Vernor Vinge - Jazbina na nebu 1.deo

„Što je, Vinh?“ rekao je Diem. „Pogledajte prikaz s mojeg gledišta. Mislim da smo pronašli knjižnicu.“ Netko je gore uzviknuo od veselja. Zaista je zvučalo poput Trixie. Analiza odjeka udaraca bila bi ih na kraju dovela do knjižnice, ali Ezrovo je otkriće bilo znatan prečac. Na stražnjoj su strani bila velika vrata; mogli su lako unijeti hodalicu. Hodalica je imala dodatak za vrlo brzo skeniranje. Dodatku je trebalo neko vrijeme da se prilagodi čudnom obliku tih „knjiga“, ali sada se robot po policama kretao vrtoglavo opasnom brzinom – jedan ili dva centimetra u sekundi – a dva su ga člana Diemove posade stalno punila knjigama. Iz orbite je dopirala uglađena rasprava. Ovo je spuštanje bilo dio zajedničkog plana, s ugovorenim rasporedom i završetkom za nešto manje od sto Ksekundi. Do tada možda neće biti gotovi ni s ovom knjižnicom, a kamoli s drugim zgradama i ulaskom u špilju. Probuđeni nisu željeli od ovog slijetanja napraviti iznimku. Umjesto toga, predložili su da na dno doline dovezu jednu od svojih teških inženjerskih letjelica i jednostavno pokupe sve artefakte. „A strategija motrenja iz prikrajka može biti očuvana“, reče glas jednog Probuđenog. „Možemo raznijeti stijenke doline, tako da izgleda poput golemog odrona koji je uništio selo na dnu.“ „Hej, ova škvadra doista prakticira suptilan pristup“, čuo je glas Bennyja Wena u privatnom kanalu. Ezr nije odgovorio. Prijedlog Probuđenih nije bio potpuno nerazborit, samo... stran. Qeng Ho je trgovao. Sadisti među njima možda su uživali u osiromašenju konkurencije, no gotovo svi su željeli kupce koji će se radovati sljedećem susretu. Obično uništavanje ili krađa bili su... nešto odvratno. I zašto to učiniti, kada se možeš vratiti i dalje istraživati? Visoko gore, prijedlog Probuđenih bio je pristojno odbijen, a sljedeća misija u ovu veličanstvenu dolinu stavljena na vrh popisa budućih zajedničkih pothvata. Diem je poslao Bennyja i Ezra Vinha da malo njuškaju po policama. Ova bi knjižnica mogla sadržavati nekoliko stotina tisuća svezaka, tek nekoliko stotina gigabajta, ali i to je bilo previše za preostalo vrijeme. Na kraju će možda trebati birati, a s malo sreće, pronaći će sveti gral ovakvih operacija – ilustriranu dječju čitanku. 51 BALKANDOWNLOAD

Kako su Ksekunde prolazile, Diem je redom izmjenjivao svoju posadu na poslovima opskrbljivanja skenera knjigama, donošenja knjiga s gornjih polica načitanje te njihova vraćanja na prvotna mjesta. Do Vinhove pauze za obrok zvijezda PaliGasi spustila se sa svojeg položaja na obzorju. Sada je lebdjela malo iznad litica na udaljenom kraju doline i bacala sjene zgrada duž ulice. Pronašao je komadić tla bez snijega, preko njega bacio izolacijsku deku te se spustio na nju. Oh, kako je to dobro. Diem mu je dao tisuć petsto sekundi za odmor. Poigravao se sa svojim hraniteljem i polako grickao nekoliko voćnih prutića. Čuo je Trixiju, ali bila je jako zaposlena. Još nisu naišli na ilustriranu dječju čitanku, ali su pronašli nešto gotovo jednako dobro, gomilu knjiga iz fizike i kemije. Trixia je, čini se, mislila da je to neka vrsta tehničke knjižnice. Sad su raspravljali o ubrzavanju skeniranja. Trixia je smatrala da ima točnu grafemsku analizu pisma, tako da su se mogli prebaciti na inteligentno čitanje. Ezr je znao da je Trixia vrlo inteligentna još onog trenutka kad ju je upoznao. No ona je bila samo Kupac koji se specijalizirao za lingvistiku, područje na kojem su se Qeng Hoovi znanstvenici isticali. Koliko je ona mogla pridonijeti? Pa... mogao je čuti razgovor iznad sebe. Trixijinim su se mišljenjima stalno priklanjali drugi jezični specijalisti. Možda to i nije bilo tako čudno. Cjelokupna trilandska civilizacija natjecala se za ograničen broj mjesta u ekspediciji. Ako od petsto milijuna ljudi odaberete najbolje u određenoj specijalnosti... oni bi morali doista biti prokleto dobri. Vinhov ponos što je poznaje na tren je splasnuo: zapravo, on je bio taj koji se vinuo iznad svog položaja u životu želeći nju. Da, Ezr jest bio glavni nasljednik obitelji Vinh.23, ali on sam... nije bio previše bistar. Što je još gore, čini se da je sve svoje vrijeme provodio sanjareći o drugim mjestima i drugim ljudima. Ovaj obeshrabrujući tijek misli krenuo je u poznatom smjeru: možda će tu dokazati da nije tako nepraktična osoba. Originalna civilizacija Paukova možda je jako daleko od svoje prošlosti. Njihovo sadašnje doba moglo bi biti vrlo slično dobu osvita. Možda će imati kakvih pronicavih opažanja koja će floti donijeti bogatstvo – i kojima će zaslužiti Trixiju Bonsol. Um mu je nesvjesno skrenuo na razmišljanje o sretnim mogućnostima, nikad ne ulazeći preduboko u detalje... 52 www.balkandownload.org

Vinh pogleda svoj kronograf. Ah, imao je još petsto sekundi! Ustao je i gledao kroz duge sjene tamo gdje se aleja penjala na jednu stranu planine. Cijeli su se dan toliko koncentrirali na prioritete misije da zapravo i nisu imali vremena za razgledavanje. Zapravo, zaustavili su se u blizini proširenja na cesti, koje je gotovo bilo nekakav trg. U doba svjetla bilo je dosta raslinja. Brda su bila prekrivena izobličenim ostacima nečega što je možda nekad bilo drveće. Ovdje je priroda bila pažljivo uravnotežena; duž aleje su, u pravilnim intervalima, bile vidljive organske krhotine nekakve ukrasne biljke. Tucet takvih humaka stajao je uz rubove trga. Četiri stotine sekundi. Imao je vremena. Brzo je odšetao do ruba trga, a onda ga je počeo obilaziti. Usred kruga bilo je brdašce, a snijeg je prekrivao čudne oblike. Kad je stigao do suprotne strane, gledao je u svjetlo. Rad u knjižnici toliko je zagrijao mjesto da je magla privremene, lokalne atmosfere curila iz zgrada. Talasala se ulicom, kondenzirajući se i ponovo spuštajući na zemlju. Svjetlost PaliGasi sjala je kroz nju crvenkastim zrakama. Izuzimajući boje, ovo gotovo da je mogla biti prizemna magla ljetne večeri na glavnom katu kampa njegovih roditelja. A stijenke doline mogle su biti njegove pregrade. Vinh je na trenutak bio obuzet slikom i činjenicom da mu se ovako strano mjesto može iznenada učiniti tako poznatim, tako mirnim. Ponovo je usmjerio pozornost na središte trga. Na ovoj strani gotovo da nije bilo snijega. Naprijed su se nazirali nekakvi čudni oblici, poluskriveni tamom. Jedva promislivši o tome, počeo je hodati prema njima. Na tlu nije bilo snijega i škripalo je poput smrznute mahovine. Zaustavio se i uvukao dah. Tamne stvari u središtu bili su – kipovi. Paukova! Još nekoliko sekundi i prijavit će otkriće, ali prije toga je na trenutak sam u tišini upijao scenu. Naravno, već su znali kako otprilike izgleda lokalno stanovništvo; prilikom prijašnjih slijetanja našli su neke primitivne slike. Ali – Vinh je ubrzao skeniranje slike – ovo su kipovi u prirodnoj veličini, oblikovani u nekakvu tamnom metalu, s izrazito finim pojedinostima. Bila su to tri stvorenja, po njegovu mišljenju u prirodnoj veličini. Riječ „pauk“ bila je uzeta iz svakodnevnog jezika, i u svjetlu specifičnih ispitivanja postajala je gotovo neupotrebljiva. U kampovima Ezrova djetinjstva bilo je nekoliko domaćih životinja koje su nazivali „paukovima“. Neke su imale šest nogu, neke osam, neke deset ili dvanaest. Neke su bile 53 BALKANDOWNLOAD

debele i rutave. Neke su bile vitke, crne i otrovne. Ova su stvorenja poprilično sličila vitkoj vrsti s deset nogu. Ali, ili su nosila odjeću ili su bila bodljikavija od svojih malenih imenjaka. Noge su im bile omotane jedne oko drugih i sve su posezale za nečim skrivenim ispod sebe. Vođenje rata, vođenje ljubavi, što? Čak je i mašta Ezra Vinha sad zapinjala. Kako je ovdje izgledalo kad je sunce posljednji put žarko sjalo? 54 www.balkandownload.org

4 Otrcana fraza kaže da je svijet najugodniji u godinama jenjavajućeg sunca. Istina je da vrijeme više nije tako razigrano, da se svugdje osjeća usporavanje te da većina mjesta iskusi nekoliko godina ljeta koja ne žare i zima koje nisu preoštre. To je klasično vrijeme romantike. To je vrijeme koje zavodljivo vabi viša stvorenja da se odmore, odgode svoje poslove. To je posljednja prilika za pripremu za kraj svijeta. Ludom srećom, Sherkaner Underhill je za svoje prvo putovanje do Kopnenog zapovjedništva odabrao najljepše dane u godinama jenjavanja. Uskoro je shvatio da ima dvostruku sreću: vijugave priobalne ceste nisu bile predviđene za automobile, a Sherkaner nije bio tako vješt vozač kako je mislio. Više je puta uletio u oštar zavoj s neprikladno namještenim prijenosnim pojasom automobila, i samo su ga mahnito okretanje upravljača i kočnice spasili od izlijetanja u maglovito plavetnilo Velikog mora (iako bi vjerojatno pao negdje bliže, u šumu ispod ceste, no s jednako smrtonosnim posljedicama). Sherkaner je uživao u tome. Za nekoliko je sati pohvatao niti upravljanja ovim strojem. Sad su njegova propinjanja na dva kotača bila gotovo namjerna. Ova je cesta bila prekrasna za vožnju. Lokalno ju je stanovništvo nazivalo Ponosom sporazuma, a kraljevska se obitelj nikada nije usudila usprotiviti. Bila je sredina ljeta. Šuma je bila stara punih trideset godina, onoliko stara koliko može biti. Drveće je bilo uspravno, visoko i zeleno, a raslo je uz sam rub glavne ceste. Miris cvijeća i smole blago je strujao preko njegova sjedala u automobilu. Nije vidio mnogo civilnih automobila; tek brojna kola koje su vukli sokonojevi, nešto kamiona i uznemirujuće velik broj vojnih konvoja. Reakcije civila bile su zadivljujuće raznolike: iritacija, zabava, zavist. Vidio je trudne djevojke i mladiće s nizom pojasa za bebe na svojim leđima, čak i više njih nego u okolici Princetona. U nekima od njihovih mahanja kao da se nazirala i zavist na nečemu osim automobila. A ja ponekad pomalo zavidim njima. Na trenutak se igrao mišlju, ne 55 BALKANDOWNLOAD

pokušavajući je racionalizirati. Nagon je bio tako fascinantna stvar, posebno kada ga promatrate iznutra. Kilometri su prolazili. Dok su mu tijelo i osjetila uživali u vožnji, Sherkanerov je um otkucavao: fakultet, kako Kopnenom zapovjedništvu prodati svoj plan, mnogobrojni načini na koje bi se njegov automobil mogao poboljšati. Skrenuo je u šumovit gradić potkraj prvog popodneva. NOĆNA JAZBINA, pisalo je na prastarom znaku; Sherkaner nije bio siguran je li to naziv grada ili samo njegov opis. Zaustavio se kod lokalnog mehaničara. Čudno se smiješio, kao i neki ljudi duž ceste. „Imate lijep auto, gospodine.“ Zapravo je imao vrlo lijep i skup automobil, potpuno nov Relmeitch. Apsolutno nedostupan financijskim mogućnostima prosječnog studenta. Sherkaner ga je dva dana prije osvojio u kasinu izvan fakultetskog kruga. Bio je to hrabar potez; Sherkanerova je pojava bila dobro poznata svim kasinima u okolici Princetona. Ceh vlasnika zaprijetio je da će mu slomiti sve kosti ako ga ponovo uhvate da kocka u gradu. Nema veze, ionako je bio spreman odmah napustiti Princeton – a doista je želio eksperimentirati automobilima. Mehaničar je hodao oko automobila, pretvarajući se da se divi srebrnom obrubu i trima rotirajućim pogonskim cilindrima. „Tako. Malo ste daleko od kuće, ha? Šta ćete napravit kad prestane radit?“ „Kupiti malo kerozina?“ „Ah, to imamo. Treba nekim poljoprivrednim strojevima. Ali, mislio sam, kad se ovo čudo pokvari? Svi se pokvare, znate. To su, reko bi ja, kvarljive stvarčice, ne ko tegleća marva.“ Sherkaner se nasmije. Vidio je kosture nekoliko auta u šumi iza radionice. Ovo je bilo pravo mjesto. „To bi moglo predstavljati problem. Ali vidite, imam par ideja. Možda vas zanimaju koža i metalni dijelovi.“ Kratko je skicirao dvije ideje koje su mu pale na pamet to poslijepodne, stvari koje bi bilo lako napraviti. Mehaničar se složio; uvijek mu je bilo drago poslovati s luđakom. Ali, Sherkaner mu je trebao platiti unaprijed; na sreću je prihvaćao valutu Princetonske banke. Poslije se Underhill provozao gradićem u potrazi za prenoćištem. Na prvi se pogled to činilo mirnim, bezvremenskim mjestom za život. Imali su tradicionalističku Crkvu Mraka, običnu i nagrizenu zubom 56 www.balkandownload.org

vremena, kako i dolikuje ovim godinama. Novine koje su se prodavale na pošti bile su tiskane prije tri dana. Naslovi su možda bili veliki i crveni i vrištali o ratu i invaziji, ali konvoj Kopnenog zapovjedništva, koji je protutnjao kroz grad, nije izazvao neku posebnu pozornost. Pokazalo se da je Noćna jazbina premala za prenoćišta. Vlasnik pošte dao mu je upute kako da dođe do nekoliko kuća koje su nudile noćenje s doručkom. Kako je sunce polako klizilo prema oceanu, Sherkaner se vozikao krajem, izgubljen i željan istraživanja. Šuma je bila prekrasna, ali nije nudila previše mogućnosti za poljoprivredu. Lokalno je stanovništvo ponešto zarađivalo trgovanjem s vanjskim svijetom, no mukotrpno su radili na svojem planinskom vrtu... ali i to je moglo trajati još najviše tri dobre sezone prije nego što mraz postane smrtonosan. Lokalne su žitnice izgledale prepune, a teretna su kola stalno tandrkala gore-dolje po brdu. Župna jazbina nalazila se oko dvadeset pet kilometara dalje. Nije bila velika, ali je služila većini stanovnika ove zabiti. Ako ovi ljudi nisu uštedjeli dovoljno, zasigurno će umrijeti od gladi u prvim tegobnim godinama velikog mraka – čak ni u modernoj civilizaciji nije bilo previše milosrđa za tjelesno sposobne osobe koje nisu osigurale zalihe za te godine. Sumrak ga je uhvatio na visoravni s pogledom na ocean. Tlo se na tri strane spuštalo, na jugu u malenu dolinu prepunu drveća. Na uzvisini iza malene doline vidio je kuću koja je izgledala poput jedne od onih koje mu je opisao vlasnik pošte. No, Sherku se još nije žurilo. To je bio najljepši pogled ovoga dana. Gledao je kako se šarenilo svodi na nekoliko boja, a trag sunca nestaje daleko na obzorju. Zatim se okrenuo prema automobilu i krenuo strmim prašnim putem do dolinice. Svod šume zatvorio se iznad njega, a on je otpočeo najvratolomniju vožnju dana, iako se kretao sporije od jazvara koji bi išao pješice. Auto je propadao i klizio u duboke brazde. Gravitacija i sreća bile su jedine stvari koje su mu pomagale da ne zapne. Do trenutka kad je stigao do dna drage, Sherkaner se ozbiljno pitao hoće li svoj blistavi novi stroj morati ostaviti ovdje dolje. Zurio je pred i oko sebe. Cesta nije bila napuštena; ove su brazde bile svježe. Blag večernji povjetarac donio je sa sobom smrad otpadaka i trulog smeća. Smetlište? Čudno je bilo zamisliti takvo što u divljini. Tu su se nalazile gomile otpadaka neodređene vrste. Ali, i daščara napola skrivena iza drveća. Zidovi su joj bili nakošeni, kao da drvo nikad nije 57 BALKANDOWNLOAD

bilo obrađeno. Krov je propadao. Rupe su bile popunjene šibljem. Biljni pokrov između puta i kuće bio je pojeden. Možda su otpaci potjecali odavde: nekoliko je sokonojeva vezanih nogu stajalo pokraj potoka, tek malo uzvodno od kuće. Sherkaner se zaustavi. Brazde su nestajale u potoku nepunih šest metara ispred njega. Na trenutak je samo zurio, obuzet osjećajima. To su morali biti pravi provincijalci, najveći stranci koje je Sherkaner Underhill, gradsko dijete, ikada vidio. Počeo je izlaziti iz auta. Kakvi su njihovi pogledi na svijet! Stvari koje bi mogao naučiti. A onda mu je palo na pamet da, ako su njihovi pogledi dovoljno strani, ovim strancima njegova prisutnost možda i neće biti osobito poželjna. Osim toga... Sherkaner se zavali u sjedalo i pažljivo usredotoči na upravljač, gas i kočnice. Nisu ga promatrali samo sokonojevi. Gledao je u svim smjerovima, očiju potpuno prilagođenih svjetlosti sumraka. Bilo ih je dvoje. Vrebali su u sjenama s njegove obje strane. Nisu to bile životinje, nego ljudi. Djeca? Možda petogodišnjaci ili desetogodišnjaci. Manji je još imao dječje oči. Ali njihov je pogled bio pogled životinje, grabežljivca. Približavali su se automobilu. Sherkaner je dao gas i jurnuo naprijed. Neposredno prije nego što je stigao do potočića, zamijetio je i treći – veći – obris, koji se skrivao u drveću iznad vode. Možda jesu djeca, ali ovo je bila ozbiljna igra skrivača. Sherkaner žestoko okrene upravljač, izlijećući iz brazdi. Nije bio na cesti – ili jest? Pred njim su se nazirali blijedi, izgrebeni utori: pravo mjesto za prolazak kroz vodu! Ušao je u tok, a voda je visoko prskala u oba smjera. Onaj veliki na drvetu zaletio se prema njemu. Jedna je dugačka ruka ogrebla auto sa strane, ali se stvorenje prizemljilo postrance od Sherkanerova puta. A onda je Underhill stigao do druge obale i pojurio uzbrdo. Prava bi zasjeda ovdje završila slijepom ulicom. No cesta se nastavljala, i usprkos jurnjavi, on je i dalje bio na njoj. Zadnji zastrašujući trenutak dogodio se dok se pomaljao iz šumskoga svoda. Cesta se strmo nastavljala, pa se njegov Relmeitch na trenutak nagnuo unatrag, proklizavajući stražnjim kotačima. Sherkaner se bacio naprijed sa sjedala i auto se s treskom spustio, naglo jurnuvši preko sljemena brda. Završio je ispod zvijezda i osvijetljenog neba, parkiran ispred kuće koju je vidio s druge strane udoline. 58 www.balkandownload.org

Ugasio je motor i još malo sjedio u autu, hvatajući dah i osjećajući kako mu krv struji tijelom. Bilo je vrlo tiho. Gledao je za sobom; nitko ga nije progonio. A razmišljati o onome što se upravo dogodilo... bilo je čudno. Onaj veliki, zadnji kojega je vidio, polako se izvlačio iz potoka. Drugo dvoje se okrenulo, kao da su posve nezainteresirani. Nalazio se pokraj kuće koju je vidio s druge strane. Upalila su se svjetla. Vrata su se otvorila i stara je žena izašla na trijem. „Tko je to?“ Glas je bio snažan. „Gospa Enclearre?“ Sherkov je glas zazvučao malo kreštavo. „Poštar mi je dao vašu adresu. Rekao je da imate sobu koju možete iznajmiti.“ Došla je do vozačeve strane i promotrila ga. „Imam. Ali je prekasno za večeru. Morat ćeš se zadovoljiti hladnim narescima.“ „I to je dobro, zaista.“ „U redu. Onda uđi.“ Zahihotala je i rukom pokazala prema dolini iz koje je Sherkaner upravo pobjegao. „Bogme si došao izdaleka, sinko.“ Unatoč onome što je rekla, gospa Enclearre je dobro nahranila Sherkanera. Poslije su sjedili u njezinu dnevnom salonu i čavrljali. Kuća je bila čista, iako otrcana. Ulegnut pod nije bio popravljen, a boja se tu i tamo ljuštila sa zidova. Bila je to kuća pri kraju svojeg vijeka. No blijedo tinjanje svjetiljaka otkrivalo je police s knjigama između zastrtih prozora. Imala je oko stotinu knjiga, uglavnom dječjih početnica. Starica (a zaista je bila vrlo stara, rođena dvije generacije prije Sherka) je bila umirovljena župna učiteljica. Njezin muž nije preživio zadnji mrak, ali je imala dvoje odrasle djece – i sami su bili već stari jazvari – koja su živjela u ovim brdima. Gospa Enclearre nije bila poput gradskih učiteljica. „O, obišla sam ja svijeta. Kad sam bila mlađa od tebe, oplovila sam zapadno more.“ Mornarka! Sherkaner je s neprikrivenim strahopoštovanjem slušao njezine reči o uraganima, olujama i erupcijama ledenjaka. Malo je ljudi bilo dovoljno ludo da postanu pomorci čak i u godinama jenjavanja. Gospa Enclearre imala je sreće da je poživjela dovoljno dugo da ima djecu. Možda je to razlog što je u sljedećoj generaciji postala učiteljica i pomagala svojem mužu da odgoji male jazvince. Svake je godine proučavala tekstove za sljedeći razred, ostajući godinu ispred djece u župi, i tako sve do njihove odrasle dobi. 59 BALKANDOWNLOAD

U ovom je svjetlu podučavala novu generaciju. Kad oni odrastu, ona će biti prilično stara. Mnogo jazvara doživi treću generaciju, ali malo njih proživi njezinu punu duljinu. Gospa Enclearre bila je prekrhka da bi se sama pripremila za nadolazeći mrak, no imala je pomoć svoje crkve i svoje djece; imat će priliku doživjeti i svoje četvrto svjetlo. U međuvremenu je ostala u tijeku s tračevima i svojom lektirom. Čak je bila zainteresirana i za rat – ali samo kao strastvena promatračica. „Uvijek sam govorila da tim prokletim Tieferovcima treba probiti tunel kroz stražnjicu. Dvije pranećakinje su mi na fronti i neizmjerno se ponosim njima.“ Dok ju je Sherkaner slušao, pogled mu je lutao kroz široke mrežaste prozore kuće gospe Enclearre. Zvijezde su tu u planinama bile tako svijetle, u tisuću različitih boja, blijedo osvjetljavajući široko lišće šume i brda u daljini. Malene šumovile neprestano su kuckale o mrežu, a sa svega je okolnog drveća mogao čuti njihovu prodornu pjesmu. Iznenada se začuju udarci u bubanj. Bilo je glasno, a vibracije su dolazile iz vršaka njegovih nogu i prsa jednako koliko i iz ušiju. Uto poče i drugo bubanje, hvatajući i opet gubeći tempo s onim prvim. Gospa Enclearre prestala je govoriti. Ljutito je slušala buku. „Bojim se da bi ovo moglo potrajati satima.“ „Vaši susjedi?“ Sherkaner je pokazao prema sjeveru, prema malenoj udolini. Zanimljivo je bilo da, osim komentara o tome da je došao 'izdaleka', nije izrekla ni riječi o onim čudacima u dolinici. ... A možda neće ni sada. Gospa Enclearre šćućurila se na svojoj stolici, ostajući dulje tiha prvi put otkada je došao. Zatim reče: „Znaš priču o lijenim šumovilama?“ „Naravno.“ „To je bio bitan dio katekizma koji sam predavala, osobito za petogodišnjake i šestogodišnjake. Oni se lako užive u uloge tih stvorenja jer izgledaju poput malih ljudi. Proučavali smo kako im rastu krila, a ja bih im pričala o onima koje se ne pripremaju za mrak, o onima koje se samo igraju i igraju sve dok ne bude prekasno. Znala sam to pretvoriti u strašnu priču.“ Ljutito je siktala u svoje jedaće ruke. „Ovdje su svi strašno siromašni. Zato sam i otišla na more, no zato sam se i vratila, da im pokušam pomoći. Neke bi godine jedina plaća koju bih dobila za predavanje bili kuponi seljaka. No, želim da 60 www.balkandownload.org

znaš, mladiću, da smo mi dobri ljudi... Osim, tu i tamo, onih jazvara koji su izabrali da postanu gamad. Samo nekoliko njih, i to uglavnom dalje u brdima.“ Sherkaner joj je opisao zasjedu u dnu udoline. Gospa Enclearre je kimnula. „Pretpostavljala sam da se dogodilo nešto slično. Došao si ovamo kao da ti gori pod petama. Imaš sreće što si uspio umaknuti u autu, ali nisi bio u velikoj opasnosti. Hoću reći, kada se ne bi ni pomaknuo, mogli bi te nasmrt istući, ali inače su previše lijeni da bi bili neka prijetnja.“ Opa. Pravi otpadnici. Sherkaner je pokušao ne pokazati preveliko zanimanje. „Buka je onda...“ Enclearre je odmahnula rukom. „Glazba, možda. Mislim da su prije nekog vremena nabavili cijeli tovar narkotika. No to je samo simptom – čak i ako zbog toga cijelu noć provedem budna. Ne. Znaš što ih zapravo pretvara u gamad? Ne planiraju za mrak... i tako vlastitu djecu osuđuju na propast. Onaj par u dolinici, oni su brđani koji nisu mogli podnijeti poljoprivredne poslove. Tu i tamo bi se počeli baviti nekakvim zanatima, išli bi od farme do farme i radili samo onda kad nisu ništa mogli ukrasti. Život je dobar u doba sunca. A cijelo to vrijeme bludniče, stalno donoseći na svijet malene... Ti si mlad, gospodine Underhill, možda i malo zaštićen. Ne znam jesi li svjestan kako je tegobno postići da žena zatrudni u godinama jenjavajućeg sunca. Jedno nejako jajašce ili dva – sve je što možete dobiti – i svaka bi ih pristojna dama odbacila. No gamad u udolini, oni se stalno razmnožavaju. Tip na leđima uvijek nosi pojas s jednim ili dva jajašca. Bogu hvala, ti gotovo uvijek umru. Ali povremeno neki izrastu do stadija bebe. Nekoliko njih preživi i do djetinjstva, ali do tada se već godinama prema njima odnose kao prema životinjama. Većina su tromi kreteni.“ Sherkaner se sjetio pogleda grabežljivaca. Maleni su bili tako drugačiji od njegovih uspomena na djetinjstvo. „Ali neki valjda pobjegnu? Neki dozive i odraslu dob?“ „Nekolicina. To su oni opasni, oni koji vide što su propustili. Tu i tamo stvari ovdje postanu jako loše. Nekada sam uzgajala minitarante – znaš, radi društva i dodatnih prihoda. Sve su mi ih pokrali, ili bih na stubama našla isisano tijelo.“ Bila je tiha neko vrijeme, prisjećajući se bola. 61 BALKANDOWNLOAD

„Blještave su stvari kretenima zanimljive. Neko je vrijeme postojala skupinica njih koja se domislila kako provaliti u moju kuću. Uglavnom su krali slatkiše. A onda su jednoga dana ukrali sve slike iz kuće, čak i one iz mojih knjiga! Otada sam zaključavala kuću, no nekako su uspjeli provaliti i treći put - i ukrasti mi i sve preostale knjige! Tada sam još predavala. Te su mi knjige bile potrebne! Župna je policajka zbog toga navalila na gadove, ali naravno da nije našla knjige. Morala sam kupiti nove učiteljske tekstove za zadnje dvije godine nastave.“ Pokazala je na gornje dvije police, pohabane primjerke tuceta tekstova. One na donjim policama također su izgledale poput početnica, sve do doba beba; ali te su bile krute, nove, i nedirnute. Čudno. Dvostruko je bubnjanje gubilo usklađenost i polako se utišavalo. „Tako, gospodine Underhill, neki od izvanfaznih jazvinaca dozive odraslo doba. Gotovo bi ih se moglo zamijeniti za jazvare iz trenutačne generacije. U stanovitom smislu, oni su sljedeća generacija gamadi. Stvari će postati ružne za koju godinu. Poput šumovila, i ti će tipovi početi osjećati hladnoću. Malo će njih ući u župnu jazbinu. Špilja ima posvuda, no jedva da su malo bolje od životinjskih jazbina. Tamo najsiromašniji seljaci provode mrak. Tamo je izvanfazna gamad doista smrtonosna.“ Starica je primijetila njegov izraz. Uputila mu je mali, nazubljeni osmijeh. „Sumnjam da ću ugledati sljedeće svjetlo sunca. To je u redu. Mojoj će djeci ostati ova zemlja. Ima pogled; možda ovdje sagrade maleno prenoćište. Ali ako preživim mrak, ovdjeću sagraditi kolibicu na koju ću staviti znak na kojem će pisati da sam najstarija živuća jazvarka u župi... I pogledat ću udolinu. Nadam se da će biti čista. Ako se gamad vrati, najvjerojatnije će to biti zato što su ubili obitelj kakvog siromašnog seljaka i oteli njihovu jazbinu.“ Poslije toga je gospa Enclearre skrenula razgovor na druge stvari, ispitujući ga o životu u Princetonu i njegovu djetinjstvu. Rekla mu je da bi joj on, sada kad mu je odala najdublje tajne župe, trebao otkriti zašto se vozi automobilom do Kopnenog zapovjedništva. „Pa, razmišljam o tome da se prijavim u vojsku.“ Zapravo je Sherkaner namjeravao Zapovjedništvo unovčati u svoje sheme, a ne obratno. To je bilo stajalište kojim je izluđivao sveučilišne profesore. 62 www.balkandownload.org

„Hm-hm. Bogme si prošao dug put kada si to mogao za minutu obaviti u Princetonu. Primijetila sam da ti je prtljažnik velik koliko i seljačka teretna kola.“ Znatiželjno je mahala jedaćim rukama. Sherkaner se samo osmjehnuo. „Prijatelji su me upozorili da ponesem puno dijelova ako želim automobilom obići Ponos sporazuma.“ „Ma da, kako da ne.“ Ustala je uz poteškoće, oslanjajući se na obje srednje ruke i stopala. „Pa, ovoj je starici potreban san, čak i za lijepe ljetne večeri u ovako dobrom društvu. Doručak je nakon izlaska sunca.“ Odvela ga je do njegove sobe, inzistirajući na tome da se popne s njim i pokaže mu kako će otvoriti prozore i složiti postelju. Sobica je bila prozračna, a prastare tapete su se mjestimično ljuštile sa zidova; vjerojatno je to prije bila dječja soba. „... Nužnik je otraga izvan kuće. Nemamo ovdje gradske raskoši, gospodine Underhill.“ „Bit će dobro, gospo.“ „Želim vam laku noć.“ Već se počela spuštati kada se sjetio još jednog pitanja. Uvijek je imao još jedno pitanje. Virnuo je glavom na vratima sobe. „Imate tako puno knjiga sada, gospo Enclearre. Je li vam župa na kraju ipak kupila preostale?“ Prekinula je svoje sporo spuštanje i kratko se nasmiješila. „Da, godinama poslije. I to je još jedna dobra priča. To je učinio novi župnik, iako dragi jazvar to neće priznati; sigurno je na to utrošio vlastiti novac. Bilo kako bilo, jednog sam dana ispred svojih vrata pronašla poštanski paket: izravno od izdavača iz Princetona, novi primjerci učiteljskih knjiga za svaki razred.“ Mahnula je. „Budalasto momče. No sve ću knjige ponijeti sa sobom u jazbinu. Pobrinut ću se da ih dobije onaj tko bude podučavao sljedeću generaciju djece u župi.“ Nastavila se spuštati stubama. Sherkaner se smjestio na postelju i vrpoljio se dok njezino kvrgavo punjenje nije postalo udobno. Bio je jako umoran, ali mu san nije dolazio na oči. Maleni prozori sobe gledali su prema udolini. Svjetlost zvijezda je iz tanušnog snopa dima odražavala boju spaljenog drveta. Dim je i sam bio crvenkast, ali u sebi nije imao mrlja živog ognja. Valjda i otpadnici spavaju. 63 BALKANDOWNLOAD

S okolnoga drveća dopirao je zvuk šumovila, malenih životinjica koje su se parile i skupljale zalihe. Sherkaner bi volio da je imao više vremena za entomologiju. Zujanje životinjica bilo je tren glasnije, tren tiše. Kad je bio mali, čuo je priču o lijenim šumovilama, ali se prisjećao i glupavih pjesmica koje su slagali prema ritmu njihova pjeva. „Tako blizu, tako daleko, iza svakog ugla je saznanje neko.“ Iza zrikava zvuka kao da se krila smiješna pjesmica. Stihovi pjesme bez kraja naposljetku su ga uljuljkali u san. 64 www.balkandownload.org

5 Sherkaner je dva dana poslije napokon stigao do Kopnenog zapovjedništva. Možda bi trajalo i dulje da njegov prepravak na prijenosnom pojasu automobila nije omogućio brže svladavanje zavoja na nizbrdicama. A možda bi trajalo i kraće da mu se auto nije triput pokvario; jednom je napukao cilindar. Kad je gospi Enclearre rekao da mu se prtljaga sastoji od dijelova, nije bio izrekao laž, već je samo zaobišao istinu. Zapravo ih je ponio tek nekoliko, one stvari za koje je mislio da ih neće moći sam napraviti kod provincijskih mehaničara. U zadnji je zavoj ušao kasno poslije podne, prvi put otkrivajući pogled na dugu dolinu u kojoj je bilo smješteno Kopneno zapovjedništvo. Dolina se protezala kilometrima, sve do planina, a stijenke su joj bile tako visoke da je dio podnožja već bio u sumraku. Suprotni se kraj plavičasto gubio u daljini, a Kraljevski se slapovi u usporenoj snimci veličanstvenosti spuštali s dalekih vrhova. Turisti nisu mogli prići bliže od toga. Kraljevska se obitelj čvrsto držala ove zemlje i jazbine ispod planine, još od vremena kada nije bila ništa više od novopečenog vojvodstva, četrdeset mrakova prije. Sherkaner je pojeo dobru večeru u zadnjem malom prenoćištu, napunio automobil gorivom i krenuo prema Kraljevskom rezervatu. Pismo od rođaka omogućilo mu je prolaz kroz vanjske kontrolne točke. Barikade su se podizale, a vojnici u bezličnim zelenim uniformama mahali da može proći. Vidio je barake, područja za smotre i – skrivena iza masivnih nasipa – odlagališta streljiva. Kopneno zapovjedništvo, međutim, nikad nije bilo običan vojni objekt. U ranim danima sporazuma, uglavnom je služilo kao igralište za kraljevsku obitelj. Nakon toga su, generaciju za generacijom, državni poslovi postajali sve sređeniji, racionalniji i manje romantični. Kopneno zapovjedništvo ispunilo je smisao svojeg naziva; postalo je skrovište Vrhovnog zapovjedništva snaga Sporazuma. A naposljetku je postalo i nešto više: mjesto njihovih najnaprednijih vojnih istraživanja. To je bilo ono što je zanimalo Sherkanera Underhilla. Nije usporio 65 BALKANDOWNLOAD

kako bi zurio u okoliš; vojni policajci bili su vrlo izričiti u svojim zapovijedima da ide izravno do svojeg službenog odredišta. No ništa ga nije sprječavalo da se ogleda u svim smjerovima, lagano se naginjući na sjedalu dok je to činio. Jedine identifikacijske oznake na zgradama bile su diskretne brojke, iako je funkcija nekih od tih zgrada bila prilično očita. Bežična telegrafija: duga baraka s koje su nicali radijski stupovi, sve jedan čudniji od drugoga. Eh, da su stvari bile učinkovito organizirane, zgrada pokraj te bila bi kriptografska akademija. S druge se strane ceste protezalo asfaltno polje, šire i glatkije od bilo koje ceste. Nije se iznenadio što na njegovu kraju stoje dva niskokrilna monozrakoplova. Sherkaner bi bio dao mnogo toga da je mogao vidjeti što se nalazi iza njih, ispod onih cerada. Malo dalje, golemi su izbojci kopača strmo stršali iz tratine pred jednom od zgrada. Nemogući kut kopača ostavljao je dojam brzine i silovitosti u najsporijem mogućem načinu kretanja s jednog mjesta na drugo. Približavao se kraju doline. Kraljevski su se slapovi uzdizali iznad njega. Duga u tisuću boja lebdjela je u njihovoj pjeni. Prošao je pokraj onoga što je vjerojatno bila knjižnica, provezao se oko parkirnog kruga označenog kraljevskim bojama i uobičajenim kipom Sklapanja sporazuma. Kamene zgrade oko kruga na poseban su način pridonosile tajanstvenosti Kopnenog zapovjedništva. Nekim hirom sjene i zaklona uspijevale su preživjeti svako Novo sunce pretrpjevši male štete; čak ni stvari u njima ne bi izgorjele. Na znaku je pisalo ZGRADA 5007. Odjel za istraživanje materijala, govorile su upute koje je dobio od stražara. Dobrim je znakom smatrao to što se zgrada nalazila u samom središtu svega. Parkirao je između dva druga automobila već parkirana uz rub ulice. Bolje ne upadati u oči. Dok se penjao stubama, gledao je kako se sunce spušta gotovo točno stazom kojom je došao. Već je bilo ispod najviših litica. U središtu prometnog kruga, kipovi Sklapanja sporazuma bacali su duge sjene preko tratine. Nekako je sumnjao da bi obična vojna baza bila ovako prekrasna. Narednik je držao Sherkanerovo pismo s očitim gađenjem. „Tko je, dakle, taj satnik Underhill...“ „Oh, nikakav rod, naredniče. On...“ 66 www.balkandownload.org

„... i zašto bi njegove želje nama išta značile?“ „Ovaj, ako biste pročitali do kraja, vidjeli biste da je on teklič brigadira A. G. Castlewortha iz logistike Kraljevskih odmorišta.“ Narednik je promumljao nešto što je zvučalo kao „idioti iz osiguranja na ulazu“. Svoje je glomazno tijelo smjestio u položaj rezignirane prignutosti. „Dobro, gospodine Underhill, kakav bi zapravo bio vaš doprinos ratnim nastojanjima?“ S tim tipom nešto nije bilo u redu. A onda Sherkaner primijeti da su sve narednikove lijeve noge u gipsu. Razgovarao je s veteranom stvarnih borbi. Ovome će biti teško prodati priču. Sherkaner je znao da čak ni pred naklonjenom mu publikom ne predstavlja impozantnu osobnost: mlad, premršav da bi bio zgodan, neka vrsta nezgrapnog sveznalice. Nadao se da će naletjeti na kakvog inženjera. „Ovaj, naredniče, vaši vojnici barem posljednje tri generacije pokušavaju izvući nekakvu korist od duljeg rada u mraku. Najprije je bila riječ o nekoliko stotina dana, dovoljno dugo da se postave mine iznenađenja ili ojačaju utvrde. Nakon toga o godini – dvije dovoljno dugo da se veće trupe premjeste na položaje za napad s dolaskom sljedećeg novog sunca.“ Narednik – HRUNKNER UNNERBY, pisalo je na njegovoj pločici s imenom – samo je zurio. „Općepoznato je da obje strane na Istočnoj fronti uvelike kopaju tunele, zbog čega bi se velike bitke mogle voditi i do deset godina nakon početka mraka.“ Unnerby se uhvati za sretnu pomisao i njegov se mrk pogled produbi. „Ako tako mislite, trebali biste razgovarati s Kopačima. Ovo su Ispitivanja materijala, gospodine Underhill.“ „Znam. Ali bez ispitivanja materijala nećemo dobiti priliku izdržati doista hladna vremena. I... moji planovi nemaju nikakve veze s kopanjem.“ To zadnje je izrekao kao da mu se žuri. „Nego?“ „J-ja predlažem da odaberemo odgovarajuće tieferovske ciljeve, probudimo se u doba najdubljeg mraka, pješice dođemo do ciljeva i uništimo ih.“ Eto, uspio je u jednoj kratkoj rečenici okupiti sve nemogućnosti. Unaprijed je podigao ruke u obrani. „Razmislio sam o svakoj poteškoći, naredniče. Imam rješenja ili ideju za rješavanje...“ Unnerbyjev je glas bio gotovo blag kad mu je upao u riječ. „Kažete, u doba najdubljeg mraka? Vi ste istraživač pri Kraljevskoj školi u Princetonu?“ Tako ga je u pismu predstavio Sherkanerov rođak. 67 BALKANDOWNLOAD

„Da, na polju matematike i...“ „Ušutite. Znate li vi uopće koliko se milijuna Kruna troši na vojna istraživanja na fakultetima poput Kraljevske škole? Znate li uopće kako se pomno prati ozbiljan rad koji se tamo obavlja? Bože, kako samo mrzim vas zapadnjačke balavce. Ono o čemu se najviše brinete jest priprema za mrak, a jedva da ste sposobni i za to. Da imate malo čvrstine u oklopu, prijavili biste se u vojsku. Na Istoku sada ljudi umiru, jazvare. Još će tisuće umrijeti nepripremljene za mrak, još više njih u tunelima, a koliko bi ih tek moglo umrijeti kada izađe novo sunce i ne bude ničega za jelo. A vi ovdje sjedite i nabacujete se bajkovitim što-ako varijantama.“ Unnerby je zastao; činilo se da primiruje svoju ćud. „Ali, prije nego što vas šutnem natrag u Princeton, ispričat ću vam smiješnu priču. Kao što vidite, ja sam malo neuravnotežen.“ Zatresao je lijevim nogama. „Mala čarka s uništavačem dokumenata. Dok se ne oporavim, pomažem u filtriranju suludih ideja kojima nas ljudi poput vas neprekidno zasipaju. Srećom, većina sranja dolazi poštom. Svakih desetak dana neki nam jazvar skrene pažnju na niskotemperaturni alotrop kositra...“ Opa, možda ipak govorim s inženjerom! „... i na to kako ga ne bismo trebali koristiti za lemljenje. Oni barem barataju činjenicama, samo što pritom trate naše vrijeme. Ali ima i onih koji pročitaju nešto o radiju i misle da bismo od toga trebali izrađivati glave superkopača. Ovdje imamo malo interno natjecanje na temu koga će dopasti najveći idioti. Pa, gospodine Underhill, čini mi se da ste mi upravo osigurali pobjedu. Razmišljate o buđenju usred mraka, a zatim o putovanju na temperaturama nižim od onih u bilo kojem komercijalnom laboratoriju i u vakuumu potpunijem čak i od onoga koji sami možemo stvoriti.“ Unnerby na trenutak zastane... zatečen vlastitim odavanjem mrvice povjerljivih informacija? No tada Sherkaner shvati da narednik gleda u nešto u Sherkanerovu mrtvom kutu. „Poručnice Smith! Dobar dan, gospođo.“ Narednik je skoro stao u stav 'pozor'. „Dobar dan, Hrunkneru.“ Govornica je ušla u vidokrug. Bila je... prekrasna. Imala je vitke noge, čvrste i oble, a svakim je pokretom izražavala prikrivenu otmjenost. Njezinu tamnocrnu uniformu 68 www.balkandownload.org

Sherkaner nije raspoznavao. Jedine oznake bile su crvene točkice čina i pločica s imenom. Victory Smith. Izgledala je nevjerojatno mlada. Rođena izvan faze? Možda, a dočasnikovi pretjerani izrazi poštovanja mogli bi biti neka vrsta poruge. Poručnica Smith usmjerila je pozornost na Sherkanera. Njezino se držanje činilo prijateljskim na neki udaljen način, gotovo kao da je ovo zabavlja. „Dakle, gospodine Underhill, vi ste istraživač pri Odsjeku za matematiku Kraljevske škole.“ „Zapravo, više student...“ Njezin je nijemi pogled tražio precizniji odgovor. „Ovaj, matematika je zapravo samo specijalizacija navedena na mom službenom programu. Odslušao sam dosta predavanja pri medicinskom fakultetu, kao i iz strojarstva.“ Gotovo da je očekivao da Unnerby izvali kakav bezobrazni komentar, ali narednik je iznenada postao vrlo tih. „Znači da razumijete prirodu najdubljeg mraka, ultraniske temperature, čisti vakuum.“ „Da, gospođo. Ozbiljno sam se pozabavio tim problemima.“ Gotovo pola godine, ali bolje da to ne kažem. „Imam jako mnogo ideja, nešto pripremnih nacrta. Neka su rješenja biološka i još se ne može pokazati previše toga. Ali zato sam donio prototipove za neke mehaničke aspekte projekta. U mojem su automobilu.“ „Ah, da. Onom parkiranom između automobila generala Greenvala i Downinga. Možda bismo ih trebali pogledati – i premjestiti vaš auto na sigurnije mjesto.“ Do potpune spoznaje trebalo je proći dosta godina, ali u tom je trenutku Sherkaner Underhill vidio njezine prve naznake. Od svih ljudi u Kopnenom zapovjedništvu – od svih ljudi na svijetu – nije mogao naići na primjerenijeg slušatelja od poručnice Victory Smith. 69 BALKANDOWNLOAD

6 Posljednje godine jenjavajućeg sunca karakteriziraju oluje, nerijetko vrlo žestoke. Ali to nije ni slično uzavreloj, eksplozivnoj agoniji oluja novoga sunca. Vjetar i mećave nadolazećeg Mraka više su nalik na simptome nasmrt izbodenog svijeta koji tetura, dok život poput krvi lipti iz njega. Jer životna tekućina svijeta jest njegova toplina, i dok tone u mrak, umirući svijet ima sve manje i manje snage za prosvjede. Nakon toga dolazi doba kada se umjesto podnevnog sunca mogu vidjeti stotine zvijezda. A onda njih tićseu, sve dok naposljetku sunce ne prestane dalje blijedjeti... i ne zavlada pravi mrak. Veće su biljke odavno uvenule, a prah njihovih spora skriven je duboko ispod snijega. Niže su životinje pošle istim putem. Ostaci su prošarali zavjetrine snježnih nasipa, a oko neprekrivenih trupala lebdi povremeni sjaj: duhovi mrtvih, pisali su nekadašnji promatrači; posljednja gozba za bakterije, otkrili su znanstvenici novijih vremena. Pa ipak, na površini još ima ljudi. Neki su pobijeni – snažnija plemena (ili snažnije nacije) spriječili su ih pri ulasku u dubinsko utočište. Drugi su žrtve poplava ili potresa koji su uništili njihove pradjedovske jazbine. U stara je vremena postojao samo jedan način učenja o tome kako izgleda mrak: ostavši napušten na površini, mogli ste ostvariti svojevrsnu besmrtnost bilježeći što ste vidjeli i spremajući priču na tako sigurno mjesto da preživi vatre novog sunca. Povremeno bi jedan od tih kroničara mraka preživio i više od godinu ili dvije, bilo zbog izvanrednih okolnosti ili lukavog planiranja i žudnje da ugleda samo srce mraka. Jedan je filozof preživio tako dugo da su njegovu posljednju črčkariju, uklesanu u stijenu iznad njihove jazbine, nalaznici smatrali znakom ludila ili metaforom: „... A suhi se zrak pretvara u mraz.“ U jednom su se slagali i zagovornici Krune i Tiefstadta. Ovaj će se mrak razlikovati od svih prethodnih. Ovo će biti prvi mrak u koji će se izravno uplesti znanost u službi rata. Dok su se milijuni njihovih 70 www.balkandownload.org

stanovnika povlačili u tisuće mirnih jazbina, vojske su i dalje ratovale. Bitke su se često vodile i u otvorenim rovovima grijanim vatrom parnjača. No najveće su razlike nastale u podzemlju, gdje su se kopali tuneli koji su zalazili duboko iza prvih linija obiju strana. Kad bi se susreli, dolazilo je do žestokih bitaka strojnicama i bojnim otrovima. A ako bi se mimoišli, nastavljali bi se kroz bijele stijene Istočne fronte, metar po metar, dan za danom, davno nakon što su bitke na površini utihnule. Pet godina nakon početka mraka samo su elitne tehničke jedinice, oko deset tisuća vojnika Krune, još vodile kampanju ispod Istoka. Temperatura je čak i na njihovoj dubini bila poprilično ispod nule. Svjež je zrak kolao napučenim tunelima gonjen ventilatorima na forame. I zadnji zračni otvori uskoro će se zamrznuti. „Već gotovo deset dana nemamo izvješća o bilo kakvim tieferovskim aktivnostima. U Zapovjedništvu Kopča a još nisu prestali s čestitkama samima sebi.“ General Greenval ubacio je aromatični bombon u usta i glasno ga žvakao; zapovjednik Obavještajne službe Sporazuma nikada nije bio poznat po taktičnosti, a posljednjih je dana naočigled postajao još ćudljiviji. Bio je to star jazvar, i premda su uvjeti u Kopnenom zapovjedništvu vjerojatno bili bolji nego igdje u svijetu, i tamo su ulazili u ekstremnu fazu. U bunkerima pokraj Kraljevske jazbine bilo je budno još pedesetak ljudi. Svakog se sata zrak činio sve ustajalijim. Greenval se odrekao svoje veličanstvene knjižnice prije više od godinu dana. Sada je njegov ured bila rupa dimenzija šest puta tri metra sa metar i pol visine u praznom prostoru iznad spavaonica. Zidovi sobice bili su prekriveni kartama, a stol razbacanim teletipkanim izvješćima s bojišnice. Bežična je komunikacija definitivno presahnula prije sedamdesetak dana. Prethodne godine radioinženjeri Krune eksperimentirali su sa sve jačim odašiljačima i svi su se nadali da će imati radijsku komunikaciju do samog kraja. Ali ništa od toga; ostala im je samo telegrafija i radijska komunikacija unutar vidnog polja. Greenval je promatrao svojega gosta, nesumnjivo zadnjeg u sljedećih više od dvije stotine godina. „Tako dakle, brigadirko Smith, upravo ste se vratili s Istoka. Kako to da od vas nisam dobio nikakva izvješća? Izdržali smo dulje od neprijatelja.“ Pozornost Victory Smith zaokupio je generalov periskop. Bio je to 71 BALKANDOWNLOAD

razlog njegova ostanka u ovoj rupi – posljednji pogled na svijet. Kraljevski su slapovi prestali teći prije dvije godine. Mogla je vidjeti preko cijele doline. Tamno tlo, sada prekriveno jezovitim mrazom koji se uporno gomilao na stijenama i ledu. Ugljični dioksid koji se taložio iz atmosfere. No Sherkaner će vidjeti svijet puno hladniji od ovoga sada. „Brigadirko?“ Smith se odmakne od periskopa. „Oprostite, gospodine... Divim se Kopačima svim srcem.“ Barem onim jedinicama koje stvarno kopaju. Bila je u njihovim jazbinama na bojišnici. „Ali već danima nisu naišli ni na jednu neprijateljsku poziciju. Manje od polovice njih bit će sposobno za borbu nakon završetka mraka. Bojim se da je Zapovjedništvo kopača pogrešno procijenilo krajnju točku borbenih djelovanja.“ „Da“, reče on mrzovoljno. „Zapovjedništvo Kopača oborilo je rekord u najdulje održanoj operaciji, no Tieferovci su mnogo dobili time što su se zaustavili onda kada jesu.“ Uzdahnuo je i rekao nešto za što bi u drugim okolnostima mogao biti otpušten iz službe, no kada je prošlo pet godina od kraja svijeta, nema puno ljudi koji bi vas mogli čuti. „Znate, Tieferovci uopće nisu tako loši. Gledajući dugoročno, medu nekim od naših saveznika vidjet ćete i gore tipove, koji samo čekaju da se Kruna i Tiefstadt namrtvo unište u krvavom sukobu. To je sljedeća stvar na koju bismo trebali usredotočiti planove, negativci koji će navaliti na nas. Pobijedit ćemo u ovom ratu, ali ako nam za to budu potrebni tuneli i Kopači, borit ćemo se još godinama tijekom novog sunca.“ Još je jedanput snažno zagrizao bombon i pružio prednju ruku prema Smithovoj. „Vaš je projekt naša jedina prilika da ovo brzo okončamo.“ Smith je odsječno odgovorila. „A imali bismo veće izglede da mi dopustite da se pridružim timu.“ Činilo se da Greenval ignorira njezinu primjedbu. „Victory, ovo je sedma godina da sudjelujete u projektu. Mislite li da bi stvarno mogao uspjeti?“ Možda ih je ustajali zrak sve činio nesmotrenima. Neodlučnost je bila potpuno suprotna javnoj slici Struta Greenvala. Poznavala ga je devet godina. Sa svojim je ljudima od najvećeg povjerenja Greenval 72 www.balkandownload.org

bio otvorena osoba – sve do trenutka kada je trebalo donijeti konačne odluke. Tada bi postao čovjek bez sumnji, koji će se, ako treba, sukobiti i s generalima, pa čak i kraljevim političkim savjetnicima. Nikada nije od njega čula tako tužno, beznadno pitanje. Sada je gledala u vrlo starog čovjeka koji će se za nekoliko sati možda posljednji put prepustiti mraku. Spoznaja je bila poput naslanjanja na poznatu ogradu i osjećaja da ona popušta. „G-gospodine, pažljivo smo odabrali ciljeve. Ako ih uništimo, Tiefstadt će se gotovo odmah predati. Underhillov tim nalazi se u jezeru oko tri kilometra udaljenom od meta.“ A to je samo po sebi bio izniman uspjeh. Jezero se nalazilo u blizini najvažnijeg opskrbnog središta Tiefstadta, stotinama kilometara unutar tieferovskog područja. „Unnerby, Underhill i ostali trebaju samo prijeći malu udaljenost, gospodine. Ispitivali smo njihova odijela i egzoterme na puno dulja razdoblja u uvjetima gotovo...“ Greenval se slabašno osmjehnuo. „Da, znam. Dovoljno sam često brojkama punio glave drugih generala. No sada ćemo to doista i pokušati. Razmislite samo što to znači. Posljednjih smo nekoliko generacija mi vojnici oskvrnuli rubove mraka. Unnerbyjev će tim vidjeti samo srce najdubljeg mraka. Kako će to zapravo izgledati? Da, mislimo da znamo: smrznuti zrak, vakuum. No to su samo nagađanja. Nisam vjernik, brigadirko Smith, ali... pitam se što bi mogli otkriti.“ Vjernik ili ne, činilo se da se iza generalovih riječi naziru sva prastara praznovjerja o snježnim trolovima i zemaljskim anđelima. I najrazumniji bi zadrhtali pri pomisli na mrak tako taman da svijet, na neki način, nije ni postojao. Victory je, ne bez poteškoća, potisnula osjećaje koje su izazvale Greenvalove riječi. „Da, gospodine, moglo bi biti iznenađenja. I sama bih ovu misiju proglasila vjerojatnim neuspjehom da nije jedne stvari: Sherkanera Underhilla.“ „Našeg najdražeg šašavca.“ „Da, šašavca najneobičnije vrste. Poznajem ga sedam godina – od onog popodneva kada se pojavio u autu punom poludovršenih prototipova i glave pune ludih ideja. Sreća za nas što tog popodneva nisam imala mnogo posla. Imala sam vremena da ga saslušam i zabavim se. Prosječnim akademskim tipovima tijekom života možda padne na pamet dvadeset ideja. Underhillu padne na pamet dvadeset na sat; to je kod njega neka vrsta tika. U obavještajnoj sam školi 73 BALKANDOWNLOAD

poznavala ljude gotovo slične njemu. No razlika je u tome što su Underhillove ideje u oko jedan posto slučajeva ostvarive – i što je on u stanju s određenom točnošću razlikovati dobre od loših ideja. Možda bi i nekom drugom palo na pamet da iskoristi močvarno blato za uzgajanje egzoterma. Netko drugi vjerojatno je razmišljao o zračnim odijelima. On, međutim, ima ideje i zna kako ih spojiti tako da budu ostvarive. No i to je samo dio. Bez Sherkanera ne bismo došli ni blizu implementiranja svega ovoga u posljednih sedam godina. On posjeduje gotovo čarobnu sposobnost pridobivanja briljantnih ljudi za svoje planove.“ Prisjetila se gnjevnog prezira Hrunknera Unnerbyja toga prvog popodneva i kako se to izmijenilo sljedećih dana, kada su Hrunknerov inženjerski um potpuno zaokupile ideje kojima ga je Sherkaner zasipao. „Na neki način, Underhill nema strpljenja za detaljnu razradu, ali to i nije važno. On oko sebe okuplja svitu koja to strpljenje ima. On je jednostavno... izvrstan.“ To nije bilo ništa novo ni za jedno od njih; Greenval je godinama često slično govorio svojim pretpostavljenima. No to je bila najbolja utjeha koju je Victory u ovom času mogla ponuditi starom jazvaru. Greenval se nasmijao, a pogled mu je bio neobičan. „Pa zašto se onda ne udate za njega, brigadirko Smith?“ Nije mislila da će se dotaknuti i toga, no dovraga, bili su sami i na kraju svijeta: „Planiram, gospodine. Ali i sami znate da ratujemo i da mi... nije previše stalo do tradicije; vjenčat ćemo se nakon mraka.“ Victory Smith trebalo je samo jedno popodne da shvati da je Underhill najneobčinija osoba koju je ikad susrela. U sljedećih nekoliko dana shvatila je da je on genij kojeg može upotrijebiti kao pokretača i koji bi doslovno mogao promijeniti tijek jednoga svjetskog rata. U roku od pedeset dana u isto je uspjela uvjeriti i Struta Greenvala pa je Underhill dobio vlastiti laboratorij, uz koji su stalno nicali novi laboratoriji koji su se bavili popratnim potrebama njegovih projekata. U stankama vlastitih misija, Victory je razmišljala kako bi zasluge za čudo od Underhilla – tako su o njemu razmišljali i ona i ostatak obavještajnog osoblja – mogla pretvoriti u trajnu prednost. Brak je bio očit potez. Tradicionalno vjenčanje u doba jenjavajućeg sunca najbolje bi odgovaralo njezinoj karijeri. Sve je bilo savršeno, osim Sherkanera Underhilla. Sherk je bio osoba s vlastitim planovima. 74 www.balkandownload.org

Postao je njezin najbolji prijatelj, netko s kim će stvarati planove, ali i netko na kome će se temeljiti njezini planovi. Sherk je imao i planove za razdoblje nakon mraka, stvari koje Victory nikome nije povjerila. Nekolicina njezinih prijatelja – čak i Hrunkner Unnerby – voljeli su je usprkos tome što je rođena izvan faze. Sherkaneru Underhillu se ideja o djeci rođenoj izvan faze zapravo sviđala. Prvi put u životu, Victory je upoznala nekoga tko je izrazio nešto više od običnog prihvaćanja. I tako su se zasad bavili ratovanjem. Ako oboje prežive, čekao ih je svijet planova i zajedničkog života nakon mraka. A Strut Greenval bio je dovoljno inteligentan da i sam shvati velik dio ovoga. Iznenada je pogledala svojeg šefa. „Već ste znali, zar ne? Zato mi niste dopustili da ostanem s timom. Zaključili ste da bi to mogla biti samoubilačka misija i da će moje rasuđivanje biti zamagljeno... pa, opasno jest, ali vi ne razumijete Sherkanera Underhilla; samožrtvovanje nije na njegovoj listi prioriteta. Po našim je standardima očnak i kukavica. Ne diraju ga baš previše stvari koje su važne vama i meni. On svoj život riskira iz čiste znatiželje – ali je vrlo, vrlo oprezan kada je u pitanju njegova vlastita sigurnost. Mislim da će tim uspjeti i preživjeti. Ali izgledi bi bili mnogo bolji kad biste mi dopustili da budem s njima! Gospodine.“ Njezine posljednje riječi popratilo je dramatično prigušenje svjetlosti koju je davala jedina svjetiljka u sobi. „Ha, “ reče Greenval, „bez goriva smo već dvanaest sati, jeste li to znali, brigadirko Smith? Olovni akumulatori samo što se nisu ispraznili. Za nekolikoće minuta ovamo stići satnik Diredr sa zadnjom porukom iz službe održavanja: „Ispričavam se gospodine, ali posljednji će se bazeni za koji trenutak zamrznuti. Inženjerci vas mole da im se pridružite u konačnom gašenju.“ Oponašao je kreštavi glas svojeg pomoćnika. Greenval je ustao i nagnuo se preko stola. Njegove su sumnje opet bile prikrivene i stari je vojničina opet bio u sedlu. „Za to bih vrijeme želio razjasniti neke pojedinosti vezane uz vaše zapovijedi i vašu budućnost. Da, doveo sam vas natrag jer vas nisam htio izlagati pogibelji na ovoj misiji. Vaš narednik Unnerby i ja dugo smo razgovarali. Imali smo devet godina da vas izložimo gotovo neograničenim opasnostima i promatramo kako funkcionira vaš um kad o pravim odgovorima ovise tisuće života. Vrijeme je da vas maknemo iz prvih redova posebnih operacija. Vi ste jedna od 75 BALKANDOWNLOAD

najmlađih brigadirki u modernim vremenima; nakon mraka bit ćete i najmlađa generalica.“ „Samo ako Underhillova misija bude uspješna.“ „Nemojte me prekidati. Bez obzira kako završi Underhillova misija, kraljevi savjetnici znaju da ste dobri. Bez obzira preživim li ja ovaj mrak ili ne, vi ćete zauzeti moje mjesto nekoliko godina nakon osvita Novog sunca – a vaši će dani osobnog preuzimanja rizika biti okončani. Ako vaš gospodin Underhill preživi, udajte se za njega, izrodite djecu, nije me briga. Ali više nikad ne smijete sebe dovesti u opasnost.“ Mahnuo je ispruženom rukom prema njezinoj glavi, tobože žestoko prijeteći. „Ako to učinite, kunem se da ću ustati iz groba i razbiti tu vašu tvrdu glavu.“ Čuo se zvuk koraka u uskom hodniku. Ruke su greble teške zastore, jedina vrata sobe. Bio je to satnik Diredr. „Ispričavam se, generale. Inženjeri su doista uporni, gospodine. U najboljem slučaju imamo električne energije za još tridesetak minuta. Mole vas, gospodine...“ Greenval ispljune posljednji aromatični bombon u umrljanu pljuvačnicu. „U redu, satnice. Odmah ćemo se spustiti.“ Zaobišao je brigadirku i navukao zastor. Kad Smithova kao da nije bila voljna krenuti ispred njega, on joj mahne kroz otvor. „U ovom slučaju, pretpostavljeni znači zadnji, mila. Ovo varanje mraka nikad mi se nije sviđalo, no ako to već moramo učiniti, onda ću ja biti taj koji će pogasiti svjetla!“ 76 www.balkandownload.org

7 Prema pravilima, Pham Trinli nije imao što tražiti na mostu kapetana flote, barem ne tijekom ozbiljne operacije. Starac je sjedio na jednom od dvojnih komunikacijskih mjesta, ali tamo zapravo ništa nije radio. Trinli je bio programer oružar treće klase, iako ga nitko nikad nije vidio da radi nešto korisno, makar i na tako niskom položaju. Činilo se da dolazi i odlazi po vlastitom nahođenju te da većinu vremena provodi u prostoriji za dnevni boravak posade. Kapetan flote Park bio je poznat po ponešto iracionalnom stupnju 'poštovanja prema starijima'. Izgleda da je Pham Trinli mogao ostati na platnoj listi dok god nije uzrokovao nikakvu štetu. Sada je Trinli sjedio poluokrenut od svoje konzole. Mrzovoljno je slušao tihe razgovore, tijek provjera i odgovora. Gledao je u zajedničke zaslone iza tehničara i oružara. Slijetanje letjelica Qeng Hoa i Probuđenih bilo je pravi bal opreza. Nepovjerenje prema Probuđenima bilo je zajedničko svim ljudima kapetana Parka, od vrha do dna piramide. Stoga nije bilo miješanih posada, a sve su komunikacijske mreže bile dvostruke. Kapetan Park svoje je najvažnije letjelice rasporedio u tri skupine, a svaka je bila odgovorna za trećinu operacija na planetu. Svaki brod Probuđenih, svaka planetarna letjelica, svaki član posade u samostalnom letu bili su nadgledani u potrazi za tragom moguće izdaje. Zajednički slikoprikaz na mostu pokazivao je većinu toga. U prijenosu iz „istočne“ skupine, Trinli je mogao vidjeti tri teške dizalice Probuđenih kako se uzdižu sa smrznute površine oceana, noseći između sebe komad leda težak četvrt milijuna tona. Ovo je bilo šesto uzlijetanje tijekom ove operacije. Bljesak raketnih mlazova jako je osvjetljivao površinu. Trinli je vidio stotinu metara duboku rupu. Pjena pare prekrivala je jamu na dnu mora. Sondiranje je pokazalo da na ovom dijelu kontinentalne ploče ima dosta teških metala, i sada su ih vadili istom grubom silom koju su koristili i za bušenje leda. Tamo se ne događa ništa sumnjivo, iako bi se stvari mogle promijeniti kada dođe vrijeme za dijeljenje plijena. 77 BALKANDOWNLOAD

Proučavao je prozore s komunikacijskim statusom. Strane su se međusobno dogovorile da će emitirati međubrodsku komunikaciju na otvorenim kanalima; nekolicina specijalista Probuđenih bila je u stalnoj vezi s odgovarajućim qenghoovskim časnicima; druga je strana upijala sve što je mogla o Diemovim otkrićima u suhoj dolini. Zanimljivo je bilo kako su Probuđeni predložili da jednostavno ugrabe tamošnje predmete. Nimalo nalik etici Qeng Hoa. Sličnije nečemu što bih ja učinio. Park je netom prije dolaska Probuđenih rasporedio veći dio mikrosatelita flote u prostor u neposrednoj blizini planeta. Sada su se tamo nalazili deseci tisuća spravica veličine šake. Pažljivim manevriranjem uspijevali su se zateći između letjelica Probuđenih mnogo češće nego što bi nalagala puka slučajnost. Njihova su se izvješća prikazivala na prozoru za elektroničko izviđanje, ovdje na mostu, a ukazivala su na sumnjivu količinu izravne komunikacije unutar vidokruga između letjelica Probuđenih. Možda je to bila samo automatika. No, vjerojatnije je bila riječ o krinki za šifriranu vojnu koordinaciju i lukavim pripremama neprijateljske strane. (A Pham Trinli Probuđene nikad nije smatrao ničim osim neprijatelja.) Parkovo je osoblje, naravno, prepoznalo znakove. Na svoj visokoetični način, ovi su qenghoovski oružari bili vrlo oštroumni. Trinli je promatrao kako trojica oružara raspravljaju o uzorcima emisija koje su dopirale do flote s odašiljača Probuđenih. Jedan od mlađih oružara smatrao je da gledaju mješavinu fizičkog i softverskog sondiranja umotanu u dobro organizirano klupko. No, ako je to bila istina, bilo je sofisticiranije od najboljih e-mjera samog Qeng Hoa... a to je bilo nevjerojatno. Stariji se oružar samo namrštio u smjeru mlađega, kao da je ideja predstavljala izvor snažne glavobolje. Čak ni oni koji su bili u borbi ne razumiju. Na trenutak je Trinlijev izraz lica postao još mrzovoljniji. Čuo je glas u svojem uhu. „Što mislite, Phame?“ Trinli uzdahne. Promumljao u je komunikator, jedva pomičući usne: „Nešto tu smrdi, Sammy. Znaš i sam.“ „Bolje bih se osjećao da ste u alternativnom kontrolnom centru.“ „Most“ broda Pham Nuwen imao je ovu službenu lokaciju, iako su kontrolni centri zapravo bili raspoređeni diljem životnog prostora broda. Više od polovice osoblja vidljivog na mostu zapravo se nalazilo 78 www.balkandownload.org

negdje drugdje. Teoretski, to je zvjezdani brod činilo težim ciljem. Teoretski. „Mogu i bolje od toga. Preuzeo sam daljinsko upravljanje nad jednim od taksija.“ Starac odlebdi sa svoje sjedalice. Tiho je plutao iza redova tehničara na mostu, pokraj pogleda na dizalice, prikaza Diemove posade koja se pripremala na uzlijetanje iz suhe doline, slika neprirodno usredotočenih lica Probuđenih... pokraj zloslutnih zaslona s e-mjerama. Trinli lagano kimne kapetanu flote. Beskičmenjaci, gotovo svi oni. Samo su Sammy i Kira Pen Lisolet razumjeli potrebu da napadnu prvi. A nisu uspjeli uvjeriti nijednog člana trgovačkog odbora. Čak ni nakon susreta uživo s Probuđenima, odbor nije bio u stanju prepoznati sigurno izdajstvo suprotne strane. Umjesto toga, pitali su jednog Vinha da odluči umjesto njih. Jednog Vinha! Trinli se spuštao praznim hodnicima, zaustavljajući se pokraj komore za taksije i otvarajući ulaz onoga koji je već posebno pripremio. Mogao bih predložiti Lisoletovoj da pokrene pobunu. Zamjenica kapetana flote imala je vlastito zapovjedno mjesto, QHS Nevidljiva ruka. Pobuna je bila fizički izvediva, a kad bi jedanput počela pucati, Sammy i ostali zasigurno bi joj se pridružili. Kliznuo je u taksi i pokrenuo postupak polijetanja. Ne, perem ruke od svih njih. Negdje u zatiljku pojačavala mu se glavobolja. Obično nije ovako reagirao na napetost. Kimnuo je glavom. U redu, prava je istina da nije Lisoletovoj predložio pobunu jer je ona bila jedna od onih rijetkih časnih ljudi. Dakle, on će učiniti najbolje što može s ovim što ima. Sammy je donio oružje. Trinli se nasmijao, sluteći što ih čeka. Čak i ako suprotna strana napadne prva, kladim se da ćemo mi ostati posljednji na bojnom polju. Dok je njegov taksi odmicao od qenghoovskog admiralskog broda, Trinli je proučavao ažurirana izvješća o mogućim prijetnjama, planirajući. Što će pokušati suprotna strana? Ako budu čekali dovoljno dugo, možda uspije probiti Sammyjeve šifre za aktiviranje oružja... i početi pobunu jednog čovjeka. Usprkos obilju znakova izdaje koja se pripremala, čak je i Phamu Trinliju promaknuo onaj najočit. Za to je trebalo pogoditi način na koji će napad biti izveden. 79 BALKANDOWNLOAD

Ezr Vinh nije imao pojma o vojnim operacijama koje su se vodile u orbiti. Ksekunde provedene na površini bile su ispunjene teškim, ali očaravajućim radom; radom koji nije ostavljao previše prostora za bavljenje sumnjama. U cijelom svom životu tek je nekoliko desetaka Msekundi proveo šečući površinama planeta. Usprkos vježbama i qenghoovskim lijekovima, osjećao je opterećenje. Prve Ksekunde činile su se relativno lakima, ali sada ga je bolio svaki mišić. Na sreću, nije bio jedini cmizdravac. Činilo se da se cijela posada vuče. Završno čišćenje bilo je beskraj pažljivog provjeravanja da za sobom nisu ostavili nikakvo smeće, da će se znakovi njihove prisutnosti izgubiti u posljedicama novog buđenja zvijezde PaliGasi. Vođa posade Diem uganuo je gležanj prilikom uspona do letjelice. Bez dizalice za teret na samoj letjelici, preostali bi dio uspona bio nemoguć. Kada su se konačno ukrcali, čak je i skidanje kombinezona i spremanje termalnih jakni bilo bolno. „Gospode.“ Benny se srušio na prečku pokraj Vinhove. Dok ih je letjelica vodila u nebo, čulo se stenjanje cijelog voda. Pa ipak, Vinh je osjećao tihi žar zadovoljstva; flota je iz ovog slijetanja naučila mnogo više nego što je itko očekivao. Njihov je umor bio posve opravdan. Diemova je posada sada počela čavrljati. Zvuk plamena letjelice bio je gotovo poput podzvučnog brujanja koje kao da je potjecalo iz njihovih kostiju i širilo se prema van. Vinh je još mogao čuti javne razgovore koji su se vodili iznad njih, ali Trixia u njima više nije sudjelovala. Nitko se više nije obraćao Diemovim ljudima. Ispravka: Qiwi je pokušavala razgovarati s njim, ali je Ezr bio preumoran da bi udovoljio Derištu. S druge strane planeta, dizanje teških tereta je kasnilo. Čisti nuklearni udari razbili su nekoliko milijuna tona smrznutog oceana, no para iznad iskopa otežavala je nastavak posla. Brughel, jedan od Probuđenih, tužio se da su izgubili vezu s jednom od dizalica. „Mislim da je to zbog vašeg kuta gledanja, gospodine“, govorio mu je glas qenghoovskog tehničara. „Mi ih sve vidimo. Tri su još na površini; jedan je pod gustom lokalnom maglom, ali se čini da je na dobrom položaju. Još se tri penju, bez poteškoća, lijepo razdvojeni... Samo trenutak...“ Prošlo je nekoliko sekundi. Na 'udaljenijem' kanalu glas je govorio o nekakvom zdravstvenom problemu; očito je netko povratio u bestežinskom stanju. Zatim se vratio kontrolor leta: „Ovo je 80 www.balkandownload.org

čudno. Izgubili smo prikaz operacija na Istočnoj obali.“ Brughel, čiji je glas postao oštar, zapita: „Valjda imate pomoćne?“ Qenghoovski tehničar nije odgovorio. Treći glas reče: „Upravo smo pretrpjeli EM udar. Mislio sam da su vaši ljudi gotovi s miniranjem površine?“ „I jesmo!“ Brughel je bio srdit. „Upravo smo dobili još tri udara. Ja... Da, gospodine!“ EM udari? Vinh se mučio da ustane, no ubrzanje je bilo preveliko i glava ga je iznenada zaboljela više nego ikad. Reci još nešto, proklet bio! Međutim, tip koji je upravo bio rekao 'da, gospodine' – po glasu bi se reklo da je qenghoovski oružar – nije bio u eteru ili je, što je bilo vjerojatnije, promijenio način rada i prešao na šifriranu komunikaciju. Glas Probuđenog bio je odrješit i ljutit: „Želim razgovarati s nekim od pretpostavljenih. Odmah. Znamo prepoznati ciljničke lasere kada su upereni u nas! Isključite ih ili ćemo svi zažaliti zbog toga.“ Ezrov se predočnik ispraznio i sada je gledao u pregrade letjelice. Uključila se pričuvna pozadinska slika, ali se prikazani videozapis sastojao samo od nekakvih uputa za slučaj nužde. „Sranje!“ Ovo je dolazilo od Jimmyja Diema. Sprijeda u kabini vođa posade je udarao po upravljačkoj ploči. Negdje iza Vinha čuo se zvuk povraćanja. Bila je to jedna od onih noćnih mora u kojima sve odjednom poludi. U tom je trenutku letjelica došla do kraja faze sagorijevanja. U tri sekunde teški je pritisak na Vinhovim prsima popustio, i obuzela ih je udobna i dobro poznata blaga ruka bestežinskog stanja. Povukao je mehanizam za otpuštanje od svojeg ležaja i počeo lebdjeti prema Diemu. Sa stropa nije bilo teško približiti glavu njegovoj i zagledati se u prikaze za slučaj nužde ne ometajući vođu posade. „Zar zbilja pucamo na njih?“ Gospode, kako me glava boli! Kad je pokušao pročitati tekst sa Diemove upravljačke ploče, zaplesalo mu je pred očima. Diem malo nagne glavu prema Ezru. Na njegovu se licu jasno očitavala agonija; jedva se mogao kretati. „Ne znam što radimo. Izgubio sam zajednči ke prikaze. Priveži se...“ Nagnuo se naprijed kao da će se usredotočiti na predočnik. „Mreža flote prešla je na složeno šifriranje, a mi smo zapeli na najnižoj sigurnosnoj razini“, što je značilo da neće dobiti nikakve informacije osim direktnih naredbi 81 BALKANDOWNLOAD

Parkovih oružara. Vinh je propisno tresnuo stražnjicom o strop te počeo kliziti prema stražnjem dijelu kabine. Letjelica se okretala uslijed nekakvoga posebnog programa za slučaj nužde – autopilot ih nije upozorio. Najvjerojatnije ih je zapovjedništvo flote pripremalo za još jedan mlazni impuls. Privezao se iza Diema upravo kada se uključio glavni mlaz, a s njim i sila od jedne desetine G. „Premještaju nas u nižu orbitu... ali ne vidim da nam išta dolazi u susret“, rekao je Diem. Nezgrapno je gledao u polje za lozinku ispod zaslona. „U redu, sada sam njuškam okolo... nadam se da se Park neće previše naljutiti...“ Iza njih su se čuli novi zvuči povraćanja. Diem počne okretati glavu, ali se bolno trgne. „Ti si pokretan, Vinh. Pobrini se za to.“ Ezr klizne ljestvama duž prolaza, prepuštajući sili od 0,1G da ga nosi. Qenghoovci su za života živjeli u raznolikim gravitacijskim uvjetima. Lijekovi i genetska kontrola prorijedili su orijentacijsku bolest. Pa ipak, Tsufe Do i Pham Patil su povraćali, a Benny Wen se previjao koliko su mu spone dopuštale. Držao se za glavu i ljuljao u vidljivoj agoniji. „Tlak, tlak...“ Vinh se spustio pokraj Patila i Doa, nježno usisavajući bljuvotine koje su curile niz njihove kombinezone. Tsufe ga je pogledao sa stidom u očima: „Nikad prije nisam rigao.“ „Nije zbog tebe“, rekao je Vinh, pokušavajući ne misliti na bol koja ga je pritiskala sve jače. Glupane, glupane, glupane. Kako ti je toliko trebalo da shvatiš? Nije Qeng Ho napadao Probuđene; situacija je bila posve obratna. Iznenada je ponovo mogao vidjeti van. „Imam lokalni zajednčiki prikaz“, Diemov je glas dopirao iz usne slušalice. Riječi vođe posade stizale su u kratkim, izmučenim rafalima. „Pet hipergravitacijskih bombi s položaja Probuđenih... Cilj: Parkov admiralski...“ Vinh se nagnuo preko reda ležajeva i pogledao van. Mlazovi raketa bili su usmjereni suprotno od smjera letjelice; njih pet bile su poput blijedih zvijezda koje su se kretale sve brže preko neba, približavajući se QHB Phamu Nuwenu. Njihova putanja, međutim, nije bila ravna. Vidio je oštre zavoje i teturanja. „Čini se da ih gađamo laserima. Poskakuju.“ Jedno je maleno svjetlo nestalo. „Pogodili smo jednu! Pogodili...“ Četiri točke svjetla planule su na nebu. Jačina svjetla uporno je 82 www.balkandownload.org

rasla, tisuću puta jača od blijedoga sunčeva kruga. A tada je prikaz ponovo nestao. Svjetla u kabini su se ugasila, žmirnula i ponovo se ugasila. Uključio se najelementarniji sustav za slučajeve nužde. Pojavila se blijeda mreža crvenkastih linija na obrisima komora za opremu, vakuumske komore, konzole za slučaj opasnosti. Sustav je bio zaštićen od radijacije, ali vrlo primitivan i štedljiv po pitanju energije. Nisu imali čak ni pričuvni videoprikaz. „Što je s Parkovim zapovjednim brodom, vođo posade?“ upita Vinh. Četiri precizno naciljane detonacije, tako strašno blistave – vrhovi pravilnog tetraedra koji su gnječili svoju žrtvu. Slika je nestala, ali će zauvijek gorjeti u Vinhovu pamćenju. „Jimmy!“ Vinh je vikao prema prednjoj kabini. „Što je s Phamom Nuwenom?“ Činilo se da crvena svjetla za nuždu teturaju oko njega; gotovo se onesvijestio od vikanja. Tada je čuo Diemov glas, promukao i glasan. „M-mislim da je uuništen.“ Spržen, ispario... nijedan od eufemizama nije zvučao blaže. „Više ne očitavam ništa osim četiri nuklearne rakete... Gospode, išle su ravno na njega!“ Nekoliko ga je drugih glasova prekinulo, ali ti su se činili još slabašnijima od Diemova. Dok je Vinh kretao prema njemu, mlaz s desetinom G-a se isključio. Bez svjetala ili mozgova, letjelica je bila tek tamni lijes. Po prvi put u svojem životu, Ezr Vinh je osjetio užas dezorijentacije ljudi s površine: bestežinsko bi stanje značilo da su stigli do planirane orbite ili da padaju krivuljom koja završava na površini planeta... Vinh suspregne užas i krene naprijed. Mogli su upotrijebiti konzolu za slučaj nužde. Mogli su osluškivati komunikaciju. Mogli su upotrijebiti lokalnog automatskog pilota koji će ih odvesti do preživjelih qenghoovskih snaga. Bol u njegovoj glavi bila je najjača koju je ikad iskusio. Malena crvena svjetla za nuždu postajala su sve bljeđa. Osjećao je kako mu se svijest sužava pa ga je uhvatila gušeća panika. Nije mogao učiniti baš ništa. A časak prije nego što je sve nestalo, sudbina mu je pružila zrnce utjehe, prisjećanje: Trixia Bonsol nije se nalazila na Phamu Nuwenu. 83 BALKANDOWNLOAD

8 Više od dvije stotine godina satni je mehanizam ispod smrznutog jezera vjerno otkucavao, crpeći zategnutost jedne opruge za drugom. Mehanizam je pouzdano otkucao sve do posljednje opruge... i zaglavio se zbog mrvice zrakosnijega kad je trebalo uključiti alarm. I tako je tamo mogao stajati do samog dolaska novog sunca da nije bilo drugih nepredviđenih događaja: sedmog dana dvije stotine devete godine niz snažnih potresa iz smjera smrznutog mora zatresao je i oslobodio okidač. Klip je u spremište smrznutog zraka ispustio talog organskog blata. Nekoliko se minuta ništa nije događalo. A zatim se organskom tvari počeo širiti sjaj, temperatura je porasla iznad točke isparavanja kisika i dušika, pa čak i ugljičnog dioksida. Izdah trilijuna propupalih egzoterma otopilo je led iznad malenog vozila. Uspon na površinu je počeo. Buđenje iz mraka nije bilo poput buđenja iz običnog sna. Tisuće je pjesnika pisalo o tom trenutku, a u novije su ga doba proučavali deseci tisuća znanstvenika. Ovo je bilo Sherkanerovo drugo buđenje (prvi se put nije računao jer su ta sjećanja bila pomiješana s nejasnim uspomenama na doba kad je bio beba i držao se očevih leđa u barama jazbine Mountroval). Buđenje se odvijalo u koracima. Vid, dodir, sluh. Sjećanje, raspoznavanje, misao. Jesu li dolazili jedno po jedno, ili se sve dogodilo najedanput, ali bez komunikacije među dijelovima? Gdje se u svim tim dijelovima probudio „um“? Pitanja će se vrtjeti po Sherkanerovoj glavi cijeli njegov život i biti izvor njegove končane potrage... No u tim trenucima fragmentirane svijesti, ona su postojala zajedno sa stvarima koje su se činile daleko važnijima: doći k sebi, prisjetiti se tko je, zašto je tamo i što treba učiniti da bi preživio. Upravljač su preuzeli prirodni nagoni stari milijunima godina. Vrijeme je prolazilo, misli se okupljale, a Sherkaner Underhill pogledao je u mrak kroz napukli prozor vozila. Vidio je pokret – uzburkana para? Ne, više kao veo kristala koji su lelujali na blijedom 84 www.balkandownload.org

svjetlu na kojem su lebdjeli. Netko ga je lupkao po desnom ramenu, uporno ga dozivajući. Sherkaner je prebirao po sjećanju. „Da, naredniče, bludan... ovaj, budan sam.“ „Izvrsno.“ Unnerbyjev je glas bio slabašan. „Jesi li ozlijeđen? Znaš kako to moraš provjeriti.“ Sherkaner je poslušno micao nogama. Sve su ga boljele – dobar znak. Srednje ruke, prednje ruke, jedaće ruke. „Nisam siguran osjećam li desnu srednju i prednju ruku. Možda su još spojene.“ „Aha. Vjerojatno su još uvijek smrznute.“ „Kako su Gil i Amber?“ „Razgovaram s njima na drugoj liniji. Ti si posljednji koji je došao svijesti, ali oni imaju već dijelove tijela koji su im još „Daj mi kablozov.“ Unnerby mu je pružio opremu za prenošenje zvuka i Sherkaner je izravno razgovarao s ostatkom tima. Tijelo može podnijeti mnogo diferencijalnog odmrzavanja, ali ako se postupak ne dovrši, može doći do truljenja. Ovdje je problem bio u tome što su se vrećice s egzotermom i gorivom pomicale dok je brod otapao svoj put ka površini. Sherkaner ponovo namjesti vrećice i pokrene protok blata i zraka kroz njih. Zeleni sjaj u njihovim malenim ljuskama se pojačao, a Sherkaner iskoristi svjetlo kako bi se uvjerio da nema rupa u cjevčicama za disanje. Egzotermi su bili neophodni za grijanje, ali kad bi se s njima morali boriti za kisik, ne bi imali nikakve šanse. Prošlo je pola sata; toplina ih je okružila, oslobađajući im udove. Jedine ozljede koje je nanio mraz bile su one na vršcima srednjih ruku Gila Havena. Što se sigurnosti tiče, prošli su bolje nego većina jazbina. Široki se osmijeh raširio Sherkanerovim licem. Uspjeli su, probudili su sami sebe tijekom najdubljeg mraka. Četverac se još koji trenutak odmarao, provjeravajući strujanje zraka i provodeći Sherkanerove sheme kontroliranja egzoterma. Unnerby i Amberdon Nizhnimor provjeravali su kontrolni popis, konzultirajući se oko sumnjivih i slomljenih predmeta sa Sherkanerom. Nizhnimor, Haven i Unnerby bili su iznimno inteligentni ljudi, kemičarka i dva inženjera. Ali, bili su i profesionalni ratnici. Sherkanera je zadivila promjena koja se na njima događala kad bi izašli iz laboratorija i zakoračili na frontu. U Unnerbyju je to bila 85 BALKANDOWNLOAD

osobito uočljivo: okorjeli vojnik i domišljat inženjer u kojem se krio tradicionalan, konzervativan osjećaj za moral. Sherkaner je narednika poznavao već sedam godina. Njegov početni prezir prema Underhillovim shemama davno je nestao; postali su bliski prijatelji. No, kad je tim napokon premješten na Istočnu frontu, njegovo je ponašanje postalo suzdržano. Počeo se obraćati Underhillu s 'gospodine', a njegovo poštovanje ponekad kao da je bilo nabijeno nestrpljivošću. Pitao je Victory o tome. Tad su posljednji put bili zajedno, u hladnim ukopanim barakama ispod zadnje aktivne zrakoplovne luke na Istočnoj fronti. Smijala se njegovu pitanju. „Ah, dragi moj mekušče, što očekuješ? Hrunk će biti operativni zapovjednik kad tim napusti prijateljsko područje. Ti si civilni savjetnik bez vojne obuke, kojega treba nekako uklopiti u zapovjedni lanac. Njemu je potrebna tvoja bespogovorna poslušnost, ali i tvoja mašta i fleksibilnost.“ Blago se nasmijala; samo je zastor odvajao njihov razgovor od glavne prostorije uske barake. „Da si običan novak, Unnerby bi ti do sada već deset puta spržio oklop. Jadni jazvar strašno se boji da bi se u, trenutku kad će svaka sekunda biti važna, tvoj genijalni um mogao zaplesti u nešto potpuno nevažno – astronomiju ili nešto slično.“ „Hmm.“ Zapravo, doista se pitao kako bi zvijezde mogle izgledati bez atmosfere koja prikriva njihove boje. „Razumijem te. Kad to tako kažeš, čudi me što je dopustio Greenvalu da me stavi u tim.“ „Šališ se? Hrunk je zahtijevao da budeš unutra. Zna da će naići na iznenađenja koja ćeš samo ti moći shvatiti. Kao što sam rekla, on je jazvar u nezgodnoj situaciji.“ Nije se često događalo da Sherkaner Underhill bude iznenađen, ali ovo je bio jedan od tih slučajeva. „Pa, bit ću dobar.“ „Da, znam da hoćeš. Samo sam htjela da znaš s čime se Hrunk suočava... Hej, možeš na to gledati kao na bihevioristički misterij: kako potpuno ludi ljudi mogu surađivati i preživjeti tamo gdje živo biće još nije kročilo?“ Možda se pokušala našaliti, ali nema sumnje da jest postavila zanimljivo pitanje. Njihovo je vozilo, bez sumnje, bilo najčudnije u povijesti: dijelom podmornica, dijelom pokretna jazbina, dijelom spremnik za mulj. Ta je četiriipolmetarska ljuštura sada počivala u plitkoj bari svjetlucave 86 www.balkandownload.org

zelene i blijede crvenkaste boje. Voda je prelazila u stanje vakuumskog vrenja, a iz nje su izbijali plinovi koji su se zamrzavali u malene kristale i padali natrag na tlo. Unnerby je otvorio vrata i tim je načinio ljudski lanac, prosljeđujući opremu i spremnike egzoterma od jednog do drugog člana sve dok tlo s druge strane barice nije bilo popunjeno svom opremom koju su mogli nositi. Povezali su se audiokabelom, Underhill s Unnerbyjem, on s Havenom, a ovaj s Nizhnimorovom. Sherkaner se gotovo do samog kraja nadao da će moći ponijeti prijenosne radiouredaje, ali takva je oprema bila preglomazna i nitko nije bio siguran kako će funkcionirati u ovakvim uvjetima. Tako je svatko od njih mogao razgovarati samo s jednim od ostalih članova tima. No ionako su im trebale i sigurnosne spone, pa kabel nije predstavljao nepotreban dodatni teret. Sherkaner ih je poveo natrag do obale jezera. Unnerby, Nizhnimor i Haven su ga slijedili, vukući saonice. Daleko od podmornice, okružila ih je tmina. Ponegdje su se još vidjeli bljeskovi vatreno crvenog svjetla gdje su se egzotermi raspršili tlom; podmornica je taleći svoj put do površine potrošila tone goriva. Ostatak misije morat će se osloniti samo na egzoterme koje su mogli ponijeti i gorivo koje možda uspiju pronaći ispod snježnog pokrivača. Egzotermi su, više od bilo čega drugog, bili rješenje koje je omogućilo ovu šetnju po mraku. Prije izuma mikroskopa, „veliki mislioci“ tvrdili su da ono što više životinje razlikuje od ostalih jest njihova sposobnost da prežive kao jedinke u velikom mraku. Biljke i jednostavne životinje nestajale su; preživjela bi samo njihova zakukuljena jajašca. U današnje je vrijeme bilo poznato da su i mnoge jednostanične životinje sasvim dobro preživljavale zamrzavanje, i to bez potrebe za povlačenjem u jazbine. Što je bilo još čudnije – a to su otkrili znanstvenici s Kraljevske škole dok je Sherkaner bio student – postojali su oblici nižih bakterija koji su živjeli u vulkanima i bili aktivni i u mraku. Sherkanera su ova mikroskopska stvorenja fascinirala. Profesori su pretpostavljali da se ta stvorenja privremeno deaktiviraju ili stvaraju spore kad se vulkan ugasi, ali on se pitao ne bi li mogle postojati i vrste koje preživljavaju mrazove tako što same proizvode toplinu. Naposljetku čak je i u mraku kisika bilo u izobilju – a na većini je mjesta ispod zrakosnijega postojao i sloj organskih 87 BALKANDOWNLOAD

ostataka. Kad bi postojao kakav katalizator koji bi pokrenuo proces oksidacije na superniskim temperaturama, možda bi mala stvorenja između dviju erupcija vulkana mogla „sagorijevati“ bilje. Takve bi bakterije bile najbolje prilagođene životu nakon početka mraka. Gledajući unatrag, Sherkanerovo je neznanje bilo presudno za činjenicu što se nastavio baviti tom idejom. Te dvije strategije održanja zahtijevale su potpuno različite kemijske temelje. Učinak vanjske oksidacije bio je vrlo slab, a u toplijem okolišu nikakav. U mnogim je situacijama ovaj mali trik predstavljao ozbiljnu zapreku malim bićima; dva su metabolizma općenito bila smrtonosna jedan za drugog. U mraku bi im malu prednost donijelo kad bi se našli u blizini lokacije periodičnih vulkanskih erupcija. Sve to nikad ne bi bilo zamijećeno bez Sherkanerovih istraživanja. Pretvorio je studentski laboratorij iz biologije u zamrznutu močvaru i bio (privremeno) izbačen iz škole, ali sad su bili tu: njegovi egzotermi. Nakon sedam godina selektivnog uzgoja u Odjelu za istraživanje materijala, bakterija je razvila čist, brzooksidirajući metabolizam. Stoga je, kad je Sherkaner prelio egzotermski mulj preko zrakosnijega, nastao mlaz pare, a potom i blagi sjaj koji je blijedio dok su tekuće kapljice tonule i hladile se. Sekundu poslije – ako ste promatrali vrlo pažljivo i ako su egzotermi u toj kapljici imali sreće – mogli ste vidjeti blijedo svjetlo koje je dopiralo iz područja ispod snijega, hraneći se na površini bilo kakvog organskog otpada koji se tamo zatekao. Sjaj s njegove lijeve strane sada se pojačavao. Zrakosnijeg je zalelujao i počeo se urušavati, a iz njega se spiralno uzdigla neka vrsta pare. Sherkaner povuče kabel koji ga je povezivao s Unnerbyjem, vodeći tim prema bogatijem nalazištu goriva. Bez obzira na to kako dosjetljiva ta ideja bila, korištenje egzoterma još je uvijek bilo oblik prapovijesnog paljenja vatre. Zrakosnijega je bilo svuda oko njih, no gorivo je bilo skriveno. Jedino je rad bilijuna nižih bakterija omogućivao njegovo nalaženje i korištenje. Jedno je vrijeme čak i Odjel za istraživanje materijala bio uplašen onim što je stvorio. Poput tepiha algi na Južnim obalama, ta su malena stvorenja bila na određen način društvena. Kretala su se i razmnožavala jednako brzo kao i bilo koji tepih koji je puzao obalama. Što ako ovaj izlet zapali cijeli svijet? No, superbrz metabolizam zapravo je bio samoubojstvo za bakterije. 88 www.balkandownload.org

Underhill i društvo su u najboljem slučaju imali petnaest sati prije nego što im i zadnji egzotermi uginu. Uskoro su prošli jezero, hodajući preko ravnog polja koje je u doba jenjavajućeg sunca bilo livada za kuglanje zapovjednika baze. Ovdje je bilo dovoljno goriva; u jednom su trenutku egzotermi naišli na oboreni humak bilja, ostatke traumdrveta. Gomila je svjetlucala sve toplije, a onda je pod snijegom eksplodiralo blistavo zeleno svjetlo. Nekoliko su trenutaka polje i zgrade iza njega bili potpuno vidljivi. A onda je zeleno svjetlo iščezlo, i ostao je samo topao crvenkasti sjaj. Odmakli su možda stotinjak metara od podmornice. Ne bude li nikakvih prepreka, pred njima je bilo još tri i pol kilometra hoda. Tim je uspostavio bolnu rutinu: hodaj nekoliko desetaka metara, zaustavi se i raširi egzoterme. Dok su se Nizhnimorova i Haven odmarali, Unnerby i Underhill tražili su mjesta na kojima su egzotermi našli najbogatije gorivo. S tih bi mjesta svima dopunili spremnike mulja. Ponekad nisu mogli naći mnogo goriva (prelazeći široku betonsku ploču) i sve što su imali za punjenje bio je zrakosnijeg. I to im je trebalo; morali su disati. No bez goriva za egzoterme, hladnoća bi ih ubrzo počela umrtvljivati, šireći se od zglobova na odijelima i nagore izčizama. U tim je trenucima uspjeh ovisio o Sherkaneru i njegovoj sposobnosti točne procjene kojim putem nastaviti. Sherkaneru je ta procjena, zapravo, bila prilično jednostavna. Svjetlost gorućeg drveta dala mu je dobre orijentire i pokazala osnovni smjer, pa su sada oblici zrakosnijega ispod kojih se skrivalo bilje bili posve uočljivi. Stvari su se dobro razvijale; nije se ponovo smrzavao. Bol u vrhovima ruku i nogu bila je oštra, a svaki zglob kao da mu je gorio – bila je to bol od oticanja pod pritiskom, hladnoće i neudobnosti odijela. Zanimljiva pojava, ta bol. Toliko pomaže, ali i odmaže. Čak ni ljudi poput Hrunknera Unnerbyja nisu je mogli potpuno ignorirati; preko kabela je mogao čuti njegovo promuklo disanje. Zaustavi se, napuni spremnike, dopuni zrakom, a zatim kreni ponovo. I tako stalno. Ozebline Gila Havena postajale su, činilo se, sve gore. Zaustavili su se i pokušali popraviti jazvarevo odijelo. Unnerby je zamijenio mjesto s Havenom kako bi Nizhnimorovoj pomogao oko saonica. „Nema problema, pa to su samo srednje ruke“, govorio je Gil. Njegovo je tegobno disanje, međutim, zvučalo mnogo gore od 89 BALKANDOWNLOAD

Unnerbyjeva. Čak i tako su napredovali bolje nego što je Sherk očekivao. Vukli su se kroz mrak, a njihova je rutina uskoro postala gotovo automatiziranom. Preostala im je samo bol... i divljenje. Sherkaner je gledao kroz rupice za oči na svojoj kacigi. Iza vrtloga maglice i sjaja egzoterma nazirali su se brežuljci. Nije bilo posve mračno. Ponekad, kad mu je glava bila pod odgovarajućim kutom, ugledao bi crvenkasti krug nisko na zapadnom nebu. Gledao je u sunce najdubljega mraka. A kroz rupicu na tjemenu mogao je vidjeti zvijezde. Napokon smo ovdje. Prvi koji su se ikad suočili s najdubljim mrakom. Bio je ovo svijet za koji su davni filozofi tvrdili da ne postoji – jer kako nešto može postojati ako ga nitko nikad nije vidio? Ali sada to više nije vrijedilo. I taj je svijet postojao; stoljeća hladnoće i duboke tišine... i bezbrojnih, sveprisutnih zvijezda. Čak i kroz debelo staklo rupice, čak i koristeći samo tjemene oči, mogao je vidjeti boje koje nikada nije bio vidio na zvijezdama. Kad bi na trenutak stao i pogledao svim očima, što bi još mogao vidjeti? Većina je teoretičara pretpostavljala da bi komadići aurore nestali bez sunca kao goriva; drugi su mislili da svjetlost na neki način pokreću vulkani koji su još bili živi ispod njih. A možda ima i druge svjetlosti osim one zvjezdane... Iznenadni trzaj kabela vrati ga na zemlju. „Nastavi hodati, moramo nastaviti hodati.“ Gilov je glas bio teško stenjanje. Nesumnjivo je prenosio Unnerbyjevu poruku. Underhill se počeo ispričavati, ali shvati da je zapravo Amberdon Nizhnimor, otraga kraj saonica, bila ona koja je zastala. „Što je?“ Sherkaner je upitao. „... Amber je ugledala... svjetlo na istoku... Nastavi hodati.“ Istok. Nadesno. Staklo je na toj strani njegove kacige bilo zamagljeno. Imao je neodređen dojam da se nalaze u blizini grebena. Cilj njihove operacije bio je oko šest kilometara od obale. Preko grebena će imati jasan pogled na obzorje. To svjetlo mora da je bilo ili jako blizu ili jako daleko. Da! Eno svjetla; blijedi sjaj koji se širio ustranu i prema gore. Aurora? Sherkaner zatomi znatiželju i nastavi koračati. Ali samo je Bog u dubinama znao koliko bi volio da se može popeti na greben i pogledati preko smrznutog mora! Sherkaner se ponašao kao uzoran vojnik sve do sljedećeg zaustavljanja zbog skupljanja mulja. Prebacivao je sjajnu mješavinu 90 www.balkandownload.org

egzoterma, goriva i zrakosnijega u Havenove spremnike kad se to dogodilo. Pet malenih svjetala projurilo je zapadnim nebom, mjestimično za sobom ostavljajući tragove skretanja poput kakve usporene munje. Jedno od pet svjetala izblijedjelo je, no ostala su se uskoro okupila i – svjetlo je bljesnulo, tako sjajno da se Underhillov pogled gornjim očima bolno zamaglio. No još je mogao vidjeti sa strana. Jačina svjetla rasla je i rasla, tisuću puta svjetlija od blijeda sunčeva kruga. Oko njih se pojavilo više oštrih sjena. Četiri su svjetla postajala sve svjetlija, sve dok Sherkaner nije osjetio toplinu kroz onaj dio njegova odijela koji mu je prekrivao oklop. Zrakosnijeg na polju počeo se uzdizati u magličastom bijelom blještavilu. Toplina se još koji trenutak pojačavala, gotovo prelazeći u vrelinu – a onda je nestala, ostavljajući mu na leđima ugodan osjećaj sličan onome nakon ulaska u sjenu za ljetnog dana srednjih godina. Maglice su vijugale oko njih, stvarajući prvi vjetar vrijedan pozornosti koji su osjetili od izlaska iz podmornice. Iznenada je opet bilo jako hladno – maglice su im isisavale toplinu iz odijela; samo su im čizme bile projektirane za uranjanje u zrakosnijeg. Svjetlo je blijedjelo, zrak i voda hladili su se i pretvarali u kristale koji su padali natrag na tlo. Underhill se odvažio fokusirati pogled gornjim očima: jarke točke svjetla širile su se u blještave krugove koji su naočigled blijedjeti. Tamo gdje su se preklapali vidio je lelujanje i savijanje slično aurori; tako znači, bile su ograničenog polumjera i kuta djelovanja. Četiri, gusta skupina – vrhovi pravilnog tetraedra? Prelijepi... No iz kolike su daljine potjecali? Je li ovo bila neka kuglasta munja, tek nekoliko stotina metara iznad polja? Za nekoliko će minuta biti premračno da bi išta vidio. No sad su se već vidjela druga svjetla, sjajni bljeskovi iznad istočnoga grebena. Na zapadu su se točkice kretale sve brže prema zenitu. Za sobom su ostavljale treperav svjetlosni veo. Četiri člana tima stajali su kao ukopani. Na trenutak je Unnerby vojnik nestao, a jedino što je ostalo bilo je čisto strahopoštovanje. Posrnuo je, odmičući se od saonica i spustio jednu ruku na Sherkanerova leđa. Na lošoj vezi čuo je njegov slabašan glas: „Što je ovo, Sherkaneru?“ „Ne znam.“ Osjećao je kako se Unnerbyjeva ruka trese. „Ali jednog ćemo dana razumjeti... Nastavimo hodati, naredniče.“ 91 BALKANDOWNLOAD

Poput mehaničkih igračaka koje je netko iznenada pokrenuo, tim je nastavio s punjenjem i napredovanjem svojim putem. Predstava iznad njih se nastavila i iako se nije pojavilo ništa poput četiri žarka sunca, ipak su svjetla bila ljepša i rasprostranjenija od bilo kakve aurore za koju je ikad čuo. Dvije su se pokretne zvijezde sve brže kretale preko nebeskoga svoda. Sablasni zastori zaostali nakon njihova prolaska širili su se cijelim zapadnim nebom, a zvijezde su, sada visoko na istoku, sjale vrućim, minijaturnim verzijama onih prvih žarkih svjetala. Kako su blijedjele i širile se, iz točke u kojima bi nestale miljele su zrake svjetlosti, osvjetljavajući sve pokraj čega su prethodno prošle. Najsjajniji su manevri bili završeni, no sporo, sablasno kretanje svjetlosti nastavilo se. Ako se ovo događalo stotinama kilometara iznad njih, poput prave aurore, tamo je morao postojati nekakav golem izvor energije. A ako se događalo odmah iznad njihovih glava, možda su svjedočili protuteži ljetne grmljavine u doba najdubljeg mraka. U svakom slučaju, predstava je bila vrijedna svih opasnosti ovoga pothvata. Napokon su stigli do tieferovskih vojnih objekata. Čudna je aurora bila vidljiva i kad su krenuli pistom koja se protezala od ulaza. Nikad nije bilo mnogo rasprave o ciljevima. Bili su to ciljevi koje je Underhill prvotno zamislio, isti oni koje je Victory Smith specificirala onoga prvog poslijepodneva u Kopnenom zapovjedništvu. Kad bi nekako mogli djelovati u najdubljem mraku, četiri vojnika i nešto eksploziva mogli bi nanijeti svakovrsnu štetu spremnicima goriva, plitkim jazbinama površinskih trupa, a možda čak i zapovjednom osoblju Tiefstadta. Međutim, ni takvi ciljevi nisu mogli opravdati ulaganja u istraživanja kakva je tražio Underhill. S druge strane, postojalo je nešto drugo što je upadalo u oči. Baš kao što je moderna vojna mašinerija nastojala ostvariti prednost duljim aktivnostima na početku mraka kako bi nadmudrila uspavanog neprijatelja, tako bi i na početku novog sunca prva vojska koja bi izišla na bojno polje stekla bitnu prednost. Obje su strane nagomilale velike zalihe za to doba, ali zasnivajući ih na strategiji koja se poprilično razlikovala od one za godine jenjavanja ili početak mraka. Prema spoznajama znanstvenika, novo 92 www.balkandownload.org

je sunce postizalo svoj nevjerojatni sjaj u nekoliko dana, možda i nekoliko sati. Na nekoliko se dana sunce pretvaralo u užareno čudovište, stotinu puta svjetlije od onoga srednjih godina i godina jenjavanja. Ta eksplozija sjaja – a ne hladnoća mraka – bila je ona koja je uništavala sve osim najčvršćih struktura svake generacije. Ova je pista vodila do tieferovskoga logističkog skladišta. Takvih je bilo i drugdje duž fronte, no ovo je bilo skladište pozadinskog ešalona za podršku manevarskim snagama. Bez njega bi najbolje tieferovske postrojbe bile prisiljene ostati izvan borbe. Njihove isturene trupe u blizini uznapredovalih snaga Krune ne bi imale potporu. Kopneno zapovjedništvo zaključilo je da bi uništavanje skladišta dovelo do primirja pod povoljnim uvjetima ili pak do niza laganih pobjeda vojske Krune. A za to bi mogla biti dovoljna četiri vojnika i malo finog vandalizma. ... Ako se ne smrznu pokušavajući preći tu pistu. Na stepenicama je bilo grudica zrakosnijega, a ponegdje i mrvica grmlja koje je raslo između zastava, i to je bilo sve. Sada su, kad bi zastali, jedni drugima dodavali vjedra s muljem sa saonica koje su vukli Nizhnimorova i Unnerby. Tmina ih je posve okružila, samo povremeno razbijena sjajem prolivenih egzoterma. Izvješća obavještajaca kazivala su da je pista dugačka manje od dvjesto metara... Ispred njih je svjetlucalo jajoliko svjetlo. Kraj tunela. Tim je s piste oteturao na polje koje je nekoć bilo otvoreno, no sada je bilo skriveno od neba srebrnastim zaštitnim kapcima. Šuma motki za šatore prostirala se posvuda oko njih. Na mjestima je padanje zrakosnijega uništilo strukturu, no veći je dio bio neoštećen. Pod blijedim, tankim mrljama svjetla nazirali su se oblici parnih lokomotiva, polagača tračnica, vozila sa strojnicama i oklopljenih automobila. Čak i pod tim mutnim svjetlom, u zrakosnijegu je titrao pritajeni srebrni odsjaj. Kad novo sunce zasvijetli, ova će oprema biti spremna. Dok se led bude zagrijavao i topio, otječući u bujicama niz kanale koji su presijecali ovo polje, tieferovski će borci izići iz obližnjih jazbina i potrčati u zaklon svojih vozila. Voda će se preusmjeriti u spremnike, a pokrenut će se i prskalice za hlađenje. Nakon toga će uslijediti nekoliko sati mahnitog provjeravanja inventara i stanja mehanike te još nekoliko sati za otklanjanje šteta koje su nanijela dva stoljeća mraka i sati nove topline. A onda će krenuti putem za koji su njihovi zapovjednici 93 BALKANDOWNLOAD

vjerovali da vodi do pobjede. Ovo je bio vrhunac generacija znanstvenih istraživanja o prirodi mraka i novog sunca. Obavještajci su procjenjivali da su ta istraživanja u mnogim pogledima bila naprednija i od samih logističkih dosega Krune. Hrunkner ih je okupio tako da ga svi mogu čuti. „Kladio bih se da će prva linija stražara stići ovamo u roku od sat vremena nakon prvoga sunčana svjetla, no sad je sve ovo nama na raspolaganju... U redu, napunit ćemo svoje spremnike i razdvojiti se prema planu. Gile, možeš li?“ Gil Haven teturao je niz stube poput pijanca slomljenih nogu. Sherkaneru se činilo da se problem s njegovim odijelom proširio i na noge za hodanje. Ipak, Haven se na Unnerbyjeve riječi ispravio, a glas mu je bio gotovo normalan. „Naredniče, nisam prešao sav ovaj put samo da bih gledao vas, jazvare, kako radite. Mogu izdržati svoj dio.“ I tako su došli do suštine svoje misije. Odspojili su audiokabele i svatko je uzeo svoju zalihu eksploziva i crne boje. To su već mnogo puta uvježbavali. Ako dobro tempiraju svaku točku akcije, ako ne upadnu ni u koji odvodni kanal i tamo ne polome noge, ako su karte koje su zapamtili bile točne, imat će dovoljno vremena da sve obave i ne smrznu se. Razišli su se u četiri smjera. Eksploziv koji su postavili ispod zaštitnih kapaka jedva da je bio nešto jači od ručnih granata. Eksplozije su proizvele nijeme bljeskove – i uništile strateške dijelove nadstrešnice. Zatim je slijedilo žbukanje crnim materijalom koji nije izgledao ni najmanje dojmljivo, ali je djelovao upravo onako kako je Odjel predviđao. Pozadinsko skladište bilo je uzduž i poprijeko prekriveno crnim šarama koje su čekale poljubac novoga sunca. Tri sata poslije, nalazili su se oko kilometar i pol sjeverno od skladišta. Po odlasku iz skladišta Unnerby im je nabijao žestok ritam, tjerajući ih da ostvare konačan, popratni cilj: preživljavanje. Zamalo su ga i postigli. Zamalo. Kad su završili sa skladištem, Gil Haven je buncao u deliriju. Pokušao je sam napustiti skladište. „Moram nać' mjesto za zakopat' se.“ Stalno je to ponavljao, boreći se s Nizhnimorovom i Unnerbyjem dok su ga vezivali sigurnosnim sponama. „To ćemo sad i učiniti, Gile. Drž' se.“ Unnerby je Havena prepustio Amber na brigu pa su na trenutak on i Sherk bili jedini koji su mogli 94 www.balkandownload.org

međusobno komunicirati. „Ima više energije nego prije“, rekao je Sherkaner. Haven se srdito koprcao poput jazvara na drvenim nogama. „Mislim da više ne osjeća bol.“ Hrunkov je odgovor bio tih, ali jasan. „Nije to ono što me zabrinjava. Mislim da polako klizi u jazbinsko ludilo.“ Uznesenje mraka. Slijepa panika koja bi uhvatila jazvare kad bi njihova podsvijest shvatila da su ostali zarobljeni vani. Žrtve bi obuzeli životinjski nagoni, tjerajući ih da nađu neko mjesto, bilo koje mjesto, koje bi im moglo poslužiti kao jazbina. „Prokletstvo.“ Riječ je ostala prigušena, odsječena, jer je Unnerby prekinuo kontakt i sve ih pokušao pokrenuti. Bili su tek nekoliko sati daleko od vjerojatne sigurnosti. Pa ipak... pogled na borbu koju je proživljavao Gil Haven probudio je iskonske reflekse u svima njima. Nagon je bio predivna stvar – ali kad bi mu se sada prepustili, odveo bi ih u sigurnu smrt. Nakon dva sata, jedva da su došli do brda iza skladišta. Gil se dva puta oslobodio, svaki put sve mahnitiji, kako bi potrčao prema lažnom obećanju strmih klisura duž njihova puta. Amber ga je svaki put dovukla natrag, pokušavajući ga urazumiti. Gil, pak, više nije znao gdje se nalazi, a svojim je bacakanjem na nekoliko mjesta poderao odijelo. Neki dijelovi njegova tijela već su bili kruti i smrznuti. Kraj je došao kad su stigli do prvoga težeg uspona. Morali su ostaviti saonice; za ostatak puta oslonit će se samo na zrak i egzoterme koje su mogli ponijeti u spremnicima. Gil se po treći put oslobodio sigurnosne spone.Odjurio je posrćući na čudan, skakutav način. Nizhnimorova je krenula za njim. Amber je bila krupna žena i do tada nije imala većih problema s obuzdavanjem Gila Havena. Ovaj je put bilo drukčije. Gil je bio u posljednjoj fazi jazbinskog ludila. Kad ga je povukla s ruba, navalio je na nju, pokušavajući je ubosti vršcima ruku. Amber je zateturala unatrag, puštajući ga. Hrunk i Sherkaner bili su odmah iza nje, ali već je bilo prekasno. Mlateći rukama na sve strane, Haven se stropoštao sa staze u sjene ispod njih. Trojac je trenutak stajao u skamenjenoj nemoći; a onda je Amber krenula preko ruba, nogama kroz zrakosnijeg tražeći neki oslonac na stijenama ispod. Unnerby i Underhill su je uhvatili i povukli natrag. „Ne, pustite me! Smrznut ima nekakvu šansu. Samo ga moramo 95 BALKANDOWNLOAD

ponijeti sa sobom.“ Underhill se nagnuo preko provalije i dobro pogledao u nju. Gil je pri padu udario o gole stijene. Njegovo je tijelo nepomično ležalo. Ako nije već bio mrtav, isušenje i djelomično smrzavanje ubili bi ga prije nego što mu tijelo dovuku natrag na stazu. Hrunkner je i sam vidio isto. „Gotov je, Amber“, rekao joj je nježno. Nakon toga mu se vratio glas narednika. „A mi još moramo dovršiti misiju.“ Trenutak poslije, Amber je pomirljivo skupila svoje slobodne ruke, ali Sherk nije čuo da je izgovorila ijednu riječ. Popela se natrag na stazu i pomogla im da učvrste sigurnosne spone i radiovezu. Trojac je nastavio uspon, sada napredujući brže. Kad su stigli do cilja, preostalo im je tek nekoliko litara živućih egzoterma. Prije mraka ta su brda bila dom bujne šume traumdrveća, dio posjeda tieferovskog plemića, rezervat za divljač. Iza njih se nalazila pukotina u stijenama, ulaz u prirodnu jazbinu. U svakom bi se staništu krupne divljači morala nalaziti neka životinjska jazbina. U nastanjenim su područjima takve jazbine obično bile preuzete i prilagođene ljudima – ili bi pale u zaborav. Sherkaneru nije bilo jasno kako je Obavještajna služba Sporazuma mogla znati za ovo, osim ako neki od Tieferovaca na imanju nisu bili agenti Sporazuma. Ipak, ovo nije bilo pripremljeno skrovište; izgledalo je divlje i stvarno poput bilo čega drugog na Dalekom Brunlargu. Nizhnimorova je bila jedini pravi lovac u timu. Ona i Unnerby probili su se kroz tri paučinaste zapreke i spustili se na dno. Sherkaner je visio iznad njih, pružajući im toplinu i svjetlo. „Vidim pet bazena... dva odrasla taranta. Daj nam još malo svjetla.“ Sherkaner se spustio niže, oslanjajući se većim dijelom težine na paučinu. Svjetlo u njegovim najnižim rukama osvjetljivalo je cijelu pećinu. Sada je vidio dva bazena. Na njima gotovo uopće nije bilo zrakosnijega. Led je bio karakterističan za hibernacijske bazene – bez imalo mjehurića. Ispod leda je ugledao stvorenja, a njihove su smrznute oči sjajile na svjetlu. Bože, kako su bili veliki! Mora da je bio mužjak; bio je prekriven desecima pojaseva za djecu. „U ostalim su bazenima zalihe hrane. Svježa lovina, kao što bi i očekivao.“ U prvim godinama novoga sunca ovakav bi par taranta 96 www.balkandownload.org

ostao u svojoj jazbini, sišući tekućinu iz zaliha, a njihova bi djeca tu rasla dok se vatre i oluje ne ublaže i dok ne stasaju toliko da i sama nauče loviti. Taranti su bili pravi mesožderi, ni približno inteligentni kao traktovi, iako izgledom vrlo slčini ljudima. Ubiti ih i pokrasti njihovu hranu bilo je nužno, iako je mnogo više podsjećalo na mučko ubojstvo u jazbini nego na lov. Trebalo im je još sat vremena da dovrše posao na koji su potrošili gotovo sve preostale egzoterme. Posljednji su se put vratili na površinu kako bi što bolje učvrstili paučinastu zapreku. Underhillu je nekoliko zglobova na ramenu bilo ukočeno, a nije osjećao ni vrhove lijevih ruku. Njihova su odijela u posljednjih nekoliko sati pretrpjela mnogo toga, bivajući rasparana i zakrpana. Neki od spojeva na zglobovima Amberina odijela izgorjeli su kao posljedica previše dodira sa zrakosnijegom i egzotermima. Bili su prisiljeni pustiti vlastite udove da se smrznu. Ona će vjerojatno izgubiti nekoliko ruku. Ipak, sve je troje zastalo još na trenutak. Konačno Amber progovori: „Ovo se može smatrati trijumfom, zar ne?“ Unnerbyjev je glas bio snažan. „Da. I vraški dobro znaš da bi se i Gil složio s nama.“ Žalosno su se obgrlili, gotovo savršeno oponašajući Goknino sklapanje sporazuma; imali su čak i palog druga. Amberdon Nizhnimor povukla se kroz pukotinu u stijenama. Sjajna zelena maglica širila se s paučine kad je prošla kroz nju; dolje će ubaciti egzoterme u bazene. Voda će biti hladno blato, ali mogli su se ukopati u nju. Ako širom rastvore svoja odijela, valjda će uspjeti postići ujednačeno smrzavanje. Malo su toga mogli učiniti protiv ove posljednje velike opasnosti. „Pogledaj još jedanput Sherkaneru. Tvojih ruku djelo.“ Sigurnost je nestala iz Unnerbyjeva glasa. Amber Nizhnimor bila je vojnik; prema njoj je Unnerby obavio svoju dužnost. Čini se da je sada isključio vojnički način razmišljanja; bio je tako umoran da je jedva držao trbuh iznad zrakosnijega. Underhill pogleda van. Stajali su nekoliko desetaka metara iznad razine tieferovskog skladišta. Aurora je nestala; pokretne točke svjetla, bljeskovi na nebu – sve je odavno nestalo. Pod ovim blijedim svjetlom skladište je bilo zamrljano crno polje usred zvijezdom 97 BALKANDOWNLOAD

osvijetljenog sivila. No to crnilo nije bilo sjena. Bila je to crna boja u prahu koju su raspršili preko cijelog objekta. „Tako mala stvar, “ rekao je Unnerby, „nekoliko stotina kilograma crne boje. Stvarno misliš da će funkcionirati?“ „O, da. Prvi sati novoga sunca kao da dolaze iz samog pakla. Ovo crnilo u prahu zagrijat će njihovu opremu preko bilo kakve dopuštene granice. Znaš što se događa pri takvom bljesku.“ Zapravo je narednik Unnerby osobno vodio ta ispitivanja. Svjetlo stotinu puta jače od sunca srednje jačine, usmjereno na crnilo na metalu: u roku od nekoliko minuta metal bi se zavario na mjestima kontakta; ležajevi i grla, klipovi i cilindri, kotači i tračnice. Neprijateljske postrojbe morat će se povući u podzemlje, a njihovo će najvažnije pozadinsko skladište biti beskorisno. „Ovo je prvi i posljednji put da je tvoj trik uspio, Sherkaneru. Nekoliko zapreka, nekoliko mina i ne bismo mogli nikamo.“ „Naravno. No i druge će se stvari promijeniti. Ovo je posljednji mrak koji će Paukovi prespavati. Sljedeći put neće biti samo četvorica jazvara u odijelima. Cijela će civilizacija biti budna. Kolonizirat ćemo mrak, Hrunkneru.“ Unnerby mu se nasmijao u očitoj nevjerici. Mahnuo je Underhillu u smjeru pukotine među stijenama i jazbine ispod. Koliko god umoran bio, narednik je bio onaj koji će se spustiti posljednji – postavljač posljednjih zapreka. Sherkaner je posljednji put pogledao sivu zemlju i zastore nevjerojatne aurore iznad njih. Tako blizu, tako daleko, iza svakog ugla je saznanje neko. 98 www.balkandownload.org

9 Ezr Vinh je djetinjstvo proveo uglavnom u potpunoj zaštićenosti i sigurnosti. Samo mu je jedanput život bio u stvarnoj opasnosti, a i tada je bila riječ o neoprostivo glupavoj nezgodi. Čak i po standardima Qeng Hoa, obitelj Vinh.23 bila je velika. Imala je ogranke koji se nisu rukovali tisućama godina. Vinh.23.4 i Vinh.23.4.1 dobar su dio tog vremena bile međusobno udaljene pola Ljudskog svemira, prikupljajući vlastita bogatstva i razvijajući vlastite običaje. Možda pokušaj sinkronizacije nakon toliko vremena i nije bila najpametnija ideja – osim što je ta uzvišena prigoda kod staroga Kiellea istodobno okupila toliko članova svih triju ogranaka. Zadržali su se nekoliko godina, izgradivši kampove koje bi većina nelutalačkih civilizacija nazvala carskim palačama i pokušavajući otkriti što se dogodilo s kojim dijelom njihove loze. Vinh.23.4.1 bila je dogovorena zajednica. To nije utjecalo na njihove trgovačke veze, ali je strina Filipa bila zgrožena time. „Nitko mi neće glasovanjem oduzeti moja imovinska prava“, često bi od nje čuo mali Ezr. Vinh.23.4 činila se bližom ograncima koje su poznavali Ezrovi roditelji, iako je njihov dijalekt neškog jezika bio gotovo neprepoznatljiv. Obitelj 23.4 nije se zamarala pažljivim udovoljavanjem standardima emitiranja. Ali standardi su bili važne stvari, važnije čak i od crnih lista. Na pikniku je netko provjeravao dječja odijela, a zatim je nečija automatika isto to provjeravala još jedanput, ali nitko nije očekivao da bi „atmosferske sekunde“ mogle značiti nešto potpuno različito za zrak tvojih rođaka nego za tvoj. Ezr se penjao po maloj stijeni koja je kružila oko asteroida na kojem se održavao piknik; bio je očaran time što može učiniti da se njegov maleni svijet kreće pod njegovim rukama i nogama, a ne obratno. Međutim, kada mu je ponestalo zraka, djeca s kojom se igrao već su bila pronašla vlastite svjetove u oblaku stijena, a monitor piknika ignorirao je pozive njegova odijela u pomoć sve dok dijete nije gotovo izdahnulo. Ezr se sjećao samo buđenja u novoj, posebno za njega napravljenoj dječjoj sobi. Nebrojene Ksekunde nakon toga svi su se 99 BALKANDOWNLOAD

prema njemu odnosili kao prema kralju. Tako se Ezr Vinh iz hibernacije uvijek budio sretan. Patio bi od uobičajene dezorijentiranosti i tjelesne nelagode, no uspomene iz djetinjstva uvjeravale su ga da će, ma gdje bio, stvari proći dobro. U početku ni ovoga puta nije bilo ništa drukčije, osim što je možda bilo blaže nego inače. Ležao je u gotovo bestežinskom stanju, udobno smješten u toploj postelji. Imao je dojam prostranosti i visokog stropa. Na zidu nasuprot postelje nalazila se slika... tako pedantno realistična; mogla je biti fotografija. Trixiji su se ove slike gadile. Misao se neočekivano pojavila, dajući nekakav kontekst ovom buđenju. Trixia. Triland. Misija na zvijezdu PaliGasi. A ovo nije njegovo prvo buđenje ovdje. Prošli su kroz stvarno loša vremena, zasjedu Probuđenih. Kako li su samo pobijedili? Posljednje uspomene prije hibernacije, o čemu je bila riječ? Plutanje kroz tminu u oštećenoj planetarnoj letjelici. Parkov admiralski brod uništen. Trixia... Probudilo ga je: „Zapovjedniče misije“, ženski glas. Gotovo je nevoljno okrenuo glavu prema glasu. Uz njegovu je postelju sjedila Anne Reynolt, a pokraj nje je stajao Tomas Nau. „Ah, pripravniče Vinh. Drago mi je što vas vidim među živućima.“ Nauov je osmijeh bio brižan i ozbiljan. Ezr je nakon nekoliko pokušaja konačno uspio izreći nešto razumljivo: „Št... što se dogodilo? Gdje sam?“ „U mojoj glavnoj rezidenciji. Prošlo je oko osam dana otkako je vaša flota pokušala uništiti moju.“ „Ha?“ Mi smo napali vas? Nau upitno nagne glavu kao odgovor na Vinhovu nesuvislost. „Želio sam biti ovdje kad vas probudimo. Direktorica Reynolt će vas upoznati sa situacijom, no samo sam vas želio uvjeriti da imate moju potporu. Imenovao sam vas upraviteljem flote, odnosno onoga što je preostalo od Qeng Hoove ekspedicije.“ Ustao je i nježno potapšao Vinha po ramenu. Vinhov je pogled slijedio Probuđenog dok je izlazio iz sobe. Upravitelj flote? Reynoltova je Vinhu donijela knjigu prozora s više činjenica nego što je mogao bez teškoća zapamtiti. Sve to nisu mogle biti laži... Izginulo je tisuću i četiri stotine Qenghoovaca, gotovo pola posade 100 www.balkandownload.org