema istoku i sada, budući da ih više ne vidimo, skrenuli prema jugu-Tamo s desne strane stoji neki brijeg, a s lijeve puca ravnica prema kojoj treba da se upute. Budući da ne poznaju ovaj kraj i da ste ih uprkos skorom mraku tamo uputili, ta ravnica ne moţe biti daleko odavde. Mi smo veoma ţeljni da noćas tamo zakonačimo. 328 Jemmy kod ovih riječi oštro pogleda u Stewar-lice_ ovaj se nije mogao posve svladati. Po njemu ff moglo vidjeti da se prepao. - Kadite što hoćete, r ali ne pričajte nam nikakve romane! - vikne " grubo. - Kaţite nam radije da li ste našli tragove? __Svakako da jesmo. Dođite da pogledate! Još se dobro vidi pa ćete ih lako opaziti. - Onda pođite naprijed! - To ću učiniti, ali Davy, moj suputnik, poći će onda za vama. - Zašto? - Da pripazi da ne bi moţda neka od vaših pušaka došla na pomisao da učini kakvu samovoljnu glupost. Pripazite dakle na svoje cevljage! Ukoliko bi neka od njih baš ţeljela da opali, Davvjeva bi kugla odmah pogodila vlasnika te puške. - Sir, vi ste zaista suviše drski! - Nije valjda! Ja vam mislim samo dobro kad vas opominjem. Dakle pođite! - Jemmy je pošao naprijed pravo u smjeru otkuda je došao. Ostali pođoše za njim, a na kraju je koračao Davy s puškom na gotovs i očima oštro uprtim u svaki pokret ove petorice. Nakon kraćeg vremena Jemmy se zaustavi, pokaza rukom na zemlju i upita: - Mister Steward, što vidite ovdje?

Oslovljeni se saţe da naznačeno mjesto malo bolje osmotri te uzvrati: - Ovdje je na stijeni leţao jedan kamenčić koji je konjsko kopito smlavilo. - Moţe li se takav kamenčić pretvoriti u brašno Pod kopitom potkovanog konja? - Ne, ovaj konj je bio nepotkovan. Dakle, indijanski konj. Pođite malo dalje! - - 0 Se . pojavio J edan isto tako samljeven kamen-je " T° Je trag - reče Jemmy. - Prava linija od °g do drugog kamenčića pokazuje prema zapadu. mo J e dakle Indijanac od jahao. da -T" Indi;ianac? Kako moţete tako određeno tvrditi zanit t0 IndJ anac na nepotkovanom konju jahao - plta Stewart. - Pshaw! - odgovori Jemmy. - Bedasti diamond-boys bit će da su vam sigurno rekli da znamo tko ste vi. Nije potrebno, dakle, da i dalje igramo ţmurke. Vi ste orlušine Llana, a mi smo pošteni lovci kojima ne moţete soliti pamet niti im nauditi. Kako ste uspjeli da steknete povjerenje tih boys, to vas zapravo ne ţelim pitati. U svakom slučaju vi ste grdno lagali. Mi nećemo krenuti na jug da ih još jednom opomene-mo. Za njih izgleda da je pravi uţitak biti namamljen u Llano i tamo ubijen, i mi ne mislimo na to da ih lišimo tog zadovoljstva. Mi smo učinili našu duţnost i sad se moramo brinuti za sebe same. Ovdje na ovom mjestu naši se putevi razilaze. Vi ćete ranije krenuti od nas, i to odmah! Pojašite za svojim Indijancem, ali se čuvajte da slučajno ne uperite na nas koju od svojih puščanih cijevi! Mi znamo da postupamo s ljudima vašega kova. Cijevi naših pušaka su spremne. Još jednu riječ od vas ili makar jedan sumnjiv pokret i mi ćemo pucati! Okrenite se, objesite puške o sedla i uzjašite! Zbogom i pazite se da nam još jednom ne dođete na oči! On je stajao pored Davvja, i obojica su drţali svoje puške na gotovs. - Mister Jemmy! - viknu Stewart sav bijesan. - Tako nas nećete otjerati, mi smo...

- Hulje ste vi! - prekide ga Davy oštro. Mi imamo četiri metka a vas su petorica, posljednjega ćemo ubiti kundakom. A sad vam još ovo kaţem: onome koji bude samo jednu riječ progovorio, prosvirat ću kuglu kroz glavu! Dakle, gubite se! Ako vas ovdje vidimo još nakon jedne minute, onda ste odigrali svoje! Ovo je bilo izgovoreno tonom koji nije ostavljao nikakvu sumnju. Sva petorica poslušaše u nemoćnom bijesu te se okrenuše, objesiše puške o sedla, po-peše na konje i šutke odjahaše. Jedan od njih je tea sebe privezao sedlo s uginulog konja. Tek kad su u brzom kasu prilično poodmakli, Pu stiše konje hodom i okrenuše se. Vidjeli su Davyja i Jemmyja još uvijek na istom mjestu samo s skinutu" puškama. - S" death! - zaškripa zubima Stewa"- 330 ko mi se nešto nije još nikada dogodilo. Zar pe-t ica ljudi koja se ne boje đavola da pobjegnu pred dvojicom majmuna! Kad bismo samo znali što će sada učiniti. __ To se moţe lako pogoditi - reče jedan od njih. __ Oni će poći za onim momcima da ih još jednom opomenu. ..... __0 to veoma sumnjam, jer je njihova opomena već jednom bila uzaludna. Ipak moramo poduzeti naše mjere i poći na jug. Ĉim ugledamo vatru iseljenika, zaustavit ćemo se i postavit ćemo straţe koje će smjeni da prođe samo naš Tobias Preisegott Burton kad se vrati s Helmers" homea. Iseljenici naravno ne smiju nikako naslutiti da smo mi ovdje. Ukoliko se ova dva trapera, suprotno mome očekivanju, ipak tamo pojave, mi ćemo ih jednostavno ubiti. Indijanca ćemo ovog puta pustiti na miru, mada bi mu za ţivot rado uzeo konja. Brat bratu vrijedio je tri stotine dolara, moţda čak i više. - Zapravo bilo je glupo što smo se zbog dva konja zakačili s Indijancima. Jedan je ubijen, a drugi je pobjegao. Zato imamo za petama ove trapere. Oni će u blizinu zakonačiti i sutra ujutru,

čim se svane, poći će našim tragom. Tada će naići na iseljenike i upropasti! će nam divan posao. - Ne, to neće učiniti. Njih su boys uvrijedili, te se za njih neće više brinuti. Sigurno će najprije po-jahati Helmersovom domu gdje će pripovjedati d susretu s nama. Sto će onda tamo zaključiti, to sad ne moţemo znati. Ne preostaje nam ništa drugo nego da prenesemo Burtonu da već u zoru krene i da se sa iseljenicima forsiranim maršom po mogućstvu što br6 udalji- Mi ćemo se međutim izgubiti još mnogo ranije. Banditi pojahaše puteni prema zapadu, a onda za-okrenuše na jug. Jemmy i Davy su spustili svoje puške tek kad . "n se razbojnici izgubili s puškometa. Onda DezaDit J° Š Više raširi usta nego što su inače bila J IrJ, zadov°ljno se smijući: - No, moj stari Davy, a° t! se dopada ovo? 331- Baš onako kao i tebi - odgovori upitani, zadovoljno se cereći. - Misliš li da su boys zaista izgubili svoj novac? - U to baš nimalo ne vjerujem. Oni su otišli dolje na jug. Zašto i čemu, to nas se više ništa ne tiče. Mi smo ih opomenuli. Dalje za nas nema nikakvih obaveza. Smatrali su se krajnje mudrim i pametnim. Ne vidim razloga zašto da im prosto namećemo svoju pomoć. Mislim da je siroti Indsman dostojniji prijeko potrebne pomoći. - Svakako! Potraţimo ga dakle! - Da. Znamo kojim je pravcem otišao, ovuda desno prema području starih rudnika srebra. Ona stvar s kamenčićima koje smo sami zgazili posluţila je samo zato da ove vucibatine zavaramo. Ja sam jasno vidio kapi krvi i čudilo bi me ako Indsmana ne bi našli u rudniku. Oni napustiše ovo mjesto, ali se ne popeše na konje, budući da je mrak počeo brzo padati te im je predstavljalo znatnu teškoću. Kad su prešli izvjesnu razdaljinu, ugledaše na zemlji jedan mali predmet. Bila je to crvena, briţno izrezana glava lule mira.

Jemmy je podiţe, stavi u dţep i reče zadovoljan: - Nalazimo se na pravom putu. Ova glava se otkinula od lule i neopaţeno pala na tlo. Uskoro ćemo saznati da li je pripadala starom ranjenom ili mladom Indijancu. - Sigurno starom. Teško da je mlađi Indijanac bio već gore u Minessotti da iz svetih kamenoloma donese glinu za svoju lulu. - Moţda je lulu zaplijenio. Zaplijenjena lula se smije upotrijebiti, samo naslijeđena ne. - Da li je ikada jedan Indijanac naslijedio lulu. Ona se uvijek zakopava s njenim vlasnikom. - Ima plemena koja se više ne drţe toga bas tako dobro. Uostalom, sudeći po totemu koji je urezan na glavi izgleda da je njen vlasnik poglavica Koman-ča. Dobro što znamo narječje tog plemena! Stjenovito tlo se počelo sada uzdizati. Pred jahačima se s lijeve strane ukaza okomita litica, a s desn prostrano polje krša gdje je čovjek, a pogotovu konj, 332 pdva mogao proći. Tu gdje su ova dvojica koračala h se jedino prohodno mjesto te su mogli sa sigurnošću pretpostaviti da su i Indijanci ovuda projahali. Kasnije su se našli pred jednim visokim mračnim obronkom kamenja iz koga je bila izvađena ruda. Bio te to krš koji su iznosili iz rudnika i tu ga prosipali. Teško je bilo ocijeniti koliko je taj obronak bio visok, jer se u međuvremenu spustio mrak. Traperi skinuše vodice s konja i privezaše ih za dvije velike gromade. Onda se počeše uz obronak verati. Pri tom se nisu nimalo trudili da izbjegnu svaki šum već su se, naprotiv, pobrinuli da se škripa krša pod njihovim nogama dobro čuje. Ali svaki par koraka su se zaustavljali da osluhnu. Valjalo je saznati da li se gore nalazi netko koga su morali osloviti prije nego što bi se ovaj posluţio svojom puškom. Za vrijeme jedne takve stanke osluškivanja oni čuše šum kamena koji se odronio.

- Osluhni! - šapne Jemmy. - Bilo je sasvim ispravno kad smo pretpostavili da su Indijanci gore. Oni su na oprezu. Ranjeni, ukoliko je uopće još ţiv, leţi u rudniku. Mladi Indsman međutim drţi straţu na obronku. Oslovi ga, Davy. Davy ga posluša i viknu jasno ali ne naročito glasno uvis: - Tuinutpuk, kevanavuički, nenetpa, haič - mladi ratnice, ne pucaj, mi smo tvoji prijatelji! Onda su čekah" odgovor. Prošlo je izvjesno vrijeme kad su začuli pitanje: - Husihakard - tko dolazi? Bila su to samo četiri kratka sloga, ali su ona odala wo gore stoji, jer obe riječi potječu iz narječja đivJm K°manča koji okolo lutaju. - Vaha čat tabutevo - dva dobra, bijela čovjeka - odgovori Davy. - Minam mistisči - dođite gore! - razli jeţe se °zgora nakon izvjesne stanke premišljanja, nje Dvo:iica trapera se uspeše. Kad su stigli do gor-prifk ruba obronka, oni ugledaše uprkos mraku ljudsku nn-i. U koa J e ""Pravno pred njima stajala i drţala sku na gotovs. 333- Tevua-Šohe, Vatrenu Zvijezdu, čuvenog poglavicu Komanča, zar je on ovdje? - zapita Davy sav začuđen. - Da, ali je mrtav. Ja sam Siba-Bik, njegov najmlađi sin i njegovim ću se ubicama osvetiti za njegovu smrt. Neka bljedoliki pođu za mnom. On se verao naprijed a za njim su se penjali lovci Gore on priđe jednoj litiei i stupi kroz otvor u stijeni. Bio je to ulaz u stari, napušteni rudnik srebra. Njih zapahnu rijedak dim. Kad su prešli nekih tridesetak koračaja po hodniku, oni ugledaše pred sobom malu vatru gdje gori. Gomilica s mukom skupljenog granja leţala je pokraj nje. Plamen je imao jedini cilj da osvijetli mrtvaca koji je bio postavljen u sjeđećem poloţaju naslonjen leđima na zid. Ţeljezno Srce odloţi svoju pušku i sjedne nasuprot mrtvacu. On gurnu komad grane u vatru, podiţe koljena i obori svoju glavu na njih. U tom poloţaju on je nijemo gledao netremice u les.

Dvojica Zapadnjaka su stajali šutke kraj njega. Oni su poznavali indijanske običaje i znali da bi oţalošćenog sina riječima sada samo uvrijedili. Lica dvojice Indijanaca nisu bila namazana bojama što je bio siguran znak da nisu s neprijateljskim namjerama krenuli na put. Mrtvac je bio lijep čovjek, kao što se Ko-manči i Apači uopće ističu svojom tjelesnom ljepotom nad ostalim indijanskim plemenima. Ĉak i u smrti njegovo je lice sjalo kao svijetla bronza. Oči su mu bile sklopljene a usne čvrsto skupljene, jer je umro u strašnim mukama. Donji kraj njegove indijanske lovačke košulje bio je otkopčan tako da se moglo vidjeti razgolićeno tijelo gdje je prodrla neprijateljska kugla. Ruke su mu leţale zgrčene na butinama, dalji dokaz bolova koji su ga do posljednjeg časa mučili. Tek nakon duţeg vremena Jemmy i Davy sjedoše i to tiho, sasvim tiho, kao da su se bojali da ubijenog šumom ne ometu u njegovom počinku. Blizina preminulog djeluje gotovo uvijek kao prizor neke svetinje. Ţeljezno Srce primj. prev.. 336 rtnika obuzme neka poboţna jeza čim osjeti dah podiţe Siba-Bik glavu, pogleda dvojicu lo-Treče: - Vi ste čuli za Vatrenu Zvijezdu, pogla-Komanča? Onda znate da je bio hrabar ratnik? - Da, potvrdi Jemmy. - Mi smo poglavicu odmah prepoznali čim smo ga ovdje ugledali. Upoznali smo ga tamo prijeko na Rio Boxou gdje nam je pritekao u pomoć kad nas je prepala jedna četa Poni-Inđijanaca. __Onda ćete biti uvjereni da će i u vječnim lovištima zapovijedati mnogim ratnicima. Ali Manitou ga nije pozvao k sebi u borbi. Poglavica Komanča je ubijen. - Kako se to dogodilo, i kako ste zapravo došli ovamo? - Bili smo duboko u zemlji bljedolikih. Ratnici Komanča su zakopali svoje ratne sjekire i ţivjeli u posljednje vrijeme u miru sa bijelcima. Nisu se bojali da idu u gradove blijedih ljudi. Vatrena Zvijezda je lovio sa svojim ljudima pokraj rijeke koju nazivaju Rio Pecos. Tamo su sreli bijele ljude koji su htjeli u

daleki grad po imenu Memphis. Budući da put do-tamo drugi crveni ljudi čine nesigurnim, oni su zamolili Vatrenu Zvijezdu da im da jednog vičnog vodiča. On odluči da ih sam prati i da sa sobom povede i mene da vidim gradove i kuće bijelaca. Mi smo sretno stigli u Memphis i onda smo sami pojahali natrag. Danas, kad je počela posljednja trećina dana susretoše nas ubojice. Traţili su da im predamo svoje konje. Kad im m nismo dali, jedan od njih opali metak u trbuh Vatrene Zvijezde. Poglavičin konj se poplaši i pojuri. f. sam morao za njim, jer je bio ranjen te se zato nije mogao boriti sa bljedolikima. Ako ste vidjeli trag, °nda ćete znati što se potom desilo. Da, ti si jednog od njih ubio i skinuo mu skalp. j ako je. Njegov skalp visi ovdje o mom pojem A11a ĆU skinuti J°š i skalpove ostalih. Za vrip. e n° ci Ja ću oplakati oca i zapjevati posmrtnu J smu poglavici. Ujutro ću ga privremeno sahraniti u ov°g kamenja, a onda ću dovesti ratnike Ko22 M--. ortovlBW 337manča da junaku podignu grob koji će pristajati njegovoj hrabrosti i njegovom dostojanstvu. Ĉim mrtvaca budem sklonio ispred očiju sunca, ja ću potraţiti trag ubojica, a sada vam kaţem: Šiba-Bik nije još poznat ratnik, ali on je sin jednog poznatog poglavice i teško bljedolikima za čijim tragom on pođe! Oni su izgubljeni! On ustade, priđe svom umrlom ocu, spusti mu ruku na glavu i nastavi: - Bljedoliki se zaklinju; jedan Komanč međutim govori bez zakletve. Zato zapamtite moje riječi: čim Vatrenoj Zvijezdi bude podignut grob, na njegovom vrhu visit će šest skalpova njegovih ubi-ca. Ţeljezno Srce je ovo rekao, i tako će se desiti! 5. ŠPIJUN U podne idućeg dana sjedio je Helmers sa Juggle-Fredom i Hobble-Frankom opet za stolom pred kućom. Crnac Bob nije bio sa njima. On se sklonio u staju sa Crncom Herkulom, slugom farmerovim.

Ova tri čovjeka koja su od jučer postali veliki prijatelji govorili su marno o jučerašnjem doţivljaju i o njegovu krvavom svršetku. Otuda nije bilo nikakvo čudo što su govorili o mnogo čemu što je u vezi sa smrću, pa na kraju čak i o utvarama. Helmers i Fred su odlučno zastupali mišljenje kake je nemoguće da se duša preminulog vraća i da se moţe vidjeti. Frank je međutim branio vjeru u utvare i kad su druga dvojica ostali kod svoje sumnje, on uz-viknu Ijutito: - Vama se dvojici baš ne moţe pomoći! Kad bih ja bio mrtav, onda bih vas danas u ponoćne sate obišao. To bi vas naučilo na drugo i bolje mišljenje o njima! - Daj nam samo jedan dokaz, jedan jedini! - nasmija se Fređ. - Onda ćemo ti povjerovati. Jedan dokaz? Koješta! Dokazi ne dokazuju baš ništa! Ako postoji riječ utvara, onda prema tome po-It? !.ona" To vam J e Jasno kao sapunica. Moritzbur-. učitelj, kome imam da zahvalim za svoju izobraz-__" također je vjerovao u duhove. Stoga moram... - Frank se prekide jer ugleda jednog konjanika gdje azi, u uniformi dragonskog oficira, Sjedinjenih DrOn se pribliţavao u brzom galopu s juga i zaustaVl° Pred trojicom ljudi. 338 22" 339- Good day, dţentlmeni! - pozdravi ih on __ Nalazim li se zaista na farmi koju nazivaju Helniers" home? - Yes, sir! - uzvrati Helmers. - Ja sam čovjek kome pripada ova kuća. - Helmers lično? Radujem se što vas vidim, ier sam došao da se kod vas malo raspitani. - O čemu? - To se ne da tako brzo reći. Dopuštate li da se malo kraj vas odmorim? Oficir sjaha i sjede kraj njih. Oni ga osmotriše dobro. Bio je snaţna zdepasta rasta i nosio gustu crnu bradu. Pogled mu je

bio oštar i prodoran. Usta mu se nisu mogla viđejti pošto je brkove češljao na dolje. - Ja sam captain Gordon Benyon i ovdje sam došao tako reći kao izviđač - započe on lakim tonom. - Mi smo se zaustavili kod Fort Silla i ţelimo u Llano Estacado. - Zašto? - zapita Helmers. - Savezna vlada je obaviještena o bezbroju zločina koji su u posljednje vrijeme izvršeni u Plainsu. To je zahtijevalo najzad strogu kaznu. Ti zločini očito stoje u uskoj vezi te moramo pretpostaviti da ćemo imati posla s jednom dobro organiziranom bandom. Njima će biti zadan snaţan, ubitačan udarac. Dva es-kadrona konjice su dobili nalog da ga izvedu i da očiste Plains od sumnjivog ološa. Mene su poslali u izvidnicu da prikupim podatke i da stupim u vezu sa okolnim stanovnicima. Naravno, mi polazimo od uvjerenja da će nam svaki pošten čovjek ukazati potporu- - To se samo po sebi razumije, captain Benyon! Drago mi je što ste najprije svratili kod mene, te moţete biti uvjereni da ću vam od sveg srca pomoći. John Helmers je poznat kao čovjek na koga se svaki valjan momak moţe osloniti. - O tome sam čuo i zbog toga dolazim k vama. Helmers pokaza prema oficiru puno povjerenjeOn mu najprije ispriča što je čuo od tradera i onda m" iznese jučerašnji dvoboj i strančevu smrt. e Benvon ga je paţljivo saslušao. Na licu mu se n pomače ni jedna crta, ali mu oči zasvjetlucaše. "e340 povjerova da to mora pripisati vojnikovom uĈe-u u njegovom pričanju o tom dvoboju. Neki paţljiviji promatrač bi, međutim, otkrio moţda da ovo svjetlucanje u očima nije bilo ništa drugo do blijesak srdţbe, mrţnje. Pest mu se zgrči oko drška sablje, a jednom se čak učini kako mu zubi tiho zaškripaše. Inače je bio miran i od srca se trudio da ne pokaţe ništa drugo do napregnutu paţnju.

Kada je Helniers završio svoju priču, on pređe na opće prilike u ovom kraju, na opasnosti, Llano Esta-cada i zaključi sa riječima kako smatra da će teško dva eskadrona konjice istovremeno projahati kroz pustinju. Nedostaje hrane i, što je glavno, vode. Ako se opskrba ţeli ponijeti, onda je potrebno mnogo tegleće marve koja će pohod samo usporiti. - Moţda ste u pravu, reče oficir. Mene se to ni najmanje ne tiče, jer to je stvar glavnog zapovjednika. Ali recite mi, sir, što zapravo znate o duhu Llano Estacado! Ja sam već toliko čuo o tom neshvatljivom biću, ali nešto pouzdano još nisam mogao saznati. - Ni ja, ni svi ostali o njemu ništa više ne znaju, nego što vi znate. Svatko čuje o duhu, ali nitko ne zna da o njemu nešto podrobnije kaţe. Ono što znamo o njemu, mogu vam u nekoliko riječi saopćiti. Duh Llano Estacada je neki tajanstveni konjanik koga još nitko nije izbliza vidio. Tačnije rečeno: svatko tko mu je vidio lice, morao je to odmah platiti smrću od kugle koja ga je pogodila posred čela. Upadljivo je to što su ti mrtvaci bili uvijek zločinci koji su Llano Estacado činili nesigurnim. Prema tome, čini se, da je taj duh neko lice koje je stavilo sebi u zadatak da kazni zločine počinjene u Llano Estacadu. - Dakle neki čovjek? - Naravno! Ali kako mu uspijeva da se u isto vrijeme na-"e svuda i da uvijek ostane neopaţen? Pa i njemu je Potrebno jelo i piće a konju zob i voda! Otkuda TO je upravo ono što nitko ne moţe shvatiti. A kaJK mu samo polazi za rukom da nikoga ne 341- Hm! Vi me zaista mnogo pitate, sir. Pričaju da su ga vidjeli, ali samo izdaleka kako mine, nošen burom. Cesto puta ispred i iza njega izbijaju" var-nice. Imam jednog znanca koji ga je noću vidio. Ĉovjek je tvrdio da će poloţiti hiljadu zakletvi kako su oko glave, ramena, laktova, cijevi puške i jahača, a isto tako i oko usta, ušiju i repa konja lizali mali jezičci plamena. - Koještarije!

- Tako bih i ja pomislio, ali moj znanac je čovjek koji voli istinu i iz čijih usta ne bih mogao očekivati pretjerivanja i laţi. Onda Hobble-Frank uze riječ. Govorili su na engleskom stoga je sada njegov govor bio saţet i jasan kao i u ostalih. Samo kad bi govorio njemački u njegovoj bi glavi počele da se vrzmaju šarene mušice. - Gle sad njih? - uzviknu on. - Nitko neće da vjeruje u prirodnost natprirodnog. Ja tvrdim da duh Llano Estacađa nije nikakav čovjek već neko sablasno biće koje je preostalo od grčkih furija i koje se povuklo u pustinju Llano Estacado poput starog osobenjaka u svoje potkrovlje. Sklon sam povjerovati da iz njega izbijaju plameni i varnice. Mi smrtni ljudi pušemo iz ustiju u velikim količinama duhanski dim. Zašto onda duh ne bi mogao izbacivati vatru? - Ali, kako moţe duh gađati iz puške? - zapita Benyon dobacivši Hromom Franku prezriv pogled. - Zašto ne? Ja sam u jednom vašarskom cirkusu vidio kokošku koja je pucala iz malog topa. Sto je mogla kokoš, zašto ne bi mogao i duh! - Vi se sluţite veoma neobičnim dokaznim postupkom, sir, ali u tome ne pokazujete naročiti razbor i oštroumlje! Ove rijeci mora da su uvrijedile Franka, te on uzvrati oštro: - Ovo je naravno istina, ali ja imfj svoje razloge zašto ne govorim onako učeno kao S bih zapravo mogao. Vaše lice naime daje naslutiti me uopće ne biste razumjeli kad bih upotrijebio hovite govorne obrte. 342 __ gjr __ obrecnu se na njega oficir. - Što vam adana pamet da jednog dragonskog kapetana Sjedinjenih Drţava ovako vrijeđate? J __pshaw! Ne uzrujavajte se! Vi ste sami započeli s uvredama te se morate pomiriti s mojim odgovorom. Ako to ne ţelite, pa dobro, ja sam spreman da tu stvar poravnam poštenim dvobojem.

Po oficiru se moglo vidjeti da ga je stajalo mnogo truda da svlada svoj bijes; pa ipak njemu pođe za rukom da odgovori mirnim glasom: - Bilo bi mi ţao da vas ubijem. Vjerujte da znam odlično da rukujem puškom, ali ja nisam nikakav rowdy i tučem se samo sa oficirima. Uostalom bila bi prava bezobzirnost prema misteru Helmersu ako bismo kod njega prolili krv. Ja namjeravam ostati ovdje dok ne stigne moj eskadron te mi je stoga veoma stalo da u njegovoj kući vlada mir. - Zato sam vam veoma zahvalan, sir - uključi se Helmers u razgovor. Ako ţelite kod mene sačekati, onda ću vama dodijeliti sobu, a vašem konju dobro mjesto u staji. On ustade, a to isto učini i oficir, i obojica se uputile s konjem u staju. Kasnije se gostioničar vratio sam i rekao ostaloj dvojici da je Benvon ostao u svojoj sobi da se odmori. Helmers se radovao prisustvu jednog ovakvog gosta isto tako i dolasku dragona. Frank, međutim, reče mašući glavom, i to na njemačkom: - Meni se ovaj čovjek nimalo ne dopada. U njegovu licu ima nečeg što mi vrijeđa osjećaje njeţnosti. Njegove mi oči izgledaju kao dva masna okašca na posnoj juhi. One tako podmuklo gledaju da se od njega ne moţe ništa dobro očekivati. Ja ne bih htio čak ni aa ga stavim na probu da vidim da li je pošten momak. Ne vjerujem da bi znao izgovoriti ni lozinku "Šibebok". Šibebok? Zašto baš tu riječ - zapita Juggle-Fred. To ne znaš dakle, uprkos svojoj epidemijskoj ieonaobrazbi? Riječ Šibebok, koja zapravo znači koNasrlljivac primj. preV.. 343lica, odigrala je golemu ulogu kad su Huni u kajzera Temistoklea htjeli osvojiti Labu. Huni su naime nosili svoju opremu na tim kolicima. Kad su htjeli preko Labe, imali su namjeru da je prijeđu kao nepoznati ljudi te su se izdavali za brazilijanske Arape. Tu se međutim našao kraj vode stari feldmaršal Derfflinger i naredio svakom od njih da izgovori riječ šibebok. Kome to nije pošlo za rukom njemu je jednostavno sabljom odrubio glavu. Pošto Huni nisu imali potrebnu grlenu aparaturu da bez naprezanja izgovore "š" kazali su svi

"šibebok" i izgubili svoje glave. Oba njegova slušaoca razrogačiše oči. Nisu znali da li da se smiju ili da zaurlaju. - Ali Frank! - viknu najzad Fred. - Kuda si zapravo to otišao! Šibebok! Sigurno misliš na riječ "šibolet" koju su kao lozinku traţili Gileadićani od djece Efraima, kako to stoji u Knjizi sudija? - Tacet! Ili zato što ne razumiješ hebrejski, reći ću ti ovo da razumiješ: spusti pokljopac na pljucu! Fređ, ţelim posljednji put da te opomenem! Ako mi riječi više ne pomognu, onda ću prijeći na djelo. Kod tvog slijedećeg uvredljivog sofonizma izazvat ću te na dvoboj. Moja će te kugla opruţiti koliko si dug i onda će ti biti kao onom gornjobavarskom drvosječi koji je navečer došao mrtav kući. - Njega ne poznajem. - To ti vjerujem, jer ti baš ništa ne znaš. Tog drvosječu je ubio hrast, kad ga je htio oboriti. Seoski stolar izradio mu je spomenploču, obojio je lijepo zelenom bojom, naslikao na njoj njega i hrast i ispod toga napisao: "Sav sretan prije rane zore ja pođoh u visoke gore da stabla obaram i siječem. Al" putem jedan hrast me zdrobi, ah, k"o les u najljepšoj dobi kući ja dođoh tuţan navečer!" Frank je bio sav ponesen govorom te svoju P1" diku sigurno ne bi završio da ga nisu prekinuli. Na- ! 344 Helmers pokaza rukom prema sjeveru i kad "me" dvojica upriješe pogled u tom pravcu, oni aziše jednog konjanika gdje dolazi. Hromi Frank se brzo podiţe sa svog sjedala i uzviknu: - Old Shatterhand! ..... Juggle-Fred zasjeni oči rukom i upre oštar pogled u jahača koji se pribliţavao te reče sav rado-; _ Dakle ipak! Koliko sam čeznuo za tim da ga upoznam!

On ustade, kao i Helmers, i s puno strahopoštovanja pozdravi čuvenog Zapadnjaka koji je upravo sja-hao sa svog prekrasnog ţdrijepca vranca. Lovac odmah priđe Helmersu, pruţi mu ruku i reče na njemačkom jeziku: - Smijem li pretpostaviti da su me kod vas najavili, gospodine Helmers? Nadam se da vam nisam nemio došao. Helmers mu prodrma ruku i odgovori: - Hob-ble-Frank mi je dakako rekao da ćete doći, i ta me je vijest veoma obradovala. Stavljam vam čitavu moju kuću na raspolaganje. Raskomotite se i ostanite kod mene koliko god ţelite! - Hvala, samo dugo neću moći da ostanem, moram kroz Llano Estacađo, da se tamo prijeko nađem s Winnetuom. - I to mi je Frank saopćio; volio bih kad bih mogao s vama poj aha ti da vidim poglavicu Apača. Ali recite mi, sir, odakle me poznajete! Vi ste me odmah nazvali mojim pravim imenom. Mislite li moţda da je potrebno naročito oštro-umlje da se u vama prepozna vlasnik Helmers" homea? Na sebi imate kućni haljetak i upravo naličite čovjeku kakvog su mi opisali. - Vi ste se raspitali za mene? - Svakako. Na Dalekom zapadu je preporučljivo, P° mogućstvu, najprije upoznati ljude koje traţite. . OEna° sam da ste Nijemac te sam vas zbog toga oslovio na našem maternjem jeziku. Smijem li mosaznati, tko je drugi gospodin? r.. °bično me zovu Juggle-Fred - upade mu u c nekadašnji opsjenar. - Ja sam običan prerijski 345jahač, sir, i ne mogu zamisliti da vam je moje ime poznato. - Zašto ne? Tko se tako dugo po Zapadu potucao kao ja, taj je sigurno čuo za Juggle-Freda. Vi ste valjan izviđač i, što je još vaţnije, pošten čovjek Evo vam ruke! Bit ćemo dobri drugovi dokle god nam bude dopušteno da ostanemo zajedno? Premda na Divljem zapadu ne vaţe nikakve razlike po rangu, ipak su ljudi navikli da istaknutim lovcima ukazuju naročito poštovanje. Na Fredovom licu, koje se smiješilo od sreće, ogledao se ponos koji je osjećao što ga je Old Shatterhand na

ovaj način pohvalio. On prihvati pruţenu ruku, stisne je od sveg srca i uzvrati: - Kad govorite o drugarstvu, onda je to za mene čast koju moram tek da zasluţim. Ţelio bih kad bih mogao ostati dugo kod vas da se mnogo čemu naučim. I ja sam htio preko Llana Esta-cada. Ako biste mi dopustili da vam se priključim, ja bih vam bio veoma zahvalan. - Vrlo rado, sir. Preko Llano Estacada najbolje je jahati u što većem broju, naravno pod pretpostavkom da jedan ne mora čekati na drugog. Kada ćete krenuti? - Mene je druţina nekih diamond-boysa zavr-bovala za vodiča. Oni će danas stići ovamo. - Taman dobro, jer i ja ţelim sutra da krenem. Pošto govorite o diamond-boys, smijem li pretpostaviti da su krenuli za Arizonu? - Sasvim ispravno. - Dobro, onda ćete sigurno vidjeti Winnetoua. Mjesto gdje ćemo se sresti leţi vam uz put. Uto se pojavi, sijajući sav od radosti, Crnac Bob da pozdravi Old Shatterhanda i da se poštara za njegova konja Hatatitla. Onda su sjeli; Helmers ode u kuću da za goste naruči dobru uţinu, a sa sobom donese odmah piće i sjedne pokraj lovca da porazgovaraju o jučerašnjim događajima koje je prije svega valjalo ispripovijedati. _ _ Dragonski oficir je rekao da se ţeli odmoriti, to nije učinio kad je došao u svoju sobu u Iju. On je spustio rezu na vrata i zamišljen 346 dao po sobiTa ProstoriJ a J e bUa okrenuta prema eru te je tako mogao primijetiti dolazak Old Shatterhanda. Stajao je kraj prozora i promatrao lovca. Tko li Je ovaj momak i kuda je naumio? pitao se. Po svoj prilici i on namjerava preko Llana Estacada. Ovo je sumnjivo. On izgleda kao izvanredno dobar jahač i ostavlja utisak pravog Zapadnjaka. Ako pođe tragom njemačkih iseljenika, onda nam lako moţe pokvariti čitav posao. Već i od Juggle-Freda moram

se pripaziti. Sreća što kupci dijamanata neće doći Holmers" homeu. On će ovdje čekati na njihov dolazak sve dotle dok nam više ne bude mogao škoditi. Moram pokušati da i ovog neobičnog došljaka ovdje zadrţim dok ne izvedeni svoj plan. Volio bih samo da ona dva momka od jučer ne stignu uskoro i ne pokvare sve! Benyon je pričekao još neko vrijeme i onda se spustio s namjerom da se pridruţi ljudima koji su sjedili pred kućom i jeli. Ovaj toboţnji dragonski oficir bio je u stvari preobučen Llanolešinar i to nitko drugi do onaj Ste-ward koji je juče sa svojim ljudima napao i gonio dvojicu Komanča a onda se susreo sa Davvjem i Jemmvjem. Old Shatterhand je u međuvremenu bio podrobno obaviješten o jučerašnjim događajima, a Helmers je taman spomenuo da mu je stigao neki oficir. Tada se pomoli Steward, i Helmers nastavi: - Evo nam ga captain. On će nam lično ispričati zašto je došao ovamo. Slušaj, ţeno, još jedan tanjur za našeg oficira! Ovaj se poziv odnosio na domaćicu koja se pojavila na prozoru da vidi goste. Ona donese tanjur i . čir sJ"ede da se u društvu jelom zaloţi. Nije se ma0 "Ptešio kad je čuo Old Shatterhandovo ime, te svim silama trudio da svlada svoj strah. Oštrim giedom mjerio je čuvenog Zapadnjaka. Lovac je to gurno vidio, ali se ponašao kao da ništa ne pri-mjećuje. Oficir ponovo izjavi ono što je rekao kad je stigao. toni mu je izmaklo iz viđa da je Old Shatferhanđ 347duboko navukao svoj šešir na lice i ispod oboda kri som promatrao govornika. Kad je oficir završio, 10I vac ga upita bezazleno: - A što rekoste, gdje je vaš eskadron, sir? - Kod Fort Silla. - Otuda ste pošli u izviđanje? - Da.

- Ja sam prije mnogo godina bio jednom u Fort Sillu, kad je tamošnjem garnizonom komandirao co-lonel Olmers. Kako se zove sadašnji komandant? - Colonel Blain. - Ne poznajem ga. Vi rekoste da će vaši dra-goni stići ovamo ovih dana? Kakva šteta da ne mogu doći već danas ili sutra! Mogli bismo s njima po-jahati kroz Llano Estacado" što bi mnogo značilo za našu sigurnost. - Onda sačekajte njihov dolazak! Jedan dan moţete baš propustiti? - Jedan dan? Hm! Mislite li doista da se radi samo o jednom danu? Onda nam se mišljenja veoma razilaze! - Kako? - Jer ja sam uvjeren da vaši dragoni nikad neće ovamo stići. Znam naime sasvim dobro da u Fort Sillu i okolo njega nema ni jednog eskadrona koji bi dobio nalog da se uputi u Llano Estacado. - Oho! Hoćete li reći da laţem? - obrecnu se toboţnji oficir. - Da, to upravo ţelim! - uzvrati Old Shatterhand sasvim mirno kao što je i dotle govorio. - The devil! Znate li da je ovo uvreda koja se samo krvlju moţe oprati? - Da, zapravo bismo se morali tući da ste stvarno oficir dragona Sjedinjenih Drţava! - Ĉovječe! - viknu Steward izvukavši iz P°3a" sa jedan od svojih pištolja. - Još jednu ovakvu riječ i ja ću vas sloţiti na gomilu! , Još s prijetnjom nije ni svršio, a Old Shatterhan se već našao pred njim, istrgao mu pištolj iz ai iz pojasa i rekao, ali ovog puta sasvim drugim ,. _ Ne budite tako brzopleti, čovječe, inače Pukovnik primi.

ii to da ispaštate! Ako vas sada poštedim, da je to samo zbog toga što protiv vas nemam nikakvog neposrednog dokaza krivice. Najprije ću ove vaše revolvere učiniti bezopasnim. S tim riječima on isprazni oba pištolja i nastavi: __Onda vam ţelim reći da upravo dolazim iz port Silla i poznajem tamošnjeg zapovjednika. Prijašnji se svakako zvao Blaine, ali je prije tri tjedna opozvan pa ga je zamijenio major Owens, što izgleda da još ne znate. Kaţete da ste prije nepunih tjedan dana krenuli iz Fort Silla, onda biste morali poznavati majora Owensa. Budući da ga ne znate, zaključujem da tamo niste bili i da je ta priča o vašim dragonima i njihovom pohodu u Llano Estacado čista prevara! Steward je bio posve smeten. On se trudio da to prikrije te reče: - Pa dobro, priznat ću da moja četa nije kod Fort Silla. Ali da li je to dovoljno da tu stvar drţite za prevaru? Opreznost mi nalaţe da vam ne odam istinito mjesto boravka mojih ljudi. - Ne brbljajte tu kojekakve gluposti! Uostalom, ja vas sada ne vidim prvi put. Zar niste jednom bili u istraţnom zatvoru zbog prepada na vlak u Las Ani-masu? Uspjeli ste uz pomoć nekoliko propalica da dokaţete alibi. Ipak ste bili krivi! Bili ste doduše oslobođeni, ali ste međutim samo brzim bjegstvom umaku sudiji linču. - To nisam bio ja! - Ne poričite! Ime vam je bilo tada Stuart ili fcteward ili nešto tome slično. Ja ne znam, a i ne ţelim saznati kako se sada zovete i kakvu svrhu ima ovo preoblačenje. Podignite samo brkove! Siguran sam đa će se ukazati zečja usta. Tko vam daje za pravo đa me ovako saslušaate? - zapita Stewarđ u bespomoćnom bijesu. - Ja lično. Uostalom mislim da i nije potrebno vam vidimo usta. Pa ona vam se poznaju po go- ° ru, zato znam što ću s vama učiniti. Evo vam i Je- Izgubite se što prije odavde i budite sretni orušto

349 348ste ovaj put ovako lako prošli! Ali čuvajte se da m ponovo ne stanete na put! On mu baci pred noge ispraţnjene pištolje, ste ward ih podiţe zadjenu za pojas i reče: - Ovo što ste protiv mene iznijeli naprosto je smiješno. Sigurno me zamenjujete s nekim drugim. Moji dokumenti su gore u sobi i ja ću vam ih donijeti da vidite. Benvon se izgubi. - Kakav nastup! - reče Helmers sav uzrujan. - Jeste li zaista sigurni u ovo što tvrdite, sir? - Sasvim - uzvrati Old Shatterhand. - Zar nisam odmah to pomislio? - upade u riječ Hobble-Frank na njemačkom jeziku. - Taj momak ima protuzakonito lice počasnog građanina, l ja sam mu svoje mišljenje već kazao! Pričali su još neko vrijeme o ovom događaju, a onda ponovo prešli na Llano Estacađo. Svatko je znao da ispriča po neki strahoviti događaj, i sigurno bi se razgovor oduţio do u poznu noć da sa nije najzad pojavio Bob sa Helmersovim Crncem. Herkul naime upita svoga gazdu: - Hoću pitati massa Helmers kuda staviti tolike konje kad dođu? - Koje konje? - zapita domaćin. - Konje vojnika po koje sada otišao oficir. - Ah! On je odjahao? - Da, on otići. Prije toga on reći da dovesti mnogo konjanika u Helmers" home. - Tako dakle, on se krišom udaljio! Ovo dokazuje da nema čistu savjest. Kojim pravcem je udario? - On staviti sedlo na konja, izvesti konja iz staje, popeti se, najprije pojahati oko staje a onda poći onamo. - Kod posljednje riječi Crnac pokaza rukom prema sjeveru. - Ovo je sumnjivo. Trebalo bi pojahati za ovim momkom. Veoma sam ţeljan da ga upitani zašto nije oprostio. - Pa zašto ne učinite to? - nasmiješi se - Shatterhand. - Nećete stići daleko na sjever!

- Zašto? 350 __ jer je taj pravac sigurno samo neka zamka. . g0vjek svakako nema poštene namjere. Kad je vidio da smo ga prozreli, smatrao je preporučljivim da se izgubi ali sigurno ne u pravcu kuda je zaista htio. I °no što Je ° v°Jsci Pričao bila je samo prevara. _ To i ja sada vjerujem. Ali recite mi bar s kakvom je namjerom došao k meni! _ Mogao bih vam o tome iznijeti samo svoje pretpostavke. Siguran sam da je došao ovamo da se o nečemu obavijesti, da nešto sazna. Šta bi to moglo biti? Vaš home je za mnoge polazna tačka na putu za Llano Estacađo. Mislim da je htio pogledati da li kod vas sada ima ljudi koji bi ţeljeli krenuti preko pustinje. - Hm! - progunđa Helmers. - Znam, smatrate toboţnjeg oficira pustinjskim lešinarorn. - Svakako. - Onda ga nismo smjeli pustiti da ode, već ga je trebalo učiniti bezopasnim. No, to je bez dokaza bilo nemoguće. On je saznao da Juggle-Fred očekuje kupce dijamanata. Moţda je otišao da pripremi prepad na njih. - To mi izgleda vrlo mogućim. Ovaj zlikovac nije sam u ovome kraju. Sigurno da ima uz sebe još nekolicinu njih koji čekaju na njegov povratak. Mi mu nismo mogli ništa učiniti. Ja ga nisam smio zadrţati, premda sam slutio da će se odšuljati. Sada, međutim, budući da je otišao, htio bih se barem uvjeriti da li je moja slutnja ispravna te ću poći za njegovim tragom. Kad je otišao? . Prije jednog sata i još jedne polovine, moţda - ocijenio je, duboko zamislivši se, Crnac kome je ovo Pitanje bilo upućeno. - Onda se moram poţuriti. Jeste li voljni da poaet" sa mnom, meţtri? ble ? elmers nlJ e mogao napustiti svoju farmu. Hob-će " ank i JuggleFred rekoše međutim presretni da terh ahati S nim te su usk n terh ati S nim te su uskoro zajedno sa Old Shat

nanđom pošli tragom toboţnjeg oficira. a -f a.""e voio samo jedan mali dio prema sjeveru a Je preko istoka skrenuto na jug i konačno 351udario jugozapadnim pravcem. Na taj način Stevvard " gotovo objahao tri četvrtine kruga koji je imao upad ljivo mali polumjer. Old Shatterhand je jahao na čelu, nagnut duboko naprijed kako bi okom mogao dobro pratiti trag Kad se uvjerio da je trag udario pod konac pravom linijom, on zaustavi svog konja i upita: - Mister Fred šta kaţete za ovaj trag? Moţemo li se u njega pol uzdati? - Svakako, sir - reče upitani koji je sigurno primijetio da ga je Old Shattrehand htio malo ispitati. - Odavde se taj momak pokazuje u pravoj boji. On jaše pravo prema Llano Estacadu. I... On stade da malo promisli. - No, i...? - Ĉini mi se da mu se veoma ţurilo. Luk koji je napravio oko Helmers" homea je veoma mali. Nije imao vremena za veći zaobilazak, a osim toga jahao je brišućim galopom. Nešto ga je sigurno gonilo da se poţuri. - A šta bi to moglo biti. - Pa, kad bih to znao reći, sir. Na ţalost moja znanja su ovim iscrpljena. Moţda ćete to vi lakše pogoditi nego ja. - Ja se ne ţelim upuštati u pogađanja. Bolje je da idemo na sigurno. Vremena imamo te moţemo ţrtvovati nekoliko sati. Pođimo što brţe bar neko vrijeme za tragom! Oni potjeraše konje u galopu, jer je trag bio neobično jasan. Uskoro su mogli vidjeti da je Helmers" home leţao na granici ziratne zemlje. Ovaj kraj je brzo mijenjao svoj izgled. Sjeverno od Helmersove farme bilo 3 još šuma. Juţno od nje bila .su razasuta samo j°š P° jedinačna stabla da se i ona konačno izgube. 2bunje 3 postajalo krţljavije i rjeđe. Prestala je i bivolja v va i na njeno se mjesto pojavila mezquita-trava, pobitan znak da je zemljište trpjelo od sve veće s?" Onda se sve češće pokazivao goli, suhi pijesak

352 rf tle valovita površina stepe prelazila sada u mono-to°nu ravan pustinje. Vidio se pijesak i samo pijesak koji je tu i tamo kidao po jj0ji travnati otok. Poneka mjesta bila su prekrivena sivim ogrtačem pelina. Kasnije izbiše u prvi plan bodljikavi kaktusi. O-puncije svojim gustišem bijahu neprohodne a neke vrste cereusa dizale su se poput golemih stubova. Steward je izbjegavao mjesta obrasla kaktusom, jer njihove bodlje znaju biti veoma opasne za konje. Samo povremeno on bi pustio svog konja na kratko vrijeme da predahne a onda bi, kao što su to pokazali duboki otisci u pijesku, bio iznova prisiljen da pojuri u galopu. Tako su ulazili sve dublje i dublje u pustinju. Minulo je više od dva sata otkako su tri jahača napustila Helmers" home. Za to vrijeme sigurno su prevalili bar petnaest engleskih milja, pa ipak im nije uspijevalo da sustignu progonjenog zlikovca. Uto ugledaše jedan taman pojas koji je lijevo od njih svojim vrhom zalazio u pješčanu ravnicu. Bila je to mala uzvišica koja se sastojala od plodnijeg tla na kome je raslo samo ţbunje mezquite. Trag se povlačio sada prema tom jezičku. Trojica jahača su mogli dotamo stići za dvije minute. Old Shatterhand zaustavi tada svog konja, pokaza rukom naprijed i opomenu Franka i Freda: - Oprez! iza ţbunja izgleda kao da ima ljudi. Niste li ništa opazili? - Ne - rekoše Fred i Frank. - Meni se međutim posve učinilo kao da se tamo Kreće netko ili nešto. I moj konj nešto njuši. Poći ćemo nalijevo da bismo doprli do ţbunja mezquite k°je će nam onda predstavljati zaklon. Oni udariše lukom i potjeraše u galopu svoje °nje kako bi što prije prešli preko brisanog pro-ora gdje su ih mogli lako vidjeti. Kad su zatim gu do ţbunja, Old Shatterhand sjaha. im OstanUe ovdje i pridrţite mi konja! - reče a °lđ Shatterhand. - Ja ću pogledati unaokolo, rn UZmite oruţJe u ruke i budite oprezni! Ako bu-niorao pripucati, vi brzo potrčite za mnom!

23 Među orlovima 353On se pognu i zađe u ţbunje gdje se i izgubi Nije prošlo ni tri minute, a on se već vratio. Ok usana mu poigra zadovoljan osmijeh. - Nema nigdje toboţnjeg oficira - saopći im on - s one strane ţbunja pa ni njegovih pajdaša Naprotiv, tamo ćemo vidjeti dva stara dobra znanca i u njihovu društvu jednog mladog Indijanca. Pazite! Old Shatterhand stavi dva prsta u usta te se raz-leţe oduţeno ćurlikanje. Nije se čuo nikakav odgovor. - Sigurno su se veoma iznenadili - reče on. - Onda još jednom! Lovac ponovi zviţduk i tek što ga je završio, začu se snaţan glas: - Halo! Šta se događa tamo? Zar ovaj zviţduk u pustinji Llano Estacado! Zar je to moguće? Old Shatterhand, Old Shatterhand! - Da, on je! - zaklikta drugi glas. - Hajde, pođi! Ja ću za tobom. On je, i Hobble-Frank je s njim. A treći, de, čini mi se da i njega već poznajemo! Ztaunje zapucketa i iz njega zatim izbiše dvojica trapera, Davy naprijed a za njim Jemmy. Oni pohitaše prema Old Shatterhandu i zagrliše ga, jedan sprijeda, drugi straga. - Stojte, boys, ugušit ćete me! - branio se lovac od njih. - Moţete me grliti, ali jedan po jedan, a ne ovako i u isto vrijeme, kao da sam se našao u zagrljaju dva golema medvjeđa! - Bez brige! Nećemo te udaviti! - reče Jemmy. Osim toga, sada ću poći mom Hromom Franku, a Davy neka privuče svojoj dugoj moţdanoj kućici Jug-gle-Freda. Kako ste samo došli na pomisao da za-zviţdite? Jeste li znali da smo se mi iza ţbunja sakrili? - Da. I vi ste mi neki vajni Zapadnjaci! Dopustili ste da vas uhodimo, a da niste ništa primijetili! - Onda se pojavi Ţeljezno Srce, mladi Komanć, iza ţbunja. On vidje Old Shatterhanda gdje stoji pred njim i reče s puno

strahopoštovanja: - Ninanonton, Ubitačna Ruka! Šiba-Bik, sin Komanča, je suviše 354 d da bi mogao pogledati u lice jednom tako čunom ratniku. Po indijanskom običaju on se okrene ustranu, li Old Shatterhand mu brzo priđe, spusti mu ruku na i reče: - Ĉuo sam o tebi. Ti si sin moga prijatelja Tevua-Sohe, poglavice Komanča s kojim sam popušio lulu mira. On je hrabar ratnik i prijatelj bijelaca. Gdje je sada pribio šator? __Njegov duh je na putu za vječna lovišta u koja će moći ući tek onda kad Ţeljezno Srce njegovim ubicama skine skalpove. __Mrtav? Vatrena Zvijezda mrtav? Ubijen? viknu Old Shatterhand. - Reci tko ga ubi? - Šiba-Bik ne govori o tome. Pitaj moje bijele prijatelje koji su njegov les vidjeli i jutros ga sa mnom pokopali! On se ponovo povuče iza ţbunja. Old Shatterhand se obrati Davyju i Jemmyju: - Ĉini mi se kao da nam imate nešto strašno ispričati. Ovdje peče sunce. Potraţimo hlad gdje ste prije toga sjedili! Tamo ćete mi ispričati što se dogodilo. Davy i Jemmy pođoše prijeko kroz ţbunje. Ostala trojica zaobiđoše s konjima gustiš. Mladi Komanč je tamo već sjedio. Bijelci posjedaše i Jemmy poče da pripovijeda jučerašnji doţivljaj. Kad je završio sa sastankom s mladim Komančom on nastavi: - Jutros smo poglavicu privremeno sahranili, gdje će leţati dok ne dođu njegovi ratnici da mu podignu dostojan grob, a onda smo pošli u potjeru za ubicama. - Pomislih da ste htjeli k nama za Helmers" home? - primijeti Old Shatterhand. _ - Da, ali smo vam prije toga htjeli prikupiti jazne podatke sa našeg traganja, jer mi se čini da e u Llano Estacadu nešto priprema. Tako smo najpnJe pojahali sa Ţeljeznim Srcem za ubojicama. To mogu samo pohvaliti. Da li vam je pošlo za rukom da slijedite trag?

nai .Na. ravno- A1i ne bez teškoća. Ti momci su strap v n;ie Jahali prema jugu i tamo postavili lanac u x?- a ° Cito s cilJem da nadgledaju logor koji se Nizini nalazi. 23- 355- A tko je logorovao tamo? - To vam ne moţemo baš tačno reći. Vjerojatno su bili iseljenici. Vidjeli smo kolotečine volujskih kola i tragove mnogih konja te cijenimo da je tamo oko pedeset ljudi provelo noć. - Zar nisu bili više tu? Kojim su pravcem krenuli? - Prema jugozapadu. - Dakle, u Llano Estacado? S volujskim kolima? By Jove! Oni mora da imaju ili naročito valjane vodiče ili netko ima namjeru da ih namami u klopku. Što mislite vi Jemmy? - Ono drugo? - Zašto? - Zato što petorica ubojica Vatrene Zvijezde i-maju u ovoj stvari umiješane prste. I diamond-boys su udarili na ovu karavanu koja je, sudeći po tragovima, morala već odmah nakon ponoći krenuti. Sve je ovo upadljivo, pogotovu, što su ljude brzo udaljili iz blizine Helmers" homea. - Vjerojatno ste pošli za karavanom? - Ne, sir. Mi smo samo poglavičine ubojice traţili. Oni se, međutim, kako se moglo vidjeti po tragovima, nisu priključili karavani, već su pojahali pravo prema zapadu. Mi smo pošli njihovim tragom. Osim toga, naišli smo na trag nekog usamljenog jahača koji mora još sinoć da je iz okoline Helmers" homea krenuo prema karavani. - Tako! Još sinoć? To je sigurno onaj uvaţeni mormonski misionar Tobias Preisegott Burton. Ĉitava ova stvar postaje sve providnija. Dalje, mister Jem-my? Šta je bilo s vašim tragom? - Zlikovci su veoma brzo jahali te je otuda i trag bio vrlo čitak. Onda smo se međutim neko vrijeme zadrţali, jer se jedan od te petorice odvojio. Njegov trag je vodio prema sjeveru. Morali smo jedan dio poći za njim da se uvjerimo u našu pretpostavku.

- Hm, tu se valja dobro zamisliti! Pretpostavio bih da ovdje imamo posla s oficirom. - Oficirom? - zapita Jemmy. - Sa njima n" bio nikakav oficir. __ Znam već! Ali moţda su ti momci imali neku formu. Istjerat ćemo već stvar na čistac! Vi ste anl- ljudima govorili. Zar nije među njima bio i zdepasta rasta i lica uokvirena gustom crnom _ Ovaj opis odgovara njihovom vođi, Stewartu. _- On je brkove začešljao nadolje kao da je htio prekriti usne? Niste li moţda u vezi s njegovim ustima nešto primijetili? _ Naravno! Stewart je imao zečja usta. To se moglo opaziti dok je govorio. _ Lijepo! Otkrili smo tog deliju! On je odjahao Helmers" homeu da dokuči da li njemu i njegovu pothvatu prijeti moţda neka opasnost. Dalje! - Zapravo, ja ne bih htio dalje pričati. Morati priznati svoju rođenu glupost, nije nipošto neko zadovoljstvo. Radije ti, stari Davy, nastavi s ispredanjem te priče! - Hvala! - reče Dugajlija. - Tko je pojeo krtinu, taj neka sada gricka i tvrde kosti. Zašto baš da ja počnem tamo gdje glupost počinje? - Zato što ti imaš jedan vrlo lijep način da čak i ono manjkavo prikaţeš kao savršeno. - Znam već! Ja sam uvijek onaj, koji... ali budući da sam s tobom popušio lulu mira, bit ću toliko dobar da pokušam. Znate, meštri, stvar je naime u tome da smo trag kasnije izgubili i da ga uprkos svim traţenjima nismo više našli. - Nemoguće! - viknu Old Shatterhand. Zar Davy i Jemmy da izgube trag? Da mi je to netko drugi rekao, ja bih mu kazao da laţe. Zanvaljujem vam najljepše za vaše lijepo mišljenje o nama, sir. Ali kad vam to lično kaţe Dugajlija Davy, onda morate povjerovati! - Svakako. A kako se to zbilo? Tu N" naednostavniJ i način na ovome svijetu. . . naPr iJed gdje prestaju ţbunjevi mezguite, zapo-istofc, stJ enovito tlo koje se miljama

pruţa prema shvt-r "USU" Trebal° Je da vidite taj teren da biste atlli da se moţe izgubiti trag. 357 356- Poznajem ga. Meksikanci kojima je ranije pri padao ovaj kraj nazivaju taj dio El plano del diablo Đavolja ravnica. " - Tačno! Vi ga dakle poznajete. Dobro, to me umiruje, jer nas nećete smatrati za ţutokljunce ako vam iskreno priznam da nam je trag jednostavno ispario. - Hm! Ali kako da se ispare četiri jahača! - To ne znam. Ali ako konji po ovom kao ţeljez tvrdom, glatkom kamenu ne ostave nikakav trag, onda nema toga koji bi ga vidio, sir. Naš Komanč je uprkos svojoj mladosti izvrstan čitač tragova, ali ja vam kaţem da je i on bio na kraju svoje mudrosti. - Onda bih htio vidjeti da li će se i meni to isto desiti! - Ah, vi! Vi i Winnetou biste čak i onda našli trag kad bi ti momci zrakom jahali! A čovjek bi bezmalo i povjerovao da je tako bilo. Kaţem vam da nije bilo ni najmanjeg smrvljenog kamenčića niti bilo kakve rupice koju bi potkovica usjekla u stijenu. Naravno da smo učinili ono što bi svaki dobar Zapadnjak u takvom slučaju poduzeo: mi smo pojahali do ruba tog kamenitog tla da bismo pronašli mjesto gdje su zlikovci ponovo prešli na pješčano zemljište. Ovo je išlo veoma sporo te tako još nismo sasvim gotovi, premda se sigurno već nalazimo sjeverno od tačke gdje je onaj jedan napustio ostalu četvoricu da bi stigao Helmers" homeu, kako vi kaţete. Uostalom, dok smo otuda prijeko dolazili, ugledali smo jednog usamljenog jahača koji je u daljini galopirao prema jugu, i kad smo onda stigli do ovog ţbunja, primijetili smo da se ovdje već bio zaustavio. Old Shatterhand se sav pretvorio u uho. Ĉinilo se kao da je neko vrijeme duboko razmišljao, a on se podiţe sa svog mjesta, pregleda nekoliko otis kopita koje je našao na rubu ţbunja mezquite, u ljivši se pri tom malo od ostalih. Najzad oni ga gdje im doviknu: - Mister Davy, da li ste vi Jemmy bili već ovdje gdje sad stojim?

- Ne, sir - odgovori upitani. - Onda dođite svi! 353 Oni poslušaše njegove riječi. Kad su mu prišli, im pokaza rukom na ţbunj i reče: - Ovdje vidite ° 0 da se netko uvukao u šiblje jer je jedna grančica slomljena, a mjesto preloma se još nije sasu-šilo To se dakle nije zbilo odavno. Pođite za mnom dalje gospodo! On se zavlačio, motreći dobro na svaku grančicu i na svaki pedalj tla, sve dublje u gusto ţbunje dok se nije zaustavio pred jednim pješčanim sprudom. On je bio nekoliko koraka dug i širok i na njemu nije bilo nikakvog sitnog rastinja, čak ni najmanje, najkrţljavije travke. On tu kleče, kao da je htio svako pješčano zrnce ponaosob pregledati. Najzad se podiţe sa osmijehom zadovoljstva i osmotri ţbunje unaokolo oko tog mjestašca. Onda pokaza rukom na jedno mjesto i reče: - A ovdje je netko ušao u ovo skrovište. Kladim se da je dotični tamo vani ispod ţbunja na stjenovitom tlu sjahao sa konja. No, sad mi odgovorite na dva pitanja, mister Davy: Da li se juţno odavde odvojio onaj jedan od ostale četvorice? - Jugoistočno, sir. - Lijepo! Da li je čovjek koga ste vidjeli da je odjahao odavde imao na sebi uniformu? - Ne. - Onda je za mene slijedeće posve izvjesno: vođa one petorice, pošto ih je ostavio, dojahao je dovde da uzme uniformu i da se kao oficir uputi Helmers" homeu. Kad se potom otuda krišom udaljio, dojahao je ponovo dovdje da zamijeni uniformu s običnim odijelom. - Šta sve čovjek da ne čuje! Drţite li vi ovo mjesto za ormar za odijela? - Da, bar za potajno skrovište, za ,cache", kako lovci dabrova, kao što je poznato, nazivaju rupu u KOJU skrivaju svoja krzna. Izvadite noţeve i počnite oa kopate! Vidi se po pijesku da je tek nedavno briţno poravnan.

Hromi Frank, usluţan i kao uvijek, baci se od-!. na zemlju i poče revno golim rukama da kopa Pješak kao da je očekivao da će tu naći sva blaga 359Crolkonde. Ovo ponuka i ostale da pođu njegovim primjerom. Pijesak je letio na sve strane. Frank jedva da je iskopao četvrt metra dubine kad viknu- - Našao sam, gospodine Shatterhand! Moji su prsti udarili u nešto tvrdo. - Samo dalje, dalje! - opomenu ga Jemmy. - To tvrdo moţe biti i neki kamen. - Pa ja kopam k"o krtica. Ovo nije nikakav kamen već drvo. Evo vidite! Samo tanko pruće. - To je sigurno kaktusovo pruće - reče Old Shatterhand - koje je tako isprepleteno da obrazuje široku površinu, to jest prekrivač skrovišta. Njegovo se mišljenje pokaza kao tačno. Prave peteljke su bile tako isprepletane da su obrazovale četverokutni poklopac koji je odozgora sasvim zatvarao duboku rupu. Ta rupa bila je svojih dobrih dva lakta duga i široka, i do vrha ispunjena svakojakim predmetima. Prvo što su vidjeli bila je sablja i - uniforma na kojoj je leţao neki stari, pocijepani list novina. - Oficireva odora i njegova razbojničko-riterska sablja! - reče Frank, sav začuđen, izvadivši sječivo iz korica i mahnuvši njime po zraku. - Kad bi taj nitkov bio sada ovdje, ja bih ga... - Molim vas, dragi Frank, onaj papir! - prekide ga Old Shatterhand. - Evo me, odmah! Svoj ću govor kasnije odrţati kad budemo završili sa iskopavanjem ove razbojničke jazbine. On pruţi Old Shatterhandu list novina. Ovaj ga otvori i nađe u njemu olovkom ispisanu ceduljicu. Lovac pročita slijedeće retke: "Venid pronto a nuestro escondite! Precaucion! Old Shatterhand esta en časa de Helmers."

- To znači? - zapita Fred. - No, Frank, pa ti si čuveni znalac jezika. - Dakako - uzvrati oslovljeni. - Riječ je o Ol Shatterhandu i Helmersu. Ali taj hebrejski je toli° unakaţen indijanskim riječima i projeden indoger 360 anskim tribinama, da mi se već pri prvoj riječi m u tijelu počelo da okreće. Ja od ovog perem svoje Srke te ću se radije pozabaviti uniformom. r On poče podrobno da pretresa dţepove uniforme. Old Shatterhand prevede španski tekst: "Dođite brzo naše skrovište! Oprez! Old Shatterhand se nalazi kod Helniersa." Za prvo vrijeme odustaše od toga da protumače ove riječi. Htjeli su prvo znati što se sve u rupi nalazi. Bilo je u njoj iznošenih, ali još upotrebljivih odijela različitih oblika, boja i veličina, pušaka, pištolja, noţeva, olova, limenih kutija i kapisli i najzad čak i jedno burence, napola ispunjeno barutom. Svi dţepovi u odijelima su bili prazni. Naposljetku se ukaza nekoliko indijanskih haljina. - Odjeću ćemo spaliti - odluči Old Shatterhand. - Ostalo je dobar plijen, i svatko neka uzme što mu se dopada. Što bude preostalo, ponijet ćemo Helmersu. Ja sam uvjeren da pustinjski lešinari imaju nekoliko takvih skloništa u koje su sklonili svoj plijen. Uniforma je vjerojatno pripadala nekom oficiru, a indijanske haljine urođenicima koje su razbojnici ubili. Od svih nađenih predmeta za mene ima samo ceduljica neku vrijednost. Što biste vi iz njena sadrţaja zaključili, mister Fred? - Dvije stvari - uzvrati upitani. - Prvo, taj momak osjeća pred vama nagonski strah. On bi sigurno ostao duţe u Helmers" homeu da vas nije tamo sreo. - A drugo? - Drugo, on ima još i svojih ortaka koje je htio opomenuti ovom ceduljom. I oni ţele u Llano Estacad°, te će doći amo da otvore skrovište. On im poručuje da dođu na mjesto koje je obiljeţio

nazivom skrovište. Kako se meni čini, time je mislio na neko njihovo zborno mjesto. , Vašu pretpostavku ja potpuno dijelim. Vidite h h StVari St° e te ni;ie P°trebno đa traţite sada gubljeni trag. Ovaj čovjek će sasvim sigurno potran ostala četiri suputnika. Da biste došli do njih, °a samo da se drţite traga. On će odavde biti vrlo sanu svakom slučaju trag vodi do skrovišta o 361kojemu piše u ovoj ceduljici. Mislim da moţete z misliti zašto je svojim momcima izdao nalog da dođ" tamo? - Naravno! On će sa njima napasti iseljenike - To i ja mislim. I to namjeravaju što prije da izvedu kako nam pokazuje njegova ţurba. Mora da se boji da ćemo dokučiti i osujetiti njegove planove Stoga je odlučio da svoju namjeru izvede što je moguće prije. -" Onda se i mi moramo poţuriti, sir. Zar ne bi bilo najpametnije da pojašemo odmah za njim? On je vođa, duša ovog pothvata. Ako ga uhvatimo, zločin se neće desiti. - Sumnjam - reče Old Shatterhand. - On je samo među petoricom drugova vodio glavnu riječ. Međutim, da li je zaista glavni šef svih Llano-lešinara, to mi ne znamo. Ako bismo njega uklonili, to ne bi značilo da bi drugi bili bezopasni. Uostalom, ne vjerujem da ga moţemo stići. Konji su nam umorni, a sunce se pribliţava smiraju. Prije nego ga sustignemo, bit će noć. Ne, pustimo ga za danas neka jaše. Trag će mu se i sutra vidjeti. Vi ćete zakonačiti ovdje na ovome mjestu, svi vi, kako biste zarobili one kojima je ova cedulja upućena, ukoliko dođu. Ja ću sam pojahati Helmers" homeu, predat ću nađene stvari Helmersu i dovest ću Boba. Neka mi dvojica od vas posude svoje konje. U osvit dana bit ću opet ovdje. Onda ćemo krenuti, i ja mislim da naš pohod neće biti uzaludan. Nas će biti onda sedam, te sam uvjeren da ćemo se uspješno uhvatiti u koštac s tim orluši-nama.

Ovaj prijedlog naiđe na opće odobravanje. Svatko uze za sebe ono što je htio od nađenog oruţja i mu-nicije. Odijela su bacili na pijesak i zapalili ga P°" moću suhog granja mezquite. Ostatak su natovarili n Frankova i Fredova konja. Lomača je još uvijek su ljala, kad je Old Shatterhand odjahao. On im Je °_ polasku obećao da će se pobrinuti za ţiveţne nam a niče i za malu zalihu vode, i pokazavši rukom Prem zapadu, još je nadodao: _ Ĉini mi se da otud dolazi bura ili nešto slično. _ je neki dalek oblak, ali, naţalost, nikad ne donese kišu Llano Estacadu. S tim riječima on pojaha prema sjeveru. Ostali pogledaše paţljivo prema zapadnom horizontu gdje se oko sunca pokaza laki oblačak obojen rumenim sivilom koji je tvorio neku vrst prstena u čijoj je sredini bliještalo zlatno svjetlo. Ovo nije nipošto izgledalo opasno, te su Old Shatterhandove riječi shvatili kao primjedbu koja sigurno nije imala nekog većeg značaja. Samo je Komanč podozrivo upirao pogled u oblačak i mrmljao preda se: - Ekapuštke - tupa, usta munje! 3626. PONOĆNO DOBA DUHOVA Pošto je otišao Old Shatterhand, lovci sjedoše na pijesak i počeše da ćaskaju. Naročito su opširno pričali o doţivljaju u Helmers" homeu. Vrijeme im je proteklo kao u letu, te nisu ni obraćali paţnju na nebo koje je bilo poprimilo sasvim drugu boju. Samo je Komanč, koji je šuteći sjedio po strani, promatrao dobro ovu promjenu. Mali prsten od oblaka se s donje strane otvorio i poprimio oblik potkovice čiji su se krakovi primjetno produţavali tako da su tvorili dva izduţena, uska sloja, koji su predstavljali sjevernu granicu vidokruga. Između njih se vidjelo čisto, vedro nebo. Bliţi sloj se spuštao sve niţe te se juţno obzorje presijavalo kristalnim narandţastim rumenilom. Izgledalo je kao da tamo bjesni oluja koja je do neba uskovitlala pijesak. Na istoku se gotovo smračilo od teške sparine, pa ipak se nisu mogli vidjeti nikakvi oblaci. Tada najednom skoči Komanč na noge i viknu, sasvim zaboraviv-ši najveću vrlinu Indijanaca,