Bio sam šumar u Moritzburgu kod Drezdena, znate li gdje se nalazi zamak s čuuvenim ribnjacima šarana. Helmers je najprije bio pomalo zbunjen načinom izraţavanja malog Šaša. On prijateljski stisnu gospođinu kolegi" pruţenu ruku, pozva ga da sjedne i pokuša da se malo sredi na taj način što je pošao u kuću da donese neko osvjeţavajuće piće. Kad se vratio, u ruci je drţao dvije boce i dvije pivske čaše. - Raspeća mu, pa to je odlično! - vikne Frank. Pivo! Da, nemam ništa protiv! Uz plemenitu ječmenu tekućinu najlakše se otvaraju vrata čovječiie govor-Ijivosti. Da li se već i ovdje u Texasu vari pivo? - Vrlo mnogo, dakako. Morate znati da u Te-xasu ţivi preko četiri hiljade Nijemaca, a gdje Nijemac dođe, tu se sigurno i pivo vari. - Da, nek" bog sačuva hmelj i slad! Varite li vi sami taj dragi, bogomdani napitak? - Ne! Kadgod mi se ukaţe prilika, ja naručim izvjesnu zalihu iz Coleman Citvja. Ţivjeli, gospodine Frank! 258 Helmers napuni čaše i kucnu se s Frankom, ali ovaj reče: - Molim vas, gospodine nadšumaru, nemojte se uopće snebivati i plašiti! Ja sam posve druţeljubiv čovjek, te me stoga nemojte oslovljavati sa .gospodine Frank". Recite sasvim jednostavno .gospodine kolega"! Tako ćemo se najbolje sloţiti. - Vrlo dobro! - kimnu glavom Helmers, smiješeći se. - Vi ste čovjek koji mi se moţe mnogo dopasti. - Naravno! Ali gdje se zapravo đjeo naš dobri Bloody-Fox? - On je otišao jednom našem gostu da se nešto kod njega raspita. Gdje ste ga sreli? - Dolje niţe na potoku, otprilike jedan sat odavde. - Mislio sam da ste duţe vremena bili zajedno. - To nam nije bilo ni najmanje potrebno. Ja imam u sebi nešto toliko privlačno-simpatičnog, da se uvijek brzo sprijateljim s čitavim svijetom. Ovaj mladić mi je povjerio sav svoj ţivotok do najmanjih detalja. Zar ga ne poznajete pobliţe?
- Ako vam je ispričao sav svoj ţivot, onda ne tako dobro kao vi. - Od čega zapravo ţivi Fox? - Hm! Povremeno mi donese poneki nuggets. Po tome zaključujem da je negdje otkrio mali rudnik zlata. - Baš mi je drago, pogotovu, što izgleda da je Nijemac. Mora da je strašno ne znati pod kojim je ekvatorom stajala prva ţivotna kolijevka dotične osobe. U tom času iz kuće iziđe Bloody-Fox i uputi se Prema Helmersu i Franku. Izgledao je još ozbiljniji nego prije kad se obratio Helmersu: - Strašno je ono "to mi je Wallace ispričao! Sad samo mislim na jadne ljude koje su ubili u Llano Estacadu. Ljude su ubili? - zapita dobroćudni Hromi Tank s puno saţaljenja. - U Llanu? A kada? 0 se ne zna. Oni su krenuh" prije osam dana -- ah nisu stigli n ie °ni su nastradali. "Grumen zlata primj. prev, e ne zna. Oni su krenuli prije osam dana odavde, ali nisu stigli na onu stranu pustinje. Prema "me 259- Pa ipak moţda ne. Vjerojatno su odjahali u drugom pravcu nego su prvobitno namjeravali. - Upravo toga se plašim. Odavde je moguće jahati samo u jednom pravcu da bi se stiglo na drugi kraj Plainsa. Ovaj put je isto onako opasan kao na primjer put kroz Saharu ili pustinju Gobi. U Llana Esta-cadu nema nigdje bunara, nikakve oaze niti deva koje bi podnijele ţeđ više dana. Upravo to čini ovaj put toliko strašnim, premda je on kraći od onih puteva po afričkim i azijskim pustinjama. Ovdje ne postoje utabane staze. Stoga su pravac, kojim je jedino moguće ići, obiljeţili koljem po čemu ova pustinja i nosi ime. Izgubljen je svakako onaj koji se udalji od tog kolja. On mora skapati od ţeđi i gladi. Zaţarenost zraka i ţeđ nagrizaju čovjeku mozak. On nije u stanju više da misli te jaše tako dugo u krug dok se konj pod njim ne skljoka od umora. Postoji samo malo ljudi koji Llano tako dobro poznaju
da se i bez kolja mogu snaći. Ali šta bi tek bilo ako zlikovci iščupaju to kolje i pobiju ga u pogrešnom pravcu? - To bi bilo uţasno! - podiţe se Frank sav prestrašen. - Svakako - uzvrati Helmers - pa ipak se to često dešava. Ovdje ima zlikovačkih bandi čiji članovi iščupaju iz pijeska kolje i pribiju ga u pogrešnom pravcu. Tko tim putem pođe taj je izgubljen. Kolje najednom prestane te se jahač nađe u bespuću gdje mu spasa više nema. - A zašto se ne vrati po kolju natrag! - Za to je prekasno, jer on je već toliko zašao u TSstacado da nije u stanju više stići do pravog puta. Hazbojnicima nije ni potrebno da ga ubiju. Oni jednostavno sačekaju da on skapa i onda mu opljačkaju les. TTako se to često puta dogodilo. - Ali zar se ne mogu ti momci učiniti bezopasnima? Kad je Helmers htio odgovoriti, svu njegovu paţnju privuče jedan čovjek koji se polako pomolio iz3 ugla kuće. Bio je obučen posve u crnu tkaninu a u ruci je nosio mali sveţanj. Bio je visoka rasta ali mršav, lica upala i šiljasta. Visoki cilindar, zabačen duboko na potiljku, davao mu je, pogotovo što je nosio aočale i uz to tamno odijelo izgled jednog duhovnika- . On priđe osebujnim koracima, kao da se šulja, dotače lako obod šešira i pozdravi: - Good day, meštri! Dolazim li ovdje kod pravog Johna Helmersa Esquire? Helmers-osmotri stranca pogledom iz kojeg se moglo zaključiti da mu se nije naročito dopao, te odgovori: - Ja se zovem Helmers, ali tu titulu Esquire moţete mirne duše pustiti. Ja niti sam mirovni sudac niti uopće volim takve primjedbe. To su samo natrule jabuke i jedan pravi gentleman neće dopustiti da ih na njega bacaju. Budući da znate moje ime, smijem li moţda saznati vaše? - Zašto ne, sir! Ja se zovem Tobias Preisegott Burton i misionar sam svetaca sudnjeg dana. Stranac izgovori ovo s puno samouvjerenosti i patetike, ali time nije ostavio namjeravam dojam na farmera, jer Helmers uzvrati slijeţući ramenima: - Vi ste mormon? To nije nikakva
preporuka za vas. Vi se nazivate svecima sudnjeg dana. To je pomalo pretenciozno i naduveno, i budući da sam ja skroman čovjek i budući da za vašu pravdu nemam nikakva smisla, bit će najbolje da se odšuljate u tim vašim poboţnim misionarskim čizmama. Ovdje na farmi ne trpim nikakve trgovce dušama. Ovo .je bilo veoma jasno, štaviše, uvrijeđljivo izgovoreno. Burton međutim sačuva izraz savršene prijaznosti, te se ponovo učtivo dotače šešira i odgovori: - Varate se, sir, ako mislite da namjeravam preobratiti stanovnike ove blagoslovene farme. Ja sam navratio do vas samo da se odmorim i utolim glad i ţeđ. Tako! Pa ako samo to ţelite, onda ćete dobiti ono što vam je potrebno, naravno pod pretpostavkom moţete platiti. Vjerojatno imate novaca pri sebi! Helmers odmjeri još jednom oštrim ispitivačkim Pogledom stranca od pete do glave i razvuče onda lice a° da je ugledao nešto neprijatno. Mormon podiţe Pogled u nebo, nakašlja se i reče: - Doduše ja nisam roči to obdaren blagom ovog svijeta, ali jelo, piće 26 ii leţaj mogu ipak platiti. Svakako, na jedan takav izdatak nisam računao, budući da su mi rekli kako je ovaj dom veoma - gostoljubiv. - Ah! Od koga ste to čuli? - Ĉuo sam u Tavlorsvilleu odkuda i dolazim. - Rekli su vam istinu, ali su zaboravili dodati da se kod mene besplatno mogu pogostiti samo oni ljudi koji su mi dobro došli. - Onda ja nisam jedan od tih? - Ne, nipošto ne. - Pa ja vam nisam ništa naţao učinio. - Moţda. No, ako vas dobro pogledam, čini mi se kao da ste u stanju samo neku neprijatnost učiniti. Nemojte mi zamjeriti, sir! Ja sam iskren čovjek i volim otvoreno reći svakome što o njemu mislim. Vaše mi se lice ne dopada. Ĉak ni nakon ovoga mormon ne pokaza ničim da se uvrijedio, već se po treći put dotače svog šešira i reče blagim tonom: - U ovom ţivotu pravednom je suđeno da ga smatraju zlikovcem.
Sto ja mogu učiniti za svoje lice? Ako vam se ono ne dopada, onda to nije moja krivica. - Ali ne biste trebali dopustiti da vam se to i kaţe! Potrebno je veliko pomanjkanje osjećanja časti da bi se čovjek mogao sa ovakvom uvredom pomiriti. Uostalom, ja ću vam priznati da zapravo nemam baš ništa protiv vašeg lica. Sarno mi se nimalo ne dopada način na koji ga pokazujete ovom svijetu. A onda, čini mi se kao da ono nije vaše pravo lice. Naslućujem da ima sasvim drugi izraz kad ste sami. Pored toga ima i nešto drugo što mi se na vama nimalo ne dopada. - Smijem li vas zamoliti da mi kaţete što mislite? - Reći ću vam i da me ne molite za to. Naime, nimalo mi se ne sviđa to što dolazite iz Taylorsvillea. - Zašto? Imate li neprijatelja tamo? - Niti jednog jedinog. Ali recite mi kuda ste naumili! - Gore u Fort Elliot. - Hm! I najbliţi vam je put da prođete pokraj mene? 262 _ Ne, ali ja sam toliko dobrog i lijepog čuo o vama da sam osjetio iskrenu i duboku ţelju da vas upoznam- __ Nemojte to ţeliti, mister Burton, jer vam se moţda ne bi posve dopalo! - Ali pođimo dalje! Gdje vam je konj? - Konj? Nemam ga. Došao sam pješice. - Ono! Nemojte pokušavati da mi to dokaţete! Vi ste svoga konja ovdje negdje sakrili, a ja imam jak razlog za pretpostavku da vam za to nisu nikakve poštene namjere dale povoda. Ovdje jaše svaki čovjek, svaka ţena i svako dijete. Bez konja se u ovom kraju ne moţe. Stranac koji sakrije svog konja a onda poriče da ga ima, sigurno nema dobre namjere. Mormon prekrsti ruke kao da se "moli bogu i reče glasno: - Ali, mister Helmers, ja vam se zaklinjem da zaista nemam konja. -
Hodam na nogama skru-šenosti po ovoj zemlji i još nikad nisam sjeo u sedlo. Helmers se podiţe sa klupe, priđe strancu, spusti mu tešku ruku na rame i nastavi: - Ĉovječe, nemojte meni koji već dugo godina ţivim ovdje na granici ništa o tome pričati! Mislite li moţda da sam slijep? Ja vidim kako su vam hlače s unutrašnje strane izlizane od jahanja. Vidim na vašim čizmama rupe gdje su bile mamuze i... - To nije nikakav dokaz, sir! - Upade mu mormon u riječ - ja sam čizme polovne kupio. Rupe su bile već na njima. - Tako! Koliko ih onda nosite? - Već šest mjeseci. . Onda bi rupe već odavno bile ispunjene prašinom i blatom. Ili vam moţda pričinjava zadovoljstvo da ih svakog dana čistite? Prošle noći je padala kiša. a jednoga tako dalekog putovanja pješice vaše bi "zme bile sasvim prljave. Budući da su one čiste, to j6 siguran dokaz da ste jahali. Uostalom, mirišite mi a konja, a onda pogledajte ovo! Kad idući put bu-e e stavili mamuze u dţep od kaputa, onda obratite Prst1""" da lm točkići ne vire iz nJ e§a! - On pokaza om na medeni točkić na mamuzi koji je virio iz strancevog dţepa. 263- Ove sam mamuze našao jučer - branio se mormon. - Onda ste ih trebali ostaviti da leţe gdje su budući da vam nisu bile potrebne. Uostalom mene se uopće ne tiče da li jašete ili jedrite na cipelarskoj fregati. Zbog mene biste mogli i na klizaljkama hodati po svijetu. Ako ste u stanju da platite, dobit ćete jelo i piće. No onda se morate što prije izgubiti! Preko noći ne moţete kod mene ostati. Ja prihvaćam na konak samo one ljude koji ne pobuđuju sumnju. Helmers priđe prozoru, reče poluglasno nekoliko riječi i onda se ponovo vrati na svoje mjesto, ponašajući se kao da se prividno više ne brine za stranca. Mormon sjede za susjedan sto, stavi na njega svoj sveţanj, prekrsti ruke, mahnu glavom, obori je i sačeka mirno što će mu donijeti. Ostavljao je izgled čovjeka kome su nezasluţeno nanijeli duboku uvredu.
Hromi Frank je paţljivo slušao ovaj razgovor. Kad se završio, on više nije obraćao paţnju na mormona. Ali drukčije se drţao Bloođy-Fox. Ĉim se stranac pojavio, mladić ga je pogledao razrogačenim očima i svoj pogled zatim nije skidao s njega. On nije sjeo, jer je imao namjeru da napusti farmu. Konj mu je stajao pokraj njega. Sad se potrlja po čelu kao da se uzalud trudi da se nečega prisjeti. Onda spusti ruku i lagano sjede preko puta farmera tako da je mormona mogao sasvim dobro promatrati. Pazio je samo da ovaj to ne primijeti, ali nije mogao sakriti svoje duboko uzbuđenje. Iz kuće izađe jedna postarija, podebela ţena. Ona donese kruh i golemi komad pečenog goveđeg bubreţ-njaka. - Ovo je moja ţena - objasni Helmers Hromom Franku na njemačkom jeziku, dok je prije toga sa mormonom govorio engleski. - Ona zna njemački kao i ja. - Veoma mi je drago - reče Frank pruţajući joj ruku. - Prošlo je već mnogo vremena otkad sam posljednji put sa jednom lady općio na svom rna-ternjem jeziku. Budite mi dakle srdačno pozdravljeni, moja ljupka gospođo Helmers! Da li se i vaša kolijevka ljuljala moţda u naručju oca Wesera ili sestrice Labe? . __jsfe nije - odgovori ona smiješeći se. - Mislim da i u našem starom zavičaju ne stavljaju kolijevke u vodu. Ali ja sam rođena Njemica. __ De, ovo s Weserom i Labom nisam naravno bukvalno mislio. Najvećma se izraţavam biranim i otmjenim riječima. Što se mene tiče, ja sam prvi put s puno miline udahnuo zrak blizine Firence na Labi koji matematički geograf naziva Drezdenom. Dobra ţena nije znala što da odgovori ovom neobičnom čovjeku. Ona upitno pogleda svoga muţa, Helmers joj pomoţe u njenoj zbunjenosti riječima: - Gospodin je moj dragi kolega,
šumar, koji bi u starom zavičaju sigurno napravio dobru karijeru. - Sasvim sigurno! - upade mu u riječ brzo Frank. - Šumarstvo je bilo ljestvica kojom bi se i rukama i nogama uspeo da me moja sudbina nije zgrabila za vrat i odvela u Ameriku. Nadam se da ćemo se brzo i dobro upoznati, moja najodanija gospođo Helmers I - U to sam uvjeren! - uzvrati mu ona kimajući glavom. - Uostalom, pivo mi je nestalo. Da li bih mogao dobiti još jednu čašu? Ona mu uze čašu da je još jednom napuni. Tu priliku je iskoristila da donese mormonu kruh, sir, vodu i čašicu brandyja. On započe svoj skroman objed ne tuţeći se što nije dobio mesa. Sad se vratio i Crnac Bob. - Masser Bob biti gotov s konjima - reče on. - Masser Bob također jesti i piti! Tada mu pade pogled na sveca sudnjega dana. On stade, odmjeri stranca nekoliko puta od glave dp Pete i onda viknu: - Što vidjeti masser Bob! Tko sjediti ovdje! To biti massa Weller, lopov, koji je ukrasti massa Baumannu sav njegov mnogo novac! Mormon se podiţe sa svog sjedala i pogleda sav Prestrašen u Crnca. Što kaţeš? - zapita Frank skočivši na noge. - Misliš da je ovaj čovjek onaj Weller? 265- Da, on biti taj. Masser Bob njega dobro poznavati. Masser Bob njega tada vrlo dobro pogledati - Lack - a - day! To bi bio divan susret. Sto vi na to kaţete, mister Tobijas Preisegott Burton? Mormon je svladao svoj trenutan strah. On učini kretnju rukom koja je izraţavala prezrenje prema Crncu i uzvrati: - Ovaj Crnac vjerojatno nije pri sebi? Ja ga ne razumijem. Ne znam šta hoće od mene!
- Riječi su mu ipak bile dovoljno jasne. Kazao je da se zovete Weller i da ste njegovom gospodaru, izvjesnom Baumannu, ukrali novac. - Ja se ne zovem Weller. - Moţda ste se nekad tako zvali? - Od vajkada se zovem Burton. Ovaj niger me je vjerojatno zamijenio za nekog drugog. Bob mu priđe prijeteći i viknu: - Što biti masser Bob? Masser Bob je Crnac, a ne damned nigger. Masser Bob biti coloured gentleman ako massa Weller još jednom kazati nigger, onda masser Bob njega oboriti šakom kako mu je massa Old Shatterhand pokazati! Istom Helmers stade između njih dvojice i reče: - Bob, ne ţelim nikakvo nasilje! Ti optuţuješ ovog čovjeka za krađu. Moţeš li to dokazati? - Da Bob dokazati. Massa Frank također znati da je massa Baumann biti pokraden. On moći biti svjedok. - Je li to istina, mister Frank? - Da - potvrdi upitani. - Mogu to posvjedočiti. - Kako se desila ta krađa? - Moj drug Baumann koga ukratko nazivaju oni koji ga poznaju ,Lovac na medvjede" imao je tamo prijeko u blizini South Fork of Cheyenne River jedan store, a ja sam mu bio suputnik i ortak. Posao je u početku išao vrlo dobro, jer su nas često posjećivali kopači zlata, koji su se tada sjatili u Black Hillsu. Zaradili smo mnogo novaca a i znatne količine nug-getsa smo često puta primali i pohranjivali. Jednog dana sam morao krenuti na put diggerima da naplatim Prokleti crnac. obojeni gentleman primj. pr.ev.. dugove. Kad sam se trećeg dana vratio, čuo sam da su međuvremenu pokrali Baumanna. On je ostao sam s Bobom i jedne noći je primio nekog stranca po imenu Wellera da prespava kod njega. Idućeg jutra je s tim Wellerom nestao i sav novac, a gonjenje nije ništa pomoglo jer je oluja zbrisala lopovu trag. Bob tvrdi da je lopova prepoznao sada u licu ovog sveca
sudnjeg dana, i ja ne mislim da se vara. Bob ima dobre oči i izvrsno pamćenje. On je već tada tvrdio da je lopova dobro osmotrio. Eto, to vam, mister Helmers mogu reći u ovoj stvari. __Dakle, vi lično tada niste vidjeli lopova? - Ne. - Onda naravno ne moţete ni biti Crncu svjedok da zaista imamo lopova pred sobom. Bob je ostao gam sa svojom tvrdnjom. Što se ovdje moţe uraditi, vi ćete isto tako dobro znati kao i ja. - Masser Bob dobro znati što moći uraditi! - viknu Crnac. - Masser Bob ubiti ovaj mangup. Masser Bob se ne varati. On htjede odgurnuti Helmersa u stranu da bi dohvatio mormona. Farmer ga međutim zadrţa i reče: - Stoj! To bi bilo nasilje koje ne dopuštam na pragu svoje kuće. - Dobro. Masser Bob sačekati dok mangup otići od vašeg praga. Onda ga privezati za prvo drvo. Masser Bob ovdje sjediti i dobro paziti kad lopov poći. Bob sjede, ali tako da je mormona mogao drţati na oku. Po njemu se moglo vidjeti da je imao najozbiljniju namjeru da svoju prijetnju ostvari. Burton je bojaţljivo pogledao u golemog Crnca, a onda se obratio Helmersu: - Sir, ja sam zaista nevin. Ovaj crni master me je sigurno zamijenio za nekog drugog te se nadam da se mogu osloniti na vašu zaštitu. " - Ne oslanjajte se suviše na mene! - glasio je odgovor. - Protiv vas nema dokaza, a mene se ta krađa ništa ne tiče, jer ja nisam nikakvo sluţbeno lice. Prema tome moţete biti spokojni dok se nala-site ovdje. Ja sam vam međutim već rekao da se odavde što prije izgubite. Sve mi je jedno što će se onda s vama desiti. Bobu ne mogu osporiti pravo da 266 267tu stvar uredi sa vama u četiri oka. Za vaše posve naročito umirenje htio bih rado još reći da neću od uţasa pasti u nesvijest ako vas sutra nađem ispod nekog stabla o čiju će najdeblju granu visiti na omči vaše truplo.
S time je krađa privremeno bila skinuta s dnevnog reda. Mormon se predao svom objedu, ali je jeo vrlo polako i sa velikim stankama kako bi što dulje iskoristio zajamčenu mu sigurnost. Bob je kolutao očima ne skidajući pogleda sa lopova, a Bloody-Fox, koji se drţao krajnje mirno, promatrao ga je sada isto onako paţljivo kao i prije toga. 2. METAK U ĆELO Svako je bio toliko zauzet jelom i obuzet mislima da se nije ni glasa čulo. Kad je potom Frank htio ponovo pokrenuti ranije zapodjenuti razgovor o Llano Estacadu, bio je prekinut pojavom jednog novog gosta. - Vaša kuća je, čini mi se, dobro posjećena, raister Helmers - reče on. - Otuda dolazi opet nski horseman koji se uputio k vama. Domaćin se okrete prema jahaču, prepoznađe ga i reče veselo: - To je jedan od onih kojima uvijek poţelim dobrodošlicu, valjan momak na koga se u svakom pogledu moţete osloniti. - Sigurno neki trader, kako izgleda, koji hoće kod vas da se opskrbi robom! - Mislite li to zato što mu sa obje strane sedla vise tako velike torbe? - Da. - Onda se varate. On nije trgovac, već jedan od naših najboljih lovaca koga bezuvjetno morate upoznati. - Moţda mi je poznato njegovo ime. - Kako se zapravo zove, ja Vam ne bih znao reći. Zovu ga uglavnom Juggle-Fred, jer zna da izvede stotine majstorija koje će svakog zadiviti. Stvari koje su mu za to potrebne nosi u onim velikim bisagama. .. O njemu sam već čuo. On je putujući opsjenar "oji zna biti vodič i izviđač kad mu se ukaţe prilika, zar ne? konjanik primj. prev.. 269- Upravo obrnuto: on je odličan vodič koji prigodom zabavlja društvo svojim majstorijama. Izgleda da je mnogo putovao sa čuvenim cirkusantima, a zna dobro i njemački jezik.
Zašto je došao na Zapad i tu ostao kad je na svakom drugom mjestu zbog spretnosti svojih prstiju mogao biti veoma bogat čovjek, o tome vam ne bih znao reći niti me se to išta tiče, no ja sam uvjeren da će vam se on sigurno dopasti. Jahač o kome su sada razgovarali bio se već prilično pribliţio. Na izvjesnoj razdaljini od kuće on zaustavi svog konja i viknu: - Halo, stari lodging-uncle imaš li kakvu sobicu za jednog neddywretcna koji nema novaca da plati svoj ceh? - Za tebe će u svako doba biti mjesta - odgovori Helmers. - Hajde samo! Sjaši sa tog jarca i raskomoti se! Ovdje ćeš se naći u ugodnom društvu. Nekadašnji opsjenar prijeđe ispitivačkim pogledom po prisutnima i reče: - Bit će mi drago! Našeg Blo-ody-Foxa poznajem već. Za Crnca se ne moram brinuti. Onaj drugi mali dţentlmen u fraku i lady-šeširu čini mi se da nije loš momak. A onaj treći tamo što jede sir kao da si mu servirao koţu, hm, pa njega ću vjerojatno još upoznati. Bilo je neobično što se i ovaj čovjek tako oprezno izrazio o mormonu. On potjera svog konja do same kuće i skoči sa sedla. Dok je pozdravljao domaćina kao starog prijatelja i ispruţenim rukama, Frank ga je promatrao. Ovaj Juggle-Fred je bio čak i ovdje na Dalekom zapadu sasvim upadljiva pojava, čovjek je prije svega na njemu mogao opaziti izrazitu grbu koja je ruţila njegovo inače lijepo građeno tijelo. Bio je osrednjeg rasta i veoma snaţno građen, to jest nije bio zdepast, uskih grudi i dugih ruku. Okruglo, punašno, glatko izbrijano mu lice bijaše zagasito smeđe ali s lijeve strane s velikom brazgdtinom, kao da je jednom nimalo vješta ruka neku strašnu ranu skrpila. I začudo čika konagdţija. puki siromah primj. prev.. 270 Ci su mu bile posve različite boje: lijevo mu oko bijaše najljepšeg nebeskog plavetnila, dok mu je desno bilo zagasito crno.
Nosio je visoke, smeđe čizme od bivolje koţe uz meksikanske mamuze s velikim kotačima, crne koţne hlače uz isto takvi prsluk a preko njega neku košulju koja je ličila na bluzu od debele plave tkanine. Oko kukova mu je bio opasan široki koţni pojas koji je naličio na takozvani ćemer gdje se osim patrona, noţa i revolvera velikog kalibra našlo svakojakih sitnica potrebnih jednom Zapadnjaku. Na oči je bio nabio jednu prilično očuvanu dabrovu kapu tako da mu se čelo nije moglo uopće vidjeti. Dabrov rep mu je visio za potiljkom. Helmersova šala da mu konj izgleda kao jarac imala je svoje potpuno opravdanje. Kljuse je bilo neobično dugih nogu i na prvi pogled sasvim posustalo. Na golom patrljku opušteng repa nalazilo se samo nekoliko kratkih dlaka. Bilo je sada posve nemoguće utvrditi da li mu je konj bio nekad vranac, alat ili zekan, jer mu je koţa bila na mnogo mjesta posve olinjala, a i tamo gdje bi se našla po koja dlaka, bila je nekako neodređeno siva kao da je starog ţdrijepca, već u doba seobe naroda, jahao neki Gepid ili Hun. Nije bilo nikakvoga traga od neke grive. Nesrazmjerno velika glava visila je toliko opuštena da mu je gubica gotovo dodirivala zemlju i činila se kao da jedva nosi dugačke, debele i olinjale magareće uši koje su se ljupko pripijale poput golemih koţnih tuljaca gotovo do donje vilice. Uz to oči su mu bile zatvorene, kao da spava, i budući da je stajao tu tako nepomičan, pruţao je izvanrednu sliku gluposti i bespomoćnosti dostojne svakog saţaljenja. Posto je vlasnik ovog konja stisnuo domaćinu ruke, °n ga upita: - Dakle za mene imaš mjesta? A ima li st° i da se pojede? - Naravno! Sjedi samo! Mesa ima dovoljno za tebe. - Hvala. Jučer sam pokvario stomak. Goveđe eso mi Je danas preteško. Više bih volio mladu koko li bi mogao da spremiš jedno pile. 271- Zašto ne? Pogledaj! Tu pred kućom ima ih mnogo. - On pokaza na dva jata mladih pilića koji su pod zaštitom svoje majčice kvočke oko stola skakutali i kljucali mrvice po zemlji.
- Lijepo! - kimnu glavom Fred. - Ja vas molim za jedno. Neka tvoja domaćica bude tako dobra da mi ga ispeče, ja ću ga sam očerupati. - Kod tih riječi on uze dvocijevku sa sedla, nanišani na jedno pile i pritisnu obarač. Kad se prolomio pucanj, njegov konj ne pomjeri spuštene mu očne kapke. Bio je gluh kao top te nije čuo čak ni pucanj iz najveće blizine. Pile je leţalo mrtvo na zemlji. Fred ga podiţe i pokaza. Na njemu nije bilo, na čuđenje sviju, niti jednog jedinog pera te je domaćica mogla odmah izvaditi nutrinu i ispeći ga. "The devil"! Nasmija se Helmers. - Mogao sam dakako pomisliti da ćeš izvesti neku od svojih majstorija. Kako si samo ovo uspio? - Sa dalekozorom. - Koješta! Pa opalio si iz puške. - Svakako. Ali prije toga sam vas promatrao iz daljine kroz moj dţepni teleskop i primijetio jato mladih pilića. Stoga sam se odmah pripremio da se kod tvojih današnjih gostiju pokaţem kao mađioničar sa hiljadu vještina. - Smiju li se saznati kako si se to pripremio? - Zašto ne? Pa to vam je puka igrarija. Napunim patron dobro sa iron-filings pored kugli i sačme t nanišanim tako da punjenje preleti preko pileta straga prema naprijed, da se perje, ukoliko već nije očvrslo, posve oprlji ili iščupa. Vidiš, nije potrebno studirati crnu i bijelu magiju da bi čovjek postao takozvani mađioničar. Dakle, kaţi da mi se pile ispeče! Nadam se da će mi biti dozvoljeno da sjednem? - Naravno! Ova dva dţentlmena su moji prijatelji, poznanici Old Shatterhanda koga očekuju ovdje. - Old Shatterhanda? - poskoči Juggle-Fred. - Je"l to istina? Do vraga primj. prev.. ţeljezni opiljci primj. pisca. 272 - Da, i Debeljko Jemmy će doći. . - Heigh day! Pa to je vijest da bolju ne mogu ti! Već odavno sam ţelio da vidim tog Old Shatterhanda. Drago mi je da sam taman stigao u pravi P3S
"__ Također će ti biti drago kad saznaš da je ovaj sir ovdje Nijemac. On se zove Frank i kolega... __Frank? - prekide ga mađioničar. - Moţda onaj Hobble-Frank? __Raspeća mu! - viknu mali Sas. - Vi znate moje ime? Kako je to moguće? Govorio je njemački, zato mu Juggle-Fred odgovori na istom jeziku: - Neka vas to nimalo ne čudi. Ranije su bila druga vremena. Tada se je ovdje na Dalekom zapadu dešavalo mnogo dobrih i loših stvari. I kod manjkavih komunikacija, kakve su onda bile, vijest se o njima sporo probijala. Ali ako se danas desi nešto neobično, onda vijest za tren oka poleti sa Jezera do Mexika i od starog Friscoa do New Yorka. Vaš smjeli pohod na Yellowstone je već nadaleko poznat, a i vaša imena također. U svakom fortu, na svakom settlementu, pokraj svake logorske vatre priča se o vašem pohodu i vi se ne smijete čuditi što vam znam ime. Neki postavljač zamki, koji je tamo gore kraj Spotted Tail-vode govorio sa Mohawom, sinom Oihtka-Peteja pa se potom spustio u Fort Arbuckle, pričao je svima na koje je naišao, a najzad i meni, tu priču tako opširno kao što ju je i sam čuo. - De - reče Hromi Frank - tko zna čime su tu priču sve okitili od Spotted Tail-vode pa do Fort Arbucklea. Tu se od miša napravi sjeverni medvjed, od kišne gliste golema zmija a od skromnog lovca na dabrove čuveni Hromi Frank. Moram doduše priznati aa smo bili pravi Herkuli i Minotaurusi, ali ne mogu oopustiti da se priča više nego što je zaista bilo. Junaka "rasi vrlina iskrene skromnosti. .. Vaša skromnost baca trostruko svjetlo na vašu Jnu i udesetorostručava moje zadovoljstvo što sam as ovdJ e upoznao. Molim vas dajte mi ruku! se Jug v gle-Fred pruţi Franku desnu ruku. Mali Sas srdačno rukova i reče: - Ovo činim veoma rado, 18 Među orlovima 273jer sam od gospodina Helmersa saznao da ste vi čovjek koji je mnogo prošao svijetom i koji zna što je
umjetnost. Htio bih zapravo znati kakvu karijeru imate za sobom! - Bit će vam odmah rečeno! Prvo sam pohađao gimnaziju gdje sam... - O jada! To nije baš neka osobita preporuka za vas. - Zašto ne? - Zato što gajim snaţnu nesklonost prema svemu što miriše na gimnaziju. Gimnazijalci su vam ljudi oholi koji vole da se prave vaţni. Oni ne vjeruju da jedan šumarski sluţbenik moţe isto tako biti učenjak. Ja sam to već često puta iskusio. Pa ipak mi je uvijek bilo veoma lako uvjeriti te ljude da sam ja čovjek koji je u stanju dţinovskim koracima prijeći preko njih. Dakle prošli ste samo to malo škole? - Da. Iz gimnazije sam se po savjetu svojih štićenika posvetio slikarstvu i pohađao akademiju. Imao sam sasvim dobre sklonosti ali ne i istrajnosti. Suviše sam se brzo zamorio i od stvarne umjetnosti spustio sam se na jednu takozvanu - postao sam umjetnički jahač. Bio sam bezbriţan momak ali bez snage jednog čvrstog karaktera. Jednom riječju, bio sam lakomislen. Za ovo sam se hiljadu puta pokajao. Šta sam sve mogao danas biti da sam to samo uporno ţelio! - Pa nadarenost vam je i danas sigurno ostala. Započnite opet! - Sada? Gdje se izgubila mladenačka energija? Moj dragi Hobble-Franku, ti snovi su me odavno prošli. Ja se trudim da u svom pozivu kao lovac ţivim časno i pošteno i da budem svojim bliţnjima na usluzi, ali u školu mene, staru vidru, nemojte više slati!. Blago onom koji u poznim danima ne mora ispaštati ono što je u mladosti propustio! Govorimo, molim vas, o nečem drugom! - Da, govorimo o nečem drugom! - ponovi revno dobroćudni Hobble-Frank. - O mojim prijateljima koje ću idućih dana ovdje sresti, o Old Shatterhandu, 274 Dugajliji DavyJu, Debeljku Jemmyju, o Winnetouu
__Winnetouu? - upade mu u riječ Fred. - Mislite li na čuvenog poglavicu Apača? Gdje ćete se sastati s njime? - O tome se on dogovorio samo s Old Shatter-handom. Pretpostavljam, međutim, da će to biti s one strane Llano Estacada. - Hm! Onda se mogu nadati da ću i njega vidjeti. Naime htio sam preko Staked Plainsa. Mene je zavrbovala jedna druţina koju treba da prevedem preko pustinje i onda za El Paso. To su neki Jenki koji namjeravaju da tamo prijeko u Arizoni naprave dobar posao. - Nije valjda s dijamantima? - Da, upravo s tom robom. Izgleda da su sa sobom ponijeli znatne sume novca kako bi to drago kamenje kupili jeftino na licu mjesta. Helmers mahnu glavom i umiješa se u razgovor: - Vjeruješ li ti u ta nalazišta dijamanata? Što se mene tiče, ja tu čitavu priču smatram za golemu prevaru. Bio je posve u pravu. U ono vrijeme pronijeli su se iznenada glasovi kako su u Arizoni otkrivena dijamantska polja. Spominjali su čak i imena lica koji su za nekoliko dana sretnim nalazima postali grdni bogataši. Pokazivali su i dijamante, uglavnom veoma skupocjene komade, koje su navodno tamo našli, ove glasine su se za nekoliko nedjelja prenijele svim širinama i duţinama američkog konti-vfnta"..štaviše samo za nekoliko dana. Diggeri iz Ka-uiornije i sjevernih krajeva napustili su svoje veoma unosne digginse i pohitali u Arizonu. Ali već je apočelo sa špekuliranjem oko polja. U najvećoj brzini obrazovali su nekoliko društava kojima su stajali na raspolaganju. Trebalo je kupiti dijamantska kak° bl Se zaP°cel° sa organiziranim vađe-Oy na veliko. Nitko drugi ne bi imao pravo da ski radi- Agenti su se razletjeli svuda sa đijamant-tični Pr°?ama u dţepu, koje su navodno našli na do-m mfestima. Oni su svom snagom raspirivali Ijuđ- !8
275sku pohlepu za novcem i u najkraćem vremenu dijamantska groznica je dostigla tako visoku temperaturu, kao nikad dotad zlatna groznica. Oprezni ljudi međutim nisu otvarali svoje dţepove i loš završetak koji su oni predviđali sasvim se uskoro obistinio. Tu čitavu veliku prijevaru insceniralo je samo nekoliko veoma prepredenih Jenkija. Oni su se pojavili tamo gdje ih ljudi nisu poznavali i izgubili se da ih u međuvremenu nije nitko ni upoznao. Sa njima su naravno nestali i milioni. Akcionari su uzalud proklinjali. Većina je njih čak i poricala da je imala akcije. Nisu ţeljeli da im se drugi još i rugaju zbog toga. Ta dijamantska polja, koja su tako brzo postala čuvena, bila su ponovo pusta kao i prije toga, a razočarani kopači zlata vratili su se svojim dig-ginsima da bi tamo spoznali kako su se u međuvremenu na njihovom mjestu ugnijezdili drugi koji su bili pametniji od njih. Tako se svršila ta stvar, i nitko više nije govorio o njoj. Događaji pred vratima Helmers" homea koje smo ovdje opisali odigrali su se upravo na početku di-jamantske groznice. Farmer je spadao u one koji nisu povjerovali u te glasine. Juggle Fred je naprotiv rekao: - Ja neću već sada da sumnjam u istinu. Ako su na drugim mjestima našli dijamante, zašto ih onda ne bi bilo i u Arizoni? Meni, doduše, nije nimalo stalo do njih. Ja imam druga posla. Što vi kaţete na to, mister Frank? Sud čovjeka vašeg oštroumlja, vašeg iskustva i znanja bi nam mogao biti mjerodavan. Hromi Frank ne primijeti onaj laki, ali dobroćudni podsmijeh te uzvrati polaskan: - Drago mi Je što ste se tako s puno povjerenja obratili meni, jer ja sam upravo za to prava adresa. Naime, ja mislim da su dijamanti naravno posve lijepa stvar, ali osim njih ima još i drugih stvari koje su isto tako lije?6-U času goleme gladi ja više volim osušenu tirinšku safeladu od najvećeg dijamanta. A ako sam ţedan, onda svoju ţeđ ne mogu ugasiti nikakvim briljantom-Moţe li čovjek uopće nešto više nego da se
dobro najede i dobro napije? Ja sam sa sobom i sa svojom sudbinom prilično zadovoljan i meni nije potrebno 276 ikakvo drago kamenje. Ili bi trebalo moţda da sa okitim svoj amazonski šešir? Na njemu imam tedno pero i ono mi je dovoljno. Dakle, kad bih znao da ću tamo prijeko u Arizoni naći neki dragi kamen koji bi bio otprilike toliko veliki kao Heidelberška bačva ili bar kao neka velika bundeva teška svojih tri centra, onda bih pošao po njega. Manji međutim nipošto ne bih htio. On za mene ne bi predstavljao ništa. Ali ovako kad čovjek uopće i ne zna da li će tamo ma što naći - pa čak i ako bi imao doista sreću, onda bi to bilo samo kakvo zrnce jedva veličine makovog sjemena - nee, mene neće nitko ţiv odvesti u dijamantska polja. Mi smo ljudi i nama nisu potrebni dijamanti, jer svatko od nas ima u svojim grudima dragi kamen, naime vjerno ljudsko srce, za koje pjesnik kaţe: "Nigdje ne vidjeh dijamanta ovom slična, kojim bi se pohvalila zemlja dična". - Lijepo rečeno! - viknu Helmers pruţajući ruku malom Šašu. - Vi ste sasvim u pravu što se tiče dragog kamenja te stoga neka nama, poštenim ljudima, uopće ni ne padne na pamet da se brinemo za dijamante koje su navodno našli u Arizoni. Tvoja druţina, Fred, koju treba da odvedeš tamo prijeko, vjerojatno neće napraviti najbolje poslove. Svakako bi bilo bolje da su ti ljudi sa svojim golemim novcem ostali, kod kuće. Mogu ga lako proćerdati, a da za njega ni jedan dijamant ne dobiju. Uostalom izgleda da baš mnogo pametni nisu kad su razglasili kako imaju velike novce pri sebi. Ovo nigdje nije preporučljivo, ovdje daleko manje nego na bilo kojem drugom mjestu. Stići će sutra poslije podne. Morali su kupiti još dva konja za stvari, a za to im je potrebno bar pola dana. Stoga sam pojahao isred njih kako bih vrijeme do sutra radije proveo ovdje kod tebe. - To si dobro učinio, stari prijatelju. Koliko ijudi broji ta druţina?
g 7. ma k šestorica od kojih su njih nekoliko još r kljuni po izgledu i ponašanju, što je meni među-"n svejedno. Izgleda da dolaze iz St. Louisa i uobra-vaju da će se vratiti tamo s milionima. 277- Da li će naći put do moje farme? - Sigurno, jer sam im ga tako podrobno opisao da se uopće ne mogu prevariti. - Stoj, Crni, šta je? Ovo pitanje je bilo upućeno Bobu. Dan se u međuvremenu pribliţio smiraju i sumrak koji je u ovim krajevima neobično kratak, počeo je padati. Bilo je već toliko mračno da se nije moglo daleko baš vidjeti. Bob i Bloody-Fox su uprkos zanimljivom razgovoru koji su slušali stalno drţali na oku mormona. Burton se trudio da izgleda kao da ga nimalo ne zanima ovaj razgovor, i budući da su svi ostali vjerojatno bili mišljenja da mormon koji je čitavim bićem izgledao kao Jenki vrlo malo ili gotovo nimalo ne razumije njemački, oni su govorili tako glasno da je mormon bio u stanju svaku riječ čuti. Kad je Juggle-Fred govorio o šestorici ljudi koje je trebalo da prevede preko Llano Estacada, na Bur-tonovom licu se pomoli izraz krajnje napregnutosti. A kad je Fred spomenuo kako njegova druţina nosi sa sobom mnogo novaca, oko Burtonovih tankih usana poigra osmijeh zadovoljstva koji zbog mraka ostali nisu mogli primijetiti. Povremeno on bi podigao glavu kao da nešto osluškuje, i nestrpljivo upirao pogled prema kraju odakle je došao. Znao je da je bio isto što i zarobljenik, jer Crnac nije skidao oka sa njega. Svakim časom mu je bilo sve teţe na duši. Morao je misliti na Crnčevu prijetnju, svjestan da će je ovaj ostvariti. Kad se posve smračilo, Burtonu se učini mogućim da se brzo udalji što bi moţda kasnije bilo kudikamo teţe izvesti. Stoga on privuče k sebi svoj sveţanj koji je nosio sa sobom. Htio je potom iznenada skočiti i u hitrom trku izgubiti se iza ugla kuće. Kad se jednom nađe tamo iza ţbunja, onda se više ne treba bojati ni jednog progonitelja.
Ali on se u Bobu prevario. Ovaj je bio kao i većina Crnaca, koji, kad jednom donesu odluku, u-porno gledaju da je i izvrše. Crnac je posve dobro primijetio kako se mormon domogao svoga zaveţljaja i podigao se baš u trenutku kad je ovaj htio pobjeći 278 ko brzo sa svog sjedišta da je Helmersa skoro obo-0 Zato mu je Juggle-Fred postavio ono pitanje, šta mu je. Bob odgovori: - Masser Bob je vidjeti kako lopov htjeti pobjeći. Uhvatiti već za sveţanj. Htjeti brzo izgubiti e Masser Bob međutim njega na drugom mjestu ubiti stoga on ići s njim i drţati ga stalno na oku. __On se pomjeri na sam kraj klupe tako da se uprkos tome što je mormon sjedio za drugim stolom nalazio njemu posve na domak. - Pusti tog momka neka ide! - reče domaćin. __Moţda on uopće nije zavrijedio da toliko na njega paziš. - Massa Helmers imati pravo. On ne vrijediti, ali novac vrijediti koji je on ukrasti. On ne otići bez pratnje masser Boba. - Tko je zapravo ovaj čovjek? - zapita tiho Juggle-Fred. - On mi se već od prvog trenutka nije dopao. Ima sasvim izgled jednog vuka preobučenog u jagnjeću koţu. Kad sam ga ugledao, učinilo mi se sasvim kao da sam tu oštru, šiljastu, njušku već jednom negdje vidio, i to u okolnostima koje nimalo dobro ne govore za njega. Helmers mu poluglasno objasni zašto Bob tako uporno pazi na osumnjičenog mormona i dodade: - Ĉini mi se da je i BloodyFox više zaokupljen Bur-tonom nego što to pokazuje. Ili se moţda varam? - Well! - potvrdi mladić. - Ovaj svetac sudnjega dana mi je učinio nešto, i to ništa dobrog. - Tako? A što? Zašto ga ne pozoveš na odgovornost? - upita ga Helmers.
- Jer ne znam što mi je učinio. Skoro sam razbio glavu da se prisjetim, ali uzalud. Ĉini mi se kao da sam o nečemu sanjao i pojedinosti iz tog sna zaboravio. A zbog jedne takve neodređene, maglovite Pretpostavke ne mogu se sada na njega okomiti. K Ovo ne shvaćam. Što znam, ja obično znam. od mene nikad nije bilo, niti je moglo biti, govora J m ma§lovitim pretpostavkama. Uostalom, već se Mračilo, pođimo u sobu! 279- Ne, jer kuća je ovom momku zabranjena, a ja ga moram dobro motriti. Zato ću ostati ovdje. Moţda ću se još prisjetiti što sa njime imam da poravnam - Onda ću se bar pobrinuti za dovoljno osvjetljenje kako ti se ipak ne bi odšuljao. Helmers ode u kuću i uskoro se vrati s dvije lampe koje su se sastojale naprosto od običnih limenki iz čijih otvora su virili debeli fitilji. Na njima nije bilo ni stakla ni sjenila. Pa ipak dva zagasita i jaka plamena, koja su buktala i sukljala, bila su dovoljna da osvijetle prostor pred vratima. Upravo u času kad je Helmers objesio lampe o dva stabla, začuše se koraci sa strane gdje su bila kukuruzišta. - Moji ,hands" se vraćaju kući - reče on. Pod ,hand" Amerikanac podrazumijeva svako muško ili ţensko lice koje se nalazi kod njega u sluţbi. Ali Helmers se prevario. Kad je došljak stao u vidokrug, vidjelo se da je stranac. Bio je visok, snaţan, bradat čovjek, obučen na meksikanski način, ali bez mamuza što je ovdje moralo pasti u oči. Iz pojasa su mu virile dršci noţa i dva pištolja, a u ruci nosio tešku pušku ukrašenu srebrnim prstenovima. Dok su mu tamne oči oštro i prodorno motrile prisutne,, ostavljao je dojam sirovog čovjeka od koga se nisu mogli očekivati nikakvi izlivi njeţnosti. Kad mu je pogled okrznuo mormonovo lice, on nekako čudno namignu očima. Nitko osim mormona ovo ne primijeti. Bio je to sigurno neki znak. - Buenas tardes, senores! - pozdravi on. - Veče pri bengalskom osvjetljenju! Izgleda da je vlasnik ove haziende poetski
nastrojen čovjek. Dopuštate da se za četvrt sata kod vas odmorim. Dajte mi kakav gutljaj da popijem, ako se ovdje uopće moţe nešto dobiti! - Govorio je onim špansko-engleskim bućkurišem kojim se ljudi često sluţe na meksikan-skoj granici. - Sjedite, senor! - pozva ga Helmers. - Sto ţelite piti? Ĉašu piva ili rakije? Dobro veče, gospodo španski primj. prev.. 280 __je prilazite mi sa tim vašim pivom! Ne ţelim da čujem ni riječi o toj njemačkoj juhi. Dajte mi jednu liutu rakiju, ali ne malu! Jasno? Njegovo drţanje i način izraţavanja podsjećali su na čovjeka koji nije bio naviknut na šalu. Nastupio je posve onako kao da je on tu gazda. Helmers ustade i pođe da donese narudţbu pokazujući rukom na klupu gdje je strancu napravio mjesto. Ovaj međutim mahnu glavom i reče: - Hvala, senor! Ovdje sjede već njih četvorica. Ja bih radije pravio društvo ovom caballeru koji se ondje usamljen šćućurio. Naučio sam na prostrane savane i ne volim da se tiskam i guram. On nasloni svoju pušku, o jedno stablo i sjede pokraj mormona koga je pozdravio lako dodirujući široki obod svog sombrera. Svetac sudnjega dana uzvrati pozdrav na isti način. Obojica su se ponašali kao da se ne poznaju. Helmers je otišao u kuću. Ostali su iz prirodne učtivosti zazirali da upadljivije pogledaju u stranca. Ovo je pruţilo nepoznatom dobrodošlu priliku da đo-šapne mormonu: - Zašto ne dolazite? Pa znate da čekamo od vas vijesti. - Govorio je sada najčistijim jenki-engleskim. - Ne puštaju me - prošapta upitani. - Tko? - Ovaj prokleti niger ovdje. - Ovaj što ne diţe oka sa vas? Sta mu je? - On tvrdi kako sam ja ukrao njegovu gospodaru novac i hoće da me linčuje.
- S prvim dijelom svoje tvrdnje je svakako u pravu, ali ono drugo neka izbije sebi iz glave, ukoliko ne ţeli da mu svojim bičevima crnu koţu obojimo krvavo crvenom bojom. Ima li što novo ovdje? - Da. Šestorica diamond-boys ţele sa znatnim sumama novca prijeći preko Llana. - Zounds! Neka su nam dobro došli! Pogledat ćemo im malo u dţepove. Kod one posljednje bijedne druţine nismo ništa našli. A sad tiho! Dolazi Helmers! 281Domaćin se vrati s velikom čašom punom rakije On je spusti ispred stranca i reče: - Pa, neka vani prija, senor! Sigurno ste danas mnogo jahali? - Jahao? - odgovori čovjek salivši pola sadr-ţine čaše u grlo. - Zar nemate oči? Ili štaviše, imate li premnogo očiju kad vidite i ono što ne postoji? Tko jaši taj mora i konja valjda imati! - Svakako. - Pa, gdje je moj? - Sigurno tamo gdje ste ga ostavili. - Valgame Dios! Sigurno ne bih svog konja ostavio trideset milja daleko odavde da bih kod vas popio jedan brandv koji ni za što nije! - Ostavite ga u čaši ako vam ne prija! Uostalom ja se ne sjećam da ste rekli što o trideset milja. Ovakvi kakvi ovdje preda mnom sjedite izgledate kao čovjek koji sigurno ima konja. Gdje je sada, to nije moja stvar. - To i ja mislim. Nemojte se uopće brinuti za mene! Jasno? - Hoćete li mi osporiti pravo da se brinem za one koji svrate na moju usamljenu farmu? - Plašite li me se moţda? - Pah! Htio bih vidjeti toga čovjeka koga se John Helmers plaši! - Drago mi je jer bih vas htio upitati da li bih u vašoj kući mogao noćas prespavati. Kod ovih riječi on pogleda ispod oka Helmersa. Domaćin odgovori. - Za vas ovdje nema mjesta. - Caraja! Zašto ne?
- Jer ste sami rekli da se za vas ne trebam brinuti. - Ali ja ne mogu noću doći do vašeg najbliţeg susjeda. Tek ću sutra u podne biti tamo! - Onda spavajte pod vedrim nebom! Večer je blaga, zemlja je mekana, a nebo je najotmjeniji pokrivač kakvog samo moţe biti. - Vi me tjerate? Španjolski: Sačuvaj boţe primj. prev.. Španjolska psovka primj. prev.. 282 __ Da senor. Tko hoće da bude moj gost, taj mora pokaţe malo više učtivosti, nego što ste vi to Treba li moţda da vam uz pratnju gitare ili andoline otpjevam molbu da kod vas u nekom kutku prespavam? No, u redu, kako vi hoćete! Meni vaše gostoprimstvo nije potrebno i ja ću svuda naći mjesta gdje ću prije nego zaspim moći razmisliti o tome kako ću s vama govoriti ako se jednom budemo sreli na nekom drugom mjestu. _ Ali onda ne zaboravite tom prilikom pomisliti i na ono što bih vam ja na to odgovorio! _ Treba li ovo da znači prijetnju, senor? - stranac se podiţe kod ovih riječi i isprsi se onako visok i plećat nadmeno pred gostioničarem. - O, ne! - nasmiješi se Helmers, nimalo prestrašen. - Doklegod me ne prisile na suprotno, ja sam veoma miran čovjek. - Ovo bih vam htio od sveg srca preporučiti. Vi stanujete , ovdje gotovo na ivici pustinje smrti. Zato je potrebna opreznost te se stoga u svakoj prilici ponašajte skrušeno. Inače bi vam jednom mogao neočekivano doći duh Llano Estacada. - Poznajete li ga moţda? - Još ga nikad nisam vidio. Ali zna se da on najradije presreta nadmene ljude da ih odvede na onaj svijet. - Ne ţelim vam protusloviti. Moţda su svi oni kpji su nađeni u Llanu sa ,đuhovim" metkom u čelu bili nekad nadmene hulje. Neobično je međutim to sto su ti momci bili uglavnom
razbojnici i ubojice. v - Mislite? - zapita stranac podrugljivo. - Moţete li to dokazati. . Pa donekle. Kod tih mrtvaca su se našle uviJek . styari koje su ranije pripadale ljudima što su ih lU iji opljačkali u Llanu. Ovo je dovoljan dokaz. - Ako je to tako, ja vas hoću onda prijateljski opomenuti: Nemojte slučajno ovdje na vašoj zabitnoj armi ubiti čovjeka, inače bi i vas našli jednog dana s rupom u čelu. 283- Senor! - skoči na noge Helmers. - Recite još jednu takvu riječ i ja ću vas ubiti! Ja sam pošten čovjek. Međutim, sumnjivim mi se čini svatko tko svog konja skriva da ne bi izgledao kao neki bravo već kao siroti, bezopasni namjernik. - Odnosi li se to moţda na mene? - pisnu stranac. - Ako se ţelite sa tim sloţiti, ja nemam ništa protiv. Vi ste danas već drugi koji mi je lagao da nema konja. Prvi je bio ovaj svetac sudnjeg dana. Moţda vam konji stoje negdje zajedno. Moţda su sa njima i ostali konji i jahači koji čekaju na vaš povratak. Ja vam kaţem da ću noćas straţariti oko svoje kuće i da ću sutra u ranu zoru očistiti okolinu. Onda će se vjerojatno pokazati da ste sigurno došli na konjima! Stranac stisnu obje šake, podiţe desnu ruku da udari, priđe korak bliţe Helmersu i dreknu: - Ĉovječe, ţeliš li moţda kazati da sam ja bravo? Reci to jasno ako si hrabar! Onda ću te ... Kod ovih riječi bi prekinut. Bloody-Fox je bio poklonio naročitu paţnju stran-čevoj pušci. Kad se ovaj podigao i okrenuo leđima stablu o kojem je bila naslonjena puška, ustao je i mladić i prišao drvetu da pušku malo bolje zagleda. Oči mu zasvjetliše a oko njegovih usta se ukaza crta tucane, nemilosrdne odluke. On se okrete prema strancu i spusti mu ruku na rame. - Šta, hoćeš, mladiću? - upita ga došljak na-busito. - Ţelim vam umjesto Helmersa odgovoriti - uzvrati mirno Bloody-Fox. - Da, vi ste pravi bravo, razbojnik, ubica! Ĉuvajte
se duha Llana koga nazivamo Avenging-ghost zato što on svako ubistvo osveti kuglom posred ubojičinog čela! Grdosija ustuknu nekoliko koraka, odmjeri mladića neobično prezrivim pogledom i onda se nasmija podrugljivo: - Dječače, momče, mladiću, jesi li lud-Napravit ću od tebe jednim jedinim udarcem svojih ruku pravu kašu! najmljeni ubica španski - primj. prev.. Duh osvetnik primj. prev.. 284 - Toga ćete se kaniti! Bloody-Fox se ne moţe ko lako smlaviti. Vi ste mislili da moţete biti tako drski prema ljudima. Evo vam ovdje mladića da vam dokaţe koliko vas se malo plašimo. Ubice Llana kaţnjava Avengingghost smrću. Vi ste ubica i ja ću zastupati duha. Očitajte svoju posljednju molitvu! Uskoro ćete se pojaviti pred vječnim sucem! Ove riječi mladića koji je još bio skoro dječak, učiniše snaţan dojam na prisutne. On im je izgledao sasvim drukčiji kako je tu stajao, ponosno uspravan s prijeteći podignutom rukom, sijevajućim očima i nepokolebljivom odlukom koja se mogla pročitati iz oštrih crta njegova lica - on je bio .vjesnik pravde, izvršilac pravednoga suda. Stranac, premda je bio od mladića viši gotovo za čitavu glavu, preblijedi kao krpa. Ipak on se brzo pribra, nasmija gromko i viknu: - Zaista on je poludio! Buha hoće progutati lava! Ovako nešto nitko još nije čuo! Ĉovječe, dokaţi da sam ja ubica! - Ne rugajte se! Ono što sam vam rekao to će se dogoditi, u to se moţete pouzdati! Kome pripada puška koju ste naslonili o stablo ovog drveta? - Naravno meni. - Otkada je vaše vlasništvo? - Već više od dvadeset godina. - Uprkos njegovu smijehu i omalovaţava jućim riječima, mladićevo drţanje je na ovog snaţnog čovjeka ostavilo takav dojam da mu ne pade ni na kraj pameti da uskrati odgovor. - Moţete li to dokazati? - zapita ga Bloody-Fox.
- Momče, kako da to đokaţem? Moţeš li ti moţda suprotno dokazati? p. Da- Ova puška pripadala je senoru Rodrigezu £mtou na estanziji del Meriso tamo prijeko kod eđar Grovea. On je prije dvije godine pošao u pou sa svojom ţenom, svojom kćeri i trojicom varosa °vamo u Caddo na Washita rijeci. Tu se , Španjolski - farma primj. prev.. a - kauboj primj. prev.. 285zatim oprostio, ali se kući nije nikada vratio. Kratko vrieme nakon toga u Llano Estacadu su našli šest leševa, a tragovi na zemlji su odali da je kolje putokaza bilo pobijeno u drugom pravcu. Ovu pušku je nosio onda sa sobom. Da ste tvrdili kako ste je u to vrijeme od nekog kupili onda bi tu stvar trebalo ispitati. No jer tvrdite da je već dvadeset godina imate, onda je vi niste kupili od krivca već ste sami ubojica i tako ste potpali pod zakon Llano Estacada. - Psino! - zaškripa stranac. - Hoćeš li da te smlavim ovdje? Ova puška je moja svojina. Dokaţi samo da je pripadala onom estanzieru! - Odmah! - Mladić uze pušku sa stabla i pritisnu na jednu malu srebrnu pločicu koja je bila pribijena na donjem kraju kundaka. Ona se podiţe i ispod nje se ukaza druga pločica s imenom vlasnika kome je ranije pripadala. - Pogledajte! - reče on pokazujući pušku ostalima. - Evo neoborivog dokaza da je ova puška pripadala estanzieru. On mi je bio prijatelj i ja je dobro poznajem. Ovog čovjeka smatram njegovim u-bojicom i to je dovoljno. Njegovi minuti su odbrojani. - I tvoji! - viknu stranac skočivši na tuţioca da mu istrgne iz ruku pušku. Ali Bloody-Fox munjevitom brzinom ustuknu nekoliko koraka, uperi pušku na stranca i zapovjedi: - Stoj, inače će vas pogoditi kugla! Ja znam kako se s ovakvim ljudima mora postupati. Hobble-Frank, Juggle-Fred, uperite puške na njega i ako se samo malo pomakne, opalite odmah!
Frank i Fred za tren oka uzeše svoje puške i upe-riše ih u Meksikanca. Ovdje se radilo o prerijskom zakonu koji ima samo jedan jedini, ali opširan paragraf. Za valjanog Zapadnjaka nema oklijevanja. Stranac vidje da ovi ozbiljno misle. Radilo mu se o ţivotu, te je zato stajao nepomičan. Bloody-Fox spusti pušku pošto su Fred i FranK drţali na oku stranca i reče: - Ja sam vam rekao vašu presudu, i ona će biti odmah izvršena. 286 - S kojim pravom? - zapita Meksikanac, glasom koji je drhtao od bijesa. - Ja sam nevin i ne dopuštam da me linčujete! __ ja vas neću ubiti onako kako krvnik ubija osuđenika. Mi ćemo stati oči u oči svako sa svojom puškom u ruci. Vaša kugla će moći isto tako dobro da me pogodi kao što će vas moja pogoditi. To neće biti nikakvo ubistvo već poštena izmjena metaka. Stavit ćemo, ţivot na ţivot, mada bih vas mogao odmah ubiti, jer ste vi ubojica. Mladić je stajao uspravan i samouvjeren pred strancem. Glas mu je bio ozbiljan i jasan, a ipak spokojan. Bravo međutim udari u bučan, podrugljiv smijeh i odgovori: - Otkada ovdje na granici nezreli dječaci vode glavnu riječ? Da nije ovih ljudi koji su uperili puške u mene, ja bih te već zadavio kao što dosadnom vrapcu zavrnu šiju. Ako si zaista toliko lud da se ţeliš mjeriti sa mnom, onda nemam ništa protiv. Moja će ti kugla pokazati put u pakao! Samo ja drţim tebe i ostale za riječ koju su tvoja razmetljiva usta izgovorila. Zahtijevam poštenu borbu i onda otvoreno polje za pobjednika! - Oho! - viknu Helmers. - Tako se nismo op-kladili. Ĉak i ako biste imali sreće u gađanju, ovdje ima nekoliko dţentlemena koji bi htjeli s vama prozboriti koju riječ. Onda ćete morati njima poloţiti račune. - Ne, ne tako! - upade mu u riječ Bloody-Fox. Ovaj čovjek pripada meni. Vi nemate nikakvo pravo na njega. Ja sam ga izazvao i ja sam mu dao svoju riječ da će borba biti poštena. Vi ćete se drţati ovog obećanja, ako ja padnem.
Ali, boy, pomisli samo ... ! Nemani na što misliti. Zapravo ovaj nitkov pri-Staked-Plain-Vultures i trebalo bi ga bez mnogo či kundakom premlatiti. Ali ja sam protivan takmučenju. Ja ţelim borbu i vi mi obećajte sada ubi"Si Ubojica moţe neometano udaljiti, ukoliko me LJešmarima Llana Estacada primj. pisca. 287- Ako ne ţeliš drukčije, onda moramo tako učiniti. Ali onda ćeš otići sa ove zemlje pobrinuvši se svojom neopravdanom blagošću da ovaj nitkov i dalje moţe da obavlja svoj zanat! - Što se toga tiče, ja sam miran. Htio bih vidjeti da li mi je metak u cijevi da napravim samo jednu rupu u zraku. Kaţi, dakle, momče na kojoj daljini ţeliš da pucamo! - Pedeset koraka - reče stranac kome je bio ovaj poziv upućen. - Pedeset! - nasmija se Bloody-Fox. - To baš nije blizu. - Izgleda da suviše volite svoju koţu. Ali vam ništa neće pomoći. Ja ću vam prijateljski reći da isto tako dobro nišanim kao i AvengingGhost, naime posred čela. Dakle, čuvaj se! - Hvališi se samo, dječače! - zaškripa zubima njegov protivnik. - Ja sam dobio što sam htio, naime obećanje da se mogu neometan udaljiti. Ne odugovlačimo više! Daj mi moju pušku! - Dobit ćete je tek kad se izvrše pripreme, ranije ne, jer vam ne vjerujem. Neka domaćin izmjeri razdaljinu, pedeset koraka. Kad se budemo postavili, onda će Bob stati kraj vas s jednom lampom u ruci, a Hobble-Frank s drugom pokraj mene, kako bismo jedan drugog mogli vidjeti, i imali siguran cilj. Onda će vam Juggle-Fred pruţiti vašu pušku, a Helmers će meni moju. Helmers će dati znak, i od tog trenutka moţemo pucati kad zaţelimo, svaki dva puta, jer su nam puške dvocijevke. Tko napusti svoje mjesto prije nego kugle opale, njega će onaj koji mu drţi svjetlo kraj lica smjesta ubiti. U tu svrhu Bob i Frank će imati pripravne pištolje i revolvere. - Lijepo! Tako biti veoma lijepo! - viknu Bob. - Masser Bob odmah dati nitkovu kuglu ako on htjeti pobjeći! - On izvadi pištolj iz pojasa i prijeteći ga pokaza strancu cereći se.
Ostali se sloţiše s uvjetima Bloody-Foxa i odmah su prešli na izvršenje priprema. Svi su bili time toliko zauzeti da nikome nije palo na pamet da posebno pripazi na poboţnog Tobiasa Preisegota Burtona. Mormonu- se ovo svakako dopalo. On se polako pomjerao 288 svog mjesta prema kraju klupe i izvukao noge ispod Sf la kako bi se u podesnom trenutku mogao odmah dati u bijeg. . Sad su oba protivnika zauzela svoja mjesta, udaljeni pedeset koraka jedan od drugog. Pokraj stranca stajao je Crnac sa lampom u lijevoj i pištoljem u desnoj ruci, spreman da opali. Kod Bloody-Foxa stajao je Hobble-Frank s lampom u jednoj ruci, a u drugoj s revolverom, samo forme radi, jer ga sigurno nije morao upotrijebiti protiv poštenog mladića. Helmers i Juggle-Fred drţali su napunjene puške spremne. Ĉak i za ove na borbu naviknute ljude bio je ovo trenutak krajnje napregnutosti. Dva plamena koja su se lelujala na povjetarcu osvjetljavala su čađavo crvenim bljeskom obje grupe. Protivnici su čekali mirno, pa ipak se činilo pri tom nemirnom svjetlu kao da se neprestano pomiču. Bilo je pod ovakvim okolnostima veoma teško dobro naniša-niti, pogotovu što svjetlo nije bilo dovoljno da se uzme mušica na nišan. Bloođy-Fox je bio miran i spokojan. Njegov se protivnik međutim nalazio u sasvim drugom raspoloţenju. Juggle-Fred koji mu je trebao predati pušku te se stoga našao u njegovoj blizini vidio je jarosno svjetlucanje njegovih očiju i nestrpljivo podrhtavanje njegovih ruku. - Jeste li gotovi? - zapita ih Helmers. r - Da - potvrđiše obojica pri čemu je stranac već pruţio ruku da uzme svoju pušku. Sigurno je namjeravao da, makar za djelić sekunde, iznenadi svojim pucnjem Bloođy-Foxa. - Ima li tko od vas, u slučaju smrti, što da zavješta? _ Upita ih Helmers. Nek, đavo nosi tvoju radoznalost!"- viknu stranac sav uzrujan.
Ne uzvrati mladić utoliko mirniji. - Ja .im P° ovome momku da nije u stanju nišaniti, jer sav drhti. Ako bi me ipak kakvom omaškom po- ti ćeš u mojoj bisagi naći ono što treba da - A sada naredi da najzad počnemo! De, onda im pruţite puške! Pali! "9 Med tu orlovima 289Helmers pruţi Bloody-Foxu pušku. Mladić je uze ravnodušno u ruku i odmjeri je, kao da je htio vidjeti koliko je teška. Nije se nimalo ponašao kao da mu ţivot visi o jednom kratkom trenutku. Stranac gotovo istrţe pušku iz ruku Juggle-Freda. On uze stav za gađanje izloţivši samo svoj levi bok kako bi pruţio što uţi cilj i opali. Pucanj se prolomi. - Halo! - zaurla Crnac. - Massa Bloody-Fox ne biti pogođen! O joh! O pleasure! O happiness! - On poskoči s obje noge odmah istom u zrak i zaplesa oko svoje rođene osi ponašajući se od silne radosti kao sumanut. - Hoćeš li biti miran, momče! - zagrmi na njega Helmers. - Tko će nišaniti kad se s tom lampom stalno pomjeraš! Bob odmah uvidje da je njegovo drţanje upravo škodilo onome kome je ţelio pobjedu te se najednom uspravi poput svijeće i vikne: - Masser Bob stojati sada mirno! Masser Bob ne micati se! Massa Bloody-Fox brzo pucati! No stranac nije bio skinuo svoju pušku sa obraza. On ponovo opali - i ovaj metak promaši, premda je Bloody-Fox stajao još uvijek kao i čitavo vrijeme cijelom površinom tijela izloţen protivniku, mjereći pušku u desnoj ruci. - Proklet! - psovao je bravo. Bio je sav ukočen od smetenosti. Onda procijedi još jednu psovku koju ne moţemo ponoviti i skoči korak u stranu da pobjegne. - Stop! - viknu Crnac. - Pucat ću! - On opali, ali se ne razlijeţe samo njegov pucanj.
Onaj kratki trenutak dok je njegov protivnik stajao nepomično od straha, bio je dovoljan Bloody-Foxu da podigne svoju pušku i da opali takvom brzinom, kao da mu uopće nije bilo potrebno da nanišani. On se okrene onda na petama, maši se fišeklija da po navici praznu pušku odmah napuni i reče mirno. - Dobio ju je! Dođite, Frank! Vidjet ćete posred njegova čela rupu! O radosti! O veselja! O srećel primj. prev.. 230 Frank i Helmers pohitaše prema mjestu gdje je stranac leţao. Bloody-Fox pođe lagano za njima, pošto je prethodno napunio pušku. Tada se razlije likujući glas Crnca: - O courage! O bravery! O valor! Masser Bob ubio sav mangup! Ovdje on leţati i ne micati se s mjesta. Vidjeti mas-sa Helmers i massa Frank da masser Bob njega pogoditi u čelo? Tu biti sprijeda i straga velika rupa! Oh, masser Bob biti hrabar Zapadnjak! On savladati s lakoćom hiljadu neprijatelja. - Da, ti si sjajan strijelac! - kimne glavom Helmers koji je bio klekao kraj mrtvaca i pregledao ga. - Kamo si zapravo nišanio? - Masser Bob nišaniti pravo u čelo i tamo ga pogoditi. Oh, masser Bob is a giant, a hero, masser Bob is invincible, masser Bob cant" be beaten, that"s ali! - Šuti, Crni, niti si junak niti div niti nepobjediv. Ti si pucao na bjegunca i za to nije potrebno nikakvo junaštvo. Uostalom vjerujem da ti uopće nije palo na pamet da svoju staru haubicu uperiš u strančevo čelo. Na, pogledaj mu hlače! Sta moţeš tu vidjeti? Bob spusti lampu i pogleda na mjesto koje mu Helmers pokaza: - To biti rupa - odgovori on. - Da, rupa koju je napravila tvoja kugla. Ti si pucao kroz nogavicu a pričaš nam ovdje kako si ni-sanio u čelo. Stidi se! Eazdaljina je iznosila jedva šest koraka! 5h" oh. masser Bob se ne morati stidjeti! Masser Bob pogoditi u čelo. Ali massa Bloody-Fox tako-er nišaniti i pogoditi same u hlače. Masser Bob pu-
_zvrsno mnogo bolje od massa Bloody-Fox. Fo i TDa t0 znamo već- - Ali kakav pucanj, Bloodyx- To ne bi mogao nitko tako lako ponoviti. Nisam điojMpće da si nanišano dić _ poznaJ em svoju pušku - reče skromno mla-______1 znao sam da će se baš ovako desiti, jer je 0hn°mmi za Junaštvo primj. prev.. "lasser Bo"lia aSS.?r Bob " e div. Junak, masser Bob je nepobjediv. UD" nitko ne moţe tući, to Je svel primj. prev.. 19 291razbojnik bio sav uzrujan. Drhtao je cijelim tijelom Oduvijek je to predstavljalo golemu glupost, pogotovo što ţivot ovisi samo o dva metka. Stranac je bio mrtav. Okrugla, oštro oivičena rupa nalazila mu se posred čela. Kugla mu je izašla straga na zatiljku. - Baš onako kako navodno ubija duh Llano Esta-cada - reče Juggle-Fred diveći se. - Zacijelo, ovo je pravi majstorski potez. Razbojnik je dobio svoju nagradu. Što ćemo uraditi s njegovim lesom? - Neka ga moji ljudi pokopaju - odluči Helmers. - Nije nimalo vedar prizor imati pred sobom mrtvaca, a čak i najpokvareniji nitkov ostaje ipak čovjek. Pravde mora biti, i gdje zakon nema moći, tu je čovjek upravo primoran da ga sam uzme u ruke. O nekoj linč-pravdi ovdje ne moţe biti govora, jer mu je BloodyFox pruţio iste mogućnosti. Neka bog bude milostiv prema mrtvačevoj duši! A sad ćemo - šta je to? Bob je bio povikao iza sveg grla. Jedino njegove oči nisu bile uprte u mrtvaca. - Heigh-ho! - odgovori farmeru Crnac. - Nek" massa Helmers pogleda onamo! On pruţi ruku u pravcu gdje su stajali stolovi i klupe. Tamo je bilo mračno, jer su se obje lampe nalazile ovdje kraj skupine. - Zašto? Što je tamo? - Ništa, baš ništa ne biti tamo. Ako massa Helmers i svi ostali massas pogledaju, onda oni ništa ne vidjeti, jer Weller otići. - Egad! Mormon je pobjegao! - viknu Helmers podigavši se od lesa. - Brzo za njim! Moţda ćemo ga još uhvatiti!
Skupina se odmah rasprši. Svatko je potrčao u pravcu kamo ga je predosjećaj gonio. Samo je jedan ostao: Bloody-Fox. On je stajao nepomičan i osluškivao u tami večeri. Tako je čekao dok se ljudi ne povra-tiše da kaţu, kao što se moglo predvidjeti, da nisu našli nikakva traga bjeguncu. - Well, mislio sam to! - kimnu on. - Bili smo glupi. Moţda je ovaj toboţnji mormon kudikamo još opasniji čovjek nego ovaj mrtvac ovdje. Ja ću se pobrinuti da ga ponovo vidim, i to vrlo skoro. Good evening, meštri! - On podiţe pušku koja je bila ispala mrtvacu iz ruke i pođe prema svom konju. - Odlaziš li? - zapita Helmers. - Yes. Htio sam već odavno da pođem i propustio sam dragocjeno vrijeme ovdje s ovim strancem. Pušku ću ponijeti sa sobom da je predam nasljednicima pravog vlasnika. - Kad ću te opet vidjeti? - Kad to bude potrebno. Ni ranije ni kasnije - Mladić se pope na konja i pojaha ne pruţivši nikome ruku. - Ĉudan mladić - reče Juggle-Fred mašući gla- - Pustimo ga! - branio ga je Helmers. - On uvijek zna što čini. Da, on je mlad, ali je pametniji od mnogog starog i ja sam uvjeren da će prije ili poslije stati na. put ovom Tobijasu Preisegottu Bur-tonu, a moţda i drugima još! Boga mu! primj. prevod.. 2923. PUSTINJSKI ORLOVI Otprilike dva sata prije nego što su se Hobble-Frank i Bob sastali sa Bloody-Foxom, pribliţavala su se Helmersovom domu dva druga jahača iz pravce od Colemen Cityja. Ipak činilo se kao da su jedva svratili u to mjesto jer su posve izgledali kao ljudi koji su duţe vremena ţivjeli daleko od nastanjenih krajeva. Jedan od njih je bio duga, mršava rasta i jahao na jednoj staroj, oniskoj i na izgled slabašnoj ma-zgi. Nosio je koţne hlače koje su svakako morale biti skrojene i sašivene za nekog daleko snaţnijeg čovjeka. Gola mu stopala bijahu skrivena u koţnim cipelama koje su bile već toliko puta krpljene i oblagane da su se
sastojale od samih sastavljenih komada koţe. Lovčevo tijelo skrivalo se u košulji od bivolje koţe, koja nije stizala da prekrije grudi, jer na njoj nije bilo ni dugmadi, ni kopči, niti vrpci. Kukavi su jedva dosezali preko lakata. Dugački mu vrat obavijala pamučna marama čija se prvobitna boja više nije mogla raspoznati. Na šiljastoj glavi nalazila se neka stvar koja je prije mnogo godina jednom bila meki sivi cilindar-šešir, koji se danas sastojao samo još od neopisivo zguţvanog i savijenog "cilindra" i komadića preostalog oboda koji je Dugajlija upotrebljavao da zasjeni oči i da skine to neobično pokrivalo glave. Kao pojas sluţilo mu je jedno debelo uţe za kojim su bila zadjevena dva revolvera i lovački noţ. Osim toga, tu je visilo svakojakih kesica s potrebnim sitni" čama. Sa ramena mu je visila kišna kabanica od gume. Ali kakva! Ovaj raskošni predmet se odmah kod 294 Drve kiše toliko skupio i zguţvao da ju je nosio kao husarsku bluzu. Preko svojih dugih nogu sretni vla-nik ove prekrasne kišne kabanice imao je prebačenu jednu od onih puški kojima izvjeţban lovac rijetko kad promaši cilj. Drugi jahač je sjedio na neobično visokom i snaţnom kljusetu. On je bio punašan i gojazan, ali toliko mali da su mu kratke noge jedva dosezale do polovice konjskih bokova. Uprkos vrućini godišnjeg doba nosio je krzneni kaput koji je sigurno patio od pretjerane olinjalosti. Kad bi mu čovjek htio prebrojati dlake, onda bi ih bilo jedva dovoljno da prekriju krzno jednog miša. Glavu mu je prekrivao jedan suviše veliki panama šešir, a ispod krzna su mu se nazirale dvije goleme povrnute čizme. Kako su rukavi krzna bili suviše dugački, moglo se zapravo na čitavom čovjeku vidjeti samo njegovo dobro uhranjeno, crveno, dobroćudno i prepredeno lice. I on je drţao pred sobom dugačku pušku. Ostalo oruţje prekrivalo mu je krzno. Ova dva čovjeka su bili David Kroners i Jakob Pfefferkorn, svuda poznati samo kao Dugajlija Davy i Debeljko Jemmy. Bili su nerazdvojni i ţivjeli su već dugo godina zajedno na Divljem
zapadu. Jemmy je bio Nijemac, a Davy Janki, no Davy je za ovo vrijeme naučio od Jemmyja već toliko njemački da je vladao i tim jezikom. Kraj u kome su se nalazili bio je stjenovit i neplodan. Na zemlji je raslo samo kvrgavo šikarje, Pomiješano tu i tamo s jukom i kaktusima. Ĉinilo se da u blizini nema vode. Maleni Debeljko bi se s vremena na vrijeme podigao na uzengijama da pogleda unaokolo i onda bi ponovo sjedao u sedlo s izrazom razočaranja na licu. T Đavolski ţalostan kraj - mrmljao je on. - o zna da li ćemo danas još naći gdje neki gutljaj svjeţe vode. H- " - mumlao je drugi. - Mi se upravo prizavamo području Llano Estacada. Tu se i ne moţe pus a druS° očekivati. Ili misliš li, Debeljko, da u lnjl ima izvora jajnog punča ili kravljeg mlijeka? 295- Šuti, Dugajlijo, nemoj da mi voda ide na usta! Plašim se da ćemo biti prisiljeni da se zadovoljimo i kaktusovim sokom. - To sigurno ne. Mi se ne nalazimo još u Plainsu. Helmer"s home, koji ćemo tek sutra dostići, leţi na vodi. Dakle još imamo plodne zemlje pred nama. Nadam se da se Old Silver Mine, koji je za danas naš cilj, nalazi usred ili barem u blizini neke šume ili razasutog ţbunja kakvog se ponekad moţe naći čak i u pustim krajevima. A ti znaš da me moje nade samo rijetko kada iznevjere, jer se one obično svijaju oko stvarnosti. - Zar ne bi radije o tom šutio? Tvoje nas nade do sada nisu ničemu dovele. Mislili smo samo na to kako ćemo što prije doći Helmers" homeu te se zato nismo pobrinuli da se na vrijeme snabdijemo nekim pečenjem. Ja ne traţim pošto-poto purana, ali bih se rado susreo s nekom starom prerijskom jarebicom. Moţda bi mi dopustila da joj s puškom zaţelim ,good day". - Imaš sladokusne misli, Jemmy! Ja bih bio već zadovoljan kad bi neki mulehase bio tako dobar da se pokaţe. Onda bismo - have care! Eno jednog!
Jednim trzajem on zauzda svoju mazgu koja stade kao ukopana. Upravo ispred njih iskoči između razasutih bokora trave zec. Davy brzo podiţe pušku do obraza i opali. Zec se prevrte i pade na zemlju. Kugla mu je prošla kroz glavu - bio je to majstorski potez izveden munjevitom brzinom. - Teksaški zec je otprilike velik kao njegov evropski rođak, nije nimalo rijetka divljač, a meso mu ima vrlo prijatan ukus. Uši su mu veoma duge, slične su mazgi muli te se stoga naziva mulehase. Davy pojaha prema mjestu gdje je zec leţao, podiţe ga i reče, pojahavši dalje: - Evo nam pečenja i ja vjerujem da će se naći i vodice. Vidiš da moje slutnje nisu bile posve uzaludne. - Ali osluhniđer! Nisi li čuo neki pucanj? - Da, čuo sam. I moj konj ga je čuo. Njegovo kljuse upi nozdrvama zrak i poče ţivahno da maše dugim ušima. Oba trapera se uspraviše i pogledaše u pravcu odakle se razlegao pucanj. On 296 ie dopirao s mjesta do kojeg njihove oči nisu mogle do-eći budući da su se nalazili u koritastoj nekoj udo-Hni" Ali Davy pokaza rukom gore u zrak gdje je iedna velika grabljivica tromo kruţila. - Jastreb kokošar - reče on. - Zar ne, Jemmy? __Ne. ovo je carski orao kako se vidi po šarenom perju. Gostio se na nekoj lešini gdje se toliko naţderao da sam jedva leti. Pucanj ga je uznemirio; moramo pogledati koji su to ljudi. Ovdje se i te kako isplati znati koga čovjek ima pred sobom. U blizini Llano Estacada to nije nipošto na odmet. Tko o ovome ne vodi računa, toga moţe lako ovakav le-šinar poţderati, što ja baš ne bih htio nazvati najuzvi-šenijim osjećajem. Dakle, naprijed stari Davy! Oni obodoše svoje konje. Ali poznato je da su mazge veoma jogunasta stvorenja. Kad se ona uskopi-sti, a to se obično dešava kad se čovjeku ţuri, onda je ne moţete pomjeriti s mjesta. I, da bi to nadoknadila, ona zna da navali u bjesomučan
galop u času kad je jahač primoran da stane. Davyjeva mazga nije činila nikakav slavan izuzetak. Tek što je osjetila mamuze ona zari sve četiri noge u pijesak i osta nepomična kao nogari na pili. On je obode još jače, ali bez ikakve koristi, zavuče glavu između prednjih nogu a zadnje poče da baca uvis ne bi li zbacila jahača sa sebe. Davy je međutim poznavao svog dugogodišnjeg Prijatelja tako dobro da se nije dao zbaciti iz sedla. Šta ti je, old Joker? - nasmija se on. - Ja ću ti odmah istjerati bubice iz glave. - On se pomače "natrag dohvati mazgu za rep i snaţnim ga trzajem trgne. Mazga odmah skoči sa sve četiri i poleti u ga-ppu, da ih je Jemmy jedva mogao pratiti. Ovo osjet-s j e lvo cimanje repa predstavljalo je tajno oruţje kojim odmah moglo slomiti jogunjenje inače veoma prijazne mazge. Kad su dva jahača napustila udolinu, oni ugleda-e na svoje čuđenje na razdaljini od nekih šest milja obično uzbudljive visove kojima se tu na domak mSa niSU nadaliIst°g časa ugledaše i skupinu ja-šđje stoje kraj nekog predmeta na zemlji, i to Sa"Jivdţijo stara primj. prev.. 297tako blizu da im je jedva trebalo više od dvije minute da do njih stignu. Oni odmah potjeraše mazgu i konja Valjalo je najprije uvjeriti se da se ti jahači, njih šest na broju, ne pokaţu moţda kao neprijatelji. Davy i Jemmy su bili primijećeni. Krug koji su činili njih šestorica otvori se, ali se nije moglo vidjeti nikakva kretnja koja bi pokazivala opasnost. - Što veliš? - zapita Jemmy. - Jloćemo li k njima? - Mislim. Oni su nas vidjeli i ako su bushrun-ners, onda će svakako doći do borbe s njima. Ali moramo biti oprezni da nas ne opkole! Budimo spremni da odmah opalimo ako zatreba. - Bushrunners vjerojatno nisu. Naprotiv, izgledaju mi kao ljudi koji su razonode radi pošli na izlet. Njihova odijela su posve sigurno visila još jedva prije nedjelju dana u nekom Tailorshopu. Oruţja imaju dovoljno sa sobom, ali ono im se isuviše šija i blista a da bi ga već bili upotrijebili. Isto tako konji mi izgledaju tako svjeţi i uhranjeni mljevenim kukuruzom da
sam sklon pretpostaviti da pred sobom imamo posve bezopasnu pleasureparty. Ja pretpostavljam susret sa ovakvim ţutokljuncima u svakom slučaju susretu sa ljudima koji nose dţepove samo zbog toga da u njih stave opljačkano blago drugih. Dakle, pođimo k njima! Drugog izbora nisu ni imali, jer ona šestorica odmah skočiše na konje i pokasaše ovima u susret. Dođite bliţe! - doviknuše Davyju i Jemmyju. - Imat ćete prilike da vidite nešto. - A šta? - zapita Debeljko. - Dođite samo! Brzo! Uskoro su se sustigli. Ako su dotle lica šestorice bila ozbiljna i zamišljena, sada ona poprimiše posve drukčiji izgled. Dvanaest razrogačenih očiju zurilo je u dvojicu trapera. Onda im usne počeše da poigravaju i najzad se razlijeţe iz svih šest grla bučan smijeh. - Egad! - uzviknu jedan od njih. - Koga imamo ovo pred sobom? Dva neobična sveca! Razbojnici primj. pisca. Krojačka radnja primj. pisca. Društvo koje je iz razonode pošlo n" Izlet prlmj. 293 __£eally wonderful fellows! Look at those chaps! _ nasmijaše se i povikaše iza sveg grla. _ Ja vas molim, meštri, pogledajte ih dobro! - reče onaj tko je vodio glavnu riječ. - Ovako nešto nismo još vidjeli. Davy i Jemmy su bili posve mirni i ozbiljni. Kad se međutim njihov vođa pribliţi Dugajliji Davyju, ovaj potjera svoju mazgu nekoliko koraka unazad i upita: - Nećete li nam najprije reći svoje ime, sir? __Zašto ne! Ja se zovem Leader. __Hvala! Dakle, mister Leader ja ću svakom rado učiniti uslugu. I vama ću biti po volji, ali vam moram najprije reći da mi puška zna lako da opali. Ovo je zvučalo toliko ozbiljno da smijeh odmah zamuknu. Leader odgovori: - Imate li moţda namjeru da se o nas češete?
- To nipošto! Ĉešite se sami ako ste prljavi i uzmite dosta sapuna i vode. Leader se maši revolvera i zaprijeti: - Budite mirni, sir! Moje kugle ne stoje tako čvrsto u cijevi kao što, čini mi se, mislite. - Pah! - nasmija se Davy. - Ne budite smiješni! Vaša nam prijetnja liči na djetinjariju. - Tako! Budite ipak dobri i kaţite nam vaša imena da znamo s kojim čuvenim junacima imamo posla! - Ja se zovem Kroners a moj suputnik Pfeffer-korn. Neka se ne pravi vaţan zbog svog imena, jer tako se moţe zvati samo Nijemac, a ljudi tog porijekla u ovoj zemlji ne vrijede ništa. - Toga vas mišljenja ne ţelim lišiti. Ja nisam liječnik za umobolne. Hajde, Jemmy! . _ uSajlija potjera svoju mazgu, a za njim pođe ied k°" Ob°Jica su osjećala dubok prezir da bi još stu"0 pogleđali u tu skupinu te pojahaše prema mje-gdje su stranci prije toga stajali. .m° ih je očekivao uţasan prizor. Zemlja je bila dila K6113 traS°vima kopita i stopala, kao da se vo-_JiJJorba. Tu je leţao uignuo konj bez uzde i sedla. Za"sta divni momcil Pogledajte u te prijanel primj. prev.. 299Truplo mu je bilo rasparano a dijelovi utrobe su leţali razasuti naokolo - odvratno djelo lešinara što su ga Davy i Jemmy opazili u letu. Ali oni se nisu zbog ovoga prestravili. Naprotiv, u blizini uginulog konja leţao je čovječji les, nekog bijelca, kome je bila skinuta koţa s glave. Lice mu je bilo noţem uzduţ i poprijeko isparano i unakaţeno. Po njegovu pohabanom odijelu moglo se naslutiti da je bio lovac. Kugla koja mu je prodrla u srce izazvala je njegovu smrt. - Boţe sveti! Šta se ovdje dogodilo? - viknu Jemmy skočivši sa konja i prišavši lesu. I Davy sjaha i kleče pokraj mrtvaca. - On je već satima mrtav - zaključi pošto je opipao ruku i grudi ubijenog. - Hladan je i krv mu ne curi više.
- Pretraţi mu dţepove! Moţda će se naći nešto, neki predmet, koji bi mogao pomoći da saznamo tko je on. Davy poče da prevrće po dţepovima upravo kad su šestorica jahača, koja su polako za njima išla, stigla do njih. - Stoj! - vikne Leader. - Strogo zabranjujemo pretresanje dţepova. Ja ne mogu dopustiti pljačku lesa. Leader i njegovi drugovi sjahaše s konja i priđoše. On uhvati Dugajliju za ruku i povuče ga uvis, našto se Davy nimalo ne naljuti. Oba trapera izmijenjaše poglede, a onda upita Jemmy: - Kako ste došli na tu duhovitu pomisao da ţelimo opljačkati mrtvog čovjeka? - Pa, zavukli ste ruke u njegove dţepove! - Zar to ne bi moglo imati i neku drugu svrhu? - Kod vas svakako ne. Po vama se moţe odmah vidjeti koga ste duha djeca. - Ovim svakako pokazujete neobično oštroumlje mister Leader. - Ne budite još i drski, inače ćemo postupiti s vama po kratkom postupku! Mi smo vas uhvatili m flagranti. Vaš drug je bio zavukao ruke u dţepove ubijenog. To je dovoljno. Vi se vrzmate ovdje u blizini mjesta zločina. To je sumnjivo. Tko su ubice Pazite se, inače vas to moţe skupo stajati! 300 pavy sleţe podrugljivo ramenima, a Jemmy uzvra-t-. - Bounce, ala ste mi vi strog gospodin! Ponašate baš kao da bismo se pred vama morali klanjati najvišem sluţbeniku Sjedinjenih Drţava! __ja sam lawyer, odgovori Leader ponosno i kratko. __Ah, pravnik! Dakle vi spadate u one visoko učene ljude koji imaju zadatak da otkriju rupe u paragrafima? Here is my respect, sir! - Davy skide svoj šešir s ironičnom nishodljivošću. __Sir, ne govorite gluposti! - obrecnu se Leader na njega. - Ja sam doista attorney at law i znat ću da pribavim sebi
poštovanje. Ova uvaţena gospoda su me izabrala za vođu naše skupine. Dakle vrijedi ono što ja budem našao za dobro! - Lijepo, lijepo! - kimne glavom Jemmy. - Mi nemamo ništa protiv toga. Budući da ste vi lawyer, onda će vam sigurno biti lako da, što se tiče ovog zločina, ispravno postupite. - Naravno. Moram vam prije svega skrenuti paţnju na to da se ne udaljavate prije nego što sve dobro pregledam i onda poduzmem mjere. Ovaj vas slučaj moţe dovesti u neprijatan zaplet. - Oho, to nam ne zadaje nikakve brige jer smo uvjereni da će vašem oštroumlju poći za rukom da taj zaplet razmrsi! Leader je odlučio da na ovu ponovnu zajedljivost ništa ne odgovori. Umjesto toga on izda svojim pratiocima naređenje: - Uzmite osumnjičenima konje kako im moţda ne bi palo na pamet da pobjegnu! Traperi se ne usprotiviše ovom naređenju. Za njih je očito predstavljalo zabavu ono što će poduzeti ovi na Dalekom zapadu neiskusni ljudi. Naići na skalpirani les nije nimalo ugodna stvar, mađa su prerijski lovci na tako što prilično otvrdli. AU prizor koji je pruţao ubijeni sa skalpiranim i ubo-đubr n° Ţa unakaţenim licem izazvao je u njima naj-.___j1" ezu uz bojazan za ličnu sigurnost o kojoj su , Odvjetnik primj. pisca. _ Moje poštovanje primj. prev.. Javni biljeţnik primj. pisca. Davy i Jemmy morali voditi računa. Bili su uvjeren" da je unakaţenog ubio i skalpirao neki Indijanac, a budući da se nije moglo pretpostaviti da bi se samo jedan Crvenokoţac usudio doći toliko daleko na Istok nije bilo isključeno da se u blizini nalazi čitava četa Indsmena. Valjalo je dakle biti oprezan. Advokat pretraţi na svoju ruku dţepove ubijenog ne obraćajući nimalo paţnju na Davyja i Jemmyja. Dţepovi kao i pojas bijahu prazni. - Već su ga opljačkali - reče on. - Dakle po srijedi je grabeţno umorstvo i naša je duţnost da otkrijemo ubice.
Tragovi nam pokazuju da nije zločin počinio samo jedan čovjek. Bilo ih je više i ako zamislim da nečista savjest obično tjera zločinca da se vrati na mjesto zločina, onda pretpostavljani da nije potrebno daleko ići da bismo pronašli ubojicu. Meštri, vi ste moji zarobljenici i ot-pratit ćete nas do najbliţe naseobine. To je Helmers" home. Tamo ćemo 9vaj slučaj sa svom strogošću ispitati. - Leađer priđe Jemmyju i Davyju s drţanjem koje je trebalo uliti strah. - Predajte svoje oruţje --dodađe on zapovjedničkim tonom. - Rado - uzvrati Jemmy. - Evo, uzmite mi pušku. Uzmite je samo! Pri tom on nanišani na Leadera. Orozi kvrcnuše, Leađer skoči prestrašen u stranu i vikne: - Nitkove! Hoćete li se suprotstaviti? - O, ne! - nasmije se Jemmy. - O suprotstavljanju nema ni govora. Ja vas ţelim samo zamoliti da mi pušku uzmete iz ruku što je moguće opreznije, jer bi inače mogla opaliti što bi bio kraj za vašu čuvenu advokaturu. Dakle, izvolite, uzmite je samo! - Još se i rugate? Ĉovječe, naredit ću da vas veţu da ćete se svijati od bolova! - Bit će mi neobično drago, jer prava je milina biti dobro svezan. - Ako se ne pokorite, naredit ću da pucaju u vas! - Ono! Toga ćete se kaniti! Ja vam kaţem da će svatko tko mi se pribliţi više od tri koraka dobiti na licu mjesta kuglu u glavu. Šta su ovdje na ivici Llano Estacada deset advokata prema jednom iskusnom pre-rijskom lovcu! Protiv naše vještine vi se ne moţete 302 riti s vašim djetinjim puškama, vjerujte nam to! Nama nije potreban nikakav lawyer s Istoka. Mi smo dirali paragrafe prerije i dobro znamo da im priba-LHIO vaţnost. Osim toga, mi smo pošteni ljudi, i vi ste se u nama prevarili. Ali mi ćemo vam to oprostiti, ier nam je vaše oštroumlje pričinilo veliku šalu. Na ţalost vi ne znate šta znači u jednom ovakvom slučaju neoštećen trag. Vi ste se s vašim
konjima ovdje vrzmali kako ste htjeli. Zato je sada gotovo nemoguće pročitati trag na mjestu zločina. Mi ćemo međutim vidjeti što se još moţe učiniti. Pretraţimo čitav krug, Davy, ti pođi desno a ja ću lijevo! Tamo ćemo se prijeko onda sresti. Ovakav način govora nije promašio ţeljeni utisak. Nitko ne odgovori ni riječi, čak je i Leađer šutio. Stranci se doduše namrgodiše u licu i, kad su traperi po-šli suprotnim pravcima, nitko se od njih ne usudi da ih u tome spriječi. Davy i Jemmy su koračali polako, briţljivo motreći tlo, u širokom polukrugu čije je središte bio les. Kad su se susreli, oni rekoše jedan drugom što su otkrili i vratiše se onda na mjesto zločina. Tu pregledaše konja, mrtvaca i ugaţeno tlo. Briţljivost kojom su promatrali čak i razasute sitne kamenčiće, izgledala je gotovo smiješna strancima. Da-vy i Jemmy su razgovarali još neko vrijeme nasamo dok konačno nisu došli do jednog nepobitnog suda. Onda se Jemmy obrati advokatu: - Mister Leađer, sad ćemo vam razjasniti ovaj zločin. Već činjenica da je ubijeni skalpiran morala bi vas dovesti na pretpostavku da ga je ubila kugla nekog Indijanca. Mi smo odmah ovo pomislili, a sad smo našli i potvrdu za to. ostalom to je i zasluţio. Mi smo ga najprije saţalje-vali, ali bez razloga, kako se sada ispostavilo. On je 10 neki zao momak, član neke bande razbojnika koja Je ovJJ e vršljala. Ĉuvajte ih se! Njegovo objašnjenje primiše ostali s čuđenjem. - ti- ?" zapita Leađer. - To ste sve navodno zabili iz tragova? On, još i mnogo više! TO je nemoguće! 303- Tako kaţete vi, jer ste novajlija u ovakvim stvarima. Ĉovjek moţe pročitati trag isto tako dobro kao retke i stranice knjige. Naravno za to je potrebno dugi niz godina ţivjeti na Divljem zapadu. Onaj čovjek nije ubijen na mjestu gdje sad leţi. Jeste li pri_ mijetili da mu je kugla prošla kroz tijelo i izašla na leđa? - Da. - Onda pođite malo u stranu da vidite!
- Ostali pođoše za Jemmyjem nekoliko koraka dok se on ne zaustavi i ne pokaza rukom na tlo koje se sastojalo od tvrdog, golog kamenja. Tu je leţala velika lokva iscurjele krvi. - Sta vidite ovdje - zapita on. - Ovo je krv - zaključi Leađer. - Zar vam ništa više ne pada u oči? - Ne. - Onda nemate baš naročito oštre oči. Pogledajte samo ovu malu stvar malo bolje! Sta je to zapravo? Jemmy dohvati spomenuti predmet iz lokve. Bio je malen, nalik na novčić i pokazivao je usprkos usi-rene krvi mutan metalni sjaj. Svi ga promotriše, a Leađer reče: - Ovo je spljoštena olovna kugla. - Da, i to kugla koja je ovom čovjeku donijela smrt. Ona mu je prošla posred srca. Dakle, bio je na mjestu mrtav. Nemoguće je da se mrtav odvukao do mjesta gdje sad leţi, već su ga neki drugi, ili bar jedan drugi tamo odnio. Priznajete li ovo? - Kako ste vi to objasnili, zvuči sasvim vjerojatno. - Pogledajte sad bokor ove suhe trave tu pokraj stjenovitog mjesta uprljanog krvlju! Sto tu opaţate? - Trava je ugaţena. - Od čega ili koga? - Da, tko bi to znao? - Mi znamo. Ovdje je leţao čovjek i budući da se ne moţe otkriti ni najmanji trag krvi, mora se pretpostaviti da on nije bio ranjen. Odmah blizu njega vidite onu crtu u mekanom pijesku. Ona je gore sioka a s donje se strane suţava. Cime je ova crta napravljena? _- Moţda petom čizme? __Q ne; ja ću vam odmah dokazati da čovjek koji je leţao ovdje nije nosio čizme već mokasinke, Ova crta bi imala posve drukčiji oblik da potječe od čizme. Ona bi bila onda koritastoga oblika. Nama se čini, naprotiv, da je povučena ivicom kundaka i pošto "nije svuda jednaka, već je na početku udubljena a na drugom kraju skoro ravna i malo zavinuta u
stranu, sigurno je da nije nastala nekom laganom mirnom kretnjom, već u velikoj ţurbi. Najzad pogledajte otisak ovdje na donjem kraju crte! Ĉemu ima da zahvali za svoj nastanak? Tek pošto je Leađer dotično mjesto u pijesku podrobno pregledao, on reče: - Gotovo se čini kao da se tu netko okrenuo na peti. - Ovaj put ste u pravu. Ali i otisak je dovoljno jasan. Ako biste detaljno ispitali ovo mjesto, morali biste priznati da o peti čizme uopće ne moţe biti govora, već samo o nekoj obući ravne pete, dakle o mokasinki. Ovdje se vidi otisak samo jedne noge, ali ne i druge, premda je tlo vrlo mekano. Što iz toga slijedi? - To ne znam. - Uţurbanost pokreta koju sam već prije toga spomenuo. Dotični čovjek se ovdje u najvećoj brzini bacio na zemlju tako da mu je druga noga lebdjela u zraku te nije ostavila nikakav otisak u travi. Da je čovjek imao vremena da se posve komotno opruzi, onda bi se bezuvjetno vidjeli tragovi obje noge. Moţe se dakle sasvim izvjesno pretpostaviti da je imao razloga kad se iznenada bacio na zemlju. A koji bi to razlog mogao biti? Advokat se počeša zamišljeno iza uha i reče: - ir, moram priznati da nismo u stanju tako brzo pra-U še Pretpostavke i nagađanja. To dokazuje upravo da ste ţutokljunci. U ovak-Racijama ţivot često visi o jednoj jedinoj mi-z ". ađa se čovjek ne smije dugo premišljati ni mo-i, već je tu najvaţnije da refleks bude brz i sigu304ran. Ja ću vam objasniti koji je razlog za to postojao. Osvrnite se malo oko sebe i recite mi da li ne opaţate nešto upadljivo ovdje u blizini! Šestorica ljudi pogledaše oko sebe, ali odmahnuše glavom. - No - nastavi Jemmy - pogledajte onda ovu stabljiku juke! Na njoj vam mora svakako nešto pasti u oči. Spomenuta biljka bila je yucca gloriosa koja je ovdje na suhom, pjeskovitom tlu bila zakrţljala u svom razvoju. Ona je još
cvjetala i metlica joj je bila prošarana bijelim i crvenim cvjetovima. Nekoliko njenih tvrdih, uzanih, bodljastih plavičastozelenih listova leţalo je na zemlji. Oni nisu bili sami pali na zemlju, već su ih bili otrgnuli. - Ovdje je bio netko tko je imao posla s jukom - zaključi Leader, a na licu mu se pokaza izraz vaţnosti. - Tako, a tko je taj netko bio? - To ne mogu znati. - Moţe se znati, štaviše, mora se znati. Ĉovjek tu biljku nije dotakao, ali ju je izdaleka pogodio kuglom koja je otkinula listove i napravila rupu na stabljici. Zar to ne vidite? Stranci tek sad to opaziše. Jemmy nastavi onda: - Nitko ţiv ne gađa iz dosade na biljku. Kugla je bila upućena onome koji se ovdje iza nas bacio na zemlju. Ako sada zamislimo pravu liniju od juke do mjesta gdje je spomenuti čovjek stajao, i onda je u istom pravcu produţimo, znat ćemo sasvim dobro odakle je kugla došla. Budući da je prošla kroz donji kraj stabljike, otvor puške iz koje je upućena nalazio se na znatnoj visini iznad zemlje, te ćete mi sigurno moći reći što se iz toga moţe zaključiti? - Oni pogledaše smeteno Jemmyja, ali ne odgo-voriše ništa. Stoga on nastavi: - Onaj koji je pucao vjerojatno nije stajao na zemlji, već je sjedio u sedlu. Iz svega što smo ovdje otkrili moţe se dakle slijedeće zaključiti: Tamo gdje smo promatrali trag stajao je neki Indijanac naoruţan puškom. Jahač koji je otprilike dolazio sa sjeveroistoka pucao je na njega s konja, našto se Indijanac, mada ga kugla nije pogodila. ah bacio na tlo i to tako da je lice okrenuo na Ali zašto je to učinio? Za to postoji samo jedno gbjašnienje, naime: htio je strijelca namamiti; htio je da ovaj povjeruje kako je on mrtav. I jahač se doista pribliţio . . . _ po čemu to vidite? - zapita Leader začuđeno. _ To ću vam pokazati. Vratimo se opet do mjesta gdje leţi mrtvac! - Jemmy povede Leadera pokraj lesa do mjesta gdje je
između zakrţljalog pustinjskog šipraţja bilo malih neobraslih površina pijeska. Tu se u pijesku ocrtavao jedan veći otisak te Jemmy upita na koji je način nastao. - Ĉini se da je i ovdje netko leţao - zaključi Leader. - Ta vam je pretpostavka tačna. Ali tko je to bio? - Moţda mrtvac prije nego što je umro? - Ne, jer on je bio posred srca pogođen te se nije mogao s "mjesta pomaći. Nemoguće je da se dov-dje dovukao. Uostalom, ovdje bi se morala nalaziti lokva krvi da je on to bio. - Onda je to bio Indijanac koji se tamo prijeko već jednom bacio na zemlju? - Ne, ni to. On nije imao nikakva razloga da ponovi svoje lukavstvo. Dalje, mi smo ustvrdili da je bio nepovrijeđen, dok je onaj drugi koji je ovdje leţao bio teško ranjen. Dakle, u svakom slučaju imamo posla s nekim trećim licem. - Ali je - reče Leader krajnje začuđen - ovaj Pijesak za vas otvorena knjiga! Ja ne bih mogao u njemu ni jednog retka pročitati. I na licima njegovih drugova rnoglo se primijetiti očito divljenje. Sad uze Davy riječ: - Zbog toga nije m ajmanje potrebno da širom otvorite usta i oči, mestri. Svi prokušani lovci Zapada imaju za svoje us-Pjehe zahvaliti, pored smjelosti, lukavstva i istrajnosti, ozda i okolnosti da je svaka stopa za njih jasno na-sano pismo koje im je netko namjerno ili nenaostavioTko nenia razumjevanja za takva pisvakako uskoro dobiti kuglu ili dobar istrunuti na nekom mjestu gdje mu se ubod neć moći da podigne spomenik. Moj suputnik je re307kao da se ovdje ne nalazi lokva krvi, i on je bio u pravu. Velike lokve naravno nema, ali se ipak moţe vidjeti malo krvi. Ove male, tamne mrlje u pijesku potječu od kapi krvi. Ĉovjek koji je ovdje leţao bio je dakle ranjen, i to teško, jer to se vidi po tragu da se od bolova svijao po zemlji. Pogledajte samo malo bolje šipraţje i pijesak ispod opuštenih grana! Siromah je od
bolova čupao grane i kopao prstima po zemlji. Moţete li mi moţda reći na kom je mjestu svoga tijela bio ranjen? - Da bismo to mogli reći, morali bismo upravo biti sveznajući. - O ne! Iz rane na glavi ili gornjeg dijela tijela isteče više krvi nego što je ovdje ima. Ovaj čovjek je bio ranjen u predjelu trbuha, otuda se mogu objasniti i bolovi koje je prepatio. A sad pogledajte malo dalje kako je unaokolo zgaţeno i počupano granje, sve do mjesta gdje je leţao neozlijeđeni Indijanac! I osmotrite ovaj neugledni predmet što leţi ovdje na zemlji, na koji vi uopće niste obratili paţnju! Što je ovo zapravo? Davy podiţe komadić koţe sa zemlje. Prvobitno je koţa bila ţute boje, ali je vremenom potamnjela i noţem isječena u duge uzane rese. Šestorica stranaca se zagledaše, ali ođmahnuše glavom. - Ovo je - reče Davy - istrgnuti komad resa-stog šava hlača, očito indijanski rad. Ranjenik koji je ovdje leţao bio je dakle također Indijanac. On je nosio leggins čija je koţa bila uštavljena jelenovim mozgom. Od bolova je prste grčio po hlačama i pri tom otkinuo ovaj mali komad koţe. Kao što je poznato metak u trbuhu je veoma bolna rana. Ako dobijete kuglu u utrobu onda ćete se svijati kao crv. čudilo bi me ako se ovaj Inđsman ne nalazi već u vječnim lovištima. Nemoguće je da je još dugo izdrţao jašući, pogotovo što je morao sjediti još s nekim na istom konju. - On je od jahao? - zapita Leader. - I to sa nekim drugim na jednom konju? - Da, sir, posve sigurno bilo je tako. Pođite samo malo u pravcu odakle su ovi ljudi došli! 308 Davy pođe prema sjeveroistoku. Ostali pođoše za njim, radoznali na što će ini još skrenuti paţnju. On stiţe"do kruţne linije koju je prije toga opisao. Tamo stade i reče: - Meštri, sada ćete biti podučeni u takozvanom čitanju tragova. Ja se međutim moram pri tom poţuriti, jer pred sobom imamo neku opasnu bandu razbojnika ili ubojica, a istovremeno valja spasti jednog