smo od našeg logora dovde utrošili pet sati. Ako neprijatelj isto tako brzo bude jahao kao mi, onda će, dakle, za osam sati od zore biti ovdje. Prema tome, mi imamo otprilike još pet sati vremena. - O jada! Šta da započnemo za vrijeme ove male vječnosti? - Pa to nemojte pitati - uzvrati Hromi Frank. "7 Goy°rit ćemo malko o umjetnosti i znanostima. To obogaćuje glavu, oplemenjuje srce, čini dušu blagom J dale prirodnom karakteru onu čvrstinu koja je pona ako čoviek ne ţeli da ga u burama ţivota nosi ° vaki vietar. Ne dopuštam da se bacate blatom na umjetnost i znanost. To dvoje je moj svakidašnji kruh, 0 Početak i moj završetak, moj - brr! - Kakav je 157ovo zapravo odvratan zadah? Ovo zaudara daleko gore od umrlog lesa koji nije dobro pokopan! m - Frank se osvrte oko sebe i opazi Crnca gdje se naslonio iza stabla ispod kojeg je sjedio Sas. - Hoćeš li se odmah izgubiti, raspeća ti tvoga - viknu on na njega. - Kako si mogao da se pribliţiš mom stablu! Misliš li moţda da sam posudio svoj nos kod iznajmljivača maski? Tornjaj se, Zuavu, bjeţi u Afriku! Naše je čulo mirisa suviše fino za tebe. Kararo-f ili, rezede i nezaboravak, to mi se moţe dopasti. Ali skunka ne bih čak ni najfinijoj dami preporučio da ga nalije u smelling-bottle ! - Masser Bob mirisati dobro, vrlo dobro! branio se Crnac. - Masser Bob ne smrdjeti. Masser Bob se oprati u vodi, sa pepelom i mašću od medvjeda. Masser Bob biti fini, nobel gentleman! - Što? Htio bi da budeš čovjek visoka, blagomiri-sava roda? - Frank dohvati svoju pušku, nanišani na Boba i zaprijeti: - Ako se odmah ne izgubii, pročešljat ću ti s obje kugle pet puta tijelo! - Boţe, boţe! Ne pucati, ne pucati! - vikao je Crnac. - Masser Bob ići već. Masser Bob sjesti daleko! - On se odmah povuče na najzabitije mjesto gdje je mrmljajući sjeo. Mali Sas ponovi svoj prijedlog da govore o umjetnosti i znanosti, ali Old Shatterhand reče: - Mislim da bismo svoje
vrijeme mogli korisnije upotrijebiti. Prošle noći nismo spavali. Leţite na uho i pokušajte da malo zadrijemate! Ja ću čuvati straţu. - Vi? Zašto baš vi? Pa i vi ste se isto tako malčice, kao i mi, Ijuljuškali u Orfejevom naručju. - U Morfejevom, kaţe se! - popravi ga Jemmy- - Opet vi? Zašto me nitko drugi ne ispravlja nego uvijek samo vi? Šta ţelite s vašim Morfejem! Ja znam sasvim tačno kako se mora reći. Bio sain član jednog pjevačkog društva koje se zvalo Orfej. Kad bi se tu čovjek jednom pošteno ispjevao, onda je poslije toga divno spavao. Takvo jedno pjevačko društvo je najbolje sredstvo protiv besanih noćnih te se zbog toga upravo mora reći Orfej. Bočica s miomirisom prlmj. prev.. 168 __ Dobro, nek" bude tako! - nasmija se Debeljko, štćTse ispruţio po mahovini koliko je dug. - Ja bih radije spavao, nego s vama razbijao takve učene or _1 2ato vam upravo nedostaju dlake na zubima. Tko ništa nije učio, taj ništa i ne zna. Spavajte da-Ue! Povijest svijeta time neće ništa izgubiti. I kad nije našao nikog drugog koga bi mogao uvjeriti u svoju duhovnu nadmoćnost on se raskomoti i pokuša da malo zadremucka. Sošoni pođoše za njegovim primjerom te uskoro i konji polijegaše ili umorno opustiše glave. Old Shatterhand se spusti lagano u kanjon i pogleda na drugu stranu ispitivačkim okom. Nasmiješio se zadovoljan što tamo nije bilo nikakvog traga koji bi nagovijestio gdje se Hrabri Bivol sa svojim ljudima nalazi. Šošon je dakle dobro izvršio njegovo naređenje. Old Shatterhand se okrene i sjedne na izlazu iz kanjona na jedan kamen. Oborene glave sjedio je nepomičan satima tako. Na što je mislio čuveni lovac? Moţda se sjećao uzbudljivih dana svog burnog ţivota. Tada se začu udar kopita nečijeg konja. On ustade i osluhne iza stijene. Martin Baumann je jahao na konju i Old Shatterhand
izađe iz zaklona. - Je li i Winnetou došao? - zapita on na njemačkom. - Da. Oihtka-Petej ga je pozvao da ostane s njim, budući da ste vi to ţelili. Ja se također moram k njima vratiti. - U redu. Izgleda da vam je Apač poklonio svoju blagonaklonost, mladi prijatelju. Vi ste vidjeli Up-saroke. Koliko ih je bilo? - Šesnaest i dva konja bez jahača, koji su vjerojatno pripadali dvojici ubijenih. Uhode su jahale prilično daleko naprijed. Vidjelo se da su se upravo uputili našim tragom. - Dobro, oni će uskoro upoznati ljude koji su taj trag ostavili. - Mi smo se dobro skrili ispod stabala i pustili smo ih da nam srazmjerno veoma blizu priđu. Potom odjahali u galopu kako bi im poodmakli. MeIBSiđutim prije toga mogli smo još primijetiti da se u toj druţini nalazi jedan golemi ratnik. On izgleda da je njihov poglavica, jer je jahao ispred drugih za nekoliko konjskih duţina. - Da li ste im mogli vidjeti naoruţanje? - Svi su imali puške. - Dobro je. Sad ćete moju poruku tačno prenijeti Winnetouu. U kanjonu ovdje mogu proći samo tri konja jedan pored drugog te stoga molim Apača da ih ne upotrijebi. Ĉim neprijatelj nestane u kanjonu, neka što brţe pođe pješice za njima. - Zar nam neće biti tako premoćniji? Mogli bi nas lako pregaziti. - Ne, dok Upsaroke mogu jahati samo sa po tri konja u jednom redu, mi ćemo biti u stanju, ako budemo išli pješice, postaviti pet ljudi jednog uz drugog. To ćemo uraditi ovako: prvih petorica sjest će jednostavno na zemlju; druga petorica će kleknuti iza njih. Iza ovih će stati treća petorica u pognutom poloţaju, a onda će doći četvrtih pet u uspravnom stavu. Tako će moći dvadeset ljudi, tačno i sigurno, uzeti neprijatelja na nišan, a da jedni drugima ne smetaju. Ostali će biti u rezervi. Eecite to Apaču i dodajte uz to da ţelim pregovarati s
neprijateljem. Kad će neprijatelj biti ovdje po Winnetouovoj ocjeni? - On računa da će se oni zadrţati jedan sat kod grobova. - Dakle, baš kao i ja. - A dva sata će im trebati da dođu dovde. Budući da smo nas dvojica jahali samo sat i pol, moţemo očekivati da će sigurno proći više od jednog sata prije nego stignu. - I ja tako mislim. Ipak moramo biti spremni. Sad odjašite natrag! Martin okrenu svog konja i odjuri u galopu. Old Shatterhand se pope do svoje druţine koja je spavala i probudi ih. On im iznese svoj plan i odredi da Davy, Jemmy, Frank, Wohkadeh i jedan od Šošona budu prva petorica koja će sjediti. I ostalima je odredio svoja mjesta i poveo ih dolje da ih uvjeţba u opisanom poretku. Svakako je mnogo ovisilo od toga da se 160 ievito brzo i bez smetnji izvede. On lično hti" ""red svoje ljude stati, između njih i neprijatelja, jfko bi mogao s protivnikom pregovarati. U tu svrhu dsjekao je nekoliko dugih zelenih grana koje se u Ĉitavom svijetu, čak i kod najprimitivnijih naroda, upotrebljavaju kao znaci pregovaranja. Nakon što su vjeţbu nekoliko puta ponovili, išlo ie sve kao podmazano. Potom, kad se Old Shatterhand osvjedočio da će njegovi ljudi izvršiti svoju duţnost, on se s njima ponovo povukao u zaklon. Sad im je čekanje izgledalo daleko duţe nego prije toga. Najzad, tako napregnutih čula, oni začuše topot konjskih kopita. - Izgleda da su samo jednog jedinog uhodu poslali naprijed da pogleda da li je kanjon slobodan - reče Jemmy. - To bi bilo veoma povoljno za nas - odgovori Old Shatterhand. - Da su dvojica, onda bi jedan od njih mogao odnijeti vijest natrag, dok bi drugi vjerojatno tu dolje sačekao. Morat ćemo ga učiniti bezopasnim, a da to njegovi i ne primijete. Jemmy je bio u pravu. Iz kanjona se pojavi lagano samo jedan konjanik i tu se zaustavi da se paţljivo obazre unaokolo. On ne
primijeti, ni lijevo ni desno, ništa što bi ukazivalo na neprijatelja, osim tragova koji su se produţavali i za čiju se upadljivost Old Shatterhand tako mudro pobrinuo. Međutim uhoda nije ipak bio posve spokojan, već odjaha još jedan popriličan komad dalje. - Heavens! - reče Jemmy. - Crvenokoţac neće valjda jahati do mjesta gdje smo skrenuli s puta! Onda bi otkrio da se ovdje nalazimo. - U tom slučaju se neće vratiti svojim ratnicima - objasni Old Shatterhand. - Ali kako ćete to izvesti a "da on ne podigne galamu? S ovim ovdje. - I on pokaza na svoje laso. Onda bi omča morala uhodi pasti pravo za "rat da ne uzmogne vikati. To je međutim đavolski teţak podvig. Da li ćete biti u stanju da to izvede-te, sir? 11 Među orlovima 161- Ne brinite! Raširite mi svih deset prstiju i recite mi kojeg od njih lascm da uhvatim! No dosta s tim! Odavde se ne moţe tačno vidjeti, dokle je crveni od jahao. Ja se moram spustiti, a vi u međuvremenu budite mirni i ako me čujete da tiho zazviţdim onda se brzo spustite! Lovac skide laso s ramena i, dok se brzo spuštao padinom, namjesti kolut i omču spremnu za bacanje. Na svoje spokojstvo on vidje dole Upsaroku kako se vraća, te stiţe upravo da se skrije iza jedne velike stjenovite gromade. Indijanac je projahao kasom pokraj njega i izgubio se u tijesnom kanjonu. Old Shatterhand dade ugovoreni znak i njegovi se ljudi spustiše. Oni mu doniješe obje njegove puške i zelene grane koje je bio ostavio kod njih da mu ne bi smetale pri bacanju lasa. Međutim, Old Shatterhand je pratio pogledom uhodu. Upsaroka je stigao do drugog kraja kanjona i izgubio se tamo. Minutu kasnije mogla se vidjeti čitava njegova četa kako je kasom skrenula u tjesnac. Old Shatterhand ih pusti da mu se pribliţe do polovice kanjona. Onda izvadi revolver i opali ugovoreni znak. Odjek se prolomi o tijesne, okomite litice i do-
pre s desetostrukom snagom do ušiju Apača i niegove druţine. Oni navališe u kanjon za Unsarokama koji ih prije toga uopće nisu primijetili. Kad su crveni čuli pucanj, oni odmah potjeraše svoje konje, ali pred sobom ugledaše Old Shatterhanda i njegove momke koji su već bili zauzeli opisani poloţaj. Poglavica neprijateljskih Indijanaca je bio, kao što je to Martin Baumann već ispričao, zaista divovska prilika. Sjedio je poput boga rata na konju. Široke koţne hlače imale su na šavovima puno pletenica od kose neprijatelja koje on ubio. Na širokim prsima nosio je preko lovačke košulje od koţe jelena neku vrstu oklopa koji se sastojao od Ijuskastih, jedan preko drugog pričvršćenih tanjurića od skalpova. Za pojasom su mu bili zadjenuti, pored svakojakih potrebnih predmeta, i jedan veliki lovački noţ i golemi tomahavk koji je mogla vinuti u zrak samo šaka jednog tako divovski građenog čovjeka, a na glavi je nosio lubanju jaguara sa koje je visilo dugo krzno svijena debelu uţad. Poglavičino lice je bilo namazano crnom, crvenom i ţutom bojom. U desnoj ruci drţao je tešku "pušku iz koje je sigurno mnogog već usmrtio. Grdosija shvati odmah da su u njega uperene cijevi, nadmoćnije oruţju njegove čete. - Natrag! - viknu on glasom koji je prosto grmio kanjonom. On snaţno povuče za uzdu i njegov se konj okrete na straţnjim nogama. To isto učiniše i ostali. Ali u tom trenutku ugledaše Winnetouovu četu čije su pu-ţke bile baš isto onako uperene na njih kao i kod Old Shatterhandove druţine na drugom kraju kanjona. - Apanaheh - proklete vračari je! - viknu poglavica prestrašeno. - Okrenite se ponovo! Tamo stoji čovjek koji ima u ruci znake pregovaranja. Naše će uši saslušati što će nam reći. On okrene svog konja ponovo i pojaha lagano prema Old Shatterhandu. Ostali pođoše za njim. Ovu povoljnu okolnost Winnetou nije htio propustiti. On pođe sa svojima pješice i zauze iza Upsaroka tako blizu poloţaj da su okruţeni bili pritjerani u tjesnac.
Old Shatterhand ne pođe ni koraka neprijatelju u susret. Upsaroka ga je odmjerio neustrašivim pogledom i upitao: - Sta ţeli bljedoliki ovdje? Zašto je stao meni i mojim ratnicima na put? Old Shatterhand spokojno izdrţa pogled i uzvrati: - Sto ţeli crveni čovjek ovdje? Zašto progoni mene i moje ratnike? - Zato što ste ubili dva naša brata. - Oni su došli kao neprijatelji k nama, a neprijatelje valja učiniti bezopasnim. - Otkuda znaš da smo mi tvoji neprijatelji? Zato što ste izgubili vaše vračarije. Grdosijine obrve se nadniješe nad oči. - Tko ti J6 to rekao? ... Ovo znam, jer oba ratnika koji su umrli od na-" kugli nisu imali pri sebi svoje vračarije. jj. D°bro si pogodio. Ja nisam više onaj koji sam °- Ja sam s vračarijom izgubio i svoje ime. Sad se 163-zovem Oihtikeh-Ejakučin-Vakon. Pustite nas da pro-đemo, inače ćemo vas pobiti! - Predajte se, inače ćemo vas poslati u vječna lovišta! Pogledaj ispred i iza sebe! Jedan moj mig i više od pet puta deset kugli udarit će po tvojoj četi. - Mnogo smrdljivih kojota ubit će i najjačeg bi-vola. Što bi bili tvoji psi protiv mojih ratnika da nas niste namamili u klopku! Ja bih sam pobio polovicu vas. - Grdosija izvadi svoj teški tomahavk i zamahne njime prijeteći. -- A ja bih sam čitavu tvoju četu poslao u vječna lovišta! - uzvrati Old Shatterhand mirno. - Da li ti je moţda ime Ihdatang? - Ja se ne borim svojim imenom, već svojom rukom. Tu zasja Upsarokino oko. - Ţeliš li to na meni pokazati? - Ja te se ne bojim, već se smijem tvojim praznim riječima! - Onda pričekaj da govorim sa mojim ratnicima! Tada ćeš saznati da li Oihtikeh-Ejakučin-Vakon samo govori ili i radi. - On se okrene svojim ratnicima i porazgovara tiho s nekolicinom njih. Nakon toga se ponovo okrene Old Shatterhandu i zapita: - Znaš 11 što je muh-mohva?
- Znam. - Dobro! Nama su potrebni skalpovi za vračari je. Ĉetiri čovjeka će se boriti u muh-mohvi, ti sa mnom, a jedan od tvojih crvenih momaka s jednim od mojih ratnika. Pobijedimo li mi, onda ćemo ubiti i skalpovati sve vas; pobijedite li međutim vi, onda nam uzmite naše skalpove i ţivote. Imaš li hrabrosti? Upsaroka upita to podrugljivim tonom. Old Shatterhand odgovori smiješkajući se: - Ja sam spreman. Daj mi ruku u znak da tvoje riječi vrijede! On mu pruţi ruku. Grdosija ovo nije očekivao, stoga se nehotice usteţe da pruţi svoju. Muh-mohva je izraz uzet iz govora Utah Indijanaca i doslovno znači ,ruka za stablo". Ova borba vaţi Hrabri koji traži vračarije. Hvališ" primj. pisca. 164 nekih plemena kao neka vrsta boţjeg suda. Dvo- se boraca jakim remenima priveţe jedna ruka o "blo a u drugu im pruţe ugovoreno oruţje, tomahavk T noţ. Remeni se tako priveţu da borcima dopuštaju d se kreću u krugu oko stabla. Budući da obojica moraju stajati jedan prema drugom lice u lice, jednom veţe desna, a drugom lijeva ruka. Onaj, kome je desna ruka slobodna za borbu, taj je dakle obično u prednosti. Po pravilu ova se jeziva borba, u kojoj se protivnici lagano kasape, svršava tek smrću jednog od njih. Bezimeni svlada svoju zapanjenost i pruţi bijelcu ruku uz riječi: - Ja pristajem! Mi ćemo dati obostrano obećanje: nijedna strana čiji borac padne ne smije se usprotiviti da ih pobiju. Ako sa svake strane pobijedi po jedan, onda se borba mora voditi do kraja između dva pobjednika. Old Shatterhand ga odmah prozre, jer prema razmjeru tijela moglo se očekivati da će ,Hrabri koji vračarije traţi" biti ne samo u prvoj, već, ukoliko bi drugi Upsaroka bio pobijeđen, i u završnoj borbi pobjednik. Ipak on odgovori: - Slaţem se! A da budeš u to posve siguran, mi ćemo popušiti lulu zakletve. - On
pri tom pokaza na lulu mira ukrašenu kolibri-jevim perjem, koja mu je visila o vratu. - Da, popušit ćemo je - suglasi se grdosija dok mu se preko oštrih crta lica razvuče bijesan i prezriv osmijeh. - Ali ta lula zakletve neće biti lula mira, jer mi ćemo se boriti, i nakon borbe vaši će skalpovi ukrašavati motke na kojima se suše naše ljekarije, a vaše će meso kidati i gutati orlušine. - Prije toga vidjet ćemo da li su ti šake isto tako Jake i smjele kao što su ti riječi - primijeti Old Shatterhand. - Oihtikeh-Ejakučin-Vakon nije još nikada bio Pobijeđen! - uzvrati ponosno Upsaroka. Ali on je dozvolio da mu opljačkaju ljekarije. Ako mu oči nisu oštrije danas nego što su bile tada, onda će moj skalp ostati na mojoj glavi. Ovo je bio oštar prijekor. Indijanac poseže odmah kom 2a oružje, našto Old Shatterhand sliježe rame165nima i opomenu ga: - Skloni ruku s puške! Uskoro ćeš imati prilike da pokaţeš koliko si hrabar, a sada ćemo potraţiti mjesto, podesno za muh-mohvu. Moja će braća otići po svoje konje, a Upsaroke će pojahati kao zarobljenici u našu sredinu. On dade Winnetouu znak, i Apač se vrati sa svojom četom do mjesta gdje su ostavili konje. Kad su potom dojahali, otišla je druga četa po svoje. Tako Vra-na-Indijanci nisu nijednog časa bili bez nadzora te im je bilo nemoguće da pobjegnu. Onda je čitava povorka krenula. Old Shatterhand je izdao svojima tiho naređenje da slučajno ne odaju njegovo ili Winnetouovo ime, Upsaroke privremeno nije trebalo da znaju s kim u stvari imaju posla. Dokle god su bili uvjereni da će iz predstojeće borbe izići kao pobjednici, dotle sigurno nisu imali namjeru da nešto poduzmu protiv dogovora. Debeljko Jemmv se drţao uz Old Shatterhanda. On se s njegovim stavom nije posve suglasio. - Nemojte mi zamjeriti, sir, ako iznesem svoje mišljenje - započe on. - Vi ste protiv ovih Indijanaca postupili kao pristojan čovjek. Ali takva pristojnost svakako nije na pravom mjestu.
- Zašto? Mislite li moţda da Tndiianac nema razumijevanja za plemenitost i hrabrost? Ja sam dakako upoznao mnoge koji bi bijelcima mogli sluţiti kao primjer. - Moţda je tako. Ali ovim Vrana-Indijancima nije za vjerovati. Oni ţele doći do novih vračarija, znači da se s njihove strane ne mogu očekivati nikakvi obziri. Mi smo ih već ionako imali u svojini rukama. Nisu mogli ni naprijed ni nazad. Nije nam bilo nimalo teško da ih smrvimo kao malu lutku. Sada su vas međutim prisilili na đavolsku muh-mohvu, i tko vam kaţe da vas ovaj grdosija neće oboriti ili proburaziti? - Pah! Vi inače niste neki krvoţedan čovjek. Za nas koji smo im bili toliko nadmoćni i koji smo ih namamili u klopku gdje se nisu mogli kretati niti braniti, bila bi prava sramota pobiti ih. Pri tom ne ţelim uopće da govorim o tome da smo mi kršćani166 __ Hm! Svakako ste u pravu, i kao kršćanin, a po-vu kao čovjek. No, da li smo ih morali ubiti? Oni g° bili prisiljeni da se predaju i mi smo imali odri-v"šene ruke da s njima sklopimo miroljubiv pakt. 3 __ oni se ne bi predali baš zato što traţe svoje račarije. Borba bi bila neminovna. I budući da ja uopće ne mislim na to da kasapim ljude kojima je Bog dao ista prava kao i meni, ja sam pretpostavio da pristanem na prijedlog grdosije koga uostalom poznajem. - Kako? Taj delija vam je poznat? __Da. Sjećate li se moţda onih mojih riječi koj" sam izgovorio dok smo jahali pokraj Kornjačinog brda? Ja sam ispričao da sam jednom logorovao tamo sa Šunktankom, ratnikom Upsaroka. On mi je pripo-viiedao mnogo o svom plemenu. Pri tom mi je spomenuo s velikim ponosom svog slavnog brata Kanteh-Pehtu, na našem ieziku Vatreno Srce. - Da li je mislio moţda time na poznatog vrača VranaTndijanaca? - Na njega je mislio. On mi ie ispričao podviee svoga brata i opisao mi ga kao pravog diva od čovjeka kome je nedostaialo liievo uho. Kanteh-Pehta je jednom u borbi sa Sioux-
Ogellallasima zadobio udarac tomahavkom koji mu je odsjekao uho s glave i duboko rnu se zario u rame. Stoga pogledajte dobro jednom ovog divovskog Upsaroku! Njemu nedostaje lijevo uho, a po tome kako drţi svoju lijevu ruku vidim da je u nju jednom bio povrijeđen. - Behold! Ovo bi svakako bio posve naročit susret! Ali mene je strah za vas, sir. Vi ste doduše najhrabriji momak kakav se samo moţe naći pa ipak ovaj Kanteh-Pehta doista još nikad nije bio pobijeđen. Po tjelesnoj snazi on je apsolutno jači od vas, no Ja sam naravno uvjeren da se s vama ne moţe nadmetati u spretnosti. Međutim kad je čovjek jednom rukom vezan za stablo, onda je svakako od presudne vaţnosti snaga a ne spretnost. Dobro - nasmiješi se Old Shatterhand - ako . toliko zabrinuti za mene, onda postoji jedan sasvim lcan naćin da me spasite od sigurne propasti. - Koji način? - Da se vi borite umjesto mene s Vranom. - Heigh-ho! To mi uopće ne pada na pamet! Ja inače nemam njeţne ţivce, ali da srljam smrti u naručje, to baš nije po mom ukusu. Uostalom, vi ste juhu zakuhali, sir, pa neka vam ode u tek. Ja vam to od sveg srca ţelim! S tim riječima Jemmy potjera konja za nekolika duţina unazad kako ne bi još jednom dobio tu nelagodnu ponudu. Na njegovo mjesto upravi Winnetou svog Ilćia i stade uz Old Shatterhanda. - Moj brat Sharly je prepoznao Kanteh-Pehtu, vrača Upsaroka? - zapita ga on. - Da - kimnu glavom upitani. - I oči mog crvenog brata su bile isto tako oštre kao i moje? - ,Vrana" ima samo jedno uho. Winnetou mu lice nije još nikad vidio. Ali ,Hrabri koji traţi vračarije" ne moţe prevariti poglavicu Apača. On je shvatio što je njegov brat s njime govorio i spreman je za borbu. - Ja sam svakako računao s poglavicom Apača, jer nikom drugom ne bih htio povjeriti ovu časnu stvar.
Skupina je, izišavši iz kanjona, prevalila moţda jednu englesku milju kad se pred njima ukaza široka dolina. Jahači stigoše do male, brdima okruţene prerije kakvih je tamo bilo mnogo. Ona je bila prekrivena rijetkom travom i po kojim ţbunom. Na ravni se moglo vidjeti samo jedno jedino stablo, jedna prilično visoka lipa koju zbog njenih velikih, bijelih listova Indijanci nazivaju zvučnim imenom tusahga-nangaf-mahf, tj. bjelogorično stablo. - Heng - tamo! - reče vođa Vrana-Indijana-ca pokazujući na drvo. - Howgh! - kimne Winnetou i upravi svog konja u galopu prema lipi. Ostali pođoše za njima do mjesta gdje je trebalo da se odrţi dvoboj. Tu svi sja-haše. Konjima dadoše slobodu, a jahači se okupiše u krugu. Stranac koji bi sada naišao sigurno ne bi pomislio da ta sjede neprijatelji licem u Uče, pogotovu 163 . su upsaroke zadrţale svoje oruţje. Old Shatter-hand se velikodušno odrekao da im ga oduzme. Lovac izvadi iz bisage malo duhana, skide lulu vrata i napuni je. Onda stane u sredinu kruga i po-če. _ Ratnik ne govori mnogo riječima, već djelima. Mi nismo ubili ratnike Upsaroka, premda se njihov ţivot nalazio u našim rukama. Oni su nas izazvali na muh-mohvu, i mi smo prihvatili njihov izazov. Naravno očekujemo da će postupiti bez podmuklosti i lukavstva, kao što ćemo i mi prema njima. Oni će nam ovo obećati time što će lulu zakletve s nama popušiti. Howgh! - Ja sam govorio. On sjede. .Hrabri koji traţi vračarije" podiţe se i uzvrati: - Mi se slaţemo s onim što je bijeli čovjek rekao. Nama nije potrebno da budemo podmukli, jer mi ćemo pobijediti. Ali on je zaboravio da utvrdi uvjete borbe. - Borci - nastavi on nakon kraće pauze - će biti jednom rukom vezani za stablo, a u drugu će ruku dobiti svoje noţeve. Tko bude oboren, taj je pobijeđen, bio on mrtav ili još ţiv. Ĉetiri čovjeka će se boriti sa obnaţenim gornjim dijelom tijela, po dvojica jedan protiv drugog, ja protiv ovog bljedolikog, a jedan od mojih ljudi protiv jednog od crvenih ratnika.
Budu li oba pobjednika iz suprotnih strana, onda će borba između njih odlučiti pobjednika. Druţini pobjednika pripada imetak pobijeđene strane i nijedan koji je osuđen na smrt ne smije se usprotiviti da bude ubijen. Ratnici Upsaroke su spremni da na ove uvjete popuše lulu zakletve. Howgh! - ja sam govorio. S tim riječima i on sjede. Old Shatterhanđ ponovo stupi u krug i izjavi: - Mi smo suglasni sa svim uvjetima Upsaroka. Ja ću sada zapaliti lulu mira. Ona će danas biti lula zakletve i neka na njenu dirnu odlebde duše pobijeđenih u vječna lovišta da bi kasnije temo sluţile duše pobjednika. - Howgh, howgh! - razli jeţe se glas odobravanja u krugu. Old Shatterhanđ izvadi svoj punk i zapali duhan. X?. otPuhne dim prema nebu, prema zemlji i u sva "rt nebeska pravca, a onda pruţi lulu poglavici 169Upsaroka. I Indijanac otpuhne šest dimova i reče da je ovom zakletvom njihov dogovor zapečaćen. Ostali su također uzeli učešće u zakletvi time što je svatko od njih otpuhnuo po jedan dim. Onda su zaboli lulu na izvjesnoj razdaljini sa piskom u zemlju i svi su odloţili oruţje; po jedan Sošon i Upsaroka bili su postavljeni za straţare. Tada priđe siablu bezimeni, uvjeren u svoju pobjedu, zbaci sa sebe gornje ruho i vikne: - Moţe početi. Prije nego se sunce pomjeri za širinu sječiva od noţa prema zapadu, za mojim će pojasom visiti skalp jednog bijelog psa! Sad se tek moglo vidjeti koliko je snaţan bio grdosija. Mišice su mu bile kao u medvjeda. Crveni dade jednom od svojih znak. Na to dotični skide ruho sa gornjeg dijela tijela i reče: - Ovdje stoji Vakih-Opavinge-Akide, Stostruki Grom. On je napravio svoj štit od skalpova svojih neprijatelja, a bilo ih je preko četrdeset na broju. Tko se usuđuje da stupi pred njegov noţ? - Wohkadeh će ušutkati Stostrukog Groma. On se ne moţe pohvaliti ni jednim skalpom, ali on je ubio bijelog bivola i danas će svoj pojas ukrasiti prvim skalpom. Tko se boji groma? On je
kukavni drugar muniin i podiţe svoj glas tek onda kad je opasnost prošla! - Uf, uf! - ču se unaokolo. - Bieţi! - podsmjehnu se Stostruki Grom. - Vakih-OpavingeAkide se ne bori s jednim dietetom. Dah iz njegovih usta bi te ubio. Nek Wohkadeh legne u travu i nek" sanja o svojoj majci koja ga još mora hraniti kammasom! Grobari-Indijanci, koje svi drugi Indijanci preziru, traţe po pustim krajevima, gdje provode bijedan iivot, na luk nalik korijenje koje im polunatrulo sluţi za odvratne kolače, takozvane kammas-kolaće. Ĉak i psi zaziru da ih jedu. Prije nego je Wohkadeh mogao odgovoriti na ovu porugu, javi se Winnetou. On dade mladom Indijancu znak da se povuče; mladić se iz poštovanja prema poglavici odmah pokorio. Winnetou reče: - Na galamu Va170 kih-Opavinge-Akide javio se jedan dječak koji bi hva-Ušu vrlo lako ušutkao. Međutim, odlučeno je da ja učinim tresak ,Groma" nijemim! Tada upita ljutilo spomenuti: - Tko si ti koji govoriš takvim riječima? Imaš li imena? Na tvom ruhu se ne moţe vidjeti ni jeđhe jedine vlasi neprijatelja. Ako si naučio da duvaš u ihinke onda se gubi i sviraj! Noţ nije za tvoju ruku. Ti bi samog sebe povrijedio. - Svoje ću ime reći tvojoj duši kad ti napusti tijelo. Onda će ona kukati od uţasa i neće se usuditi da uđe u vječna lovišta. Ona će ţivjeti u ponorima gdje 5e od straha s vjetrovima urlati i sa zrakom naricati. - Pseto! - viknu Stostruki Grom. - Ti se usuđuješ da se rugaš duši jednog hrabrog ratnika! Kazna će te odmah stići. Nas dvojica ćemo se najprije boriti i tvoj skalp neće naći mjesta među mojim odličjima. Ja ću ga baciti štakorima, a tvoje ime, koje rni ne ţeliš reći, neka ne čuje ni jedno uho ratnika l - Da, borimo se najprije! Moţe početi! - odgovori VVinnetou hladno.
Oboiica se obnaţiše do pola i uzeše noţeve u ruke. Oko lipe se skupiše ratnici u širok krug. Oči svih bile su ispitivačkim pogledom uprte u oba protivnika. Upsaroka nile bio viši, ali daleko širi i snaţniji od vitkog Winnetoua. Vrana-Indijanci to opaziše sa zadovoljstvom. Oni naravno nisu imali pojma da pred sobom imaju čuvenog poglavicu Apača. Zatim je prišao Debeljko Jemmv. On je drţao u ruci nekoliko remena kakve svaki Zapadnjak nosi sa sobom i reče Winnetouu: - Dakle, vi ste prvi na redu, moj najdraţi sire. Neka posluţi kao dobar predznak što će vam jedan prijatelj privezati ruku za stablo. Prije toga neka se međutim svi uvjere da su oba ova remena istih svojstava. Remeni su išli iz ruke u ruku i svi su ih dobro Pregledali. Onda je trebalo odlučiti tko f-e biti veran desnom a tko lijevom rukom za stablo. Uzeli su dviie travke različitih duţina. Winnetou je izvukao krau Pa je prema tome bio u teţem poloţaju, jer mu je Lula nalik na frulu primj. piscu. 171desna ruka bila vezana te mu j"e tako ostala slobodna manje uvjeţbana lijeva ruka. Upsaroke pozdraviše ovu okolnost jednim veselim "avašte - odlično!" Sad su obojici boraca navukli remene u obliku omči oko zgloba ruke i onda ih labavo privezalj za stablo. Kod muh-mohve se naime često dešava da protivnici čitavih četvrt sata, pa i duţe, jure oko stabla prije nego što dođe do prvog uboda. Ali ako tada poteče krv, onda obično toliko ţustro navale jedan na drugoga da se borba vrlo brzo odluči. Sad su borci stajali spremni za borbu, jedan s ove, drugi s one strane stabla. Hromi Frank se nalazio kao gledalac kod Debeljka Jemmyja. - Ĉujte, gospodine Pfefferkorn - reče on - ovo je ozbiljna stvar, da se čovjeku koţa na leđima najeţi. Jer ne samo da ova dvojica riskiraju svoje ţivote, već i mi svoje. U ovom času ja osjećam ispod svoga skalpa kako mi ga već skidaju sa glave. Najljepše se
zahvaljujem Vranama na obećanju da će nas strpljivo poklati ako pobijede oba naša majstora! - Pah! - uzvrati Jemmy. - I meni doduše nije baš najugodnije pri duši, ali ja mislim da se moţemo pouzdati u Winnetoua i Old Shatterhanda. - Svakako izgleda tako, jer Apačevo lice je sasvim spokojno, kao da ima sve adute u svojoj ruci. Ali mirno! Stostruki Grom počinje da govori. - Tahanadapi - priđi! - doviknu on izazovna Apaču. - Ili hoćeš li da te jurim oko stabla dok od straha ne padneš mrtav, a da te moj noţ ne pogodi? Winnetou mu ne odgovori. On se obrati Old Shatterhandu na jeziku Apača, koji njegov protivnik nije razumio: - Ilata si ilzestehkn - uvinut ću mu ruku. Tada reče glasno Old Shatterhand pokazujući na Winnetoua: - Srcu našeg brata strana je pomisao na umorstvo. On će svoga neprijatelja pobijediti, a da mu ne prolije ni kap krvi. - Uf, uf, uf! - povikaše Upsaroke. Stostruki Grom se međutim rugao: - Vaš brat je od straha poludio. Treba mu skratiti boli. 172 On se pomjeri jedan korak naprijed, tako da više nije stajao zaklonjen iza stabla. S noţem čvrsto u ruci, Upsaroka pogleda poput prave grabljivice na Vin-netoua. Lice Apačevo međutim bijaše nepomično; on je stajao hladan kao stijena. Vakin-Opavinge-Akide se prevario. On nenadno skoči na Winnetoua i podiţe ruku da zada smrtni udarac. Ali umjesto da uzmakne, Apač mu munjevitom brzinom priđe i snaţnim udarcem raspali koricom noţa protivnika u ruku ispod pazuha. Ova koliko smjela toliko snaţna i uspjela odbrana obori Upsaroku i noţ mu ispade iz ruke. Apač baci odmah i svoj, pa se začu krik njegova protivnika. Winnetou mu je uvinuo ruku i istog časa ga udario šakom u trbuh tako snaţno da je pao na leđa dok mu je ruka visila o stablu.
Upsaroka je ostao za trenutak bez svijesti, a to je bilo Apaču dovoljno da podigne svoj noţ sa zemlje, da se odsječnim zamahom oslobodi remena i stabla i klekne na neprijatelja. Sve ovo je bio posao od samo jedne sekunde. - Jesi li pobijeđen? - zapita on. Upsaroka ne odgovori ništa. Disao je teško, koliko od udara koji je zadobio, toliko i od bijesa i smrtnog straha. Ovo se sve tako munjevito zbilo da čovjek očima nije bio u stanju pratiti pojedine Apačeve pokrete. Unaokolo se nije čuo nikakav glas, i kad mali Sas htjede zakliktati "ura", Old Shatterhand mu kretnjom ruke naredi da šuti. Bodi! - zaškriputa zubima Upsaroka, bacivši Pogled bijesne mrţnje na lice Apača koji se nad njim nagnuo, i onda sklopi oči. Ali Winnetou se podiţe, odsječe remene pobijeđenog i reče: - Ustaj! Ja sam obećao da te neću ubiti 1 drţim svoju riječ. - Ja ne ţelim više ţivjeti, ja sam pobijeđen! Onda mu priđe Oihtikeh-Ejakučin-Vakon i zapo-i mu Ijutito: - Diţ"se! Tebi je poklonjen ţivot, jer skalp pobjedniku nije nimalo vrijedan. Drţao si se balavac. Ali još sam ja ovdje da se borim za ja ću dvaput pobijediti i, dok mi budemo di173jelili skalpove neprijatelja, ti moţeš poći vukovima prerije da snjima ţiviš. Tebi nema povratka u vigvame! Stostruki Grom ustade i uze noţ koji mu je bio ispao. - Veliki Duh nije htio da ja pobijedim - reče on. - Vukovima neću ići. Ovdje je noţ da skončam ţivot koji ne ţelim da mi bude poklonjen. Ali prije toga hoću da vidim hoćeš li ti biti bolje sreće. - On s" lagano udalji malo u stranu i sjede tamo u travu. Na njemu se moglo primijetiti da mu je namjera bila ozbiljna. Nitko ga od njegovih ne udostoji pogleda, već s puno nade svi pogledaše u svog vođu koji se onako krupna rasta naslonio na stablo i pozvao Old Shat-terhanda: - Priđi bliţe da izvučemo tko će biti vezan lijevom rukom! - Ja neću da izvlačim - reče odlučno lovac. - Neka mi veţu desnu ruku! - Valjda zato što ţeliš brţe umrijeti?
- Ne, već zato što vjerujem da ti je ljevica slabija od desnice. Ne ţelim nikakvu prednost, ti si bio ranjen. Old Shatterhand pokaza na lijevo rame Indijanca, preko kojeg se pruţila velika brazgotina. Njegov protivnik nije mogao shvatiti ovu plemenitost. On odmjeri bijelca duboko se čudeći i uzvrati: - Hoćeš li me uvrijediti? Neće li tvoji, kad te ubijem, reći kako se to ne bi dogodilo da nisi bio milostiv prema meni? Ja zahtijevam da izvučemo travke. - Pa dobro, ja sam spreman. Izvlačenje je odlučilo po ţelji Old Shatterhanda, naime u korist njegova protivnika kome su privezall lijevu ruku. Nakon nekoliko trenutaka stajali su obojica jedan prema drugom lice u lice; tko je vidio grdo-sijine mišice kako se poput čvorova skupljaju oko njegovih udova, toga je obuzeo strah za Old Shatterhanda. On međutim pokaza onu istu ravnodušnost kac prije toga Winnetou. - Moţeš početi - reče mu Upsaroka. - Dopuštam ti da prvi udariš. Tri ću udarca odbiti, a onda ćeš od mog prvog pasti. 174 Na to se Old Shatterhand kratko nasmija. On zahode svoj noţ u lipovo stablo i odgovori: - A ja e posve odričem svog oruţja. Pa ipak ćeš pasti već d prvog mog udarca. Nemamo vremena da se dugo igramo. Pripazi se, dakle, jer počinjem! On podiţe ruku da udari i skoči na svog protivnika. Indijanca prevari ova finta i nasrnu na lovca. Ali bijelac briţnom misli uzmače tako da Indijančev udarac promaši. Ponovni munjevit pokret Old Shatterhanda - njegova šaka pogodi protivnika u slijepo-očnicu. Grdosija se načas zatetura i poput klade se sruši na zemlju. - Evo ga gdje leţi koliko je dug! Tko je pobijedio? - vikne Old Shatterhand. Upsaroke koji su se ponašali spokojno kad je Stostruki Grom bio svladan, sad su udarali u silnu kuknjavu i urlanje, kao da ih tko naţivo dere. Druga skupina zaklikta od radosti.
Old Shatterhand istrţe svoj noţ iz stabla i oslobodi se remena. Bijeli lovci priđoše da mu čestitaju. I Šošoni čestitaše pobjednicima, ali se odmah potrudiše do svog oruţja da Upsarokama onemoguće eventualni otpor ili bjegstvo. Upsaroke najzad prestadoše kukati, priđu mjestu gdje je sjedio Stostruki Grom i sjedoše u najvećoj tišini kraj njega. Ĉak i onaj što je stajao na straţi s oruţjem, priključi im se premda mu nije bilo teško da skoči na konja i pobjegne. Old Shatterhand priđe ponovo ,Hrabrom koji vra-čarije traţi". Indijanac je upravo dolazio k sebi. On raširi oči i vidje kako ga pobjednik oslobađa remena. Bilo je potrebno izvjesno vrijeme da shvati poloţaj u kojem se oalazio. Onda je skočio na noge i ukočeno Pogledao Old Shatterhanda posve neopisivim pogledom. Oči kao da su mu htjele iskočiti iz duplji. Gla "u je zvučao promuklo kad je mucajući zapitao: - Ja leţao - na zemlji! Ti - mene pobijedio? , .. Da! Hi, nisi li ti sam izgovorio uvjet da onaj k°ji čitavim tijelom padne na zemlju bude pobijeđen? Indijanac se promatrao. Na njegovu se licu ogle-ao izraz najdubljeg uţasa. - Ja nisam ranjen! - uzv"nu on. _ Ti si me golom šakom oborio? 175- Da - nasmiješi se Old Shatterhanđ. - Nadam se da mi to nećeš zamjeriti. j Pobijeđeni poglavica Upsaroka pogleda svoje rat-nike s najdubljom zabrinutošću. Onda mu lice poprimi oštre crte krajnjeg odricanja. - Bolje bi bilo da si me ubio! - za vapi. - Veliki Duh nas je napustio, jer su nam ukrali naše vračarije. Nikad nećemo dospjeti u vječna lovišta! Zašto nisu ţene naših otaca umrle prije nego što su nas rodile! Indijanac koji je bio prije toga toliko ponosan i uvjeren u svoju pobjedu pođe teturajući do svojih, ali se okrene još jednom i upita: - Dozvoljavate li nam da otpjevamo posmrtnu pjesmu prije nego što nas po-bijete?
- Prije nego ti odgovorim, ţelim ti postaviti jedno pitanje. Pođi! - Old Shattterhand ga povede Up-sarokama, pokaza na Stostrukog Groma i upita: - Ţeliš li sada kazniti ovog ratnika? - Ne. On nije mogao ništa drugo. Veliki Duh je tako htio. Mi smo izgubili naše vračarije. - Vi ćete ih ponovo dobiti, ili se još boljih domoći! Oni svi pogledaše začuđeno u njega. - Gdje ćemo ih naći? - zapita Upsaroka. - Ovdje gdje moramo umrijeti? Ili u vječnim lovištima u koje ne moţemo dospjeti, jer ćemo sada izgubiti i naše skalpove? - Vi ćete sačuvati svoje skalpove i svoje ţivote. Vi biste nas ubili, da smo vam podlegli; mi smo međutim samo prividno pristali na vaše uvjete. Mi smo kršćani i ne ubijamo. Ustanite! Uzmite svoje oruţje i svoje konje! Slobodni ste i moţete jahati kud god ţelite! Ali se nitko ne pokaza spreman da posluša ovaj poziv. - Ovo govoriš kao početak mučenja kojim ćete nas podvrgnuti - uzvrati Bezimeni. - Mi ćemo sve podnijeti a da ne čuješ ni glasa ţaljenja sa naših usta. - Varaš se. Ja govorim ozbiljno. Između Upsaroka i ratnika Šošona ratna sjekira je zakopana. Kan-tehPehta, čuveni vrač Upsaroka, je naš prijatelj. On se moţe sa svojima ţiv i zdrav u vigvame vratiti. - 176 Uf! Ti me poznaješ? - Ti nemaš uha, a ja sam ti gledao ovu brazgotinu ovdje. Po tome sam te prepoao __ otkuda znaš da ja te znake nosim na sebi? __ oj tvojega brata Sunktanke, Velikog Psa, koji mi je o tebi pričao. - I njega poznaješ? - Da. Jednom sam se susreo s njim. - Kada? Gdje? - Prošlog ljeta. Na Kornjačinom brdu smo se rastali. Na to skoči vrač koji je bio sjeo. Crte na licu mu poprimiše sasvim drugi izraz. Oči su mu izgubile onaj ukočeni, tmurni pogled i zablistaše. - Varaju li me tvoje riječi ili moje uho? - uzviknu on. - Ako govoriš istinu, onda si ti Nonpeh-Tahan koga bijelci nazivaju Old Shattterhand!
- Taj sam, naravno. čuvši ovo ime, ostali Upsaroke se podigoše sa zemlje. - Ako si ti taj čuveni lovac - viknu njihov vođa - onda nas Veliki Duh još nije napustio. Da, ti si to, jer ti si me udarcem šake oborio. Nije nikakva sramota biti od tebe pobijeđen. Ja smijem ţivjeti, a da squaws ne upiru prstom na mene. - I Stostruki Grom, koji je hrabar ratnik, ne treba se stidjeti, jer ratnik koji ga je savladao nije nitko drugi do Winnetou, poglavica Apača. Oči Upsaroka pogledaše zaista s dubokim strahopoštovanjem Winnetoua. Apač priđe, pruţi Stostrukom Gromu ruku i reče: - Moj crveni brat je sa mnom popušio lulu zakletve, on će sada s nama popušiti i kalumet mira, jer ratnici Upsaroka su naši prijatelji, Howgh! Stostruki Grom pruţi ruku i odgovori: - Kletva Zlog duha nestala je s nas. Old Shatterhanđ i Win-n.etou su Prijatelji crvenih ljudi. Oni od nas neće traţiti naše skalpove. Ne vi ste slobodni - ponovi Old Shatterhanđ c đato uvjeravanje. - Mi poznajemo ljude koji su m opljačkali vračarije. Ako nam se pridruţite, mi mo vas odvesti do njih. Uf! Tko su lopovi! četa Si°u-Ogellallaha koji su pošli u brda 1 YeHowstone Rivera. 12 Medu orlovima . 177Ova vijest duboko uzbudi opljčkane Indijance. Njihov vođa uzvikne Ijutito: - To su bili ti psi Od Ogellallaha! Hong-Peh-TeKeh, Teški Mokassin, njihov poglavica me je jednom ranio i odrezao mi uho a da mu se nisam mogao osvetiti. Ja sam se molio Velikom duhu da me navede na njihov trag, ali ta mi se ţelja nije nikad ispunila. Tada priđe Wohkadeh koji je dotle stajao u blizini i sve čuo i reče: - Ti im se nalaziš u tragu, jer Hong-Peh-Te-Keh je vođa Ogellallaha koje mi progonimo. - Onda mi ga je Veliki duh najzad dao u moje ruke. A tko je ovaj mladi crveni ratnik koji se htio boriti sa Stostrukim Gromom i koji je tako dobro upućen u tajne Sioux-Ogellallaha?
- To je Wohkadeh, hrabri sin Numang-Kake - objasni im Old Shatterhanđ. - Njega su Ogellallasi prisilili da jaše s njima, i on je bio prisutan kad su vam opljačkali vaše vračarije. Onda im je umakao i u međuvremenu nam učinio velike usluge. - A šta ţele Siouxi u brdima Yellowstone Ri-vera? - Mi ćemo vam ispričati kad naloţimo logorsku vatru. Onda ćete se posavjetovati da li ćete nam se pridruţiti. - Ako ste pošli tragom Ogellallaha da se protiv njih borite, mi ćemo poći s vama. Nek" moja braća naloţe vatru vijećanja! 10. PLANINSKI ORLOVI "Senat i Predstavnički dom Sjedinjenih Drţava odlučuju da se kraj pored izvora Yellowstone Rivera na teritoriji Montane i Wyominga izuzme od ostalih područja Sjedinjenih Drţava zabranom svakog naseljavanja, prisvajanja ili prodaje zemljišta, te da se smatra javnim parkom za dobro i blagođet naroda. Svatko tko se protiv ovog zakona tamo nastani ili bilo koji dio zemlje prisvoji, smatrat će se prekršiteljem i bit će protjeran. Park će biti stavljen pod isključivu nadleţnost sekretara unutrašnjih poslova, čiji će zadatak biti da čim prije donese propise i uredbe koje od bude smatrao nuţnim za njega i odrţavanje parka." Tako glasi zakon koji je Kongres Sjedinjenih Drţava prihvatio 1. marta 1872. i kojim je građanima Sjedinjenih Drţava darovan poklon o čijoj veličini tada još nitko nije imao pojma. O spomenutom kraju koji se danas naziva Nacionalnim parkom Sjedinjenih Drţava pronosile su se u istočnim drţavama prije toga najneobičnije glasine. °vaj kraj, koji je bio poznat samo najdivljijim Indijancima i koji je jedva poneki smjeli, usamljeni traper djelomično vidio, bio je obavijen velom najdublje tajne. Što bi poneki od tih postavljača zamki spnčao, to se onda širilo, maštom začinjeno. Goruće Prerije i brda, uzavreli izvori, vulkani koji su izbaci1 tečni metal, jezera i rijeke ispunjene uljem umje-vode, skamenjene šume sa skamenjenim Tndijan179cima i ţivotinjama, sve se ovo navodno tamo moglo naći.
Tek je profesor Hayden koji je prvi poduzeo jednu naučnu ekspediciju u taj prekrasan kraj donio o njemu podrobnija obavještenja i znao da ispriča svakojake nevjerojatne stvari o tom predjelu. Njemu treba zahvaliti što je bio donijet gore spomenuti zakon. Nacionalni park obuhvaća područje od 8.671 kvadratnih kilometara. Tu pretječu Yellowstone, Gallatin, Madison i Snake rijeke. Golemi planinski lanci provlače se ovim područjem. Ĉist i okrepljujući zrak zapahnjuje visove, a stotine hladnih i vrelih izvora s najrazličitijim kemijskim spojevima pruţaju svojom čudesnom Ijekovitošću bolesniku ozdravljenje i okrepu presahlim ţivotnim snagama. Gejziri, s kojima se jedva mogu usporediti oni na Islandu, bacaju svoje mlazove vode nekoliko stotina stopa uvis. Brda, koja se sastoje posve od prirodnog stakla i koja se presijavaju u svim bojama, blistaju na zrakama sunca. Ponori, od kojih čovjeka obuzima jeza kao ni u jednom drugom kraju, kao da su se usjekli u tlo da bi omogućili uvid u utrobu zemlje. Po zemljinoj kori izbijaju mjehuri koji se nadimaju i splašnjavaju. Ona je često puta samo tri palca debela te se jahač na svom prestrašenom konju jedva naprijed probija. Pred namjernikom se otvaraju goleme rupe ispunjene uzavrelom lavom koja se lagano podiţe i spušta. Nemoguće je proći par stotina metara, a da se ne naiđe na neko prirodno čudo dostojno divljenja. Pa samo gejzira i vrelih izvora ima preko dvije hiljade! Dok na jednom mjestu iz tla izbija uzavrela voda, dotle odmah tu kraj nje ţubori bistri, hladni izvor. Ispod zemljine površine kao da se među sobom bore dobri i zli duhovi, anđeli i đavoli. Ako je čovjek ovdje zanijemio pred nečim prekrasnim, samo nekoliko koraka dalje, on će ustuknuti pred nečim strašnim. Dok se na jednom mjestu divi golemom vrutku koji se podiţe stotinu metara uz litice kanjona, na drugom će se diviti još više poljima prekrivenim karneolom, ahatom, kal-cedonom, opalom i drugim poludragim kamenjem. 180 Između brda počivaju prekrasna jezera. Najveće i najljepše je Yellowstone jezero, s izuzetkom Titika jezera, najviše veliko
jezero na zemlji. Ono leţi nekih 2 400 metara iznad morske površine. Voda mu je veoma bogata sumporom. Po njegovim dubokim usjeklinama vrve krupne pastrve čije je meso posve osebujno, ali ima vrlo dobar ukus. Šume unaokolo su bogate plemenitom divljači, sjevernim jelenima i medvjedima. Kraj obale izbija bezbroj vrelih izvora iz kojih bučno piste i šište pare podzemlja, kao iz ventila parne lokomotive. Bojaţljiva duša lako dođe na pomisao da ovom kraju ubrzo okrene leđa. Rad neumornih sila u nutrini zemlje moţe se ovdje svuda dobro vidjeti. Ĉovjek se više ne osjeća siguran na zemlji. Ĉini mu se kao da će to čitavo, miljama prostrano područje u slijedećem trenutku ili utonuti, ili poput golemog kratera koji bljuje vatru uzdići daleko iznad vrhova Rocky Mountainsa. Od mjesta gdje iz jezera ističe Yellowstone rijeka pa obalom prema zapadu do ušća Bridge čreeka gorjelo je nekoliko vatri. Naloţili su je jer se bilo smračilo, a ne zato što je bila potrebna za spravljanje večere. Za ovo se ovdje priroda bila ljubazno pobrinula. Krupne pastrve ulovljene u hladnoj jezerskoj vodi bile su skuhane u vreloj vodi koja je samo nekoliko metara dalje izbijala iz zemlje. Mali Sas bio je i te kako ponosan što je tog popodneva ulovio jednu divlju ovcu. Tako je bilo kuhane bravetine, a za desert Pastrve. Vreli izvor bio je tako malog promjera da je upravo mogao posluţiti kao lonac za kuhanje, a voda koja je iz njega otjecala imala je ukus bogat acmima, te su je crpli peharima od koţe i sa zadovoljstvom pili. on. Je stigla ovamo preko Pelican i YellowIj0 .. ri;ee i htjela je sutradan prije podne krenuti na Vreje ma . Preko BriSde Ĉreeka, a onda na zapad do 2 ivaii r" 6ke" Tamo Je radio gejzir koji Indijanci naJ Koso-tip-tupa, tj. Pakleno ţdrijelo, a u njegovoj blizini se nalazio grob poglavice, koji je bio cilj ovog dalekog pohoda. Ovaj pohod se daleko brţe odvijao nego što se prije toga mislilo. Bila su još cijela tri dana do uštapa, te je Old
Shatterhand bio uvjeren da Sioux Ogel-lallasi nipošto ne mogu biti već tu. U toku razgovora on primijeti: - Oni jedva da su stigli do Botelerovog ranca, te smo tako od njih sigurni. Ostavite vatre neka gore dok se ne pojavi mjesec iza brda! Drugih ljudskih bića, osim Siouxa, ne moramo se bojati. Dakle, nemate se čega plašiti. - A kakav je put od Botelerovog ranca dovdje, sir? zapita Martin Baumann. - Ĉuo sam da je navodno veoma opasan. - To baš ne bih rekao. Naravno čovjek mora izbjegavati blizinu gejzira i onih mjesta gdje je zemljina kora toliko tanka da bi čovječja noga pri gaţenju kroz nju mogla propasti. Od Botelerovog ranca jaše se dolinom Yellowstone rijeke, pokraj ugašenih vulkana. Nakon četiri do pet sati stiţe se u Donji kanjon, dug nekih pola milje i nekih tri stotine metara duboko urezan u granit. Nakon novih pet sati stiţe se do brda sa čijeg vrha okomito padaju u dubinu od nekih 900 metara dvije paralelne stjenovite litice koje nazivaju Đavoljim klizalištem. Tri sata kasnije stiţe se do ušća Gardiner rijeke kojom se mora poći uzvodno, jer se Yellowstone Riverom ne moţe više naprijed. Zatim se jaše duţ Washburne brda i Cascade Creeka koji isto tako vodi Yellowstoneu. On se ulijeva između gornjih i donjih vodopada u Yellowstone te će se namjernik tako naći na juţnom kraju Velikog kanjona koji je svakako najveće čudo Yellowstone korita. - Poznajete li to čudo, sir? - zapita Debeljko Jemmy. - Da. Grand kanjon je preko sedam njemačkih milja dug i više od tisuću metara dubok. Strane mu gotovo okomito padaju u dubinu, te se samo čovjek posve siguran od vrtoglavica smije pribliţiti njegovoj ivici pogledati u jezivu dubinu u kojoj šezdeset metara široka rijeka izgleda kao tanka nit. Pa ipak se upravo Jedna njemačka milja - 7,420 km" prlmj. pisca. 182 nit u toku hiljada i hiljada godina tako duboko "ekla u stijenu. Strahovitom brzinom huče talasi "ored čvrstih kamenih stijena.
Gore se međutim to hučanje uopće ne čuje. Nijedan smrtnik se ne moţe spustiti, a i kad bi mogao, onda ne bi bio u stanju da tamo dugo izdrţi. Nedostajalo bi mu zraka. Voda rijeke je topla, izgleda kao ulje, ima odvratan ukus sumpora i stipse i širi smrad koji se teško moţe podnijeti. Ako se pođe kanjonom prema sjeveru, onda se stiţe do donjih vodopada rijeke gdje se voda stro-poštava sa visine od preko stotinu metara. Ĉetvrt sata dalje, prema jugu, rijeka ponovo pada s visine od trideset metara. Od gornjih vodopada dovde jahaču bi trebalo otprilike devet sati. Dakle, od Botelerovog ranca to iznosi dva dobra dana jahanja, toliko smo mi ispred Sioux-Ogellallaha. Naravno ovaj račun ne mora biti tačan; ali nekoliko sati više ili manje ne igra nikakvu ulogu. Nama je dovoljno da znamo da naši neprijatelji ne mogu biti još ovdje. - A gdje će se sutra u ovo doba nalaziti, sir? - zapita Martin Baumann. - Na gornjem izlazu iz kanjona. Postoji li neki razlog zbog kojeg to ţelite tačno znati? - Zapravo ne. Ali moţete shvatiti da ja oca pratim u mislima. Tko zna da li je još ţiv. - Ja sam uvjeren u to. - Moţda su ga Siouxi ubili! - Neka vas ta misao ne muči. Ogellallasi ţele svoje zarobljenike dovesti do poglavičinog groba, i to će svakako i učiniti. U to se moţete pouzdati. Siouxima i ne pada na pamet da pripremljene muke svojim ţrtvama prekrate ranijom smrću. On se udalji do mjesta gdje je Winnetou već spavao, umota se u pokrivač i leţe pokraj svog crvenog Prijatelja. Ostali su i dalje sjedili i šaputali. ,. Zapravo mi je đavolski ţao što moramo podva-11 ovom hrabrom čovjeku - reče tiho Jernmy. - i ovaj mali lovac medvjeda znao nas je tako lijepo moliti da je meni, starom debelom medvjedu, omekukl°nio razum. Pa, nadajmo se da će ovaj dobro svršiti! 183- Ja sam vas na početku opomenuo - brundao je Davy - i opominjem vas i sada!
- Ali shvati, moj dragi Davy - upade mu u riječ Martin - ja nikako ne mogu još tri cijela dana čekati! Umirem od brige za ocem. - Pa Old Shatterhand vam je objasnio da zarobljenici moraju biti još u ţivotu! - On se moţe prevariti. Jeste li zaboravili da ste vi i Jemmy bili prvi koji ste mi ponudili pomoć? A sad, ja se više ne mogu osloniti na vas. - Zounds! Ovakav prijekor ja ne dopuštam da na mene padne. Moja naklonost i ljubav prema vama su me ponukale da vam dam to obećanje i ja ne ţelim da mi predbacite kako ga nisam odrţao. Dakle, odjahat ću s vama. Ali ja stavljam jedan uvjet. - Da čujemo! Ja ću ga ispuniti ako budem mogao. - Mi ćemo uhoditi Sioux-Ogellallahe samo pod uvjetom da doznamo da li je vaš otac još ţiv, ali se nećemo izlagati opasnosti da ga oslobodimo! - Da, slaţem se. - Lijepo! Ja sam u stanju da ţivim bojama pređ-t stavim sebi kako je vašem srcu. Ovo je duboko ganulo moju staru dušu i ja ću vas pratiti. Ali čim budemo vidjeli da vaš otac još ţivi, okrenut ćemo konje i odjahati natrag ostalima. - Sutra ujutro kad budemo iščezli, svakako će svi biti u velikoj brizi zbog nas. No ja mislim da će Crnac tačno prenijeti naš nalog - reče Jemmy. - Sad budite svi mirni kako ne bismo pobudili nepovjerenje! Eno ga, mjesec! Ugasit ćemo vatru i polijegat ćemo ispod stabala. Tamo ima sjenki te naš nestanak neće odmah primijetiti. - Dobro je što je mjesečina - reče Hromi Frank, - tako ćemo barem naći put. - Put nam je jasno obiljeţen, samo rijekom uzvodno. S jedne strane meni nije nimalo drago što smo prisiljeni da prevarimo svoje drugove, s druge pak strane to njima ništa ne moţe štetiti. Ranije je naša riječ nešto vaţila, sada su Old Shatterhand i Winnetou vođe. Jemmyja i Davyja samo tu i tamo 184
uzgred zapitaju za njihovo mišljenje. Zapravo je kraj-"e vrijeme da im pokaţemo da smo i mi Zapadnjaci koji znaju da smisle i izvrše neki plan. Vatra je bila pogašena. I plamenovi kraj kojih su sjedili Indijanci nisu više gorjeli. Unaokolo je zavladala tišina. Samo piskavo šištanje pare koja je izbijala iz zemlje moglo se čuti u pravilnim razmacima. Prošlo je više od jednog sata kada se uskomeša ispod stabala gdje su spavali Frank, Jemmy, Davy, Martin i Wohkadeh. - Nek" moja braća pođu za mnom! - šapne mladi Indijanac. Vrijeme je. Oni uzeše svoje oruţje i ostale stvari i iskradoše se tiho ispod stabala do konja. Oštrom Wohkadehovu oku uspjelo je brzo da odvoji pet konja od ostalih. Svakako da bez lakog šuma to nije prošlo. Stoga su petorica bjegunaca, kad su uzela svoje konje, sačekali neko vrijeme osluškujući ne bi li opazili da li su primijećeni. Budući da su ostali duboko spavali, oni lagano povedoše konje čiji je udar kopita prigušivala trava. Naravno, posve neopaţeni nisu umakli. Premda se nije moglo misliti na blizinu neprijatelja, ipak je bilo postavljeno nekoliko straţa koje su se morale s vremena na vrijeme smjenjivati. Ovo je za vrijeme noći bilo nuţno, već i zbog divljih zvijeri u šumi. Oni prođoše pokraj jednog straţara. Bio je to Sošon. On ih ču gdje dolaze. Znajući da iz logora dolaze samo prijatelji, on stoga ne podiţe nikakvu galamu. Mjesečev sjaj koji se probijao između rijetkih grana pomogao mu je da prepozna jahače. - gta namjeravaju moja braća? - upita on. - Govori tiho da ne bi netkog probudio! - odgovori Jemmy. - šalje nas Old Shatterhand. On zna Kuda idemo. Da li ti je to dovoljno? Moja bijela braća su naši prijatelji. Ja ih ne smijem spriječiti da izvrše naređenje velikog ratnika. Krenuli su pješice. Kad su se udaljili od logora ° iko da se topot kopita tamo više nije mogao
čuti, iah akaš e Potraţiše osvjetljeniju obalu jezera i podaše kasom uz vodu kako bi dospjeli do isteka Yel185iowstone rijeke i onda pošli duţ nje sjevernim pravcem. Šošon je smatrao nestanak bijelaca posve prirodnim te stoga nije našao za potrebno da o tome obavijesti straţara koji ga je smijenio. Tako je nestanak smjelih ili bolje rečeno lakomislenih bjegunaca ostao neprimijećen dok nije svanuo dan. Trebalo je krenuti u rani sat. Stoga se svi u logoru podigoše čim su začuli prvi cvrkut ptica s grana. Tada sa zebnjom otkriše da nema petorice prijatelja. Kako su se odmah uvjerili, "bjegunci su nestali sa konjima iz logora. Tek se tada javio Šošon koji je sinoć bio na straţi i ispričao Old Shatterhandu što mu je Jemmy bio rekao. Winnetou je stajao u blizini i usprkos svom oštro-umlju nije mogao shvatiti namjeru zbog koje su se ona petorica krišom udaljila. - Sigurno su pošli u susret Sioux-Ogellallasima - reče mu Old Shatterhand. - Onda su izgubili mozak. - reče bijesan Apač. - Oni ne samo da će podleći opasnosti kojoj su po-j anali u susret, već će odati naše prisustvo. Zašto li su samo pošli u susret Siouxima? - Da saznaju da li Lovac medvjeda još ţivi. - Ako je mrtav, oni mu ne mogu povratiti ţivot, ako je još ţiv, oni će mu donijeti nesreću. Winnetou moţe dvojici hrabrih dječaka oprostiti ovu krupnu pogrešku, ali trojicu starih lovaca trebalo bi privezati uz stub srama, ţenama i djeci na podsmijeh! Tada im priđe Bob, Crnac. Smrad skunka još se nije bio posve s njega izgubio te ga nitko nije trpio u svojoj blizini. On je još uvijek nosio na sebi stari konjski pokrivač koji mu je poklonio Dugajlija Davy. Noću, kad je bilo hladno, on se uvijao u krzno medvjeda koga je ubio Martin Baumann. - Massa Shatterhand traţiti massa Martin? - zapita on. - Da. Moţeš li mi dati kakvo objašnjenje. - Oh, Masser Bob biti vrlo pametan! On znati gdje biti massa Martin. - A gdje?
186 _ Otići Sioux-Ogellalasima, vidjeti zarobljen massa Baumann. Massa Martin masser Bobu sve rekao, kako masser Bob onda ispričati massa Shatterhandu. _ Dakle ipak onako kao što sam mislio! - kimnu glavom Old Shatterhand. - Kad će se vratiti? _ Kad budu vidjeti massa Baumann, onda poći za nama do Vrele rijeke. Masser Bob ništa više ne znati. _ Tvoj dobri massa Martin je učinio veliku glupost. Mislim da bi ga ovo moglo skupo stajati. - Što? Massa Martin u opasnosti? Onda masser Bob odmah sjesti na konja i pojahati za njim da ga spasi! - Da, kao što si na primjer ubio medvjeda kad si se od straha uzverao na brezu. - Ogellallah ne biti nikakav medvjed. Masser Bob se ne plašiti Ogellallaha. - On ispruţi prijeteći svoje goleme šake i napravi izraz kao da ţeli na licu mjesta progutati deset Ogellallaha. - Pa dobro, pokušat ću s tobom zato što toliko voliš svog mladog gospodara. Budi spreman da za nekoliko minuta pođeš s nama! - Onda nastavi obraćajući se Winnetouu kraj kojeg su stajali vrač Upsa-roka i poglavica Šošona sa Mohawom, njegovim sinom. - Moj će brat nastaviti s jahanjem i sačekat će me kraj Koso-tip-tupa, Paklenog ţdrijela. Sa mnom će poći petnaest ratnika Upsaroka sa njihovim vračem i Mohaw s petnaest ratnika Šošona. Moramo odmah poći za petoricom radoznalih bjegunaca da ih spasimo ako budu u opasnosti. Ne mogu unaprijed reći s koje ću strane prići ,Paklenom ţdrijelu" te je moguće da aiouxi stignu na grob poglavica prije nego ja sa svojim ratnicima. Nekoliko minuta kasnije Old Shatterhand je krenuo u galopu sa svojim pratiocem u istom pravcu ojim su petorica neopreznih napustili sinoć logor. Bjegunci su naravno bili daleko pred njim. Njihov Pohod je doduše bio znatno usporen zbog noći i zbog bil0 ° Va nepoznavanJa kraja, pa ipak u osvit dana
3e Yellowstone jezero već na znatnoj razdaljini za a te su onda mogli konje bolje podbosti. 187Bila je neobična i prekrasna slika rijeke i njenih obala. Dolina je bila najprije prilično široka i s obje strane veoma raznolika. Ĉas su se strane blago spuštale do obale, čas su se okomito dizale u nebo a svuda se moglo vidjeti djelovanje podzemnih sila. U davna vremena ovaj planinski kraj je bio je-zero koje je obuhvaćalo površinu od nekoliko kvadratnih kilometara. Onda su ispod njegovih voda počele da djeluju vulkanske sile. Tlo se uzdiglo i počelo da puca, iz pukotina je potekla vrela lava koja se u hladnoj vodi jezera pretvorila u bazalt. Otvorili su se golemi krateri koji su izbacivali vrelo kamenje što se spajalo s drugim mineralima u različita jedinjenja i obrazovalo tlo na koje su bezbroj vrelih izvora slagali svoje padavine. Onda je golema količina podzemnih plinova s neizmjernom snagom podigla čitavo tlo jezera tako da je njegova voda morala oteći. Voda je usjekla duboka korita u zemlju. Sve što nije bilo čvrsto, bilo je odnijeto. Studen i toplota, vjetrovi i kiše su pomogli da se razori sve što nije moglo pruţiti otpor, te su tako ostali samo tvrdi, skamenjeni stu-bovi lave. Tako se voda usjekla u zemlju. Ona je nosila pred sobom sve mekano, spirala stijenje sve dublje i dublje, te su na taj način nastali veličanstveni kanjoni i vodopadi koji spadaju u čuda Nacionalnog parka. I tako su se danas uzdigle te vulkanske obale isparane i rasječene i kišom sprane da pokaţu oblike koje nikakva mašta nije bila u stanju da izmisli. Tu će namjernik povjerovati da pred sobom vidi razvaline kakvog starog viteškog zamka. Vidjet će prazne prozorske otvore, kulu za osmatranje i pokretni most preko jarka. Nadaleko odatle uzdiţu se vitki minareti i čovjek bi pomislio Aa će se mujezin svakog časa na njemu pojaviti i vjernike pozvati na molitvu. Preko puta njih pruţa se golem rimski amfiteater u kojem se nekad borilo kršćansko roblje sa zvijerima. Pokraj njega se smjelo i slobodno
dizala uvis kineska pagoda, a malo dalje uz rijeku stoji preko sto stopa visok kip ţivotinje, tako golem kao da je podignut kumiru nekog pretpotopnog naroda. 188 A sve je ovo varka. Vulkani su izbacili lavu "ma je vođa dala čudne oblike. I tko promatra ove čudne tvorevine prirodnih sila, osjeća se kao sićušan crv u prašini i zaboravlja na sav ponos. Tu, gdje rijeka u prilično velikom luku skreće prema zapadu, izbija bezbroj vrelih izvora od čije vode nastaje poprilična rijeka što se ulijeva u Yellowstone između visokog stijenja. Ĉinilo se kao da se odatle obalom Yellowstonea ne moţe više naprijed, te su pet bjegunaca skrenuli stoga ulijevo kako bi pošli koritom vrele pritoke. Tu nije bilo nikakvih stabala ni ţbunja. Sve raslinje je bilo zamrlo. Vrela voda je prljava izgleda i miriše na pokvarena jaja tako da se jedva moglo izdrţati. Pa ipak jahači su se osjećali bolje tek kad su nakon višesatnog napornog jahanja stigli na jednu uzvišicu. Tu je tekla svjeţa, bistra vođa a uskoro se pokaza i ţbunje, a kasnije čak i stabla. O nekom pravom putu se zacijelo nije moglo govoriti. Konji su se morali često puta dugo probijati preko stjenovitih gromada koje su izgledale kao da se brdo strovalilo s neba i razbilo u paramparčađ. Taj krš je pokazivao najčudesnije oblike, te su se petorica jahača povremeno zaustavljala da izmijene svoje misli o ovome. Tako je i vrijeme prolazilo; bilo je već podne kad su tek polovicu puta prevalili. U tom opaziše izdaleka jednu neobičnu kuću. Izgledala je kao vila podignuta u italijanskom stilu iza koje se pruţao vrt okruţen visokim zidom. Sasvim začuđeni oni zaustaviše konje. - Zar kuća za stanovanje ovdje u Yellowstoneu! Pa to nije moguće! - viknu Jemmy. - Zašto da ne bude moguće? - zapita Frank. - Ali pogledajte malo bolje tamo! Zar pred kapijom ne stoji čovjek?
- Svakako. Bar izgleda tako. Sad je nestao. Bit ce da je samo neka sjenka. -- Je li? Gdje je ljudska sjenka, tu mora bezuvjetno biti i čovjek koji je tu sjenku bacio. A ako je sjenka nestala, onda mora ili da se sunce izgubilo, ili 189onaj koji je tu sjenku bacio. Sunce je, kao što vidite još tu, prema tome taj momak je nestao. Kuda to ćemo uskoro vidjeti. Oni brzo pođoše tom neimarskom remek-djelu i uskoro uvidješe, naravno, da ga nije podigla nikakva ljudska ruka, već da je ono tvorevina prirode. Toboţnji zidovi bili su od blistavog bijelog glinenca a onih nekoliko otvora čovjek je izdaleka lako mogao uzeti za prozore. Tu je bio isto tako jedan visok otvor u obliku vrata. Tko bi kroza nje pogledao, vidio bi neku vrstu dvora koje su prirodne kulise od stijenja razdvojile u više nejednakih prostorija. U njegovoj sredini izbijao je iz zemlje zdenac i bacao mlaz bistre, hladne vode prema kapiji. - Prekrasno! - priznade Jemmy. - Ovo mjesto je vrlo podesno za podnevni odmor. Hoćemo li ući? - Nemam ništa protiv - odgovori Frank. - Samo ne znamo još, da nije moţda momak koji ovdje ţivi neki zao čovjek. - Pshaw! Mi smo se prevarili. O nekom čovjeku nema ni govora. Premda je sasvim nepotrebno, ja bih htio da malo osmotrim. Jemmy, s puškom u ruci spremnom da opali, po-jaha lagano kroz kapiju i osvrte se po dvorištu. Onda se okrene i mahne. - Uđite! Nema ovdje ni mrtve duše. - Još bi nam to trebalo - reče Frank. - S mrtvim dušama, koje kao sablasti ţivotare na zemlji, ne bih volio imati posla. Davy, Martin i Frank pođoše za Jemmyjem". Woh-kadeh međutim osta iz opreza pred ulazom. - Zašto ne ulazi moj crveni brat? - zapita sin lovca na medvjede. Indijanac podozrivo uvuče zrak kroz nos i uzvrati: - Zar moja braća ne osjećaju miris konja? - Pa naravno da osjećaju, ali naših. - Taj sam miris osjetio već ispred ulaza dok smo pred njim čekali.
Pihl primj. prev.. 1,90 _ Ne moţe se vidjeti ni čovjek ni ţivotinja, nili bilo kakav njihov trag. _- Zato što je tlo od tvrdog kamena. Nek moja braća budu oprezna! _- Nema nikakvog razloga za bilo kakvu bojazan, _ reče Jemmy. - Hajde, pogledat ćemo malo odostraga što se tu nalazi! Umjesto da ga puste samog da to učini te da time drţe odstupnicu otvorenom, oni pojahaše za njim, gusto zbijeni, do posljednje prostorije. Tada se nenadano razlijeţe urlik kao da se zemlja potresla. Popriličan broj Indijanaca izbi iz pozadine i za tren oka četiri neoprezna lovca bijahu okruţena. Jedan visok, mršav, ali ţilav ratnik, po ukrasima i bojama na glavi vjerojatno poglavica, dovikne bijelcima natucajući engleski: - Predajte se, inače ćemo vam skinuti skalpove! - Ĉetvorica iznenađenih jahača uvidješe da bi svaka obrana značila gotovu propast. - Do đavola! - procijedi Jemmy na njemačkom jeziku. - Baš smo im uletjeli u ruke. Ovo su Siouxi, upravo oni koje smo htjeli uhoditi. - Obraćajući se poglavici, on nastavi na engleskom: -r Da se predamo? Mi vam nismo ništa učinili. Mi smo prijatelji crvenih ljudi. - Ratna sjekira Sioux-Ogellalaha je uperena pro-. tiv svih bljedolikih - uzvrati Indijanac. - Sjašite i odloţite oruţje! Nećemo čekati. - Pedeset pari mračnih očiju bilo je uprto na bijelce, a pedeset crvenosmeđih ruku se maši noţeva. Dugajlija Davy je prvi sjahao sa svoje mazge. - Učinite po njegovoj volji! - preporuči on svojim drugoyima. - Moramo dobiti na vremenu. Naši će doći sasvim sigurno da nas oslobode. Onda su sjahali i ostali jahači i predali svoje oruţje. Wohkadeh, kao što smo već spomenuli, nije ušao. On je vidio izvana kako su njegove suputnike zaokruţili te potjera odmah konja u stranu da ga ne bi kroz ulazni otvor primijetili. Zatim sjaha, leţe
a pod i podiţe glavu samo toliko koliko bi mogao baciti pogled u dvorište. Ono što je vidio, ispuni ga očajanjem. Prepoznao l Poglavicu Hong-Peh-Te-Keha, Teškog Mokassina, i.91vođu Sioux Ogellallaha kojima je umakao. Sta da radi? Da li da brzo odjaše k jezeru i dovede Old Shatterhanda sa ostalima? Ne. Njemu sine jedna smjela misao. Wohkadeh se pope na konja i pojaha prividno nimalo zbunjen u dvorište. Indijanci su upravo vezivali četiri zarobljenika Nekoliko koraka i on se zaustavi pred njima. - Uf! - uzviknu on. - Otkada vezuju ratnici Sioux Ogellallaha ruke svojih najboljih prijatelja? Ovi blijedoliki su Wohkadehova braća! Njegova nenadna pojava izazva opće čuđenje. Teški Mokassin skupi mračne obrve, odmjeri mladića prodornim pogledom i uzvrati pitanjem: - Otkad su bijeli psi braća Ogellallaha? - Otkad su Wohkađehu spasili ţivot. Poglavica prosto zari svoj pogled u Wohkadeha kad ga upita: - Gdje je Wohkadeh do sada bio? Zašto se nije blagovremeno vratio? - Jer su ga oni psi od Šošona zarobili. Ova četiri bljedolika su se međutim borili za njega i spasili ga. Oni su mu pokazali put kako da brzo i lako dođe do Yellowstonea i pošli s njim da s Teškim Mokassinom popuše lulu mira. Oko poglavičinih usana zaigra podrugljiv osmijeh. - Sjaši s konja i priđi svojoj bijeloj braći! zapovjedi on. - Ti si naš zarobljenik, kao i oni. - Zar Wohkadeh zarobljenik svog vlastitog plemena? Tko daje pravo Teškom Mokassinu da zarobi ratnika svog naroda? - To pravo on sam sebi uzima. On je vođa ovog ratnog pohoda i moţe činiti što mu je volja. U tom času Wohkadeh obode petama svog konja u bokove da se ovaj prope i munjevitom brzinom okrene u krug na straţnjim nogama udarajući prednjim kopitama po zraku, da Sioux Ogellallasi, koji su mu se bili suviše pribliţili, uzmakoše. On
dobi mjesta. Zatim prebaci uzde konju preko Vrata tako da mu je i lijeva ruka bila slobodna, uze svoju napunjenu pušku u ruke i upita: - Otkud smiju poglavice Sioux-Ogellallaha raditi što ih je volja. Ĉemu su skupštine 192 ih ratnika? Wohkadeh je mlad čovjek, ali on je bio bijelog bivola i u svom perčinu nosi orlovo per-U e On se ne da zarobiti, a tko ga uvrijedi, taj će se morati s njim boriti! Ove riječi pune ponosa ne bijahu zaludu izgovorene. Poglavice Indijanaca nipošto nemaju neograničenu moć. Njima nije đata u ruke despotska vlast. Oni ne mogu donositi nikakve zakone i nikakve propise. Oni su izabrani iz redova ratnika, zato što su se istakli iznad ostalih svojom hrabrošću i mudrošću. Poglavičin utjecaj počiva samo na utisku koji ostavlja njegova ličnost. On moţe biti smijenjen ako onemili ratnicima. Teški Mokassin je bio poznat kao strog, samovoljan čovjek. Doduše, stekao je znatne zasluge za pleme, ali njegova samovoljnost, njegova tvrdoglavost je plemenu isto tako često puta i štetila. On je bio krut, surov i krvoţedan. Pleme se podijelilo u dvije skupine, u one koji su podrţavali poglavicu, i u druge koji su otvoreno ili potajno bili protiv njega. Ova podijeljenost je bila još očitija kad je Wohkađeh ustao protiv njega. Iz grla nekolicine Siouxa se začuše uzvici odobravanja i priznanja. Poglavica im dobaci bijesan pogled, dade nekolicini svojih vjernih pristalica znak da odmah zapos jednu izlaz i odgovori onda: - Svaki Sioux-Ogellallah je slobodan čovjek. Ali čim je ratnik postao izdajnik prema svojoj braći, on je time izgubio pravo na slobodu. - Dokaţi da je Wohkadeh izdajnik! - Ja ću to dokazati pred skupštinom ratnika. A ja ću se tamo pojaviti kao slobodan čovjek, sa oruţjem u ruci, i branit ću se. I kad budem dokazao da me je Teški Mokassin bez razloga uvrijedio, on će se m°rati onda sa mnom boriti. j Izdajnik se ne pojavljuje pred skupštinom s ze
u ruci. Wohkadeh će svoje oruţje predati. Bude nevin, on će ga ponovo dobiti. Se W Tko se usuđuje da mi ga uzme. - Mladić °svrte smjelim izazovnim pogledom unaokolo. On orlovi 193vidje na nekolicini lica iskreno "aučešće. Većina njih međutim ostadoše hladni. - Nitko ti ga neće uzeti - uzvrati poglavica. - Ti ćeš ga sam odloţiti. A ako to ne učiniš odmah, dobit ćeš kuglu. - Ja imam dvije u svojoj pušci. - Kod ovih riječi Wohkadeh udari rukom o kundak puške. - Kad je Wohkadeh od nas pošao, nije imao nikakvog oruţja. Otkuda mu ova puška? Nju su mu poklonili ovi bljedoliki, a ti psi poklanjaju samo onda ako od toga imaju koristi. Wohkadeh im je dakle učinio uslugu, a ne oni njemu. Wohkadeh je Mandan. Njega nije rodila nijedna squaw Siouxa. Tko među ovim hrabrim ratnicima ţeli za njega govoriti prije nego što bude na moju optuţbu on sam odgovorio? Nitko se ne pomače. Teški Mokassin pogleda mladića likujući i zapovjedi mu. - Sjaši dakle s konja i predaj oruţje! Ti ćeš se braniti, a mi ćemo onda donijeti presudu. Svojim otporom dokazat ćeš samo da nisi nevin. Wohkadeh uvidje da se mora pokoriti. On se dosada protivio kako bi učinio dojam na one koji nisu bili poglavičini pristalice. - Ako tako misliš, onda ću se pokoriti - izjavi on. - Moja stvar je pravedna. Ja ću spokojno sačekati vašu presudu, a dotle se predajem u vaše ruke. On sjaha i poloţi svoje oruţje pred poglavičine noge. Ovaj tiho prozbori samo jednu riječ nekolicini ratnika koji su kraj njega stajali i ovi odmah izvukoše remene da Wohkadeha veţu. - Uf! - uzviknu Ijutito mladić. - Da li sam vam dao dozvolu i za to? - Ovu dozvolu ja sebi uzimam - uzvrati poglavica. - Sveţite ga i poloţite u jedan ugao kako ne bi mogao govoriti sa ovima bljedolikim!
Što je otpor pomogao? Wohkadeh se morao predati svojoj sudbini. Vezali su mu ruke i noge i P° loţili u kut. Dva Siouxa sjedoše pokraj njega kao straţari. - Jedan stari ratnik priđe Hong-Peh-Te-Kehu. i reče mu: - Preko moje glave je prešlo daleko vi-" e 194 zima nego preko tvoje. Stoga se nemoj ljutiti na mene kad te pitam da li doista imaš razloge da Wohkadeha smatraš izdajnikom. - Ja ću ti odgovoriti, zato što si najstariji ratnik u ovom pohodu. Nemam nikakvog drugog razloga osim jednog: najmlađi od zarobljenih bljedolikih je veoma sličan Lovcu medvjeđa koji leţi pozadi kod konja. - Moţe li to biti razlog? __ Da. To ću ti dokazati. On priđe zarobljenicima koji su vidjeli i čuli sve što se Wohkadeh tako beskorisno usudio za njih učiniti, a da mu nisu mogli pomoći. Na ţalost ni Jemmy ni Davy nisu vladali toliko Sioux govorom da bi razumjeli sve što je Wohkadeh rekao. Lukavi poglavica im se obrati s manje stroţim izrazom lica: - Wohkadeh je, prije nego je otišao od nas, počinilo djelo zbog kojeg se moramo posavjeto-vati. Zato će privremeno ostati vezan. Pokaţe li se da ga bljedoliki tada još nisu poznavali, onda će biti ponovo slobodni. Koja imena nose bijeli ljudi? - Hoćemo li mu ih reći? - zapita Davy svog debelog prijatelja. " - Da - reče Jemmy. - Moţda će Indijanci imati onda malo poštovanja prema nama. - I obraćajući se poglavici on nastavi: - Ja se zovem Jemmy-Petah-Ĉeh, a ovaj dugonogi ratnik je DavyHonskeh. Bit će da si ova imena jednom već čuo. - Uf! - začu se iz grla Siouxa. Poglavica ih prijekorno pogleda. I on je bio iznenađen što ima u svojoj vlasti ove često puta spo-minJaneJ.ovce, ali to ničim ne pokaza. - Teški Mokassin ne poznaje vaša imena - reče on. - A tko su °va dva čovjeka? S ovim pitanjem koje se ticalo Franka i Martina on se ponovo obrati Jemmyju. Davy šapnu svome prijatelju; - Za ime boga, ne
spominji njihova imena! Što hoće ovaj bljedoliki reći? - zapita strogo Poglavica. - Neka odgovara onaj koga sam pitao! 13" 195Jemmy se morao odlučiti da kaţe neistinu. On reče prvo ime koje mu pade na pamet i predstavi Franka i Martina kao oca i sina. Poglavičin pogled je ispitivački klizio sa jednog na drugog i njegovim licem pređe podrugljiv osmijeh. Ipak on reče prilično ljubaznim glasom: - Neka bljedoliki pođu sa mnom. Ogellallah pođe prema straţnjem dijelu dvorišta. Ova toboţnja kuća bila je svakako ranije golema stijena koja se sastojala od glinenca prošaranog mekšim kamenjem. Ove mekše dijelove je kiša sprala dok je glinenac mogao prkositi vremenu, i tako je, kao što je već rečeno, nastala ova tvorevina koja je naličila na dugi, visoki zidovima okruţeni dvor što su poprečni zidovi podijelili u više prostorija. Ova na kraju je bila najveća. Bila je toliko velika da su u njoj imali mjesta svi konji Ogellallaha. U jednom kutu leţalo je šest bijelaca privezanih za ruke i noge. Nalazili su se u ţalosnom stanju. Odijela su im visila u krpama s tijela. Zglobovi ruku bili su im od remena sasvim ranjavi. Lica su im bila prekrivena prljavštinom, a kosa i brada im je visila oko glava. Obrazi su im bili upali, a oči se duboko uvukle u duplje, od gladi, ţeđi i ostalih muka. Tamo je poglavica poveo nove zarobljenike. Dok ih je vodio, Martin reče tiho Jemmyju. - Kuda nas vode? Moţda mom ocu? - Moţda. - Ali za ime boga nemojte pokazati da ga poznajete, inače je sve izgubljeno! - Ovdje leţe zarobljeni bljedoliki - započe opet poglavica. - Teški Mokassin ne zna dobro njihov govor. On ne zna dakle tko su oni. Nek" im bijeli ljudi pristupe da ih upitaju i onda da mu o tome ispričaju. On odvede svu četvoricu u kut. Jemmy brzo stade ispred ostalih i reče na njemačkom jeziku: - Moţda je među vama Lovac na medvjede, Baumann. Ne odajte da. ste prepoznali
svog sina! On stoji ovdje iza mene. Mi smo došli da vas spasimo, ali smo i sami dopali šaka crvenih, no mi smo sigurni da ćemo 196 skoro zajedno s vama biti slobodni. Jest" li ovim crvenim huljama spomenuli vaša imena? Baumann ne odgovori odmah. Ugledavši svog sina, on zanijemi. Tek nakon kraćeg vremena s mukom prozloori.__o Boţe moj! Kakva sreća i istovremeno kakva ţalost? Siouxi me poznaju, a znaju i .imena mojih suputnika. - Lijepo! Nadajmo se da će i nas ovdje smjestiti. Onda ćete sve ostalo saznati. Premda poglavica nije razumio ni jednog sloga, bio se pretvorio sav u uho. Ĉinilo se kao da po glasu ţeli pogoditi sadrţaj riječi. Oštrim okom motrio je Baumanna i njegova sina. Njegovo promatranje je ostalo bez rezultata. Martin se toliko svladao da se pokazao sasvim ravnodušan, premda mu od jada, kad je ugledao svog oca, zamalo ne potekoše suze iz očiju. - No - zapita razočarani poglavica Ijutito - jesu li zarobljenici spomenuli- svoja imena? - Da, - uzvrati Jemmy. - Pa ti ih već znaš. - Mislio sam da su me slagali. Ti ćeš sa svojim drugovima ostati ovdje. - Odglumljena ljubaznost ponovo nestade s njegova lica. On mahnu Ogellallasima koji potom isprazniše zatvorenicima dţepove i sve-zaše ih. - Odlično! - promrmlja Davy gledajući kako mu iz dţepa nestaje i posljednja stvar. - Ćudi me samo da nam ove orlušine nisu skinule haljine. - Gospodine Jemmy - šapne Hromi Frank - ova mi se stvar nimalo ne dopada. Ovaj me je momak tada osakatio. Nove zarobljenike su poloţili pokraj starih na zemlju. Poglavica se udalji ostavivši za sobom nekoliko straţara. Jadni i ţalosni bijelci se ne usudiše da glasno govore te su među sobom šaputali. Martin je leţao ored svoga oca, srećna okolnost koju su naravno obo-°. ifk°ristila da ispričaju jedan drugom
svoje dole" Nakon nekog vremena priđe jedan od Siouxa, jednome od ranijih zarobljenika veze s nogu i 197zapovjedi mu da pođe za njim. Bijelac nije mogao hodati. On se s mukom teturao pokraj Indijanca. - Što -li ţele od njega? - zapita Baumann toliko glasno da ga je Davy čuo. - Traţi izdajnika - naslućivao je Dugajlija. - Zaista je sreća što moji drugovi još ništa nisu rekli o pomoći koju očekujemo. - Ali vi ste je spomenuli. - To nije opasno. Ĉuvajmo se da ovom što je izašao ne kaţemo ništa vaţno kad se vrati! Moramo . se najprije uvjeriti da moţemo imati povjerenja u njega. Davy je sasvim dobro naslućivao. Zarobljenika su priveli poglavici koji ga je sačekao mrka pogleda. Jadnik se nije mogao drţati na nogama. Morao je sjesti. - Znaš li kakva te sudbina očekuje? - zapita ga poglavica. - Da - potvrdi upitani iznemoglim glasom. - Vi ste nam to već dovoljno često spomenuli. - Vas čeka sigurna smrt, smrt u najvećim mukama. Vi ćete podnijeti neizrecivo mučenje u čast groba na kome ćete umrijeti. Što ćeš dati ako ţeliš da te poštedimo tih muka, ako hoćeš da spasiš svoj ţivot. - Zar se moţe on spasiti? Što bih morao učiniti? - zapita duhom izmučeni i tijelom polumrtvi čovjek. - Da mi na nešto odgovoriš. Onda ću ti pokloniti ţivot. Ima li Lovac na medvjede sina? - Da. - Je li to onaj mladić koga smo danas zarobili? - Da. - Tko je onaj Mališa koji hramlje? - Drug Lovca na medvjede, Hromi Frank. - Pokušaj da saznaš kako su se sastali sa Wohka-dehom, da li se ovdje nalaze još i drugi bljedoliki i šta oni ţele! Saznaš li to, bit ćeš slobodan. Ali pazi da se ne odaš!
Zarobljenika su doveli do njegovih drugova, vezali mu noge i poloţili ga na njegovo mjesto. Ostali su šutjeli te se i on drţao mirno. Nije m" bilo posve lako u duši. Bio je sasvim valjan momak. 198 Kadgod bi pomislio na poglavičino drţanje, nikad mu nije učinilo nimalo vjerojatnim da će Ogellallah "drţati riječ. On poče da uviđa da je lukavstvom prevaren: ništa mu nisam trebao reći. Što je duţe razmišljao, to je više osjećao da ne smije povjerovati Teškom Mokassinu i da mu je duţnost da Baumannu kaţe sve što je s poglavicom govorio. Lovac na medvjede ga preduhitri. Pošto je prošlo duţe vrijeme, on ga upita: - No, sir, vi ste veoma šutljivi! Kod koga ste to bili? - Kod poglavice. - Mogao sam misliti. Što je ţelio od vas? - Reći ću vam iskreno. Htio je znati tko su Martin i Frank, i ja sam mu rekao zato što mi je obećao slobodu. - O jada! To je bila glupost, najveća, koju ste mogli učiniti. Pa kako stoji sada s vašom slobodom? - Ona će mi biti poklonjena tek kad budem saznao kako su se ostali gentlemeni sastali sa izvjesnim Wohkadehom i da li se u ovom kraju nalaze i drugi bijelci. - Tako! I vi vjerujete da će taj nitkov odrţati svoje obećanje? - Ne. Pošto sam o toj stvari dobro razmislio, uvjeren sam da će me prevariti. - Vi ste razborit. I budući da ste tako iskreni, mi ćemo vam tu glupost oprostiti. Uostalom nemojte misliti da biste od nas mogli što saznati. Mi smo naslućivali zašto ste išli poglavici i prema vama bismo ge sigurno drţali veoma rezervirano. A šta da mu odgovorim kad me ponovo pozove? Oh. To ću vam ja reći - umiješa se Jemmy. - pojasnit ćete mu da smo mi spasili Wohkađeha kad kak§a S° Šoni zarobili i da smo s njim dojahali ovamo
o bi ga ţivog i zdravog doveli njegovima. Drugih eiaca, osim nas, ovdje nema. Ako vas ipak bude đal° prevariti, ne nasjedajte mu na lijepak! Od nas se Ko Prije moţete nadati spasenju nego li od njega. ime je ova stvar za neko vrijeme bila riješena. 190Zatvorenici nisu bili u stanju da se pomaknu s mjesta. Mogli su se jedino prevaliti s jedne strane na drugu. Ovo je iskoristio Jemmy kako bi uosao 0.0 Baumanna. To mu je pošlo za rukom i, leţeći tako, on s desne, a Martin s lijeve strane Lovca na medvjede, mogli su mu tiho sve ispričati i izraziti mu svoju nadu da će ovo zarobljeništvo biti kratkog vijeka. U međuvremenu je poglavica pozvao najistaknutije ratnike k sebi, a onda su doveli i Wohkadeha. Siouxi su sjedili u polukrugu a ispred njih je čučao poglavica kad je Wohkadeh ušao u njihovu prostoriju. Zarobljenik je morao stati ispred njega. Pored Wohka-deha s obje strane su stajali straţari s noţevima u ruci. Ova okolnost je izgledala Wohkadehu krajnje podozrivom. Iz toga se moglo zaključiti da se njegov poloţaj pogoršao. Pošto su prisutni neko vrijeme posmatrali Woh-kadeha tmurnim pogledima, započe poglavica: - Neka Wohkadeh sada ispriča što je doţivio od onog časa kad nas je napustio! Wohkadeh se pokori pozivu. On smisli priču kako su ga Šošoni uvrebali i zarobili i kako su ga bijelci onda oslobodili. Premda je to ispričao sasvim uvjerljivo, morao je ipak primijetiti da mu nisu povjerovali. Kad je završio, nitko ne izusti ni riječi da mu vjeruje ili ne vjeruje. Poglavica upita: - A tko su ova četvorica bljedolikih? Wohkadeh najprije spomenu imena Jemmyja i Da-vyja i ukaza kao čast za Siouxe što su čuveni lovci k njima došli. - A druga dvojica? Ni na ovo pitanje Wohkadeh se nimalo ne zbuni. Bio je već smislio što će reći. Za Franka on spomenu ime koje je Jemmy prije toga izmislio, a Martina predstavi za njegova sina.
Na poglavičinom licu se ne pomaknu ni jedna crta kad je upitao: - Da li je Wohkadeh moţda saznao da Lovac na medvjede ima sina koji se zove Martin- - Ne. - I da kod njega stanuje čovjek koga nazivaju Hromi Prank? 200 - Ne! Mladić sačuva svoj prividan mir, premda je u sebi bio uvjeren da je izgubio igru. I doista poglavica za-gjini:__Wohkadeh je pas, izdajnik, smrdljivi vuk! Misli li on moţda da mi ne znamo da se Frank i sin Lovca na medvjede nalaze kod nas kao zarobljenici? VVohkadeh je njih dvojicu i ostale doveo ovamo da spase zarobljenike. On će zato podijeliti njihovu sudbinu. Skupština će vijećati danas kraj logorske vatre kojom smrti da ga kazni! Vohkadeha su odveli i privezali čvrsto na konja, jer su htjeli uskoro krenuti. To se odmah dogodilo i ostalim zarobljenicima, no on ne dođe u njihovu blizinu, jer su ga dva ratnika, kao posebna straţa, drţali daleko od njih. Bilo je ţalosno gledati kako su jadno i nemoćno izgledali Baumann i njegovih pet drugova vezani na konjima. Da ih nisu privezali za noge oni bi od iscrpljenosti pali s konja. Davy prošapta o tome svome Jemmvju nekoliko saţaljivih riječi. Debeljko ga je umirivao: - Samo još malo strpljenja, stari! Ja bih se morao veoma varati kad Old Shatterhand ne bi bio već u našo; blizini. Ono što smo mi tek sad uvidjeli, da smo naime najstrašniji glupači, to je on sigurno već rano jutros znao. U svakom slučaju on će sa svojom skupinom pohitati za nama, a ja sam se pobrinuo da nam nađe trag. - Kako to? - Pogledaj amo! Ja sam otkrio komad krzna i zubima ga isjekao u male komadiće. Tamo unutra gdje smo leţali ostavio sam jedan komadić, a za vrijeme jahanja ja ću ih s vremena na vrijeme bacati putem. Oni će leţati na zemlji, jer ne puše nikakav vjetar. Dođe li Old Shatterhand u ovu prokletu zgra-
urinu, on će sigurno naći komadiće krzna i odmah će znati da po ovoj Ijetnjoj ţezi samo Debeljko Jemmy m°,ze biti sa svojim krznom. On će onda potraţiti i naci ostale komade i tako saznati kojim smo pravcem udarili. Q. Poyorka Siouxa nije krenula tokom rijeke. Za 1 bi to bio zaobilazni put. Oni pojahaše prema 201visovima, zvanim .Slonova leđa" i onda se uputiše pravom linijom izduţenog planinskog vijenca, razvod" između Atlantskog i Tihog oceana. Debeljko Jemmy je sasvim pravilno naslućivao kad je spomenuo da se Old Shatterhand moţda nalazi već u blizini. Siouxi jedva da su bili nekih tri četvrt sata iza visova, kad je udario sa sjevera sa svojim §o-šonima i Upsarokama baš na trag koji su ostavili konji petorice bjegunaca. On je jezdio na čelu povorke sa sinom poglavice Šošona i vračom Upsaroka. Njemu nije izmakla iz vida ni najmanja stvar koja bi mogla ukazati da su tu pro-jahali ljudi. Ugledavši toboţnju kuću, on se zbuni, ali odmah odgovori na vračevo pitanje: - Sjećam se, ovo nije nikakva kuća već stijena. Ja sam već bio u njoj i čudilo bi me ako i oni koje traţimo nisu u nju ušli da je razgledaju. Ona je - Heavens! Pri ovom poviku Old Shatterhand sjaha s konja i poče da pretraţuje tvrdo bazaltno stijenje. Bio je na mjestu kuda su prije toga prošli Siouxi. - Ovdje je projahalo mnogo ljudi, i to jedva prije jednog sata - reče on. - Siguran sam da su to bili Siouxi! A tko bi drugi i bio ovdje u ovolikom broju? Kuća mi izgleda sumnjivo. Podijelimo se i opkolimo je! S njim na čelu oni pojahaše u galopu prema stjenovitoj zgradi koju okruţiše. Old Shattterhand najprije pođe sam u nju. On im dade uputstvo da pođu za njim samo ako čuju njegov pucanj. Prošlo je prilično vremena kad je izašao. Bio je ozbiljan i zamišljen. On reče: - Nemojmo gubiti vrijeme, jer su bijele ljude Siouxi zarobili zajedno sa Wohkadehom i prije jednog sata ih odveli.
- Zna li to moj bijeli brat sigurno? - upita ga ,Vatreno Srce", vrač Upsaroka. - Da. Ja sam im vidio tragove i dobro ih pročitao. Debeljko Jemmy je ostavio znak, a ja se nadam da ćemo na još mnoge naići. - On pokaza na mali komad krzna. Na njemu je bilo jedva pet šest dlaka, siguran znak da je komadić potjecao od Debeljkova olinjalog krzna. 202 _. Sta namjerava Old Shatterhand činiti? - za-.jta crveni. - Hoć" li OgeUallahs pratiti u stopu? - D". __Zar ih nećemo, ako se vratimo Winnetouu, isto tako sigurno naći kraj Vrelih izvora? __ Da, mi bismo ih našli, ali bolje je da neprijatelj bude između nas. Moramo ih, dakle, pratiti u stopu. Ili, misle li moja crvena braća drukčije? __Ne - uzvrati grdosija Ijutito. - Mi se radujemo što smo naišli na trag Ogellallaha. Teški Mokassin je njihov poglavica i ja gorim od čeţnje da ga dobijem u svoje ruke. Pođimo!11. U LJUTOJ NEVOLJI Sad se trag mogao teško otkriti te su morali veoma lagano jahati. Teren se sastojao od samog vulkanskog kamenja. O nekom pravom tragu kopita doduše nije niti moglo biti riječi. Sitni kamenčići smlav-Ijeni pod udarom konjskih kopita predstavljali su jedini, posve nesiguran oslonac. Valjalo je briţno paziti. Mali komadi Jemmvjevog krzna, koje su tu i tamo našli svakako su značili znatno ohrabrenje. Nakon nekog vremena trag je skrenuo više prema jugozapadu. Stigli su u podnoţje visova koji su predstavljali razvode. Tko bi se popeo gore, taj bi s desne strane mogao vidjeti ţljebove kojima je voda otjecala preko Yellowstone i Missouri rijeka u Mississippi, a zatim u Mexički zaljev, dok su s lijeve strane otjecale dolinom Snake rijeke u Tihi ocean. Ovaj predio nije bio više gol kao do sada. Tlo je bilo prekriveno humusom, a u ono nekoliko potoka koji su tu tekli nije bilo
sumpora. Njihova bistra, zdrava voda pruţala je dovoljno hrane biljnom rasli-nju. Otuda je tu bilo trave, ţbunja i drveća, te je i trag bio sada jasniji. Na ţalost, međutim, on se nije mogao dugo pratiti, jer se podne pribliţavalo kraju. Konji su morali što su više mogli grabiti, ako se htjelo iskoristiti vrijeme prije pada mraka. Stigli su do visova razvoda. Onda su pošli s one strane nizbrdo između gromada stijenja i ţbunja zbog čega je jahanje bilo prilično oteţano, a na nekim mjestima čak i opasno. 204 Najzad je pao mrak. Morali su se zaustaviti ako su htjeli da ne izgube trag. Ljudi su bili šutljivi; ni sada kad su se ulogorili, nisu bili govorljiviji. Imali su predosjećaj da se nalaze pred odlučnim događajima. Vatra nije bila zapaljena. Old Shatterhand je zaključio po tragu da su Ogellallasi jedva dvije engleske milje bili pred njima. Da su zapalili vatru onda bi ih Ogellallasi primijetili i tako saznali da ih progone. Svatko se šuteći uvio u svoj pokrivač i legao da otpočine, pošto su straţe bile postavljene. Ali tek što je počelo svanjivati, tek što su se mogli razlikovati pojedini predmeti, već se moralo krenuti. Tragovi Ogellallaha su se mogli još i danas vidjeti. Nakon moţda jednog sata Old Shatterhand reče da Siouxi sinoć uopće nisu konačili. Oni se svakako nisu htjeli odmoriti prije nego li dospiju do Vrelih izvora. Ovo nije bio dobar znak. Na ţalost progonitelji nisu mogli iskoristiti brzinu svojih konja, jer je uskoro prestala trava i umjesto mekanog tla pojavilo se tvrdo, vulkansko stijenje. Tu je bilo skoro nemoguće otkriti traga. Old Shatterhand je pretpostavljao da Sioux-Ogellallasi neće odustati od pravca kojim su dosad jahali, te je stoga išao uvijek pravo. Uskoro je otkrio da se u svojoj pretpostavci nije prevario. Pred njim su se dizala Vrela brda iza kojih se nalaze čuveni nepresušni gejziri.
Tu je bilo ponovo biljnog raslinja pa čak i šume koja se ovdje sastojala uglavnom od tamnih smreka. Stigli su do uzanog korita jedne rječice koja je vijugala kroz mekano tlo pokriveno travom, i, baš na mjestu gdje su izbili na nju, bilo je zemljište ugaţeno mnogim konjskim kopitima. Otisci kopita protezali su se duţ vode te se jasno moglo vidjeti da su Siouxi u napojili svoje konje. Tako su sretno našli ponovo rag odatle pa gore do visova on je bio toliko jasan Qa Je svaka zabluda bila isključena. Međutim, do gore nije vodio otvoren put. Morali n-kt iSP° đ rietk°g drveća koje nije predstavljalo Kakvu prepreku. Ali upravo jahanje u šumi je Za205padnjaku najopasnije. Moţda se baš iza prvog drveta skriva neprijatelj o čijem prisustvu on nema pojma. Vrlo je lako bilo moguće da su Ogellalasi došli na pomisao da ih bijelci gone! Nije se moglo znati kakvo su priznanje, silom ili lukavstvom, izmamili od zarobljenika. Stoga je Old Shatterhand poslao naprijed nekoliko Sošona koji su trebali pretraţiti teren i, ako bi opazili nešto sumnjivo, vratiti se glavnini. Srećom ova opreznost se pokazala nepotrebnom. Za to je bio kriv dogovor između Debeljka Jemmyja i zarobljenika koga je ispitivao poglavica. Budući da vezane zarobljenike, izuzimajući Woh-kadeha, u lukavoj namjeri nisu ni za vrijeme jahanja razdvojili, mogli su ovi putem razgovarati. Za ovo je poglavica dao prešutnu dozvolu kako bi njegov toboţnji saveznik imao prilike da nešto više od svojih drugova sazna i da to poglavici prenese. Navečer bi ga onda Teški Mokassin što je neprimjetnije mogao odvojio od ostalih te mu se. pridruţio i ispitao ga. Naravno da je pri tom bio posve obmanut te je stoga smatrao svaku mjeru predostroţnosti izlišnom. Tako se desilo da je Old Shatterhand stigao sa svojim Indijancima do visa ne naišavši pri tom ni na kakvu prepreku. I ovaj je vis bio prekriven gustom šumom visokih stabala zbog
čega je bio zatvoren pogled u dolinu s one strane premda je šuma prilično okomito padala. Jašući ispod stabala, oni su čuli neobično, potmulo šumljenje koje je uskoro nadjačalo piskavo zviţdanje, a potom se razleglo šištanje kao kad iz lokomotive ispuste suvišnu paru. - Sto li je ovo? - zapita sav u čudu Mohaw, sin poglavice šošona. - Svakako neki Konjonukya-ka-ib - objasni mu Old Shatterhand. Odatle se padina spuštala sve okomitije tako da nije bilo nimalo lako drţati se na konju. Štosa su jahači sjahali i pošli pješice vodeći za sobom konje. _ Tragovi Ogellallaha su se mogli i sada nrenoznati, no po njima se vidjelo da su potjecali već od jučer. .Brdo vrele vod"", indijanski Izrai z" gejzir prlmj. plsca" 206 Spustili su se nekih stotinjak metara niţe, kad šuma najednom u pravoj liniji prestade. Ipak malo dalje nizvodno ona je dosezala do same doline. Sada je pogled preko doline bio slobodan i ono što su oči ugledale izazva duboko čuđenje. Gornja dolina Madisona koja tu ima karakteristično ime Vrela rijeka je svakako najdivniji kraj Nacionalnog parka. Mnogo milja duga i mjestimice dvije pa čak i tri milje široka ova dolina je prekrivena stotinama gejzira i vrelih izvora. Ima tu vrutaka koji bacaju mlazove vođe preko stotinu metara uvis. Iz bezbrojnih pukotina zemljine kore izbija zadah sumpora, a zrak je ispunjen vrelom vodenom parom. Snjeţnobijela siga koja čini prevlaku, ili još bolje, poklopac tih podzemnih lonaca za kuhanje blještavo se presijava na sunčevim zrakama. Na drugim pak mjestima površina zemlje se ne sastoji od čvrstog tla već od gustog ili ţitkog mulja neprijatna mirisa, čija je toplota veoma raznolika. Tu i tamo tlo se poput klobuka podiţe i spušta, mjehuri se nadimaju i splašn java ju ostavljajući za sobom nedokučivo duboku rupu iz koje sukljaju uvis oblaci pare. Ove rupe i mjehuri nastaju i nestaju, čas ovdje čas ondje. Oni lutaju. Teško onom tko dopadne u jedno takvo mjesto! Ako je čas prije toga pod sobom imao još
čvrsto tlo, ono se najednom počinie da puši i da se nadima. Patio munjevit skok i još brţi bijeg donijet će mu moţda spas. I dok je umakao jednom mjehuru, već izbija drugi, pa treći i tako dalje. On stoji upravo na jednoj Posve tankoj kori neposredno iznad strahovitih dubina utrobe. Isto tako, teško onom tko spomenuti mulj izdaleKa drţi za čvrsto tlo kojim moţe proći! Taj mulj izg eda doduše kao močvarno, tresetno tlo preko koga se J°ši moglo prijeći da ga ne drţe vulkanske re kao što pri kuhanju mesa voda drţi na površini sivosmeđu pjenu. nja Svuda pod nogama propada tlo, a tragovi se ispu-nošća;lu odmah gustom, zelenoţutom smrdljivom teč307Odasvud vrije i ključa, šumi i bruji, pisti i Unaokolo padaju krupne pahuljice -vode i mulja. Bacite li neki teţi kamen u jedan takav otvor, učinit će vam se kao da ste time uvrijedili bogove podzemlja koji u svom bjesomučnom gnjevu izbacuju vodu i rnulj kao da time ţele zločinca najsvirepijom smrću kazniti. Boja vode u ovim vještičinim kotlovima posve je različita: mliječno bijela, drečavo crvena, nebesko plava, sumporasto ţuta, često puta svijetla kao staklo. Iznad nje se vide velike bijele svilenaste niti poput vela, ili gusta sluz olovne boje, koja prevlaci u tili čas debelom, tvrdom korom svaki predmet na koji naiđe. Dešava se da se voda iz jedne takve rupe presijava najljepšom travom zelene boje. Iznenada se sa strane otvore mali ventili iz kojih izbijaju kroz zelenu vodu mlazovi u svim duginim bojama. Ovo je divan, neusporediv, boţanski, pa ipak u isto vrijeme i potresan, zastrašujući, pakleni prizor! Old Shatterhand je dakle stigao sa svojim ratnicima u ovaj predio gdje su zaklonjeni gustišom posmat-rali taj koliko uzbudljiv toliko i strašan igrokaz. Rječno korito je bilo ovdje moţda samo pola engleske milje široko. Uzvodno od mjesta gdje je stajao Old Shatterhand obale rijeke su bile toliko stiješnje-ne, da su se njenim koritom jedva