Heinrich Institoris & Jacob Sprenger - Malleus Maleficarum malj koji ubija vjestice

Heinrich Institoris & Jacob Sprenger

MALLEUS MALEFICARUM

Malj koji ubija vještice

MALLEUS MALEFICARUM je zasigurno jedna od rijetkih knjiga koja je
na tako značajan način obilježila život, zakonodavstvo i pravnu (crkvenu
i svjetovnu) praksu europskog srednjovjekovlja. Ona i do danas nosi aureolu
jednog od najlucidnijih, ali i najmračnijih proizvoda slijepe, nekritičke vjere
u određene dogme, istovremeno popraćene s krajnjom mržnjom prema
svima onima koji ne dijele isto mišljenje. Sažimajući u sebi sve ono što je
u tadašnjoj praksi Inkvizicije bilo najokrutnije, najperfidnije i najzlokobnije,
MALLEUS MALEFICARUM je obuhvatio složeni pojam čarobnjaštva, koji su
svjetovni sudovi bez ikakve rezerve preuzeli od crkvene inkvizicije, i to je
zajedničko shvaćanje karakteriziralo čitavo razdoblje progona vještica, te
ujedno mrvilo i zadnje i sporadične vapaje zdravoga razuma.

Kako su, prema mišljenju tadašnjih teologa, čarobnjaštvu sklonije žene,
ovo je djelo okrenuto poglavito protiv vještica, i predstavlja najmračniju
i najperverzniju antologiju tekstova crkvene i filozofske literature ikada
napisane o ženama. S druge, pak, strane, nemoguće je oteti se dojmu o
zapanjujućoj suvremenosti ove mračne knjige, kako zbog aktualnog odnosa
suvremenog čovjeka prema ženskom spolu, tako i zbog još uvijek prilično
krutog stava Crkve po tom pitanju.

MALLEUS
MALEFICARUM

DIO PRVI GOVORI O TRI BITNA ELEMENTA
ČAROBNJAŠTVA, KOJI SU VRAG, VJEŠTICA

I PRISTANAK SVEMOGUĆEGA BOGA

DIO I.

PITANJE I.
Ovdje počinje prvi dio ove knjige. Pitanje prvo.

J e li vjerovanje da postoje takva stvorenja kao što su vještice, toliko
katoličko, da tvrdoglava obrana suprotnog stajališta neosporno odiše
herezom. A dokazuje se da čvrsto vjerovanje u vještice nije dio katoličkog
nauka: vidi 26. pogl., 5. pitanje kanona Episcopi (Kanon 'Biskupi').
Svatko tko vjeruje da se neko stvorenje može promijeniti na bolje ili gore,
ili preobraziti u neku drugu spodobu ili kakvo drugo obličje, osim dje-

lovanjem samoga Stvoritelja, gori je od poganina i heretika. Stoga, kada
se tvrdi da takve stvari čine vještice, to stajalište nije katoličko, već he-
retičko.

Nadalje, nema nikakve čarolije na svijetu. Dokaz: Kada bi štogod
takvo postojalo, događalo bi se djelovanjem demona. Ali, tvrditi kako
demoni imaju moć da mijenjaju ljudska tijela ili da im nanose trajnu
štetu, nije sukladno crkvenome nauku. Jer, na taj bi način oni mogli uni­
štiti čitav svijet i u njemu izazvati posvemašnju pomutnju.

Nadalje, svaka promjena koja se odvija u ljudskome tijelu, primje­
rice, zdravlje ili bolest, može se objasniti prirodnim uzrocima, kako
pokazuje Aristotel u 7. knjizi Fizike. To se prije svega odnosi na utjecaj
zvijezda. No, demoni ne mogu mijenjati putanje zvijezda. Takvo staja­
lište iznosi Dionizije u svojoj poslanici sv. Polikarpu. Jer, takvu moć
ima samo Bog. Čini se, dakle, da demoni ne mogu u ljudskim tijelima
stvarno uzrokovati nikakve trajne promjene, drugim riječima, ne mogu
izvršiti nikakvu stvarnu preobrazbu. Stoga takve preobrazbe valja pri­
pisati nekom skrovitom i tajanstvenom uzroku.

A moć je Božja veća od vražje moći, te su i Njegova djela jača od
vražjih. Jer, ondje gdje na svijetu vlada zlo, svakako je riječ o vražjem
djelu koje želi uništiti djelo Božje. Stoga, kako je nedopušteno tvrditi da
ono što je proizašlo iz đavoljeg opakog umijeća može nadmašiti djelo
Božje, nedopušteno je vjerovati i da đavolja djela mogu uništiti i is-
kvariti najuzvišenija Božja stvorenja i djela, ljude i životinje.

Nadalje, ono što je podčinjeno fizičkom tijelu, ne može imati vlast nad
tjelesnim stvarima. Ali, demoni su podčinjeni izvjesnim silama zvijezda,
jer čarobnjaci prije zazivanja demona, promatraju putanje nekih zvije­
zda. Stoga ne posjeduju moć izazivanja promjena u tjelesnim bićima,
iz čega slijedi da od njih još manju moć imaju vještice.

Naime, demoni svoju moć mogu provoditi samo posredstvom kakva
osobitog umijeća. Ali, umijećem se ne može trajno proizvesti stvarni
oblik. (A jedan pisac veli: "Neka znaju oni koji se bave alkemijom, da
se vrste nikada ne mogu stvarno preobraziti.") Stoga ni demoni svojim
umijećem ne mogu proizvesti nikakva trajna svojstva zdravlja ili bole­
sti. Ukoliko su, pak, takva stanja stvarna, tada imaju neki drugi, možda
skriveni uzrok i ne mogu se pripisati djelovanju demona ili vještica.

No, Dekretal (33) izlaže suprotno gledište: "Ako čarobnjaštvom ili
kakvim drugim magijskim umijećem, uz tajnu privolu Božjeg suda i

uz pomoć đavla, itd..." Tu se govori o sprječavanju bračnih čina kakvim
čarolijama, a ta zapreka pretpostavlja tri uzroka, naime, čarobnjaštvo,
đavla i pristanak Božji. Nadalje, jače može utjecati na slabije. Ali, đa­
volja je sila snažnija od sve ljudske sile (Job, 41): "Ništa slično na
zemlji ne postoji i nitko nije tako neustrašiv."

Odgovor. Tri su heretičke zablude s kojima se valja boriti, a kada ih
opovrgnemo, spoznat ćemo istinu. Jer, neki su pisci, pretvarajući se da
svoju misao osnivaju na učenju sv. Tome (iv, 24.), koji govori o zapre­
kama prouzročenim čaranjem, uvjeravali da magija postoji samo u
predodžbi onih ljudi koji pripisuju čarobnjaštvu prirodne pojave, kojih
su uzroci skroviti. Drugi, pak, dopuštaju da vještice postoje, ali tvrde
da su magija i učinak čarolija proizvod mašte. Treći kažu da su čarobnja-
čka djela u cijelosti plod fantazije, premda vrag možda doista surađuje
s vješticom.

Njihove zablude ovako izlažemo i pobijamo. Prije svega, mnogi ih
učenjaci označuju krivovjernima, osobito sv. Toma koji veli da se takav
nazor protivi naučavanjima svetaca i ukorijenjen je u nevjerništvu.
Naime, autoritet Svetoga pisma kaže da demoni, kada im to Bog dopušta,
imaju moć nad ljudskim tijelima i umovima, kako se jasno vidi iz mno­
gih mjesta u Svetome pismu. Stoga griješe oni koji tvrde da je čarobnja­
štvo mašta, premda vjeruju da demoni postoje samo u mašti neukih i pro­
stih, te da prirodne nesreće koje mu se događaju, čovjek pogrešno pri­
pisuje nekom pretpostavljenom demonu. Jer, mašta je nekih ljudi toliko
živa, da umišljaju kako vide stvarne likove i pojave koje su, zapravo
mašte njihova uma, te za njih potom vjeruju da su zlodusi ili čak vješti­
ce. Ali, to je mišljenje oprečno pravoj vjeri, koja nas naučava da su
neki anđeli pali s neba i da su postali demoni, te stoga moramo vjerova­
ti da, zahvaljujući suptilnosti svoje naravi, mogu činiti mnoga čudesna
djela koja nisu u našoj moći. A oni koji navode druge na takva zlodje­
la, zovu se čarobnjaci. Budući da se nevjerništvo krštene osobe naziva
herezom, takve su osobe bez sumnje heretici.

Što se tiče onih koji gaje druge dvije zablude, odnosno, oni koji,
doduše, ne poriču postojanje demona i njihovu prirođenu moć, ali se
među sobom ne slažu u pogledu mogućih učinaka magije i mogućih
vještičjih radnji: jedni, naime, tvrde da vještica doista može izazvati
određene učinke, no da oni nisu stvarni, već zamišljeni, dok drugi do­
puštaju da neko zlo uistinu pogađa oštećenu osobu ili osobe, no da se

vještica grdno obmanjuje umišljajući da je ta šteta izazvana njezinim
čaranjem - ta se zabluda osniva na dva odlomka Kanona, koji osuđuju
izvjesne žene koje umišljaju da noću jašu s Dijanom ili Herodijadom.1
To možemo pročitati u Kanonu. No, kako se takve stvari često doga­
đaju samo u mašti, veoma se zavaravaju oni koji smatraju da su i sve
druge radnje plod mašte. Drugo, onaj koji vjeruje ili tvrdi da itko drugi
osim Boga, Stvoritelja svih stvari, može neko stvorenje stvoriti ili pro­
mijeniti na bolje ili na gore, ili preobraziti u neku drugu priliku, nevjer­
nik je i gori od poganina. Stoga na temelju tih riječi, 'promijeniti na
gore', oni vele da takav učinak izveden čarobnjaštvom nije stvaran,
već proizvod mašte.

Da ove zablude odišu herezom i da se protive zdravom smislu Ka­
nona, dokazat ćemo, prije svega, na temelju božanskog, kao i crkvenog
i svjetovnog prava, i to općim tumačenjem.

Prije svega nam valja pristupiti posebnom tumačenju odredaba Ka­
nona (premda će u sljedećem pitanju smisao Kanona biti mnogo jasni­
je izložen). Naime, božansko pravo na mnogim mjestima propisuje da
vještice valja ne samo izbjegavati, već i da ih treba ubijati, a tu najstro­
žu kaznu ne bi propisivalo da vještice uistinu ne sklapaju ugovor s de­
monima s nakanom izazivanja pravih šteta. Jer, smrtna se kazna izriče
samo za najstrašniji i najopakiji zločin, dok duševna smrt može nastu­
piti uslijed fantastične predodžbe ili, čak, iskušenja. Tako misli sv. Toma

1) 'Dijana ili Herodijada'. Ta odredba, čije se donošenje često pripisuje Općem koncilu u
Ankari, no danas se smatra da je kasnijeg datuma, u svakom je slučaju bila autoritativna,
budući da je uvrštena u 'De ecclesiasticis disciplinis', pretpostavljenog autora Regina iz Pru­
ma (906.) i, u skladu s time, pripisuje se kanonistima sv. Yvesu iz Chartresa i Ivanu Gracijanu.
U 364. stavku djela benediktinskoga opata, piše: "neke raskalašene žene, koje su se okrenule
za Sotonom, zavedene demonskim obmanama i utvarama, vjeruju i izjavljuju da u gluho doba
noći jašu na nekim životinjama s poganskom božicom Dijanom i nebrojenim mnoštvom žena,
te da u tim tihim noćnim satima prelijeću preko velikih prostranstava i da joj se pokoravaju
kao da im je gospodarica, dok su joj drugih večeri dužne odavati počast." Ivan Salisburyjski,
koji je umro 1180., u svom djelu 'Polycraticus' (I, xvii), govori o pučkom vjerovanju u vje­
šticu i kraljicu Herodijadu, koja noću okuplja čarobnjake. U rukopisu 'De Sortilegis', nalazi
se sljedeći odlomak: "Potom ispitujemo o nekim opakim starim ženama, koje vjeruju i ispo­
vijedaju da noću jašu s poganskom božicom Dijanom ili, drugdje, Herodijadom i nebrojenom
četom žena, na nekim životinjama, i da u gluho doba noći prevaljuju velika prostranstva, po­
koravajući se njezinim zapovijedima kao da im je gospodarica, te da ih ona poziva određenih
večeri da joj služe, te tvrde da imaju moć da promijene ljudska bića na bolje ili lošije avaj, čak
i da ih pretvore u neku drugu priliku ili obličje. Što se tiče takvih žena, odgovaram u skladu
s odredbama koncila u Aleksandriji, da se pamet vjernika smućuje takvim tlapnjama, jer ih ne
nadahnjuje božanski, već zao duh."

kada raspravlja o tome je li grješno služiti se pomoći demona (ii. 7).
Jer, 18. poglavlje Ponovljenog zakona zapovijeda da se svi vračevi i
zazivači duhova imaju ubiti. A u 20. poglavlju Levitskog zakonika se
veli: "Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima
poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit
ću ga iz njegova naroda." I, dalje u istom poglavlju: "Čovjek ili žena
koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari, neka se kazne
smrću; neka se kamenuju, i neka njihova krv padne na njih." Vračevi­
ma se nazivaju osobe na kojima vrag izvršava čudesna djela.

Osim toga, valja imati na umu da je Ahazja radi toga grijeha obolio i
umro {Druga knjiga o Kraljevima, I), kao i Saul (Prva knjiga Ljetopi­
sa, X). Nadalje, vrijedna su i stajališta otaca, koji su obrađivali Sveto
pismo i iscrpno izlagali o moćima demona i magijskom umijeću. Valja
se uputiti i na pisanja mnogih naučitelja o drugoj knjizi Sentencija, iz
kojih ćemo saznati da se svi oni slažu da postoje čarobnjaci i vračevi, koji
đavoljom moći i uz pristanak Božji, mogu činiti čudesa koja nisu pri­
vidna, već stvarna. Neću spominjati mnoga druga mjesta na kojima sv.
Toma opsežno raspravlja o takvim radnjama, kako, primjerice, čini u
Sumi protiv nevjernika (Summa contra Gentiles) (3. knj., 1. i 2. pogl.,
dio prvi, pit. 114, čl. 4) te u Secunda Secundae, pit. 92 i 94. Nadalje
treba pogledati i ono što o faraonovim mudracima i vračevima iz Knji­
ge Izlaska (VII), pisahu glosatori i egzegeti. Isto tako, vrijedi pogledati
i riječi sv. Augustina u djelu O državi Božjoj2, 18. knjiga, 17. pogl. Vidi,
dalje, i njegovu drugu knjigu, O kršćanskom nauku.3 Isto je gledište i
mnogih drugih crkvenih naučitelja, pa bi bila ludost svima protusloviti,
a onaj koji bi to činio, ne bi se mogao odrješiti krivnje za herezu. Jer,
svakoga tko pogrešno tumači Sveto pismo opravdano smatramo hereti­
kom. A, heretik je svatko tko zastupa drugo mišljenje u pogledu stvari
koje se tiču vjere Svete Rimske Crkve. Haec est fidae.(To je vjera).

Crkveni zakon potvrđuje da se poricanje postojanja vještica suprot­
stavlja jasnom smislu Kanona. Raspolažemo, naime, tumačenjima Ka­
nona, koji počinje riječima: "Ako čarobnjaštvom ili kakvim drugim ma­
gijskim umijećem..." Ipak, neki pisci govore o impotentnima i začara-

2) O državi Božjoj', čuveno djelo sv. Augustina, 'De Civitate Dei'', napisano je 413.-426.

3) O kršćanskom nauku'. De Doctrina Christiana', izvorno je napisano 397., ali ga je sv.

Augustin 427. revidirao dodatkom, ostavivši, tako, za sobom spomenik hermeneutike.

nima, koji radi te zapreke prouzročene čarobnjaštvom, ne mogu spolno
općiti, što sklopljeni brak čini ništetnim. Oni, naime, kažu, a s time se
slaže i sv. Toma, da čarobnjaštvo poništava i razara sklopljeni brak,
ostvari li se njegov učinak prije tjelesnoga sjedinjenja i ako je začaranost
trajna, te je posve jasno da se takvo stanje nikako ne može smatrati
prividnim i plodom mašte.

Vidi što je o tome Blaženi Henrik iz Segusija4 opsežno napisao u
svojoj Sumi (Summa Copiosa), kao i Godfrid de Fontaines5 i sv. Raj-
mund Penjafortski (Raimundo de Penafort)6, koji o tom pitanju veoma
iscrpno i jasno raspravljaju, ne propitkujući ima li se takvo fizičko
stanje smatrati prividnim i nestvarnim, već uzimajući ga kao dokazanu
činjenicu. Nadalje; raspravljaju treba li se ta ženidbena zapreka smatrati
trajnom ili privremenom, traje li dulje od tri godine, i ne dvoje da joj
je uzrok čarobnjaštvo, premda je točno da se to stanje može na maho­
ve pojavljivati. Ali, neprijeporna je činjenica da takva impotencija uisti­
nu može biti izazvana demonskom moći, na temelju s njime skloplje­
noga ugovora, a prouzročiti je može i sam demon bez pomoći vještice,
premda se to veoma rijetko događa na tlu Crkve, jer je brak najviši sa­
krament. No, to se uistinu događa među poganima i to stoga, što demoni

4) 'Blaženi Henrik'. Blaženi Henrik iz Segusija, poznatiji pod imenom Hostiensis, slavni je
talijanski kanonist iz 13. st., rođen u Susi, a umro u Lyonsu 25. listopada 1271. Nakon iznimno
uspješne karijere, 4. prosinca 1261. je postavljen za kardinala biskupa Ostije i Velletrija, oda­
kle njegov nadimak Hostiensis. Zahvaljujući svom djelu 'Summa super titulis Decretalium'
(Strasburg, 1512.; Koln, 1612.; Venecija, 1605.), poznatoj i pod imenom 'Summa aurea' ili
'Summa archiepiscopi', jer ju je napisao u svojstvu nadbiskupa Embruna, Hortiensis je stekao
titulu 'Monarcha iuris, lumen lucidissimum Decretorum'. Jedan dio toga djela, 'Summa, sive
Tractatus de poenitentia et remissionibus', bio je veoma popularan i često se navodi kao auto­
ritet. Knjiga je napisana između 1250. i 1261.

5) 'Godfrid'. Godfrid iz Fontainesa, Doctor Venerandus, skolastički filozof i teolog, rođen u
Liegeu u prvoj polovici 13. St.; postao je kanonikom svoje rodne biskupije, kao i pariške i
kolnske. Godine 1300. je izabran za biskupa Tournaia, koju je čast odbio. Tijekom posljednje
polovice stoljeća, podučavao je teologiju na Sveučilištu u Parizu. Njegovo monumentalno
djelo, 'XIV Quodlibeta', koje se u obliku rukopisa izučavalo u mnogim srednjovjekovnim
školama, nedavno je prvi put objavljeno uz obilje popratnih komentara.

6) 'Sv. Rajmund'. Jedan od najistaknutijih pripadnika dominikanskog reda, rođen 1175. Pre­
davao je kanonsko pravo na sveučilištima u Barceloni i Bologni. Na zahtjev svojih pret­
postavljenih, objavio je djelo 'Summa Casuum', a nekoliko izdanja te knjige pojavilo se u še­
snaestom i sedamnaestom stoljeću. Uživao je ugled velikoga pravnika, radi čega ga je papa Grgur
IX. pozvao u Rim da sredi i kodificira crkvene kanone. Nakon dovršetka tog posla, odbivši
sve zaslužene počasti, vratio se u Španjolsku. Umro je 6. siječnja 1275. u Barceloni. Spomen-
dan mu se obilježava 23. siječnja.

primjećuju da ih s punim pravom posjeduju, o čemu govori Peter de
la Palude7 u svojoj četvrtoj knjizi, gdje kazuje o mladiću koji se zaru­
čio s nekim idolom, premda je sklopio brak s mladom djevom, no s
njome nije mogao spolno općiti zbog đavla, koji se u tjelesnome obličju
neprestano među njih uplitao. U Crkvi, međutim, vrag radije djeluje
posredstvom vještica i proizvodi takva djela radi svoje koristi, naime,
radi uništenja duša. A načine i sredstva kojima to čini, prikazat ćemo u
daljnjem izlaganju, kada ćemo govoriti o sedam načina kojima se ljudima
može nanijeti šteta sličnim radnjama. Među drugim, pak, pitanjima koja
o tome postavljaju teolozi i kanonisti, jedno se osobito izdvaja, jer oni
prosuđuju kako se takva slabost može ukloniti, i je li dopušteno uklo­
niti je nekim protu-čarolijama, te što valja učiniti ako je umrla vještica
koja je izvela čaranje, o kojem slučaju Godfrid iz Fontainesa raspravlja
u svojoj Summi. A ta će pitanja biti iscrpno razjašnjena u Trećem dijelu
ove knjige.

Iz toga su, dakle, razloga kanonisti s takvim marom predlagali ra­
znovrsne kazne, razlikujući privatno i otvoreno bavljenje umijećem
čarobnjaštva, ili, bolje rečeno, divinacije, jer tri su vrste tog opasnog
praznovjerja, pa se svakomu tko mu se izričito predaje, uskraćuje pri­
čest. Upražnjava li se u tajnosti, grešniku se određuje četrdesetodnevna
pokora. A, ukoliko je taj grijeh počinio svećenik, valja ga smijeniti s
položaja i zatvoriti u samostan. Ako je laik, valja ga izopćiti iz Crkve,
a sve takve nečasne duše, kao i one koji k njima dolaze, trebaju biti
kažnjene i ne smije im se dopustiti da na sudu dižu tužbu.

Istu kaznu propisuje svjetovni zakon. Azo8 u svojoj Sumi 9. knjige
Kodeksa (Summa super Codicem), u odlomku o vračevima (2. post.

7) 'Peter de la Palude'. Dominikanac Petar iz Palude, koji je umro 1342., bio je jedan od najis­
taknutijih tomista prve polovice četrnaestog stoljeća.

8) 'Azo'. Početkom trinaestog stoljeća, Portius Azo je stajao na čelu Bolonjske pravne škole,
koja je težila ponovnom oživljavanju klasičnog rimskog prava. Bio je učenik čuvenog Johan-
nesa Bassianusa, a svojom je slavom natkrilio sve svoje suvremenike, pa je Thomas iz Marl-
borougha, kasnije opat Evershama, 1205. proveo šest mjeseci u Bologni svakodnevno sluša­
jući njegova predavanja. Aza su uzvisivali nazivajući ga 'Najvećim od svih učitelja prava', a
najveća počast koju bi neki kanonist mogao primiti, bilo bi kada bi ga nazivali 'drugim do
Aza'. Savigrey nas izvješćuje da je Azo umro 1230. Njegovo je glavno djelo 'Suma' prvih
devet knjiga Zakonika, kojoj je dodao i 'Sumu' Institucija. Između 1482. i 1610. objavljeno
je čak trideset jedno izdanje toga djela, od kojih je pet objavljeno prije 1500. Tijekom čitavog
srednjeg vijeka te su rasprave uživale najviši autoritet.

lex Cornelia9), o razbojnicima i ubojicama veli: "Neka se zna da svi
oni koji se u narodu nazivaju vračevima, kao i oni koji su upućeni u
umijeće gatanja, navlače na sebe smrtnu kaznu." Ista se kazna iznova
propisuje. Jer, ti zakoni izričito propisuju sljedeće: "Nedopušteno je
baviti se umijećem gatanja; svatko tko to čini bit će osuđen na smrt
mačem pogubitelja." Ima i takvih koji svojim čarobnjačkim umijećem
nastoje oduzeti život nedužnim ljudima, a žene navode na svakojake
bludnosti; ti zločinci imaju biti bačeni divljim zvijerima. Nadalje, za­
koni određuju da protiv njih na sudu budu pripušteni svi svjedoci. To
izričito propisuje kanon o obrani vjere. Isti se postupak propisuje i u slu­
čaju optužbe za herezu. Iznošenjem takve optužbe, svakome je dopu­
šteno svjedočiti, kao i u slučaju optužbe za uvredu veličanstva. Jer, ča­
robnjaštvo je veleizdaja Božjeg Veličanstva. Stoga ih valja podvrći
mučenju u svrhu iznude priznanja. U slučaju takve optužbe, svatko, bez
obzira na čast ili službu koju obnaša, može biti podvrgnut mučenju, a
komu bude dokazana krivnja ili tko prizna svoje zlodjelo, treba ga na
mučilu rastrgati, neka trpi sve muke propisane zakonom, kako bi mogao
biti kažnjen u skladu sa svojim prijestupima.

Valja istaknuti da su u davnini, takvi zločinci trpjeli dvostruku kaznu,
i često su bili bacani divljim zvijerima da ih proždru. Danas se spaljuju
na lomači, možda stoga što je među njima najviše žena.

Svjetovni zakon zabranjuje i prešutno odobravanje ili suučesništvo
u takvim djelima, jer vraču nije bilo dopušteno čak ni stupiti na tuđi
prag; često nalaže i spaljivanje njihove imovine, te zabranjuje svako­
me da ih zaštićuje ili se s njima savjetuje; veoma često su se takvi zločin­
ci otpravljali na neki dalek i napušten otok, a njihov imetak prodavao
na javnim dražbama. Nadalje, svi koji se savjetovahu ili utjecahu vješti­
cama, bili su kažnjeni progonstvom i zapljenom cjelokupne imovine.
Te su kazne provodili svi narodi i vladari, i znatno su pridonijele zati­
ranju takvih zabranjenih vještina.

Valja primijetiti da zakoni pohvaljuju one koji onemogućavaju ča-
robnjačke radnje. Stoga oni koji s velikim marom štite ljudska djela od
oluja i tuča, ne zaslužuju kaznu, već veliku nagradu. Na koje je načine
dopušteno spriječiti takvu štetu, bit će razjašnjeno u daljnjim izlaga-

9) 'Lex Cornelia'. De Sicariis et Veneficis. Donesen oko 81. pr. Kr. Ovaj je zakon propisivao
kazne za zločin paleža, ali i javnog ubojstva i trovanja, kao i kazne za suučesnike.

njima. Ali, kako poricanje ili isprazno protuslovlje tim tvrdnjama mo­
že biti lišeno biljega hereze? Neka svatko sam prosudi, ukoliko ga ne
ispričava njegovo neznanje. No, kakvo ga neznanje ispričava, u nastavku
ćemo objasniti. Iz svega do sada rečenog, izvodimo sljedeći zaključak:
Istinita je i sukladna katoličkom nauku tvrdnja da postoje vračevi i vje­
štice koji, uz pomoć vraga i na temelju ugovora koji su s njime sklopili,
a uz pristanak Božji, mogu proizvoditi prava zla, što, međutim, ne isklju­
čuje mogućnost da su kadri nekim opsjenarskim sredstvima proizvesti
mašte i privide. No, kako je svrha ovog istraživanja čarobnjaštvo, koje
se u velikoj mjeri razlikuje od ostalih takvih umijeća, njihovo razmatra­
nje ne doprinosi navedenoj svrsi, jer one koji se njima bave pravilnije
nazivamo gatarima i vračevima, a ne čarobnjacima.

Valja osobito naglasiti da se posljednje dvije zablude osnivaju na
posve pogrešnom razumijevanju riječi Kanona (o prvoj zabludi, koja
samu sebe pobija jer bjelodano protuslovi učenju Svetoga pisma, neću
govoriti). Stoga ćemo u nastavku ispravno protumačiti odredbe Kanona.
A najprije ćemo pobiti prvu zabludu, da je sredstvo puka iluzija, premda
su dva subjekta stvarna.

S tim u svezi valja naglasiti da postoji četrnaest različitih vrsta
supersticija, no iz razloga jezgrovitosti, ovdje ih nećemo podrobno izlo­
žiti, što su, uostalom, učinili sv. Izidor10 u 8. knjizi svojih Etimologija
i sv. Toma u Secunda Secundae, pitanje 92. Na njih ćemo se iscrpno osvr­
nuti u nastavku, na mjestu gdje raspravljamo o težini te hereze, i to će
biti posljednje pitanje Prvog dijela ove knjige.

Takve se žene svrstavaju u kategoriju pitija, a to su one u kojima,
ili kroz koje, vrag progovara ili izvodi neke čudesne radnje, i ta je kate­
gorija često prva u nizu. Ali, vračevi spadaju u skupinu koja nosi i takav
naziv.

Budući da se takvi među sobom veoma razlikuju, ne bi bilo ispra­
vno ne uvrstiti ih u skupinu u koju spada toliko velik broj drugih: a
kako Kanon izričito spominje određene žene, ali ne govori mnogo o

10) 'Sv. Izidor'. 'Etymologiae' ili, katkad, 'Podrijetla', valja smatrati jednim od najznačajni­
jih i najpoznatijih djela sv. Izidora Seviljskog (rođ. oko 560., umro 4. travnja 636.). To se dje­
lo opisuje kao: "golema riznica u kojoj je skupljeno, sistematizirano i sabrano cjelokupno
učenje onoga vremena." Tijekom većeg dijela srednjeg vijeka, ono je predstavljalo priručnik
koji se često koristio u obrazovnim institucijama. Arevalo, koji uživa glas najvećeg stručnjaka
za opus sv. Izidora (7 svez., Rim, 1797.-1803.), izvješćuje nas daje ono, u razdoblju od 1470.
do 1529., doživjelo čak deset izdanja.

vješticama, u zabludi su oni koji smatraju da Kanon govori samo o za­
mišljenim tjelesnim putovanjima i proputovanjima, i koji nastoje pod
taj privid podvesti sve supersticije. Jer, kako te žene putuju u svojoj
mašti, tako se vještice stvarno i tjelesno prenose. Svatko tko iz ovoga Ka­
nona izvodi tvrdnju da su učinci čarobnjaštva, bolesti ili kakve slabosti,
posve prividni, pogrešno tumači smisao Kanona i u velikoj je zabludi.

Nadalje, valja primijetiti da oni koji priznaju postojanje dvije kraj­
nosti, naime, da su đavolje djelo i njegova posljedica, stvarni, istodobno
poriču da je ono izazvano nekim sredstvom; drugim riječima, poriču
da je u tom uzroku i posljedici mogla sudjelovati neka vještica, te su
takvi, tvrdim, u velikoj zabludi: jer, u filozofiji, sredstvo mora uvijek
sadržavati neka svojstva dviju krajnosti subjekata.

Nadalje, beskorisno je tvrditi da je neki učinak čarobnjaštva prividan
i nestvaran, jer takav privid može proisteći samo iz đavolje moći, što
iziskuje sklapanje ugovora s đavlom, kojim se vještica stvarno obve­
zuje da će mu biti sluškinja i njemu se predaje, a to se ne događa u snu
ili u mašti, već ona tjelesno i stvarno surađuje s đavlom i s njime opći. A
to je doista cilj cijelog čarobnjaštva. Opčinjavanje pogledom ili riječima
ili nekom drugom čarolijom, đavolje je djelo, kako ćemo razjasniti u
sljedećem pitanju.

Uistinu, mari li tko pročitati što o tome kaže Kanon, četiri će točke
osobito privući njegovu pozornost. Prva glasi: "Dužnost je svih ljudi i
svećenika, te svih dušebrižnika, da podučavaju svoje bližnje i svoju
pastvu da postoji samo jedan, istinski Bog, i da nikoga drugoga na Ne­
bu ili zemlji ne smiju štovati." Prema drugoj točki, te žene, premda
zamišljaju da jašu (kako misle i govore) s Dijanom i Herodijadom, uisti­
nu jašu s đavlom, koji sebe naziva nekim poganskim imenom i opsjenjuje
ih. A prema trećoj točki, jahanje nebeskim prostranstvima možda je
doista privid, jer vrag ima izvanrednu moć nad umovima onih koji mu
se predaju, pa vjeruju da ono što čine u mašti, stvarno čine tijelom.
Prema četvrtoj točki, vještice su prisegnule slušati đavla u svim stvarima,
što čini besmislenom tvrdnju da odredbe Kanona valja proširiti tako
da obuhvate i uključe svaki čin čarobnjaštva, jer vještice čine mnogo
više od tih žena i pripadaju posve drukčijoj vrsti.

Poslije ćemo u ovome djelu raspravljat o tome, prenose li se vješti­
ce svojim magijskim umijećem, zbiljski i tjelesno, s mjesta na mjesto,
ili se to događa samo u mašti, kao što je slučaj s onim ženama koje se

nazivaju pitijama, a raspravljat ćemo i o načinu na koji to čine. Dakle,
do sada smo objasnili dvije zablude i spoznali pravi smisao Kanona.

Nadalje, treća zabluda koja proizlazi iz pogrešnog razumijevanja
riječi Kanona, a prema kojoj su sve čarobne radnje prividne, može se
ispraviti riječima samoga Kanona. U njemu se, naime, kaže da onaj tko
vjeruje da se neko biće može stvoriti ili izmijeniti na bolje ili na gore, ili
preobraziti u neku drugu vrstu ili priliku, kako to može činiti samo Stvo­
ritelj, itd.... gori je od nevjernika. Ishitreno tumačenje tih triju tvrdnji,
očito protuslovi duhu Svetoga pisma i tumačenju crkvenih naučitelja.
Jer, Kanon jasno kaže da vještice mogu stvarati nova bića, premda su to
bez iznimke nesavršena stvorenja i vjerojatno imaju nedostatke. Jasno
je da se Kanon slaže s tvrdnjom sv. Augustina, koji nam kazuje o čaro­
bnjacima na faraonovu dvoru, koji pretvoriše svoje štapove u zmije,
kako sveti naučitelj piše o 1l. stihu 7. pogl. Knjige Izlaska: "Zovne fa­
raon mudrace i čarobnjake..." Možemo se uputiti i na tumačenja Stra-
bonova, koji kaže da demoni jure zemljom uzduž i poprijeko, kada ih vje­
štice svojim čaranjima koriste za najrazličitije operacije, a ti demoni
mogu skupljati raznovrsne klice ili sjemenje, kojima postižu da se iz njih
razviju razne vrste. Uputimo se i na djelo blaženoga Alberta Velikog11,
De animalibus, te na sv. Tomu (1. dio, pit. 114, čl. 4). Iz razloga jezgro-
vitosti, na ovome ih mjestu nećemo iscrpno navoditi, ali ostaje neprije­
pornom činjenica da neka stvorenja doista mogu biti na taj način stvorena.

Što se tiče druge točke, prema kojoj se stvorenje može promijeniti
na bolje ili na lošije, valja uvijek imati na umu da se to može učiniti
samo uz Božje dopuštenje i Njegovom voljom, i to isključivo radi očiš­
ćenja ili kažnjavanja, ali Bog veoma često dopušta demonima da dje­
luju kao njegovi pomoćnici i sluge, ali samo On može nanositi bol i

11) 'Blaženi Albert'. Albert Veliki, dominikanski naučavatelj, znanstvenik, filozof i teolog.
Rođen oko 1206., umro u Kolnu 15. studenog 1280. Zahvaljujući njegovu geniju i enciklope­
dijskom znanju, pridavani su mu naslovi 'Veliki' i 'Doctor Universalis' ('Opći naučavatelj'),
jer je u svim granama znanja nadmašivao sve svoje suvremenike. Albert Veliki nedvojbeno je
jedan od istaknutijih pripadnika Reda propovjednika. Ulrich Endelbert ovako ga opisuje: "Vir
in omni scientia adeo divinus, ut nostri temporis stupor et miraculum congrue vocari possit"
('De summo bono', III, iv). Njegov se izvanredni genij možda danas dovoljno ne cijeni, pre­
mda je bio jedan od najučenijih ljudi svoga vremena. Posljednje izdanje zbirke njegovih djela
(Pariz (Louis Vives), 1890.-99., u trideset osam svezaka (+quarto volumes), objavljeno je na
nalog opata reimske biskupije, Augusta Borgneta. Rasprava 'De animalibus' sadržana je u XI-
XIII. sv. Spomendan Alberta Magusa obilježava se 15. studenog. Papa Grgur XV. gaje beati-
ficirao 1622., radi čega mu u ovom prijevodu i pridajem naslov 'Blaženi'.

samo On može ozdravljati, jer: "Ja usmrćujem i oživljujem" (Pono­
vljeni zakon, xxxii, 39). Na taj način zli anđeli mogu izvršavati volju
Božju i to doista čine. I tomu svjedoči sv. Augustin kada kaže: "Doista
postoje zle čarolije i zazivi, kojima se u ljudi često izazivaju bolesti,
pa čak ih i izravno usmrćuju." Valja nam jasno uvidjeti, što se zapravo
događa danas kada se čarobnjaci i vještice, posredstvom đavolje moći
pretvaraju u vukove i druge divlje životinje. Kanon, doduše, govori o
nekoj tjelesnoj i trajnoj promjeni, ne raspravljajući o onim čudesnim
stvarima koje nastaju opsjenom, a o kojima govori sv. Augustin u 17.
poglavlju 18. knjige djela O državi Božjoj, gdje iznosi mnoštvo neo­
bičnih priča o onoj čuvenoj vještici Kirki i Diomedovim drugovima,
kao i o Prestancijevu ocu. O tome se iscrpno raspravlja u Drugome dijelu.

Je li vjerovanje u postojanje vještica hereza.

Drugi dio naše analize govori o tome je li čvrsto vjerovanje u postoja­
nje vještica hereza. Nameće se pitanje trebaju li se ljudi, koji tvrde da
vještice ne postoje, smatrati najgorim hereticima ili ih valja ozbiljno
sumnjičiti da gaje krivovjerna stajališta. Čini se da je prvo gledište to­
čno. Jer, ono je neosporno sukladno mišljenju mudroga Bernarda.
Ipak, osobe koje otvoreno ustraju u krivovjerju neprijeporno su hereti­
ci, što općenito potvrđuje jedan od tri dokaza: ili je ta osoba javno pro­
povijedala svoj krivovjeran nauk; ili je njezino krivovjerje dokazano
iskazom pouzdanog svjedoka; ili je dobrovoljno priznala da je heretik.
Ipak, postoje neki koji, nesmotreno suprotstavljajući se svakom auto­
ritetu, javno obznanjuju da vještice ne postoje ili, barem, da ni na koji
način ne mogu ljudskome rodu nanositi zlo i štetu. Stoga, strogo govo­
reći, oni optuženi za taj opaki nauk, mogu, u skladu s Bernardovim tuma­
čenjem, biti izopćeni, jer će bez sumnje biti javno osuđeni zbog lažnog
nauka. Čitatelj može pročitati Bernardova djela, koja će ga uvjeriti da
je takva osuda pravedna, ispravna i istinita. Međutim, takva se osuda
može činiti suviše strogom, prije svega zbog kazni koje za sobom po­
vlači ekskomunikacija: Kanon, naime, propisuje da će svećeniku biti
oduzeta služba, dok će laik biti predan vlasti svjetovnih sudova, koji
se upućuju da ga kazne u skladu s njegovim prijestupima. Nadalje, valja
imati na umu da će mnogi pojedinci, zbog svoga neznanja, nedvojbe­
no biti proglašeni krivima zbog te zablude. Budući da je ta zabluda

veoma uobičajena, kazna se može ublažiti milošću. Mi uistinu nasto­
jimo iznaći opravdanja okrivljenima, umjesto da ih optužujemo da su
zaraženi heretičkom opačinom. Stoga se preporučuje da se čak ni teško
osumnjičenoga za taj lažni nauk, ne osuđuje odmah za težak zločin
hereze. (Vidi Bernardov12 komentar pod riječju Osuđeni.) Takav se čo­
vjeka doista može teretiti sumnjom, ali ne smije ga se osuditi u njegovoj
odsutnosti i bez saslušanja. Sumnja, pak, može biti veoma teška i od nje
se ne možemo uzdržati, jer njihove isprazne tvrdnje uistinu onečišćuju
vjeru. Tri su vrste sumnje: laka, ozbiljna i teška. Njih se razmatra u po­
glavlju o optužbama o propustima i neposluhu, u 6. knjizi O hereticima.
Te stvari, pak, potpadaju pod nadležnost arhiđakonskoga suda. Vrijedi
uputiti se i na komentare Giovannija d'Andree13, osobito na njegove
glose uz navode Optuženi i Pod teškom sumnjom, kao i na njegovu bilje­
šku o pretpostavci hereze. Neprijeporno je i da neki koji propisuju zakon
o toj materiji, ne uviđaju da gaje pogrešan nauk i zablude, jer mnogi
ne poznaju kanonski zakon, dok neki, uslijed svoje loše obaviještenosti
i nedovoljne načitanosti, posrću u svojim stajalištima i kolebljivi su, a
budući da se ideja zadržana u intimi svoga uma može smatrati krivo-
vjernom tek nakon što je javno iznesena i na kojoj se otvoreno ustraje,
valja naglasiti da takve osobe ne treba javno optužiti za zločin hereze.
Naime, može se ustanoviti da su oni koji su uslijed takvog neznanja
zastranili, počinili težak grijeh. Premda je mnogo stupnjeva neznanja,
dušobrižnici se ne mogu pozivati na neizlječivo neznanje, niti na ono
osobito neznanje, kako ga nazivaju filozofi, koje tumači kanonskoga
zakona i teolozi nazivaju Nepoznavanjem činjenice. No, tim osobama

12) 'Bernard'. Mlađi ili Modernus, kanonist koji je živio sredinom trinaestog stoljeća. Nosi i
naziv 'Compostellanus', jer je posjedovao crkveni beneficij u Compostelli. Bio je poznat i
pod nazivom Brignadius, prema mjestu svoga rođenja u španjolskoj Galiciji. Bernard je bio
kapelan pape Inocenta IV., koji je vladao od 1243.-54. i koji je i sam bio istaknuti kanonist.
Veoma su poznati Bernardovi opsežni komentari kanonskoga zakona. Naziv 'Modernus' pri­
daje mu se kako bi ga se odijelilo od Bernarda Antiquusa, kanonista s početka trinaestog sto­
ljeća iz Compostelle, koji je postao profesor kanonskoga prava na Bolonjskom sveučilištu.

13) 'Giovanni d'Andrea'. Ugledni kanonist rođen u Mugellu pokraj Firence, oko 1275., umro
1348. Obrazovao se na Bolonjskom sveučilištu, gdje je poslije predavao kanonsko pravo.
Prije toga je podučavao u Padovi i Pisi, a njegova je karijera predavača trajala gotovo pola
stoljeća. Djela: 'Glossarium in VI decretalium librum', Venecija i Lyons, 1472.; 'Glossarium
in Clementinas'; 'Novella, sive Commentarius in decretales epistolas Gregorii IX', Venecija,
1581.; 'Mercuriales, sive commentarius in regulas sexti'; 'Liber de laudibus S. Hieronymi';
'Additamenta ad speculum Durand' (1347.).

valja prigovoriti Opće neznanje, odnosno, nepoznavanje Božanskog
zakona koji, kako zahtijeva papa Nikola14, moraju poznavati. Jer, on
kaže: "Širenje ovih Božanskih učenja povjereno je nama na dužnost, i
jao nama ne posijemo li dobro sjeme, jao nama ne podučimo li njima na­
še stado." Stoga dušobrižnici moraju temeljito poznavati Sveto pismo.
Točno je da dušobrižnici, prema Rajmundu iz Sabunde15 i sv. Tomi,
nikako ne trebaju biti ljudi izvanredne učenosti, ali neosporno trebaju
posjedovati stručno znanje, odnosno, znanje dovoljno za izvršavanje
svoje dužnosti.

Ipak, to bi moglo predstavljati malu utjehu, teoretska strogost za­
kona često je uravnotežena s njegovom praksom, pa neka imaju na umu
da se to nepoznavanje kanonskoga prava, iako katkad za sobom povla­
či krivnju i zaslužuje ukor, razmatra s dvije točke gledišta. Naime, katkad
ljudi ne znaju, ne žele znati, niti imaju ikakvu namjeru znati. Takve oso­
be nemaju opravdanje i zaslužuju osudu. A o njima psalmist govori:
"Za razumnost i dobro on više ne mari." Međutim, postoje i oni koji ne
znaju, ali ne stoga što ne žele znati. A to umanjuje težinu grijeha radi
nedostatka voljnog pristanka. To je slučaj kada netko nije kadar shvatiti
da treba nešto znati. O tome piše sv. Pavao u svojoj prvoj poslanici Ti-
moteju (I, 13): "Ali sam postigao milosrđe jer sam djelovao iz neznanja,
kad još nisam imao vjere." To se naziva neznanjem koje je, barem po­
sredno, nemar pojedinca, u toj mjeri što radi mnogih drugih zanimanja,
zanemaruje saznanje o stvarima koje treba znati i ne čini nikakve na­
pore da ih spozna, a to ga neznanje samo dijelom, a nikako u cijelosti,
ispričava. Tako sv. Ambrozije16, kada piše o sljedećem odlomku Posla-

14) 'Papa Nikola'. Nikola V., 1397,-1455., veliki zaštitnik učenjaka.

15) 'Rajmund iz Sabunde'(sabundijski). Rođen u Barceloni, Španjolska, krajem četrnaestog sto­
ljeća; umro 1432. Od 1430. do smrti, podučavao je bogoslovlje, filozofiju i medicinu na Sveuči­
lištu u Toulouseu. Od njegova velikog opusa sačuvano je samo jedno djelo, 'Theologia Naturalis',
izvorno napisano na španjolskome, koje je doživjelo više latinskih prijevoda: Deventer, 1487.;
Strasbourg, 1496.; Pariz, 1509.; Venecija, 1581., itd. Montaigne, koji je to djelo preveo na francu­
ski (Pariz, 1569.), svjedoči o izvanrednoj popularnosti koju je ta knjiga svojedobno uživala.

16) 'Sv. Ambrozije'. 'On designe depuis le XVIe siecle sous le nom d'Ambrosiaster (=pseu-
do-Ambroise) I 'auteur anonyme d 'un commentaire sur les Epitres de saint Paul (a I 'exclusion
de I 'Epitre aux Hebreux), qui au moyenage, peut-etre meme des I 'epoque de Cassiodore, fut
impute inexactement a saint Ambroise. Cette paraphrase est tout a fait remarquable; c 'est
Vune des plus interessantes que I'antiquite chretienne nous ait leguees.' Labriolle, 'Histoire
de la Litterature Latine Chretienne', c. III.

nice Rimljanima (ii, 4): "...a ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi
k obraćenju?", veli: "Ne znaš li svojom krivnjom, tvoj je grijeh, tada,
uistinu velik i strašan. A osobito u ovim danima, kada dušama prijete
tolike opasnosti, moramo svim silama nastojati izgnati sve neznanje, i
pred očima svojim uvijek moramo imati onu strašnu kaznu koja će nas
zadesiti, ne koristimo li, svatko prema svojim sposobnostima, ono što
nam je podareno. Na taj način naše neznanje neće biti ni tupo, ni glu­
po, jer, metaforički, tupima i glupima nazivamo ljude koji ne vide ono
što im otvoreno leži pred očima."

A u Flores regularum moralium, komentirajući drugo pravilo, rimski
kancelar kaže: "Kažnjivo nepoznavanje Božanskog zakona, ne utječe
nužno na neukoga. Razlog tomu je sljedeći: Duh Sveti može izravno
uputiti čovjeka u sve znanje neophodno za njegovo spasenje, ukoliko
te stvari nije sposoban dokučiti svojim prirođenim intelektom."

Dakle, odgovor na prvi prigovor jest jasno i točno razumijevanje
Kanona. Na drugi prigovor, Pierre de Tarentaise (Blaženi Inocent V.17)
odgovara: "Đavao bi radi svoje mržnje prema ljudskome rodu, neprije­
porno uništio čovječanstvo da mu Bog to dopusti. Činjenica da mu Bog
katkad dopušta da čini zlo i da ga katkad u tome predusreće i sprječava,
jasno u đavlu izaziva još veći prezir i gnušanje, jer, koliko mu god to,
možda, bilo mrsko, Bog ga u svim stvarima, radi očitovanja Svoje slave,
koristi kao svoga slugu i roba." Što se tiče trećeg prigovora, da je iza­
zivanje bolesti ili nanošenje neke druge nesreće uvijek posljedica ljud­
skih napora, vještica se voljno podaje zlu, kao, uostalom, i svi drugi zlo­
tvori, te tako snagom svoje volje može izazivati bolesti ili nanositi štete
ili, pak, izvoditi neke opake radnje. Na pitanje može li se premještanje
materijalnih predmeta, od strane đavla, usporediti s kretanjem nebeskih
tijela, odgovaramo: 'Ne'. Jer, tijela se pritom ne pokreću svojom priro­
đenom silom, nego isključivo radi pokornosti đavlu koji, po svojoj nara­
vi, ima izvjesnu vlast nad tijelima i materijalnim stvarima; potvrđujem
da vrag posjeduje takvu moć, ali nije kadar stvorenim tjelesnim stvarima

17) 'Inocent V.' Petrus a Tarentasia, rođen u Tarentasieu oko 1225., izabran za papu u Arezzu,
21. siječnja 1276. Umro u Rimu 22. lipnja 1276. U dobi od šesnaest godina pristupio je domi-
nikanskome redu i zadobio velik ugled kao profesor pri Pariškom sveučilištu, odakle mu se i pri­
daje naslov Doctor Famosissimus. Autor je nekoliko djela o filozofiji, teologiji i kanonskome
pravu, od kojih neka nikada nisu bila objavljena. Među njima se osobito ističe 'Komentar o Sen-
tencijama Petra Lombarda'. Ovdje sam se služio izdanjem objavljenom u Toulouseu 1652.

dodati kakav oblik, bilo supstancijalan ili akcidentalan, bez primjese ili
pomoći druge prirodne stvorene stvari. No, budući da je voljom Božjom
stvarno kadar premještati tijela, tada stjecajem različitih tijela može
izazvati bolest ili neku drugu okolnost kako mu se prohtije. Stoga ča­
robnjaštvo nije podložno kretanju nebeskih tijela, niti je sam Vrag tomu
podložan, premda često može iskoristiti te okolnosti za ostvarenje svo­
jega nauma.

Odgovor na četvrti prigovor. Vrag može uništiti Božje djelo na na­
čin o kojemu govorimo, snagom čarobnjaštva i njegovim učincima.
No, budući da to može učiniti samo uz Božji pristanak, rečeno ne znači
da je vrag jači od Boga. Ipak, želi li uništiti djela Božja, ne može pri­
mijeniti onoliko snažnu silu koliko želi, jer bi, nesputan ograničenji­
ma, posve uništio sva Božja djela.

Odgovor na peti prigovor glasi: Planeti i zvijezde ne mogu svojom
moći prisiliti i natjerati demone da izvode kakva djela protivno svojoj
volji, iako se čini da su demoni spremniji pojaviti se na poziv čarobnja­
ka, koji su pod utjecajem određenih zvijezda. Izgleda da to čine iz dva
razloga. Prvo, znaju da će taj planet svojom moći potpomognuti ostva­
renje čarobnjakova nauma. Drugo, to čine kako bi obmanuli ljude, koji
stoga vjeruju da zvijezde imaju neku moć ili stvarnu božanstvenost, a
znamo da je u starini to štovanje zvijezda vodilo k najopakijoj idolatriji.

U svezi posljednjeg prigovora, koji se osniva na tvrdnji da alkemi­
čari stvaraju zlato, možemo iznijeti stajalište sv. Tome, koji raspravlja
o vražjoj moći i načinu njegova djelovanja: Premda izvjesni oblici koji
posjeduju supstanciju (materiju), mogu biti stvoreni umijećem i djelo­
vanjem prirodne sile, kao što, primjerice, vatra nastaje primijenjenim
umijećem na drvu: ipak, to nije moguće činiti na univerzalnoj razini,
jer se umijećem ne mogu uvijek pronaći ili izmiješati valjani agensi u
ispravnom omjeru, premda se time može proizvesti nešto slično. Tako
alkemičari stvaraju nešto nalik zlatu, odnosno, što se tiče vanjskih ozna­
ka, ali ne stvaraju pravo zlato, jer supstancija zlata ne nastaje toplinom
vatre kojom se služe alkemičari, već toplinom sunca koje djeluje i rea­
gira na određenu točku, na kojoj je usredotočena i skupljena snaga
minerala i stoga je takvo zlato istoga obličja, ali ne i iste vrste kao priro­
dno zlato. Isti argument vrijedi za sve ostale njihove operacije.

Dakle, naš je sud sljedeći: demoni svojim umijećem i posredstvom
čarobnjaštva, doista proizvode štetne učinke, ali istina je da bez pomoći
neke sile ne mogu stvoriti nikakav oblik, supstancijalan ili slučajan, te
ne držimo da mogu nanositi štetu bez neke vanjske sile, ali takva sila
može izazivati bolesti i sve druge nesreće ili slabosti, i one su stvarne i
zbiljske. Način na koji te sile ili sredstva proizvode učinke u suradnji
s demonima, razjasnit ćemo u sljedećim poglavljima.

PITANJE II.

Je li sukladna katoličkoj vjeri tvrdnja, da Vrag mora prisno surađivati
s vješticom kako bi mogao izazivati čarobnjačke učinke ili, pak, te
radnje izvode jedno bez drugoga, odnosno, Vrag bez vještice ili obrnuto.

Prvi argument: Vrag može izazvati učinak čarobnjaštva bez vještičje
suradnje. Tako smatra sv. Augustin. Sve vidljive pojave možda su (vje­
ruje se) djelo nižih zračnih sila. Ali, tjelesne bolesti i slabosti nisu nevi­
dljive, već posve bjelodane čulima, i stoga ih mogu izazvati demoni.
Nadalje, Sveto pismo nam kazuje o nesrećama koje zadesiše Joba, o to­
me kako je oganj koji je udario s neba udario spalio ovce i pastire, te ih
proždro, te kako je silan vjetar udario na sva četiri ugla kuće, oborivši
je na njegovu djecu, te ih pobio. Te je nesreće mogao izazvati sam Vrag,
uz pristanak Božji i bez pomoći vještica. Stoga on nedvojbeno može či­
niti mnoge stvari, koje se često pripisuju vještičjim radnjama.

O tome jasno svjedoči izvještaj o djevici Sari i njezinih sedam mu­
ževa, koje je ubio zloduh. Nadalje, sve što je viša sila kadra činiti, čini
to neovisno o njoj nadmoćnoj sili, a viša je sila kadra mnogo više činiti
neovisno o nižoj sili. Ali, niža sila može izazvati oluje i bolesti bez po­
moći sile veće od nje. Jer, Blaženi Albert Veliki u svom djelu De pa­
ssionibus aeris18 kaže da će gnjila kadulja, upotrijebi li se kako on obja­
šnjava i baci u vodu tekućicu, izazvati najstrašnije oluje i nevremena.
Nadalje, može se reći da se vrag ne služi vješticama jer mu je potreban
posrednik, već stoga što mu je cilj uništiti vješticu. Vrijedi uputiti se na
3. knjigu Airsotelove Etike. Zlo je čin volje, što dokazuje činjenica da
nitko ne čini nepravdu iz puke želje za činjenjem nepravde, pa onaj tko
počini silovanje, čini to radi užitka, a ne čini to zlo radi samoga Zla. No,
zakon kažnjava one koji su počinili zlo radi samoga Zla. Stoga, djelu­
je li vrag uz vještičju pomoć, ona mu jednostavno služi kao oruđe, a
budući da oruđe ovisi o volji osobe koja ga upotrebljava i ne postupa
po svojoj slobodnoj volji, krivnju ne valja nametati vještici te, stoga, ona
ne treba biti kažnjena.

Prema suprotnom, pak, stajalištu, vrag ne može toliko jednostavno
činiti zlo čovječanstvu sam, koliko posredstvom vještica, premda su
one njegove sluškinje. Prije svega, valja nam razmotriti čin stvaranja.

18) 'De passionibus'. Ova rasprava o znanosti fizike, može se pronaći u IX. svesku djela 'Opera
omina', koje je uredio opat Borgnet.

Naime, svaki čin koji ima posljedicu, iziskuje neku vrst dodira, a budu­
ći da vrag, koji je duh, ne može ostvariti takav dodir s ljudskim tijelom,
jer ih ništa ne veže, služi se ljudima kao oruđem koje, potom, obdaruje
moći ozljeđivanja tjelesnim dodirom. No, mnogi vjeruju da to potvrđuje
tekst 3. poglavlja Pavlove Poslanice Galaćanima19 i glosa: "O nera­
zumni Galaćani! Tko vas začara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti
bio stavljen pred oči?" Glosa uz taj odlomak govori o onima koji svojim
zlim pogledom mogu nauditi drugim ljudima, osobito djeci. Na to se
osvrće i Avicena20 u posljednjem poglavlju 3. knjige djela Naturalium,
kada kaže: "Veoma često duša može utjecati na tijelo drugoga u istoj
mjeri kao i na svoje, jer takvu moć ima onaj koji svojim pogledom pri­
vlači i opčinjava druge." Isto tvrdi i Al-Gazali21, u 10. pogl. 5. knjige
svoje Fizike. Avicena, nadalje, iznosi stajalište, ne predstavljajući ga,
međutim, kao nepobitno, da se vanjska tijela mogu stvarno ili prividno
promijeniti u neobuzdanoj mašti. Iz toga zaključujemo da se sposobnost
zamišljanja ne razlikuje od ostalih čovjekovih osjetilnih sposobnosti,
već im je istovjetna, a u izvjesnoj ih mjeri uključuje. To je točno, jer je
moć zamišljanja toliko snažna da može promijeniti obližnja tijela, kao,
primjerice, u slučaju kada čovjek hoda nekom uskom gredom koja leži
usred puta. No, kada bi ta greda bila položena iznad duboke vode, njome
se ne bi drznuo koračati, jer bi mu mašta u um snažno usadila misao
o opasnosti pada, uslijed čega bi mu tijelo i udovi pokleknuli, te ne bi
bez oklijevanja hodao dalje. Ta se promjena može usporediti s učinkom
pogleda osobe koja ima takvu moć da izazove duševnu promjenu, koja
nije zbiljska i tjelesna.

19) Galaćanima, 3:1. Tekst grčkog izvornika glasi:

; Curtius dvoji u etimološku povezanost između

i latinske riječi 'fascino', kojoj je, pretpostavlja se, korijen U doba klasike,

čarolija se poništavala pljuvanjem tri puta. Usp. Theocritus, VI, 39:

20) 'Avicena'. Abn Ali Al Hosian Ibn Addallah Ibn Sina, arapski liječnik i filozof, rođen 980.
u Kharmaithenu u pokrajini Bokhari; umro 1037. u Hamadanu u sjevernoj Perziji. Vrijedi is-
taknuti da skolastici, svjesni panteističkih tendencija u Aviceninim filozofskim djelima, nisu
bili skloni prihvaćati njegove komentare Aristotelovih djela.

21) 'Al-Gazali'. Abu Hamid Muhammad Ibn Muhammad, slavni arapski filozof, rođen 1038.
Tousu, Khorasan; umro 1111. u Nissapouru. U svom filozofskom razvoju, prešao je put od
posvemašnjeg skepticizma do sufijskog misticizma. Često se navode sljedeće riječi Blaženog
Alberta Velikog: "Non approbo dictum Avicennae et Algazel de fascinatione, quia credo quod
non nocet fascinatio, nec nocere potest ars magica, nec facit aliquid ex his quae timentur de tali-
bus." No, vjerodostojnost ovog odlomka je dvojbena.

Nadalje, tvrdi li se da takvu promjenu uzrokuje živo biće koje utječe
na um drugog živog bića, možemo odgovoriti na sljedeći način. U pri­
sutnosti ubojice, krv teče iz rana trupla osobe koju je usmrtio. Dakle,
tijela mogu bez ikakvih duševnih moći proizvoditi čudesne učinke. Stoga
se često događa da čovjeka koji prolazi pokraj trupla ubijenoga, premda
možda nije svjestan mrtvoga tijela, obuzima strah.

Ipak, u prirodi postoje neke stvari koje, iz čovjeku nepoznatog ra­
zloga, neosporno posjeduju skrivene moći. Tako, primjerice, magnetit
privlači željezo i mnoge druge slične predmete, koje sv. Augustin spo­
minje u 20. knjizi O državi Božjoj.

Tako se i žene katkad služe određenim predmetima koji nadilaze našu
spoznaju, u namjeri da izazovu promjene na tijelima drugih ljudi, ali to
čine bez pomoći vraga. A ta sredstva, zbog njihove tajanstvenosti, ne
smijemo pripisivati vražjoj moći, već vještičjim vradžbinama.

Nadalje, vještice se koriste određenim slikama i drugim neobičnim
amuletima, koje običavaju postavljati pod nadvratnike kuća ili na livade
na kojima pasu stada, ili čak na mjestima na kojima se okupljaju ljudi,
te tako bacaju čini na svoje žrtve, koje uslijed toga često znadu umirati.
No, budući da iz tih slika mogu proizlaziti takvi čudesni učinci, čini se
da one imaju istu moć kao i zvijezde kada utječu na ljudska tijela, jer,
kako nebeska tijela utječu na prirodna tijela, mogu utjecati i na umjetna.
Ali, neke skrivene, ali dobre sile mogu imati blagotvoran učinak na
prirodna tijela. Stoga i umjetna tijela mogu dobiti takvu moć. Iz toga
jasno proizlazi da oni koji liječe ljude, to mogu činiti i posredstvom tih
dobrih sila, bez ikakva utjecaja zlih sila.

Nadalje, čini se da najneobičnije i najčudesnije pojave nastaju dje­
lovanjem sila prirode. Jer, divne, zastrašujuće i nevjerojatne pojave
proizlaze upravo iz prirodnih sila. Na to ukazuje sv. Grgur u svom
Drugom dijalogu22. Sveci izvode čuda, katkad molitvom, a katkad sa­
mim svojim umijećem. Mnogo je takvih primjera: sv. Petar je molitvom
vratio u život Tabitu,23 a Ananiju i Safiru je ubio bez ikakve molitve,
prethodno ih ukorivši jer su lagali. Prema tome, čovjek je doista kadar

22) 'Drugi dijalog'. 'Dialogorum Libri IV jedno je od najpoznatijih djela sv. Grgura, koje je
doživjelo velik broj izdanja.

23) 'Sv. Petar'. 'Djela apostolska', 9:36-42; i 5:1-11

svojom duševnom sposobnošću, mijenjati fizička tijela ili ozdravljati
bolesna i obrnuto.

Nadalje, ljudsko je tijelo uzvišenije od drugih tijela, ali se, radi stra­
sti srca, mijenja i postaje vruće ili hladno, kao što je slučaj kod ljudi
obuzetih srdžbom ili strahom: još veću promjenu izaziva bolest ili smrt,
koji mogu znatno izmijeniti fizičko tijelo.

No, valja dopustiti izvjesne prigovore. Snagom uma ne može se utje­
cati na neki oblik bez posrednika, o čemu smo prethodno govorili. A
ovo su riječi sv. Augustina iz knjige iz koje smo već navodili: "Nevje­
rojatno je da se pali anđeli pokoravaju tjelesnim tvarima, jer oni slušaju
samo Boga." A još manje može čovjek svojom prirodnom moći, proiz­
voditi čudesne i zle učinke. Valja odgovoriti da čak i danas mnogi u toj
stvari griješe, opravdavajući vještice i pripisujući svu krivnju vragu ili,
pak, promjene koje oni izazivaju pripisuju nekim prirodnim mijenama.
Te se zablude mogu lako razjasniti. Prvo, opisom vještica koji izlaže sv.
Izidor u svojim Etimologijama (9. pogl.): "Koje se tako nazivaju zbog
odvratnosti svoga grijeha, naime, njihova su djela opakija od djela svih
drugih zlotvora." I nastavlja: "One uz vražju pomoć pokreću i uzburka-
vaju elemente i izazivaju strašna nevremena i oluje." Dalje kaže da
zavode pamet ljudima, nagoneći ih na ludilo, bjesomučnu mržnju i neu­
mjerene požude. A svojim strašnim čarolijama, kao i otrovnim napitkom,
mogu uništiti život.

O tome zbori i sv. Augustin u svojoj knjizi O državi Božjoj, kada nam
govori tko su stvarno čarobnjaci i vještice. Čarobnjaci, koje u narodu
nazivaju vješcima, nose to ime zbog veličine svojih zlodjela. To su oni
koji pristankom Božjim, uznemiruju elemente, obmanjuju pamet ljudi­
ma koji izgubiše vjeru u Boga i svojim zlim činima, bez ikakvih napita­
ka ili otrova, usmrćuju ljude. Kako veli Lukan: "Duša neiskvarena nekim
kobnim napitkom, uništava se izgovaranjem neke zle čarolije." Jer, za­
zivajući u pomoć demone, usuđuju se sijati zlo nad ljudskim rodom, pa
čak i uništavati svoje neprijatelje zlim činima. A vještica takve radnje
nedvojbeno izvodi u dosluhu s vragom. Drugo, postoje četiri vrste kazne:
blagotvorna, bolna, kazna izazvana čarobnjaštvom i prirodna. Blagotvor­
ne kazne se odmjeravaju posredovanjem dobrih anđela, kao što bolne
kazne proizlaze od zlih duhova. Mojsije je posredstvom dobrih anđela
izazvao deset pošasti kojima je udario Egipat, dok su vračevi uz vražju
pomoć uspjeli proizvesti samo tri od tih čudesa. A trodnevna kuga koja

je pogodila Izraelce radi grijeha Davidova, koji je naredio da se izradi
popis pučanstva i ubije 72.000 Sanheribovih vojnika u jednoj noći, čuda
su koja su izveli anđeli Božji, naime, dobri i bogobojazni anđeli koji
su znali da izvršavaju Njegove zapovijedi.

No, strašne nesreće koje su zadesile djecu Izraelovu u pustinji, pro­
uzročene su posredstvom zlih anđela. A nesreće koje su čisto zlo, izaziva
vrag koji djeluje uz pomoć vračeva i vještica. Postoje i prirodne nesre­
će, koje u nekim slučajevima ovise o konjunkciji nebeskih tijela, a te su
glad, suša, oluje i slični učinci sila prirode.

Očito je da postoji golema razlika između svih tih uzroka, okolnosti
i zbivanja. Jer, iako je vrag pogodio Joba teškom bolešću, to nije isto.
Propitkuje li tkogod suviše pametan i znatiželjan, zašto je vrag pogo­
dio Joba tom bolešću bez pomoći nekog vrača ili vještice, kaži mu da
se uzalud trudi i da se ne obavješćuje o pravoj istini. Jer, u Jobovo vrijeme
nisu postojali vračevi i vještice, niti su se ljudi bavili takvim gnusnim
umijećima. Ali, Bog je svojom providnošću želio na Jobovu primjeru
pokazati da se vražja moć može očitovati čak i na dobrim ljudima, kako
bismo naučili da se budno pazimo Sotone. Štoviše, primjer ovoga svetog
patrijarha svjedoči o slavi Božjoj, jer bez Njegova se dopuštenja ništa
ne događa.

Što se tiče podrijetla te zle supersticije, naime, čarobnjaštva, valja
nam prije svega ukazati na razliku između štovatelja vraga i običnih
idolopoklonika. Vincent iz Beauvaisa24 u svom djelu Speculum histo-
riale, pozivajući se na mnoge mudre autoritete, tvrdi da se umijećem
magije i astrologije prvi bavio Zaratustra25, za kojega se kazuje da je bio
Ham26, sin Noin. A sv. Augustin u Državi Božjoj piše da se Ham u tre-

24) 'Vincent'. 0 životu slavnog enciklopedista ne zna se mnogo. Premda ti podaci nisu posve
sigurni, uglavnom se smatra daje rođen 1190., a umro 1264. Pretpostavlja se daje oko 1218.
pristupio dominikanskome redu u Parizu, te da je gotovo čitav život proveo u samostanu u
Beauvaisu, zaokupljen radom na svom monumentalnom djelu 'Speculum maius', sastavlje­
nom od 80 knjiga, podijeljenih u 9885 poglavlja. U trećem dijelu, naslovljenom 'Speculum
Historiale', koje tvori 31 knjiga i 3793 poglavlja, izloženaje povijest svijeta do 1250. po Kr.

25) 'Zaratustra'. Plinije, ('Historia Naturalis', XXX, ii), o magiji veli sljedeće: 'Sine dubio illic
orta in Perside a Zoroastre, ut inter auctores convenit. Sed unus hic fuerit, an postea et alius.
non satis constat.' Apulej ( 'De Magia', XXVI) naziva Zaratustru i Ormuzda izumiteljima ča­
robnjaštva. 'Audistisne magiam ... artem esse dis immortalibus acceptam ...a Zoroastro et
Oromazo auctoribus suis nobilem, caelitum antistitam?'

nutku svoga rođenja glasno smijao, čime je pokazao da je vražji sluga,
a premda bijaše velik i moćan kralj, pokorio ga je Nin, sin Belov, koji
je podigao Ninivu i čija je vladavina obilježila početak Asirskog kra­
ljevstva u Abrahamovo doba.

U svojoj bezumnoj ljubavi prema ocu, Nin je nakon njegove smrti
zapovjedio da mu se izgradi kip, a sve zločince koji bi ondje pronašli
utočište, oslobodio bi moguće kazne. Od toga vremena ljudi počeše
štovati kipove kao da su bogovi. Ali, to bijaše nakon prvih početaka po­
vijesti, jer u najdrevnija vremena nije bilo idolopoklonstva, budući da
je u sjećanju ljudi još uvijek bila sačuvana živa slika o postanku svijeta,
kako kazuje sv. Toma (2. knjiga, 95. pit., 4. čl.). Možda ono potječe od
vremena Nimroda27, koji je prisilio ljude da štuju vatru. Tako početke
idolopoklonstva, preteče svih supersticija, (praznovjerja) valja tražiti
u drugome razdoblju svijeta. Njemu slijedi divinacija, a treće je pra­
znovjerno promatranje vremena i godišnjih doba.

26) 'Ham'. 'A. V.' Ham. Lenglet du Fresnoy u svojoj knjizi 'Povijest hermetičke filozofije',
iznosi drevnu predaju: 'Većina alkemičara drsko tvrdi da je Noin sin Ham ili Hem, bio posve­
ćenih magije, i vjeruju da su pojmovi 'kemija' i 'alkemija' možda izvedeni iz njegova imena.'
Lactantius ('De Origine Erroris', II) kaže o Hamovim potomcima sljedeće: 'Omnium primi
qui Aegyptum occupaverunt; caelestia suspicere, atque adorare coeperunt.'

Uknjizi 'Realite de la Magie et des Apparitions' (Pariz, 1819. (str. xii-xiii)) piše: "Le monde,
purge par le deluge, fut repeuple par les trois fils de Noe. Sem et Japhet imiterent la vertu de leur
pere, et furent justes comme lui. Cham, au contraire, donna entree au demon dans son coeur,
remit au jour l'art execrable de la magie, en composa les regies, et en instruisit son fils Misraim.

Cent trente aus apres le deluge, Sem habitait la Perse. Ses enfans pratiquaient la religion
naturelle, que Dieu mit dans le coeur du premier homme; et leurs vieillards se nommaient ma­
ges, qui veut dire 'sages' en notre langue. Dans la suite, les descendans de Cham se partager-
ent, et quelques-uns passerent en Perse; Cham, qui vivait encore, etait a leur tete. Il opera tant
de prodiges par ses charmes et ses enchantements, que les Bactriens lui donnerent le nom de
Zoroastre, c 'est-a-dire, 'astre vivant'; et transporterent a ceux de sa secte le nom honorable de
'mages', que les adorateurs du vrai Dieu abandonnerent, des qu 'ils le virent ainsi profane: et
c 'est de la qu nous est venu le nom de 'magie' pour signifier le culte du demon.

Cham, ou Zoroastre, fut encore l'inventeur de l'astrologie judiciaire; il regarda les astres
comme autant de divinites, et persuada aux hommes que tout leur destin dependait de leurs
bonnes ou mauvaises influences. Ainsi Von commenca a leur rendre un culte religieux, qui fut
l'origine de l'idolatrie. La Chaldee fut le premier theatre de ces egaremens; et alors, 'Cha-
ldeen, astrologue et magicien' etaient trois mots synonymes. "

27) 'Nimrod'. Sv. Augustin ('De Civitate Dei', XVI, 3) navodi: "Chus autem genuit Nebroth;
hic coepit esse gigans super terram. Hic erat gigans venator contra Dominum Deum. " Vjero­
valo se da je Nebroth, odnosno Nimrod, bio drevni majstor magije, dok se u potonja vremena
čak vjerovalo da je demon. Tako saznajemo: "Nembroth. Un des esprits que les magiciens con-
sultent. Le mardi lui est consacre, et on l'evoque ce jour-la: il faut, pour le renvoyer, lui jeter une
pierre; ce qui est facile. " Collin de Plancy ('Dictionnaire Infernal', sixieme edition, 1863).

Vještičje radnje pripadaju drugoj vrsti supersticija koja nosi naziv
divinacija, budući da one izričito zazivaju vraga. A tri su vrste te super-
sticije: nekromantija, astrologija ili, točnije, astromantija, praznovjerno
promatranje zvijezda, te oniromantija.

Sve navedeno iscrpno sam objasnio kako bi čitatelj shvatio da se ta
opaka umijeća nisu iznenada pojavila na svijetu, već da su se razvijala
postupno, tijekom dugog razdoblja, i stoga nije bilo suvišno naglasiti
da u Jobovo vrijeme nisu postojale vještice. Jer, kako su godine prola­
zile, kaže nam sv. Grgur u svom djelu Moralia, širila se spoznaja Sve­
taca, a istodobno se širilo i opako vražje umijeće. Prorok Izaija govori:
"Zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom." (11:9) Tako u ovom su­
tonu svijeta, kada grijeh posvuda i nadaleko cvate, a milosrđe vene, vje­
štica i njihovih zlodjela ima u obilju.

Budući da Zaratustra bijaše posvema predan magijskome umijeću,
sam ga je Vrag nadahnuo na proučavanje i promatranje zvijezda. Vra­
čevi i vještice od najranijih su dana sklapali ugovor s vragom, i s njime
se udruživali u nanošenju zla čovječanstvu. O tome svjedoči sedmo
poglavlje Knjige Izlaska, u kojemu se kazuje kako su faraonovi čarob­
njaci uz pomoć vraga činili nevjerojatna čuda, oponašajući pošasti ko­
jima je Mojsije udario na Egipat uz pomoć dobrih anđela.

Na tomu se osniva katoličko učenje da vještica pri izvođenju zlih
radnji, može surađivati s vragom i da to doista čini. A prigovorima na
tu tvrdnju može se ukratko odgovoriti na sljedeći način.

Prije svega, nitko ne poriče da određene nesreće i štete, koje stvarno
i vidljivo pogađaju ljude, životinje i plodove zemlje i koje često proiz­
laze iz utjecaja zvijezda, još češće mogu prouzročiti demoni kada im to
Bog dopušta činiti. Kako veli sv. Augustin u 4-oj knjizi djela O državi
Božjoj: "Demoni se mogu služiti vatrom i zrakom ukoliko im to Bog do­
pusti." A komentator primjećuje: "Bog kažnjava posredstvom zlih anđela."

Navedeno jasno odgovara na svaki prigovor koji se odnosi na Joba,
kao i na sve moguće prigovore našem opisu podrijetla magije u svijetu.

Što se tiče činjenice da trula kadulja bačena u tekućicu, proizvodi
neke zle učinke bez pomoći vraga, iako na to možda utječu i neke zvije­
zde, ističemo da nam nije nakana raspravljati o dobrom ili lošem utje­
caju zvijezda, već samo o čarobnjaštvu, i stoga to izlazi iz okvira ove
materije.

Što se tiče četvrte tvrdnje, neosporno je da se vrag koristi vješticama
kako bi ih uništio. Ali, zaključi li se da ih ne treba kažnjavati, jer pred-

stavljaju samo oruđa koja ne djeluju svojom voljom, već voljom dje­
latne sile, odgovaramo da one pritom uživaju potpunu slobodu, a to
stoga što su ljudska oruđa koja imaju svoju volju, iako su sklopile ugo­
vor s vragom: jer te žene, kako su same priznale - a govorim o osuđenim
i spaljenim ženama, koje bijahu prisiljene vršiti odmazdu i nanositi zla
i nesreće kako bi izbjegle vražje kazne i udarce - ipak surađuju s vra­
gom, jer su s njime vezane onim zavjetom kojim su se prvotno slobodno
i voljno predale njegovoj vlasti.

Što se tiče onih drugih tvrdnji da neke stare žene, zahvaljujući svojim
okultnim umijećima, proizvode čudesne i zle učinke bez pomoći vraga,
valja naglasiti da je protivno zdravome razumu izvoditi opći zaključak iz
samo jednoga suda. Budući da ni na jednome mjestu u Svetom pismu,
kako se čini, ne nalazimo takvog primjera, osim ondje gdje se kazuje
o čarolijama koje bacaju stare žene, ne smijemo zaključiti da je to uvijek
slučaj. Nadalje, tumači tih odlomaka ostavljaju otvorenim pitanje imaju
li te čarolije ikakva učinka bez uplitanja vraga. Ta opčinjavanja ili fas-
cinacije možemo podijeliti u tri vrste. Prvi je slučaj obmanjenosti čula,
koju možda doista može uzrokovati magija, odnosno vrag svojom moći,
dopušta li mu to Bog. A čula mogu prosvijetliti dobri anđeli. Drugo,
opčinjavanjem se nekoga može opsjeniti i zavesti, kao u slučaju kada
apostol govori: "Tko vas začara?" (Poslanica Galaćanima, 3:1). Treći
je slučaj kada je neka osoba kadra svojim pogledom začarati drugu
osobu28, čime joj može nauditi.

A upravo su o toj fascinaciji govorili Avicena i Al-Gazali; spominje
ju i sv. Toma (1. dio, 117. pit.). On tvrdi da jedan čovjek snagom svoga
uma može izmijeniti um drugoga čovjeka. A ta moć kojom se utječe
na drugoga, često izvire iz očiju, jer u njima može biti usredotočena
određena suptilna sila. Oči, naime, upravljaju pogled na neki predmet,
ne obraćajući pozornost na druge stvari i, premda je vid savršeno jasan,
oči će pogledom na neku nečistoću, kao, primjerice, na ženu u danima
njezine mjesečnice, privući izvjesnu nečistoću. O tome govori Aristo­
tel u svojem djelu O snu i bdjenju29, pa razjari li se duh nekog čovjeka

28) 'Pogledom začarati'. U Irskoj se vjerovalo da neke vještice mogu bacati čini pogledom,
a u narodu su se nazivale 'eyebiting witches' ('vještice ubojita pogleda').

29) 'O snu.' Ovo je jedna od manjih rasprava koja se povezuje s Aristotelovim velikim djelom

'O duši', (Peri psykhes)

zlobom ili srdžbom, kako to često biva u starih žena, tada taj nemiran
duh gleda kroz njihove oči, pri čemu im je pogled veoma zao i opasan,
i često njime zastrašuju djecu nježne dobi, koja su iznimno podložna
dojmovima. Moguće je da je tomu često prirodan uzrok koji dopušta
Bog. S druge strane, moguće je da takve zle poglede često svojom zlo­
bom nadahnjuje vrag, s kojim su stare vještice sklopile neki prešutan
ugovor. Potom se postavlja pitanje o utjecaju nebeskih tijela, u svezi
kojega nailazimo tri uobičajene zablude, koje ćemo razjasniti u nastav­
ku, prilikom objašnjavanja ostalih pitanja.

Što se tiče učinaka čarobnjaštva, smatramo da neki od njih nastaju
uslijed mentalnog utjecaja na druge, a u nekim slučajevima takav utje­
caj može biti dobar, ali ga pobuda čini zlim.

Četiri su osnovna argumenta kojima pobijamo tvrdnje onih, koji
poriču postojanje vještica ili magijskih radnji, koje se mogu izvoditi
uslijed konjunkcije nekih nebeskih tijela i zvijezda, kao i činjenicu da
ljudska bića mogu zlonamjerno izazivati štetu izrađivanjem figura, iz­
govaranjem čarolija i pisanjem tajanstvenih znakova. Svi teolozi i filo­
zofi se slažu da nebeskim tijelima upravljaju neki duhovi. Ali ti duhovi
natkriljuju naše umove i duše, kao što nebeska tijela natkriljuju druga
tijela, i stoga mogu utjecati na čovjekov um i tijelo, navodeći ga i usmje­
ravajući da izvodi neke ljudske radnje. No, u pokušaju potpunijeg obja­
šnjenja tih stvari, valja nam otkloniti izvjesne poteškoće raspravom koja
će nas dovesti bliže istini. Prije svega, duhovna bića mogu pretvoriti
tijela u neki drugi prirodan oblik samo posredstvom neke sile. S obzi­
rom na to, duševna sila, bez obzira na svoju snagu, ne može izazvati
promjenu u čovjekovu umu ili naravi. Nadalje, nekoliko je sveučiliš­
ta, osobito Pariško, osudilo sljedeću odredbu: "Čarobnjak može pukim
pogledom baciti devu u dubok jarak." Naime, iz te odredbe proizlazi
da se tjelesno biće pokorava nekom duhovnom biću, drugim riječima,
ako ta poslušnost rezultira nekom stvarnom promjenom ili preobraz­
bom. Ali, apsolutna se pokornost duguje samo Bogu. Imajući te prije­
porne točke na umu, lako ćemo shvatiti zašto je fascinacija ili snaga
pogleda, o čemu smo govorili, moguća i u kojem smislu to nije. Naime,
nije moguće da čovjek, prirodnom snagom svoga uma, usmjerava ta­
kvu silu iz svojih očiju da je kadar, bez sudjelovanja svoga tijela ili neke
druge sile, nauditi tijelu drugoga čovjeka. Niti je moguće da čovjek

svojom voljom i prirodnom snagom svoga uma, izaziva neku promjenu,
usmjeravajući tu silu svojim očima, u cijelosti preobrazi tijelo čovjeka
na kojega usredotočuje pogled, kako mu se prohtije.

S obzirom na to, čovjek ne može ni na koji od opisanih načina utje­
cati na drugoga čovjeka, niti ga može opčiniti, jer ljudski um ne posje­
duje takvu osobitu moć. Dakle, pokušava li se dokazati da neka priro­
dna sila može proizvesti zle učinke, znači tvrditi da je ta prirodna sila
vražja, što je uistinu daleko od istine.

Ipak, možemo još jasnije objasniti štetan učinak pogleda. Naime,
može se dogoditi da dijete, u koje muškarac ili žena nepomično zure,
svojim osjetilom vida i umišljanja, primi neki veoma snažan i izravan
dojam. Takav je dojam često popraćen i tjelesnom promjenom, budući
da su oči jedno od najosjetljivijih tjelesnih organa, veoma su podložne
takvim dojmovima. Stoga se može dogoditi da oči prihvate neki loš
dojam i promijene dijete na lošije, jer oči veoma često utječu na misli
ili pokrete tijela i odražavaju ih. Može se tako dogoditi, da se neki gnje­
van i zao pogled usredotočen na dijete, toliko utisne u sjećanje i maštu
djeteta, da se može odraziti u njegovu pogledu, iz čega će proizaći
stvarni učinci. Tako, primjerice, dijete može izgubiti tek i sposobnost
da jede, može oslabiti i oboljeti. A katkad se događa da pogled čovjeka,
koji trpi zbog svojih očiju, zaslijepi i oslabi vid ljudi koji ga promatraju,
premda je to uglavnom plod njihove mašte. Na ovome bismo mjestu
mogli razmotriti još nekoliko takvih primjera, ali ih iz razloga jezgro-
vitosti nećemo dalje iscrpno izlagati.

Sve to potvrđuju komentatori psalma, "Qui timent te videbunt me."30
Velika moć počiva u očima, a takvih slučajeva nalazimo čak i u prirod­
nim pojavama. Naime, čovjek će zanijemjeti ako ga vuk ugleda prvi.
Nadalje, pogled baziliska koji prvi ugleda čovjeka, koban je, no, ugle­
da li čovjek njega prvi, može ga ubiti. A bazilisk može usmrtiti čovje­
ka svojim pogledom, jer u tome času osjeti snažan bijes, uslijed kojega
njegovim tijelom počne kolati strašan otrov, koji izbacuje očima, ispu­
njavajući zrak smrtonosnim otrovom. Tako čovjek udiše okužen zrak,
koji ga skamenjuje i ubija. Ali, kada čovjek prvi ugleda zvijer, oko sebe
postavlja zrcala, a zvijer, ugledavši svoj odraz, izbacuje otrov koji se
odbija o zrcala, te životinja ugiba. Nije jasno, međutim, zašto ni čovjek

30) 'Qui timent.' Psalam 51:8: "Videbunt iusti et timebunt. "

koji na taj način ubije baziliska ne umire, pa nam preostaje samo za­
ključiti da je tomu neki skrovit uzrok.

Do sada su naša stajališta bila lišena svih predrasuda i uzdržavali
smo se od donošenja ishitrenih i nepromišljenih sudova, ne odstupa­
jući od naučavanja i pisanja svetaca. Stoga zaključujemo da je katolička
istina, da vještice i vrag uvijek zajedno izvode zlodjela koja su predmet
ove rasprave, te da takve stvari ne mogu činiti bez uzajamne pomoći.

O toj smo fascinaciji već raspravljali. Sada ćemo se osvrnuti na
drugi slučaj, naime, činjenicu da u prisutnosti ubojice iz trupla izbija krv.
Vincent iz Beauvaisa u 3. pogl. svog djela Speculum naturale, piše da
ubojica snagom svoga uma utječe na ranu koja upija atmosferu prože­
tu njegovom nasilnošću i mržnjom, a kada se ubojica približi, krv se
počinje nakupljati i u mlazu izbijati iz trupla. Naime, čini se da se taj
zrak (uzduh), koji ubojica stvara i koji ulazi u ranu, u njegovoj prisut­
nosti snažno uzburkava i giba, a upravo to gibanje izaziva istjecanje krvi
iz mrtvoga tijela. Neki izjavljuju da je to posljedica nekih drugih uzroka,
te da je izbijanje krvi njezin krik koji se prolama iz zemlje protiv pri­
sutnoga ubojice, radi prokletstva prvoga ubojice, Kajina. Što se, pak,
tiče straha koji obuzima osobu koja prolazi pokraj trupla ubijenoga
čovjeka, premda ne mora biti svjesna blizine mrtvoga tijela, taj je strah
psihički, utječe na zrak (uzduh) i u umu pobuđuje jezu. No, valja na­
glasiti da sva ta objašnjenja ni na koji način ne mijenjaju istinu o zlim
djelima koja čine vještice, jer su sva prirodna i proizlaze iz prirodnih
uzroka.

Na trećem mjestu, kako smo gore spomenuli, vještičje radnje i obredi
pripadaju onoj drugoj kategoriji supersticije koja se naziva divinacijom.
Tri su vrste te divinacije, premda se isti argument ne može primijeni­
ti na treću, jer čarobnjaštvo nije svaka divinacija, već samo ona koja se
izvodi izravnim i izričitim zazivanjem vraga; a to se može činiti na ra­
zličite načine, nekromantijom, geomantijom, hidromantijom, itd.

Stoga se ta divinacija kojom izvode svoje čarolije, valja smatrati
najodvratnijim zločinom, iako su je neki pokušali protumačiti s drugog
gledišta. Takvi tvrde da se vještice možda jednostavno služe, ili se na­
stoje služiti nama skrivenim i nepoznatim silama prirode: a, služe li se
uistinu prirođenim moćima prirodnih stvari da izazovu prirodni učinak,
tada je to posve dopušteno. Ili, pak, zamislimo da se praznovjerno služe

prirodnim stvarima, primjerice, da zapisuju određene znakove ili ne­
poznata imena sa svrhom da nekoga izliječe, potaknu nečije prijateljstvo
ili ostvare kakav koristan učinak, a ne s ciljem nanošenja štete ili boli.
Može se reći da u takvim slučajevima nema izričitog zazivanja demona.
Međutim, takve se čarolije uvijek izvode uz prešutna zazivanja, te ih se
stoga mora smatrati nedopuštenima.

Budući da se navedene i mnoge druge slične vradžbine mogu svr­
stati u treću kategoriju supersticije, naime, u besposleno i beskorisno
promatranje vremena i godišnjih doba, taj argument nije bitan u doka­
zivanju vještičje hereze. Ali postoje četiri različite vrste ove supersti­
cije: čovjek na temelju takvih promatranja možda želi steći kakve spo­
znaje: ili želi doznati o sretnim i nesretnim danima ili stvarima: ili iz­
govara svete riječi i molitve kao čarolije, bez obzira na njihovo značenje:
ili, pak, želi izazvati neku blagotvornu tjelesnu promjenu. Sve to sv.
Toma iscrpno razmatra u pitanju o dopuštenosti takvog promatranja,
osobito ako se ono izvodi s ciljem zazivanja blagotvorne tjelesne pro­
mjene, naime, s ciljem izlječenja ljudi. No, kada vještice promatraju
vrijeme i godišnja doba, neosporno je da takve njihove radnje pripadaju
drugoj vrsti supersticije, pa je, barem što se tiče vještica, posve suvišno
propitkivati tu treću kategoriju.

Sada ćemo prijeći na četvrtu tvrdnju, jer se na temelju gore spome­
nutih promatranja običavaju izrađivati izvjesne karte i slike, koje se
svrstavaju u dvije vrste: astronomske i nekromantske. Nekromantija
uvijek uključuje izravno i izričito zazivanje demona, jer to umijeće
pretpostavlja postojanje izričitog ugovora s demonom. Osvrnimo se,
stoga, samo na astrologiju. U astrologiji ne postoji ugovor s demonom
te, stoga, nema zazivanja, osim ukoliko ne postoji kakvo prešutno zazi­
vanje, budući da se na astrološkim kartama katkad pojavljuju demonski
likovi i imena. Dalje, nekromantski znakovi se pišu pod utjecajem od­
ređenih zvijezda, kako bi se poništilo djelovanje i opozicija drugih ne­
beskih tijela. Ti se magični simboli i znakovi često urezuju na prstene,
drago kamenje ili neku drugu dragocjenu kovinu, ali neovisno o zvije­
zdama i često na bilo kakvu tvar, štoviše, čak i na bezvrijedne i nečiste
tvari koje izazivaju štetu i bolest, zakopaju li se na određenim mjestima.
No, ovdje raspravljamo o kartama povezanima sa zvijezdama. A nave­
dene nekromantske karte i slike nisu povezane s nebeskim tijelima, i
stoga nisu predmet ove rasprave.

Nadalje, većina tih slika proizašlih iz praznovjernih obreda, ne pro­
izvodi nikakve učinke, barem što se tiče načina njihove izrade, jer ma­
terijal od kojih se izrađuju doista posjeduje izvjesnu moć, ali ne stoga
što se izrađuju pod utjecajem određenih zvijezda. Ipak, mnogi smatraju
da je nedopuštena i sama uporaba takvih slika. Ali, slike koje izrađuju
vještice nemaju nikakvu prirodnu moć, kao ni materijal od kojeg su
oblikovane. No, te slike izrađuju prema vražjoj zapovijedi i time se izru­
guju Stvoriteljevu djelu, kako bi izazvale Njegov gnjev i navele ga da
radi njihovih zlodjela kazni zemlju pošastima. Pritom osobito uživaju
izrađivati takve slike tijekom svetih dana u godini, čime dodatno poja­
čavaju svoju krivnju.

Što se tiče pete točke, sv. Grgur govori o snazi milosti, a ne o snazi
prirode. Budući da smo svi postali od Boga, kako tvrdi sv. Ivan, začuđu­
je li, onda, što sinovi Božji posjeduju izvanredne moći.

U svezi posljednje točke ističemo da sama sličnost nema nikakva
značaja, jer duša jedne osobe utječe na njegovo tijelo drukčije nego na
tijelo drugoga. Naime, kako je duša sjedinjena s tijelom, koje je svoje­
vrsno tjelesno obličje duše, a osjećaji su čin tijela, premda zaseban, um
svojom snagom može promijeniti osjećaj uslijed svake tjelesne pro­
mjene, vrućine, hladnoće ili kakve druge alteracije (promjene), čak i u
slučaju same smrti. Ali, tijelo se ne može promijeniti samo snagom uma,
osim ukoliko ne nastupi neka fizička posljedica koja mijenja tijelo.
Stoga vještice ne mogu izazvati štetne posljedice kakvom prirođenom
moći, već isključivo uz vražju pomoć. A sami demoni to mogu činiti
samo primjenom fizičkih predmeta kao svoga oruđa, kao što su kosti,
kosa, drvo, željezo i razni drugi takvi predmeti, o čemu ćemo podrobni­
je raspravljati na drugome mjestu.

Sada ćemo, u duhu Bule našeg Presvetog oca, pape, raspravljati o
podrijetlu vještica, i o tome zašto su se tijekom posljednjih godina, njiho­
va djela među nama toliko umnožila. Pri tome ističemo da se te radnje
mogu izvoditi stjecajem triju elemenata, naime, vraga, vještice i pristanka
Boga, koji takve stvari dopušta. Jer, sv. Augustin kaže da je čarobnjačka
opačina proizašla upravo iz nečiste veze između čovjeka i vraga. Iz
toga se jasno zaključuje da podrijetlo i širenje ove hereze proizlazi iz te
nečiste veze, koju činjenicu prihvaćaju mnogi pisci.

Osobito nam valja primijetiti da se čarobnjaštvo od svih ostalih he­
reza ne razlikuje samo po tome što jasno utvrđenim i izričitim, a ne
samo prešutnim ugovorom sklopljenim s vragom, bogohuli Stvoritelja

i svim ga silama nastoji profanirati i nanositi zlo Njegovim stvorenjima,
dok sve ostale hereze ne sadrže takav izričit, štoviše, ni prešutan ugovor
s vragom, premda njihove zablude i krivovjerja valja izravno pripisati
Ocu svih zabluda i laži. Nadalje, čarobnjaštvo se od svih drugih štetnih
i tajanstvenih umijeća razlikuje po tome, što je od svih supersticija
najopakije i najgnusnije, a i svoje ime izvodi iz činjenja zla i huljenja
prave vjere. (Maleficae dictae a Maleficiendo, seu a male de fide sen-
tiendo.)

Ukažimo i na činjenicu da ovo gnusno i opako umijeće iziskuje po­
stojanje četiriju uvjeta: najprofanije odreknuće katoličke vjere ili, barem,
poricanje određenih vjerskih dogmi; predavanje zlu tijelom i dušom;
žrtvovanje nekrštene djece Sotoni; odavanje najrazličitijim tjelesnim
požudama s inkubima i sukubima i svakojakim nečistim užicima.

Dao Bog da se možemo nadati da je sve to neistina i puka mašta, i
da naša sveta majka Crkva može biti spašena od te pogubne opačine.
Ali, avaj, sud Apostolske stolice, jedine ljubavnice i učiteljice istine,
taj sud, velim, izrečen u buli našega Svetog oca, pape, uvjerava nas i
prosvjetljuje da ti zločini i zla bujaju među nama, pa se ne usuđujemo
uzdržati od njihova istraživanja, ne bismo li ugrozili spasenje svojih duša.
Stoga nam valja iscrpno raspravljati o podrijetlu i širenju tih opačina.
A to je uistinu bio mukotrpan posao, iako vjerujemo da će oni koji su
pročitali ovu knjigu, najtočnije i najpažljivije procijeniti svaku pojedi­
nost, jer u njoj neće pronaći ništa protivno zdravome razumu, niti išta
što protuslovi Svetome pismu i predajama otaca.

Dvije su pojave danas veoma uobičajene. To je veza između vještica
i demona, inkuba i sukuba, te strašni obredi žrtvovanja male djece. Stoga
ćemo se tim stvarima osobito podrobno baviti. Prvo ćemo raspravljati
o tim demonima, potom o vješticama i njihovim radnjama, a na kraju
ćemo istražiti zašto se takve stvari uopće dopuštaju. Dakle, demoni dje­
luju tako što utječu na čovjekov um i njegovu slobodnu volju, i skloniji
su tjelesno općiti pod utjecajem određenih zvijezda, jer čini se da je nji­
hovo sjeme pogodnije za oplodnju tijekom određenih razdoblja. Shodno
tome, valja nam istražiti zašto demoni djeluju tijekom određenih konjunk-
cija i koja su to razdoblja.

Tri su glavne točke koje iziskuju objašnjenje. Prvo, mogu li te he­
retičke opačine proširiti svijetom oni, koji se podaju inkubima i suku­
bima. Drugo, imaju li njihove radnje izvjesnu nadnaravnu moć kada

se izvode pod utjecajem određenih zvijezda. Treće, šire li tu gnusnu
herezu oni, koji bogohulno žrtvuju djecu Sotoni. A prije nego li krenemo
razmatrati treću točku, valja nam reći nešto o zvijezdama i njihovu
utjecaju na čarobnjačke radnje.

U svezi prvog pitanja, tri su točke koje trebamo razjasniti.
Prva je općenito razmatranje o demonima koji se nazivaju inkubima.
Drugo je pitanje mnogo izravnije, jer iziskuje istraživanje o tome
kako ti inkubi mogu izvoditi ljudski spolni čin.
Treće, također posebno pitanje, razmatra kako se vještice povezuju s
tim demonima i s njima spolno opće.

PITANJE III.

Mogu li inkubi i sukubi stvarati djecu.

Isprva se uistinu može činiti kako nije sukladna katoličkoj vjeri tvrd­
nja da demoni, odnosno inkubi31 i sukubi, mogu stvarati djecu: jer,
sam je Bog, prije nego li je grijeh sišao na zemlju, učinio da se ljudi
rađaju, tako što je stvorio ženu iz rebra muškarca da mu bude životna
družica: "I reče im: 'Plodite se, i množite'" (Knjiga Postanka, 1:28).
A čovjek, nadahnut od Boga, reče: "I bit će njih dvoje jedno tijelo"
(Postanak, 2:24). I kada se grijeh spustio na zemlju, Bog je rekao Noi:
"Plodite se, i množite!" (Postanak, 9:1) A Krist je potvrdio tu zajed­
nicu i u doba Novoga saveza: "Zar niste čitali: 'Stvoritelj od početka
muško i žensko stvori ih'?" (Evanđeljepo Mateju, 19:4) Iz toga, dakle,
jasno proizlazi da čovjek ne može biti stvoren ni na koji drugi način.

No, može se tvrditi da demoni sudjeluju u tom stvaranju, no ne kao
primaran, već sporedan i neprirodan uzrok, budući da se upliću u proces
prirodnog sparivanja i oplodnje, uzimajući i prenoseći ljudsko sjeme.

Prigovor. Vrag taj čin može izvoditi u svakom životnom stanju, nai­
me, u braku kao i izvan njega, ili, pak, u samo jednom stanju. U prvome
ga stanju ne može izvoditi, jer bi tada vražje djelo bilo snažnije od
djela Boga, koji je ustanovio i potvrdio to sveto stanje čistoće i braka.
Niti ga može izvoditi u kojemu drugom stanju: jer nigdje u Svetome

31) 'Inkubi'. Radi opsežnije rasprave o ovoj materiji, vidi: Sinistrari, 'Demoniality', popra­
ćeno mojim komentarima i glosama. (Fortune Press, 1927.)

pismu ne piše da djeca mogu biti stvorena u jednome, a ne u drugome
stanju.

Nadalje, samo živo biće može začeti dijete, a demoni ne mogu uda­
hnuti život tijelima koja poprimaju, jer život izvire iz duše, a čin stva­
ranja je čin tjelesnih organa. Stoga na taj način poprimljena tijela ne
mogu ni stvarati, ni rađati živa bića.

Prigovor. Kao što ni djelovanja anđela, dobrih ili zlih, nisu suvišna
i beskorisna, tako ništa suvišno i beskorisno ne postoji ni u prirodi.
Ali, vrag svojom prirođenom moći, koja daleko nadmašuje ljudsku
tjelesnu moć, može izvoditi sve duhovne radnje, iznova i iznova, iako
ih čovjek možda ne može razabrati. Tako je kadar izvoditi i ovu radnju,
jer čovjek ne može razabrati kada je izvodi vrag. Jer, sva su tjelesna i
materijalna bića niža od čistih i duhovnih inteligencija. Ali, anđeli,
dobri ili zli, čista su i duhovna bića. Stoga mogu upravljati sebi nižim
bićima. I stoga vrag može po volji skupljati i upotrebljavati ljudsko sjeme
sadržano u tijelu.

Ali, skupljanje sjemena jedne osobe i njegovo prenošenje u drugu,
pretpostavlja izvjesna gibanja. Demoni, međutim, ne mogu premještati
tijela. To se potvrđuje sljedećim argumentom. Duša je, kao i vrag, čista
duhovna esencija (bit): ali, duša ne može pokretati tijelo, osim ako to
nije tijelo u kojemu počiva i kojemu daje život: jer, uništenjem nekog
tjelesnog organa, ono umire i postaje nepokretno. Stoga demoni mogu
premještati samo ono tijelo kojemu daju život. Međutim, pokazali smo,
a to je činjenica, da demoni ne daju život i stoga ne mogu prenositi
ljudsko sjeme, naime, s mjesta na mjesto, iz tijela u tijelo.

Nadalje, svaka se radnja, osobito čin oplodnje, izvodi dodirom. No,
čini se nemogućim da bi između demona i ljudskih tijela moglo biti
ikakva dodira, jer s njima ne ostvaruje nikakav stvaran dodir. Stoga ne
može unijeti sjeme u ljudsko tijelo, a kako to iziskuje određenu tjele­
snu radnju, čini se da je vrag ne može izvršiti.

Osim toga, demoni nemaju moć pokretanja onih tijela koja su im,
prema sustavu prirode, mnogo bliža kao, primjerice, nebeska tijela, te,
stoga, ne mogu pokretati tijela koja su od njih udaljenija i različitija.
Prva je premisa dokazana, budući da su sila koja pokreće i kretanje isto,
kako tvrdi Aristotel u svojoj Fizici. Iz toga, dakle, slijedi da demoni
koji pokreću nebeska tijela moraju počivati na nebu, što smatramo ne­
točnim, a to je i stajalište platonista.

Nadalje, sv. Augustin (O trojstvu, III) kaže da demoni doista skupljaju
ljudsko sjeme, kojim potom proizvode tjelesne učinke: no kako je to
nemoguće činiti bez nekog gibanja, demoni mogu prenositi sjeme koje
su skupili i unositi ga u tijela drugih. Kako piše Walafrid Strabo u
svom komentaru Knjige Izlaska, 7:11: 'Zovne faraon mudrace i vračare':
Demoni diljem zemlje skupljaju svakojako sjemenje, kojim potom pro­
izvode najrazličitije vrste. Vidi i glosu uz taj odlomak. A, glosa uz 6.
odlomak Knjige Postanka: "Opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske
pristale", sadrži dva komentara. Prvo, pod 'sinovima Božjim' razumi­
jevaju se potomci Šetovi, a pod 'kćerima ljudskim' kćeri Kajinove.
Drugo, Nefilim (divovi, op. prev.) nisu stvorili ljudi nekom nevjerojat­
nom radnjom, već demoni koji su sramotno općili sa smrtnicama. U
Bibliji piše: "Na zemlji su bili Nefili". Nadalje, tijela muškaraca, ali i
žena, čak i nakon Potopa bijahu iznimno lijepa.

Odgovor. Mnogo smo toga o vražjoj moći i njegovu djelovanju u
izvođenju čarobnjačkih učinaka izostavili iz razloga jezgrovitosti; jer,
pobožni čitatelj to može prihvatiti kao dokazanu istinu ili se može upu­
titi, želi li to ispitati, na drugu knjigu Sentencija, 5, gdje je svaka točka
detaljno razjašnjena. Ondje će vidjeti da demoni sva svoja djela vrše
svjesno i voljno, jer njihova se narav nije promijenila. Vidi što o tome
piše Dionizije32 u četvrtom poglavlju svoga djela. Njihova je narav
ostala netaknuta i nadasve veličajna, premda je ne mogu upotrebljavati
u dobre svrhe.

A čitatelj će uvidjeti da natkriljuju svojom inteligencijom, naime,
suptilnošću svoje naravi, dugovjekog iskustva, te moći razotkrivanja
viših duhova. Potom će uvidjeti da demoni mogu pod utjecajem zvije­
zda spoznati osnovne značajke ljudske naravi, i tako otkriti da su neki

32) 'Dionizije'. Niz čuvenih spisa pripisivalo se sv. Dioniziju Areopagitu (Djela apostolska,
17:34), koji se u legendi poistovjećivao i s galskim mučenikom, prvim pariškim biskupom.
Sami tekstovi tvore zbirku od četiri rasprave i deset pisama, koja se nalazi u: Migne, 'Patres
Graeci', III. Rasprave su općenito poznate pod njihovim latinskim naslovima, 'De Divinis
nominibus'; 'Caelestis hierarchia'; 'Ecclesiastica hierarchia'; 'Theologia mystica'. U sred­
njemu vijeku, glavni je izvor znanja o Dioniziju i njegovu nauku, nedvojbeno bio latinski pri­
jevod Scotusa Eriugena, sastavljen oko 858. Postoji i obilje komentara mnogih velikih pisaca,
kao što su Hugo iz Saint-Victora, Blaženi Albert Veliki, sv. Toma i Dionizije Kartuzijanac. Sveci
i skolastici su prihvatili djela Dionizija Areopagita, kao i poistovjećivanje toga pisca sa sv.
Dionizijem, te nam, stoga, možda valja slijediti njihov primjer bez suvišnih neobičnih pitanja i
irelevantnih rasprava.

skloniji čarobnjaštvu od drugih, te da takve ljude napastuju poglavito
radi izvršenja takvih djela.

A što se tiče njihove volje, čitatelj će otkriti da ona nepromjenjivo
naginje zlu, i da demoni neprestano griješe ohološću, zavišću i pohlepom,
te da im Bog, radi svoje slave, dopušta da djeluju protiv Njegove volje.
Uvidjet će, dalje, kako, zahvaljujući tim dvama svojstvima intelekta i
volje, demoni čine čudesa, pa na zemlji ne postoji ništa što se s njima
može usporediti: Job, 41: "Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko
tako neustrašiv." No, glosa na ovome mjestu kaže: "Premda je neu­
strašiv, pokoren je zaslugama svetaca."

Dalje će uvidjeti da vrag poznaje misli našeg srca; da može temeljito
i katastrofalno preobraziti tijela uz pomoć neke sile; da može premještati
tijela i gotovo nepojmljivo mijenjati vanjska i unutarnja osjetila; i da mo­
že, iako posredno, utjecati na čovjekov razum i volju.

Premda je sve navedeno predmet ovog našeg istraživanja, želja nam
je da iz toga izvedemo neki zaključak o naravi demona i potom nastavimo
osnovnu raspravu.

Teolozi su demonima pripisivali izvjesna svojstva, pa su tako tvrdili
da su nečisti duhovi, iako takvi nisu po svojoj naravi. Jer, kako tvrdi
Dionizije, oni posjeduju neku prirođenu mahnitost, fanatičnu pohotu,
neobuzdanu hirovitost, o čemu svjedoče njihovi duhovni grijesi oho­
losti, zavisti i gnjeva. Iz toga su razloga oni neprijatelji ljudskoga roda:
razumni su, no umuju bez riječi; suptilni u svojoj opakosti, žude nanositi
zlo; vječno domišljati u novim obmanama, ljudima preobražavaju moć
zapažanja i zagađuju osjećaje, smućuju budne, a u snovima uznemiruju
usnule; donose bolesti, podižu oluje, prerušavaju se u anđele svjetlosti,
uvijek i posvuda oko sebe sijući zlo; odvraćaju vještice od Boga, navo­
deći ih da im odaju počast, te na taj način izvode čarolije; teže zavladati
dobrima, i svim ih svojim silama napastovati; odabranima su iskušenje
i uvijek budno iščekuju čas kada će uništiti ljudski rod.

Iako su kadri na tisuće načina nanositi zlo i još su od vremena svoga
pada pokušavali izazvati raskol u Crkvi, zlobnom zavišću okaljati milinu
djela svetaca, te na sve načine posijati razdor među ljudski rod; ipak,
njihova je moć ograničena samo na intimne organe na tijelu i pupak. Vidi
Knjiga o Jobu, 41. Jer, veliku vlast nad ljudima imaju upravo zahva­
ljujući tjelesnoj požudi. A u muškarcima je izvor požude u intimnim
organima, jer iz njih istječe sjeme, kao što u žena ono istječe iz pupka.

S obzirom na te stvari, koje nam pomažu u ispravnom razumijevan­
ju pitanja o inkubima i sukubima, valja reći da je katoličko stajalište
da ljudi katkad mogu biti začeti posredstvom inkuba i sukuba, dok tomu
oprečno stajalište protuslovi izrekama svetaca, pa čak i predaji Sveto­
ga pisma. A to se dokazuje na sljedeći način. Sv. Augustin na jednome
mjestu postavlja to pitanje, međutim, ne s obzirom na vještice, već u sve­
zi djela samih demona i izmišljotina pjesnika, te ostavlja tu stvar prili­
čno nerazjašnjenom, iako je poslije, na drugome mjestu, jasan po pi­
tanju Svetoga pisma. Tako u svojoj Državi Božjoj (3. knjiga, 2. pogl.)
veli: "Ostavljamo otvorenim pitanje je li Venera uistinu rodila Eneja
puteno se združivši s Anhizom." Slično pitanje nalazimo u Svetome
pismu, gdje se razmatra jesu li kćeri ljudske općile sa zlim duhovima,
nakon čega su zemljom hodali divovi, odnosno, nadnaravno veliki i sna­
žni ljudi. No, to pitanje rješava u 23. odlomku 5-te knjige, sljedećim
riječima: "Jer, veoma se često čuje govoriti, i mnogi tvrde da su sami
doživjeli, ili da su čuli od onih koji su to doživjeli i u čiju se vjerodostoj­
nost ne smije sumnjati, da su satiri i fauni (koje općenito nazivaju in­
kubima), napastovali pohotne žene želeći se s njima tjelesno sjediniti,
što i učine. A da neki demoni (što ih Gali nazivaju Duzijima) uspije­
vaju vršiti te prljavštine, potvrđuju mnogi takvi pouzdani svjedoci, da
bi bilo drsko to nijekati."

Dalje u istome djelu raspršuje drugu dvojbu, naime, da se taj odlomak
Postanka, koji govori o sinovima Božjim (koji je Set) i kćerima ljudskim
(odnosno Kainovim), ne odnosi samo na inkube, jer nije dokazano da
oni uistinu postoje. O tome govori i glosa koju smo gore spomenuli.
On tvrdi da nije nevjerojatno da divove, o kojima govori Sveto pismo,
nisu začeli smrtnici, već anđeli ili neki demoni koji su općili s ljudskim
kćerima. Isto kazuje glosa i odlomak iz knjige Izaijine (xiii)33, gdje
prorok pretkazuje uništenje Babilona i nemani koje će ga napučiti. On
veli: "Sove će im napuniti kuće ....satiri plesati." Pod satirima se na tome
mjestu podrazumijevaju demoni. Kako kazuje glosa, satiri su divlja i
kudrava šumska stvorenja iz skupine demona, koji se nazivaju inkubima.
I, iznova, Izaija (xxxiv), kada proriče uništenje zemlje Edomaca koji
progoniše Židove, veli: "Zaposjest će je jež i čaplja, sova i gavran pre-
bivat će u njoj. Počivat će ondje zvijeri pustinjske..." Glosa ih tumači

33) 'Izaija'. Vidi moju glosu uz taj odlomak, 'Demoniality', Uvod, xxvi-xxviii.

kao nemani i demone. A sv. Grgur na istome mjestu objašnjava da je
riječ o šumskim bogovima, ali ne onima koje Grci nazivaju Panima, a
Latini inkubima.

Slično govori i Blaženi Izidor u posljednjem poglavlju svoje 8. knji­
ge: "Satiri su oni koje na grčkome nazivahu Panima, a na latinskome
inkubima. A inkubima ih zovu jer se običavaju prerušavati34, odnosno
odavati raskalašenosti. Jer, često pohotno žude za ženama i s njima spol­
no opće; a Gali ih nazivaju Duzijima35 jer su gorljivi u toj bestijalnosti.
Ali, demona koji se u narodu naziva inkubom, Rimljani nazivahu Fau­
nom36, o kojemu pjeva Horacije: 'O, Faune, ljubavnice neuhvatljivih
nimfi, nježno prelazi mojim zemljama i nasmiješenim poljima.'"

A što se tiče Pavlovovih riječi (I Korinćanima, xi): "Svaka žena
treba da ima pokrivalo na glavi poradi anđela", mnogi katolici vjeruju

34) 'Prerušavanje'. Nider, 'Formicarius', ix, piše: "Incubi dicuntur ab incumbendo, hoc est
struprando."

35) 'Duziji'. 'De Civitate Def, XV, 23, gdje sv. Augustin piše: "Et quosdam daemones, quos
Dusios Galli nuncupant, adsidue hanc immunditiam et teniae et efficere, plures talesque adse-
uerant, ut hoc negare impudentiae videatur "

36) 'Faun'(a Fig Faun). 'Jeremija', 50:39, o uništenju Babilona, kaže: "Propterea habitabunt
dracones cum faunis ficariis: et habitabunt in ea struthiones: et non inhabitabitur ultra usque
in sempiternum, nec exstruetur usque ad generationem, et generationem. " A koji odlomak
Douay prevodi ovako: "Zato će se ondje nastaniti risovi s čagljama, i nojevi će ondje obitavat.
Dovijeka će ostat mjesto bez življa, nitko ondje neće živjeti od koljena do koljena." Engleska
glosa glasi: "'Fauni'. Pustinjske nemani ili demoni čudovišnih obličja: koje drevni nazivahu
'faunima' i 'satirima': a kako su zamišljali da žive na krošnjama divljih smokava, nazivahu
ih 'fauni ficarii' ili 'smokvini fauni'." Mirabeau, 'Erotika Biblion' (pseudo-rimska), 1783.,
pod rječju 'Behemah' piše: "Les satyres, les faunes, les egypans, toutes ces fables en sont une
tradition tres remarquable. Satan en arabe signifie bouc; et le bouc expiatoire ne fut ordon-
ne par Moyse que pour detourner les Israelites du gout qu'ils avoient pour cet animal laseif
(Maimonide dans le More Nevochin, p. III, c. xlvi, s 'etend sur les cultes des boucs.) Comme
il est dit dans 'Exode qu 'on ne pouvoit voir la face des dieux, les Israelites etoient persuades que
les demons si faisoient voir sous cette forme... On a ensuite confondu les incubes et les succubes
avec les veritables produits. Jeremie parle de faunes suffoquans. (Jerem., I, 39. Faunis sicariis
et non pas ficariis. Car des faunes qui avoient des figues ne voudroit n 'en dire. Cependant Saci
latraduit ainsi; car les Janseniestes affectent la plus grande purete des moeurs, mais Berruyer
soutient le 'Sicarii' et rend ses faunes tres actifs.) Heraclite a decrit des satyres qui vivoient dans
les bois, et jouissoient en commun des femmes dont ils s'emparoient. " Ali, u Vulgati nalazimo
izraz 'Fauni ficarii', što rješava dvojbu. Iz Niderova 'Mravinjaka' ('Formicarius') jasno proi­
zlazi da je tekst izazvao mnoge dvojbe, a u njemu autor piše: "Quern autem vulgo Incubonem
vocant, hunc Romani vicarium dicunt. Ad quern Horatius dicit: Faune Nympharum fugien-
tium amator meos per fines et aprica rura lenis incedas. Insuper illud Apostoli I Cor. xi.
Mulier debet velamen habere super caput suum propter Angleos: Multi Catholici exponunt
quod sequitur, propter angelos, id est Incubos. " Navod je iz Horacijeva 'Carminum',III, 18.

da su ti anđeli zapravo inkubi. Isto mišljenje iznosi Beda Časni u svo­
joj Povijesti Crkve engleskog naroda37, kao i Vilim Pariški38 u knjizi
De Universo, posljednjem dijelu 6. rasprave. Nadalje, o tome govori i
sv. Toma (I. 25 i II. 6, te na drugim mjestima; i u komentaru Izaije, xii
i xiv). Stoga kaže da je ishitreno poricati te stvari. Jer, ono što mnogi
smatraju istinom, ne može biti posve netočno, kako tvrdi Aristotel (na
kraju svoje rasprave De somno et vigilia i u 2. knjizi Etike). A pri tome
ne spominjem mnoge vjerodostojne predaje, katoličke i poganske,
koje izričito potvrđuju postojanje inkuba.

Ali, demoni se ne pretvaraju u inkube i sukube radi pukoga užitka,
jer duh nema ni tijelo ni krv. Naime, to poglavito čine da ljudima, gri­
jehom pohote, nanesu dvostruku štetu, naime, i tijelu i duši, kako bi se
spremnije odavali svim porocima. I neosporno znaju pod kojim je zvi­
jezdama sjeme najkrepkije, a ljudi začeti na takav način, bez dvojbe će
vazda biti izopačeni i skloni čarobnjaštvu.

Kada je Svemogući Bog nabrajao sve poroke koji bujahu među ne­
vjernicima i poganima, od kojih htjede očistiti Svoj narod, reče mu u
Levitskome zakoniku, 18: "Ničim se od toga nemoj onečišćavati! Ta
svim su se tim onečišćavali narodi koje ja ispred vas tjeram. I zemlja
je postala nečista. Zato ću kazniti njezinu opačinu." Riječ 'narodi'
glosa objašnjava u značenju demona koji se, radi svoga mnoštva, naziva­
ju narodima svijeta i odaju se svim grijesima, osobito bludu i idolopo-
klonstvu, jer upravo oni onečišćuju tijelo i dušu i čitavoga čovjeka, koji
se naziva 'zemljom'. Jer, čovjek sagrješuje izvan svoga tijela, ali čovjek
koji počini blud sagriješio je u svome tijelu. Poželi li tkogod opsežnije
proučiti svjedočanstva o inkubima i sukubima, valja mu pročitati (kako
je već spomenuto) Bedinu Povijest Crkve engleskoga naroda, Vilimo-
va djela, te, konačno, knjigu Tome iz Brabanta O pčelama.

37) 'Beda'. Rođen 672. ili 673., umro 735. U ovom velikom djelu, 'Historia Ecclesiastica
Gentis Anglorum', u kojemu je izložena povijest kršćanstva u Engleskoj od početka do pišče­
va vremena, učenjaci svih razdoblja i zemalja prepoznali su remek-djelo. Plummer je objavio
autoritativno izdanje toga djela u dva sveska, Oxford, 1896.
38) 'Vilim Pariški'. Vilim Auvergneški, čuveni filozofi teolog, rođen je u Aurillacu u Auver-
gneu, krajem 12. st, a umro u Parizu, gradu za čijega je biskupa posvećen 1249. Premda nije
riječ o 'Summa theologica', njegovo djelo 'de Universo ' praktično je nastojanje da se utemelji
znanost stvarnosti o načelima kao opreka onim arapskim tumačima Aristotela i otpadnicima
od njegova nauka. U svojim teološkim radovima najveću pozornost posvećuje pobijanju ne­
davno iznova oživjele manihejske hereze. Dobru studiju pružio je Valois u djelu 'Guillaume
d'Auvergne', Pariz, 1880.

Vratimo se glavnom predmetu našeg istraživanja. Pri tome nam
valja prvo razmotriti prirodni čin razmnožavanja, kako ga je utvrdio Bog,
naime, o onome između muškarca i žene. Može li se, uz Božje dopu­
štenje, poništiti sakrament braka uslijed čarobnjačkog djelovanja vraga,
kako je gore pokazano. To osobito vrijedi u slučaju svakog drugog spol­
nog čina između muškarca i žene.

No, na pitanje za što je demonu dopušteno opčinjavati spolni, a ne
koji drugi ljudski čin, odgovara se da naučitelji iznose mnoge razloge,
o čemu ćemo raspravljati poslije u dijelu koji se bavi Božanskim dopu­
štenjem. Za sada ćemo se morati zadovoljiti gore iznesenim razlogom,
naime, da vražja moć počiva u intimnim organima ljudskoga tijela. Jer,
od svih su bitaka najteže one koje se vode ondje gdje borba ne prestaje,
a pobjeda rijetko dolazi. I nerazborito je tvrditi da je takvo vražje djelo
snažnije od Božjeg djela, jer bračni čin, koji je ozakonio Bog, može
postati ništetan: naime, vrag ga ne poništava silom, jer nad njim ima vlast
samo kada mu Bog to dopušta. Stoga je bolje iz toga zaključiti da je
nemoćan.

Drugo, točna je tvrdnja da se čovjek rađa iz živoga tijela. Točno je
i da demoni ne mogu stvoriti život, jer on istječe iz duše; no, tjelesno,
život izvire iz sjemena, a inkub to može ostvariti spolnim činom, uz
Božje dopuštenje. No, pri tome sjeme ne izlučuje on, jer je to sjeme
drugoga čovjeka koji ga je od njega primio (vidi sv. Toma, I. 51, čl. 3).
Demoni koji opće s muškarcima su sukubi, a oni koji opće za ženama
inkubi. Na isti način uzimaju sjemenje drugih stvari da proizvedu rađa­
nje nekih bića, kako kaže sv. Augustin u djelu O Trojstvu (3. knjiga).

Sada valja postaviti pitanje tko se treba smatrati ocem tako rođenog
djeteta? Jasno je da ono nije potomak demona, već čovjeka od kojega
je sjeme uzeto. No, točna je tvrdnja da u djelima anđela, kao i u djelima
prirode, nema suvišnosti. A točna je i pretpostavka da vrag može nepri­
mjetno uzimati i uštrcavati sjeme, iako to radije čini u vidljivom obličju
sukuba i inkuba, kako bi tom nečistoćom okaljao tijelo i dušu čitavoga
ljudskog roda, naime, žena i muškaraca, jer pritom dolazi do stvarnog
tjelesnog dodira.

Nadalje, demoni mogu neprimjetno činiti više stvari no što im je
dopušteno u vidljivom obličju. A prvo im se dopušta radi iskušavanja
dobrih ili kažnjavanja pokvarenih. Konačno, može se dogoditi da neki
drugi demon preuzme mjesto sukuba, od njega primi sjeme i postane

inkub umjesto drugog demona. A tri su razloga zbog kojih to čini: prvo,
jedan demon, dodijeljen ženi, može primiti sjeme od drugoga demona,
dodijeljenog muškarcu, jer im je njihov gospodar naredio da izvrše neku
čaroliju; a to je stoga što čak i među zlim anđelima postoje nadređeni
i podređeni; ili, pak, to čine stoga što neki demon zazire učiniti neko
njemu gnusno djelo. Naime, mnoga su istraživanja jasno pokazala da
neki demoni, radi plemenitosti svoje prirode, zaziru od izvršavanja ne­
čistih djela. Ili je, pak, razlog taj da se inkub umetne između muškarca
i žene i, umjesto muškarčeva sjemena, u nju neprimjetno uštrca svoje
sjeme, odnosno ono koje je u nevidljivom obličju primio. A takvo ume­
tanje nije strano njegovoj naravi i moći, jer demon je kadar čak i u tjele­
snom obličju neprimjetno i bez fizičkog dodira, općiti sa ženom, kako
pokazuje slučaj mladića koji se zaručio s idolom.

Treće, kazuje se da moć anđela počiva u beskonačnom stupnju viših
stvari, odnosno, da njegovu moć niži redovi ne mogu dokučiti jer ih
natkriljuje, pa nije ograničena samo na jedan učinak. Jer, najviše sile
imaju neizmjernu vlast nad svim stvorenjima. Ali, kada se tvrdi da je
anđeo neograničeno nadmoćan, to ne znači da može izvršiti svako mu
povjereno djelo, jer tada bi se moglo reći da nije samo superioran, već
beskonačno inferioran.

Međutim, između posrednika i žrtve mora postojati neki razmjer,
dok između čisto duhovnog i tjelesnog bića takav razmjer nedostaje.
Stoga čak ni demoni nisu kadri prouzročiti posljedicu bez posredovanja
neke druge djelatne sile. I upravo se stoga koriste sjemenjem stvari u
proizvođenju svojih učinaka; vidi sv. Augustin, O Trojstvu, 3. Zato se
taj argument nadovezuje na prethodan, koji ga ne potvrđuje, no, čitatelj
se može uputiti na sv. Augustina koji objašnjava zašto Inteligencije imaju
beskonačne moći višeg, a ne nižeg stupnja, koje su im dodijeljene su­
kladno rasporedu tjelesnih stvari i nebeskih tijela, koja mogu izazivati
mnoge i beskonačne učinke. No, to nije radi slabosti nižih sila. Zaklju­
čuje se, dakle, da su demoni kadri, čak i bez poprimanja tijela, preo­
bražavati sjeme, premda taj argument ne pobija navedenu tvrdnju o
inkubima i sukubima, čije radnje ne mogu izvoditi bez preuzimanja tje­
lesnih obličja, o čemu smo gore raspravljali.

Što se tiče četvrtog argumenta da demoni ne mogu pokretati tijela
ili premještati sjeme, potvrđenog analogijom s dušom, valja reći da se
duhovna supstancija anđela ili demona razlikuje od duše. Razlog zbog

kojega duša može premještati samo ono tijelo kojemu je udahnula ži­
vot, ili zašto to može činiti uslijed dodira živog i neživog tijela je sljede­
ći: prema sustavu duhovnih bića, duša se nalazi na najnižem stupnju,
iz čega slijedi da između duše i tijela, koje je kadra pokretati dodirom,
mora nedvojbeno postojati neki proporcionalan odnos. No, to ne vrijedi
i za demone, čija moć daleko nadmašuje tjelesnu.

A na petome mjestu valja reći da dodir demona i tijela, koji se odvija
posredstvom sjemena ili na kakav drugi način, nije tjelesni, već zbiljski
i razvija se sukladno odgovarajućem razmjeru vražje moći i tijela koje
se pokreće, pod uvjetom da moć tijela koje se pokreće, ne premašuje
omjer moći demona. A takvu moć imaju nebeska tijela, pa čak i čitava
zemlja ili elementi prirode, čiju moć možemo nazvati višom, pozivajući
se na autoritet sv. Tome koji o tome govori u svojim pitanjima o gri­
jehu (10. pit., de Daemonibus). To možda proizlazi iz naravi ili osude
zbog grijeha. Jer, stvari su u sustavu prirode raspoređene sukladno svo­
joj naravi i svom gibanju. I, kao što viša duhovna bića, a takva su i do­
bri anđeli, pokreću nebeska tijela, tako i niža duhovna bića, kao što su
demoni, pokreću niža tijela. A, ako je ovo ograničenje demonske moći
posljedica njegove izvorne naravi, demoni, kako smatraju neki, ne pri­
padaju redu viših anđela, već ovom zemaljskom poretku koji je ustano­
vio Bog; tako smatraju filozofi. Ukoliko je, pak, tomu razlog osuda zbog
grijeha, kako tvrde teolozi, tada su demoni radi kazne protjerani iz ne­
beskih sfera i bačeni u ovu nižu atmosferu, i stoga je nisu kadri pokre­
tati, kao ni zemlju.

Ovo su odgovori na dva neodrživa argumenta: Prvi je taj da demo­
ni, budući da su kadri pokretati tijela, mogu pokretati i nebeska tijela
jer su svojom naravi bliži zvijezdama, na što aludira i posljednji argu­
ment. Odgovaramo da je ta tvrdnja neodrživa; jer, ako je prvo stajalište
točno, tada ta tijela svojom moći natkriljuju demone; ako je, pak, drugo
stajalište točno, to također znači da ih ne mogu pokretati radi kazne
zbog svoga grijeha.

Iznosi se i argument koji pobija tvrdnju o istovjetnosti kretanja cjeline
i dijela, kao što Aristotel u 4. knjizi Fizike navodi primjer (planeta op.
ur.) Zemlje i grumena zemlje; te tvrdnju da demoni, ukoliko su kadri
pokretati dio zemlje, mogu pokretati i čitavu Zemlju. Ali to nije točno,
što je jasno svakome tko sagleda razliku. No, sasvim je jasno da sku­
pljanje sjemena stvari u svrhu proizvođenja određenih učinaka, uz Bo­
žje dopuštenje, ne nadilazi njihovu prirodnu moć.

Dakle, unatoč nekim tvrdnjama da demoni u tjelesnom obličju ne
mogu stvarati djecu, i da se pod 'sinovima Božjim' razumijevaju sinovi
Šetovi, a ne demoni-inkubi, a pod 'kćerima ljudskim' potomci Kajinovi,
mnogi jasno dokazuju suprotno. A, ono što većina smatra točnim, ne
može biti posve pogrešno, kako tvrdi Aristotel u 6. knjizi Etike i na kraju
rasprave de Somno et Vigilia. I u današnje doba raspolažemo mnogim
vjerodostojnim iskazima samih vještica, koje stvarno izvode takve radnje.

Stoga izvodimo tri suda. Prvo, da ti demoni vrše najprljavije spolne
radnje, ali ne radi puke naslade, već radi onečišćenja duša i tijela onih
s kojima opće kao sukubi i inkubi. Drugo, da takvom radnjom mogu
oploditi ženu, koja nakon toga može roditi dijete, jer su kadri pohraniti
ljudsko sjeme u odgovarajuće mjesto u ženinoj utrobi, gdje se već na­
lazi odgovarajuća tvar. Na isti način mogu skupljati sjeme drugih stvari,
kojima proizvode određene učinke. Treće, da u činu stvaranja takve djece
demonima valja pripisati samo gibanje, a ne samo stvaranje, koje ne
proizlazi iz vražje moći ili tijela koje on poprima, već iz sjemena čo­
vjeka kojemu je ono uzeto; iz toga slijedi da dijete nije sin vraga, već
čovjeka.

A to je jasan odgovor onima, koji bi mogli prigovoriti da demoni
ne mogu stvarati djecu iz dva razloga: Prvo, da na stvaranje utječe

stvaralačka sila koja počiva u sjemenu
ispuštenom iz živoga bića, te da zbog
toga što tijelo koje je demon poprimio
nije takve vrste, stoga... itd. Odgovor
je jasan, naime, da vrag pohranjuje pri­
rodno stvaralačko sjeme na njegovo
odgovarajuće mjesto, itd. Drugo, može
se reći da sjeme posjeduje moć stvara­
nja samo toliko dugo koliko je u njemu
zadržana životna toplina, koja iščezava
kada se sjeme prenosi na velike udalje­
nosti. Odgovaramo da su demoni kadri
sigurno pohraniti sjeme; ili, čak, da ono
ne može lako ispariti uslijed velike br­
zine kojom ga prenose, s obzirom na .
superiornost pokretača nad stvari koja
se pokreće.

PITANJE IV

Koji demoni obavljaju radnje inkuba i sukuba?

J e li katolička tvrdnja da svi nečisti duhovi izvode djela inkuba i su­
kuba? Čini se da jest, jer, suprotno bi značilo tvrditi da među njima
postoji neki dobar poredak. Naime, kao što u Dobru postoje stupnjevi
i redovi (vidi što kaže sv. Augustin u svojoj knjizi o prirodi Dobra),
tako se Zlo osniva na neredu. No, kako među dobrim anđelima vlada
red, tako i među demonima vlada metež, te se stoga svi jednako odaju
takvim radnjama. Vidi Knjigu o Johu, 10: "U zemlju tame, u zemlju
sjene smrtne, u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična
noći najcrnjoj."

No, ne odaju li se svi takvim radnjama, to svojstvo, tad, u njima pro­
izlazi iz njihove naravi, grijeha ili, pak, kazne. A ne proizlazi iz njihove
naravi, jer se svi bez iznimke odaju grijehu, kako je pokazano u prethod­
nom pitanju. Jer, oni su samom svojom prirodom nečisti duhovi, no ne
toliko da zanemaruju svoja dobra svojstva; suptilni u svojoj opakosti,
željni nanositi štetu, naduti u svojoj oholosti, itd. Stoga ta zlodjela koja
čine proizlaze iz grijeha ili kazne. Nadalje, veći grijeh za sobom povla­
či i veću kaznu, a kako je grijeh viših anđela bio veći, oni radi kazne
moraju tim više izvoditi te nečiste radnje. Nije li to točno, objasnit
ćemo zašto se svi oni ne odaju takvim prljavštinama.

Nadalje, tvrdi se da ondje gdje nema reda ni poslušnosti, nema ni
razlikovanja; a dokazano je da među demonima nema ni reda (disci­
pline), ni poslušnosti, kao ni dogovora. Mudre izreke, 13: "Oholost rađa
samo svađu."

Nadalje, sukladno dodijeljenim im dužnostima, oni obitavaju u ni­
žim nebeskim prostranstvima, sve do Sudnjega dana, kada će svi, radi
svoga grijeha, biti izgnani u Pakao. Budući da nigdje ne piše da eman­
cipacija podrazumijeva jednakost, stoga jednakosti nema ni u dužnosti
i iskušenju.

Protiv toga govori prva glosa uz Prvu poslanicu Korinćanima, xv:
"Sve dok je svijeta, anđeli će biti podložni anđelima, ljudi ljudima, a
demoni demonima." A uz Job, xl, govori o Levijatanovim ljuskama,
koje simboliziraju đavolje sljubljene udove. Tako i među njima posto­
ji razlika u redu i dužnosti.

Nameće se i pitanje mogu li dobri anđeli obuzdavati demone i tako
ih sprječavati u vršenju tih opačina. U svezi toga valja istaknuti da se
anđeli, čijim se zapovijedima pokoravaju neprijateljske moći nazivaju
sile, kako vele sv. Grgur i sv. Augustin (O Trojstvu, 3). Buntovan i grje­
šan duh podložan je poslušnom, pobožnom i pravednom duhu. A ona
stvorenja koja su savršenija i bliža Bogu, imaju vlast nad drugima: jer
prvenstvo izvorno i isključivo pripada Bogu, iza kojega u poretku slijede
Njegova stvorenja, sukladno tome koliko su Mu bliža. Tako se dobri
anđeli nalaze iznad zlih duhova, jer uživaju Njegovu milost, koju su
demoni izgubili.

A kada se tvrdi da demoni nanose zlo bez ikakva posrednika (medija),
ili da to čine nesputano jer nisu podređeni dobrim anđelima koji ih u
tome mogu spriječiti; ili, ako su podređeni dobrim anđelima, da je zlo
koje počini podanik prouzročeno nemarom gospodara, a čini se da su
dobri anđeli doista katkad nemarni: odgovara se da su anđeli izvršitelji
božanske mudrosti. Iz toga, dakle, slijedi da dobri anđeli ne sprječavaju
uvijek opake ljude i demone u činjenju zla, jer Bog svojom providnoš-
ću dopušta zlim anđelima ili ljudima da čine zlo radi dobra koje On iz
toga izvlači.

Odgovor. Sukladna je katoličkom nauku tvrdnja da postoji određe­
ni red među unutarnjim i vanjskim djelovanjima, kao i poredak među
demonima. Iz toga slijedi da su neke opačine djela najnižih redova iz
koji su viši isključeni radi uzvišenosti svoje naravi. A općenito se tvrdi
da to proizlazi iz stjecaja triju okolnosti, naime, da takve stvari proiz­
laze iz njihove naravi, božanske mudrosti i njihove vlastite opakosti.

No, osvrnimo se podrobnije na njihovu narav. Općenito se smatra
da su neki od njih po svojoj naravi superiorni od samoga Postanka, bu­
dući da se među sobom razlikuju po obliku, jer ne postoje dva anđela
istoga oblika. To se nadovezuje na općeprihvaćeno stajalište, koje se
podudara i s mišljenjem filozofa. I Dionizije u desetom poglavlju svoga
djela O nebeskoj hijerarhiji izlaže, da u istome redu postoje tri zasebna
stupnja; a valja nam se s time složiti, jer oba su netjelesna i duhovna.
Vidi i što kaže sv. Toma (ii. 2). Jer, grijehom nisu izgubili svoju narav,
niti su demoni nakon Pada izgubili svoje darove, o čemu smo prije go­
vorili; tako i u svom djelovanju slijede svoja prirodna stanja. Stoga su
i njihove naravi i djelovanja različita i brojna.

To je sukladno i božanskoj mudrosti; "Koje postoje, od Boga su po­
stavljene" (Poslanica Rimljanima, 13.). No, budući daje Bog izaslao

demone kao iskušenje ljudima i kaznu prokletima, tako oni napastuju
ljude izvana, na najrazličitije načine.

To je sukladno i njihovoj opakosti. Naime, budući da su neprijatelji
ljudskoga roda, shodno tome se protiv njega i bore; stoga žele ljudima
nanositi što veća zla, što i čine. Iz toga slijedi da svi ne izvršavaju na isti
način svoje najgnusnije opačine.

To dodatno potkrjepljuje sljedeće razmatranje. Naime, kako je re­
čeno, budući da radnja proizlazi iz prirode stvari, oni podređenih nara­
vi moraju u svom djelovanju biti podređeni sami sebi, kao što je slučaj
s tjelesnim tvarima. Budući da se u prirodnom poretku niža tijela na­
laze ispod nebeskih tijela, a njihova su djelovanja i kretanja podložne
djelovanju i kretanjima nebeskih tijela; i, budući da se demoni, kako
je rečeno, također među sobom razlikuju u prirodnom sustavu; iz toga
slijedi da se među sobom razlikuju i svojim prirodnim radnjama, vanj­
skim i nutarnjim, što se osobito odnosi na izvođenje navedenih opačina.

Iz toga se zaključuje sljedeće. Budući da te opačine uglavnom nisu
svojstvene uzvišenoj anđeoskoj naravi, tako se i najopakija i najzvjer-
skija ljudska djela imaju razmatrati sama po sebi, a ne s obzirom na
funkciju ljudske naravi i uzroka.

I na kraju, budući da se vjeruje da su neki demoni izbačeni iz sva­
koga poretka, razumno je tvrditi da su oni demoni koji su ispali iz naj­
nižega kora, pa čak i najnižega reda, ovlašteni da čine te i druge opačine,
te da ih uistinu i čine.

Nadalje, valja osobito imati na umu da u Svetome pismu, premda
ono govori o inkubima i sukubima koji pohotno žude za ženama, nigdje
ne čitamo da su sagriješili protiv prirode. Ne govorimo samo o sodo-
miji, već o svakom drugom protuprirodnom grijehu koji predstavlja
nedopušteno djelo. A da je mnogo onih koji tako sagrješuju, pokazuje
činjenica da se demoni svih redova, gnušaju i stide takvih djela. Čini
se da o tome govori glosa uz xix. odlomak knjige proroka Ezekiela, gdje
se veli: "Predat ću te u ruke onih koji obitavaju u zemlji Izraelovoj,
naime zlih duhova, koji će se sramiti nad vašim opačinama, što znači,
grijeha protiv prirode". A onaj tko proučava uvidjet će što autoriteti
razumijevaju pod demonima. Jer, Bog nijedan grijeh nije toliko često
kažnjavao sramotnom smrću mnoštva.

Doista, mnogi vele i uistinu u to vjeruju, da nitko ne može nekažnjivo
činiti takve opačine dulje od smrtnoga života Kristova, koji trajaše
trideset i tri godine, osim ako ga Otkupitelj ne izbavi svojom posebnom

milošću. A to dokazuje činjenica da su u tom grijehu često zabludjeli
osamdesetogodišnjaci i stogodišnjaci, koji su do tada vodili život u
skladu s Kristovim naukom; a kada su Ga se jednom odrekli, teško su
se mogli osloboditi tih poroka i ishoditi osobno spasenje.

Nadalje, imena demona ukazuju na njihovo mjesto u poretku i na
njihovu službu. Naime, premda ih Sveto pismo zbog različitosti njihovih
svojstava sve naziva istim imenom, naime, imenom vraga, ono nas uje­
dno naučava da Jedan upravlja tim nečistim djelima, dok su Drugome
podvrgnute neke druge opačine. Naime, svi se nečisti duhovi u Svetom
pismu i u govoru, običavaju nazivati imenom diabolus, od dia, što
znači dva i bolus, što znači zalogaj, jer on ubija dvije stvari, tijelo i dušu.
To se podudara i s etimologijom, jer na grčkom jeziku diabolus znači
utamničen, što je također prikladno, jer mu nije dopušteno činiti zla ko­
liko želi. Nadalje, diabolus može značiti strmoglavljivanje, budući da
se strmoglavio, odnosno pao, metaforički i doslovno. Običava se nazivati
i demonom, naime, onime koji je žedan krvi, jer žudi za grijehom i na­
vodi na njega, zahvaljujući svojoj trostrukoj odličnosti, naime, suptilno­
sti svoje prirode, dugovjekog iskustva i moći otkrivanja dobrih duša.
Nazivaju ga i Belijal, što znači 'nepodjarmljen ili bez gospodara', jer
se bori protiv onoga kojemu je podčinjen. Nosi ime i Beelzebub, što
znači 'gospodar muha', odnosno duša grješnika koji odbaciše pravu vjeru
Kristovu. I Sotona, odnosno Protivnik; vidi Prvu Petrovu poslanicu,
5: "Protivnik vaš, đavao, obilazi..." I Behemot, odnosno 'zvijer', jer
navodi ljude da se odaju zvjerskim bludima.

Ali demon razvrata i gospodar te opačine zove se Asmodej, što znači
'Zatornik', jer zbog ovoga su grijeha Sodoma i četiri druga grada kažnje­
ni stravičnim uništenjem. Isto tako, zloduh oholosti zove se Levijatan,
što znači 'njihovo uvećanje', jer, kada je Lucifer iskušavao naše praro­
ditelje, oholo im je obećao pobožanstvenjenje. O njemu Gospodin pro­
govara kroz Izaiju: "U onaj dan kaznit će Jahve, mačem ljutim, velikim
i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu." A demon
lakomosti i pohlepa za bogatstvom naziva se Mamon, kojega Krist
spominje u Evanđelju (Matej, 6), "Ne možete služiti Bogu, itd."

Slijede argumenti. Prvo, dobro može biti otkriveno bez zla, ali zlo
ne može postojati i biti otkriveno bez dobra, jer ono se izlijeva na stvo­
renje koje je po naravi dobro. I stoga su demoni, ukoliko im je narav
dobra, dosuđeni prirodnim slijedom; a o njihovim djelima vidi Knjigu
o Jobu, 10.

Drugo, može se reći da demoni odaslani da djeluju, ne počivaju u
Paklu, već u nižim nebeskim sferama. Ondje među sobom imaju svoj
poredak, koji neće imati u Paklu. Iz toga slijedi da je među njima za­
vladao nered, jer su pokušali dosegnuti blaženstvo onoga dana kada su
nepovratno pali iz toga reda. Može se reći i da će čak i u Paklu među
njima postojati razlika u stupnjevima moći i kažnjavanja, jer će samo
neki imati odobrenje da napastuju duše. No, ti će stupnjevi, kao i muke,
proizlaziti od Boga, a ne od njih samih.

Treće, kada se kaže da su viši demoni strože kažnjeni, jer su više
griješili i da su, stoga, obvezni vršiti ta nečista djela, odgovara se da je
grijeh suodnosan kazni, a ne činu ili naravi; i stoga se oni, radi odlično-
sti svoje naravi ne odaju takvim opačinama, a ne radi svoga grijeha ili
kazne. Iako svi nečisti duhovi žude nanositi zlo, neki tomu teže više
od drugih, ovisno o tomu koliko su im naravi dublje porinute u tamu.

Četvrto, tvrdi se da se demoni među sobom slažu, no ne radi prija­
teljstva, već radi svoje opakosti, i to po tome što mrze ljudski rod i svim
svojim silama nastoje činiti nepravdu. A takvo slaganje nalazimo među
pokvarenima koji se udružuju i ovlašćuju one, koji se izdvajaju svojom
darovitošću da izvršavaju određena zlodjela.

Peto, premda svi trpe kaznu zatočeništva, sada, u nižoj atmosferi i
poslije, u Paklu, svima nisu određene iste kazne i dužnosti: jer, što im
je narav uzvišenija, a služba veća, podvrgnuti su težoj kazni. Vidi
Knjigu mudrosti, 6: "Moćnici će biti moćno kažnjeni."

PITANJE V.

Što je uzrok povećanju broja čarobnjačkih djela?

Zašto se čarobnjačko umijeće u tolikoj mjeri proširilo?

J e li katolička tvrdnja da na podrijetlo čarobnjaštva i njegovo širenje
utječu nebeska tijela; ili, pak, ono proizlazi iz opakosti kojom obi­
luje ljudska narav, a ne opačina inkuba i sukuba? A čini se da oni iz­
viru iz opakosti samoga čovjeka. Jer, sv. Augustin u Knjizi LXXXIII
kaže da uzrok čovjekove izopačenosti počiva u njegovoj volji, bez
obzira sagrješuje li na osobni ili tuđi nagovor. Ali, upravo grijeh čini
vješticu izopačenom, i stoga on proizlazi iz ljudske volje, a ne od vraga.
Na istome mjestu govori o slobodnoj volji, o tome da uzrok čovjekove

opakosti počiva u njemu samome. I zaključuje: čovjekov grijeh proi­
zlazi iz slobodne volje, koju vrag ne može uništiti jer bi to isključivalo
slobodu: stoga vrag ne može biti uzrok toga, niti kojega drugog grijeha.
Nadalje, u Knjizi crkvenog nauka piše: "Đavao ne pobuđuje sve naše
zle misli, već one katkad proistječu iz našeg osobnog rasuđivanja."

No, smatra se da pravi izvor čarobnjaštva nisu demoni, već da ono
proizlazi iz utjecaja nebeskih tijela. Jer, kao što se svako mnoštvo svodi
na jedinstvo, tako se i sve što ima više obličja svodi na neki jedinstven
uzrok. Ali, grješna su i krijeposna ljudska djela, dobra i loša, raznolika i
brojna, pa se čini da se mogu podvesti pod neke uzroke usklađenoga
kretanja i pokretanja. A takve možemo pripisati samo kretanjima zvi­
jezda, što znači da su ta tijela uzroci takvih djela.

Nadalje, da zvijezde uistinu nisu uzrok dobrih i zlih ljudskih djela,
astrolozi ne bi tako često pretkazivali ishode ratova i drugih ljudskih
postupaka: stoga su na neki način uzrok.

Nadalje, zvijezde mogu utjecati i na same demone u izvođenju od­
ređenih čarolija; s obzirom na to, još više mogu utjecati na ljude. Izlažu
se tri dokaza u potvrdu te pretpostavke. Neke ljude koje nazivaju mjese­
čarima, demoni napastuju češće tijekom određenih razdoblja, premda
bi ih radije stalno napastovali da i na njih ne utječu određene mjese­
čeve mijene. To potkrjepljuje činjenica da nekromanti promatraju od­
ređene konstelacije radi zazivanja demona, što čine upravo stoga jer znaju
da su ti demoni podređeni zvijezdama.

Kao dokaz se navodi i sljedeće. Demoni se, kako tvrdi sv. Augustin
(O državi Božjoj, 10), koriste nižim tijelima, kao što su biljke, kamenje,
životinje, stanoviti zvuci i glasovi, te slike. No, budući da su nebeska
tijela moćnija od nižih tijela, tako i zvijezde imaju daleko snažniji utje­
caj od tih stvari. I vještice su potčinjene po tome što njihova djela pro­
istječu iz utjecaja tih tijela, a ne od pomoći zlih duhova. Taj argument
potkrjepljuje xvi. odlomak Prve knjige o Samuelu, koji kazuje kako je
David zvucima svoje harfe protjerao zlog duha koji je opsjedao Šaula,
te ga tako umirio.

Ali, protiv toga. Posljedica mora proizaći iz uzroka; a vještičja su
djela takva da ne mogu biti učinjena bez pomoći demona, kako poka­
zuje sv. Izidor (Etika VIII) svojim opisom vještica. Vještice se tako
nazivaju zbog opakosti svojih vradžbina, jer one uznemiruju elemente
i smućuju pamet ljudima, te zazivima, bez primjene ikakva otrovnog