Njeni obrisi su gubili sve više i više na oštrini. Iz nje su izbijali poput munje treptave zrake, a za njom je ostajao rep koji je kudikamo jasnije i ţivahnije svijetlio od repa komete. Sama kugla nije bila više onako ţuta kao prije toga. Ĉinilo se, štaviše, da se sastoji od tečne vatre koja je vrcala i svjetlucala u svim mogućim bojama. Vidjelo se je da se okreće oko svoje osi, bar su takav utisak ostavljale uskovitlane boje. Brzina joj je poprimila začuđujuće razmjere. A onda se učini kao da je za nekoliko trenutaka zastala u letu, upravo na sredini iznad doline. Sad se začu tresak kao da je nekoliko topova istovremeno "opalilo. Kugla se raspršte u pa-ramparčađ koji u padu izgubiše svoj sjaj. Rep se mogao još nekoliko sekunda okom pratiti. U jezerce nešto pljasne i voda izbi uvis kao da je u nju palo nešto teško s goleme visine. Svi prisutni su bili do koţe mokri. Nebo se ponovo smračilo kao prije toga. Opet su se vidjele zvijezde poput malih tačaka koje su se gubile, a neki puni, snaţni ton, koji se sastojao od više jedne iznad drugih poredanih oktava zašumi unisono iznad glava prestrašenih ljudi. Samo je Winnetou sačuvao svoju uobičajenu smirenost. Nije bilo skoro nikakve pojave koju nije mogao shvatiti. - Ku-asinih, vatrena kugla! - reče on. - Veliki Manitou bacio ju je s neba i razbio o zemlju. - Vatrena kugla? - zapita Blount - Da, izgledala je kao kugla. Ali jeste li opazili rep? Bio je to zmaj, Zao duh koji oko ponoći okolo hita. 415- Ši-išklo - moram se nasmijati! - odgovori Apač s izvjesnim podsmijehom okrenuvši se u stranu od praznovjernog čovjeka. - Da, on je bio to! - suglasio se Porter sa svojim drugom. - Ja ga još nikad nisam vidio, ali sam čuo kako drugi o njemu pričaju. Moja baba ga je vidjela kako ulazi kroz susjedov dimnjak kad je đavolu prepisao za novac svoju dušu. - Ne dopustite da vam se rugaju, sir! - umiješa se u razgovor Lovac na medvjede. - Mi ne ţivimo više u mračnom srednjem
vijeku kad se još vjerovalo u zmajeve i utvare, ili kad su, bolje rečeno, glupe učili da vjeruju u to kako bi lukavi mogli bolje ţivjeti. - Što je tada postojalo, to i danas postoji! Ili, hoćete li biti pametniji nego što sam ja? - zapita Porter oštrim glasom. - By Jove! Ja nisam nimalo umišljen na svoju pamet. Ranije su sve te pojave, koje nisu mogli sebi objasniti, ljudi smatrali đavoljim djelom. Danas je međutim, hvala bogu, nauka toliko uznapredovala da se moţe lišiti đavola i njegove čuvene babe. - Ah tako! I vi sigurno spadate u one prosvijećene i takozvane učenjake? - Ja nisam učen. Ali da vatrena kugla nije đavo, to dobro znam. - Pa šta je onda? - Ništa drugo do dio nekog upaljenog nebeskog tijela koji ili nastaje ili nestaje i koji se na svom putu toliko pribliţi zemlji da ga je ona privukla i otrgla s njegove staze. - Nebesko tijelo? Dakle zvijezda? Tko vam je to solio pamet? - Solio pamet? Nitko! Ali to mi nije ispričao nitko drugi do Old Shatterhand. Kad bismo navečer sjedili kraj logorske vatre, često bismo puta govorili o takvim, na izgled, neobjašnjivim stvarima i pojavama, a on je za sve znao da pronađe prirodno značenje. Niste li ćuli kako je pala ovdje u vodu? - Ćuli, vidjeli i osjetili. Pa svi smo se smočili! 416 __Dakle, ako bi vaše mišljenje bilo tačno, onda se javo strovalio u jezerce, i pošto smo propustili da ga izvučemo, onda se sigurno udavio. - Taj se nikad ne udavi. On se odmah spustio do pakla. - Onda neka se osuši dolje kraj vatre, pošto se ovdje pokvasio kako se ne bi prehladio i dobio kija-vicu. Ne, sir! Kad bismo mogli iscrpsti svu vodu iz jezerceta, onda bismo na dnu našli rupu u koju se zario aerolit, komad meteorskog ţeljeza od koga se sastojala vatrena kugla. - Komad ţeljeza? Hm! Pa on nas je mogao ubitil - Svakako. Sreća je za nas što je pao u vodu.
- Hm, da li vam je Old Shatterhand moţda objasnio i tonove koje smo maloprije čuli? - O Raspjevanoj dolini nismo govorili. Ali ja se sjećam da je pričao o poznatom Sackbut tjesnacu koji leţi tamo gore u Rattlesnake brdima. Kad vjetar puše pravo kroz uzanu duboko urezanu klisuru, onda se mogu čuti tonovi kao sa pozaune. Ta šuplja pukotina je instrument, a vjetar muzikant. - To objašnjenje zvuči svakako dovoljno šuplje, ali ja se ne ţelim zbog toga s vama svađati. Vjerujte u što hoćete, a ja ću misliti ono što mi je drago! - Lovac na medvjede ima pravo - potvrdi Win- netou. - Ima više dolina u kojima se čuju takvi zvuči, a poglavica je Apača već vidio komade ţeljeza koje je Veliki duh bacio s neba. Dobri Manitou je svakoj zvijezdi dao svoj put, i ako vatrena kugla skrene sa svoga, onda se mora rasprsnuti. Ja ću pokušati da pronađem tragove ţeljeza u vodi. Ovo je izrekao nekako neobično povišenim glasom, a zatim se udaljio pokraj vode i izgubio u tami noći. Ostali ponovo sjedoše i sačekaše njegov povratak. Nitko nije rekao ni jedne riječi. Samo je Martin Bauraann šaputao tiho svome ocu: - Sta je Winnetouu? On je govorio tako glasno kao da je još netko osim nas trebalo da čuje njegove riječi. Sigurno da je ono što je rekao u vezi sa ţeljezom bila samo neka zamka. ? Medu orlovima 4J7Izvjesno! - reče Lovac na medvjede. - Kladim se da se ovdje u blizini nalazi netko koji nas uhodi. Budući da dobro poznajem Apača, on ga je vjerojatna primijetio i pošao da ga zarobi. Pričekajmo malo! Nisu imali potrebe da dugo čekaju. Već nakon nekoliko minuta nastade u blizini iza njih u ţbunju neki šum kao da se neka ţivotinja kroza nj probija. Uslijedio je kratak, bojaţljiv zov a odmah zatim Winnetou iznese nekog Indijanca iz ţbunja. Kakvo je oko bilo potrebno da se u mrkloj noći u ţbunju otkrije skriveni uhoda! I samo je čovjeku kao što je Winnetou moglo
poći za rukom da mu kri-šom zađe za leđa i da ga uhvati tako da mu je svaki otpor bio nemoguć. Ostali opkoliše dvojicu Indijanaca. Zarobljeni je bio naoruţan samo noţem koji mu je Winnetou istrgao. Bio je malena i viţljasta rasta, a lice mu se zbog mraka nije moglo jasno raspoznati. Winnetouove oči su se međutim bile navikle na noć. On je vidio koga ima pred sobom. - Zašto moj mladi crveni brat nije otvoreno k nama došao? - zapita on. - Mi bismo ga prijateljski primili. Upitani ne odgovori, te je zato Apač nastavio: - Moj brat je sam kriv što je zarobljen. Ipak njemu se neće ništa dogoditi. Evo, ja mu vraćam njegov noţ. On se moţe vratiti k svojima i reći im da će nam biti dobrodošli i da se kod nas mogu odmoriti. - Uf! - uzviknu zarobljenik sav začuđen, uzevši ponovo svoj noţ. - Otkuda znaš da se naši ratnici nalaze u blizini? - Winnetou bi morao biti dječak kad to ne bi znao. - Winnetou, poglavica Apača? - razlijeţe se i grla začuđenog Indijanca. - I ti si mi vratio noţ? Drţiš li me za Apača? - Ne. Moj mladi brat ne nosi ratne boje, ali j" pretpostavljam da je on sin Komanča. Jesu li tvoji ratnici iskopali ratnu sjekiru protiv Apača? - Ne. Vrhovi ratnih strijela su zabodeni u pa ipak između njih i nas ne vlada prijateljstvo. 418 __ Winnetou je spreman da zapali vatru i da s vama onda popuši lulu mira. On ne pita zašto su tvoja braća došla u Raspjevanu dolinu. Oni znaju da svatko, tko u nju zađe, ovdje kraj vode logoruje. Zato su se nizvodno odavde zadrţali i tebe poslali da izvidiš da li se ovdje netko nalazi. Je li tako? - Da - potvrdi Komanč. - Ako budeš opet jednom leţao među ţbunovima da bi uhodio tuđe ratnike, onda spusti kapke na oči, jer su te oči odale! Koliko je tvoje braće na broju? - Dva puta deset.
- Onda se vrati k njima i reci im da ih Winnetou očekuje sa osam bljedolikih i da će ih pozdraviti kao prijatelje! Moţeš im prešutjeti da te je uhvatio Apač, a on im to neće spomenuti. - Dobrota velikog poglavice je razgalila moje srce. Ja neću ništa prešutjeti, već ću reći istinu da moja braća budu uvjereni da ćete ih prijateljski primiti. Nije nikakva sramota biti otkriven Winnetouovini okom, a ja ću misliti na savjet koji mi je dao. Krug se otvori i Komanč pohita prema svojima. Bijelci, a naročito dvojica Meksikanaca, bili su mišljenja da je presmjelo dopustiti bez daljnjega da im se pribliţe dvadeset Komanča. Apač međutim reče vrlo odlučno: - Winnetou zna što radi. Kad ratnici Komanča dolaze u Raspjevanu dolinu, onda njihov pohod ne znači borbu s Apačima. S one strane ove doline leţi grob jednog od njihovih najvećih poglavica. Oni ga ţele posjetiti da tamo otpjevaju godišnju posmrtnu pjesmu. Mi ćemo međutim zapaliti vatru kako bismo im jasno vidjeli lica. Da bismo bili posve sigurni, mi ih nećemo sačekati ovdje, već vani ispred ţbunja. Vatra je bila ponovo zapaljena. U međuvremenu Winnetou je izvukao ispred ţbunja Lovca na medvjede l njegova sina i tiho im rekao: - Dvojica bljedolikih nisu ono za što se izdaju. Oni pripadaju Iješina-rima Llano Estacada i hoće nas ovdje pobiti. Winnetou Pretpostavlja da Komanči ţele u Llano. Ona dvojica to ne smiju znati. Stoga je Winnetou ispričao da se s one strane ove doline nalazi grob što međutim nije istina. Nije mogao nastaviti, jer su sada prišli i ostali koji su napravili tako veliku vatru da se njen blijesak probijao i kroz ţbunje, te je prostor s druge strane dovoljno osvjetljavao. Naravno da su uzeli svoje oruţje sa sobom za slučaj ako se Komanči suprotno Win-netouovom uvjerenju ne ponesu miroljubivo. Uskoro se razaznaše udarci konjskih kopita. Komanči su se pribliţavali. Oni se zaustaviše na kratkoj razdaljini. Njihov vođa sjaha s konja i pođe polako pješice. Winnetou mu pođe u susret i pruţi ruku. __
Ratnici Komanča su nam dobrodošli - pozdravi ga on. - Winnetou ne pita što oni ovdje traţe. On zna da ţele posjetiti grob svoga poglavice i da će se onda mirno vratiti svojim vigvamima Ovo je bio glasno rekao, ali je brzo i tiho dodao: - Neka moj brat ovo potvrdi, Winnetou će onda potajno s njim govoriti! U međuvremenu duhom prisutni Komanč odgovori: - Moja ruka se sa zadovoljstvom zdravi s Winneto-uom, najvećim ratnikom Apača, a ipak uvijek samo poglavicom mira. Mi smo spremni da s njim popušimo kalumet, jer mi nismo pošli u ratni boj već hoćemo samo da ukaţemo počast mrtvom poglavici. - Winnetou vjeruje riječima svoga brata te poziva njega i njegove ratnike da priđu vatri i da popuše lulu mira. Obojica poglavica su se toplo rukovala. To je za neko vrijeme bio dovoljan dokaz da Komanči ne namjeravaju nikakvo zlo učiniti. Winnetou otprati njihova vođu do vatre, a njegovi ljudi pođoše za njima. Oni se najprije rasporediše unaokolo po travnjaku oko jezerceta te privezaše svoje konje tako da su mogli pasti i piti, a onda se pojedinačno vratiše k vatri. Budući da je bilo malo slobodnog prostora između :ţbunja i vode, oni su se zbili jedan pokraj drugog okolo vode. Sjedili su rame uz rame u krugu u čijoj se sredini smjestiše Winnetou i vođa Komanča. Jedan od Komanča se bio duţe od ostalih zadrţao sa svojim konjem. Sad i on priđe i prije nego što je sjeo, on pogleda unaokolo. Kad mu je pogled pao na .braću Pellejo preko njegova mrgodnog lica sinu munja 420 i on viknu: - Uf! Husihakarđ čari ordieca ihkart - koji psi sjede ovdje! Pošto su u krugu međusobno razgovarali, mnogi ove rijeci nisu čuli. Međutim vođa Komanča ga je dobro razumio. On se brzo
uspravi i upita svoga suplemenika: - Unoso mahuni husihakard - koga vidiš tu? - Ojet, pienovit, vuapo-u-sap - njih, lešinare Llano Estacada... - Ordieca hak - gdje su? - Eh, ojet jutaivo - tamo sjede oni. - S tim riječima on pokaza rukom na dvojicu Meksikanaca. Budući da su ova pitanja i odgovori bili izgovoreni glasno i Ijutito, oni su privukli na sebe paţnju svih prisutnih. Kod riječi ,pienovit vuapo-u-sap" - ,lešinari Llano Estacada" Komanči skočiše na noge. Oni se prijeteći mašiše svojih noţeva. Poloţaj nije izgledao nimalo miroljubiv kao prije toga. Bijelci nisu razumjeli ove riječi, jer nisu poznavali narječje Komanča. Ali kad vidješe prijeteće izraze na licima Indijanaca, i oni se podigoše i latiše svog oruţja. Samo je Winnetou i dalje mirno sjedio i rekao , zapovjedničkim tonom: - Neka se moja braća ne uzru-i Javaju! Ako crveni ljudi vide među nama dva njihova j neprijatelja, onda ih ja uvjeravam da mi s tom dvojicom nemamo nikakva posla. Zbog njih neće ni jedna 1 jedina kap među nama poteći. Što ratnik Komanča ima da iznese protiv njih? Govorio je u tom kraju uobičajenom mješavinom Španjolskog, engleskog i indijanskog jezika. Komanč odgovori istim narječjem koji su svi razumjeli: - Lovio sam tamo prijeko po Apačkim planinama i opazih Pri tom tragove dvojice jahača za kojima sam pošao. Kasnije sam ih vidio gdje sjede ispod stabala te sam in se prišuljao da im čujem riječi. Govorili su o Llano Estacadu preko kojeg za nekoliko dana treba da prođe velika povorka bijelih ljudi. Lešinari Llana se ţele sakupiti kako bi tu povorku napali. Opazio sam po riječima te dvojice da pripadaju lešinarima i upitao svoju 42 dušu da li da ih ubijem. Razbor mi je zapovijedao da ih pustim da ţive, jer je samo tako bilo moguće da. On htjede nešto reći što Winnetou nije htio da Meksikanci znaju. Stoga on govorniku brzo upade u riječ-- Winnetou zna
što će njegov crveni brat dalje reći, a čuo je dosta. Jesi li te ljude sada dobro prepoznao da je isključena svaka zabluda? - Oni su bili tamo! - Što kaţu dvojica bljedolikih na ovu optuţbu? - Da je glupa laţ - branio se Carlos Pellejo. - Mi nismo uopće bili u Apačkim planinama. - Oni su - uporno je tvrdio vođa Komanča - jer mi smo... - Neka me moj brat pusti da govorim - prekide ga brzo Winnetou kako bi spriječio njegovo istrčavanje. Komanč se međutim naljuti ovim prekidom koji je smatrao za prijestup protiv indijanske učtivosti. On nije bio dovoljno mudar da shvati razlog te vikne Ijuti-to: - Zašto da ne govorim? Tko ubice uz sebe trpi, taj je i sam sumnjiv! Da li nas je poglavica Apača moţda namamio ovamo da nas izda? Tada Winnetou odloţi sve svoje oruţje podiţe se i reče: - Je li moj brat ikada čuo da je Winnetou izdajnik? Riječ Apača je kao stijena na kojoj se sigurno stoji. Neka moj brat pođe za mnom i neka sa sobom ponese svoje oruţje. Howgh! On izađe iz kruga i pođe lagano kroz ţbunje na čist prostor. Komanč se malo predomisli a onda pođe za njim. Tamo vani Winnetou ga uze za ruku, povede još malo u stranu, zaustavi se i reče: - Moj brat me nije razumio. Winnetou je već lo-gorovao ovdje kad su ti bijelci došli. On ih je osmotrio i saznao da su ta dvojica pustinjski lešinari te se prema tome slaţe s ratnicima Komanča. Ali zašto bi te otrovne zmije znale da smo ih raskrinkali? Onda bismo ih morali ubiti, a kudikamo je pametnije ako ih pustimo da još neko vrijeme ţive. Trebalo bi da oni povjeruju kako Komanči ţele navratiti grobu svoga 422 poglavice. Ali meni moj brat moţe reći zašto ih je slijedio. Komanč se osjećao postiđenim. - Vatrena Zvijezda, poglavica Komanča - započe on - odjahao je sa Ţeljeznim Srcem, svojim sinom, na istok do kuća bijelaca. Oni se vraćaju preko Llana i sada se nalaze negdje nasred pustinje. Pri tom će sigurno
udariti na povorku bijelih i onda će ih lešinari napasti. Stoga smo odmah krenuli njima u susret da ih zaštitimo. Ovu dvojicu bljedolikih smo pustili da ţive kako bi nas svojim tragom doveli do lešinara. Na Toyah Creeku njihov trag se sjedinio s tragom druga četiri bijelca za koje smo smatrali da su im slični. Sada smo naišli na Winne-toua. Što kani poglavica Apača učiniti? - Ja ću pojahati s vama, jer i ja očekujem prijatelje koji treba da dođu preko Llana i koji ne slute za pothvat što ga pripremaju lešinari. Zločinci imaju logor u murdering poolu. Budući da ne znam gdje je to mjesto, htio sam pustiti oba Meksikanca da pobjegnu kako bi mi, a da za to ne znaju, bili vodiči. - Tko su ti ljudi koje očekuješ? - Old Shatterhand i još nekoliko bljedolikih. Old Shatterhand, čuveni ratnik bijelaca? Ako dopuštaš mi bismo pojahali s tobom. - Winnetou te štaviše moli za to. Izgleda da se uvijek raštrkana četa lešinara ovog puta okupila za ovaj veliki poduhvat. To se mora iskoristiti kako bi jednim jedinim udarcem bili uništeni. Ja mislim... On se prekide, jer se iz ţbunja razlijeţe bučna vika i galama. Nekoliko pucnjeva se prolomi, a s druge se strane logora začuše brzi udarci kopita. Winnetou i Komanč odmah pohrliše k ostalima. Probijajući se kroz ţbunje, oni spaziše kako se skupina uskomeša. Komanči su htjeli odmah da odjašu. Meksikanci se nisu mogli više vidjeti. New-Moon, Por-ter, Blount i Falser su stajali tu kao da nisu znali što da poduzmu. Međutim, Lovac na medvjede je sa svojim sinom mirno sjedio i dalje kraj vatre i doviknuo Wiunetouu: - Meksikanci su pobjegli! 423- Kako je to bilo moguće? - zapita Apac. - Oni su tako nenađno skočili na svoje konje da su se izgubili iza ţbunja prije nego što je itko od nas stigao da uzme pušku i da ih ubije. Vjerojatno su već i prije dolaska Romanca nanjušili da su u opasnosti, jer su im konji bili odvezani.
Pustite ih neka idu! Oni su krenuli u svoju propast a s njima i svi njihovi drugovi. Neka ratnici Ko-manča sjašu s konja i ovdje ostanu! U osvit dana oni će napustiti Raspjevanu dolinu i poći u lov na ljudske zvijeri Llano Estacada! 9. OBRAZINA PADA "My darling, my darling My love child much dear, My joy and my smile, My pain and my tear!" tako se razlijegala stara omiljena uspavanka iz Tennes-seea po tihom jutarnjem zraku. Grane obliţnjih badema i lovora kao da su se svijale po taktu a stotine kolibrija skakutalo je kao šarene iskrice oko stare Crnkinje koja je sama sjedila kraj vođe! Sunce se upravo dizalo iznad niskog nebeskog ruba i prosipalo svoje zrake poput blistavih niti preko bistre vode. Visoko gore u zraku carski orao je povlačio svoje krugove. Dolje kraj obale nekoliko konja su poput zasićenih sladokusaca birali naročito sočnu travu, a na vrhu močvarnog čempresa stajao je američki đrozd i s koso poloţenom glavicom osluškivao pjesmu Crnkinje i oponašao, kad se pjesma svršila, posljednje riječi strofe s jednim ,mitir-mitir-mitir koje se unaokolo razlijegalo. Iznad krošnja niskih palmi koje su se ogledale u vodi, uzdizale su se krošnje visokih tamjan-borova i topola ispod kojih su velike, šarene libele letjele za muhama i drugim malim insektima, a iza kućice koja Dijete moje, dijete moje Sine moj najdraţi Radosti moja, osihijehu moj Jade moj, suzo moja. primj. prev.. je stajala kraj vode svađala se međusobno skupina patuljastih papiga oko zlatnih kukuruznih zrnaca. Izvana se nije moglo vidjeti od čega je kuća bila napravljena jer je sa sve četiri strane i preko krova bila potpuno prekrivena gustim vreţama bijelih, šarenih mukokaza čiji su ţuti, slatki,
kokošjem jajetu nalik plodovi, ţivahno svjetlucali ispod bujnog lišća. Sve je ovo ostavljalo dojam tropskog kraja. Ĉovjek bi mogao pomisliti da se nalazi u nekoj dolini Juţnog Mexika ili srednje Bolivije, pa ipak je ovo malo jezero sa kućicom obraslom mukokazom i bujnim rastinjem juga leţalo usred zloglasne pustinje Llano Estacado. Bila je to ona tajanstvena voda o kojoj su toliki govorili a da je nikad nisu vidjeli. "My heart-leaf my heart-leaf, My lite and my star, My hope and my delight, My sorrow, my care!" pjevala je Crnkinja dalje. ,Miker-miker-miker", oponašao je podrugljivi drozđ dvije posljednje riječi. Ali pjevačica nije obraćala paţnju na njega. Ona Je bila uprla pogled u dvije stare fotografije koje je drţala u rukama i između pojedinih stihova ljubila svojim uvelim usnama. Mnogo je suza palo na sliku, a isto toliko i poljubaca, tako da je gotovo bila izbrisana te je samo oštro oko moglo prepoznati koga ili što je slika predstavljala, naime Crnkinju s crnim dječakom u naručju. Glava mališana se bila posve izgubila. Poljupci i suze izbrisali su je. - Ti biti moj dobar, dragi Bob! - govorila je ona njeţno. - Moj little-Bob, moj small-Bob. Ja tvoja majka. Missus bila dobra i ljubazna naručila napraSrc" moje, sre" moje. Ţivotu mo, zvijezdo moja, Nado moja. radosti moja TURO ir.oja, brigo moji. primj. prev.. " gazdarica 426 joj slika i kad fotograf doći, ona dala napraviti .slika od Sanna i mali Bob. Kada missus umrla, massa prodati Bob. Oh, massa biti rđav massa! Sanna mnogo plakati, kad massa reći, massa hoće prodati my darling - Sanna mnogo moliti za dragi mali Bob, ali massa fcazati: - Ĉemu ti je bedasta Crnkinjo potreban tvoj mali Bob? - Rđav
massa dojahati na konj i ponijeti sa sobom my darling! Majka Sanna imati još samo slika od Bob. Ona nju sačuvala kad i Sannu prodali; ona nju sačuvala i kad nju massa Bloody-Fox ovamo dovesti i ona nju sačuvati i dalje dok stara Sanna ne umrijeti i ne vidjeti ponovo Bob koji sigurno u međuvremenu postati krupan snaţan Crnac i ne zaboraviti svoj dobar, drag, mama Sanna. Oh my darling, my darling my joy and my... - ona stade i podiţe .glavu čija je snjeţno bijela vunasta kosa neobično odudarala od tamne boje lica. Osluškivala je šum koraka koji su se pribliţavali. Ona skoči na noge, stavi fotografiju u dţep svoga kaliko-kaputa i viknu: - O Boţe, Boţe kako se Sanna radovati! Fox najzad vratio. Bloody-Fox opet ovdje. Ja njemu odmah dati meso i ispeći kolače od kukuruz! Ona pohita iza kućice i jedva da je stigla dotamo, kada se spomenuti pojavi ispod drveća. Izgledao je ilijed i malaksao. Konj mu se preznojavao, posustao i spoticao u hodu. Obojica mora da su bili veoma iscrpljeni. - Welcome, massa! - dočeka ga stara. - Sanna odmah donijeti jelo. Sanna biti brza! - Ne Sanna - odbi on, sjahavši s konja. - Napuni sve mješine vodom! To je najpotrebnije što se sada mora učiniti. - Zašto mješine? Za koga. Zašto massa Fox ne jesti? On imati vrlo velik glad! - Bogme, gladan jesam. Ali ja ću uzeti sam ono što mi je potrebno. Ti nemaš vremena za to. Moraš napuniti mješine s kojima ću onda istog časa -ponovo krenuti. - Boţe, Boţe i Opet na put? Zašto stara Sanna uvijek biti sama usred velika prostrana Estacado? 427- Jer će inače čitava povorka stranih useljenika skapati od ţeđi. Njih su .lešinari" zaveli. - Zašto massa Fox njih bolje ne voditi? - Nisam mogao do njih, jer ih je toliko lešinara opkolilo da se nisam usudio da im se pribliţim. - Onda lešinari ubiti jadni dobri useljenici!
- Ne. Sa sjevera dolaze hrabri i snaţni lovci na čiju pomoć sa sigurnošću računam. Ali čemu koristi ta pomoć kad vode nema! Ljudi će poskapati od ţeđi i ako se budu oslobodili klopke lešinara. Dakle vode, vode, vode, Sanna, i to odmah! Ja ću sve konje natovariti s mješinama. Samo ovog vranca moram ostaviti, on je premoren. Fox pođe prema kućici i uđe kroz vrata uokvirena mukokazom. Unutrašnjost kuće sastojala se samo od jedne prostorije. Ĉetiri zida su bila podignuta od trske i oblijepljena finim muljem iz malog jezera i pokrivena dugom, osušenom trskom. Iznad peći podignute na zemlji dizao se isto takav dimnjak od trske i mulja, ispod koga je visio ţeljezni kotao. Na svakom od tri preostala zida bio je po jedan mali prozor uokviren puzavicama. Ispod krova visili su komadi suhog mesa a na zidovima svakojako oruţje koje se moglo vidjeti na Zapadu. Pod je bio prekriven krznima. Dva leţaja su bila napravljena od kolja pričvršćenog remenima preko kojih su bila raširena medveđa krzna. Najljepši ukras u sobi predstavljalo je gusto rutavo krzno bijelog bivola s lubanjom. Naspram vrata, s obje strane od njih, stajalo je preko dvadeset noţeva zabodenih u zidu s urezanim svakojakim znacima po roţnatim i drvenim drškama. Ĉitavo pokućstvo ove cvijećem obrasle kućice predstavljali su jedan sto, dvije stolice i ljestvice koje su dosezale do krova. Bloody-Fox priđe krznu, pogladi ga rukom i promrmlja: - Obrazina duha Llano Estacada, pokraj nje noţevi ubica koje je ,duh" svojim kuglama ubio - dvadeset i šestoricu već. Ali kada ću otkriti onoga koji zasluţuje smrt više od svih ostalih? Moţda nikad! Pshaw. Još se nadam, jer zlikovca obično goni 428 njegova nečista savjest da se vrati na mjesto zločina. Sad moram pojesti neki zalogaj i malo se odmoriti. On skide sa krova komad suhog mesa, pojede ga na brzinu, baci se na leţaj i sklopi oči, naravno ne da spava. Kakve su se slike redale pred očima log još mladog čovjeka?
Nakon nekih pola sata uđe Crnkinja sama i javi mu da su mjeţine pune. Fox skoči s leţaja i -podiţe jedno krzno koje je leţalo na podu. Ispod njega je bilo neko malo skriveno udubljenje iz kojeg on izvadi sanduk optočen limom. U njemu se nalazila municija kojom je napunio kesu što mu je visila za pojasom. Onda se još jednom popne ljestvicama do stropa kako bi se snabdjeo mesom. Nakon toga izađe do jezera na čijoj je obali leţalo osam velikih, vodom napunjenih koţnih mješina od kojih su dvije po dvije bile privezane širokim koţnim remenima. Vodom tih mješina Bloody-Fox je već mnogom zalutalom putniku spasio ţivot. Kraj malog jezera se nalazilo pet konja. Na jednog od njih Fox stavi sedlo koje je skinuo s posustalog vranca. Ostali su morali nositi mješine i to tako da im široki remeni legnu preko leđa i da s lijeve i desne strane visi po jedna mješina koju je onda pomoću drugih remena pričvrstio za konja. Konii su bili poredani u takozvanu karavanu, to jest pove-eani vodicama jedan za rep drugopa tako da je konj na kojem se jaši bio na čelu. Onda Bloody-Fox skoči u sedlo. Crnkinja mu je vičnom rukom pomogla. Nije joj to bio prvi put. Zatim je rekla: - Massa Fox jedva biti tu i već ići odmah u opasnost. Što biti sa stara Jadna Sanna kad massa Fox biti ubijen i ne doći više? - Doći ću opet, Sanna - umirivao ju je on. - Moj ţivot stoji pod moćnom zaštitom. Kad to ne bi bio slučaj, onda već odavno ne bih ţivio, vjeruj mi! - Ali Sanna uvijek biti sama! Nemati nikoga s kojim ona govoriti, osim konj i papagaja i slika od little-Bob. 429- Moţda ću ovog puta, kad se budem vratio,, doći sa društvom ovamo. Sastat ću se s ljudima kojima bih volio pokazati svoju kuću, premda san, ovo dosada tajio. Medu njima je i jedan Crnac Icog" zovu Bob, isti je kao tvoj darling-boy! - Crnac Bob? O Boţe, Boţe! Imati on moţda maj-ku koja se zvati Susanna, ali je zovu Sanna? - To ti ne bih znao reći.
- Biti on prodan iz Tennessee za Kentucky? - Nisam ga pitao. - To sigurno biti moj little-boy? - Kako moţeš pomisliti da bi baš on mogao biti tvoj Bob! Ne muči se takvim mislima! Ali kao što sam već rekao, moţda ću ga dovesti sa sobom i onda moţeš sa njim sama govoriti. Zbogom, Sanna. Pazi mi dobro vranca! - Zbogom, massa! O Boţe! Boţe! Sada Sanna opet sama! Dovedi Crnac Bob, dovedi sa sobom! On joj veselo kimne glavom i krene s konjskim lancom te se uskoro izgubi ispod stabala. Močvarni čempresi, borovi i topole kraj vode su bili staro rastinje. Bademe i lovore je međutim Blo-ody-Fox posadio, kao i šumicu kestenova, limuna l narandţi kroz koju je sada jahao. Onda je naišao pojas gustih ţbunova kojima je sigurno bilo namijenjeno da malu oazu zaštite od vjetra i pijeska. Mladić je od jezera iskopao uzane jarke kako bi navodnjavao ţbu-nje što je na mjestu gdje je vlaţnost tla prestajala brzo prelazilo u neke vrste kaktusa za kojima je onda uslijedila gola, pješčana površina Llana. Tu gdje je mogao razviti potrebnu brzinu, Fox potjera svoju karavanu u galopu, i uskoro se izgubi poput tamne tačke u daljini. Na pola dana jahanja prema sjeverozapadu od kućice u oazi kretala se oko podneva istoga dan poprilična skupina jahača sjeveroistočnim pravcem preko Llana Estacada. Na čelu je jahao Winnetou s poglavicom Komanča, iza njih Lovac na medvjede " Martinom, svojim sinom. Onda su slijedili jedan z" drugim New-Moon, Porter, Blounti, Falser, a na kraju povorke ratnici Komanča. Jahali su posve šutke. Oči bijelih lovaca i ratnika Komanča lutale su unaokolo i pretraţivale pogledima prostranu golu pustinju. Najčešće su međutim bile uprte u dvojicu vođa, naročito u Winnetoua koji je sjedio u sedlu tako što je konju s boka bio duboko nagnut da je dobro mogao pratiti trag koji su
slijedili. Bio je to trag braće Pellejo koji ih je trebao da dovede do murdering poola. Tada Winnetou iznenada zaustavi svog Ilčija i skoči sa sedla. Na tlu koje se sastojalo od lakog pijeska bilo je daleko više tragova nego dotle. Izgledalo je kao da se nekoliko konjanika nadmetalo u alkanju. Isto tako moglo se prepoznati čovječje stope. Jahači koji su ovdje bili, sjahali su sa konja da dobro osmotre nečiji trag. Dok su ostali stajali, Winnetou pretraţi svaki pedalj išaranog tla. Onda lagano pođe, nagnut naprijed, malo udesno. Kad se vratio, on reče poglavici Komanča, da su ga svi mogli čuti: - Ovdje su dvojica bljedolikih naišli na nečiji trag i sjahali da ga pročitaju. Trag potječe od pet konja koji su bili povezani jedan za drugog. Da je bilo više jahača na konjima, onda oni ne bi bili tako povezani. Dakle, bila je to-karavana od pet konja s jednim jahačem na prvom konju. Taj jahač je s ovim karavanom prošao ovuda prije tri sata. Dvojica Meksikanaca su naišla na njegov trag i pošla za njim. Moja braća će vidjeti da su ivice tragova dijelom još oštre a dijelom pomalo zbrisane. Poglavica Komanča koji je isto tako bio sjahao s konja da pretraţi trag, sloţi se sa Winnetouom. Za njima sjaha i Baumann, Lovac na medvjeđe. Duboko nagnut naprijed, gotovo do zemlje, on je koračao polako unaokolo a onda se uputio nadesno, malo dalje nego Winnetou. Tamo je čučnuo kao da je ta mjesto htio bolje osmotriti. Zatim je mahnuo Winnetouu i pokazao mu rukom u pijesak: - Jahač je ovdje sišao s konja. Zašto li je to učinio? Winnetou pogleda u trag koji je vodio nadesno i reče pošto je promislio: - Ovaj čovjek je neki bljedoliki, kako mu vidim po nogama, očito neki mlađi. - 431čovjek. Izgubio je vodu kako se vidi po tragu u zemlji Odavde mu voda više ni:e curila. Dakle, on je ovdje sjahao da zatvori bure ili mješinu koju je sa sobom nosio i koja je vodu propuštala. - Misli li moj crveni brat da je bilo samo jedno bure ili mješina?
- Bilo je samo jedno koje je propuštalo vodu, ali on ih je imao osam. Ĉetiri konja su bila natovarena .sa po dvije mješine a na prvom je on jahao. - Ĉemu tolika voda? Za njega i za njegova konja nije mu bila potrebna tolika voda. - Ne. On mora da je po jahao prema nekom mjestu gdje se nalazi mnogo ţednih. On je ili neki lešinar koji treba da napoji ostale razbojnike i njihove konje u pustinji, ili je častan čovjek koji ţeli da utoli ţeđ poštenim ljudima. Ovaj sigurno zna da u Llanu ima takvih ljudi. Tko li su ti ljudi? - Moţda povorka bijelih koje će napasti? - Moj brat je sigurno ispravno pogodio. Mi ćemo ponovo uzjahati i brzo poći za tragovima koji su se ovdje spojili. Oni se ponovo popeše na konje i ubrzanim hodom pođoše za sjedinjenim tragovima koji nisu više vodili prema sjeveroistoku već ravno prema sjeveru. Nije bilo ničeg drugog do pijeska i uvijek samo pijeska po kojem se trag oštro ocrtavao. Samo tu i tamo stalo bi kopito konja na poneku stijenu. Llano Estacado je uglavnom ostavljao dojam dna jednog prije mnogo stoljeća isušenog jezera. Povremeno bi opazili s lijeve i s desne strane u daljini sivosmeđe pojase. To su bila polja kaktusa kroz koja nije mogao nitko projahati. Tako su išli uvijek naprijed. Tragovi su postajali sve svjeţiji - siguran znak da su se sve više pribliţavali jahačima ispred sebe. Kad je počelo da se smrkava, skupina stiţe do mjesta gdje su se tragovi ponovo razmnoţili, ali ne zato što su im neki novi pridošli, već zato što su se tu zaustavili. Winnetou sjaha da ponovo pretraţi. On pođe malo dalje prema sjeveru, a onda, kad se vratio, isto tako prema jugu i reče kad je sve osmotrio: 432 __ Ĉovjek s vodom je odjahao prema sjeveroistoku.
Dvojica Meksikanaca su se ovdje dvoumili da li da podu za njim, ali su pošli prema sunčevom izlasku. Kojim tragom da pođemo? - Poglavica Apača će to najbolje znati - odluči vođa Komanča. - Onda će Winnetou reći svoje mišljenje. Oni kojima je pošao bljedoliki s vodom nalaze se na sjeveroistoku. On je očito neki dobar čovjek koji ovdje ţeli samo pomoći. Mi bismo mogli poći za njim da ga opomenemo. Ali budući da su Meksikanci tako naglo skrenuli sa njegova traga, murdering pool se mora nalaziti ovdje u blizini. Oni su pojahali tamo da se nađu s lešinarima i da ih obavijeste kako su vidjeli trag čovjeka s vodom. Oni će sigurno poţuriti za njim da ga u tome spriječe. Mi ćemo isto tako pojahati prema murdering poolu te ćemo stoga slijediti trag dvojice Meksikanaca. Da li je to mom crvenom bratu pravo? Komanč kimne potvrdno glavom i Winnetou se upravi prema istoku. Da su on i njegovi suputnici brţe potjerali konje, onda bi im sigurno pošlo za rukom da brzo sustignu Meksikance. Ali to Winnetouu nije bila namjera. Sto bi prije tu dvojicu sustigao, to bi se manje mogao nadati da će saznati gdje se nalazi murdering pool. Stoga se neprestano drţao na istom rastojanju od zlikovaca. Nešto više od jednog čitavog dana jahanja na sjeveroistoku od kućice u oazi kretala se neka duga kolona po dubokom pijesku Llana. Ona se sastojala od dvanaest volujskih kola koja su išla na izvjesnom rastojanju jedna od drugih, praćena dobro naoruţanim1 jahačima. Sva kola su bila dobro građena i u svakim je bilo upregnuto šest do osam volova koji su svoj teški teret lagano vukli naprijed. Ţivotinje su bile umorne i iscrpljene. I po konjima se vidjelo da su jedva nosili svoje jahače. Jezici su im visili iz usta, bokovi su im se nadimali, a noge klecale. Kočijaši su išli sasvim malaksali pokraj volova koji su se spoticali. Glave su im bile oborene te je
28 Među orlovima 433izgledalo kao da jedva imaju snage da svojim golemim bičevima zamahnu kako bi iz goveda istjerali i posljednju trunku snage. Ljudi i marva su ostavljali dojam karavane koja je bila na putu da skapa od ţeđi i gladi. Razmetljivi advokat Leader, koji se sa svojim pratiocima pridruţio povorci, bio je sasvim pokunjen i skroman. Samo je konj vodiča koji je jahao na čelu pokazivao svjeţinu pokreta po kojima se nije mogla primijetiti nikakva iscrpljenost. Jahač je međutim sjedio u sedlu isto onako tromo pognut naprijed, kao da je i on poput drugih patio od uţasne ţeđe. Kad bi neka od ţena ili neko od djece glasno zakukao u kolima on bi se nehotice uspravio, a oko njegovih tankih usana poigrao bi osmijeh đavolskog zadovoljstva. Ovaj zlikovac je nosio na sebi tamno koţno odijelo i šešir široka oboda uz koje njegovo skrušeno lice i naočari nisu osobito pristajali. To nije bio nitko drugi do Tobias Preissegott Burton, toboţnji misionar mormona. On se karavani ponudio za vodiča i sad se pošteno trudio da ove ljude odvede u sigurnu propast. Upravo je najistureniji iz skupine dobro obo svog konja, da je ovaj uz očaian napor jedva stigao do Burtonova. - Ovako se dalje ne moţe - reče on. - Mi od orekiučer nismo okusili ni jedne kani vode, jer smo ostatak morali ostaviti za konje i volove. Ali jučer ujutro je i nie nestalo, poto su se dva oosljednja bureta na neki neshvatljiv način isoraznila. - To je od ţege - reče mu Burton. - Duţice na buretu su se od ţege rasušile tako da je vođa iscurila. - Ne, nije to. Ja sam burad pregledao. Doklegođ je vode u buretu, duţice se ne mogu rasušiti. Njih je netko probušio tako da je voda za vrijeme noći tiho i neprimjetno istekla. Među nama je neki čovjek koji nas ţeli upropastiti. - Nemoguće! Tko potajno pusti vodu da isteče taj je i sam osuđen da u pustinji skapa od ţeđi! - To sam i sam sebi rekao, pa ipak je tako. Ovo nisam nikom rekao kako ne bih povećao opću brigu. 434
ja sam, dalje, svakog pojedinačno krišom promatrao, ali nisam otkrio ništa po čemu bi se moglo zaključiti tko je to učinio. Stoka će nam uginuti od ţeđi. Jedva se kreće. 2ene kukaju, djeca plaču za vodom - uzalud, jer više nema niti jedne jedine kapi. Pogledajte uvis! Tamo gore lebde lešinari kao da znaju da ćemo uskoro postati njihov plijen. Jeste li sigurni da se nalazimo na pravome putu? Burton je za vrijeme noći svojim rukama oba bureta probušio. Tada se napio i dao svome konju. Onda je napunio veliku limenku koju je briţljivo uvio u krzno i objesio o svoje sedlo kako bi kad padne mrak sebe i konja potajno osvjeţio. - Naravno! - odgovori on pokazujući na pritke koje su na razdaljini jedne od drugih bile pozabijene u pijesku. - Pa vidite ovdje putokaz na koji se sasvim sigurno moţe osloniti! - Sasvim sigurno? Svi smo mi čuli da to kolje lešinari pustinje ponekad iščupaju iz pijeska i poza-biju ga u drugom pravcu koji putnike vodi u sigurnu smrt. - Da, to se dešavalo ranije, ali sada se ne događa više, jer su tim nitkovima stali na put. Uostalom, ja ovaj kraj poznajem dobro i znam da smo na pravom putu. - Vi ste jutros rekli kako se nalazimo na sredini pustinje, zašto su te pritke pozabijali baš kroz ovaj kraj? Na drugom mjestu sigurno bismo naišli na prostrana kaktusova polja u čijim plodovima ima toliko tečnosti da bismo se i mi, a i naše ţivotinje, mogli okrijepiti. - To bi bio znatan zaobilazak. Da vas umirim, ţelim vas uvjeriti da ćemo večeras, ako se budemo malo više poţurili, stići do jednog takvog polja. Sutra ćemo međutim naići na jedan izvor koji će svoj našoj nevolji učiniti kraj. - Ako se više poţurimo! Pa vidite da ţivotinje ne mogu brţe! - Onda da stanemo neka se odmore. - Ne, ne, to ne smijemo učiniti. Ako se jednom zaustavimo, nitko više neće moći našu stoku pomaknuti 28
435s mjesta. Kad jednom budu polijegali, sigurno više neće ustati. Moramo ih samo tjerati, neka se teturaju dok ne stignemo do kaktusa koje ste spomenuli. - Sasvim kako vi ţelite, sir! Ja ništa manje ne trpim od ţeđi nego vi, ali na svoju utjehu ja vidim da su skoro pred nama i drugi projahali istim puteni. Pogledajte samo ove tragove na koje smo se jutros namjerili! Ovuda je prošla velika grupa jahača koja bi se teško usudila ovim pravcem kad ljudi ne bi znali da nije dobar. Nemamo se čega plašiti. Sutra u ovo doba sve će nevolje biti iza nas. S ovim riječima Burton je bio u pravu, jer je po njegovu mišljenju još prije naznačenog vremena trebalo da uslijedi planirani napad. Da se spomenuta skupina jahača sastojala od njegovih drugova koji su pobili kolje u suprotnom pravcu, to on naravno nije rekao. On se potajno smijao u sebi, kad se drugi smirio tim dvosmislenim riječima. Između kućice u oazi i murdering poola pruţalo se nekoliko sati dugo i gotovo isto tako široko neprohodno kaktusovo polje. Nikakav konj, nikakav jahač nije mogao proći preko njega. To je bio razlog što Blo-ody-Fox nije nikad udario tim smjerom i što nikad nije došao do murdering poola. On je jahao sada zapadnom ivicom tog polja prema sjeveru. Da je sada na sjevernom rubu skrenuo prema istoku, sigurno bi otkrio udubljenje tla koje je za mnoge već značilo propast i kraj. Ali on je znao da se oni koje je htio spasiti nalaze na sjeveroistoku od njega te je stoga udario tim pravcem kad je za sobom ostavio kaktusovo polje. Sunce je ţarilo svog snagom. Fox je osjećao kako mu toplina probija kroz odijelo. Konji su mu se preznojavali, ali on im nije priuštio odmora. Neprestano osmatrajući rub vidokruga, jahao je dalje. Tada se tamo gdje se na sjeveroistoku nebo kao spajalo sa zemljom pomolio izvjestan broj raštrkanih tamnih tačaka. To su morali biti iseljenici! On potjera svog konja mamuzama, a
ostale, koji su nosili vodu za njim, glasnim povicima da su poput oluje poletjeli ravnicom. 436 Doduše Fox je opazio već nakon kraćeg vremena da se pred njim nalaze samo jahači a ne i kola, ali je vjerovao da je to prethodnica iseljenika te je stoga pošao prema njima. Tek kad im se prilično pribliţio, pade mu u oči ne samo znatan broj tih jahaća već i njihovo ponašanje. I oni su ga bili primijetili. Umjesto da ga mirno sačekaju, oni se podijeliše u tri skupine. Jedna se skupina zaustavi, a druge dvije pojahaše nalijevo i nadesno u susret Bloody-Foxu, kao da su ga htjeli zaokruţiti i presjeći mu odstupnicu. On se uspravi na sedlu i osvrte unaokolo. - Heavens! - uzviknu on. - Ima ih preko trideset. Ovako jaka ne moţe nipošto biti prethodnica iseljenika! Sa sobom vode nekoliko konja natovarenih koljem. The devil! Ovo su lešinari Llano i ja sam im uletio pravo u klopku! Hoće da me zarobe. Sa toliko ljudi se ne mogu uhvatiti u koštac. Moram pobjeći. Bloody-Fox se okrene i pojaha unatrag, ali sa tako privezanim konjima nije mogao postići ţeljenu brzinu, pogotovo što su oni bili prilično iscrpljeni. Progonitelji su mu se vidno pribliţavali. On je doduše tjerao svoga konja što je više mogao ali su ga ostali konji otpozadi zadrţavali. Oni počeše da se jogune, da trzaju uzde i remene i da se čivtaju. Zbog toga se morao zaustaviti, a to je moglo biti kobno, jer su se najistureniji progonitelji nalazili gotovo na puško-met daleko. Tada puče kajiš na repu konja na kojem je jahao i za koji je bio privezan prvi konj s mje-šinama te se četiri ostala konja stuštiše s mješinama u stranu. - Oni su izgubljeni, a s njima i voda! - zaškripa zubima Fox. - Ali za ovo ću se odmah naplatiti. On smiri svog konja i zaustavi ga. Nanizani đvocijevkom i opali. Jedan metak, joS jednom i dvojica najisturenijih progonitelja sunovratiše se sa svojih konja.
- Tako samo naprijed! Sad mi se sigurno neće više pribliţiti. Za oţednjele iseljenike ne mogu ništa drugo učiniti do da potraţim Old Shatterhanda te da im s njim pomognem. 437Dok je Fox ove riječi srdito pred sobom mrmljao jurio je u galopu prema sjeveru. Lešinari su ga slijedili još neko vrijeme uz bijesnu dreku. Kad su uvidjeli da je njegov konj izdrţljiviji od njihovih, oni se vratiše na mjesto gdje su leţala dvojica ubijenih. I ponovo otprilike na jedan dan jahanja od kućice u oazi ali na sjeverozapadu od nje, nalazila se najzad još jedna skupina jahača koja se kretala prema jugu. Ona je slijedila neki duboko ugaţeni trag u pijesku, i to trag pustinjskih lesinara koji su jahali ispred karavane da bi iščupali kolje i pozabijali ga u smjeru koji je vodio prema murdering poolu. Naprijed je jahao Old Shatterhand. Pored njega je bio Ţeljezno Srce, mladi Komanč. Za njima su išli Hobble-Frank i Debeljko Jemmy. Na začelju su jahali Davy, Fred i Bob. Prva dvojica su šutjeli čitavo vrijeme i jedva da su ispuštali iz oka trag i onu daleku tačku na koju je on ukazivao. Utoliko su govorljiviji bili ostali, a Frank je bio od svih najbučniji. Razgovor se vrtio oko nekog predmeta o kojem je njegov susjed, čini se, izrazio drugo mišljenje, jer je mali Sas dao slijedeću pouku: - U naučnim stvarima ti ideš često stranputicama ili još češće bogazima. Mišljenje kao što je tvoje jeste naprosto nečuveno! Svijetla kugla koju smo vidjeli, zar ona sa firmamenta da dođe! Kao da nebeski svod nema nikakva druga posla nego da tvoja mračna duševna stanja obasjava uţarenim kuglama i raketama! - Pa reci nam onda svoje mišljenje! - pozva ga na odgovor Jemmy smiješeći se. - To mi ne pada na pamet. - Zašto ne? - Jer bih te time ponovo učinio pametnijim za nekoliko Celziusovih stepeni, a da mi to ne priznaš sa zahvalnošću. - Ili, moţda zato što o tome ne znaš ništa reći!
- Oho! Ako tako o meni misliš, onda ću te prosvijetliti. Ovakva jedna svijetla kugla zahvaljuje svoj nastanak sumporastom spoju između fosfora i truda, koji se povremeno ... 438 Njega prekide glasan uzvik Old Shatterhanda. Lovac pokaza ispruţenom rukom prema jugu i reče: - Otuda dolazi jedan usamljen čovjek! Potrebna je velika smjelost, a i osobito poznavanje Llano Estacada da se čovjek posve sam ovuda uputi. - Tko li to moţe biti? - zapita Fred. - Izgleda da je usmjerio prema nama. Old Shattterhand zaustavi svoga konja, izvadi dalekozor iz bisaga, uperi ga u jahača koji se u brišu-ćem galopu pribliţavao, onda ga ponovo spusti i reče: - Mogao bi to biti Bloody-Fox o kome ste mi pričali. Sačekajmo ga ovdje! Nakon kraćeg vremena Fox prepozna pojedine ljude iz skupine. Mašući rukom on ih pozdravi izdaleka: - Kakva sreća što vas vidim, meštri! Moram vas zamoliti za brzu pomoć. - Za koga? - upita Old Shatterhand. - Za povorku iseljenika, uglavnom Evropljana, koje će vrlo vjerojatno još noćas napasti lešinari. - Kod ovih riječi on im je već bio prišao, zaustavio svog konja i pruţio ruku, najprije Old -Shatterhandu. - Sigurno ne griješim - nastavi on - mislim da pred sobom imam Old Shatterhanda. Drago mi je, sir, što imam priliku da vas upoznam. Ja sam Bloody-Fox. - Najzad se i meni pruţila prilika da se s vama rukujem - uzvrati lovac na Foxov pozdrav. - O vama sam već mnogo puta slušao. A što se tiše povorke Iseljenika, mi je isto tako traţimo. Gdje su? - Na jugoistoku odavde. Ĉini se da su se uputili pravo prema velikom kaktusovom polju. - Njega ne poznajem. - Ono je najveće polje pustinje Llano, Ja sam izbrojao preko trideset lesinara, a dvojicu sam već ubio. Oni su izvadili kolje i poboli ga u pravcu prema kaktusima. Tamo nema prolaza.
Otuda se moţe sa sigurnošću zaključiti da će iseljenike tu poubijati. - Koliko imamo jahati da stignemo do tih ljudi? - U galopu preko tri sata. - Well, onda naprijed! - Nemojmo gubiti vrijeme. Moţemo i za vrijeme jahanja govoriti. 439Mala četa pojuri zatim poput bure preko ravnice Bloody-Fox se drţao uz Old Shatterhanda i ispričao mu o svom susretu s lešinarima i o tome kako je izgubio svoja četiri konja. Lovac ga je pogledao sa strane i rekao mu zatim onim značajnim osmijehom: - Pet konja imate Fox? Hm. Ovdje usred Llana? Da li je među njima moţda i onaj na kojem je nedavno projahao pokraj nas Avenging-ghost? - To je šesti, sir - kimne glavom Fox. - Mislio sam u sebi! - Ja imam povjerenja u vas, mister Shatterhand. Tu tajnu neću više skrivati, jer ćete sigurno vidjeti moje gnijezdo odakle sam kao ,duh" izlazio u pustinju. Isto tako vjerojatno mi više neće biti potrebno da igram ţmurke pošto će nam, nadam se, uspjeti da tu čitavu bandu do posljednjeg čovjeka istrijebimo. Još mi nedostaje samo jedan: njihov vođa koji je bio tada kad sam od svih svojih samo ja ostao ţiv! - Tko zna gdje su mu kosti! Fox, vi ste uprkos svojoj mladosti pravi heroj. Ja vam se naprosto divim. Kasnije ćete nam jednom o svemu opširnije ispričati. Ja znam, međutim, već sada kakav ste vi čovjek i s kakvim ste se opasnostima uspješno borili. Budući da imate toliko konja moţete se kad vam je volja pojaviti i izgubiti, vi mora da ţivite negdje u sredini Llano Estacada gdje ima vode, drveća, trave i plodova. - Naravno, tako je. Ja stanujem pokraj jednog malog jezera s one strane velikog kaktusovog polja. - Ah, pokraj jezera? Dakle predanje nije kazivalo neistinu! Molim vas opišite mi to mjesto malo podrobnije! Bloody-Fox mu ispriča o svojoj farmi, i Old Shatterhand zaključi da tu tajnu za još neko vrijeme sačuva.
Upravo u času kad je sunce zalazilo, oni stigoše do tragova od kola i slijedeći ih okrenuli prema jugu. To nije bilo teško, jer se uskoro pojavio tanki srp mjeseca koji je bacao dovoljno svjetla. Onda, pošto su otprilike jahali još jedan sat, Old Shatterhand iznenada zaustavi svog vrapca i pokaza rukom ispred 440 sebe. - Eno tamo iseljenika - reče on. - Vidim utvrdu koju su napravili od kola. Ostanite ovdje, jaču se prišuljati do njih da vidim što se događa. On sjaha s konja i brzo se izgubi. Prošlo je nekih pola sata kad se vratio. Onda im javi: - Dvanaest velikih volujskih kola je raspoređeno u četverokutu u čijoj sredini sjede ljudi. Oni nemaju ništa za jelo i piće, niti goriva za vatru. Njihov ih je vodič izdao, inače im toga ne bi bilo ponestalo. Volovi leţe zadihani na zemlji. Oni će brzo pocrkati, a sutra ujutro Sigurno neće ustati. Ovo malo vode što imamo sa sobom jedva da će biti dovoljno za ljude. Da bismo pomogli ţivotinjama, moramo bezuvjetno stvoriti kišu. - Kišu? - zapita Hobble-Frank. - Mislite li moţda da ćete ovdje usred pustinje učiniti da padne-kiša? - Da! - Kako? Sto? E brate, što je mnogo, mnogo je. Vi ste doduše sjajan čovjek, ali tek tako da po volji stvarate oblake, to. zaista od vas nisam očekivao. A tko će vam dogurati oblake? - Elektricitet. Nemam vremana da vam to sada objašnjavam. Da bih dobio vodu potrebna mi je vatra, po mogućnosti prostrana zapaljena površina. Bloođy Fox mi je spomenuo prostrano kaktusovo polje koje leţi ovdje u blizini na jugu. Stoga se mogu nadati da ću vam za kratko vrijeme priuštiti pravi pljusak. Ali sad naprijed! Old Shatterhand ponovo uzjaha i pođe prema kolskoj utvrdi. Ostali pođoše za njim, znatiţeljni. Kola su bila tako sastavljena da nitko stran nije mogao unutra ući. Ipak su opazili da se netko pribliţava. Old Shatterhand i njegovi sjahaše pred utvrdom sa svojih konja. Oni čuše kako
unutra netko povika: - Osluhnite! Dolaze ljudi, gospode, da li će nam donijeti pomoć? Ili su razbojnici? - Mi nismo razbojnici. Mi vam prije svega donosimo vodu - uzvrati glasno Old Shatterhand. - Dođite i pustite nas da uđemo! - Zounds! - viknu neki glas posve mrko. - Da nije to moţda... pričekajte ljudi, ja ću pogledati! 441Ovaj priđe, nasloni se preko rude i upita: - Tko ste vi, stranci? - Zovu me Old Shatterhand, a ovo su moji suputnici, sami čestiti ljudi. - Old Shat... neka vas đavo nosi! - Ĉovjek koji je ovom psovkom dočekao spasioce umjesto da ih pristojno pozdravi bio je onaj uvaţeni vodič. - Ah, vi ste to, mister Tobias Preisegott Burton! - reče JuggieFred podrugljivo. - Neobično mi je drago što vas ovdje vidim! Ali Burton se već izgubio. On shvati da ni jednog trenutka ne smije duţe ostati te stoga poleti na suprotnu stranu gdje je stajao njegov konj, izvadi brzo iz kola rudu napravivši tako izlaz iz četverokuta, baci se u sedlo i pojuri u galopu. Iza sebe on ču klicanje ljudi koje je bio osudio na propast. - Ĉekajte samo! - škripao je on zubima. - Vratit ću se uskoro a onda ćete vi i vaši spasitelji doţivjeti kraj. Burton nije imao potrebe daleko da jaše. Nakon nepunih četvrt sata on naleti na svoje drugove, ,ko-Ijaše". Oni ne pokazaše nikakvo razočaranje zbog toga što se Old Shatterhand našao među iseljenicima. Naprotiv bili su time veoma obradovani, jer bi se tako očekivan plijen znatno uvećao. Smatrali su za posve moguće, mada svoje ţrtve sigurno nisu mogli savladati bez borbe, da im pothvat neće uspjeti. Dvojica Meksikanaca su se nalazila već s ovom skupinom. U murdering poolu našli su samo jednog straţara koji ih je ovamo doveo. Marno su ispričali svoj doţivljaj u Raspjevanoj dolini ne sluteći da su im se Winnetou i Komanči prilijepili za pete.
Apač je sa svojom četom stigao do murdering poola, ali tamo nije našao nikoga. Ta ubilačka rupa sastojala se od prilično okomitog i dubokog udubi jenja u zemljištu, na čijem se dnu nalazila prljava bara. Moţda je ta voda potjecala od jezera kraj gnijezda duha Estacada, koje nije bilo suviše daleko. U svakom slučaju ta voda, premda je bila mutna, predstavljala je u pustinji Llano veliku dragocjenost te su je stoga 442 lešinari koristili za mjesto sastanka. Kadgod bi se ra-štrkali preko Plains, uvijek bi se vraćali ovamo, gdje je netko od njih stalno bio i davao obavještenja. Danas je taj čovjek pojahao s Meksikancima te zato Winnetou nije nikog našao u murdering poolu. Njegovo oštro oko reklo mu je međutim uskoro kamo se mora uputiti. On pođe za tragom te trojice zlikovaca i otkri u sumrak mjesto gdje su se pustinjski lešinari ulogorili. Winnetou naredi svojim ljudima da stanu a on leţe na zemlju i nečujno poče da puzi prema skupini razbojnika. Zlikovci su se najvećim dijelom prerušili u Indsmene. On vidje Burtona, prerušenog kao vodiča, gdje dolazi da im se pridruţi. Na ţalost nije se smio toliko pribliţiti da im čuje riječi. Ali mu je bar uspjelo da ih prebroji. Onda se vrati. - Pet i trideset lešinara - reče on svojima. - Sutra u ovo doba njihovo će meso ţderati pravi le-Sinari. - Sto namjeravaju? - zapita New-Moon. - Ĉekaju plijen, a taj plijen se nalazi sjeverno odavde jer su Meksikanci odjahali u tom pravcu, upravo je sada otuda došao vjesnik koji je po kretnjama koje sam mogao opaziti očito javljao da se moţe početi s pokoljem. Moja braća će sada poći sa mnom na sjever gdje ćemo sigurno naići na ljude koje ţele pobiti i opljačkati. On ponovo uzjaha i pođe najprije u prilično velikom luku kako njega i njegove ne bi primijetili. Onda ekrenu ponovo u narnjeravanom pravcu.
Nakon kraćeg vremena oni ugledaše u tami kolsku utvrdu pred sobom. Sad su pred njom stajale straţe. Old Shatlerhand je bio poduzeo mjere predostroţnosti. Kad su pribliţavajuće jahače oslovili, Winnetou odgovori: - Neka se bijeli ljudi ne plaše. Ovdje je Win-netou, poglavica Apača, koji im donosi pomoć. Jasno se mogao raspoznati njegov snaţan glas. Tek što je utihla posljednja riječ, iz unutrašnjosti utvrde se začu veseo glas Hobble-Franka: - Winnetou? Nek Viktorija udari u talambase i bubnjeve, jer gdje 443je Apač, tu mora biti i Lovac na medvjede s Mar-tinom! Pustite me da iziđem i da ih zagrlim! On se uzvera preko kola i spusti na drugu stranu, ali se zaustavi začuđen kad pred sobom ugleda četu Komanča. - Do đavola, što li je ovo? - zapita on. - Ovo mi je posve sumnjivo. Izađite malo van, gospodine Shatterhand, i pogledajte ove duhove što lutaju na konjima? Ali već mu se objesio oko vrata Martin Baumann, a onda ga zagrlio i Lovac na medvjede. Isto tako Win-netou pozdravi starog poznanika i reče sav radostan: - Onda, moj brat Old Shatterhand mora da je ovdje. Zar nije čuo moj glas? - O, kako da ne! Evo me! - vikne Old Shatterhand koji uz pomoć nekoliko drugova brzo razmače dvoja kola i izađe da pozdravi svog crvenog prijatelja. Ostali pođoše za njim: Jemmy Davy i Juggle-Fred. Bilo je tu svakojakih pitanja i odgovora, stisaka i drmanja ruku, ali bez ikakve galame koju sam poloţaj nije dozvoljavao. Ozbiljan i tuţan stajao je mladi Indijanac, Ţeljezno Srce, kod svojih Komanča koji su se začudili kad su ga tu našli. On im je ispričao o umorstvu njihova poglavice, svoga oca. Oni su ga šutke saslušali, ali su se u svom srcu zakleli da će smrću kazniti le-šinare. Pošto su završili s pozdravljanjem, u utvrdi i okolo nje nasta tiho ali vrlo ţivo komešanje. Oni razmakoše kola kako bi i Komanči našli u utvrdi mjesta. ,Koljaši" nisu trebali već izdaleka vidjeti da imaju posla s ovako velikim brojem
protivnika. Uveli su i konje. Komanči su podijelili iseljenicima meso i vodu koju su nosili sa sobom u izdubljenim bundevama, jer je Old Shatterhand obećao da će uskoro doći do veće zalihe. Ipak vode nije bilo dovoljno da posve utoli ţeđ jadnih ljudi. Bilo je kod ovog susreta još i tako neočekivanih prizora, kao na primjer trenutak kad je New-Moon prepoznao Juggle-Freda koji ga je nekada spasio od ubilačke ruke Stealing-Foxa. Uskoro međutim u kolskoj 444 utvrdi zavlada duboka tišina. Doduše nitko nije spavao, ali su ljudi koji su jedan drugom imali toliko stvari da ispričaju, govorili samo šapatom tako da se izvan utvrde nije mogao čuti nikakav glas. Old Shatterhand je preuzeo zapovjedništvo. On je sjedio pokraj Bloody-Foxa koji mu je podrobno opisao kraj u kojem su se sada nalazili. Trebalo je učiniti sve kako im lešinari ne bi umakli i kako bi se njihovom poslu jednom za svagda učinio kraj. Old Shatterhanda je naročito zanimalo čuvši da se pored velikog kaktusovog polja na jugu s istočne strane pruţa još jedno polje, doduše daleko uţe, ali mnogo duţe od prvog. Fox reče da između ta dva polja vodi prema jugu prilično uzana pjeskovita staza kojom se moţe doći do njegova gnijezda. Na početku, ta staza je išla cikcak-linijom tako da je svatko tko nije poznavao ovaj kraj morao pomisliti da tu nema prolaza. Zbog toga se još nitko dosada nije usudio da dalje prodre. - Dobro! - reče Old Shatterhand. - Onda nam ni jedan od ovih zlikovaca neće umaći. Ukoliko našu brojnu premoć ranije opaze, ili se nakon prvog napadaja razbjegnu, mi ćemo ih potjerati između kaktu-sovih polja i onda ćemo zapaliti kaktuse. Time ćemo doći istovremeno do vode za konje i volove. - Ali onda će lešinari doći do moga jezera i odatle će umaći! - Ne, Fox, jer vi ćete odmah poći tamo s deset Komanća da te momke, koje ćemo mi potjerati, tamo sačekate. Vi ćete komotno
stići na vrijeme, jer ja se kladim da će njihov napad uslijediti tek pred zoru! Ovaj plan je bio odmah izvršen. Još jednom su pomjerili kola da propuste Foxa i Komanče. Onda zavlada dubok mir. Sa spoljne strane kolske utvrde stajali su unaokolo straţari s naredbom da se, kad primijete da se neprijatelj pribliţava, brzo i tiho uvuku između toč-kova u unutrašnjost utvrde. Tu su stajali osedlani konji, spremni da odmah polete u potjeru za bjeguncima, a i svaki jahač je dobio određeno uputstvo. 445Tako je minula noć. Na istoku se ukazao tihi tračak svjetla te se jasnije pomoliše obrisi kola i ostalih predmeta. Nigdje nikakva traga jutarnjoj magli. Sva-njivalo je polako te su tako na jugu vidjeli .koljaše na konjima, udaljene nekih hiljadu koračaja. Vjerovali su da im je došlo vrijeme te su potjerali svoje konje u galopu da na juriš osvoje kolsku utvrdu. Straţari su se povukli, te su svi ljudi stajali s one strane utvrde odakle je trebalo da uslijedi napad. Sad su lešinari bili udaljeni još samo stotinu, još osamdeset, još pedeset koračaja. - Pali! - viknu Old Shatterhand. Preko trideset pucnjeva se prolomi, četa napadača se odmah bezglavo rasprši. Mrtvi i ranjeni popadaše sa konja, a konji bez gospodara se dađoše u bijeg. Jahači koji nisu bili ranjeni ili su bili samo lakše povrijeđeni zaustaviše svoje konje. Jedva da ih je bilo više od deset. - Ura, ura! Old Shatterhand i Winnetou! - vikao je HobbleFrank. Kad su lešinari čuli ime Winnetou i vidjeli koliko su ljudi izgubili, oni se brzo okrenuše i dađoše u bijeg prema jugu. - Izlazite! I svatko na svoje mjesto! - zapovijedi Old Shatterhand. Brzo su uklonili dvoja kola tako da su svi mogli odmah izaći. Iseljenici pojuriše shodno prije toga dobivenom uputstvu prema mrtvima i ranjenima. Svi ostali krenuše u potjeru za bjeguncima pri čemu se međutim nisu suviše ţurili. Samo su
Davy i Jemmy razvili punu brzinu na mazgi i konju poiurivši prema jugozapadu gdje je trebalo da zapale kaktusova polja. Jedan dio potjere, s Winnetouom na čelu pojaha na istok, a onda zaokrene na jug da tamo presiječe put bjeguncima te da ih tako primora da skrenu između kaktusovih polja. Old Shatterhand i ostali pohitaše kasom na jug, za pustinjskim razbojnicima. Zločinci su bili bijesni što im je prepad ovako propao. Jahali su šutke ne progovorivši ni jedne riječi među sobom. Samo su psovke padale. Tek kad su. stigli do murdering poola, oni se zaustaviše. 446 - Što sada? - zapita Burton koji je sav zadihan sjedio na konju. - Ovdje ne moţemo ostati, jer su psi navalili za nama. - Naravno! - Sloţi se Carlos Pellejo koji je, kao i njegov brat ostao nepovrijeđen. - Ravno preko kak-tusovog polja ne moţemo. Dakle, nadesno! Naprijed! Oni udariše u naznačenom pravcu, ali uskoro vidješe izdaleka gdje se diţe gusti dim. Hell and damna-tion! - opsova Burton. - Tamo su stigli prije naši zapalili kaktuse. Natrag! Lešinari odmah pojahaše natrag, pokraj murdering poola, prema istoku. Nakon nepunih deset minuta oni opaziše s lijeve strane Old Shatterhanda koji je s boka jahao prema njima. On im utjera golem strah u kosti. Oni su podbadali svoje konje do krajnjih granica ne bi li mimoišli potjeru, što im se učini da će im i uspjeti. Stoga banditi udariše bočno, ali uskoro ugledaše da im je i tamo put zatvoren, jer su pred sobom ugledali drugu polovicu potjere koja je stajala daleko vani i tamo ih čekala. - Danas se sam vrag urotio protiv nas! - vikne Emilio. - Moramo se probiti između kaktusa! - Postoji li moţda tamo kakav izlaz ili je to samo neki ćorsokak? - zapita Carlos. - To ne znam. Ĉitava svog ţivota nisam tamo išao, ali nam ništa drugo ne preostaje.
- Onda samo brzo da vatra ne bude hitrija od nas! Tako su naposljetku pojurili prema jugu, upravo prema mjestu gdje ih je Old Shatterhand htio namamiti. Sad i on podbođe svoga konja. Njemu s lijeve strane dolazio je Winnetou sa svoiom četom, s desne strane Davy i Jemmy koji su riješili svoj zadatak; tako su poletieli svi za lešinarima, između kaktusovih polja, prema dalekom ,gnijezdu" duha Llano Estacada. Carlos Pellejo bio je u pravu kad ih je upozorio na vatru. Ona se širila, najprije lagano, a onda sve brţe i brţe. Godinama su se po pustinji slagali kao papir suhi ostaci kaktusa odakle su tu i tamo izbijale nove biljke. Grom i pakao primj. prevocl.. 447Bio je to kao slama zapaljiv materijal. Plameni su u početku sasvim tiho lizali a onda su počeli da bukte i da se munjevitom brzinom šire, do neba visoko. Uskoro se čitava prostrana površina našla pod svijetlom, neprobojnom vatrom čije je praskanje zvučalo kao udaljena grmljavina. Sve veća temperatura stvarala je vazdušnu struju koja se pretvarala u vjetar. Što se vatra više širila, što je dalje napredovala prema jugu prekrivajući površinu od nekoliko četvornih milja, to je bivalo uočljivije ono što je Old Shatterhand predvidio. Nebo izgubi svoje plavetnilo; najprije ono posta sivoţuto, onda sivo, pa sve tamnije dok se naposljetku ne sku-piše gusti oblaci koji više nisu bili samo dim. Brzi vjetar koji se sada podiţe valjao je pred sobom tmaste oblake koji malo-pomalo prekriše čitavo nebo. Zrak je bio zaţareno vreo; činilo se da pijesak gori. Gore između oblaka poče sijevanje munja. Padoše pojedinačne kapi, a onda poče da pljušti prava kiša, sve jače i jače, dok naposljetku nije doslovno lilo kao u tropskim krajevima. Iseljenici su teško ranjene ubojice jednostavno likvidirali, njihove stvari pokupili i zaplijenjene konje poveli. Onda su trebali pričekati dok im se ne vrate prijatelji, ali - bez vode! Tada kapi kiše. Najzad njih zapljusnu prava provala oblaka, te iznesoše sve posude koje su imali sa sobom da ih napune.
Gotovo skapali volovi ponovo oţivješe i zarikaše od radosti valjajući se po kiši; oni im dadoše da se siti napiju. Volovi su bili spašeni, a sa njima i imovina njihovih gospodara koji bez njih nisu mogli sa kolima dalje. Već je u osvit dana Bloođy-Fox stigao sa svojih deset Komanča do kućice kraj jezera. Sanna se nije uplašila Indijanaca. Obradovala se što ponovo vidi ljude, ali je odmah upitala svog mladog gospodara za Crnca Boba. On joj reče da pričeka za kasnije, i pođe u kućicu. Kad je izišao preko sebe je imao bijelo bivolje krzno. - Pienovit načo - duh Llano Estacada! - viknu Ţeljezno Srce koji se nalazio s ovim odjeljenjem Komanča. 448 I ostali pogledaše ukočenim očima u duha o kome se tako često govorilo, ali ne rekoše ništa. Bloody-Fox ponovo uzjaha i pođe s njima, ostavljajući za sobom oazu, da bi tamo vani na jugoistočnom kutu kaktusovog ţbunja zauzeli poloţaj. Njegovo budno oko gledalo je ispitivački prema sjeveru. Sada se na nebu ukaza mračni zid do koga su dosezali svijetli plamenovi. - Vatra će lešinare dotjerati ovamo - reče on Ţeljeznom Srcu. - Moţda će moj crveni brat naći među njima ubojice svoga oca. Obojica su drţala svoje puške na gotovs. Zid od oblaka se pribliţavao, a pred njim se širila zaţarenost. Zrak je iz minute u minutu postajao teţi. Vatra nije mogla dalje od kaktusovog polja. - Uf! - viknu Indijanac pokazujući rukom prema sjeveru. - Eno ih, dolaze! Da, Iješinari su dolazili. Ali bilo ih je samo još trojica. Ostale su njihovi progonitelji usput pobili. S konja im se cijedio znoj. Jedva su se drţali u sedlu. Na izvjesnoj razdaljini iza njih vidio se Old Shatterhand i Winnetou, za kojima su jahali ostali. Tako se pribliţavala pomamna povorka. Winnetou i Old Shatterhand nisu više tjerali svoje konje, jer su trojicu posljednjih lešinara htjeli prepustiti BIoody-Foxu i njegovim Ko-mančima. Prvi je bio Burton koji je jahao daleko naprijed ispred dvojice ostalih. On vidje stabla, čudo u Llanu, i uputi se pravo k njima.
Fox pođe prema njemu. Kad ga mormon ugleda, on viknu sav uţasnut i osinu svog konja kako bi posljednjim snagama stigao do drveća. Za njim su se pribliţavala ostala dvojica. Morali su proći blizu Ţeljeznog Srca. On ih prepozna, jer su sudjelovali u umorstvu njegova oca i odmah uperi pušku. Dva metka i oni padoše s konja. On pojaha prema njima "da im skine skalpove. U međuvremenu Bloody-Fox je jurio za predvodnikom ove bande Burtonom, najgorim od svih, prema stablima i između njih do pred kuću. Jahali su tako bjesomučno da je Fox pri tom izgubio svoje bijelo bivolje krzno. Pred kućicom razbojnikov konj se skljo29 AW" "- 29 Među orlovima 449 ka i Burton poleti iz sedla. U slijedećem trenutku stajao je Fox pokraj njega s isukanim noţem iz pojasa, i zamahnuo da mu zada smrtni udarac. Ali se trţe i krikne od uţasa. Pri padu s Burtonove lubanje je odletjela dugačka crna kosa. Nosio je periku te mu se sada ukaza prirodna, kratko podšišana crvenoplava kosa. Lice mu je bilo od napornog jahanja ispijeno i una-kaţeno, dok su staklaste oči ukočeno gledale u mladića - slomio je vrat. Bloody-Fox je, prepoznao u mrtvacu ubojicu svojih roditelja, Stealing-Foxa. Za vrijeme onog napada on je čuo njegovo ime i to je bilo sve što mu je ostalo u pamćenju. Sad su u galopu pristizali i ostali; Fox se ponovo pope na svog konja i pođe da potraţi bivolje krzno kako bi ga ponovo prebacio preko glave i ramena. Svi su, osim Olđ Shatterhanda, bili neobično začuđeni kad su zatim ugledali Bloody-Foxa u bijelom krznu. - Duh - duh Llana - Bloody-Fox je dakle, on je to bio! - razlijegali su se uzvici. Fox nije na to obraćao paţnju. On pokaza rukom na Burtonov les i reče: - Evo, njega, ubojice! Zato mi je izgledao onako
sumnjiv kod Helmers" homea! On leţi ovdje mrtav i ja nikad neću saznati tko su mi bili roditelji! I Nevv-Moon pogleda mrtvaca i reče glasno: - Stealing-Fox! Najzad je dolijao! šteta,što je hulja slomio vrat. Sad ću mu zauvijek morati da ostanem duţan jednu kuglu! - Blago njemu što je mrtav! - reče ozbiljno Old Shatterhand. - S njima su skončali i svi lešinari te će zato sada u pustinji Llano zavladati davno ţeljeni mir. Ukoliko se bude pojavio još netko ili nekolicina, onda će odavde biti lako poći u lov na njih. Nitko ţiv ne bi naslutio da se ovdje nalazi ovakva oaza. Naravno da se i Bob tu našao. On međutim nije obraćao paţnju ni na mrtvaca ni na otkrivenog ,duha" Estacada. Pogled mu je pao na Crnkinju, koja ga je odmah opazila. Ona pohita prema njernu i upita ga ţurno: - Biti ti moţda Crnac Bob? - I kad on kim-nu glavom, ona nastavi: - Zvati se tvoja majka San450 na? Ti već jednom vidio ova slika sa Sannom i njen mali smilling-Bob? Ona mu pruţi staru fotografiju. On baci pogled na nju i skoči kličući od radosti s konja. Drţali su se zagrljeni ne mogavši svome oduševljenju da artikuliranim glasovima dadu Izraza. Ostalo je samo još malo da se doda. Lešinari su bili pobijeđeni, a jedno je odjeljenje Komanča odjahalo da dovede iseljenike. Valjalo je da se odmore ovdje kraj jezera i da onda nastave put kroz Llano. Vatra se polagano gasila, jer više nije imalo što da gori, te je prostrana površina kaktusa leţala zamrla u pepelu. Utoliko je bilo ţivlje u gnijezdu duha Estacada i okolo njega. Bloody-Fox je bio junak dana. On je morao opširno ispričati svoj neobičan ţivotopis. Govorio je gotovo samo o sumornim događajima. Ipak je spomenuo čvrstu odluku da ovdje zauvjek ostane i da ne dopusti da Llanom ponovo zavladaju lešinari. Sanna i Bob rekoše da ga neće nikada napustiti. Foxova priča bila je Zapadnjacima toliko zanimljiva da ga čak ni inače veoma govorljivi Hobble-Frank nije ni jednom
prekinuo. Kad je zatim mali Sas pošao s Jemmyjem, Davyjem i Fredom u malu šetnju oko jezera, zapita ga Juggle-Fred: - No, Frank, sada smo stigli u zemlju duhova. Tvrdiš li još uvijek da je duh Llano Estacada zaista avet? - Šuti tu! - branio se upitani. - Ako sam se ovdje prevario, onda ipak na drugom mjestu ima dovoljno duhova i što ne vidi razum nijednog razumnog bića, to vidi svaki Sas čim se dogodi. - Da, Šaška, a osobito Moritzburg, uvijek su ti na srcu - nasmija se Fred. - Skloni mi se samo u pozadinu sa tvojim srcem, opsjenaru stari! Ti me još ni izdaleka ne poznaješ. Moja ličnost će svakog ponijeti na kraju do visokog uvaţe-nja, zar ne, Jemmy? - Svakako! - kimnu Debeljko glavom, tiho se nasmijavši. - Eto, sad čuješ! A zapravo za sve ovo trebalo bi da meni zahvalite, jer da se ja nisam sreo tamo gore kod Helmers" homea s Bloody-Foxom, vi nikada ne biste otkrili duh Llana. To priznanje moram vam apsolutno već sada traţiti. Kasnijim pokoljenjima ostavljam u amanet da mene i duha izliju u ţeljezo ili isklešu u mramoru, kako bi se moje ime i ovdje isto onako sjalo zlatnim slovima kao i tamo prijeko u Nacionalnom parku, gdje će se vjerojatno uskoro svijet diviti mome spomeniku!