Vernor Vinge - Jazbina na nebu 1.deo

1

Vernor Vinge Jazbina na nebu Naslov izvornika: A Deepness In the Sky (Zones of Thought – 2) Prijevod: Kristian Vlašić 2 www.balkandownload.org

Poulu Andersonu Dok sam učio pisati znanstvenu fantastiku, imao sam mnogo uzora, no rad Poula Andersona značio mi je više od drugih. Osim toga, Poul je i meni i svijetu podario golemo bogatstvo prekrasnih, zanimljivih priča, a to i dalje čini. Na osobnom planu, vječno ću biti zahvalan Poulu i Karen Anderson na gostoljubivosti koju su iskazali mladom piscu znanstvene fantastike još šezdesetih godina. V.V. 3 BALKANDOWNLOAD

ZAHVALE Na savjetima i pomoći zahvalan sam: Robertu Cademyju, Johnu Carrolu, Howardu L. Davidsonu, Bobu Flemingu, Leonardu Foneru, Michaelu Gannisu, Jayju R. Hillu, Ericu Hughesu, Sharon Jarvis, Yoji Kondo, Cherie Kushner, Timu Mayu, Keithu Maversu, Mary Q. Smith i Joan D. Vinge. Nadasve sam zahvalan Jamesu Frenkelu za izvrsno obavljen urednički posao na ovoj knjizi i pravodobno uočenim nedostacima prijašnjih verzija. 4 www.balkandownload.org

OPASKA AUTORA Radnja ovog romana događa se tisućama godina u budućnosti. Veza s našim jezicima i sustavima pisanja vrlo je blijeda. Ali u mjeri u kojoj to može pomoći, početni glas naziva „Qeng Ho“ identičan je početnom glasu riječi „čavao“. (Trixia Bonsol razumjela bi ovaj problem!) 5 BALKANDOWNLOAD

PROLOG Lov na Čovjeka protegnuo se na više od stotinu svjetlosnih godina i osam stoljeća. To je oduvijek bila pritajena potraga, koju nisu priznavaličak neki od sudionika. Prvih se godina svodila na šifrirane upite skrivene u radijskim porukama. Protjecala su desetljeća i stoljeća. Bilo je tragova, razgovora s Čovjekovim suputnicima, putokaza za niz oprečnih smjerova: Čovjek je sada bio sam te se zaputio još dublje u svemir; Čovjek je umro prije nego što je potraga uopće počela; Čovjek je okupio ratnu flotu i spremao se za osvetu. S vremenom su se pojavile podudarnosti u većini najvjerodostojnijih priča. Dokazi su bili dovoljno čvrsti da neki brodovi promijene rute i potroše desetljeća na traženje novih tragova. Bogatstva su bivala izgubljena zbog zaobilaženja i zastoja, no gubitke su pretrpjele najveće trgovačke obitelji koje to nisu ni osjetile. Bile su dovoljno bogate, a ova potraga dovoljno važna da na gubitak ne obraćaju previše pozornosti. Jer, žarište se potrage suzilo: Čovjek putuje sam, nejasna izmaglica mnogobrojnih identiteta, lanac kratkotrajnih poslova na malim trgovačkim brodovima, ali stalno se vraća na ovaj kraj Ljudskoga svemira. Lov se sa stotinu suzio na pedeset svjetlosnih godina... na dvadeset... a onda na šest zvjezdanih sustava. Nakon toga konačno se sveo na jedan jedini svijet na samom unutarnjem rubu Ljudskoga svemira. Sada je Sammy mogao opravdati potrebu za posebnom flotom za sam kraj lova. Posada, pa čak i većina vlasnika, neće znati pravu svrhu misije, ali postojali su dobri izgledi da potraga napokon bude završena. Sammy je osobno sišao na površinu Trilanda. Ovaj je put imalo smisla da se kapetan flote pozabavi tehničkim dijelom posla: Sammy je jedini u floti osobno upoznao Čovjeka. A imajući u vidu trenutačnu popularnost njegove flote na ovom planetu, mogao se probiti kroz sve eventualne birokratske gluposti. Bili su to valjani razlozi... ali Sammy bi ionako bio ovdje. Čekao sam tako dugo i za koji ću ga trenutak 6 www.balkandownload.org

imati u rukama. „Zašto bih vam pomogao pronaći bilo koga? Nisam vam mama!“ Niski se čovjek povukao u unutarnji uredski prostor. Iza njega su vrata ostala odškrinuta kakvih pet centimetara. Sammy je opazio dijete koje ih je uplašeno promatralo. Niski je čovjek odlučno zatvorio vrata. Bijesno je gledao pozornike Šumarije koji su ušli u zgradu ispred Sammyja. „Još vam jedanput ponavljam: svoj posao obavljam na mreži. Ako tamo niste našli ono što tražite, onda to ne možete dobiti ni od mene.“ „Oprostite.“ Sammy je lagano dodirnuo rame najbližeg pozornika. „Oprostite.“ Prošao je kroz redove svojih čuvara. Vlasnik je mogao vidjeti kako se probija netko visok. Posegnuo je prema stolu. Zaboga. Ako uništi baze podataka koje je distribuirao preko mreže, neće ništa izvući iz njega. Ali čovjekov se pokret zaustavio. U šoku je buljio u Sammyjevo lice. „Admirale?“ „Ovaj... kapetan flote, molim vas.“ „Da, da! Gledamo vas svaki dan na vijestima. Izvolite, sjednite! Ovi upiti potječu od vas?“ Promjena u ponašanju bila je poput suncem izazvanog otvaranja cvijeta. Qeng Ho je među gradskom populacijom očito bio jednako popularan kao i u Ministarstvu šumarstva. Za samo nekoliko sekundi vlasnik – privatni istražitelj, kako je sebe nazivao – izvukao je zapise i pokrenuo programe za pretraživanje. „... Hmm. Nemate ime ni dobar fizički opis, samo vjerojatan datum dolaska. U redu, Šumarija tvrdi da je tip morao doći pod imenom Bidwel Ducanh.“ Pogledao je sad u nijeme pozornike te se nasmijao. „Oni su odlični u izvođenju besmislenih zaključaka iz nedostatnih informacija. U ovom slučaju...“ Nešto je učinio sa svojim programima za pretraživanje. „Bidwel Ducanh. Da, sad kad ga tražim, sjećam se da sam čuo nešto o tipu. Prije šezdeset ili sto godina bio je netko važan.“ Osoba koja se pojavila niotkuda, sa skromnom svotom novca i nevjerojatnim darom za samoreklamu. U trideset godina stekao je potporu nekoliko velikih korporacija, pa čak i simpatije Šumarskog odjela. „Ducanh je tvrdio da je dijete grada, ali nije bio borac za slobodu. Želio je potrošiti novac na neki ludi, dugoročni plan. Što li je to bilo? Želio je...“ Privatni detektiv 7 BALKANDOWNLOAD

podigne pogled s onoga što je čitao i na trenutak se zagleda u Sammyja. „Želio je financirati ekspediciju na zvijezdu PaliGasi!“ Sammy je samo kimnuo. „Dovraga! Da je uspio, Triland bi sada imao ekspediciju na putu prema tamo.“ Detektiv je na trenutak utihnuo, razmišljajući o propuštenoj prilici. Opet je gledao svoje zapise. „Znate, umalo je uspio. Svijet poput našega morao bi bankrotirati kako bi se vinuo među zvijezde. No prije šezdeset godina jedan je Qeng Hoov brod posjetio Triland. Naravno, nisu željeli mijenjati rutu, ali su se neki od Ducanhovih pristaša ponadali da će im došljaci biti od pomoći. Ducanh nije htio ni čuti za to, nije htio ni razgovarati s Qenghoovcima. Nakon toga je Bidwel Ducanh manje-više izgubio vjerodostojnost i... jednostavno nestao!“ Sve je to bilo zabilježeno u zapisima trilandskog Ministarstva šumarstva. Sammy je rekao: „Da. A nas zanima gdje je ta osoba sada.“ U trilandski sunčev sustav šezdeset godina nije stigla nijedna međuzvjezdana letjelica. On je ovdje! „Ah, znači, vi mislite da on ima neke dodatne informacije, nešto što bi vam koristilo čak i poslije svega što se događalo u posljednje tri godine?“ Sammy je odolio naglom nagonu za nasiljem. Još malo strpljenja; koliko ga to može koštati nakon stoljeća čekanja? „Da, “ reče razborito dobroćudnim tonom, „bilo bi dobro istražiti sve otvorene mogućnosti, zar ne?“ „Tako je. Došli ste na pravo mjesto. Ja znam gradske stvari kojima se Šumarija nikada nije ni pokušala pozabaviti. Doista vam želim pomoći.“ Motrio je analizu nekakvog pretraživanja pa to vrijeme nije bilo posve uludo utrošeno. „Ove će radijske poruke izvanzemaljaca promijeniti naš svijet, a ja želim da moja djeca...“ Detektiv se namrštio. „Aha! Baš ste se mimoišli s tim Bidwelom, kapetane flote. Vidite, mrtav je već deset godina.“ Sammy nije ništa rekao, ali ga je trenutačna klonulost vjerojatno izdala; niski je čovjek ustuknuo kad ga je pogledao. „Ž-žao mi je, gospodine! Možda je ostavio neke stvari, oporuku.“ Nije moguće. Ne sad kad sam tako blizu. Ipak, te je mogućnosti Sammy oduvijek bio svjestan. Bila je to svakidašnja pojava u svemiru kratkih života i međuzvjezdanih udaljenosti. „Pa, pretpostavljam da smo zainteresirani za bilo kakve podatke koji su ostali za njim.“ Glas 8 www.balkandownload.org

mu je zvučao prazno. Barem ćemo zaključiti tu priču – tako bi glasila završna rečenica kakvog uslužnog obavještajnog analitičara. Istražitelj je tipkao i mrmljao svojim uređajima. Ministarstvo šumarstva nevoljko je ukazalo na njega kao jednog od najboljih iz sloja stanovnika grada, tako dobro distribuiranog da mu nisu mogli jednostavno zaplijeniti opremu kako bi ga preuzeli. Doista je pokušavao pomoći... „Oporuka možda postoji, kapetane flote, ali nema je na grandvillskoj mreži.“ „Onda možda neki drugi grad?“ Činjenica da je Ministarstvo šumarstva razdvojilo urbane mreže bila je vrlo loš znak za budućnost Trilanda. „... Ne baš. Gledajte, Ducanh je umro u jednoj od beskućničkih ubožnica reda Saint Xupere, onoj u Lowcinderu. Čini se da su redovnici zadržali njegove stvari. Siguran sam da će ih se rado odreći u zamjenu za odgovarajuću donaciju.“ Pogled mu se vratio na pozornike, a izraz lica ponovo ukrutio. Možda je prepoznao najstarijeg među njima, povjerenika za sigurnost grada. Oni nesumnjivo mogu pretresti redovnike bez ikakvih donacija. Sammy ustane i zahvali privatnom istražitelju; vlastite su riječi čak i njemu zvučale tupo. Dok je hodao prema vratima i svojoj pratnji, istražitelj brzo zaobiđe stol i pođe za njim. Sammy s nenadanom nelagodom shvati da čovjeku nisu ništa platili. Okrenuo se s osjećajem iznenadne simpatije prema tom tipu. Cijenio je osobu koja je bila spremna zahtijevati naknadu dok je okružena neprijateljski raspoloženim murjacima. „Evo, “ zausti Sammy, „ovo vam mogu...“ No čovjek je podigao ruke. „Ne, nije potrebno. Ali zamolio bih vas za jednu uslugu. Znate, imam veliku obitelj, najpametnije klince koje ste ikad vidjeli. Ova zajednička ekspedicija neće krenuti s Trilanda još kojih pet ili deset godina, je li tako? Možete li se pobrinuti da moja djeca, barem jedno od njih...“ Sammy nakrivi glavu. Usluge vezane za uspjeh misije bile su vrlo dragocjene. „Žao mi je, gospodine“, reče što je blaže mogao. „Vaša će se djeca morati natjecati sa svima drugima. Neka dobro uče na fakultetu. Neka odaberu specijalizacije koje su oglašene kao tražene. Tako će imati najbolje šanse.“ „Da, kapetane flote! Upravo to je usluga koju tražim od vas. Biste li se mogli pobrinuti, “ progutao je knedlu i upro pogled u Sammyja, 9 BALKANDOWNLOAD

ignorirajući ostale, „biste li se mogli pobrinuti da im bude dopušteno upisati se na fakultete?“ „Naravno.“ Sammy nije imao ništa protiv malo podmazivanja akademske birokracije. A onda je shvatio što je čovjek zapravo želio reći. „Gospodine, osobnoću se pobrinuti za to.“ „Hvala vam. Hvala vam!“ Gurnuo je svoju posjetnicu u Sammyjevu ruku. „Ovdje su moje ime i podaci. Pazit ću da uvijek budu ažurni. Molim vas, nemojte zaboraviti.“ „Ovaj, da, gospodine Bonsol, neću zaboraviti.“ Bio je to klasičan qenghoovski poslovni sporazum. Grad je nestajao iza letjelice Ministarstva šumarstva. Grandville je imao samo oko pola milijuna stanovnika, no svi su oni bili koncentrirani u isprepletenim siromašnim četvrtima iznad kojih je zrak treperio ljetnom vrelinom. Oko grada su se tisućama kilometara širili šumski predjeli prvih doseljenika, djevičanska teraformska divljina. Podigli su se visoko u čisti plavoljubičasti zrak, okrećući prema jugu. Sammy je ignorirao trilandskog šefa sigurnosti grada, koji je sjedio odmah do njega; trenutačno nije osjećao ni želju ni potrebu da bude veliki diplomat. Utipkao je vezu sa zamjenicom kapetana flote. Automatsko izvješće Kire Lisolet nizalo mu se pred očima. Sum Dotran složio se s promjenom rute: cijela će flota poći na zvijezdu PaliGasi. „Sammy!“ Kirin je glas prekinuo automatsko izvješće. „Kako je prošlo?“ Kira Lisolet bila je, osim njega, jedina osoba u floti upoznata s pravom svrhom te misije, lovom na čovjeka. „Ja...“ Izgubili smo ga, Kira. Ali Sammy nije izgovorio te riječi. „Pogledaj sama, Kira. Posljednje dvije tisuće sekundi s mojega gledišta. Upravo se vraćam na Lowcinder... zadnja vrata koja još nismo otvorili.“ Uslijedila je pauza. Lisoletova se brzo informirala indeksiranim pretraživanjem. Trenutak kasnije čuo ju je kako tiho proklinje. „U redu... ali ipak otvori i ta zadnja vrata, Sammy. I prije je bilo trenutaka kada smo bili sigurni da smo ga izgubili.“ „Nikad ovako, Kira.“ „Rekoh, uvjeri se u to bez ikakvih dvojbi.“ U ženinu se glasu 10 www.balkandownload.org

nazirala čelična čvrstoća. Njezina je obitelj posjedovala velik dio flote. Ona je osobno bila vlasnica jednog broda. Zapravo, ujedno je bila i jedini vlasnik koji se aktivno uključio u ovu misiju. To obično nije bio problem. Kira Pen Lisolet bila je razumna osoba u gotovo svim pitanjima. Ovo je bila jedna od iznimki. „Sve ću provjeriti, Kira. Znaš to i sama.“ Sammy je iznenada postao svjestan trilandskog šefa osiguranja u svojoj blizini – i prisjetio se onoga što mu je bio slučajno otkrio samo nekoliko trenutaka prije. „Kako stvari stoje gore?“ Njezin je odgovor bio blag, neka vrsta isprike. „Izvrsno. Dobila sam dopuštenje za napuštanje brodogradilišta. Sporazum s industrijskim mjesecima i asteroidskim rudnicima izgleda čvrst. Nastavljamo s detaljnim planiranjem. Još uvijek smatram da se možemo opremiti i okupiti specijalistkiču posadu u roku od tristo Msekundi. Znaš i sam koliko Trilandani žele udio u ovoj misiji.“ U njezinim je riječima čuo smiješak. Veza je bila Šifrirana, ali znala je da njegov kraj nije bio siguran s gledišta empatije. Triland je bio kupac, a uskoro i partner u misiji, ali stanovnici tog planeta morali su znati gdje im je mjesto u svemu tome. „Vrlo dobro. Dodaj nešto na popis, ako nije već tamo: 'Zbog naše želje za što boljom specijalističkom posadom, zahtijevamo da se sveučilišni programi Ministarstva šumarstva otvore svima koji prođu testove, a ne samo potomcima Prvih doseljenika.'“ „Naravno...“ Prošla je sekunda, upravo koliko joj je bilo potrebno da shvati. „Bože, kako smo samo mogli previdjeti takvo što?“ Previdjeli smo jer je neke budale vrlo teško podcijeniti. Tisuću sekundi kasnije, Lowcinder se polako uzdizao pred njima. Bili su gotovo na tridesetom stupnju južne zemljopisne širine. Smrznuta pustoš koja se širila uokolo nalikovala je na sliku ekvatorijalnog Trilanda prije petsto godina, prije nego što su Prvi doseljenici došli i počeli eksperimentirati sa stakleničkim plinovima te stvorili iznimnu strukturu teraformskog ekosustava. Sam Lowcinder nalazio se blizu središta goleme crne mrlje koja je bila rezultat stoljeća upotrebe „nukleonski čistih“ raketnih goriva. To je bila najveća svemirska luka na tlu Trilanda, no ipak su i najnovije građevine bile jednako sumorne i neugledne kao i u svim drugim 11 BALKANDOWNLOAD

gradovima na planetu. Njihova se letjelica prebacila na propelerski pogon i sada su nadlijetali grad, polako se spuštajući. Sunce je bilo vrlo nisko na obzorju, a ulice uglavnom u sumraku. No svaki je njihov kilometar izgledao sve uži. Specifične kompozitne materijale zamjenjivale su kocke koje su nekoć možda bile teretni kontejneri. Sammy je neraspoloženo promatrao. Prvi su doseljenici stoljećima radili kako bi stvorili prelijep svijet koji se sad raspadao pod njihovim nogama. Bio je to problem karakterističan za teraformske svjetove. Postojalo je barem pet razumno bezbolnih metoda ostvarenja preduvjeta za konačan uspjeh teraforma. Ali ako Prvi doseljenici i njihovo Ministarstvo šumarstva nisu bili spremni prihvatiti nijednu od njih... pa, onda ovdje možda čak ne bude civilizacije koja bi im poželjela dobrodošlicu na povratku. Ubrzo će morati otvoreno porazgovarati s članovima vladajućeg sloja. Misli mu je u sadašnjost vratio tresak s kojim se letjelica spustila među kockaste nastambe. Sammy i njegovi gorile gazili su polusmrznutu bljuzgavicu. Gomila odjeće-donacije? – ležala je u kutijama razbacanim po stubama građevine kojoj su se približavali. Gorile su ih zaobilazili. A onda su se popeli stubama i nestali u unutrašnjosti. Upravitelj ubožnice zvao se brat Song i doimao se starim poput samog vremena. „Bidwel Ducanh?“ Pogled mu nervozno skrene sa Sammyja. Brat Song nije prepoznao Sammyjevo lice, ali je poznavao Ministarstvo šumarstva. „Bidwel Ducanh je umro prije deset godina.“ Lagao je. Lagao je. Sammy duboko udahne i promotri otrcanu sobu. Iznenada se osjećao onako opasnim kakvim su ga opisivale glasine. Oprosti mi, Bože, ali učinit ću sve da izvučem istinu iz ovog čovjeka. Pogledao je brata Songa i pokušao mu se prijateljski nasmiješiti. Čini se da to nije najbolje izveo; starac je ustuknuo jedan korak. „Ubožnica je mjesto u koje ljudi dolaze umrijeti, zar ne, brate Song?“ „To je mjesto gdje svi mogu živjeti do prirodnog svršetka svojeg života. Sav novac koji ljudi donesu upotrebljavamo za pomoć onima koji dolaze.“ U izopačenoj situaciji na Trilandu primitivizam brata Songa imao je smisla na neki strašan način. Najbolesnijima među 12 www.balkandownload.org

najsiromašnijima pomagao je koliko je mogao. Sammy podiže ruku. „Donirat ću stogodišnji proračun svakoj od ubožnica vašeg reda... ako me odvedete do Bidwela Ducanha.“ „Ja...“ Brat Song još jedanput zakorači unatrag i s mukom sjedne. Nekako je znao da bi Sammy mogao održati svoje obećanje. Možda... Ali onda je starac pogledao Sammyja, a u njegovu se pogledu pojavila očajnička tvrdoglavost. „Ne. Bidwel Ducanh je umro prije deset godina.“ Sammy prijeđe na drugi kraj sobe, do starca, i zgrabi naslone za ruke na starčevu stolcu. Unio mu se u lice. „Vi dobro poznajete ove ljude koji su došli sa mnom. Mislite li da na moju zapovijed neće početi uništavati dio po dio vaše ubožnice? Zar sumnjate u to da ćemo, ako ono što tražim ne nađemo ovdje, isto učiniti u svakoj ubožnici vašeg reda diljem svijeta?“ Bilo mu je jasno da brat Song u to nimalo ne sumnja. Poznavao je Ministarstvo šumarstva. Pa ipak, Sammy se na trenutak uplašio da će se brat Song opirati čak i ovome. A onda ću učiniti ono što moram. Iznenada, starac se zgrči i stade tiho plakati. Sammy se odmaknuo od stolca. Prošlo je nekoliko sekundi. Starac prestade plakati i s naporom pokuša ustati. Nije ni pogledao Sammyja niti mu se obratio gestom; jednostavno se odgegao iz sobe. Sammy i njegova pratnja su ga slijedili. Hodali su jedan iza drugoga dugim hodnikom. Tu je vladao užas. Ne zbog blijedoga i razbijenog svjetla ili stropnih oplata prepunih mrlja od vode ili zbog prljavog poda. Duž hodnika ljudi su sjedili u foteljama ili invalidskim kolicima. Sjedili i zurili... ni u što. Sammy je najprije mislio da nose predočnike, da je njihov pogled negdje daleko, možda u kakvim zajednčki im slikopisima. Naposljetku, neki od njih su govorili, a neki stalno izvodili složene geste. A onda je opazio da su znakovi naslikani na zidovima. Običan zidni materijal koji se polako ljuštio bio je sve u što se moglo gledati. A oči uvenulih ljudi koji su sjedili u hodniku bile su ogoljene i prazne. Sammy je hodao neposredno iza brata Songa. Redovnik je govorio sam sebi, ali riječi su imale smisla. Govorio je o Čovjeku: „Bidwel Ducanh nije ugodan čovjek. Nije netko tko bi vam se svidio, čak ni na prvi pogled... osobito ne na prvi pogled. Rekao je da je bio bogat, ali nam nije ništa donio. Prvih trideset godina, dok sam bio mlad, radio je 13 BALKANDOWNLOAD

više od ikoga od nas. Nije bilo posla koji je za njega bio prljav ili pretežak. Ali ni za koga nije imao lijepu riječ. Svakome se izrugivao. Sjedio bi na pacijentovoj samrtnoj postelji posljednju noć njegova života, a kasnije se prezrivo podsmjehivao.“ Brat Song je govorio u prošlom vremenu, ali je Sammy brzo uvidio da to nije zato da bi njega u bilo što pokušao uvjeriti. Song nije čak ni pričao sam sa sobom. Kao da je govorio na bdijenju za nekoga za koga je znao da će uskoro biti mrtav. „I kako su godine prolazile, mogao je, kao i ostali, pomagati sve manje i manje. Govorio je o neprijateljima, kako će ga ubiti ako ga ikad pronađu. Nasmijao se kad smo mu obećali da ćemo ga zaštititi. Na kraju je preživjela samo njegova zloba – i to nijema.“ Brat Song zaustavio se ispred velikih vrata. Znak iznad njih bio je ukrašen cvjetnim tonovima: PREMA SUNČALIŠTU. „Ducanh je onaj koji gleda zalazak sunca.“ Ali redovnik nije otvorio vrata. Stajao je spuštene glave, samo djelomično preprečujući prolaz. Sammy ga je počeo zaobilaziti, a zatim se zaustavio i rekao: „Plaćanje koje sam spomenuo: bit će izvršeno na račun vašeg reda.“ Starac nije podigao pogled prema njemu. Pljunuo je na Sammyjevu jaknu i pošao natrag kroz dvoranu, probijajući se kroz pozornike. Sammy se okrenuo i povukao mehaničku kvaku na vratima. „Gospodine?“ Bio je to povjerenik za sigurnost grada. Murjakbirokrat mu se približio i tiho rekao: „Ovaj... mi nismo željeli ovaj posao pratitelja, gospodine. Ovo su trebali obaviti vaši ljudi.“ Ha? „Slažem se, povjereniče. Zašto mi onda niste dopustili da ih povedem sa sobom?“ „To nije bila moja odluka. Možda su mislili da će pozornici manje upadati u oči.“ Murjak skrene pogled. „Gledajte, kapetane flote. Znamo da ste vi, Qenghoovci, zlopamtila.“ Sammy je kimnuo, iako se ta istina više odnosila na civilizacije kupaca nego na pojedince. Murjak ga je napokon izravno pogledao. „U redu. Surađivali smo. Pobrinuli smo se da se nikakve informacije o vašoj potrazi ne probiju do vašeg... cilja. Ali nećemo srediti ovog tipa umjesto vas. Zatvorit ćemo oči; nećemo vas zaustavljati. Ali ja ga neću srediti.“ „Ah.“ Sammy je pokušao zamisliti gdje bi se u moralnom panteonu 14 www.balkandownload.org

uklopio ovaj čovjek. „Pa, povjerenice, sve što tražim od vas jest da mi ne stojite na putu. Ovo mogu i sam obaviti.“ Murjak neobično tržne glavom. Koraknuo je unatrag i nije slijedio Sammyja kad je otvorio vrata „sunčališta“. Zrak je bio prohladan i ustajao, što je bilo poboljšanje u odnosu na smrdljivu vlagu u hodniku. Sammy se spuštao mračnim stubama. Još je bio unutar zgrade, ali ne sasvim. To je nekada bio dvorišni prolaz koji je vodio na ulicu. Sada su ga prekrivale plastične cerade, stvarajući neku vrstu zaklonjene terase. Što ako je poput onih olupina u dvorani? Podsjećali su ga na ljude koji su poživjeli dulje od mogućnosti medicinske potpore. Ili na žrtve suludih pokusa. Njihovi su umovi umirali komadić po komadić. To je bio rasplet koji nikad nije ozbiljno uzimao u obzir, ali sada... Sammy je stigao do kraja stubišta. Iza kuta kao da se naziralo danje svjetlo. Nadlakticom je obrisao usta i u tišini zastao na trenutak koji se oduljio poput vječnosti. Učini to. Sammy je ušao u veliku sobu. Izgledala je kao dio parkirališta prekrivenog poluprozirnim plastičnim ceradama. Nije bilo grijanja, a propuh se probijao kroz pukotine u ceradama. Nekoliko dobro umotanih ljudi u stolicama bilo je raštrkano po otvorenom prostoru. Nisu bili okrenuti u nekom posebnom smjeru; neki od njih gledali su u sivi kamen vanjskog zida. Sve je ovo Sammy uočio gotovo nesvjesno. Na suprotnom kraju sobe sučnana je svjetlost padala nisko i lomila se kroz pukotinu ili prozirni dio nadstrešnice. Samo je jedna osoba poželjela sjediti u središtu te svjetlosti. Sammy je polako prešao sobu, ni na trenutak ne skidajući pogled sa spodobe koja je počivala u crveno-zlatnoj svjetlosti sutona. Lice je rasno sličilo visokim qenghoovskim obiteljima, ali to nije bilo lice kojega se Sammy sjećao. Nema veze. Čovjek je odavno izmijenio svoj lik. Osim toga, Sammy je u jakni imao DNK brojča i kopiju Čovjekova izvornog DNK koda. Bio je umotan u deke i nosio je debelu pletenu kapu. Nije se micao, ali kao da je nešto promatrao, valjda zalazak sunca. To je on. Uvjerenje ga je preplavilo bez racionalne misli, a val osjećaja prostrujao je kroz njega. Možda nepotpun, ali to je on. 15 BALKANDOWNLOAD

Sammy je uzeo slobodnu stolicu i sjeo nasuprot silueti na svjetlu. Prošlo je stotinu sekundi. Dvije stotine. Posljednje zrake sunca polako su nestajale. Čovjekov je pogled bio prazan, ali je reagirao na hladnoću koju je osjećao na licu. Glava mu se pomaknula, rastreseno tražeći, i činilo se da je zamijetio posjetitelja. Sammy se okrene tako da mu je lice obasjavala sunčana svjetlost. Nešto se pojavilo u očima drugog čovjeka; zbunjenost, sjećanja koja su navrla iz dubina. Iznenada, Čovjek izvuče ruke ispod deke i zgrči ih poput pandža u smjeru Sammyjeva lica. „Ti!“ „Da, gospodine. Ja.“ Potraga duga osam stoljeća bila je završena. Čovjek se nelagodno meškoljio u svojoj invalidskoj stolici, ravnajući deke. Nekoliko je sekundi šutio, a kad je progovorio, riječi su mu bile oprezne. „Znao sam da me tvoja... vrsta neće prestati tražiti. Financirao sam ovaj prokleti Xupere kult, ali sam oduvijek znao... da to možda neće biti dovoljno.“ Ponovo se meškoljio na stolici. Sammy mu je u očima vidio sjaj kojega u starim vremenima nije bilo. „Nemoj mi reći. Svaka je obitelj dala mali doprinos. Možda svaki qenghoovski brod ima jednog člana posade koji se bavi mojim tragovima.“ Nije imao pojma o razmjerima potrage koja ih je naposljetku dovela do njega. „Ne želimo vam nanijeti nikakvo zlo, gospodine.“ Čovjek se gromoglasno nasmijao, ne proturječeći, ali očigledno pun nevjerice. „Moja je loša sreća što su tebe odabrali za poslanika na Trilandu. Dovoljno si pametan da me pronađeš. Trebali su bolje postupati s tobom, Sammy. Trebao si postati kapetan flote ili nešto više, a ne nekakav potrčko-ubojica.“ Ponovo se promeškoljio i spustio ruke kao da se namjerava počešati po stražnjici. Što ga je mučilo? Hemoroidi? Tumor? Zaboga, sigurno sjedi na pištolju. Sve je ove godine bio spreman, a sad mu je zapeo među dekama. Sammy se prigne k njemu s izrazom otvorenosti. Čovjek ga je vukao za nos. Pa, dobro. Možda je ovo bio jedini način da razgovaraju. „I tako nam se naposljetku posrećilo, gospodine. Ja sam pretpostavio da biste mogli doći ovamo... zbog zvijezde PaliGasi.“ Potajno istraživanje deka na trenutak je prestalo. Prezir je preletio starčevim licem. „Samo je pedeset svjetlosnih godina od nas, Sammy. Najbliža astrofizička zagonetka u Ljudskom svemiru. A vi, uškopljeni Qenghoovci, nikada je niste posjetili. Sveta zarada je sve što je ikad 16 www.balkandownload.org

zanimalo vašu vrstu.“ Desnom je rukom mahnuo u gesti opraštanja, a lijevu gurnuo još dublje među deke. „No s druge strane, cijela je ljudska rasa jednako loša. Osam tisuća godina teleskopskog promatranja i dva propala preleta, to je po vašem mišljenju sve što je ta divota zaslužila... Mislio sam da ću, došavši ovako blizu, možda uspjeti sastaviti ljudsku misiju. Možda bih tamo nešto našao, granicu. A onda, kad bih se vratio...“ U očima mu se ponovo pojavio čudan sjaj. Toliko je dugo sanjao svoj nemogući san da ga je taj san cijeloga prožeo. A Sammy je shvatio da Čovjek zapravo nije bio tek djelić nekadašnjeg sebe. Bio je lud. No, i dugovi prema luđaku ipak su dugovi. Sammy se još više približi. „Mogli ste to učiniti. Koliko sam shvatio, međuzvjezdani je brod prošao ovuda baš kad je Bidwel Ducanh bio na vrhuncu svojeg utjecaja.“ „To je bio Qeng Ho. Jebeš Qeng Ho! Oprao sam ruke od vas!“ Lijeva ruka više nije tražila. Očito je zgrabio svoj pištolj. Sammy ispruži ruku i lagano dotakne deke koje su skrivale Čovjekovu ljevicu. Nije to bilo fizičko sputavanje, već potvrda da je shvatio... i zahtjev za još malo njegova vremena. „Phame. Sada postoji razlog za odlazak na zvijezdu PaliGasi. Čak i prema standardima Qeng Hoa.“ „Ha?“ Sammy nije mogao ocijeniti je li to bio dodir, njegove riječi, ili ime koje tako dugo nitko nije izgovorio – ali nešto je nakratko zadržalo Čovjekovu pozornost i navelo ga da sluša. „Prije tri godine, dok smo tek tražili uporište u ovom području, Trilanđani su uhvatili radijski signal iz blizine zvijezde PaliGasi. Bio je to relejni radio, baš onakav kakav bi izumjela posrnula civilizacija koja je izgubila svu svoju tehnološku prošlost. Postavili smo vlastita antenska polja i proveli analize. Signali sliče ručno tipkanom Morseovu kodu, osim što ljudske ruke i refleksi nikad ne bi mogli postić takav ritam.“ Starčeva su se usta otvorila i zatvorila, no na trenutak kao da nije mogao izustiti ni riječ. „Nemoguće“, rekao je naposljetku, posve tiho. Sammy osjeti smiješak koji mu je navirao. „Neobično je čuti tu riječ od vas, gospodine.“ Još tišine. Čovjek je prignuo glavu. A tada: „Zlatni rudnik. Propustio sam ga za samo šezdeset godina. A ti, ulovivši me ovdje... 17 BALKANDOWNLOAD

sada ćeš ti dobiti sve to.“ Ruka mu je još bila skrivena, ali je klonulo potonuo u stolicu, dotučen vlastitom unutarnjom vizijom poraza. „Gospodine, nekolicina nas“, zapravo i više od nekolicine, „vas je tražila. Bilo vas je iznimno teško pronaći, a tu su i svi stari razlozi za čuvanje tajnosti potrage. No nikad vam nismo željeli naškoditi. Željeli smo vas pronaći...“ Kako bismo se iskupili? Zamolili za oprost? Sammy nije mogao izgovoriti te riječi koje nisu ni bile posve iskrene. Na kraju krajeva, Čovjek je bio u krivu. Stoga je govorio o sadašnjosti: „Bila bi nam čast kad biste pošli s nama na zvijezdu PaliGasi.“ „Nikad. Ja nisam Qeng Ho.“ Sammy je uvijek vodio računa o položaju svojih brodova. A sad... Pa, vrijedilo je pokušati: „Nisam stigao na Triland sa samo jednim brodom, gospodine. Imam flotu.“ Brada drugoga se neznatno podigla. „Flotu?“ Zanimanje je bilo stari, ne posve iščezli refleks. „Usidrena je u blizini, ali baš bi sada trebala biti vidljiva s Lowcindera. Želite li je vidjeti?“ Starac je samo slegnuo ramenima, ali obje su mu ruke sada bile na otvorenom, u krilu. „Pokazat ću vam.“ Nekoliko metara dalje nalazila su se vrata prekrivena plastikom. Sammy ustane i polako počne gurati invalidska kolica. Starac nije prigovarao. Vani je bilo hladno, vjerojatno ispod nule. Boje zalaska sunca resile su krovove ispred njega, ali jedini dokaz dnevne topline bila je ledena bljuzgavica koja mu je prljala cipele. Gurao je kolica, krećući se preko parkirališta prema mjestu s kojega bi nekako mogli gledati na zapad. Starac je rastreseno gledao oko sebe. Pitam se koliko je vremena prošlo otkako je posljednji put bio vani. „Sammy, jesi li ikad pomislio kako bi mogli postojati i drugi koji bi došli na taj tulum?“ „Gospodine?“ Njih su dvojica bili sami na parkiralištu. „Postoje svjetovi s ljudskim kolonijama koji su bliži zvijezdi PaliGasi od nas.“ Ah, taj tulum. „Da, gospodine. Ažuriramo rezultate prisluškivanja.“ Tri lijepa svijeta u trozvjezdanom sustavu prije nekoliko su se stoljeća vratila iz doba barbarstva. „Sada se nazivaju Probuđenima. Nikad ih nismo posjetili, gospodine. Naša je najvjerojatnija pretpostavka da 18 www.balkandownload.org

imaju nekakvu vrstu tiranije, visokotehnološke, ali vrlo zatvorene, vrlo introvertirane.“ Starac je gunđao. „Ne zanima me koliko su nitkovi usredotočeni na sebe. Ovo je nešto što bi... probudilo i mrtve. Ponesi puške, rakete i nuklearno oružje, Sammy. Mnogo, mnogo nuklearnih bombi.“ „Da, gospodine.“ Sammy je gurao starčeva kolica prema kraju parkirališta. U svojim je predočnicima mogao vidjeti brodove kako se polako uzdižu u nebo, još skriveni golom oku zbog najbliže stambene zgrade. „Još četiri stotine sekundi, gospodine, pa ćete vidjeti kako proviruju iznad krovova, otprilike tamo.“ Pokazao mu je mjesto. Starac nije ništa rekao, ali je gledao prema gore u nekom neodređenom smjeru. Mogao se vidjeti uobičajeni zračni promet i šatlovi u lowcinderskoj svemirskoj luci. Večer je još bila obojena sumrakom žarkih boja, ali se i golim okom moglo opaziti nekoliko satelita. Na zapadu je maleno crveno svjetlo bljeskalo pravilnim uzorkom koji je pokazivao da je riječ o ikoni na Sammyjevim predočnicima, a ne o vidljivu objektu. Bila je to njegova oznaka za zvijezdu PaliGasi. Sammy je trenutak zurio u točku. Čak i noću, podalje od svjetala Lowcindera, PaliGasi nije bila sasvim vidljiva. No gledana malim teleskopom, izgledala je poput normalne zvijezde klase G... još uvijek. Za nekoliko će godina biti nevidljiva svima, osim teleskopskim zrakama. Kad moja flota stigne onamo, ona će već dva stoljeća biti u mraku... a uskoro i spremna za još jedno od svojih uskrsnuća. Sammy je kleknuo na jedno koljeno pokraj kolica, ignorirajući hladnoću bljuzgavice zbog koje mu je promočila uniforma. „Da vam kažem nešto o svojim brodovima, gospodine.“ Počeo je pričati o tonaži, konstrukcijskim specifikacijama i vlasnicima – pa, većini vlasnika; neke je trebalo ostaviti za neko drugo vrijeme, kada starac ne bude imao pištolj pri ruci. A uz to je cijelo vrijeme gledao njegovo lice. Starac je shvaćao što mu je govorio, u to nije bilo sumnje. Njegove su kletve bile jednočline i tihe, nova prostota za svako ime koje je Sammy izgovorio. Osim za ono posljednje. „Lisolet? To zvuči strentmannski.“ „Da, gospodine. Moja je zamjenica Strentmannka.“ „Ah.“ Klimnuo je. „Oni... oni su bili dobri ljudi.“ 19 BALKANDOWNLOAD

Sammy se nasmiješi sam sebi. Pripreme za polazak na ovu misiju trebale bi trajati desetak godina. To će biti dovoljno dugo za fizičko obnavljanje Čovjeka. Možda bude i dovoljno dugo za ublaživanje njegova ludila. Sammy potapše okvir kolica u blizini Čovjekova ramena. Ovaj te put nećemo napustiti. „Evo, pojavljuje se prvi od mojih brodova, gospodine.“ Sammy je ponovo pokazao. Sekundu kasnije, blistava je zvijezda izronila iznad ruba krova zgrade. Uzdigla se veličanstveno u sumraku, sjajna večernja zvijezda. Prošlo je šest sekundi, a zatim je i drugi brod postao vidljiv. Još šest sekundi i pojavio se i treći. Pa još jedan. Još jedan. Još jedan. A onda stanka, prije nego što je izronio jedan blještaviji od svih drugih. Bili su usidreni u niskoj orbiti, četiri tisuće kilometara dalje od njih. Na toj su udaljenosti bili samo točkice svjetla, maleni dragulji međusobno razmaknuti za pola stupnja duž nevidljive crte koja se protezala nebom. Nije to bilo ništa spektakularnije od sličnog sidrenja internih teretnjaka ili nekog lokalnog građevinskog pothvata... osim ako se ne uzme u obzir koliku su udaljenost ove točkice svjetla prevalile i koliko bi na kraju njihovo putovanje moglo potrajati. Sammy je čuo starčev dubok uzdah divljenja. On je znao. Gledali su sedam točkica svjetla kako polako klize nebom. Sammy je prekinuo tišinu. „Vidite li onaj sjajni, na kraju?“ Dragulj u kruni ovog zviježđa. „Može se nositi s bilo kojim ikad napravljenim brodom. To je moj admiralski brod, gospodine... Pham Nuwen.“ 20 www.balkandownload.org

PRVI DIO 21 BALKANDOWNLOAD

– STOTINU ŠEZDESET GODINA KASNIJE – 22 www.balkandownload.org

1 Qenghoovska je flota prva stigla do zvijezde PaliGasi. No to možda i neće biti važno. Zadnjih pedeset godina njihova putovanja gledali su svjetla flote Posljednjih kako usporavaju krećući se prema istom odredištu. Bili su stranci koji se susreću daleko od matičnog teritorija obaju naroda. Trgovcima Qeng Hoa to nije bilo ništa novo – iako ti susreti obično nisu bili ovako nepoželjni, već su nudili mogućnost trgovanja. A ovdje... pa, postojalo je blago, ali ono nije pripadalo nijednoj strani. Ležalo je smrznuto i čekalo da ga se opljačka, izrabi ili razvije, ovisno o naravi onoga koji to radi. Tako daleko od prijatelja, od bilo kakvoga društvenog konteksta... tako daleko od svjedoka. Ovo je bila situacija u kojoj bi izdaja mogla značiti nagradu, a obje su strane to vrlo dobro znale. Qeng Ho i Probuđeni, dvije ekspedicije, vrtjeli su se jedni oko drugih danima, uzajamno ispitujući nakane i vatrenu moć. Sporazumi su potpisivani i dopisivani, planovi za zajednička spuštanja razrađeni. Pa ipak, Trgovci su vrlo malo saznali o pravim namjerama Probuđenih. I tako je poziv na večeru, pristigao od Probuđenih, kod nekih dočekan s olakšanjem, a kod nekih s tihim škrgutanjem zuba. Trixia Bonsol se naslonila na njegovo rame i nagnula glavu tako da ju je mogao čuti samo on: „Dakle, Ezr, hrana ima dobar okus. Možda nas ne pokušavaju otrovati.“ „Dovoljno je bljutava“, promrmljao je, pokušavajući ne dopustiti da mu njezin dodir odvuče pozornost. Trixia Bonsol bila je rođena na planetu, jedna od članova specijalističke posade. Poput većine Trilanđana, po prirodi je imala previše povjerenja; voljela je zadirkivati Ezra zbog njegove „trgovačke paranoje“. Ezrov je pogled šarao stolovima. Kapetan flote Park na gozbu je doveo stotinu ljudi, no vrlo malo stražara. Qenghoovci su sjedili među gotovo jednakim brojem Probuđenih. On i Trixia bili su daleko od kapetanova stola. Ezr Vinh, Trgovac-pripravnik, i Trixia Bonsol, postdoktorantica lingvistike. Pretpostavio je da su predstavnici 23 BALKANDOWNLOAD

Probuđenih oko njih bili na jednako niskim položajima. Najizglednija pretpostavka Qenghoovaca bila je da su Probuđeni strogi autokrati, ali Ezr nije opazio jasne oznake činova. Neki su stranci bili pričljivi, a njihov je neški jezik bio lako razumljiv jer je tek neznatno odstupao od komunikacijskog standarda. Blijed, krupan čovjek s njegove lijeve strane stalno je blebetao tijekom obroka. Ritser Brughel je čini se bio programer-oružar, iako mu takav opis njegove dužnosti nije zazvučao poznato kad mu ga je Ezr izrekao. Bio je prepun spletki koje bi mogli upotrijebiti u godinama koje dolaze. „To se već stoput ranije događalo, šta, ne znaš? U'vatiš ih dok nemaju tehnologiju – ili je još nisu opet izgradili“, govorio je Brughel, koncentrirajući se ne na Ezra, nego na starog Phama Trinlija. Brughel je valjda mislio da je dob drugoga značila nekakav poseban autoritet, ne shvaćajući da netko star među svim tim mladim ljudima mora biti pravi gubitnik. Ezra nije smetalo što ga se ignorira; to mu je pružilo mogućnost da neometano promatra. Činilo se da Pham Trinli uživa u pozornosti. Dok su razgovarali kao dva prava programera-oružara, Trinli je pokušavao nadmašiti sve što bi izrekao plavokosi, blijedi čovjek, mameći iz njega povjerljive podatke od kojih se Ezru ježila koža. Jedno je bila istina o tim Probuđenima: bili su tehnološki sposobni. Imali su brodove na skupljački pogon kojima su brzo putovali između zvijezda, što ih je stavljalo na sam vrh što se tiče tehničke moći. A znanje nisu trošili uzalud: njihove su komunikacijske i računalne sposobnosti bile jednake onima Qeng Hoa – a to je, kao što je Vinh znao, ljude iz kapetanova osiguranja činilo nervoznima puno više od puke tajnovitosti Probuđenih. Qeng Ho je iskoristio zlatna doba stotina civilizacija; u drugim bi okolnostima sposobnost Probuđenih bila razlog za istinsko trgovačko trljanje ruku. Sposobni i radišni. Ezr je gledao preko stolova. Mjesto nije bilo takvo da se čovjek u njega zaljubi, ali je ipak ostavljalo snažan dojam. „Odaje za boravak“ na brodovima sa skupljačkim pogonom obično su bile poprilično jadne. Takvi su brodovi morali imati čvrst štit i umjerenu čvrstoću konstrukcije. Čak i pri zadovoljavajućem postotku brzine svjetlosti, međuzvjezdano je putovanje trajalo godinama, a posada i putnici veći bi dio tog vremena proveli u hibernaciji. Ipak, Probuđeni su mnoge od svojih ljudi odmrznuli i prije nego što su 24 www.balkandownload.org

osposobili odaje. Izgradili su ovo prebivalište i uredili ga za manje od osam dana čak i tijekom obavljanja posljednjih korekcija orbite. Struktura je imala oblik djelomičnog prstena promjera većeg od dvjesto metara i cijela je bila napravljena od materijala prikupljenih u posljednjih dvadeset svjetlosnih godina. Unutrašnjost je graničila s obiljem. Sveukupan je dojam u određenom malom stupnju bio klasicistčiki, sličan prijašnjim solarnim prebivalištima iz doba prije nego što su načela sustava za održavanje života dobro proučena. Probuđeni su bili majstori tkanine i keramike, iako je Ezr pretpostavljao da nemaju nikakva znanja o bio-umjetnosti. Zastori i namještaj bili su napravljeni tako da prikriju zaobljenost poda. Povjetarac iz ventilacije bio je nečujan i upravo toliko jak da postigne dojam neogrančienoga, prozračnog prostora. Nije bilo prozora, pa čak ni zaslona s imitacijama. Na mjestima gdje su bili vidljivi, zidovi su bili prekriveni finim ručnim radovima (ulja na platnu?). Njihove su jarke boje blistale i u polumraku. Znao je da ih Trixia želi izbliza pogledati. Tvrdila je da joj izvorna umjetnost pruža još bolji uvid u samo srce neke kulture više nego jezik. Vinh pogleda Trixiju i nasmije joj se. Ona će ga prozreti, ali možda uspije zavarati Probuđene. Ezr bi bio dao sve za prividnu srdačnost kapetana Parka tamo za glavnim stolom, gdje je tako ljubazno razgovarao s Tomasom Nauom, koji je predstavljao Probuđene. Pomislio bi da su stari prijatelji iz školskih dana. Vinh se zavalio u stolac, osluškujući ne smisao, nego ton razgovora. Nisu svi Probuđeni bili nasmijani i pričljivi. Crvenokosa za prednjim stolom, samo par stolaca od Tomasa Naua: Vinh ju je upoznao, ali joj se nije mogao sjetiti imena. Osim odsjaja srebrne ogrlice, žena je bila posve neugledno – izrazito neugledno – odjevena. Bila je vitka, neodređene dobi. Njezina je crvena kosa možda bila detalj za ovu večer, ali bilo bi teže simulirati tu kožu bez pigmenta. Bila je lijepa na neki egzotičan način, osim nezgrapnosti manira i čvrsto stisnutih usana. Njezin je pogled šarao gore-dolje po stolovima, ali je isto tako mogla biti i potpuno sama. Vinh je primijetio da njihovi domaćini nikoga nisu posjeli pokraj nje. Trixia je često zadirkivala Vinha da je veliki ženskar, barem u svojoj glavi. Pa, ova bi čudna žena prije našla mjesto u Ezrovim noćnim morama nego u kakvoj sretnoj fantaziji. 25 BALKANDOWNLOAD

Za glavnim je stolom Tomas Nau ustao. Poslužitelji su se odmaknuli od stolova. Okupljeni Probuđeni su utihnuli, zajedno sa svim Trgovcima, osim onih najviše zaokupljenih sobom. „Vrijeme je za nekoliko zdravica prijateljstvu među zvijezdama“, promumlja Ezr. Bonsolova ga podbode laktom, pozornosti usmjerene isključivo na glavni stol. Osjetio je da ona pokušava suspregnuti smijeh kada je vođa Probuđenih počeo s: „Prijatelji, svi smo mi daleko od kuće.“ Napravio je pokret rukom kao da obuhvaća prostor između zidova dvorane za gozbu. „I jedni i drugi smo možda načinili ozbiljne pogreške. Znali smo da je ovaj zvjezdani sustav neobičan.“ Zamislite samo zvijezdu koja je tako drastično promjenjiva da je 215 od svakih 250 godina gotovo ugašena. „Tijekom tisućljeća, astrofizičari više civilizacija pokušavali su nagovoriti svoje vladare da ovamo pošalju ekspedicije.“ Zastao je i nasmijao se. „Naravno, do našeg doba takvo što bješe preskupo za ljudske dosege. Pa ipak, sad je ova zvijezda objekt dviju istodobnih ljudskih ekspedicija.“ Svi su se osmjehivali, a kroz glavu im je prolazila misao Kakve li usrane nesreće. „Naravno, postoji razlog koji je takvu slučajnost činio vjerojatnom. Do prije nekoliko godina nije bilo stvarne potrebe za ovakvom ekspedicijom. A sada ga svi imamo: to je rasa koju nazivate Paukovima. Tek treća ikad pronađena nehumanoidna inteligentna rasa.“ A u ovako sumornom planetarnom sustavu, takav život nije mogao nastati prirodno. Sami Paukovi morali bi biti potomci nehumanoida sposobnih za međuzvjezdane letove – nečega s čim ljudska vrsta nikad nije došla u dodir. To bi moglo biti najveće blago koje je Qeng Ho ikad pronašao, još više zbog činjenice da je sadašnja civilizacija Paukova tek nedavno ponovo otkrila radio. Trebali bi biti bezopasni i povodljivi poput bilo koje posrnule ljudske civilizacije. Nau se samokritično nasmijao i pogledao kapetana Parka. „Donedavno nisam uviđao kako se savršeno nadopunjuju naše snage i slabosti, naše pogreške i opažanja. Vi ste prevalili duži put, ali u brzim brodovima koji su već bili izgrađeni. Mi smo bili bliže, ali smo si ostavili vremena da ponesemo više stvari. I jedni i drugi bili smo u pravu u većini pretpostavki.“ Teleskopska su polja promatrala zvijezdu PaliGasi otkako je ljudska rasa zakoračila u svemir. Već je stoljećima poznato da se u orbiti oko zvijezde nalazi planet veličine 26 www.balkandownload.org

Zemlje, na kojem su postojali uvjeti za život. Da je PaliGasi bila normalna zvijezda, planet je mogao biti prilično ugodan za život, a ne smrznuta gruda snijega, kakva većinu vremena jest. U PaliGasi sustavu nema drugih planetarnih tijela, a još su drevni astronomi potvrdili da jedini planet sustava nema satelita. Nema drugih planeta na kojima bi se moglo živjeti, nema plinovitih divova, nema asteroida... niti oblaka kometa. Svemir oko zvijezde PaliGasi posve je očišćen. To ne bi bilo ništa čudno u blizini izvora kakve katastrofe, a zvijezda PaliGasi svakako je nekoć mogla biti eksplozivna – ali kako je onda taj osamljeni svijet preživio? To je bila još jedna zagonetka ovog mjesta. Sve je to bilo poznato i obuhvaćeno planovima. Flota kapetana Parka je kratko ovdje provedeno vrijeme utrošila na mahnita ispitivanja sustava i dovlačenje nekoliko kilotona fluida sa smrznutog svijeta. Zapravo su u sustavu pronašli četiri stijene – u napadaju velikodušnosti moglo bi ih se nazvati asteroidima. Bile su to čudne tvorevine, najveća među njima dužine oko dva kilometra. Sastav im je bio čisti dijamant. Znanstvenici s Trilanda umalo su se potukli pokušavajući to objasniti. Ali, dijamante ne možeš jesti, barem ne neprerađene. Bez uobičajene mješavine fluida i ruda, život flote bio bi doista vrlo neudoban. Prokleti Probuđeni imali su sreće, iako su kasnili. Bilo je očito da imaju manje znanstvenika i akademika, sporije brodove... ali i jako, jako mnogo opreme. Vođa Probuđenih dobroćudno se osmjehnuo i nastavio: „Samo na jednom jedinom mjestu u cijelom PaliGasi sustavu fluidi postoje u znatnijim količinama – a to je na samom planetu Paukova.“ Prelazio je pogledom po auditoriju i zaustavio ga na posjetiteljima. „Znam da su se neki od vas nadali da ćemo to moći odgoditi do vremena ponovne aktivacije Paukova... Ali korist od promatranja je ograničena, a moja flota raspolaže i strojevima za dizanje teških tereta. Direktorica Reynolt“ – aha, znači tako se zvala crvenokosa! – „slaže se s vašim znanstvenicima da lokalni stanovnici nikad nisu uznapredovali dalje od svojih primitivnih radija. Svi su Paukovi duboko smrznuti pod zemljom i ostat će tamo dok se zvijezda PaliGasi ponovo ne upali.“ Za otprilike godinu dana. Uzrok PaliGasi ciklusa bio je misterij, ali se prijelaz iz mraka u blještavu svjetlost ponavljao s pravilnošću koja se vrlo malo mijenjala posljednjih osam tisuća godina. 27 BALKANDOWNLOAD

Pokraj njega se, za glavnim stolom, S. J. Park također smiješio, vjerojatno s isto toliko iskrenosti kao i Tomas Nau. Kapetan flote Park nije bio popularan kod trilandskog Ministarstva šumarstva; djelomično zato što je do krajnosti skratio vrijeme priprema za let, čak i dok nije bilo nikakvih dokaza o drugoj floti. Park samo što nije spržio baklje svojih brodova na skupljački pogon prilikom zakašnjelog usporavanja, stižući tek malo prije Probuđenih. Imao je puno pravo tvrditi da je stigao prvi... i vrlo malo drugih stvari: dijamantne stijene, malu zalihu fluida. Do njihova prvog spuštanja zapravo nisu znali ni kako izvanzemaljci izgledaju. Ta su spuštanja – čeprkanje oko spomenika, krađa iz odlagališta otpada – otkrila mnogo toga s čim se sada moralo cjenkati. „Vrijeme je da počnemo surađivati“, nastavio je Nau. „Ne znam koliko ste čuli o našim razgovorima u posljednja dva dana. Sigurno je bilo glasina. Uskoro ćete doznati detalje, ali kapetan Park, vaš Trgovački odbor i ja smatramo da je ovo dobra prilika za iskazivanje zajedničkih interesa. Planiramo veliko zajedničko spuštanje. Glavni cilj bit će podizanje barem milijuna tona vode i podjednake količine metalnih ruda. Mi imamo dizalice koje to mogu relativno lako obaviti. Popratni ciljevi bit će razmještanje nekoliko neuočljivih senzora i kratko uzimanje kulturoloških uzoraka. Ti će rezultati i resursi biti precizno podijeljeni između naših dviju ekspedicija. U svemiru će naše dvije skupine rabiti lokalne stijene za stvaranje zaklona za prebivališta; nadamo se, u krugu nekoliko svjetlosnih sekundi od Paukova.“ Nau ponovo pogleda kapetana Parka. Tako znači, neke su stvari još bile na stolu. Nau podiže svoju čašu. „Dakle, zdravica. Za kraj pogrešaka i naš zajednički pothvat. Za snažniji fokus u budućnosti.“ „Hej, draga, ja sam taj koji bi trebao biti paranoičan, zar ne? Mislio sam da ćeš me istući zbog mojih zločestih sumnji jednog Trgovca.“ Trixia se slabašno nasmiješila, ali nije mu odmah odgovorila. Bila je neuobičajeno tiha cijelim putem s gozbe Probuđenih. Sada su se nalazili u njezinim odajama u trgovačkom kampu. Ona se tu obično pretvarala u otvorenu i dražesnu osobu. „Njihovo je prebivalište u svakom slučaju zgodno“, naposljetku je rekla. „U usporedbi s našim kampom, jest.“ Ezr potapše plastični zid. „Za 28 www.balkandownload.org

nešto napravljeno iz prikupljenih dijelova, bilo je sjajno.“ Kamp Qeng Hoa nije bio ništa više od golemog, razdijeljenog balona. Vježbaonica i sobe za sastanke bile su prilično velike, ali ne bi se moglo reći da je mjesto bilo pretjerano elegantno. Trgovci su eleganciju čuvali za veće strukture koje su mogli graditi upotrebljavajući lokalne materijale. Trixia je imala samo dvije spojene sobe, sveukupno malo više od sto kubičnih metara. Zidovi su bili jednostavni, ali je Trixia mukotrpno radila na njihovu obogaćivanju skladnim slikama: njezini roditelji i sestre, panorama neke velike trilandske šume. Veći dio prostora na stolu zauzimale su joj povijesne slike stare Zemlje u predsvemirsko doba. Bilo je tu slika prvog Londona i prvog Berlina, slike konja, zrakoplova i partijskih komesara. Zapravo su te kulture bile nezanimljive u usporedbi s krajnostima koje su se odigravale u povijestima kasnijih svjetova. Ali u doba osvita sve se otkrivalo prvi put. Nikad nije postojalo vrijeme većih snova ili veće naivnosti. To je vrijeme bilo Ezrova specijalnost, na užasavanje njegovih roditelja i čuđenje većine njegovih prijatelja. Pa ipak, Trixia je razumjela. Doba osvita njoj je možda bilo samo hobi, no voljela je pričati o starim, starim prvim vremenima. Znao je da nikad više neće pronaći nekoga poput nje. „Hajde, Trixia, što te oneraspoložilo? Zasigurno nema ničega sumnjivog u tome što Probuđeni imaju lijepe odaje. Veći dio večeri bila si ona stara benasta ti“ – nije se pobunila protiv uvrede – „ali onda se nešto dogodilo. Što si primijetila?“ Odgurnuo se od stropa tako da dopluta bliže mjestu na kojem je ona sjedila naslonjena na zidni divan. „Nekoliko... nekoliko malih sitnica i...“ Posegnula je za njegovom rukom. „Znaš da imam dar za jezike.“ Još jedan kratki smiješak. „Njihov dijalekt neskog tako je sličan našem komunikacijskom standardu da je sasvim jasno da su ga skinuli s qenghoovske mreže.“ „Jasno. Sve to odgovara njihovim tvrdnjama. Oni su mlada kultura koja se pokušava oporaviti od teškog pada.“ Zar ću ih sad ja morati braniti? Ponuda Probuđenih bila je razumna, gotovo velikodušna. Bila je to stvar koja je svakog imalo boljeg Trgovca činila opreznim. Ali Trixia je vidjela nešto drugo što ju je zabrinjavalo. „Da, ali mnogo je stvari teško prikriti kad rabiš zajednički jezik. Čula sam cijeli niz autokratskih nijansi u govoru, a nisu se činile zastarjelim oblicima. Probuđeni su navikli na posjedovanje ljudi, Ezr.“ 29 BALKANDOWNLOAD

„Misliš na robove? To je visokotehnološka civilizacija, Trixia. Tehničko osoblje nije dobro roblje. Bez njihove iskrene suradnje stvari ne idu dobro.“ Iznenada mu je stisnula ruku, ne ljutito, ne nestašno, nego intenzivno, onako kako još nije doživio od nje. „Da, da. Ali mi ne znamo za sve njihove mušice. Znamo da igraju grubo. Cijelu sam večer provela slušajući onoga crvenokoso-plavokosog tipa koji je sjedio pokraj tebe i onaj par s moje desne strane. Riječ 'trgovina' baš i ne rabe. Izrabljivanje je jedini odnos s Paukovima koji oni vide.“ „Hmm.“ Trixia je bila takva osoba. Stvari koje on ne bi ni primijetio njoj su značile tako puno. Ponekad bi se činile trivijalnima i nakon što bi mu ih objasnila. No ponekad su njezina objašnjenja bila poput blistave svjetlosti koja otkriva stvari koje sam nikada ne bi otkrio. „... Ne znam, Trixia. Znaš da mi Qenghoovci znamo zvučati prilično, ovaj, arogantno kada kupaca nema u blizini.“ Trixia je na trenutak skrenula pogled s njega i zagledala se u čudne, staromodne prostorije doma njezine obitelji na Trilandu. „Arogancija Qeng Hoa je preokrenula moj svijet, Ezr. Vaš je kapetan Park širom otvorio školski sustav koji je držao Šumarski odjel... A to je bila samo nuspojava.“ „Nikoga nismo prisiljavali...“ „Znam. Nikoga niste prisilili. Šumari su željeli udio u ovoj misiji, a isporuka određenih proizvoda bila je cijena ulaznice.“ Čudno se nasmiješila. „Ne žalim se, Ezr. Bez arogancije Qeng Hoa nikada mi ne bi bilo dopušteno ući u šumarijski program filtriranja. Ne bih imala doktorat i ne bih bila ovdje. Vi Qenghoovci ste muljatori, ali ste i jedna od boljih stvari koja se dogodila mojem svijetu.“ Ezr je bio u hibernaciji do zadnje godine na Trilandu. Poslovne pojedinosti odnosa s tim svijetom nisu mu bile baš najjasnije, a Trixia sve do večeras nije voljela razgovarati o njima. Hmm. Samo jedna prosidba po Msekundi; obećao joj je da neće pitati više od jedanput, ali... Otvorio je usta da bije izrekao... „Čekaj tamo! Nisam gotova. Razlog zbog kojeg ti sve ovo govorim jest to što te trebam uvjeriti: postoje arogancija i arogancija, a ja sam u stanju uočiti razliku. Ljudi na onoj večeri zvučali su više poput tirana nego poput trgovaca.“ „Što je onda s poslužiteljima? Jesu li izgledali poput podjarmljenih 30 www.balkandownload.org

slugu?“ „... Ne... više poput zaposlenika. Znam da se to ne slaže. Ali, mi ne vidimo sve ljude Probuđenih. Možda su žrtve negdje drugdje. No, zbog samouvjerenosti ili zaslijepljenosti, Tomas Nau je njihovu bol izložio po svim zidovima.“ Upitno ga je pogledala. „Slike, dovraga!“ Dok su napuštali dvoranu za gozbe Trixia je polako hodala izražavajući divljenje za svaku pojedinu sliku. Bili su to prekrasni krajolici lokacija na planetu ili vrlo velikih naseobina. Svaka je bila nadrealna po rasvjeti i geometriji, ali precizna do takvih pojedinosti kao što je bila svaka pojedina vlat trave. „One slike nisu naslikali normalni, sretni ljudi.“ Ezr slegne ramenima. „Meni se činilo kao da ih je sve naslikala ista osoba. Dobre su, mogao bih se okladiti da su to kopije klasika, poput Dengovih slika dvoraca Canberre.“ Manično-depresivno razmišljanje o jalovoj budućnosti. „Veliki umjetnici često su ludi i nesretni!“ „Rečeno tonom pravog Trgovca!“ Svoju je drugu ruku stavio preko njezine. „Trixia, ne pokušavam raspravljati s tobom. Do ove sam gozbe ja bio pun nepovjerenja.“ „I još si, zar ne?“ Pitanje je bilo izrečeno s težinom, bez ikakve natruhe šaljivosti. „Da“, iako ne koliko Trixia, i ne iz istih razloga. „Čini se prerazumno od Probuđenih da nam daju pola tereta koji dignu njihovi strojevi.“ Sigurno su iza toga stajali burni pregovori. Teorijski, akademska snaga koju je sa sobom doveo Qeng Ho vrijedila je koliko i nekoliko strojeva za dizanje teških tereta, no jednadžba je bila delikatna i teško rješiva. „Samo pokušavam razumjeti što si vidjela, a što sam ja propustio... U redu, pretpostavimo da su stvari opasne onoliko koliko ih ti vidiš. Zar misliš da kapetan Park i Odbor to ne znaju?“ „Pa što onda sad misle? Promatrajući tvoje časnike flote u taksiju na povratku, imala sam osjećaj da su ljudi sad prilično opušteni što se tiče Probuđenih.“ „Samo su sretni što smo postigli sporazum. Ne znam što misle ljudi u Trgovačkom odboru.“ „Mogao bi saznati, Ezr. Ako ih je ova gozba zavarala, ti bi mogao zahtijevati malo čvrstoće. Znam, znam: ti si samo pripravnik, postoje pravila i običaji, bla-bla-bla. Ali tvoja je obitelj vlasnik ove 31 BALKANDOWNLOAD

ekspedicije!“ Ezr se nagnuo naprijed. „Samo jednoga njezina dijela.“ Ovo je bilo prvi put da je uopće spomenula tu činjenicu. Do sada su se oboje – barem Ezr – plašili priznavanja razlike u statusu. Dijelili su dubok strah da možda jednostavno iskorištavaju jedno drugo. Roditelji Ezra Vinha i njegove dvije tete posjedovali su otprilike trećinu ekspedicije: dva broda na skupljački pogon i tri letjelice za slijetanje. Sve u svemu, obitelj Vinh.23 posjedovala je trideset brodova raspršenih u desetak poslovnih pothvata. Putovanje na Triland bilo je popratno ulaganje, vrijedno tek simbolične prisutnosti jednog člana obitelji. Za stoljeće ili tri vratit će se svojoj obitelji. Do tada će Ezr Vinh biti deset ili petnaest godina stariji. Radovao se ponovnom susretu i prilici da roditeljima pokaže kako je njihov dečko dobro napredovao. U međuvremenu, bio je godinama daleko od bilo kakvoga stvarnog utjecaja. „Trixia, postoji razlika u posjedovanju i upravljanju, naročito u mojem slučaju. Da su moji roditelji na ovoj ekspediciji, oni bi imali mogućnost da nešto kažu. No oni su 'prošli sito i rešeto'. Ja sam više pripravnik nego vlasnik.“ A to su dokazivala i poniženja. Nepobitna činjenica koja se mogla reći o pravoj qenghoovskoj ekspediciji jest da tamo nije bilo puno nepotizma; ponekad upravo suprotno. Trixia je dugo šutjela, a njezine su oči prelazile gore-dolje po Ezrovu licu. Što sada? Vinh se dobro sjećao opreznog upozorenja tete Filipe o ženama koje se vežu za mlade, bogate Trgovce, koje ih prigrabe i onda misle da mogu upravljati njihovim životima – ili gore, voditi obiteljske poslove. Ezr je bio devetnaestogodišnjak, a Trixia Bonsol dvadesetpetogodišnjakinja. Možda ona misli da može samo tako postavljati zahtjeve. O, Trixia, molim te, nemoj. Napokon se nasmiješila blažim smiješkom, prigušenijim nego inače. „U redu, Ezr. Učini ono što moraš... ali može li jedna usluga? Razmisli o onome što sam rekla.“ Okrenula se kako bi mu dodirnula lice i nježno ga pomazila. Njezin je poljubac bio lagan, pomalo suzdržan. 32 www.balkandownload.org

2 Derište je vrebalo ispred Ezrovih odaja. „Hej, Ezr, promatrala sam te sinoć.“ To ga je gotovo zaustavilo. Govori o gozbi. Trgovački odbor ju je prenosio floti. „Naravno, Qiwi, vidjela si me na videu. A sad me vidiš uživo.“ Otvorio je vrata i zakoračio unutra. Derište se nekako uspjelo držati dovoljno blizu njega da uđe za njim. „I, što radiš ovdje?“ Qiwi je bila genij za tumačenje pitanja onako kako je ona to željela: „U istoj smo smjeni na prljavim poslovima, za dvije tisuće sekundi. Mislila sam da bismo mogli zajedno poći u bakterij, razmijeniti tračeve.“ Vinh zaroni u stražnju prostoriju, ovaj je put ostavljajući s one strane zatvorenih vrata. Presvukao se u radnu odoru. Naravno, kad je izašao otamo, derište ga je čekalo. Uzdahnuo je. „Ne znam nikakve tračeve.“ Neka me vrag odnese ako ponovim ono što mi je Trixia rekla. Qiwi se pobjedonosno nasmiješila. „Ali ja znam. Idemo!“ Otvorila je vanjska vrata sobe i elegantno mu se bestežinski poklonila u hodniku. „Željela bih s tobom usporediti bilješke o onome što si vidio, ali zbilja, kladim se da ja imam više toga. Odbor je imao tri kamere, uključujući i jednu na ulazu – prizori bolji od onih koje si ti mogao vidjeti.“ Odbijala se od zidova hodnika, objašnjavajući mu koliko je često pregledavala videozapise i govoreći mu s kim je sve od tada tračala. Vinh je prvi put vidio Qiwi Lin Lisolet u doba priprema za let, u prostoru iznad Trilanda. Tada je bila osmogodišnja bočica koncentrirane nepodnošljivosti. A iz nekog je razloga njega bila odabrala za objekt svoje pozornosti. Nakon jela ili sata obuke pojurila bi za njim i tresnula ga po ramenu, a što je on bio ljući, to je njoj bilo zabavnije. Jedna solidna pljuska iz temelja bi izmijenila njezin pristup... ali ne možeš tući osmogodišnje dijete. Do obveznog minimuma za posadu nedostajalo joj je devet godina. Vrijeme za djecu bilo je prije i poslije putovanja – ne u posadama, osobito ne onima koje putuju u duboki svemir. Međutim, Qiwina je majka posjedovala 33 BALKANDOWNLOAD

dvadeset posto ekspedicije... obitelj Lisolet. bila je istinski matrijarhalna, a potjecala je sa Strentmanna, daleko u qenghoovskom svemiru. Bili su neobični i pojavom i običajima. Sigurno je u ovom slučaju prekršeno mnogo pravila, no mala je Qiwi završila u posadi. Budna je provela više godina putovanja nego svi drugi, osim posade na dežurstvu. Veliki dio svojeg djetinjstva provela je među zvijezdama, sa samo nekoliko odraslih u blizini, a ti najčešće uopće nisu bili njezini roditelji. Samo razmišljanje o tome bilo je dovoljno da utiša veći dio Vinhove razdraženosti. Sirota mala djevojčica. A sad ne više tako mala. Qiwi je vjerojatno bila već četrnaestogodišnjakinja, a njezine su fizičke napade uglavnom zamijenili verbalni – sva sreća, s obzirom na njezinu strentmannsku visokogravitacijsku tjelesnu građu. Sada su se njih dvoje spuštali središnjom osi kampa. „Hej, Raji, kako posao?“ Qiwi je mahala i smiješila se svakom drugom prolazniku. Posljednjih Msekundi prije dolaska Probuđenih kapetan Park je odmrznuo gotovo pola posade flote, dovoljno za upravljanje svim vozilima i oružjima, s pripravnim zamjenama. U kampu njegovih roditelja tisuću i pol ljudi ne bi značilo ništa više do dobrog tuluma, no tu su stvarali gužvu, čak i ako je većina njih tijekom dužnosti bila na brodovima. Uz toliko ljudi doista se primjećivalo da su odaje privremene, a novi su se odjeljci svako malo napuhivali za ovu ili onu posadu. Središnja os nije bila ništa drugo nego spoj četiriju velikih balona. Površina bi se povremeno uzburkala kad bi se istodobno trebalo mimoići petero ljudi. „Ne vjerujem Probuđenima, Ezr. Poslije svega ovoga slatkorječivog govora, prerezat će nam grkljane.“ Vinh je razdraženo progunđao. „Pa zašto se onda toliko smiješ?“ Plutali su duž prozirnog dijela tkanine-pravog prozora umjesto zaslona. S druge se strane nalazio park kampa. Zapravo, park jedva da je bio nešto više od velikog bonsai aranžmana, no vjerojatno je sadržavao više otvorenog prostora i živih stvari nego cijelo sterilno prebivalište Probuđenih. Qiwi je okrenula glavu i na trenutak utihnula. Žive biljke i životinje bile su jedine stvari koje su to mogle postići. Njezin je otac bio časnik Odjela za održavanje života u sklopu flote – i bonsai umjetnik poznat u cijelom užem qenghoovskom svemiru. Ona kao da se iznenada vratila u stvarnost. Vratio se i njezin posprdni osmijeh. „Zato što smo mi Qeng Ho, ako si damo priliku 34 www.balkandownload.org

prisjetiti se te činjenice! Od ovih nas došljaka dijele tisuće godina lukavstava. Probuđeni, moj palac! Oni su tu gdje jesu jer su osluškivali javni dio qenghoovske mreže. Bez nje bi još teturali među svojim ruševinama.“ Prolaz se suzio, zavijajući u rog. Iza i ispred njih zvukovi posade bili su prigušeni ispupčenjima na tkanini zida. To je bio najdublje smješteni balon kampa. Uz potpornje i zalihu goriva, to je bio jedini apsolutno nužan dio: bakterij. Rad je u tom prostoru bio prljav i onoliko nisko rangiran koliko je uopće mogao biti – čišćenje bakterijskih filtara ispod hidrojezeraca. Tu dolje biljke nisu mirisale tako lijepo. Zapravo, znak solidnog, zdravog stanja bio je savršen smrad raspadanja. Većina se radova mogla obaviti strojevima, no bilo je odluka koje su prelazile sposobnosti i najboljih strojeva i za koje se nitko nikad nije ni potrudio napraviti zamjene. Na neki je način to bila odgovorna pozicija. Napravi glupu pogrešku i kultura bakterija mogla bi kroz membranu prićjei u gornje spremnike. Hrana bi imala okus bljuvotine, a smrad bi mogao ući u ventilacijski sustav. No čak ni najgora pogreška vjerojatno nikoga ne bi ubila – bilo je još međusobno odvojenih bakterija na skupljačima. Tako je to zapravo bilo mjesto za učenje, idealno prema standardima strogih učitelja: bilo je prepuno skrivenih zamki i fizički neudobno, a pogreška je mogla dovesti do sramote koju bi bilo teško zaboraviti. Qiwi je volontirala za dodatne dužnosti na tome mjestu. Tvrdila je kako voli to mjesto. „Moj tata kaže da moraš početi s najmanjim živim stvarima prije nego što budeš mogao baratati velikima.“ Bila je hodajuća enciklopedija bakterija, zakučastih metaboličkih putova, aroma kanalizacijskog podrijetla koje su odgovarale određenim kombinacijama, karakteristikama kultura koje bi bilo kakav ljudski dodir oštetio (one blažene, čiji smrad nikada neće morati osjetiti). Ezr je bio blizu toga da u prvoj Ksekundi napravi dvije pogreške. Ispravio se na vrijeme, naravno, ali Qiwi ih je primijetila. Obično bi ga beskrajno zadirkivala zbog toga, no danas je bila zauzeta kovanjem planova o Probuđenima. „Znaš zašto mi nismo ponijeli strojeve za dizanje teških tereta?“ Dvije njihove najveće planetarne letjelice mogle su s površine u 35 BALKANDOWNLOAD

orbitu povući tisuće tona. S vremenom bi imali sve fluide i rude koje su trebali. Naravno, vrijeme je ono što su im Probuđeni svojim dolaskom oduzeli. Ezr je slegnuo ramenima i zadržao pogled na uzorku koji je izvlačio. „Znam glasine.“ „Ha. Ne trebaju ti glasine. Znao bi istinu uz pomoć malo matematike. Kapetan flote Park pogodio je da bismo mogli imati društvo. Ponijeli smo minimum planetarnih letjelica i montažnih nastambi. Ali zato mnogo, mnogo oružja i nuklearnih raketa.“ „Možda.“ Sigurno. „Nevolja je u tome što su prokleti Probuđeni tako blizu, pa su mogli ponijeti puno više – i ipak stići odmah poslije nas.“ Ezr nije odgovorio, no to i nije bilo važno. „Dakle. Pratila sam glasine. Moramo biti stvarno vrlo, vrlo oprezni.“ A potom je zabrazdila u vojnu taktiku i nagađanja o oružanim sustavima Probuđenih. Qiwina je majka bila zamjenica kapetana flote, ali ujedno i oružarica. Strentmannska oružarica. Veći dio vremena koje je provelo u tranzitu, Derište je utrošilo na matematiku, putanje i inženjerstvo. Bakterij i bonsai bili su očev utjecaj. Mogla je oscilirati između krvožednog vojnika, lukavog trgovca i bonsai umjetnika – sve to u nekoliko sekundi. Kako je samo njezinim roditeljima palo na pamet da se vjenčaju? I kakvo su osamljeno, zbunjeno dijete stvorili. „Zato možemo pobijediti Probuđene u izravnoj borbi“, reče Qiwi. „I oni to znaju. Zato su tako dragi. Cilj je suradnja; trebamo njihove teretnjake. Poslije, ako se budu držali sporazuma, mogu biti bogati, iako ćemo mi biti mnogo bogatiji. Ovi šaljivci ne bi uspjeli ni prodati zrak kampu koji se guši. Ako stvari ostanu otvorene, izaći ćemo iz ove operacije efektivno kontrolirajući sve.“ Ezr je dovršio slijed i prešao na novi uzorak. „Pa“, reče, „Trixia misli da oni sve ovo uopće ne gledaju kao trgovačku interakciju.“ „Hm.“ Čudno je kako je Qiwi vrijeđala gotovo sve što je imalo veze s Vinhom – osim Trixie. Uglavnom se činilo da je ignorira. Qiwi je bila neuobičajeno tiha. Gotovo sekundu. „Mislim da je tvoja prijateljica u pravu. Gledaj, Vinh, ovo ti ne bih trebala govoriti, ali u Trgovačkom je odboru došlo do raskola.“ Ako se njezina vlastita majka nije izbrbljala, ovo bi morala biti obična tlapnja. „Moja je pretpostavka da u Odboru ima idiota koji misle kako su ovo obični poslovni pregovori u kojima 36 www.balkandownload.org

svaka strana u zajednčika nastojanja ulaže najbolje što ima – i u kojoj smo, kao i obično, mi najpametniji pregovarači. Ne razumiju da, ako nas poubijaju, neće biti važno što je druga strana poslovala s gubitkom. Ovo moramo odigrati oštro i biti spremni na zasjedu.“ Na svoj krvožedni način, Qiwi je zvučala poput Trixie. „Mama to nije rekla izravno, ali mislim da su glasovi podijeljeni.“ Pogledala ga je sa strane; dijete koje se pravilo da sudjeluje u zavjeri. „Ti si vlasnik, Ezr. Mogao bi razgovarati...“ „Qiwi!“ „Je, je, je. Ništa nisam rekla. Ništa nisam rekla!“ Pustila ga je na miru kojih sto sekundi, a onda je počela o svojim planovima za ostvarivanje zarade na Probuđenima, 'ako preživimo sljedećih nekoliko Msekundi'. Da nisu postojali svijet Paukova i zvijezda PaliGasi, Probuđeni bi bili otkriće stoljeća na ovom kraju qenghoovskog svemira. Promatrajući operacije njihove flote, bilo je očito da posjeduju neke posebne vještine u automatici i planiranju sustava. Istodobno, njihovi su brodovi bili upola sporiji od qenghoovskih, a njihova bioznanost podjednako loša. Qiwi je imala stotinu planova kako to pretvoriti u zaradu. Ezr je puštao riječi da prođu pokraj njega, gotovo ih uopće ne slušajući. U neko drugo vrijeme izgubio bi se u koncentraciji na ono što je radio. U ovoj smjeni nije bilo teorije da bude tako. Planovi koji su se protezali kroz dva stoljeća sveli su se na nekoliko presudnih Ksekundi, a on je prvi put mozgao o upravljanju flotom. Trixia je bila osoba izvana, ali vrlo inteligentna i obogaćena gledištima koja su se razlikovala od onih koja su imali vječiti trgovci. Derište je bilo pametno, no njezina su mišljenja obično bila bezvrijedna. Ovog puta... možda ju je 'Mama' ponukala na ovo. Stajališta Kire Pen Lisolet oblikovala su se jako, jako daleko, gotovo onoliko koliko možeš ići a da ostaneš u qenghoovskoj domeni; možda je mislila kako pripravniktinejdžer može utjecati na stvari samo zato što je pripadao vlasničkoj obitelji. Prokletstvo... Smjena je prošla bez daljnjih zapažanja. Za tisuću petsto sekundi bit će gotov. Ako preskoči ručak, imao bi vremena presvući se... vremena da zatraži sastanak s kapetanom Parkom. U objektivno dvije godine koliko je proveo u ekspediciji, nikad se nije drznuo povući svoje obiteljske veze. A kakvo bi dobro sada mogao učiniti? Mogu li 37 BALKANDOWNLOAD

doista riješiti ovu pat-poziciju? Kolebao se zbog toga do kraja smjene. Bio je neodlučan i dok je svlačio kombinezon... a onda... je nazvao kapetanovu tajnicu za sastanke. Qiwino je cerekanje bilo bezobrazno kao i uvijek. „Reci im jasno i glasno, Vinh. Ovo mora biti vojna operacija.“ Mahnuo joj je da bude tiha, a onda je primijetio da njegov poziv nije prošao. Blokiran? Na trenutak Ezr osjeti naglo olakšanje, a zatim uoči da ga je preduhitrila zapovijed pristigla... iz ureda kapetana Parka. „Pojaviti se u kapetanovoj sobi za planiranje u 5.20.00...“ Kako je glasila ona stara kletva o ispunjenju želja? Misli Ezra Vinha bile su poprilično smetene dok se penjao do stajališta za taksije. Qiwi Lin Lisolet nije bilo na vidiku; mudre li djevojčice... Sastanak nije bio sazvan s nekim kadrovskim časnikom. Ezr se pojavio u sobi za planiranje kapetana flote na QHB Pham Nuwen, gdje je zatekao kapetana flote... i Trgovački odbor ekspedicije. Nisu izgledali sretno. Vinh ih je uspio samo letimično pogledati prije nego što se usredotočio na stup za pridržavanje. Krajičkom oka brzo je izbrojio prisutne. Da, svi su bili tu. Držali su se oko konferencijskog stola, a njihovi se pogledi nisu činili ljubazni. Park je otresitim pokretom ruke potvrdio kako je primijetio Ezrov dolazak. „Na mjestu odmor, pripravniče.“ Prije tri stotine godina, kad je Ezr bio petogodišnjak, kapetan Park posjetio je kamp obitelji Vinh u svemiru oko Canberre. Njegovi su se roditelji prema njemu odnosili kao prema kralju, iako nije bio ni viši kapetan broda. No Ezr se bolje sjećao minijaturnih parkova koje mu je poklonio taj, kako se činilo, doista prijateljski raspoložen čovjek. Prilikom njihova sljedećeg susreta Vinh je bio sedamnaestogodišnji budući pripravnik, a Park je opremao flotu za put na Triland. Koje li razlike. Od tada vjerojatno nisu progovorili više od stotinu riječi, a i to samo u službenim prigodama. Ezr je bio jednako sretan zbog vlastite anonimnosti; što bi sada dao da je može vratiti. Kapetan Park izgledao je kao da je progutao nešto gorko. Pogledom je preletio preko članova Trgovačkog odbora i Vinh se iznenada zapitao na koga je Park zapravo ljut. „Mladi V- pripravniče Vinh. Suočeni smo s... neobičnom... situacijom. Upoznati ste s 38 www.balkandownload.org

delikatnošću okolnosti nakon dolaska Probuđenih.“ Činilo se da kapetan nije tražio potvrdu, pa je Ezrovo „da, gospodine“ zamrlo u grlu i prije nego što je doprlo do usta. „U ovom trenutku razmatramo nekoliko mogućih planova akcije.“ Ponovo letimičan pogled upućen članovima Odbora. Ezr je tog trenutka shvatio da Qiwi Lisolet nije blebetala potpune gluposti. Kapetan flote imao je apsolutan autoritet u taktičkim situacijama, a obično i pravo ulaganja veta u strateškim pitanjima. No za velike promjene u ciljevima ekspedicije bio je prepušten milosti Trgovačkog odbora. A u tom je postupku nešto krenulo loše. Ovo nije bila uobičajena situacija podijeljenih glasova; kapetani flota u takvim su slučajevima imali odlučujući glas. Ne, ovo je morala biti pat-pozicija na rubu pobune klase direktora ekspedicije. Bila je ovo situacija o kojoj su učitelji uvijek mumljali u školi; ako ikad dođe do nje, samo bi onda, možda, niži vlasnik mogao postati faktor u procesu odlučivanja. Neka vrsta žrtvenog janjeta. „Prva mogućnost“, nastavio je Park, nesvjestan ne baš sretnih zaključaka koji su se motali po Vinhovoj glavi. „Igramo igru koju predlažu Probuđeni. Zajedničke operacije. Zajednička kontrola svih vozila u budućoj misiji na planet.“ Ezr je proučavao izraze članova Odbora. Kira Pen Lisolet sjedila je do kapetana flote. Nosila je lisoletsko zelenu uniformu koju su članovi njezine obitelji toliko voljeli. Žena je bila tek nešto viša od Qiwi, a njezin izraz lica odavao je ozbiljnost i pozornost. No bio je tu i dojam sirove fizičke snage. Strentmannska je građa bila ekstremna čak i prema standardima raznolikosti Qeng Hoa. Neki su se trgovci ponosili svojim samozatajnim nastupom. Ne i Kira Pen Lisolet. Kira Lisolet mrzila je Parkovu prvu „mogćunost“ upravo onoliko koliko je Qiwi tvrdila. Ezr usmjeri pogled na drugo poznato lice. Sum Dotran. Upravni odbori su bili elita. Bilo je nekoliko aktivnih vlasnika, no većina su bili profesionalni planeri, polako se penjući ljestvicom do svote koja bi im omogućila kupnju vlastitog broda. A tu su bili i starci koji su činili manjinu. Većina njih bili su nesumnjivi stručnjaci, istinski skloniji upravljanju nego bilo kakvom obliku vlasništva. Sum Dotran bio je jedan od takvih. Nekoć je radio za obitelj Vinh. Ezr je pretpostavljao da se i on protivi Parkovoj prvoj „mogućnosti“. 39 BALKANDOWNLOAD

„Druga mogućnost: zasebne kontrolne strukture, bez zajednči kih spuštanja posada. Čim bude moguće, izravno se otkrivamo Paucima“ – pa neka Gospodar trgovine odredi tko će biti veliki, a tko mali pobjednik. Čim budu postojala tri igrača, korist od najobičnije izdaje trebala bi nestati. Za nekoliko bi godina odnos s Probuđenima mogao postati relativno normalan, iako konkurentski. Naravno, Probuđeni bi jednostran kontakt mogli sam po sebi smatrati izdajom. Pa što? Vinhu se činilo da barem polovica Odbora odobrava tu mogućnost – ali ne i Sum Dotran. Starac je blago odmahnuo glavom u Vinhovu smjeru i poruka je bila posve jasna. „Treća mogućnost: pakiramo svoje kampove i vraćamo se na Triland.“ Vinhov osupnut izgled sigurno je bio očit. Sum Dotran pojasni. „Mladi Vinhe, ono što je kapetan mislio jest da oni imaju više ljudi i vjerojatno više oružja. Nitko od nas ne vjeruje Probuđenima, i ako se okrenu protiv nas, neće biti povratka. Prerizično je...“ Kira Pen Lisolet udari šakom po stolu. „Ulažem prigovor! Najprije, ovaj je sastanak sam po sebi besmislen. A što je još gore, sad vidimo i da ga Sum Dotran iskorištava kako bi nametnuo vlastite poglede.“ Toliko o teoriji da je Qiwi djelovala prema majčinim uputama. „Ovo je nedopustivo od vas oboje!“ Kapetan Park je na trenutak zastao, gledajući Odbor, i nastavio: „A zatim, četvrta mogućnost: preduhitriti protivnika i napasti flotu Probuđenih te osigurati sustav za sebe.“ „Pokušati ga osigurati za sebe“, ispravio ga je Dotran. „Ulažem prigovor!“ Bila je to opet Kira Pen Lisolet. Mahnula je kako bi svi vidjeli iste slikoprikaze. „Preventivni napad je jedina sigurna mogućnost.“ Slikoprikazi koje je Lisoletova pokazala nisu bili zvjezdani krajolici ili teleskopski pogled na svijet Paukova. Nisu to bili organizacijski ili vremenski grafikoni koji su često zaokupljali pozornost planera. Ne, ovi su maglovito sličili međuplanetarnim navigacijskim dijagramima, prikazujući relativni položaj i vektore brzine dviju flota, svijet Paukova te zvijezdu PaliGasi. Crtkane linije ukazivale su na buduće položaje u pripadnim koordinatnim sustavima. Bile su označene i dijamantne stijene. Bilo je i drugih oznaka, taktičkih vojnih simbola, simbola gigatona i raketnih bombi te 40 www.balkandownload.org

elektrončikih protumjera. Ezr je zurio u zaslone i pokušavao se prisjetiti svojih satova vojne znanosti. Glasine o tajnom teretu kapetana Parka bile su istinite. Qeng Hoova je ekspedicija imala zube – duže i oštrije od normalnih trgovačkih flota. A njihovi su vojnici imali vremena za pripreme; očito su ga i iskoristili, usprkos činjenici da je sustav PaliGasi bio na samoj granici vjerojatnosti te bez dobrih mjesta za skrivanje zasjeda ili zaliha. Probuđeni, s druge strane: vojni simboli nagomilani oko njihovih brodova predstavljali su rezultate nepouzdanih procjena. Automatika Probuđenih bila je čudna, možda nadmoćnija od qenghoovske. Probuđeni su dovukli dvostruko veću bruto tonažu, a najvjerojatnije procjene govorile su i da imaju proporcionalno više oružja. Ezr je ponovo usmjerio pozornost na konferencijski stol. Tko je još, osim Kire Lisolet, bio za potajni napad? Ezr je dobar dio svojeg djetinjstva proveo u proučavanju strategija, no oduvijek su ga učili da su velike izdaje pripadale domeni ludila i zla te nisu bile nešto u što bi se Qenghoovac s imalo samopoštovanja trebao ili mogao upustiti. Gledati kako Trgovački odbor razmišlja o ubojstvu, to je bio prizor... koji neće biti lako zaboraviti. Tišina je postala neprirodno duga. Zar su čekali da on nešto kaže? Napokon je progovorio kapetan Park. „Vjerojatno ste pogodili da smo u patpoziciji, pripravniče Vinh. Vi nemate pravo glasa, nemate iskustva niti ste detaljno upoznati sa situacijom. Ne mislim vrijeđati vas, ali moram reći da mi je neugodno što ste uopće na ovom sastanku. No vi ste jedini član posade koji je ujedno i vlasnik dvaju naših brodova. Ako imate bilo kakav savjet u vezi s ovim opcijama, bilo bi nam... drago... čuti ga.“ Pripravnik Ezr Vinh možda je bio sitna riba, ali sada se nalazio u središtu pozornosti i što je imao reći? Milijun mu je pitanja prošlo kroz glavu. U školi su vježbali brzo donošenje odluka, ali je čak i tamo dobio više popratnih pojedinosti nego ovdje. Naravno, ove ljude nije previše zanimala stvarna analiza koju bi on mogao dati. Misao ga je bocnula, gotovo ga istrgnuvši iz stanja potpune panike. „Č-četiri mogućnosti, kapetane flote? Je li bilo j-još kakvih sporednih varijanti koje nisu iznesene na sastanku?“ „Nijedna koja bi imala moju potporu ili potporu Odbora.“ 41 BALKANDOWNLOAD

„Aha. Vi ste razgovarali s Probuđenima više nego itko. Što mislite o njihovom vođi, tom Tomasu Nauu?“ Bilo je to pitanje oko kojega su Trixia i on mozgali. Ezr nikad nije ni pomislio da bi ga moao postaviti samom kapetanu flote. Parkove su se usne stisnule i Ezr je na trenutak mislio da će Park planuti, no on je samo kimnuo. „Bistar je. Njegovo tehničko obrazovanje čini se slabijim u usporedbi s onim qenghoovskog kapetana flote. Intenzivno proučava strategije, ali ne nužno one koje su nama poznate... Ostalo su pretpostavke i intuicija, iako mislim da se većina članova Odbora slaže sa mnom: ne bih vjerovao Tomasu Nauu ni u kakvom trgovačkom sporazumu. Mislim da bi počinio tešku izdaju, čak i ako bi mu to donijelo samo malu dobit. Vrlo je uglađen, savršen lažljivac za kojeg koncepcija ponovnog poslovanja nema nikakvu vrijednost.“ Sve u svemu, to je bila najprijekornija izjava koju je jedan Qenghoovac mogao dati o drugoj osobi. Ezr je iznenada naslutio da kapetan Park mora biti jedan od onih koji su glasovali za napad. Pogledao je Suma Dotrana, a onda Parka. Dvoje ljudi kojima bi najviše vjerovao imali su suprotna stajališta. Zaboga, ljudi, zar ste vi zaboravili da sam ja samo pripravnik! Ezr zatomi cviljenje u sebi. Oklijevao je sekundu, istinski razmišljajući o problemu, pa nastavi: „S obzirom na vašu procjenu, gospodine, u svakom se slučaju protivim prvoj mogućnosti, zajedničkim operacijama. Ali... protivim se i ideji prepada, jer...“ „Izvrsna odluka, dječače“, prekinuo ga je Sum Dotran. „... jer je to nešto u čemu mi, Qenghoovci, imamo vrlo malo iskustva, bez obzira na sve uloženo proučavanje.“ To je ostavljalo samo dvije mogućnosti: odustati i pobjeći – ili ostati, minimalno surađujući s Probuđenima, i prvom se prilikom otkriti Paucima. Čak i ako je bilo objektivno opravdano, povlačenje bi njihovu ekspediciju zauvijek označilo pečatom teškog neuspjeha. S obzirom na stanje s gorivom, bilo bi i iznimno sporo. Jedva milijun kilometara dalje stajala je najveća tajna, a možda i najveće bogatstvo poznato u ovom dijelu Ljudskog svemira. Prešli su pedeset svjetlosnih godina kako bi došli ovako bolno blizu. Veliki rizici, velika blaga. „Gospodine, previše bismo se toga odrekli kad bismo se sada morali vratiti. Ali od sada bi se svi trebali ponašati kao vojnici, sve dok stvari ne budu dovoljno sigurne.“ Naposljetku, Qeng 42 www.balkandownload.org

Ho ima i svojega legendarnog ratnika: Pham Nuwen je pobijedio u dosta bitaka. „Ja-ja preporučujem da ostanemo.“ Tišina. Ezru se činilo da vidi izraze olakšanja na većini lica. Zamjenica kapetana flote Lisolet izgledala je tmurno. Sum Dotran nije bio tako suzdržan: „Dječače, molim te. Razmisli ponovo. Dva broda tvoje obitelji su ugrožena. Nije sramota odustati prije nego što vjerojatno izgubiš sve. Zapravo, to je mudro. Probuđeni su jednostavno preopasni da...“ Park odlebdi sa svojeg mjesta za stolom i ispruži svoju mišićavu ruku. Ona se blago spustila na Sum Dotranova ramena, a Parkov je glas bio nježan. „Žao mi je, Sum. Dao si sve od sebe. Čak si nas nagovorio da saslušamo mlađeg vlasnika. Sad je vrijeme... za sve nas... da se dogovorimo i nastavimo.“ Dotranovo se lice iskrivilo u izraz frustracije ili straha koji mu se još na trenutak zadržao na licu u drhtavoj koncentraciji, a onda je uz pisak ispustio dah. Odjednom je izgledao jako star i umoran. „Upravo tako, kapetane.“ Park je skliznuo natrag na svoje mjesto za stolom i ravnodušno pogledao Ezra. „Hvala vam na vašem savjetu, pripravniče Vinh. Očekujem da poštujete tajnost ovog sastanka.“ „Da, gospodine.“ Ezr je stao u stav 'pozor'. „Otpust.“ Vrata iza njega su se otvorila. Ezr se odgurne od potpornja. Dok je lebdio kroz izlaz, kapetan Park je već razgovarao s Odborom. „Kira, razmisli o stavljanju artiljerije na sve letjelice. Možda bismo Probuđenima mogli sugerirati da će svi prateći brodovi biti vrlo opasan cilj za pokušaj otmice. Ja...“ Vrata su se čvrsto zatvorila iza njega. Ezra je u isto vrijeme obuzelo i olakšanje i drhtanje. Sudjelovao je u odluci flote možda i četrdeset godina prije nego što je trebao. Nije bilo nimalo zabavno. 43 BALKANDOWNLOAD

3 Promjer svijeta Paukova – Arachne, kako su ga neki sada nazivali – iznosio je dvanaest tisuća kilometara, uz gravitacijsku silu od 0,95G na površini. Planet je imao homogenu kamenu unutrašnjost, no površina mu je bila umotana u dovoljno vode i plinova za oceane i povoljnu atmosferu. Samo ga je jedna stvar sprječavala da bude rajski svijet poput drevne Zemlje: nedostatak sunčane svjetlosti. Prije više od dvije stotine godina, zvijezda PaliGasi, sunce ovoga svijeta, ušla je u svoju fazu gašenja. Više od dvije stotine godina njezino je svjetlo na Arachni bilo jedva nešto jače od svjetala dalekih zvijezda. Ezrova je planetarna letjelica u luku prelazila preko onoga što bi u toplijim vremenima bio veliki arhipelag. Glavnina akcije događala se na drugoj strani svijeta, gdje su posade strojeva rezale i dizale nekoliko milijuna tona podvodnih gora i smrznutog oceana. Nema veze; Ezr je i prije vidio inženjeriju velikih razmjera. Ovo manje upadljivo spuštanje moglo bi izmijeniti povijest... Zajednički slikoprikazi na putničkoj palubi bili su običan prirodni pogled. Zemljište koje je polako klizilo ispod njih bilo je obojeno sivim tonovima, uz gdjekoji bljesak bjeline. Možda je to bila samo smicalica njegova uma, no Ezru se činilo da vidi blage sjene koje je bacala PaliGasi. Dočaravale su topografiju litica i vrhova planina, bjelinu koja se strmoglavljivala u mračne ponore. Vidio je koncentrične lukove koji su ocrtavali neke od dalekih vrhunaca: nabore od pritiska na mjestima gdje se ocean smrzavao oko stijene? „Hej, stavi na to barem visinomjersku mrežu.“ Glas Bennyja Wena dopre mu preko ramena, a blijedocrvena mreža prekrije krajolik. Uglavnom se podudarala s njegovom intuicijom u vezi sa sjenama i snijegom. Ezr pokretom ruke ukloni crvene crte. „Kada je zvijezda upaljena, dolje žive milijuni Paukova. Čovjek bi očekivao nekakav znak civilizacije.“ Benny se smijuljio. „Što očekuješ vidjeti u prirodnom prikazu? 44 www.balkandownload.org

Većina onoga što se ističe su vrhunci planina. A sve niže prekriveno je metrima oksinitrogenskog snijega.“ Cijela se kopnena atmosfera smrzla na otprilike deset metara zrakosnijega – ako je uopće bio jednoliko raspoređen. Mnoge od najvjerojatnijih lokacija gradova – luke, ušća rijeka – nalazili su se pod metrima hladne tvari. Sva njihova prethodna slijetanja bila su relativno visoko, u ono što su najvjerojatnije bili rudarski gradovi ili primitivne naseobine. Nisu potpuno razumjeli svoje trenutačno odredište sve do vremena neposredno prije dolaska Probuđenih. Tamna je zemlja promicala ispod njih. Postojale su čak i stvari poput ledenjačkih kanjona. Ezr se pitao kako su uopće imali vremena nastati. Možda su to bili zrakosnježni ledenjaci? „Tako mi gospoda sve trgovine, pogledaj ono!“ Benny je pokazao nalijevo: crveni sjaj u blizini obzora. Benny ga je približio. Svjetlo je još bilo maleno, brzo klizeći izvan njihova vidokruga. Zaista je izgledalo poput vatre, iako je prilično brzo promijenilo oblik. Sad im je nešto zaprečivalo pogled te je Ezr imao kratkotrajan dojam tame koja se od izvora svjetla uzdizala prema nebu. „Imam bolji pogled iz više orbite“, rekao je glas malo niže duž palube, vođa posade Diem. Nije proslijedio sliku. „To je vulkan. Upravo se aktivirao.“ Ezr je slijedio sliku dok je izlazila iz njihova vidokruga. Uzdižuća tama, to bi morao biti gejzir lave – ili možda samo zrak i voda – koji se izbacivao u svemir iznad vulkana. „To je nešto novo“, reče Ezr. Jezgra planeta bila je hladna i mrtva, iako je postojalo nekoliko rastaljenih jezera magme u onome što bi se možda moglo nazvati geološkom korom. „Svi su, čini se, tako sigurni da su Paukovi u hibernaciji; što ako se neki od njih griju u blizini ovakvih stvari?“ „Nije baš vjerojatno. Napravili smo doista detaljna infracrvena mjerenja. Mogli bismo uočiti bilo kakvu naseobinu oko vrućih točaka. Osim toga, Paukovi su prije posljednjeg mraka tek izumjeli radio. Još nisu sposobni puzati po otvorenom u ovakvim uvjetima.“ Taj se zaključak temeljio na nekoliko Msekundi izviđanja i pojedinim uvjerljivim pretpostavkama o kemiji života. „Valjda.“ Gledao je crvenkasti sjaj dok nije nestao iza obzora. A zatim su naišli na još uzbudljivije stvari ravno ispod njih i naprijed. Njihova ih je krivulja slijetanja glatko spuštala niže, još uvijek u bestežinskom stanju. To je bio svijet uobičajene veličine, ali nije bilo atmosferskog 45 BALKANDOWNLOAD

leta – kretali su se brzinom od osam tisuća metara u sekundi na jedva nekoliko tisuća metara iznad zemlje. Imao je dojam da se planine penju prema njima i pružaju ruke. Greben za grebenom jurio je pokraj njih, sve bliže i bliže. Iza njega je Benny proizvodio male neugodne zvukove, a njegovo uobičajeno brbljanje nakratko je utihnulo. Ezr je suspregnuo dah kad je zadnji greben projurio pokraj njih, tako blizu da se upitao kako nije odlomio kraj letjelice. Razgovaraj o letu elipse u pakao. A onda je pred njima bljesnuo glavni potisnik. Trebalo im je gotovo trideset Ksekundi da se spuste od točke koju je Jimmy Diem odabrao za slijetanje. Razlog tako nepraktične odluke nije bio banalan. Njihovo je sletište bilo na visoravni iznad podnožja planine, poprilično čisto od leda i zrakosnijega. Cilj im je bio dno uske doline. Po svakoj logici, dno doline trebalo bi biti pod stotinu metara zrakosnijega. Nekim neočekivanim hirom topografije i klime, bilo ga je manje od pola metra. A gotovo skriven ispod nadvijajućih zidova doline nalazio se najveći skup neoštećenih zgrada koji su do sada pronašli. Postojale su dobre šanse da je ovo bio ulaz u jednu od većih hibernacijskih špilja Paukova, a za toplijih razdoblja zvijezde PaliGasi možda i grad. Što god tu otkriju, trebalo bi biti važno. Prema zajednčikom sporazumu, sve se to prosljeđivalo i Probuđenima... Ezr nije ništa čuo o posljedicama sastanka Trgovačkog odbora. Činilo se da Diem čini sve što može kako bi ovaj posjet sakrio od lokalnog stanovništva, baš kao što bi Probuđeni i očekivali. Mjesto njihova slijetanja prekrit će odronom nedugo nakon što odu. Čak će i otiske stopala pažljivo izbrisati (iako mu se činilo da to nije bilo potrebno). Kad su došli do dna doline, PaliGasi je slučajno upravo lebdjela blizu zenita. U „sunčano doba“ bilo bi podne. A ovako... pa, zvijezda je izgledala poput kakva blijedog crvenkastog mjeseca, širine pola stupnja. Površina joj je bila pjegasta, poput ulja na kapljici vode. Bez povećanja na zaslonu, svjetlo PaliGasi bilo je dovoljno tek da im pokaže okoliš oko njih. Skupina – pet spodoba u odijelima i jedna pomoćna hodalica – šetala je nekom vrstom središnje avenije. Dašci pare pištali su oko njihovih čizama dok su se kretali kroz nanose zrakosnijega, a čestice 46 www.balkandownload.org

plinova i vode dolazile u dodir sa slabije izoliranim dijelovima tkanine njihovih kombinezona. Kad bi se zaustavljali na dulje vrijeme, morali su provjeriti da nisu u dubokom snijegu, inače bi ih brzo okružila pročišćena maglica. Svakih deset metara postavili su seizmički senzor ili udarac. Kad slože cijeli uzorak, dobit će dobar prikaz svih obližnjih špilja. Što je još važnije za ovo istraživanje, dobit će dobar prikaz onoga što se nalazi unutar tih zgrada. Njihov veliki cilj: pisani materijali, slike. Pronalazak dječje ilustrirane čitanke Diemu bi sigurno donio promaknuće. Crvenkastosive sjene na crnoj podlozi. Ezr je uživao u prirodnom slikovnom prikazu. Bilo je prekrasno, jezovito. Ovo je bilo mjesto na kojemu su Paukovi živjeli. S obje strane staze sjene su se uspinjale zidovima zgrada Paukova. Većinom su to bile dvokatnice ili trokatnice, no čak i pri maglovitoj crvenkastoj svjetlosti, čak i obrisa zamagljenih snijegom i tamom, nije ih se moglo zamijeniti za nešto što su sagradili ljudi. I najmanja su vrata bila poprilično široka, no većina nije bila viša od 150 centimetara. Prozori (pažljivo zatvorenih kapaka; ovo su mjesto vlasnici napustili planski, namjeravajuči se vratiti) bili su podjednako visoki i široki. Prozori su nalikovali na stotine uzanih očiju koje promatraju skupinicu od pet ljudi i njihovu pridruženu hodalicu. Vinh se pitao što bi se dogodilo kad bi iza tih prozora ugledali svjetlo, zraku koja proviruje između kapaka. Njegova se mašta na trenutak prepustila toj pomisli. Što ako su njihovi samodopadni osjećaji superiornosti bili pogrešni? Ovo su bili izvanzemaljci. Vrlo je malo vjerojatno da je život uopće nastao na ovako bizarnom svijetu; sigurno su nekoć znali za međuzvjezdane letove. Qenghoovsko trgovačko područje protezalo se na četiri stotine svjetlosnih godina; održavali su stalnu tehnološku prisutnost tisućama godina. Qeng Ho je imao radiotragove neljudskih civilizacija koje su bile tisućama – uglavnom, milijunima – svjetlosnih godina daleko, zauvijek izvan dometa za izravan kontakt ili čak razgovor. Pauci su bili tek treća neljudska inteligentna rasa na koju su fizički naišli: treća u osam tisuća godina putovanja kroz ljudski svemir. Jedna je izumrla milijunima godina prije; druga još nije dosegla ni strojnu tehnologiju, a kamoli svemirske letove. Hodajući između nejasnih zgrada s uzanim prozorima, petero je ljudi doista bilo onoliko blizu pisanju ljudske povijesti koliko je Vinh 47 BALKANDOWNLOAD

mislio. Armstrong na Mjesecu, Pham Nuwen u prolazu Brisgo – a sada Vinh, Wen, Patil, Do i Diem, koračajući ovom ulicom Paukova. U pozadinskom radijskom prometu došlo je do stanke i na trenutak su najglasniji zvukovi bili škripa kombinezona i njegovo vlastito disanje. A onda su se glasići vratili, usmjerujući ih preko otvorenog prostora, prema suprotnom kraju doline. Očigledno, analitičari su smatrali da bi uska pukotina mogla biti ulaz u špilje u kojima su se, prema pretpostavkama, skrivali lokalni Paukovi. „Ovo je čudno“, reče anonimni glas iz visina. „Seizmo je nešto čuo – čuje – iz zgrade desno.“ Vinh naglo diže glavu i zagleda se u tminu. Možda ne svjetlo, ali zvuk. „Hodalica?“ reče Diem. „Možda to samo zgrada vibrira?“ reče Benny. „Ne, ne. Ovo je bilo naglo, poput klika. Sada očitavamo pravilne udarce, djelomično prigušene. Analiza frekvencije... zvuči poput mehaničke opreme, pomičnih dijelova i sličnog... U redu, uglavnom je prestalo, osim nešto rezidualne zvonjave. Vođo posade Diem, prilično smo dobro odredili lokaciju izvora ove buke. Tamo je, u suprotnom uglu, četiri metra iznad razine ulice. Evo i oznake za navođenje.“ Vinh i ostali pođoše trideset metara naprijed, slijedeći oznaku koja je plutala u njihovim predočnicima. Suzdržanost njihovih pokreta gotovo da je bila smiješna, s obzirom na činjenicu da bi bili vidljivi bilo kome u zgradi. Oznaka ih je vodila iza ugla. „Zgrada ne izgleda baš posebno“, reče Diem. Kao i ostale, i ova je imala neožbukane kamene zidove, a viši su se katovi blago izdizali iz nižih. „Čekaj, vidim kamo nas usmjeruje. Tamo je neka vrsta... keramičke kutije zakvačene na drugu izbočinu. Vinh, ti si najbliži. Popni se i pogledaj.“ Ezr je krenuo prema zgradi, a onda primijeti da je netko ljubazno isključio prikaz oznake. „Gdje?“ Sve što je mogao vidjeti bile su sjene i sivilo kamenih zidova. „Vinh“, Diemov je glas sadržavao više od uobičajene odrješitosti. „Probudi se, može?“ „Oprosti.“ Ezr je osjetio kako crveni; prečesto je upadao u takvu vrstu nevolja. On uključi višeprizorni slikoprikaz i pogled mu ispune boje; cijela paleta onoga što je njegovo odijelo učoavalo u nekoliko 48 www.balkandownload.org

spektralnih područja. Tamo gdje je bilo sjenovito udubljenje sada je vidio kutiju o kojoj je Diem govorio. Bila je postavljena nekoliko metara iznad njegove glave. „Samo malo. Približit ću se.“ Došao je do zida. Kao i većina zgrada, i ova je bila ovjenčana širokim kamenim letvama. Analitičari su vjerovali da su to stube. Poslužile su Vinhovim potrebama, iako ih je on upotrebljivao više kao ljestve nego kao stube. Za nekoliko je sekundi bio pokraj napravice. I bio je to stroj; na bokovima je imao zakovice, poput nečega iz srednjovjekovne romantči ne pripovijesti. Izvukao je senzorsku palicu iz odijela i postavio je do kutije. „Želiš li da je dodirnem?“ Diem nije odgovorio. To je zapravo bilo pitanje za one gore. Vinh je čuo nekoliko glasova kako vijećaju. „Razgledaj malo okolo. Zar na kutiji nema oznaka?“ Trixia! Znao je da će ona biti jedna od onih koji nadgledaju, ali bio je ugodno iznenađen čuvši njezin glas. „Da, gospođo“, reče, prelazeći senzorom gore-dolje iznad kutije. Sa strana je nešto postojalo; nije mogao reći je li to rukopis ili plod pretjerano složenih poliskenirajućih algoritama. Ako je bio rukopis, ovo bi se moglo pretvoriti u mali, ali vrijedan uspjeh. „U redu, sada možete pričvrstiti senzor na kutiju“, reče drugi glas, tip iz akustike. Ezr postupi kako mu je rečeno. Prošlo je nekoliko sekundi. Paukovske su stube bile tako strme da se morao oslanjati na njih. Maglica zrakosnijega strujala je stubama i spuštala se još niže; mogao je osjetiti kako grijači u jakni rade nadoknađujući hladnoću rubova stuba. Zatim kaže: „Zanimljivo. Ova je stvar senzor, stigao ravno iz doba mraka.“ „Električni? Šalje li podatke na neku udaljenu lokaciju?“ Vinh je zurio. Zadnje je riječi izgovorila žena s naglaskom Probuđenih. „Ah, direktorice Reynolt, pozdrav. Ne, to je ono što je kod ovog uređaja iznimno. Dovoljan je sam sebi. Čini se da 'napajanje' predstavlja niz metalnih opruga. Mehanički satni mehanizam – je li vam poznat taj koncept? – objedinjuje tempiranje i mehaničku pobudu. Zapravo, pretpostavljam da je ovo jedina primitivna metoda koja bi radila u dugim razdobljima hladnoće.“ „Pa, što sve promatra?“ To je Diem s dobrim pitanjem. Vinhova je mašta ponovo odlutala. Možda su Paukovi bili bitno pametniji nego što je itko mislio. Možda će njegova zakukuljena pojava osvanuti u 49 BALKANDOWNLOAD

njihovim izviđačkim izvješćima. Kad smo već kod toga, što ako je ova kutija povezana s nekakvim oružjem? „Ne vidimo nikakve tragove kamera, vođo posade. Sad imamo prilično dobru predodžbu o unutrašnjosti kutije. Pokretački mehanizam provlači vrpcu ispod četiriju zapisnih igala.“ Pojmovi su stizali ravno iz tekstova kakve Posrnule civilizacije. „Moje je mišljenje da svaki dan, ili tako nešto, malo pomakne vrpcu prema naprijed te bilježi temperaturu i tlak... a za dvije veličine još nisam sigurna.“ Svaki dan, već više od dvjesto godina. Primitivni bi ljudi imali poteškoća s izradom mehanizma s pomičnim dijelovima koji bi mogao raditi ovako dugo, pogotovo na niskim temperaturama. „Imali smo sreće što smo prolazili ovuda baš kad se uključio.“ Zatim je uslijedila tehnička rasprava o tome koliko sofisticirani takvi uređaji za bilježenje mogu biti. Diem je od Bennyja i ostalih zatražio da obrade područje pikosekundnim svjetlosnim bljeskovima. Ništa nije zasvjetlucalo; u blizini nije bilo nikakvih optičkih uređaja s lećama. U međuvremenu je Vinh ostao naslonjen na stube. Hladnoća se počela širiti preko jakne i kroz kombinezon pod tlakom. Oprema nije bila dizajnirana za duha izlaganja ovakvim temperaturama. Nezgrapno se pomaknuo na uskim stubama. U gravitacijskom je polju ova vrsta akrobacije brzo postajala beskorisnom... Ali novi mu je položaj omogućio pogled iza ugla zgrade. A na ovoj su strani neke pokrovne ploče otpale s prozora. Vinh se nesigurno nagne, pokušavajući dokučiti što bi mogao vidjeti u prostoriji. Sve je bilo prekriveno pokrovom zrakosnijega. Police i ormarići u visini struka bili su raspoređeni u dugačke redove. Iznad njih se nalazila nekakva metalna konstrukcija s još ormarića. Paukovske su stube spajale jednu razinu s drugom. Naravno, Pauku ti ormarići ne bi bili u „visini struka“. Hmm. Na vrhu su bili nagomilani nekakvi klimavi objekti; svaki od njih bio je skup ravnih ploča spojenih na jednom kraju. Neke su bile spojene u mape, a druge nemarno razbacane okolo, poput lepeza. Njegova iznenadna spoznaja bila je poput električnog šoka te je bez razmišljanja počeo govoriti na javnoj frekvenciji: „Oprostite, vođo posade Diem?“ Razgovor s onima gore iznenada se zaustavio. 50 www.balkandownload.org