pogrešno bi bilo protumačiti ga u značenju da se vještice ne mogu tako
prenositi kada to žele i kada Bog dopušta; jer, veoma često drugi ljudi,
dakle ne samo vještice, bivaju protiv svoje volje tjelesno prenošeni na
velike udaljenosti.
Da se te preobrazbe mogu proizvesti na dva načina, pokazat će gore
spomenuta Suma, kao i poglavlje u kojemu sv. Augustin veli da u po
ganskim knjigama piše da je neka čarobnica imena Kirka, pretvorila
Odisejeve drugove u životinje, no da to nije učinila stvarno, već nekim
opsjenarskim umijećem, obmanjujući im maštu; to jasno dokazuje ne
koliko primjera.
Tako u Životima otaca čitamo da je neka djevojka odbila mladića,
koji ju je preklinjao da s njome počini sramni čin. Razgnjevljeni je mla
dić stoga zatražio od nekog Zidova da je čarolijom pretvori u kobilu.
Ta preobrazba, međutim, nije bila stvarna, već prividna, jer je demon
utjecao na maštu i osjetila djevojke i svih koji su je gledali, tako da su
svi umišljali da pred njima stoji kobila, premda je u stvarnosti i dalje bila
djevojka. A blaženi Makarije, kojemu su je doveli, u njoj je vidio pravu
djevojku, a ne kobilu, jer vrag nije mogao obmanuti njegova osjetila
kao u drugih ljudi, poradi njegove svetosti. Tako ju je svojim molitvama
oslobodio te utvare, a veli se da ju je ta nesreća zadesila, jer se dušom
nije predala svetim stvarima i stoga što se nije pridržavala sakramenata.
Radi toga je vrag imao vlast nad njom, premda je u svim drugim aspek
tima bila čestita.
Dakle, vrag može, utječući na unutarnja osjetila i duševna stanja,
izmijeniti fizičke, duševne i emocionalne sposobnosti; to je sukladno
mišljenju sv. Tome (I, 91). Možemo smatrati da se takvim radnjama
služio i Šimun Mag pri svojim čarobnim zazivima o kojima se pripo
vijeda. No, vrag takve stvari ne može činiti bez dopuštenja Boga, koji
posredstvom svojih dobrih anđela često obuzdava onoga, koji nas teži
obmanjivati i nanositi nam zlo. Stoga sv. Augustin (XXVI, 5), govo
reći o vješticama, veli: "To su oni koji uz Božje dopuštenje, uznemiru
ju prirodne elemente i smućuju pamet onima koji ne vjeruju u Boga."
Demoni, nadalje, mogu začarati muškarca tako da vidi svoju ženu
drukčijom nego što jest. Tako u svojoj mašti umišlja da mu je žena od
vratna i strašna. Vrag pobuđuje predodžbe o gnusnim stvarima i u mašti
budnih, kao i u mašti spavača, da ih zavara i navede na grijeh. No, ka
ko grijeh ne proizlazi iz mašte, već iz volje, čovjek ne čini grijeh u tim
fantazijama koje u njegovoj mašti pobuđuje vrag i u tim različitim pre
obrazbama, osim ako svojom voljom ne pristane na grijeh.
Značajno je i drugo stajalište suvremenih naučitelja Crkve, koji ob
jašnjavaju što je opsjena i na koliko načina vrag može izvesti takve
privide. Pritom mislimo na ono što je već rečeno u sudovima sv. Anto-
nina, koje stoga nije potrebno ponoviti.
Treće je stajalište sv. Tome, i ono predstavlja odgovor na pitanje:
"Gdje počiva vidljiv životinjski oblik; u osjetilima ili u stvarnosti ili,
pak, u okružujućoj atmosferi?" Toma smatra da vidljiv oblik životinje
postoji samo u unutarnjem osjetilu koje ga, uslijed maštovite predodžbe,
na neki način vidi kao vanjski predmet. Vrag taj privid može izvesti na
dva načina.
Prvo, možemo reći da životinjski oblici pohranjeni u riznici mašte,
djelovanjem demona prelaze u unutarnje osjetilne organe; na taj se
način to događa u snovima, kako smo gore objasnili. Kada se ti oblici
utisnu u vanjske osjetilne organe, kao što je oko, izgledaju kao zbiljski
vanjski predmeti i mogu se stvarno dodirnuti.
Drugi način uključuje mijenjanje unutarnjih osjetila, uslijed čega se
obmanjuje razum; kako je pokazano primjerom čovjeka s iskvarenim
osjetilom okusa, koji slatko osjeća gorkim; ovaj se način ne razlikuje
znatno od prvoga. Nadalje, to mogu izvesti čak i ljudi posredstvom
nekih prirodnih stvari, kao kada uslijed nekih dimnih isparavanja kućne
grede nalikuju zmijama; kako smo gore spomenuli, postoji još mnogo
takvih primjera.
Razjašnjenja argumenata.
Prvi argument se često navodi, ali se pogrešno tumači. Naime, govo
reći o preobražavanju u drugi oblik ili sliku, jasno je pokazano kako se
to može učiniti opsjenarskim umijećem. A kada se tvrdi da vrag svojom
moći ne može načiniti živo biće, to je točno, razumijeva li se pod riječju
'načiniti' - 'stvoriti'. No, razumijeva li se pod riječju 'načiniti' prirod
no proizvođenje, sigurno je da demoni mogu načiniti neka nesavršena
stvorenja. Sv. Toma nam pokazuje kako to čine. On, naime, veli da sve
preobrazbe tjelesnih stvari, koje proizlaze iz djelovanja prirodnih sila,
a koje su sastavljene od sjemena koje se nalazi u zemaljskim elementi
ma, u zemlji ili u vodama (budući da zmije, žabe i ostale takve životi
nje, polažu svoje sjeme), mogu proizvesti demoni koji su takvo sjeme
pribavili. Isto vrijedi i u slučaju pretvaranja nekih stvari u zmije ili žabe,
što se događa uslijed truljenja.
No, one preobrazbe tjelesnih stvari koje ne proizlaze iz djelovanja
prirodnih sila, ni na koji način ne mogu izazvati demoni. Naime, kada
se tijelo čovjeka promijeni u životinjsko ili kada mrtvo tijelo usrksne, ta
kve se stvari ne događaju u zbilji, već su opsjena ili privid.
Navedeni su argumenti potkrijepljeni dokazima. Tako Blaženi Al-
bertus u svojoj knjizi O životinjama, gdje istražuje mogu li demoni ili,
recimo čak vještice, uistinu stvarati životinje, tvrdi da mogu, uz Božje
dopuštenje, stvarati nesavršene životinje. No, to ne mogu činiti trenu
tačno, kako to čini Bog, već uslijed nekog iznenadnog gibanja, što je
jasno iz primjera vještica. Govoreći o vii. odlomku Knjige Izlaska, gdje
faraon poziva svoje mudrace i vračeve, veli: "Demoni jure svijetom i
skupljaju raznovrsne klice od kojih potom proizvode različite vrste."
A u glosi tumači: "Kada vještice pokušavaju izvršavati kakva djela pri
zivajući demone, jure svijetom skupljajući sjemenje od kojih potom,
uz Božje dopuštenje, mogu proizvoditi nove vrste." O tome smo već
govorili.
Drugi je problem mogu li se takva demonska djela smatrati čude
snima. Prethodni argumenti jasno odgovaraju na to pitanje, naime, da
svojim prirodnim moćima mogu izvoditi neka čuda. Premda su takve
stvari istinite, one se ne izvode radi očitovanja istine; u tom smislu mo
žemo reći da su Antikristova djela varke, jer se izvode radi obmanji
vanja ljudi.
Jasan je i odgovor na drugi argument, koji govori o obliku. Vidljiv
oblik životinje, kako je pokazano, ne postoji u zraku niti u stvarnosti,
već samo u predodžbi osjetila, kako je jasno iz gore navedenih stajali
šta sv. Tome.
Održiv je argument da svaku pasivnu silu pokreće njoj sukladna
aktivna sila. Ali, kada se tvrdi da vidljiv oblik ne može biti predmet
koji pokreće vid, budući da ne proizlazi ni iz jednog osjetila, odgova
ramo da on proizlazi iz neke osjetilne predodžbe pohranjene u mašti,
koju demon može izvući i predstaviti je mašti ili osjetilima, o čemu
smo gore govorili.
Što se tiče posljednjeg argumenta, valja reći da demon, kako je
pokazano, ne mijenja ljudska osjetila i maštu projicirajući sebe u njima,
nego ih preobražava; pritom ih, međutim, ne mijenja, već premješta.
Naime, demon, kako je rekao, ne može sam proizvesti nove oblike. No,
on ih mijenja preobrazbom, odnosno premještanjem. To također ne čini
lučenjem tvari osjetilnog organa, jer bi to rezultiralo osjećajem boli,
već pobuđivanjem osjetila i duševnih stanja.
Tomu bi se, međutim, moglo prigovoriti sljedeće: demon, s obzirom
na to, ne može predstaviti čovjeku nov oblik vidljive stvari. Valja is
taknuti da se nova stvar može razumjeti na dva načina. S jedne strane,
može biti posve nova po sebi i svojim uzrocima; u tom smislu demon
ne može predstaviti ništa novo čovjekovu osjetilu vida: naime, ne može
slijepcu od rođenja predstaviti boje, niti gluhom zvukove. S druge
strane, stvar može biti nova s obzirom na narav svoje cjeline; tako mo
žemo reći da su zlatne planine koje čovjek zamišlja da vidi, a koje
nikada nije vidio, prividno nova stvar; naime, budući da je već prije vidio
zlato i planine, uslijed neke prirodne radnje može zamisliti privid zlatne
planine. Na taj način demon može mašti predstaviti novu stvar.
Kako valja objasniti da vukovi katkad otimaju ljude i djecu
iz njihovih kolijevki i jedu ih: je li i to opsjena vještica.
Uzgred se postavlja pitanje o vukovima koji katkad otimaju ljude i
djecu iz njihovih domova, i toliko su hitri da ih se nikakvim umijećem
ili snagom ne može ozlijediti ili uhvatiti. Valja reći da je tomu katkad
prirodni uzrok, a katkad to proizvode vještice opsjenarskim umijećem.
Sto se tiče prvog, Blaženi Albert u svojoj knjizi O životinjama veli da
tomu može biti pet uzroka. Katkad se to događa u vrijeme velike gladi,
kada se jeleni i druge životinje približavaju ljudima. Katkad je to pora
di njihove velike snage, kao u slučaju pasa u hladnim područjima. No,
mi tvrdimo da su takve stvari varka demona, koji ju proizvode kada Bog
kažnjava neki narod radi grijeha. Vidi Levitski zakonik, xxvi, koji veli:
"...Ne htjednete li me poslušati... Na vas ću pustiti šumsku zvjerad da
vas liši djece, blago vam podavi a vas prorijedi..." I Ponovljeni zakon,
xxxii: "Poslat ću na njih zub zvjerinji", itd.
Na pitanje jesu li to pravi vukovi ili demoni u njihovu obličju, ka
žemo da to jesu pravi vukovi, ali opsjednuti demonima; a pobješnjeli
su iz dva razloga. Mogu ih razjariti vještice svojim radnjama, kako je
bio slučaj s četrdeset dva dječaka koja rastrgaše dva medvjeda iz šu
me, jer se rugahu proroku Elizeju govoreći: "Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!",
itd. I u slučaju kada je lav usmrtio proroka koji je odbio izvršiti Božju
zapovijedi (Prva knjiga o Kra
ljevima, xiii). Govori se kako je
bečki biskup zapovjedio izgova
ranje malih litanija određenih da
na prije blagdana Uzašašća, kako
bi se grad spasio od vukova koji
su u njega ulazili i proždirali sta
novnike.
S druge strane, to je možda
varka koju su proizvele vještice.
Tako nam William Pariški pripo
vijeda o nekom čovjeku koji je
umišljao da je postao vuk56 i kat
kad se skrivao u špiljama. I prem
da iz njih nije izlazio, vjerovao je
da je vuk koji luta naokolo i pro
ždire djecu: premda je to stvarno
činio demon koji je opsjeo vuka,
čovjek je umišljao da u snu od
lazi u lov za plijenom. Razum mu
je toliko dugo bio pomućen, da su ga tek nakon dugo vremena prona
šli kako mahnito luta šumom. Vrag uživa čineći takve stvari, pa je ob
manuo pogane koji su vjerovali da se muškarci i stare žene pretvaraju
u vukove. Iz toga se vidi da se takve stvari događaju samo Božjim do
puštenjem i djelovanjem demona, a ne radi nekog prirodnog nedostatka;
jer, takve se vukove ne može raniti ni uhvatiti nikakvim umijećem i sna
gom. O tome govori i Vincent iz Beauvaisa (in Spec. Hist., VI, 40),
pripovijedajući kako je u Galiji, prije Kristova utjelovljenja i prije
Punskoga rata, vuk ugrabio mač iz stražarevih korica.
56) 'Vuk'. Postoje dvije vrste vukodlaka, hotimični i nehotični. Hotimični su, naravno, čarob
njaci, poput Gillesa Garniera kojega je 18. siječnja 1573., sud u Doleu, Lyons, osudio na lo
maču zbog 'gnusnih zločina likantropije i čarobnjaštva." Više od pedeset svjedoka potvrdilo
je da je napadao i ubijao djecu u poljima i vinogradima, proždirući njihovo sirovo meso. Obi
čavali su ga vidjeti u ljudskom obličju, a nekad kao 'loup-garou'. Likantropija je u šesnaes
tom stoljeću u Francuskoj bila veoma česta pojava, a brojna suđenja jasno pokazuju da su
ubojstva i kanibalizam obilovali u mnogim oblastima zemlje.
PITANJE XI
O vješticama-primaljama, koje na različite načine ubijaju
dijete začeto u utrobi i izazivaju pobačaje; ili, kada to ne
čine, žrtvuju novorođenu djecu demonima.
Ovdje iznosimo istinu o četiri strašna zločina, koja demoni čine nad
djecom u majčinoj utrobi i nakon njihova rođenja. Budući da
demoni te zločine čine uz pomoć žena, a ne muškaraca, takvo se ubo
jstvo češće povezuje sa ženama, a ne muškarcima. Slijedi izlaganje o
načinima na koji to čine.
Kanonisti mnogo podrobnije od teologa raspravljaju o zaprekama
prouzročenim čarobnjaštvom; tako tvrde da nemogućnost izvršenja spol
nog čina nije jedina smetnja prouzročena čarobnjaštvom, nego da je to
i slučaj kada žena ne može začeti, ili kad je prisiljena pobaciti začeto
dijete. Treća je i četvrta radnja čarobnjaštva kad vještice ne uspiju iza
zvati pobačaj, te stoga proždiru dijete ili ga žrtvuju demonu.
Prva su dva načina neosporna, jer čovjek može bez pomoći demona,
naime prirodnim sredstvima, kao što su biljke, primjerice somina ili
nekim drugim pripravcima, učiniti da žena ne može roditi ili začeti dijete,
o čemu smo gore govorili. Druga se dva načina, međutim, razlikuju jer
se njima služe vještice. Ovdje nema potrebe iznositi argumente, jer ćemo
istinu jasnije pokazati mnogim primjerima.
Najprije o prvoj od tih opačina. Činjenica je da neke vještice pro
tivno prirodnom ljudskom nagonu, kao i prirodi svih životinja, uz mo
žda iznimku vukova, običavaju proždirati i jesti malu djecu. U svezi
toga nam je komski inkvizitor, kojega smo prije spomenuli, rekao da
su ga stanovnici grofovije Barby pozvali da provede istragu u svezi
nekog čovjeka, čije je dijete nestalo iz kolijevke, i koji se zakleo da je
vidio skupinu žena kako u noći ubijaju njegovo dijete, pijući mu krv i
proždirući tijelo. Isto tako veli da je tijekom samo jedne godine, i to pro
šle, spaljena četrdeset jedna vještica, dok su neke druge zatražile uto
čište kod austrijskog nadvojvode Sigismunda. To potkrjepljuje John
Nider u svojoj knjizi Formicarius ('Mravinjak', op. prev.)57, sjećanje na
njega, kao i na događaje koje on opisuje, još je uvijek svježe u pamćenju
ljudi; stoga je jasno da takve stvari nisu nevjerojatne. Valja nam dodati
da u svim tim slučajevima, vještice-babice nanose još veće nesreće,
kako su pokajane vještice često u svojim iskazima priznavale nama i
drugima, govoreći: "Nitko ne može nauditi katoličkoj vjeri koliko ba
bice. Naime, kada ne ubijaju djecu, one ih pod nekim izgovorom izno
se iz sobe i podižu u zrak žrtvujući ih demonima." U Drugom dijelu
koji će uskoro uslijediti, raspravljat ćemo o načinu na koji čine takve
zločine. No, prije toga moramo istražiti još jedno pitanje, naime, ono o
Božjem dopuštenju. Naime, na početku ove knjige je rečeno da su za iz
vršavanje čarobnjačkih djela neophodne tri stvari: demon, vještica i pri
stanak Boga.
PITANJEXII.
Je li pristanak Svemogućega Boga
popratni element čarobnjaštva.
Ovdje nam valja raspravljati o Božjem dopuštenju, pri čemu ćemo
odgovoriti na četiri osnovna pitanja. Prvo, je li to dopuštenje
neophodna okolnost za izvođenje carobnjačkih radnji. Drugo, dopušta
li Bog u svojoj milosti grješnom stvorenju da se bavi čarobnjaštvom,
i da čini druge strašne zločine, pod pretpostavkom postojanja drugih
dviju neophodnih okolnosti. Treće, nadmašuje li zločin čarobnjaštva
sva druga zla koja Bog dopušta. Četvrto, na koji je način te stvari naj
bolje propovijedati ljudima.
Što se tiče trećeg postulata iz Prvog dijela ove knjige, naime,
Božjeg dopuštenja, postavlja se pitanje: Je li katolički tvrditi da se te
vještičje radnje obavljaju uz Božje dopuštenje, kao što je heretički
protusloviti toj tvrdnji? Umuje se da nije heretička tvrdnja da Bog ne
daje vragu tako veliku moć u toj vrsti čarobnjaštva. Naime, katolički
je, a ne heretički pobijati takve stvari jer podcjenjuju Stvoritelja. Sma
tra se da je sukladno katoličkom vjerovanju da vragu nije dana takva
moć da nanosi štetu ljudima, jer se čini da se suprotnim stajalištem
podcjenjuje Stvoritelj. Iz toga bi, naime, slijedilo da nije sve podložno
57) 'Nider'. John Nider, O.P., rođen 1380. u Švabiji, umro 13. kolovoza 1438. u Colmaru.
Stekao je velik ugled kao propovjednik i aktivno je sudjelovao na koncilu u Konstanzi. Bio
je energičan zagovaratelj najstrožih reformi, radi čega mu ljetopisi njegova reda udjeljuju ve
like hvale. Najpoznatije djelo iz njegova velikog opusa je 'Formicarius', rasprava o teološ
kim, filozofskim i društvenim pitanjima onoga vremena. Potpuna zbirka od 5 svezaka, objav
ljena je u Douaiu 1602. Rasprava 'De Maleficis ' često se zasebno objavljivala.
božanskoj providnosti, jer Sveznajući Skrbnik otklanja sve zlo i nesre
će od onih o kojima brine. A dopušta li Bog čarobnjačka djela, tada ih
On ne otklanja: a, ne otklanja li ih, tada Bog nije mudri Skrbnik i sve
nije podložno Njegovoj providnosti. Međutim, budući da to nije točno,
netočno je i da Bog dopušta čarobnjaštvo.
Nadalje, dopuštanje nekog djela pretpostavlja da onaj koji ga dopu
šta, to djelo može spriječiti kada to želi, ili da ga ne može spriječiti čak
i kada to želi; nijedna se od tih pretpostavki ne odnosi na Boga. Jer, u
prvom bi se slučaju takav čovjek mogao smatrati zlobnim, a u drugom
nemoćnim. Uzgred se postavlja pitanje Petrove začaranosti: Ako ju je
Bog mogao spriječiti, a to nije učinio, tada je Bog pakostan ili ne skrbi
o svima; ali, ako je nije mogao spriječiti čak i da je to htio, tada nije
svemoguć. Međutim, kako nije točna tvrdnja da Bog ne skrbi o svima,
ne može se reći da se čarobnjačka djela izvode uz pristanak Božji.
Osim toga, onaj tko je slobodan i upravlja svojim postupcima, nije
podložan dopuštenju ili volji nijednoga gospodara. No, Bog je učinio
ljude slobodnima, kako veli Knjiga Sirahova (xv): "On je sam u
početku stvorio čovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj." To
znači da ljudi griješe svojom slobodnom voljom, kako kaže tekst:
"Prepustio ga je njegovim sklonostima." Prema tome, nisu sva zla po
dložna božanskom dopuštenju.
Nadalje, sv. Augustin u djelu Enchiridion, kao i Aristotel u devetoj
knjizi Metafizike, veli: "Bolje je ne znati neke opake stvari, nego ih
znati, ali sve što je dobro valja pripisati Bogu." Stoga Bog ne sprječa
va zle radnje čarobnjaštva, bez obzira dopušta li ih ili ne. Vidi što veli
sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima (ix): "Zar je Bogu do volo
va?" Isto vrijedi i za druge nerazumne životinje. Stoga Bog ne brine
jesu li začarane ili ne, budući da nisu podložne Njegovu dopuštenju
koje proizlazi iz Njegove providnosti.
Nadalje, ono što nužno nastaje, ne iziskuje promišljeno dopuštenje
ili razboritost. To jasno pokazuje Aristotel u II. knjizi Etike: "Razbo
ritost je pravilno rasuđivanje o stvarima koje se događaju i podložne
su savjetu i izboru." Neki, međutim, učinci čarobnjaštva proizlaze iz
nužde; kao kada iz nekog razloga ili pod utjecajem zvijezda, nastaju
neke bolesti ili kakve druge stvari koje pripisujemo čarobnjaštvu. Stoga
oni nisu uvijek podložni Božjem dopuštenju.
I dalje, ako su ljudi začarani Božjim dopuštenjem, postavlja se
pitanje: Zašto se to nekima događa češće nego drugima? Odgovorimo
li da je to radi grijeha kojemu su neki skloniji od drugih, to nije točno;
tada bi, naime, veći grješnici bili češće začarani, što očito nije istina,
jer trpe manje kazne na ovome svijetu. Kako je rečeno: "Dobro je
lažljivcima." Da je ovaj argument održiv i oni bi bili podložni čarob
njaštvu. Konačno, to je jasno i iz činjenice da od čarobnjaštva najviše
trpe nedužna djeca i pravednici.
Pobijanje navedenih argumenata: tvrdi se da Bog dopušta zlo, pre
mda ga ne želi; a to čini radi usavršavanja svemira. Vidi što veli Dio-
nizije (O božanskim imenima III): "Zlo će vječno postojati, čak i u
usavršenom svemiru." A sv. Augustin u Enchiridion-u veli: "U svim
dobrim i lošim stvarima počiva čudesna ljepota svemira. Stoga je ono
za što se veli da je zlo, dobro uređeno i, ako je postavljeno na pravome
mjestu, još više uznosi ono što je dobro; jer, dobre su stvari ugodnije
i pohvalnije kada se usporede s lošima." I sv. Toma pobija mišljenje
onih koji tvrde da je Bog, premda ne želi zlo (jer nijedno stvorenje ne
teži zlu, ni svojom prirodnom, životinjskom ili razumskom težnjom,
što je volja koja teži dobru), ipak suglasan da zlo postoji i da se počini.
On tvrdi da je to netočno, jer Bog ne želi činjenje ni nepočinjenje zla,
ali je voljan dopustiti činjenje zla i to radi usavršavanja svemira.
A zašto je pogrešno tvrditi da Bog želi da zlo postoji i da se čini
radi dobrobiti svemira, Toma navodi sljedeći razlog. Dobrim se može
smatrati samo ono što je dobro po sebi, a ne po svojoj pripadnoj osobi
ni. Tako se krijepostan čovjek smatra dobrim po svojoj razumnoj, a ne
životinjskoj prirodi. No, zlo nije po sebi određeno za dobro, već akci-
dentalno. Jer, protivno naumu onih koji čine zlo, iz njega proizlazi dobro.
Tako se i protivno naumu vještica ili tirana, očitovalo strpljenje progo
njenih mučenika.
Odgovor. Ovo je pitanje jednako teško razumjeti koliko ga je koris
no razjasniti. Naime, neki mudraci, više negoli svjetovnjaci slažu se
oko sljedećega; oni ne vjeruju da Bog dopušta takva strašna čarobnja
štva o kojima smo govorili, a to stoga što ne znaju razlog tog božanskog
dopuštenja. Čini se da se upravo radi tog neznanja vještice ne progone
dovoljno žestoko koliko to zaslužuju, pa se čini da su se namnožile po
čitavome kršćanskom svijetu. Stoga, da zadovoljimo učene i neuke, od
govaramo u skladu sa stajalištem teologa, raspravom o dvjema pote
škoćama. Prvo, da je svijet u tolikoj mjeri podložan božanskoj providno
sti da On sam skrbi o svemu stvorenome. Drugo, da Svojom pravednošću
dopušta da na svijetu prevladava grijeh, koji se sastoji od krivnje,
kazne i gubitka, i to radi Svoja prva dva dopuštenja, naime, pada an
đela i naših praroditelja. Iz toga će se jasno pokazati i da tvrdoglavo
nevjerovanje u tu istinu odiše herezom, jer se takav čovjek zapleće u
zablude nevjernika.
Što se tiče prvoga, uz pretpostavku Božje providnosti (vidi Knjigu
Mudrosti, xiv: "Njome upravlja tvoja providnost, Oče"), valja nagla
siti da su sve stvari podložne Njegovoj volji i da On izravno skrbi o
svim stvarima. Radi objašnjenja ove tvrdnje, pobijmo najprije jednu
zabludu. Naime, neki su na temelju ovoga teksta iz Knjige o Jobu (xxii):
"Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog",
protumačili nauk sv. Tome (I, 22) u značenju da su božanskoj provid
nosti podložne samo nepokvarljive stvari, dakle zasebne esencije i
zvijezde, te niže vrste koje su također nepokvarljive; ali, pritom tvrde
da pojedini pripadnici vrsta, budući da su pokvarljivi, nisu podložni
božanskoj providnosti. Stoga kažu da su sva niža stvorenja na svijetu
podložna božanskoj providnosti općenito, ali ne i konkretno ili pojedina
čno. No, drugi taj argument nisu smatrali održivim, jer Bog brine za
druge životinje kao što brine i za ljude. Stoga je rabin Moše prihvatio
srednji put, te se složio s njihovim mišljenjem tvrdeći, da sve pokvar
ljive stvari nisu pojedinačno u cijelosti podložne božanskoj volji, već
samo općenito, kako je gore rečeno; ali on izdvaja ljude od ukupnosti
pokvarljivih stvari radi uzvišenosti njihova intelekta, koji je usporediv
s umom zasebnih suština. Tako, prema njegovu mišljenju, svi učinci
čarobnjaštva koji pogađaju ljude proistječu od Božjeg dopuštenja; ali
ne i oni koji pogađaju životinje ili druge plodove zemlje.
Međutim, iako je ovo mišljenje bliže istini od onoga koje u cijelosti
poriče Božju providnost u zemaljskim stvarima, ističući, po uzoru na
Demokrita i epikurejce, da je svijet stvoren slučajno, ono je ipak pogre
šno. Naime, ispravna je tvrdnja da je sve podložno božanskoj providno
sti, ne samo u općem, već i u konkretnom smislu, te da opčinjavanje
ljudi, ali i životinja i plodova zemlje, proizlazi iz božanskog providnog
dopuštenja. To je posve jasno; providnost i red stvari u svijetu u izvjes
noj mjeri sežu samo onoliko daleko, koliko seže njihova uzročnost.
Navedimo primjer stvari koje su podložne nekom gospodaru; one su
podložne njegovoj volji toliko dugo dok su pod njegovim nadzorom.
Ali, uzročnost koja proizlazi od Boga prvobitna je sila, i proteže se na
sva stvorenja, ne samo u općem, nego i u pojedinačnom smislu i ne samo
na nepokvarljive stvari. Prema tome, budući da je Bog neosporno uzrok
svih stvari, On brine o svim stvarima, odnosno uredio ih je za neku
svrhu i u nekom cilju.
O tome govori sv. Pavao u Poslanici Rimljanima (xiii): "One koje
postoje, od Boga su postavljene." To znači da je Bog uredio sve stvari,
budući da ih je On stvorio i stoga su podložne Njegovoj providnosti.
A Božju providnost valja razumjeti kao razlog, odnosno kao uzrok
određivanja svrhe stvarima. Prema tome, kako sve stvari imaju jednu
svrhu, tako su i sve podložne Božjoj providnosti. Bog zna sve, ne samo
opće, već i konkretne i pojedinačne stvari. Božje znanje o stvorenom
može se usporediti sa znanjem zanatlije: dakle, kao što je sav rad zanatli
je podložan njegovu redu i volji, tako su sve stvari podložne Božjem
redu i providnosti.
To, međutim, ne pruža zadovoljavajuće objašnjenje činjenice, da
Bog svojom pravednošću dopušta da na svijetu postoje zlo i čarobnja
štvo, premda On skrbi o svim stvarima i svim stvarima upravlja; naime,
to bi značilo da On mora otkloniti sve zlo od onih o kojima brine. Me
đu ljudima, naime, vidimo da mudar skrbnik čini sve što može da otkloni
svaku nesreću i štetu od onih o kojima brine; zašto, onda, Bog na isti
način ne otklanja sve zlo? Valja istaknuti da postoji velika razlika izme
đu pojedinačnog i univerzalnog upravljača ili skrbnika. Naime, poje
dinačan upravitelj mora iz nužde otklanjati svako zlo, jer nije kadar iz
zla izvući dobro. Ali, Bog je univerzalan upravitelj čitavoga svijeta,
koji može izvući mnogo dobra iz pojedinih zala; kao što je iz progona
silnika proizašla strpljivost mučenika, iz vještičjih djela proizlazi očiš
ćenje ili dokaz istine vjere pravednika, kako ćemo poslije pokazati.
Stoga nije cilj Božji da spriječi sve zlo, jer bi tada svijet lišio uzroka mno
gih dobrih stvari. Na to misli sv. Augustin (Enchiridion) kada veli:
"Svemogući je Bog tako milosrdan, da ne bi dopustio da se u Njegovim
djelima pojavi kakvo zlo, kad ne bi bio tako svemoguć i dobar da čak
i zlo pretvara u dobro."
Primjer možemo pronaći u djelovanju prirodnih stvari. Premda su
pokvarenosti i nedostaci u prirodnim stvarima, oprečni svrsi konkretne
stvari (kao kada je lopov kažnjen vješanjem ili kada se životinje ubi
jaju radi hranjenja ljudi), ipak su sukladni univerzalnoj svrsi prirode
(da ljudski život i vlasništvo moraju ostati netaknutima); tako se čuva
univerzalno dobro. Jer, za očuvanje vrsta je bitno da smrt jedne vrste
znači očuvanje druge. Tako i lavovi opstaju ubijanjem drugih životinja.
S obzirom na božansko dopuštenje, objašnjava se da Bog
ne bi stvorio biće koje bi po naravi bilo bezgrešno.58
Drugo, Bog svojom pravednošću dopušta da na svijetu postoji zlo,
koje proizlazi iz grijeha i iz boli, a osobito u današnjemu svijetu koji
se hladi i približava svojoj propasti; to ćemo dokazati dvjema tvrdnja
ma. Prvo, da Bog ne bi, ili, recimo točnije, iz strahopoštovanja prema
Bogu, da je (ljudski govoreći) nemoguće da neko stvorenje, čovjek ili
anđeo, posjeduje takvu narav koja ga čini bezgrešnim. I drugo, da
samo Bog može dopustiti čovjeku da počini grijeh ili da padne u isku
šenje. Prihvatimo li ova dva suda i, s obzirom na to da je Bog svojom
providnošću svako stvorenje prepustio svojoj prirodi (volji), valja na
temelju tih pretpostavki zaključiti da je nemoguće da Bog ne dopušta
da se čarobnjačka djela izvode uz pomoć demona.
Sv. Toma (II, 23, 1. čl.) je pokazao daje nemoguće nekome stvore
nju prenijeti prirođenu bezgrješnost. Naime, da je to moguće, tada bi
mu to svojstvo prenio Bog, koji je Svojim stvorenjima prenio sve os
tale prenosive vrline i odlike koje se mogu prenositi. Takvo je osobno
jedinstvo dviju naravi u Kristu, Majčinstvo i Djevičanstvo Bezgriješne
Marije, slobodna družba putnika, blaženo društvo odabranih i mnoge
druge stvari. Ali, čitamo da ta odlika nije darovana nijednom stvorenju,
čovjeku ni anđelu: jer je rečeno: "Grijeh je pronašao čak i u Svojim
anđelima." Iz toga jasno proizlazi da Bog neće prenijeti na čovjeka pri
rođenu bezgriješnost, premda mu je može udijeliti kao zasluženu milost.
Nadalje, da je ta odlika prenosiva, a nije prenesena, svijet bi bio ne
savršen. A njegovo se savršenstvo sastoji u činjenici, da su sve preno
sive dobre odlike Božjih stvorenja već prenesene u naravi.
Neodrživa je i tvrdnja da bi Bog, koji je svemoguć i koji je na sliku
Svoju stvorio ljude i anđele, Stvorenja učinio po naravi bezgrješnima:
ili da je čak to stanje milosti, koje je uzrok potvrde u dobroti, učinio
suštinskim dijelom naravi anđela i ljudi, tako da bi oni, svojim prirodnim
podrijetlom i prirodnim stanjem bili potvrđeni u dobroti da ne bi bili
kadri počiniti grijeh.
58) 'Po naravi bezgrešno'. Ovo je veoma zamršena teologija koja iziskuje velik oprez. Sve
ima slobodnu volju i, prema tome, sklono je grijehu. Ali, naš Gospodin i naša Gospa nisu sa
griješili; i bogohulna je tvrdnja da su možda sagriješili. Sv. Ivan kaže (Prva Ivanova poslani
ca, iii:9): "Tko god je rođen od Boga, ne počinja grijeha, jer sjeme Božje ostaje u njemu; ne
može ostati u grijehu, jer je rođen od Boga."
Prvi je argument neodrživ. Naime, premda je Bog svemoguć i pre
dobar, svoje stvorenje neće obdariti tom odlikom bezgrješnosti; no, ne
radi Svoje nesavršenosti svoje moći, već zbog nesavršenosti stvorenja; a
ta nesavršenost poglavito počiva u činjenici da nijedno stvorenje, dakle
ni čovjek, ni anđeo, ne može primiti tu odliku. Razlog je tomu sljedeći:
budući da je stvorenje stvoreno, njegovo postojanje ovisi o njegovu
Stvoritelju, kao što posljedica ovisi o uzroku njezina postojanja. Stvo
riti, nadalje, znači sazdati nešto ni iz čega; a to, prepušteno sebi, iščeza
va, ali opstaje toliko dugo dok zadržava utjecaj svog uzroka. To mo
žemo objasniti na primjeru svijeće, koja gori samo toliko dugo koliko u
njoj ima voska. S obzirom na to, dakle, valja istaknuti da je Bog stvorio
čovjeka i prepustio ga njegovoj slobodnoj volji (Knjiga Strahova,
xvii). Tako je na početku stvorio anđele. To je učinio radi slobodne
volje koja ima svojstvo da nešto čini ili ne čini, da uzmiče ili ne uzmiče
od svog uzroka. A kako je uzmicanje od Boga, od slobodne volje grijeh,
čovjek ili anđeo nije mogao primiti, niti im je Bog htio dati, takvu na
rav koja će ga istodobno obdariti slobodnom voljom i bezgrješnošću.
Druga nesavršenost radi koje se ta vrlina ne može prenijeti na čovje
ka ili anđela, njezina je oprečnost; a budući da je oprečnost po svojoj
prirodi nemoguća, mi kažemo da Bog to neće učiniti. Ili bi pravilnije
bilo reći da Njegova stvorenja ne mogu primiti takvu osobinu. Naprim
jer, ništa ne može biti istodobno živo i mrtvo. To implicira i sljedeće
protuslovlje: da čovjek ima slobodnu volju kojom se može udaljiti od
svoga Stvoritelja, i da istodobno bude nesposoban za činjenje grijeha.
No, da je nesposoban počiniti grijeh, ne bi bio kadar udaljiti se od svog
Stvoritelja. Jer to je grijeh: prezirati nepromjenjivo dobro i priklanjati
se promjenjivim stvarima. Ali, preziranje i nepreziranje proizlaze iz
slobodne volje.
I drugi je argument neodrživ. Naime, da je potvrda milosti bila toliko
bitan dio stvaranja da je bezgrješnost postala prirodna osobina svih
stvorenja, tada ta odlika ne bi proizlazila iz nekog vanjskog uzroka ili
milosti, već iz same njegove naravi; tada bi stvorenje bilo Bog, što je
apsurdno. Sv. Toma o tome raspravlja u spomenutom razjašnjenju po
sljednjeg argumenta, gdje kaže da kada se stvorenju dogodi nešto čemu
uzrok može biti samo viša sila, niže biće ne može samo po sebi izazva
ti tu posljedicu bez suradnje višeg bića. Naprimjer, dim nastaje paljenjem
vatre, a sam se, po svojoj naravi, ne može pojaviti.
Stoga kažem da, s obzirom na to da potvrda razumnog bića proiz
lazi isključivo iz milosti, što je svojevrsno duhovno svjetlo ili slika
svjetla Postanka, stoga, dakle, nijedno stvorenje ne može samo, po
svojoj naravi, imati tu potvrdu ili milost, ako nije sjedinjeno s božan
skom naravi; odnosno, samo ako mu je narav istovjetna Božjoj naravi,
što je posve nemoguće. Zaključimo, dakle, da bezgrješnost (nemoguć
nost činjenja grijeha) pripada isključivo naravi Boga. Jer Onaj koji sve
stvara, ne odstupa od Svoje prirode, niti može odstupiti od pravičnosti
Svoje dobrote; a to Njegovo svojstvo proizlazi iz Njegove naravi. Svi
ma drugima je ta odlika bezgrješnosti udijeljena potvrdom dobrote u
milosti, koja oslobađa sinove Božje grijeha, kao i one koji su na bilo
koji način sjedinjeni s božanskom prirodom.
PITANJE XIII.
Ovdje izlažemo pitanje o dva božanska dopuštenja, naime,
onome kojim Bog s pravom dopušta da Vrag, tvorac svega zla,
čini grijeh, i onome kojim je dopustio Pad naših praroditelja,
radi kojih se s pravom dopuštaju vještičja djela.
Drugo je pitanje, kao i tvrdnja da je Bog s pravom dopustio nekim
anđelima da čine grijeh, što ne bi mogao dopustiti da nisu bili
sposobni za grijeh; i da je milošću sačuvao neka stvorenja tako da
prije nisu bila podložna iskušenju; i da s pravom dopušta čovjeku da
bude u iskušenju i da čini grijeh. Sve navedeno jasno proizlazi iz slje
dećega. Naime, Bog Svojom providnošću sve stvari prepušta njihovoj
naravi i ne sprječava ih u njihovim prirodnim radnjama. Kako veli
Dionizije (O božanskim imenima, IV): "Providnost nije uništavatelj,
već čuvar prirode." Iz toga jasno slijedi da dobrobit svemira natkriljuje
dobro svakog pojedinog stvorenja, kao što dobrobit vrste nadmašuje
dobrobit pojedinca (Aristotel, Etika, I). Stoga dodajemo da bi sprječa
vanjem ljudskog grijeha bile uklonjene mnoge stube koje vode ka sa
vršenstvu. Naime, to bi značilo ukloniti onu narav koja ima moć da
počini grijeh ili da ne počini grijeh; no, već smo pokazali da je to priro
dno čovjekovo svojstvo.
Odgovorimo, stoga, ovako. Da nije bilo grijeha, već neposredne
potvrde, dobra djela nikada ne bi zaslužila milost Božju, niti bi bilo
onoga što grijeh može proizvesti, kao ni mnogih drugih stvari bez ko
jih bi svijet trpio veliki gubitak. Sotoni dolikuje da počini grijeh, no ne
da čini grijeh na neki vanjski poticaj, već tako da se sam odluči na grijeh.
To je i učinio kada je poželio biti jednak Bogu. Rečeno se ne smije pro
tumačiti doslovno, ali ni u prenesenom smislu, već uz ogradu; a prema
autoritetu proroka Izaije (xiv), ovako je rekao: "Uzaći ću u visine obla
čne, bit ću jednak Višnjemu." Ne smije se protumačiti doslovno, jer
takvo je razumijevanje ograničeno i pogrešno, jer tada bi Sotona težio
nečemu što mu je nedostižno. A on je znao da je Božje stvorenje, i da
ne može postati jednak svom Stvoritelju. Isto tako, to ne valja razumjeti
ni metaforički; naime, budući da sva dobrota anđela i čovjeka počiva
u njegovoj podložnosti Bogu, kao što prozirnost zraka ovisi o suncu;
stoga anđeo ne može težiti ničemu što bi protuslovilo dobroti njegove
naravi. Ali, on je težio biti jednak Bogu, ne apsolutno, već do stanovite
mjere, i to na sljedeći način. Dva su svojstva Božje naravi, blaženstvo
i dobrota, a činjenica je da sve blaženstvo i sva dobrota Njegovih stvo
renja izviru iz Njega. Stoga je anđeo, znajući da uzvišenošću (dosto
janstvom) svoje naravi nadilazi sva druga stvorenja, zaželio, i od Boga
zatražio, da blaženstvo i dobrota svih nižih stvorenja proistječu od
njega. A tomu je težio po svojoj volji, jer je smatrao da radi uzvišenosti
njegove naravi, sva druga stvorenja trebaju primiti takve odlike, kojima
je on bio prvi prirodno obdaren. To je zatražio od Boga, spreman Mu
se pokoravati sve dok raspolaže tom darovanom mu moći. Stoga nije
želio da ga Bog učini apsolutno jednakim Sebi, već samo do određene
mjere.
Dalje vrijedi istaknuti da je tu želju iznenada obznanio drugima, s
naumom da je ostvari; a drugi su je anđeli također nesmotreno prihva
tili. Stoga je grijeh prvoga anđela prethodio i nadmašio grijehe drugih,
s obzirom na veličinu njegove krivnje i uzročnosti, ali ne i s obzirom na
trajanje. Vidi Otkrivenje, xii: "Zmaj velik, ognjen ... a rep mu povlači
trećinu zvijezda nebeskih .... I živi u obličju Levijatana i kraljuje oho
lima." A Aristotel (Metafizika, V) ga naziva vladarom nad vladarima,
jer prema svojoj volji i zapovijedi upravlja onima koji su mu podložni.
Stoga je njegov grijeh bio uzrok grijeha drugih, jer je on bio vanjsko
iskušenje drugima, sam nepotaknut vanjskim iskušenjem.
A da su se sve te stvari dogodile trenutačno, može se pokazati na
primjeru materijalnih stvari; naime, zapaljenje plina, plamen i dojam
koji proizvodi taj plamen, događaju se istodobno.
Ovu sam materiju odlučio podrobno izložiti; jer, imamo li na umu
da je ono vrhunsko božansko dopuštenje dano većini uzvišenih stvo
renja da počine jedan grijeh oholosti, lakše ćemo razumjeti konkretna
dopuštenja dana vješticama za izvođenje radnji čarobnjaštva, koje su
u nekim okolnostima čak veći grijesi. Naime, u nekim su okolnostima
grijesi vještica veći od Sotonina ili grijeha naših praroditelja, kako
ćemo pokazati u Drugom dijelu.
Činjenica da je Bog u svojoj providnosti dopustio prvome čovjeku
da se nađe u kušnji i počini grijeh, dovoljno je jasno objašnjena onime
što je rečeno o prijestupu anđela. I čovjek i anđeo, naime, stvoreni su
radi istoga cilja, i ostavljena im je slobodna volja kako bi mogli zaslu
ženo primiti nagradu blaženstva. Prema tome, kao što anđeo nije bio
pošteđen svoga pada, kako bi snaga grijeha s jedne i potvrda milosti,
s druge strane, mogli očitovati slavu svemira, tako valja promišljati i
o čovjeku.
Radi toga sv. Toma (II, 23, 2. čl.) veli: "Ono čime se veliča slava
Božja ne smije biti spriječeno iznutra." Ali, Božja se slava veliča grije
hom kada On svojom milošću oprašta, a pravednošću kažnjava; i
stoga mu dolikuje da ne sprječava grijeh. Osvrnimo se sada ukratko
opet na naš sud da se čovjeku, pravednom providnošću Božjom, iz više
razloga dopušta griješiti. Prvo, radi očitovanja moći Onoga koji je je
dini nepromjenjiv, dok je svako drugo stvorenje promjenjivo. Drugo,
da se obznani mudrost Onoga koji iz zla može izvući dobro, a to je
moguće samo jer Bog dopušta čovjeku da griješi. Treće, da se objavi
milost Božja kojom je Krist svojom smrću izbavio izgubljenog čovjeka.
Četvrto, da se obznani pravda Božja kojom nagrađuje dobre i kažnja
va pokvarene. Peto, da stanje čovjekovo ne bude gore od stanja drugih
stvorenja, a Bog svima njima upravlja tako da im dopušta da postupaju
po svojoj naravi; radi toga Mu dolikuje da prepusti čovjeka njegovoj
slobodnoj volji. Šesto, radi slave ljudi ili, radije, slave čestitoga koji je
mogao sagriješiti, ali nije. I sedmo, radi usavršavanja svemira; jer, kao
što je grijeh sastavljen od triju zala, naime, krivnje, boli i gubitka, tako
je i svemir urešen trostrukim dobrom, pravednošću, ugodom i korisnoš-
ću. A pravednost je urešena krivnjom, ugoda s boli, a korisnost gubitkom.
Sve navedeno pruža jasan odgovor argumentima.
Razjašnjenja argumenata.
Prema prvom argumentu, heretički je tvrditi da je vragu dopušteno da
nanosi zlo ljudima. No, čini se da je istina upravo suprotna; jer heretička
je tvrdnja da Bog ne dopušta čovjeku, koji raspolaže slobodnom voljom,
da čini grijeh kada želi. A Bog, koji ima moć da nanosi štetu ljudima
kažnjavajući zle radi usavršavanja svemira, dopušta mnoga zla. Kako
veli sv. Augustin u Razgovorima sa samim sobom: "Ti si, Gospodine,
zapovjedio i tako jest, da sramota grijeha nikada ne bude bez slave ka
žnjavanja."
To je neodrživ dokaz argumenta, koji se osniva na mudrom vladaru
koji nastoji što dalje otkloniti svaku štetu i zlo. Posve je drukčije s Bo
gom koji brine o svemu stvorenome, za razliku od onoga koji brine
samo o konkretnim stvarima. Jer Bog koji brine o čitavome svemiru,
može iz zla izvući dobro, kako je gore pokazano.
Što se tiče drugog argumenta, jasno je da se Božja moć, kao i Nje
gova dobrota i pravednost, očituje u Njegovu dopuštenju grijeha. Stoga
na dvojbu može li Bog ili ne može spriječiti zlo, odgovaramo da ga
može spriječiti, ali mu to, iz prethodno iznesenih razloga, ne dolikuje
činiti.
Neopravdan je i prigovor kako On želi da zlo postoji jer ga može, ali
ne želi spriječiti; jer, kako je dokazano argumentima u potvrdu istine,
Bog ne može željeti da postoji zlo. On ga ni ne želi, niti ga želi, ali ga
dopušta radi usavršavanja svemira.
U trećem smo argumentu citirali sv. Augustina i Aristotela, koji go
vore o ljudskom znanju, tvrdeći da je čovjeku bolje da ne zna za ono
što je zlo i opako i to iz dva razloga: prvo, jer će tada imati manje prilika
razmišljati o zlu, stoga što ne može istodobno promišljati o više stvari.
I drugo, jer znanje o zlu katkad navodi njegovu volju ka zlu. No, ti se
argumenti ne mogu primijeniti na Boga, koji razumije sva ljudska i vje-
štičja djela, i to mu znanje ne može naškoditi.
Što se tiče četvrtog argumenta: sv. Pavao izuzima volove od Božje
skrbi, da pokaže kako razumno biće svojom slobodnom voljom upravlja
svojim postupcima, o čemu smo govorili. Stoga Bog o njemu skrbi po
sebnom providnošću, kako bi mu mogao pripisati krivnju ili zaslugu,
te ga kazniti ili nagraditi; ali Bog na taj način ne skrbi o nerazumnim
životinjama.
Pozovemo li se, međutim, na taj autoritet i ustvrdimo da nerazumno
stvorenje nije zahvaćeno božanskom providnošću, bila bi to heretička
tvrdnja; to bi značilo da nisu sve stvari podložne Božjoj providnosti,
što se protivi Svetome pismu koje veliča božansku mudrost, koja svojom
silinom sve obuhvaća i sve dobro uređuje; kako je pokazano u argu
mentima u potvrdu istine, to je zabluda rabina Mošea.
Što se tiče petog argumenta, čovjek nije uredio prirodu, ali svojim
umijećem i snagom na najbolji način iskorištava djela prirode. Stoga
ljudska providnost ne obuhvaća neizbježne prirodne pojave, kao što je
izlazak Sunca. Božja, međutim, providnost stvarno obuhvaća sve takve
stvari, jer On je tvorac prirode. Tako su i nedostaci u prirodi, čak i kada
proizlaze iz prirodnog reda stvari, podložni božanskoj providnosti.
Stoga su i Demokrit i ostali prirodni filozofi bili u zabludi, kada su sve
ono što se događa nižim bićima, pripisivali pukom slučaju.
I, na kraju, posljednji argument: premda Bog uvijek kažnjava radi
grijeha, najveći grješnici nisu uvijek žrtve čarobnjaštva. Tomu je možda
razlog što vrag ne želi napastovati one za koje smatra da mu s pravom
pripadaju ili, pak, ne želi da se vrate Bogu. Kako je rečeno: "Njihove
muke su se namnožile i oni su se okrenuli Bogu... itd." A da Bog ka
žnjava radi grijeha, potvrđuje sv. Jeronim kada veli: "Sve naše patnje
zaslužujemo radi naših grijeha."
Rekli smo da su grijesi vještica gori od grijeha palih anđela i naših
praroditelja. I kao što se nevini kažnjavaju radi grijeha svojih otaca,
tako i mnogi nedužni bivaju prokleti i začarani radi grijeha vještica.
PITANJE XIV.
Koje razmatra težinu vjestičjih zločina i pokazuje da čitav
problem treba ispravno izložiti i obznaniti.
Što se tiče težine zločina, postavlja se pitanje nadmašuju li zločini
vještica s obzirom na krivnju, bol i gubitak, sva zla koja Bog do
pušta i koja je dopustio od postanka svijeta do danas. A čini se da to nije
točno, osobito što se tiče krivnje. Jer, grijeh koji počini čovjek kada ga
lako može izbjeći, veći je od grijeha koji počini neki čovjek koji ga
nije mogao lako izbjeći. To pokazuje sv. Augustin (O državi Božjoj):
"Grijeh je veliko zlo kada je tako lako ne sagriješiti." Ali, Adam i
drugi koji su sagriješili u stanju savršenstva, pa čak i milosti, mogli su
radi pomoći milosti (osobito Adam koji je stvoren milošću) još lakše
izbjeći druge grijehe od mnogih vještica, koje nisu bile obdarene tim
darovima. Stoga su njihovi grijesi veći od zločina vještica.
Što se, pak, tiče kažnjavanja: veća krivnja zaslužuje veću kaznu. No,
Adam je radi svoga grijeha bio kažnjen najvećom kaznom, što jasno
dokazuje činjenica da se i njegova krivnja i kazna očituju u svom njego
vom potomstvu, koje je naslijedilo prvi grijeh. Stoga je njegov grijeh
veći od svih drugih grijeha.
Isto se umuje i o gubitku. Sv. Augustin veli: "Nešto je zlo jer uzima
od dobra; dakle, veće zlo je prošlo ondje gdje je izgubljeno više dobra.
Ali grijeh je naših praroditelja uzrokovao najveći gubitak našoj naravi
i milosti, jer nas je lišio nevinosti i besmrtnosti; nijedan grijeh nakon
toga nije prouzročio takav gubitak, stoga... itd."
Ali, s druge strane: ono što obuhvaća najviše uzroke zla, veće je zlo,
a takvi su grijesi vještica. One, naime, mogu, uz Božje dopuštenje, na
nijeti svako zlo onome što je po svojoj naravi i obliku dobro, kako je ob
znanjeno u papinskoj buli. Osim toga, Adam je sagriješio samo u tome,
što je počinio ono što je pogrešno iz jednoga od dva razloga; naime, nje
govo je djelo bilo zabranjeno, ali ne i po sebi pogrešno: vještice, pak,
i drugi grješnici čine grijeh činjenjem djela koja su iz oba razloga po
grešna, dakle, pogrešna su po sebi i zabranjena, kao što su ubojstva i
mnoga druga nedopuštena djela. Stoga su njihovi grijesi teži od grijeha
drugih.
Nadalje, grijeh koji proizlazi iz zlobe teži je od grijeha koji proi
zlazi iz neznanja. A vještice iz velike zlobe preziru vjeru i sakramente
vjere, kako su mnoge od njih priznale.
Odgovor. Zla koja učine današnje vještice, nadmašuju sve druge
grijehe koje je Bog ikada dopustio, kako je rečeno u naslovu ovoga
pitanja. To se dokazuje na tri načina, ukoliko je riječ o grijesima koji
proizlaze iz izopačenosti naravi, jer je drukčije što se tiče grijeha op
rečnima ostalim teološkim krijepostima. Prvi način se sastoji u općoj
usporedbi njihovih djela s drugim zemaljskim zločinima. Drugi način
se sastoji u konkretnom razmatranju vrsta supersticije i ugovora sklo
pljenog s vragom. Treći način uključuje usporedbu njihovih grijeha s
grijesima zlih anđela, pa čak i s grijehom naših praroditelja.
Prije svega ističemo da se grijeh sastoji od tri elementa, naime, kri
vnje, kazne i gubitka. I dobro se sastoji od tri elementa, pravičnosti,
sreće i koristi. Pravičnost odgovara krivnji, sreća kazni, a korist gubitku.
Činjenicu da krivnja vještica nadmašuje sve druge grijehe, jasno
potvrđuje sljedeće. Prema učenju sv. Tome (II, 22, 2. čl.), grijeh valja
razmatrati s obzirom na njegovu težinu ili lakoću; tako u određenoj
okolnosti, isti grijeh može biti težak ili lak. Naprimjer, možemo reći da
je razbludni mladić grješnik, a razbludni starac luđak. Međutim, jedno
stavno govoreći, teži su oni grijesi koji nisu popraćeni samo obuhvatnim
okolnostima koje imaju mnogo snažniji učinak, već su i svojom priro
dom i veličinom mnogo ozbiljniji.
Tako možemo reći sljedeće: premda je Adamov grijeh u nekim po
gledima bio teži od svih drugih grijeha, jer je on pokleknuo manjoj
kušnji, koja je dolazila samo iznutra; i stoga što mu se mogao lakše
oduprijeti s obzirom na prvobitnu pravednost u kojoj je bio stvoren:
pa, ipak, sadržajem i veličinom grijeha, te drugim aspektima koji oteža
vaju grijeh, jer je uzrokom mnogih težih grijeha, grijesi vještica nad-
mašuju sve druge grijehe. A to će se dodatno razjasniti na dva načina.
Za jedan se grijeh veli da je veći od drugoga zbog jednoga od slje
dećih razloga: njegove uzročnosti, a takav je bio Luciferov grijeh; nje
gove obuhvatnosti, kakav je bio Adamov grijeh; odvratnosti, kakav je
bio Judin grijeh; težinom njegova oprosta, kao što je grijeh protiv Duha
Svetoga; opasnošću, kao što je grijeh neznanja; neodvojivošću, kao
što je grijeh pohlepe; sklonošću, kao što je grijeh tijela; uvredom Bo
žanskog Veličanstva, kao štoje grijeh idolatrije i nevjere; težinom nje
gova iskorjenjivanja, kao što je grijeh oholosti; zasljepljenošću duha,
kao što je grijeh gnjeva. S obzirom na sve to, nakon Luciferova grijeha,
djela vještica nadmašuju sve druge grijehe i to svojom odvratnošću,
jer poriču Kristovo raspeće, sklonošću jer griješe bludno s demonima,
zasljepljenošću uma, jer iz puke zlobe nanose štetu dušama i tijelima lju
di i životinja, kako je pokazano gore rečenim.
Na to ukazuje i sam njihov naziv, kako tvrdi sv. Izidor. Jer, nazivaju
se vješticama (maleficae) upravo zbog težine njihovih zločina, kako je
gore rečeno.
Iz sljedećeg izvodimo i našu tvrdnju. Dva su stupnja grijeha, nai
me, odvraćanje od Boga i prevrtljivost. Vidi naš navod sv. Augustina:
"Griješiti znači odbaciti nepromjenjivo dobro i priklanjati se promjenji
vim stvarima." Odvraćanje od Boga je formalni, a prevrtljivost materi
jalni grijeh. Prema tome, grijeh je teži što se čovjek njime više udaljava
od Boga. A budući da je nevjerništvo glavni uzrok čovjekova udaljava-
nja od Boga, nevjerništvo se vještica izdvaja kao najveći grijeh. To se
naziva herezom, koja je otpadništvo od vjere; a taj grijeh vještice čine
tijekom čitavog svog života.
Grijeh nevjere sastoji se u osporavanju vjere, a može se počiniti na
dva načina. Osporavanjem vjere koja još nije primljena, ili osporavanje
primljene vjere. Prve je vrste nevjera pogana ili ne-Židova. Na drugi
se način kršćanska vjera može poricati na dva načina: poricanjem pro
ročanstava o njoj, ili poricanjem stvarnih manifestacija njezine istine.
Prve je vrste nevjerništvo Židova, a druge ono heretika.
Iz toga jasno proizlazi da je hereza vještica najodvratnija od tri
vrste nevjerovanja; a to potvrđuje razum i autoritet. Tako se u Drugoj
Petrovoj poslanici (ii) veli: "Njima bi, uistinu, bolje bilo da uopće nisu
priznali put pravednosti, nego da, pošto su ga priznali, okrenu leđa
svetoj zapovijedi koja im je predana." Razumno je pretpostaviti daje
grijeh onoga tko ne ispuni svoje obećanje, veći od grijeha onoga tko ne
izvrši ono što nikada nije obećao. Tako je i nevjera heretika, koji iskri
vljavaju i lažno propovijedaju vjeru Evanđelja, veći grijeh od grijeha
Zidova i pogana.
Nadalje, grijeh Zidova veći je od grijeha neznabožaca; jer, oni su
primili proročanstvo kršćanske vjere u starome Savezu, koju kvare po
grešnim tumačenjima, što neznabošci ne čine. Stoga je njihova nevjera
veći grijeh od grijeha ne-Židova koji nikada nisu primili vjeru Evan
đelja. No, sv. Toma (Secunda secundae, 12. pit.) o apostaziji veli slje
deće: "Apostazija je odvraćanje od Boga i vjere, koje proizlazi iz više
struke sjedinjenosti čovjeka s Bogom; naime, vjerom ili podvrgavanjem
volje posluhu ili, pak, religijom i svetim redovima." Sv. Rajmund i Ho-
stiensis vele da je apostazija nepromišljeno napuštanje stanja vjere, po
sluha ili religije. A, ako je ono što prethodi uklonjeno, uklonjeno je i
ono što iz toga proizlazi; ali suprotno nije točno. Stoga je otpadništvo
od vjere veći grijeh od druge dvije vrste nevjere, jer njome je uklonje
na prethodna vjera.
No, prema sv. Rajmunudu, čovjeka se može smatrati apostatom ili
otpadnikom, bez obzira koliko je daleko i dugo zastranjivao, tek ako svo
jim kasnijim načinom života pokaže da se ne namjerava vratiti vjeri. To
pokazuje primjer svećenika koji se oženi ili počini neki sličan zločin.
Isto tako, otpadništvo neposluhom je kada čovjek prijezirno odbija
nauk Crkve i biskupa. Takvog čovjeka treba osuditi zbog njegova sram
nog zločina i izopćiti ga iz Crkve.
Kada govorimo o apostaziji vještica, pri tome razumijevaju otpad-
ništvo nevjerom; a taj je grijeh još odvratniji, jer proizlazi iz ugovora
koji su sklopile s neprijateljem vjere i puta spasenja. A vještice su prinu
đene sklopiti taj ugovor na koji ih, dijelom ili u cijelosti, prisiljava taj
neprijatelj. Naime, u svojoj smo se inkvizitorskoj službi susreli s nekim
vješticama koje su poricale sve članke vjere, dok su druge poricale samo
neke od njih; ali sve su one prinuđene poricati istinitu i sakramentalnu
ispovijed. S obzirom na to, čak se ni Julijanova apostazija ne čini toliko
velikom, premda je on, u nekim aspektima, Crkvi nanio više štete; na
ovome mjestu, međutim, o tome ne možemo govoriti.
No, možemo uzgred istaknuti kako je moguće da vještice samo iz
vana štuju i slušaju vraga, dok i dalje čuvaju vjeru u svojim srcima, do
čijih misli, osim samoga Boga, ne može prodrijeti nitko, čak ni anđeli.
Na to se može odgovoriti pretpostavkom da postoje dvije vrste otpadni-
štva nevjerom. Jedno se sastoji u iskazivanju nevjere vanjskim djelima,
bez sklapanja ugovora s vragom, poput onoga koji živi u zemljama ne
vjernika i prilagođava se životu muslimana. Drugu vrstu otpadništva
čini onaj koji živi u kršćanskim zemljama, a sklopio je ugovor s vra
gom. U prvom slučaju, ljudi koji čuvaju vjeru u svojim srcima, ali je
poriču samo vanjskim postupcima, premda nisu otpadnici ili heretici,
čine smrtni grijeh. Takav je bio Salomonov grijeh, jer je on štovao bo
gove svojih žena. I nitko se ne može ispričavati da to čini iz straha; jer
sv. Augustin veli: "Bolje je umrijeti od gladi nego uzimati hranu od ido
lopoklonika." Međutim, bez obzira zadržavaju li vještice vjeru u svojim
srcima, dok je istodobno poriču riječima, moraju se smatrati otpadnica-
ma od vjere, jer su sklopile sporazum sa smrću i ugovor s paklom. Stoga
sv. Toma (II, 4), govoreći o takvim vradžbinama i o onima koji se na
bilo koji način utječu za pomoć vragu, veli: "Svi su oni otpadnici od
vjere jer su sklopili ugovor s đavlom, bilo riječju, kakvim zazivima ili
djelom, čak i kada nisu stvarno prinosili žrtve. Jer, nijedan čovjek ne
može služiti dvojici gospodara."
Isto piše blaženi Albert Veliki, na mjestu gdje raspravlja je li grijeh
čarobnjaka i astrologa otpadništvo od vjere. I odgovara: "Kod njih je
uvijek riječ o apostaziji, bilo riječju ili djelom. Jer zazivanja uvijek pre
tpostavljaju sklapanje izričitog ugovora s đavlom, pa je jasno riječ o apo
staziji riječju. A, izvode li čarolije djelima, tada je riječ o apostaziji dje
lom. A budući da na oba načina oskvrnjuju vjeru, jer od đavla traže
ono što bi trebali tražiti od Boga, valja ih uvijek smatrati apostatima."
Dakle, jasno je da oni čine dvostruku apostaziju, pri čemu se podrazu
mijeva i ona treća, naime, apostazija mišlju. Čak i kada ta treća vrsta
nedostaje, vještice se imaju smatrati otpadnicama od vjere riječju i
djelom. Stoga ih se, kako će se pokazati, mora kažnjavati kao heretike
i otpadnike.
A njihov je zločin teži i radi treće stvari, koja nadilazi sve druge
hereze. Jer, sv. Augustin (XXVIII, 1 i 2) nam kazuje da je čitav život
nevjernika grijeh; a glosa o Poslanici Rimljanima (xiv) veli da je gri
jeh sve što ne izvire iz vjere. Što, dakle, trebamo misliti o životu vje
štica, odnosno o njihovim drugim radnjama koje se ne dopadaju vragu,
kao što je post, odlazak u crkvu, primanje pričesti i druge stvari? Jer,
svim tim djelima, kako je pokazano, one čine smrtni grijeh. One su,
naime, toliko duboko zapale u grijeh, premda nisu izgubile svaku mo
gućnost povratka dobru (jer grijeh ne kvari svu dobrotu njihove nara
vi i u njima ipak ostaje prirodno svjetlo); ali, unatoč tomu, sva su njiho
va djela, čak i kada se čine dobrima, zla, jer štuju vraga. A to nije slučaj
s drugim nevjernicima.
Kako na pitanje je li svako djelo nevjernika grijeh, sv. Toma (Se-
cunda Secundae, 10. pit.) odgovara da djela nevjernika koja su po sebi
dobra, kao što je post, milosrđe i slična takva djela, nisu zaslužna
djela, a to radi njihova nevjerništva koje je najteži grijeh. Ali, grijeh
ne kvari svu dobrotu njihove naravi i u njima ostaje prirodno svjetlo.
Stoga nije svako njihovo djelo smrtni grijeh, već samo ona koja proi
zlaze iz njihove nevjere ili su s njome povezana. Naprimjer, Saracen
posti iz poslušnosti Muhamedovu zakonu o postu, kao što Židov odr
žava svoje svetkovine; no, takvim radnjama on čini smrtni grijeh. Na
taj način valja razumjeti gore spomenutu tvrdnju sv. Augustina da je
čitav život nevjernika grijeh.
Da među svim zločincima svijeta,
vještice zaslužuju najteže kazne.
Dakle, zločini vještica nadmašuju grijehe svih drugih; ovdje objavlju
jemo koje kazne one zaslužuju kao heretici ili apostati. Prema sv.
Rajmundu, heretici se kažnjavaju na različite načine, naime, izopćenjem
iz crkve (ekskomunikacijom), uklanjanjem iz službe, konfiskacijom
imovine, te smrću. Čitatelj će se o tome iscrpnije obavijestiti, uputi li
se na zakon koji propisuje kaznu ekskomunikacije. Doista, čak i njihovi
sljedbenici, zaštitnici, pomagači i branitelji na sebe navlače najteže ka
zne. Naime, osim kazne ekskomunikacije, hereticima, kao i njihovim
pomagačima, zaštitnicima i braniteljima, te njihovoj djeci do drugog
naraštaja s očeve strane, i do prvog koljena s majčine strane, uskraću
ju se sve crkvene časti i službe. A ukoliko su djeca heretika katolici,
ona će radi odvratnosti njegova zločina, biti lišena svog očinskog na
sljedstva. A odbije li osuđenik, ako je svjetovnjak, obratiti se i pod
prisegom odreći svoje hereze, mora odmah biti spaljen. Jer, budući da
se na istu kaznu osuđuju krivotvoritelji novca, ne zaslužuje li još veću
kaznu onaj koji je krivotvorio vjeru? Ali ako je riječ o svećeniku, njega
se, nakon svečanog oduzimanja časti, predaje svjetovnom sudu koji ga
ima osuditi na smrt. Ali, vrati li se vjeri, bit će osuđen na doživotan za
tvor. U praksi, međutim, prema njima se nakon odricanja krivovjerja,
mnogo blaže postupa nego što to zahtijevaju biskupi i inkvizicija, kako
ćemo pokazati u Trećem dijelu, gdje raspravljamo o različitim metoda
ma izricanja presude; riječ je, naime, o onima koji su uhićeni i osuđe
ni, nakon čega su se javno odrekli svog krivovjerja.
Međutim, takvo kažnjavanje vještica ne čini se dostatnim, jer one
nisu obični heretici, već otpadnici od vjere (apostati). Štoviše, takvom
svojom apostazijom one ne poriču vjeru uslijed kakvog straha ili radi
tjelesne ugode, kako je gore spomenuto; naime, osim što poriču nauk,
one štuju demone predajući im svoja tijela i duše. Iz toga jasno proi
zlazi da ih ne valja kažnjavati kao druge heretike, doživotnim zatvorom,
već najstrožom kaznom, bez obzira jesu li se pokajale i ponovno prihva
tile vjeru. Zakon to zahtijeva radi svjetovnih šteta, koje na različite na
čine nanose ljudima i životinjama. Zakoni o gatarima propisuju da nije
kažnjivo samo podučavanje takvih opačina, već i njihovo izučavanje.
Toliko su, onda, još nedvosmisleniji zakoni o vješticama koji propisuju
kazne konfiskacije imovine i odrubljivanja glave. Osim toga, zakoni
dosta govore i o onima koji čarobnjaštvom potiču žene na blud, ili o
onima koji tjelesno opće sa životinjama. O tome smo, međutim, raspra
vljali u Prvom pitanju.
PITANJE XV
Rečeno je da nedužni često bivaju začarani radi grijeha
vještica, a katkad čak i radi svojih grijeha.
Č injenica je da mnogi nedužni ljudi, uz Božje dopuštenje, trpe gu
bitak i bivaju kažnjavani gore spomenutim nesrećama, ali ne radi
svojih, već radi grijeha vještica. Sv. Toma (Secunda Secundae, 8. pit.)
otklanja svaku paradoksalnost, dokazujući da to dopušta sam Bog po
svom pravednom sudu. On, naime, dijeli kazne ovoga života na tri vrste.
Prvo, jedan čovjek pripada drugome; dakle, ako je jedan čovjek kažnjen
na svom posjedu, moguće je da će drugi čovjek trpjeti tu kaznu. Jer, s
aspekta tijela, sinovi su vlasništvo oca, a robovi i životinje su vlasništ
vo svojih gospodara; tako se sinovi katkad kažnjavaju radi zločina
svojih roditelja. Tako je i Davidov sin rođen iz preljuba, umro netom
nakon rođenja; radi toga je zapovjeđeno i da se pobiju životinje Amale-
čana. Međutim, nedokučiv je razlog zbog kojega se te stvari događaju.
Drugo, grijeh jednoga čovjeka može prijeći na drugoga, i to na dva
načina. Oponašanjem, kada djeca oponašaju grijehe svojih roditelja, a
robovi i vazali grijehe svojih gospodara, kako bi još smionije griješili.
Na taj način sinovi nasljeđuju nepošteno stečenu dobit, a robovi sudje
luju u razbojništvima i nepravednim zavadama u kojima često pogiba
ju. A oni koji su podvrgnuti vlasti upravitelja, još se smionije odaju
grijehu kada vide njih kako čine grijeh, čak i kada ne čine iste zločine;
stoga se s pravom kažnjavaju.
Nadalje, grijeh jednoga čovjeka zaslugom prelazi na drugoga, kao
kada grijesi pokvarenih podanika prelaze na lošeg upravitelja, jer gri
jesi podanika zaslužuju lošeg upravitelja. Vidi Knjiga o Jobu: "On
postavlja licemjere da vladaju radi grijeha ljudi."
Grijeh i kazna koja iz njega proizlazi, mogu se prenijeti i pristan
kom ili prikrivanjem. Naime, kada oni koji imaju vlast propuste preko
riti grijeh, tada se uz zle često kažnjavaju i dobri, kako veli sv. Augu-
stin u prvoj knjizi O državi Božjoj. Za sljedeći smo primjer saznali u
našoj inkvizitorskoj službi. Jedan je grad gotovo opustošen zbog smrti
njegovih stanovnika. Naime, kolale su glasine da neka mrtva žena jede
pokrov u kojemu je pokopana, te da će kuga prestati tek kada ga čita
voga pojede i probavi u svom želucu. Stoga se sastalo Vijeće, nakon
čega su velikaš i gradski upravitelj iskopali grob. Ustanovili su da je
pola pokrova posve probavljeno u želucu, u koji je ušao kroz usta i grlo.
Prestravljen tim prizorom, velikaš izvuče svoj mač iz korica, te njime
odrubi glavu mrtve žene i baci je iz groba. U istome je času kuga presta
la. Grijesi su te žene, Božjim dopuštenjem, prešli na nedužne radi pri
krivanja događaja iz prošlosti. Naime, inkvizicijskim postupkom je
ustanovljeno, da je ta žena tijekom svoga života dugo bila vračara i ča-
robnica. Drugi je primjer kažnjavanje naroda kugom radi Davida, koji
je zapovjedio da se izradi popis pučanstva.
Treće, grijeh se uz Božje dopuštenje, prenosi radi pohvale ljudskog
zajedništva, kako bijedan čovjek skrbio o dragome uzdržavajući se od
grijeha; i kako bi se grijeh učinio još odvratnijim, po tome što se gri
jeh jednoga odražava na sve, kao da su svi jedno tijelo. Kao primjer
navodimo Akanov grijeh iz Knjige o Jošui (vii).
Navedenima možemo dodati još dva načina prenošenja grijeha: zli
se katkad kažnjavaju preko dobrih, a katkad preko zlih ljudi. Gracijan
(XXIII, 5) o tome veli da Bog katkad kažnjava zle preko onih, koji
izvršavaju svoju zakonitu vlast na Njegovu zapovijed; a to čini na dva
načina: zaslugom onih koji kažnjavaju, kao kada je kaznio grijehe Ka-
naanaca preko Svoga naroda; ili, pak, tako da oni koji kažnjavaju sami
trpe kaznu, kao kada je uništio Benjaminovo pleme, dopustivši samo
nekolicini da prežive. Katkad, pak, Bog kažnjava tako da pobuni Svoje
narode, zapoviješću ili dopuštenjem, ali ne s ciljem da Mu se pokore,
već radi svoje pohlepe koja, prema tome, dovodi i do njihova proklet
stva. Tako danas kažnjava Svoj narod Turcima, a još je češće to činio
u starome Savezu, posredstvom stranih naroda.
Međutim, valja naglasiti da čovjek, bez obzira na razlog zbog koje
ga je kažnjen, mora strpljivo podnositi svoje patnje, jer će ona inače
prerasti u muku, kojoj, međutim, cilj nije očišćenje, već osveta, odnosno,
kazna. Vidi Ponovljeni zakon, xxxii: "Da, moga gnjeva požar je us-
plamtio (odnosno, moja kazna; jer u Bogu nema drugog gnjeva) i gor
jet će do dubina šeolskih (odnosno, osveta će početi ovdje i gorjet će
do posljednjega suda, kako objašnjava sv. Augustin)." I drugim dokazi
ma potvrđuje kažnjavanje u svojoj Četvrtoj distinkciji. Ali, podnose li
ljudi strpljivo svoje muke i ako su strpljivi u stanju milosti, ustupit će
mjesto očišćenju, kako tvrdi sv. Toma u svojoj Četvrtoj knjizi. To vri
jedi čak i za onoga tko je kažnjen zbog bavljenja čarobnjaštvom ili, u
većoj ili manjoj mjeri, za vješticu, u većoj ili manjoj mjeri, s obzirom
na njegovu pobožnost i veličinu zločina.
Ali, prirodna tjelesna smrt, kao posljednja smrt, nije očišćenje, jer
je posljedica prvoga grijeha. No, prema Skotu, kada se rezignirano i
pobožno iščekuje i u svojoj gorčini nudi Bogu, može prerasti u očiš
ćenje. No, nasilna smrt, bez obzira zaslužuje li je čovjek ili ne, uvijek
je očišćenje, ako je podnesena strpljivo i u milosti. Toliko o kažnjava
nju radi tuđih grijeha.
Bog, međutim, kažnjava ljude na ovome svijetu i radi njihovih gri
jeha, osobito kada je riječ o začaranosti. Vidi što o tome veli Tobija
(vii): "Zao duh ima prevlast nad onima koji ugađaju svojim strastima."
To je jasno i iz onoga što smo govorili o muškom udu i spolnim moći
ma, nad kojima Bog poglavito dopušta da se vrše djela čarobnjaštva.
Međutim, vrijedi istaknuti da, unatoč gore spomenutim kaznama
kojima Bog kažnjava ljude radi njihovih i tuđih grijeha, svećenik se u
svojoj propovijedi mora pridržavati sljedeće odredbe zakona kao os
novnoga načela, koja kaže: "Nitko ne smije biti kažnjen bez krivnje,
osim ako za to postoji neki razlog." Ta odredba vrijedi na nebeskome,
odnosno Božjem sudu, kao i na zemaljskim sudovima, svjetovnim i
crkvenim.
Propovjednik se može pozvati na sljedeći iskaz o nebeskome sudu.
Naime, dvije su vrste Božje kazne, duhovna i svjetovna. Prva uvijek
pretpostavlja krivnju. Druga se katkad izriče bez krivnje, ali ne bez ra
zloga. Tri su vrste duhovne kazne: prva je oduzimanje milosti, što čini
grijeh težim, a ta kazna uvijek proistječe iz krivnje patnika. Druga je
kazna gubitka, odnosno oduzimanje blaženstva, koja se kazna, kod
odraslih, nikada ne nanosi bez osobne krivnje, a sporazumnom krivnjom
kod djece rođene iz grijeha roditelja. Treća je kazna boli, odnosno, muka
paklenog ognja, koja jasno proizlazi iz krivnje. Stoga ono što se kaže
u Knjizi Izlaska (xx): "Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca
- onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena...", valja
protumačiti tako da je riječ o oponašateljima zločina svojih očeva, kako
objašnjava Gracijan u I. knjizi, 4. pit., gdje iznosi i druga tumačenja.
Što se tiče druge, svjetovne Božje kazne: ona, kako je rečeno, može
proizaći iz tuđeg grijeha, ili čak bez osobnoga ili tuđeg grijeha (ali ne
bez razloga) ili, pak, samo iz osobnoga grijeha. No, želite li znati
razloge zbog kojih Bog kažnjava čak i bez krivnje patnika ili drugoga
grješnika, pogledajte što Učitelj u IV. Knjizi, 15. dist, 2. gl. izlaže o
pet metoda. Pri tome uzmite u obzir prva tri razloga, jer se druga dva
odnose na osobnu krivnju.
On kaže da je pet razloga, radi kojih Bog prekorava čovjeka na
ovome svijetu ili ga kažnjava. Prvo, radi Svoje slave; a to se događa
kada neka kazna ili nesreća čudesno nestane, kao što se dogodilo slijep
cu (Evanđelje po Ivanu, ix) ili Lazaru koji je uskrsnuo.
Bog, nadalje, kažnjava radi stjecanja zasluge strpljenjem i očito
vanja drugima unutarnje, skrivene krijeposti. Primjeri su Knjiga o
Jobu, i i Tobija, ii.
Treći je razlog očuvanje krijeposti kroz poniženje kažnjavanja. Pri
mjer pruža sv. Pavao koji u Drugoj poslanici Korinćanima, xii, ovako
govori o sebi: "Dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin", a Remigije taj
trn tumači kao slabost tijela. To su uzroci koji ne proizlaze iz osobne
krivnje.
Četvrti je razlog da vječno prokletstvo počne na ovome svijetu,
kako bi se grješnicima obznanilo kakve ih muke očekuju u paklu. Primje
ri su Herod (Djela apostolska, xii) i Antioh (Druga knjiga o Makabej-
cima, ix).
Peti je razlog čovjekova očišćenja zatiranjem i brisanjem njegove
krivnje patnjama. Sv. Jeronim (XXIII, 4) nam navodi primjere Arono-
ve sestre Mirjam, koja je oboljela od gube, te lutanja Izraelaca u pu
stinji. Ili, pak, razlog može biti ispravak grijeha, kako smo pokazali na
primjeru Davida koji bijaše istjeran iz kraljevstva nakon što mu je bio
oprošten preljub, o čemu govori Druga knjiga o Kraljevima, a komen
tira sv. Grgur u svojoj raspravi o grijehu. Ustvari, može se reći da svaka
kazna koju trpimo, proizlazi iz našega osobnog grijeha, ili barem iz
prvoga grijeha s kojim smo rođeni i koji je pra-uzrok.
Što se, pak, tiče kazne gubitka, pod kojom se razumijeva vječno
prokletstvo na drugome svijetu, nema dvojbe da će svi prokletnici trpjeti
najveće muke. Kao što milost donosi blaženu viziju Kraljevstva Ne
beskog, tako i smrtnome grijehu slijedi kazna pakla. I kao što su stupnje
vi blaženstva u raju sukladni stupnjevima milosrđa i milosti na zemlji,
tako su i stupnjevi kazne u paklu sukladni težini zločina na ovome svi
jetu. Vidi Ponovljeni zakon, xxv: "Neka mu odbroje onoliko udaraca
koliko odgovara njegovoj krivnji." To se odnosi na sve druge grijehe, a
osobito na one koje čine vještice. Vidi Poslanicu Hebrejima, x: "Za
mislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i ne
čistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?"
Takvi su grijesi vještica koje poriču vjeru i izvode mnoge zle čaro
lije kroz najsvetiji sakrament, kako ćemo pokazati u Drugome dijelu.
PITANJE XVI.
Iscrpno dokazivanje prethodno izloženih istina usporedbom
vještičjih radnji i drugih pogubnih supersticija.
Ovdje ćemo dokazati gore izloženu istinu o težini vještičjih zločina,
uspoređujući ih s drugim radnjama čarobnjaka i divinatora. Četr
naest je vrsta magije koje izviru iz tri vrste divinacija. Prva od te tri
vrste je otvoreno zazivanje demona. Druga je skriveno promatranje
položaja i kretanja neke pojave, kao primjerice, zvijezda, dana, sati i
sličnih stvari. Treće je promatranje neke ljudske radnje s ciljem otkriva
nja skrivenih stvari i događaja, a ta se divinacija naziva sortilegijem.
Prvom obliku divinacije, naime, izričitom zazivanju demona, pri
padaju sljedeće vrste: vračanje, oniromantija, nekromantija, proroštvo,
geomantija, hidromantija, aeromantija, piromantija i gatanje (vidi sv.
Toma, Secunda Secundae, 95., 26. i 5. pit.). Drugoj vrsti divinacije pri
padaju horoskopija, haruspicina, augurij, promatranje znamenja, hiro-
mantija i spatulamantija.
Vrste treće kategorije međusobno se razlikuju s obzirom na one radnje
koje ulaze u kategoriju sortilegija, dakle otkrivanja skrivenih stvari,
primjerice, promatranjem trnja i slame, likova u rastaljenom željezu.
O tome govori i sv. Toma u gore spomenutim pitanjima.
Grijesi vještica, pak, nadmašuju sve te zločine, što ćemo dokazati
na temelju spomenutih vrsta divinacija. Stoga nećemo govoriti o lakšim
zločinima.
Razmotrimo, dakle, prvu vrstu kojom oni upućeni u umijeće vraća
nja i opsjenarstva, obmanjuju ljudska osjetila nekim utvarama, tako da
im se neka tjelesna tvar čini drukčijom na pogled i na dodir, o čemu
smo raspravljali u pitanju koje se bavi načinima stvaranja iluzija. A
kako vješticama nije dovoljno vršiti takve radnje na spolnome organu,
koji nekom opsjenom čine da nestane (premda taj nestanak nije stva
ran); stoga često svojim umijećima sprječavaju samu spolnu moć, tako
da žena ne može začeti, a muškarac ne može spolno općiti premda ima
ud. Osim toga, one stvarno izazivaju pobačaje koji su često popraćeni
mnogim drugim boljeticama. Nadalje, mogu preuzimati obličja raznih
životinja, kako je gore pokazano.
Nekromantija je umijeće prizivanja i razgovaranja s mrtvima, na što
upućuje i sama etimologija; naime, ta je riječ izvedenica grčke riječi
nekros, što znači truplo i mantheia, što znači gatanje. A to čine tako da
začaraju krv čovjeka ili neke životinje, znajući da vrag uživa u takvo
me grijehu i da voli krv i njezino izlijevanje. Stoga kada misle da pri
zivaju mrtve iz pakla da im odgovore na neka pitanja, pred njima se,
zapravo, pojavljuju demoni u obličju mrtvih i s njima govore. Takvim
se umijećem služila i ona velika vračara o kojoj govori Prva knjiga o
Samuelu (xxviii), koja je umjesto Šaula uskrsnula Samuela.
No, neka nitko ne misli da su takve radnje dopuštene, jer Sveto pi
smo kazuje da se duh pravednoga proroka, zazvan iz Hada da navijesti
Šaulov rat, pojavio zahvaljujući ženi koja bijaše vještica. Jer, kako veli
sv. Augustin u svom pismu Simplicijanu: "Nije besmisleno vjerovati
da je to proizašlo iz volje providnosti, a ne snage kakva čarobnoga umi
jeća, već nekom providnošću nepoznatom vračari i Saulu, kako bi se
duh toga pravednika mogao objaviti kralju, da mu navijesti božansku
kaznu koja će ga zadesiti. Ili to uopće nije bio duh Samuelov prizvan
iz njegova počivališta, već neko priviđenje i maštovna predodžba, koju
je vrag izveo svojim spletkama; Sveto pismo to priviđenje naziva ime
nom Samuela, kao što se slike stvari nazivaju imenima stvari koje
predstavljaju."59 To veli u odgovoru na pitanje je li proricanje zazivanjem
demona dopušteno. U istoj će Sumi čitatelj pronaći odgovor na pitanje
postoje li stupnjevi proroštva među blaženima; pri tome neka pogleda
i izreke sv. Augustina u XXVI, 5. Navedeno se, međutim, ne može
osobito primijeniti na vještičje radnje, u kojima nema ni najmanjega
traga pobožnosti, o čemu jasno svjedoče njihova djela; jer one, pod
vodstvom demona, ne prezahu prolijevati krv nevinih radi otkrivanja
skrivenih stvari i, uništavajući dušu tijelom, ne pošteđuju nikoga, ni
žive, ni mrtve.
Oniromantija se može prakticirati na dva načina. Prvi je način kada
netko zaziva demone, s kojima je sklopio izričiti ugovor, kako bi mo
gao zaviriti u stvari skrivene u snovima. Drugi je način kada čovjek na
temelju snova pretkazuje budućnost, ukoliko takva moć proizlazi iz
božanskog otkrivenja, a ne nekog prirodnog unutarnjeg ili vanjskog
uzroka; a takva divinacija tada nije nedopuštena, kako tvrdi sv. Toma.
Da bi propovjednici mogli razumjeti barem djelić ovoga o čemu
govorimo, valja nam prvo nešto reći o anđelima. Anđeo raspolaže og
raničenom moći i lakše će razotkriti budućnost umu prilagođenome
59) 'Predstavljaju.' Opsežnija rasprava o Samuelovu pojavljivanju u Endoru, nalazi se u mo
joj knjizi 'History of Witchcraft', c.v.: "The Witch in Holy Writ', str. 176-81.
takvim otkrićima, nego onome koji to nije. Naime, um je tako prilago
đen poglavito nakon smirivanja vanjskih i unutarnjih gibanja, naime,
tijekom tihih noći kada su pare kretanja uspavane; takvi su uvjeti
najpovoljniji u zoru, kada je probava potpuna. A ovo kažem nama koji
smo grješnici i kojima anđeli, u svojoj božanskoj pobožnosti i u izvr
šenju svoje službe, otkrivaju izvjesne stvari, da nam se neke skrovite
istine Svetoga pisma otkrivaju u zoru. A to je stoga što dobri anđeo
upravlja našim razumom, kao što Bog upravlja našom voljom, a zvije
zde našim tijelima. No, nekim savršenijim ljudima anđeo može u bilo
koji trenutak otkriti istine, bez obzira je li budan ili usnuo. Međutim,
Aristotel (De Somno et Vigilia) tvrdi da su takvi ljudi sposobniji pri
mati spoznaje u određeno vrijeme; a to vrijedi i za sve stvari povezane
s magijom.
Drugo, valja istaknuti da zbog Prirode, koja brine i upravlja tijelom,
određeni budući događaji imaju prirodan uzrok u čovjekovim snovima.
Tada ti snovi i vizije nisu uzroci, kako je rečeno s obzirom na anđele,
već samo znakovi koji pokazuju čovjeku što će mu se dogoditi u bu
dućnosti, a što se tiče njegova zdravlja, bolesti ili opasnosti. Tako sma
tra Aristotel. U snovima duha, Priroda predočava duševno stanje, radi
kojega će čovjeka u budućnosti prirodno zadesiti neka bolest ili kakva
druga nesreća. Dakle, kada čovjek sanja vatru, to je znak kolerične
naravi; a sanja li da leti ili tomu sličnu, to je znak sangvinične naravi;
sanja li vodu ili neku drugu tekućinu, to je znak flegmatika, a sanja li
krute tvari, to je znak melankolične naravi. Stoga liječnicima prilikom
postavljanja dijagnoza, veoma često pomažu snovi (o čemu govori i
Aristotel u spomenutoj knjizi).
To su, međutim, beznačajne stvari u usporedbi s bezbožnim snovi
ma vještica. A, kako smo gore spomenuli, kada se ne žele tjelesno pre
nijeti na drugo mjesto, jer žele vidjeti što njihove sestre vještice čine,
običavaju lijegati na svoju lijevu stranu, zazivajući svoje i imena svih
demona; te im se stvari, potom, otkrivaju u viziji. A kada žele saznati
neku tajnu, radi sebe ili drugih, demon im je otkrije u snovima, jer su
s njime sklopile izričit, a ne prešutan ugovor. A taj ugovor, ponovimo,
nije simboličan, zapečaćen žrtvovanjem neke životinje, nekim sveto
grđem ili pristupanjem nekom neobičnom kultu; naime, one se stvarno
žrtvuju vragu tijelom i dušom, na temelju izričitog bogohuljenja i ho
timičnog poricanja vjere. Štoviše, ne zadovoljavaju se samo time, nego
čak ubijaju ili žrtvuju demonima svoju i tuđu djecu.
Druga je vrsta divinacije umijeće kojim se koriste pitije, koje se
tako nazivaju prema imenu Apolona Pitijskog, kojega sv. Izidor ozna
čava izumiteljem te divinacije. To umijeće se ne osniva na tumačenju
snova ili putovanju s mrtvima, nego uključuje žive ljude, kao što je
slučaj s onima koje đavao nagoni u ludilo, voljno ili prisilno, ali ne
radi činjenja nekih grozota, već radi pretkazivanja budućnosti. Tim se
umijećem bavila i djevojka o kojoj kazuju Djela apostolska (xvi), koja
je vikala za apostolima da su oni sluge pravoga Boga; Pavao, kojemu
je to dojadilo, zapovjedio je duhu daje napusti. Jasno je, međutim, da
se takve radnje ne mogu usporediti s djelima vještica koje se, prema
sv. Izidoru, tako nazivaju radi težine svojih grijeha i odvratnosti svojih
zločina.
Stoga radi nužne jezgrovitosti, na ovome mjestu nećemo iscrpnije
izlagati sporedne oblike divinacije, jer je o njima dovoljno rečeno izlaga
njem o glavnim oblicima. Propovjednik, pak, ako želi, može primijeniti
te argumente na druge oblike divinacije: geomantiju, koja se bavi kru
tim tvarima, kao što su željezo i glatki kamen; hidromantiju, koja se
bavi vodom i kristalima; aeromantiju, koja se bavi zrakom; piromantiju,
koja se bavi vatrom; te na gatanje, naime, proricanje iz utroba životi
nja žrtvovanih na vražjim oltarima. Premda svi ti oblici divinacije uklju
čuju izričito zazivanje demona, ne mogu se usporediti sa zločinima
vještica, jer im izravan cilj nije nanošenje štete ljudima i životinjama,
kao i plodovima zemlje, već isključivo predviđanje budućnosti. Oblici
divinacije koji uključuju prešutno, a ne otvoreno zazivanje demona su
horoskopija i astrologija, koji se tako zovu jer uključuju promatranje
položaja zvijezda u trenutku rođenja; haruspicina, odnosno promatra
nje dana i sati; augurij, što je umijeće promatranja ponašanja i pjeva
ptica; mantika, što je proricanje na temelju ljudskih riječi; i hiromanti-
ja, proricanje na temelju linija dlana ili životinjskih šapa. Čitatelj se
može osvrnuti i na Niderova učenja u kojima će se obavijestiti o tome
kada su takve radnje dopuštene, a kada nisu. Vještičje radnje, među
tim, nikada nisu dopuštene.
PITANJE XVII.
Usporedba njihovih zločina u četrnaest točaka,
s grijesima svih vrsta demona.
Zločini su vještica toliko gnusni, da čak nadmašuju grijehe palih
anđela; a, ako je to točno o njihovoj krivnji, ne zaslužuju li, onda,
najgore kazne u paklu? Veličinu njihove krivnje možemo dokazati
mnogim argumentima. Prvo, premda je Sotonin grijeh neoprostiv, tomu
nije razlog veličina njegova zločina, uzmemo li u obzir anđeosku narav,
a osobito mišljenje onih koji tvrde da su anđeli stvoreni samo u stanju
naravi, a nikada u stanju milosti. Budući da dobrota milosti natkriljuje
dobrotu naravi, grijesi onih koji su izgubili milost, poput vještica jer
poriču vjeru primljenu krštenjem, nadmašuju grijehe anđela. Međutim,
pretpostavimo li čak da su anđeli stvoreni milošću, ali ne i njome po
tvrđeni, moramo reći da su i vještice, iako u njoj nisu stvorene, milost
izgubile svojom voljom, kao što je i Sotona svojom voljom sagriješio.
Drugo, tvrdi se da je Sotonin grijeh neoprostiv iz mnogih drugih
razloga. Sv. Augustin veli da je Sotona sagriješio svojom voljom, te da
stoga njegov grijeh nitko ne može pravedno otkupiti. A sv. Ivan Damaš-
čanski tvrdi da je Sotona sagriješio svojim nerazumijevanjem Božje
naravi, i da je njegov grijeh bio veći radi uzvišenosti njegova uma.
Naime, sluga koji poznaje volju gospodara... itd. Isti autoritet tvrdi da
je Sotona nesposoban za oprost jer je nesposoban za pokajanje; a to
proizlazi iz njegove naravi, koja je duhovna, i stoga se može promije
niti samo jednom, kada je ta promjena vječna; no, to ne vrijedi za ljude,
u kojima je tijelo uvijek zaraćeno s dušom. Ili stoga što je sagriješio na
nebu, dok čovjek griješi na zemlji.
No, unatoč tomu, njegov je grijeh mali u usporedbi sa zločinima
vještica. Kako je sv. Anselmo60 pokazao u jednoj od svojih propovijedi,
60) 'Sv. Anselmo'. Crkveni naučitelj; Canterburijski biskup, rođen u Aosti, burgundskom gradu
na granici s Lombardijom(?) 1033.-34., umro 21. travnja 1109. Visoka mu je počast odana u
Breviary Office for his Feast 21 April, 'Second Nocturn of Matins, Lection VI': "Obdormivit in
Domino, famam non solum miraculorum et sanctitatis (praecipue ob insignem devotionem erga
Domini nostri passionem, et beatam Virginem eius Matrem) assecutus, sed etiam doctrinae,
quam ad defensionem Christianae religionis, animarum profectum, et omnium theologorum, qui
sacras litteras shoclastica methodo tradiderunt, normam coelitus hausisse ex eius omnibus
apparet. " Postoji nekoliko zbirki Anselmovih djela, ali samo ih se nekolicina može smatrati kri
tičkima, a sva su neprilagođena suvremenim zahtjevima. Postoji, međutim, velik broj zasebnih
izdanja, pa čak i prijevoda mnogo značajnijih rasprava, osobito traktata 'Cur Deus Homo'.
on je sagriješio svojom ohološću kada se grijeh još nije kažnjavao.
Vještice, pak, nastavljaju griješiti unatoč velikim kaznama koje su već
zadesile mnoge druge vještice, i usprkos onome što ih Crkva uči o kazna
ma koje je pretrpio Vrag radi svoga pada; no one se na to ne obaziru,
već nepromišljeno srljaju čak i u smrtni grijeh, kao i drugi grješnici
koji griješe uslijed svoje slabosti ili opakosti, ali ne iz urođene zlobe,
već čine najstrašnije zločine iz duboke zlobe koja im počiva u srcima.
Drugo, premda je zli anđeo pao iz nevinosti u krivnju i, uslijed toga,
u jad i kaznu, pao je samo jednom, i to tako da se više nikada nije vratio.
Grješnik, pak, koji krštenjem vrati nevinost i onda je opet izgubi, pada
veoma duboko. To osobito vrijedi za vještice, što potvrđuju njihovi
zločini.
Treće, on je sagriješio protiv Stvoritelja, dok mi, a osobito vještice,
griješimo protiv Stvoritelja i Otkupitelja.
Četvrto, on se odrekao Boga koji mu je dopustio da griješi, ali mu
nije udijelio milost; dok se mi i nadasve vještice, udaljavamo od Boga
svojim grijesima, a premda nam dopušta da griješimo, On nam iznova
udjeljuje svoju milost i brani nebrojenim blagoslovima.
Peto, kada je on zgriješio, Bog ga je odbacio bez milosti, dok mi,
nesretnici, srljamo u grijeh premda nas Bog iznova poziva natrag.
Šesto, on je bezdušan prema onome koji kažnjava, dok smo mi bez-
dušni prema milosrdnom nagovaraču. Svi griješimo protiv Boga. No,
on griješi protiv vrhovnog Boga, a mi protiv onoga koji je za nas umro
i kojemu opake vještice, kako smo rekli, nanose najveću uvredu.
I ovdje izlažemo istinu usporedbom argumenata.
Prijeđimo na argumente. Odgovor na prvi jasno proizlazi iz onoga što
je izloženo na početku ovoga pitanja. Rečeno je da se jedan grijeh ima
smatrati težim od drugoga, i da su grijesi vještica teži od grijeha drugih
ljudi, s obzirom na krivnju, ali ne i s obzirom na kazne koje za sobom
povlače. Tomu valja dodati da se Adamova kazna, kao i njegova kriv
nja, mogu protumačiti na dva načina, naime, kao osobna ili univerzalna
kazna, dakle, ona koja pogađa čitavo njegovo potomstvo. Što se tiče
prvog tumačenja, ljudi su nakon Adama počinili veće grijehe; jer, on
je sagriješio samo počinivši ono što nije zlo po sebi, već ono što je za
branjeno: blud, preljuba i ubojstvo, pak, u oba su smisla grijesi, jer su
grijesi po sebi i zabranjeni. Stoga takvi grijesi zaslužuju težu kaznu.
Što se tiče drugog tumačenja, točno je da je prvi grijeh za sobom
povukao najveću kaznu; no, to je samo metaforički točno, jer je čitav
ljudski rod preko Adama okaljan prvim grijehom, jer on je bio prvi
otac svima koje je jedini Sin Božji mogao okajati kako je bilo određe
no. Nadalje, Adam se u sebi i posredstvom božanske milosti, pokajao,
te je kasnije Kristovom žrtvom bio izbavljen. Grijesi vještica, među
tim, neusporedivo su veći, jer se one ne zadovoljavaju samo svojim
grijesima i propašću, nego za sobom uvijek vuku nebrojeno mnoštvo
drugih ljudi.
I treće. Iz navedenog proizlazi da je Adamov grijeh slučajno uklju
čivao veću štetu. Naime, kako je svijet na koji je došao bio neiskvaren,
nije ga svojom voljom napustio okaljanog, već je to bilo neizbježno;
stoga njegov grijeh u suštini nije bio veći od drugih. Štoviše, njegovo
bi potomstvo počinilo isti grijeh da je zateklo svijet u istome stanju.
Nadalje, onaj kojemu nije bila udijeljena milost, ne može počiniti tako
težak grijeh kao onaj koji ju je imao i izgubio. Tako objašnjava sv.
Toma (II, 21, čl. 2) u svom odgovoru na drugi argument. A da bi ga
čitatelj mogao u cijelosti shvatiti, mora imati na umu da Adam svoju
prvotnu nevinost, čak i da ju je zadržao, ne bi mogao prenijeti na po
tomstvo; naime, kako tvrdi sv. Anselmo, svatko je nakon njega mogao
sagriješiti. Vidi i što sv. Toma (dist. 20) govori na mjestu gdje raspra
vlja o tome, bi li i novorođena djeca bila potvrđena u milosti; i u dist.
101, gdje razmatra bi li oni koji su izbavljeni uopće bili izbavljeni da
Adam nije sagriješio.
PITANJE XVIII.
Ovdje izlažemo na koji način valja propovijedajući pobijati pet
argumenata svjetovnjaka i neukoga puka, a koje, čini se mnogi
prihvaćaju, naime, da Bog ne daje vragu i vješticama toliko
veliku vlast u izvođenju tako moćnih čarobnjačkih radnji.
I na kraju, neka se propovjednik naoruža protiv izvjesnih argumenata
svjetovnjaka, pa čak i nekih učenih ljudi koji u izvjesnoj mjeri poriču
postojanje vještica. Premda priznaju da vrag svojom zlobom i moći po
svojoj volji izvodi takva djela, poriču da on djeluje uz božanski prista
nak i da Bog dopušta izvršenje takvih radnji. Iako svoje argumente ni-
čime ne uspijevaju potkrijepiti, već slijepo tapkaju u mraku, njihove
tvrdnje ipak valja svesti na pet argumenata na kojima osnivaju sve svoje
mudrolije. Prvi je od njih taj da Bog ne daje đavlu toliku vlast u njego
vu divljanju protiv ljudi.
Postavlja se pitanje dopušta li Bog svako zlo koje đavao počini
posredstvom vještice. Tu se iznosi pet argumenata u dokaz tvrdnje da
Bog ne dopušta takva djela, i da stoga na svijetu nema čarobnjaštva.
Prvi argument se izvodi od Boga, drugi od đavla, treći od vještica, če
tvrti od nesreća koje se pripisuju čarobnjaštvu, a peti od svećenika i
sudaca, pod pretpostavkom da su na takav način propovijedali protiv
vještica i kažnjavali ih, da im je ugrožen život.
Prvi je argument sljedeći: Bog može kažnjavati ljude radi njihovih
grijeha, a kažnjava ih ratovima, glađu i pošastima; kao i nebrojenim
drugim nesrećama kojima je ljudski rod podložan. I s obzirom da osim
navedenih, neophodnima ne smatra nikakve druge kazne, Bog ne do
pušta čarobnjaštvo.
Drugo. Ako je točno ono što je rečeno o đavlu, naime, da je kadar
spriječiti moć razmnožavanja, tako da žena ne može začeti dijete ili da
izaziva pobačaje; ili, pak, da može ubiti novorođenčad; u tom bi slučaju
bio kadar uništiti čitav svijet; to bi značilo da su đavolja djela snažnija
od Božjih, jer sakrament braka je Božje djelo.
Treći argument izvode iz samoga čovjeka. Naime, tvrde da bi neki
ljudi, ukoliko na svijetu doista postoji čarobnjaštvo, bili podložniji
čarolijama od drugih; i da je pogrešno tvrditi da ljudi bivaju začarani
u znak kazne zbog njihovih grijeha, što potvrđuje neodrživost tvrdnje
da na svijetu postoji čarobnjaštvo. Nadalje pobijaju pretpostavku koja
proizlazi iz navedenih tvrdnji, naime, da veći grješnici trpe veće kazne;
naime, pravednici katkad trpe veće kazne od grješnika, kako se vidi iz
primjera nevine djece za koju se pretpostavlja da su začarana.
Četvrti se argument može pridodati njihovoj tvrdnji koju izvode iz
Boga, naime, da neko djelo koje čovjek može spriječiti, ali to ne učini,
već ga dopušta, proizlazi iz njegove volje. Međutim, Bog, koji je Sve-
dobar, ne može željeti i, stoga, ne može dopustiti činjenje zla koje On
može spriječiti.
Nadalje, što se tiče njihova argumenta koji izvode iz same nesreće,
čiji se uzrok pripisuje čarobnjaštvu; oni tvrde da je ona slična prirodnim
nesrećama i poremećajima, te da joj stoga uzrok može biti prirodni
poremećaj. Naime, čovjek može uslijed nekog prirodnog poremećaja
osakatiti, oslijepiti ili izgubiti razum, pa čak i umrijeti; stoga se takve
stvari ne mogu pouzdano pripisati djelovanju vještica.
I posljednje. Oni tvrde da bi životi svećenika i sudaca, da su na takav
način propovijedali i postupali protiv vještica, ako one uistinu postoje,
bili ugroženi upravo radi velike mržnje koju vještice prema njima is
kazuju.
Ti argumenti, međutim, mogu se pobiti onime što je rečeno u Prvom
pitanju, koje se bavi trećom postavkom Prvoga dijela; te se točke mogu
izlagati za to najprikladnijim ljudima. Zašto Bog dopušta da postoji
zlo premda ga ne želi; ali dopušta ga radi čudesnog usavršavanja sve
mira, o čemu svjedoči činjenica da su dobre stvari pohvalnije i ugodnije
u usporedbi s lošima; to potkrjepljuju i mišljenja autoriteta. Nadalje,
dopušta ga radi očitovanja dubine božanske mudrosti, pravednosti i
dobrote koja bi, inače, ostala skrivena.
Postoji više rasprava koje razmatraju ovo pitanje, a kojima se ljudi
obavještavaju o tome da je Bog s pravom dopustio dva Pada u grijeh,
naime, pad anđela i naših praroditelja; a kako su oni bili prouzročeni
najvećima od svih grijeha, ne začuđuje što Bog dopušta druge, lakše
grijehe. No, ta su dva pada bila najveća radi svojih posljedica, a ne okol
nosti u kojima su počinjeni, a upravo u tom smislu, kako je pokazano
u posljednjem pitanju, grijesi vještica nadmašuju grijehe zlih anđela i
naših praroditelja. Na istome je mjestu pokazano kako je Bog s pravom
dopustio ta prva dva pada u grijeh, pa se čitatelj upućuje na ta, kao i
mnoga druga razmatranja.
Moramo, međutim, odgovoriti na njihove argumente. Na prvi argu
ment, da Bog dovoljno kažnjava prirodnim nesrećama, ratovima i
glađu, odgovaramo na tri načina. Prvo, Bog nije ograničio Svoju moć
na prirodne pojave, čak ni na zvijezde, u toj mjeri da ne može prelaziti te
granice; naime, On ih je često prelazio kada je kažnjavao ljudski rod
radi njegovih grijeha, pošastima i drugim nesrećama bez ikakva utje
caja zvijezda; kao onda kada je radi Davidova grijeha oholosti kaznio
narod kugom jer je dao izbrojiti narod.
Drugo, Bog u Svojoj mudrosti, tako upravlja svim stvarima pa im
dopušta da postupaju prema svojoj volji. S obzirom na to, nije Mu cilj
spriječiti sva đavolja zla, već ih dopustiti kada smatra da ona služe
dobrobiti svemira; premda je točno da dobri anđeli neprestano nadziru
vraga, kako ne bi činio svako zlo koje poželi. Isto tako, nije sukladno
Božjem naumu sprječavati grijehe koji proizlaze iz slobodne volje ljudi,
kao što je poricanje vjere i štovanje vraga. Iz navedenih dviju premisa
proizlazi da Bog, kada mu je nanesena najveća uvreda, opravdano
dopušta ona zla kojima poglavito teže vještice i radi kojih one poriču
vjeru, a koja proizlaze iz moći Vraga; a takva je moć nanošenja štete
ljudima, životinjama i plodovima zemlje.
Treće, Bog pravedno dopušta ona zla koja u vragu posredno izazi
vaju veliko nezadovoljstvo i muke; a to su ona koja vještice čine uz
pomoć demona. Naime, vragu predstavlja veliku muku kada vidi da
Bog, protiv njegove volje, iskorištava sve zlo radi slave Svoga imena,
pohvale vjere, očišćenja odabranih i stjecanja zasluga. Jer, nema većeg
udarca vražjoj oholosti, koja ga iznova nagoni da se uzdigne iznad Boga
(kako je rečeno: "Oholost je onih koji Te mrze svakim danom sve ve
ća"), nego kada Bog pretvara njegove zle spletke u Svoju slavu. Stoga
Bog s pravom dopušta sve te stvari.
Na drugi smo argument već odgovorili. No, dvije su točke tog argu
menta koje iziskuju iscrpno objašnjenje. Prije svega, nije točno da su
vrag ili njegova djela snažnija od Božjih djela. Štoviše, njegova je
moć bez sumnje ograničena, jer ništa ne može činiti bez Božjeg dopu
štenja. Stoga možemo reći da je vražja moć neznatna u usporedbi s
božanskim dopuštenjem, premda je veoma velika u usporedbi sa zemalj
skim silama, koje svojom prirodom nadmašuje, kako pokazuje često
navođen odlomak iz Knjige o Jobu (xi): "Nijedna se sila zemaljska s
njime ne može usporediti."
Slijedi nam da odgovorimo na pitanje zašto Bog dopušta čarobnja
štvu veću moć nad spolnim, nego li nad drugim ljudskim radnjama. 0
tome smo govorili u pitanju naslovljenom: 'Kako vještice mogu spri
ječiti reproduktivnu moć i spolni čin.' Naime, tomu je uzrok gnusnost
toga čina, i činjenica da smo njime naslijedili prvi grijeh naših prarodi
telja. Štoviše, taj čin simbolizira zmija, koja je bila prvo oruđe Vraga.
Na njihov treći argument odgovaramo da vrag radije želi napastovati
dobre nego pokvarene, premda potonje uistinu napastuje više nego do
bre, jer su podložniji njegovu iskušenju od krijeposnih. Nadalje, premda
radije nanosi zlo dobrima nego opakima, nad opakima mu je to lakše
činiti. A sv. Grgur tvrdi da je to stoga, što se čovjek koji češće popušta
vragu, protiv njega teže uspijeva boriti. No, kako opaki najčešće popu-
staju vragu, njihove su kušnje najteže, jer se ne mogu obraniti štitom
vjere. O tome štitu govori sv. Pavao u svome pismu Efežanima (vi): "U
svemu uzmite veliki štit-vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće stri
jele Zloga!" No, s druge strane, vrag se žešće obrušuje na dobre nego
na pokvarene. A to je stoga što pokvarene već posjeduje, pa se više tru
di pod svoju vlast podvrgnuti krijeposne koje ne posjeduje, napastujući
ih velikim kušnjama, nego pokvarene koje već posjeduje. Na isti način
i zemaljski vladar mnogo strože kažnjava one koji se ne pokoravaju
njegovim zakonima ili one koji nanose štetu njegovu kraljevstvu, od
onih koji mu se ne suprotstavljaju.
Odgovarajući na njihov četvrti argument, svećenik može, osim onoga
što je već napisano o ovoj temi, propovijedati istinu da Bog dopušta
zlo, ali ga ne želi, te da se to dopuštenje očituje kroz pet znakova božan
ske volje, koji su zapovijed, zabrana, savjet, djelovanje i dopuštenje.
To veoma jasno izlaže sv. Toma, osobito u Prvom dijelu, 19. pit., 12.
čl. No, premda u Bogu postoji samo jedna volja, a to je sam Bog, kao
što je i Njegova bit jedno; Njegova nam se volja, radi njezina ostvarenja
očituje i obznanjuje na mnoge načine, o čemu govori psalam: "Silna djela
Gospodina su izvršena u...". Stoga postoji razlika između zbiljske Božje
volje i njezinih očitovanja; čak iako je volja, u pravom smislu te riječi,
izraz čovjekove dobre volje, u metaforičnom je smislu to volja izražena
vanjskim znakovima. Jer, Bog nam znakovima i metaforama očituje Svo
ju volju.
Možemo se poslužiti primjerom zemaljskog oca koji, premda ima
samo jednu volju, tu volju izražava na pet načina, naime, osobno ili
posredovanjem. Osobno je izražava na dva načina, neposredno i posre
dno. Neposredno, kada osobno nešto čini, a to je djelovanje. Posredno,
kada ne sprječava tuđe djelovanje (vidi Aristotelovu Fiziku, IV: "Za
brana je posredan uzrok"), a to se zove znakom dopuštenja. Dalje, ze
maljski otac obznanjuje svoju volju posredstvom drugoga na tri načina.
Ili zapovijeda nekome da nešto učini ili zabranjuje; to su znakovi za
povijedi i zabrane. Ili, pak, uvjerava i savjetuje nekoga da nešto učini,
što je znak savjeta. I Božja se volja, kao i ljudska, očituje na tih pet
načina. Iz Evanđelja po Mateju (vi) vidimo da se Božja volja očituje
zapovijedi, zabranom i savjetom: "Budi volja tvoja kako na nebu tako
i na zemlji"; što znači da na zemlji moramo izvršavati Njegove zapovi
jedi, izbjegavati Njegove zabrane i slijediti Njegov savjet. I sv. Augu-
stin u djelu Enchiridion, pokazuje da su dopuštenje i djelovanje zna
kovi Božje volje: "Ništa se ne može učiniti bez volje Svemogućega,
koji to dopušta ili Sam čini."
Vratimo se argumentu; posve je točno da neko djelo koje je čovjek
u mogućnosti spriječiti, a to ne učini, proizlazi iz njegove volje. S ob
zirom na naklonost Božje volje, kao i četiri znaka Njegove volje, točan
je i zaključak da Bog, koji je Svedobar, ne može željeti zlo; naime, ne
potrebno je naglasiti da On ne može činiti zlo ni zapovjediti činjenje
zla, niti može trpjeti zlo ili savjetovati njegovo činjenje; ali, On može
dopustiti činjenje zla.
Na pitanje kako možemo ustanoviti je li bolest prouzročena čarob
njaštvom ili nekim prirodnim fizičkim nedostatkom, odgovaramo da
to možemo učiniti na više načina. Prije svega, na temelju suda liječni
ka. Vidi što kaže sv. Augustin u djelu O kršćanskom nauku: "Ovoj
vrsti supersticije pripadaju svi talismani i amuleti koji se vješaju ili za-
vezuju oko osobe, a koje medicinska znanost osuđuje." Tako, primje
rice, liječnici mogu na temelju raznih okolnosti, kao što su dob i ten
bolesnika ili podražaj očiju, ustanoviti je li njegova bolest prouzroče
na kakvim poremećajem u krvi ili želucu ili, pak, nekom drugom slaboš
ću; iz čega, potom, zaključuju da bolest nije posljedica prirodnog
poremećaja, već nekog vanjskog uzroka. A, ako taj vanjski uzrok nije
neka otrovna zaraza, popraćena lošim tjelesnim sokovima u krvi i že
lucu, imaju dovoljno razloga zaključiti da je bolest uzrokovana čarob
njaštvom.
Drugo, to možemo utvrditi u slučaju neizlječive bolesti, kada bole
sniku ne pomažu nikakvi lijekovi, već mu, štoviše, dodatno pogorša
vaju stanje.
Treće, zlo može tako nenadano zadesiti čovjeka, da se ono može
pripisati samo čarobnjaštvu. S takvim smo slučajem osobno upoznati.
Jedan građanin Spiresa, čovjek visoka roda, imao je toliko samovoljnu
ženu, da joj nikako nije mogao udovoljiti, jer je na sve načine odbijala
pokoriti se njegovim željama, neprestano mu dodijavajući zajedljivim
pogrdama. Kada je jednoga dana odlučio izaći iz kuće da izbjegne nje
zina uobičajena zadirkivanja i psovke, žena ga sustigne i zaključa pred
njim vrata, te svim glasom uzvikne da u njemu nema ni trunka poštenja
ni vjere ukoliko je ne izmlati. Čuvši te teške riječi, muž ispruži ruku,
ne naumivši joj nauditi, nego je otvorenim dlanom lagano udari po be
dru; u tom se času sruši na zemlju i izgubi sva osjetila. Tjednima nakon
toga ležao je u krevetu pogođen strašnom bolešću. Očito je da to nije
bila neka prirodna bolest, već da ju je izazvala žena svojim čaranjem.
Upoznati smo s još mnogo sličnih slučajeva.
Neki mogu takvu bolest prepoznati izvodeći sljedeće radnje. Tako,
primjerice, neki nad bolesnikom izlijevaju rastaljeno olovo u posudu
s vodom. Zgusne li se pritom olovo u obličju neke slike, prosuđuju da
je bolest uzrokovana čarobnjaštvom. A na pitanje je li ta slika izvedena
kakvim demonskim radnjama, ili je posljedica prirodnog uzroka, odgo
varaju da je nastala zbog Saturna koji vlada olovom, jer taj planet opće
nito ima štetan utjecaj, te da Sunce na sličan način utječe na zlato. U
Drugom dijelu ove rasprave, pak, govorit ćemo o tome je li takvo umije
će dopušteno ili ne. Naime, kanonisti vele da je praznovjerje dopušteno
suzbijati praznovjerjem; ali teolozi zastupaju posve suprotno stajali
šte, te tvrde da nije ispravno činiti zlo kako bi iz njega proizašlo dobro.
U svom posljednjem argumentu iznose nekoliko prigovora. Prvo,
zašto se vještice ne bogate? Drugo, budući da uživaju naklonost vla
dara, zašto se s njima ne združuju u uništenju svih svojih neprijatelja?
Treće, zašto nisu kadre nauditi svećenicima i drugim svojim progo
niteljima?
Što se tiče prvog prigovora, treba reći da vještice ne stječu bogatstva
iz sljedećega razloga; demoni svoj prezir spram Stvoritelju vole poka
zivati tako, što kupuju vještice po najnižoj mogućoj cijeni. Osim toga,
bogatstvom bi na sebe privukle sumnju.
Drugo, ne nanose štete vladarima jer žele zadržati njihovo prijatelj
stvo koliko je moguće. A na pitanje zašto ne nanose zlo svojim neprija
teljima, odgovara se da dobri anđeo, koji radi na drugoj strani, sprječava
takve čarobnjačke radnje. Usporedite s time odlomak iz knjige proroka
Daniela:61 "Knez kraljevstva perzijskog protivio mi se dvadeset i jedan
dan." Vidi što govori sv. Toma u Drugoj knjizi sentencija, gdje raspra
vlja o tome spore li se među sobom dobri anđeli i radi čega.
Treće, tvrdi se da ne mogu nauditi inkvizitorima i drugim službeni
cima jer oni izvršavaju javnu pravdu. To možemo potkrijepiti još mno
gim dokazima, no vrijeme nas u tome priječi.
61) 'Daniel', x:13: "Knez kraljevstva perzijskog protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael,
jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome..." Per
zijski knez je anđeo-zaštitnik Perzije, koji je, u skladu sa svojom službom, težeći duhovnoj
dobrobiti Perzijanaca, nastojao da među njima ostanu mnogi Židovi.
DIO DRUGI
KOJI GOVORI O NAČINIMA IZVOĐENJA
RADNJI ČAROBNJAŠTVA I KAKO SE
MOGU DOPUŠTENO UKLONITI
SVEDENO NA SAMO DVA PITANJA,
ALI RAZLOŽENO U VIŠE POGLAVLJA
PITANJE I.
Koje govori o onima protiv kojih moć vještica ne djeluje.
Drugi glavni dio ove knjige bavi se načinima kojima vještice vrše
svoje čarobnjačko umijeće; njih izlažemo u osamnaest poglavlja,
polazeći od dvaju osnovnih problema. Prvi od njih, o kojemu raspravlja
mo na početku ovoga dijela, odnosi se na zaštitna sredstva kojima se
čovjek štiti od čarobnjaštva; drugi, koji razmatramo na kraju ovoga di
jela, bavi se ljekovitim sredstvima pomoću kojih se začarani mogu
izliječiti. Jer, kako tvrdi Aristotel (Fizika, IV), prevencija i lijek su
međusobno povezani, i nečim su prouzročeni (dakle, posljedica su ne
čega što se dogodilo). Na taj ćemo način moći razjasniti podrijetlo ove
strašne hereze.
U dvjema navedenim podjelama poglavito ćemo ukazati na sljedeće
točke. Prvo, na posvećenje vještica i njihovo bezbožno umijeće. Drugo,
na načine kojima vrše svoje umijeće i izvode svoja strašna djela. Treće,
na preventivna sredstva protiv njihovih čarolija. Budući da se ovdje
bavimo pitanjima morala i ponašanja, pa nije potrebno iznositi mnogo
argumenata i iscrpnih objašnjenja, jer su stvari o kojima ovdje govo
rimo dovoljno razjašnjene u prethodnim pitanjima; molimo Boga da
čitatelj neće tražiti dokaze za potvrdu svakog slučaja, jer je posve do
voljno iznijeti primjere slučajeva kojima smo osobno svjedočili, ili smo
o njima čuli, ili su prihvaćeni na temelju iskaza pouzdanih svjedoka.
U prvoj od spomenutih točaka, poglavito ćemo istražiti dva problema:
prvi se odnosi na različite načine napastovanja kojima se služi sam Vrag,
a drugi na različite načine kojima vještice izvode svoja heretička djela. A
u drugoj od glavnih točaka, redom ćemo istražiti šest problema, koji se
odnose na postupak vršenja čarobnjačkih radnji i njihova odstranjivanja.
Prvi se odnosi na radnje vještica koje su povezane s njima i njihovim
tijelima, a drugi na njihove radnje protiv drugih ljudi. Treći se odnosi
na radnje protiv životinja. Četvrti na štete koje nanose plodovima zemlje.
Peti govori o vrstama čarobnjačkog umijeća kojima se bave samo mu
škarci, a ne žene. Šesto je pitanje uklanjanja čarolija i načina liječenja
začaranih. S obzirom na to, Prvo pitanje smo podijelili na osamnaest
poglavlja, jer su njihove radnje toliko raznovrsne i mnogobrojne.
Postavlja se pitanje može li čovjek uživati toliku zaštitu dobrih an
đela, da ga vještice ne mogu začarati ni na jedan od načina koje ćemo
opisati. A čini se da ne može, jer je već dokazano da demoni često na
pastuju čak i nevine i krijeposne, kakav je bio i Job; a vidjeli smo da
su začaranosti pokleknula i mnoga nevina djeca, kao i mnoštvo drugih
pravednika, iako ne u istoj mjeri kao grješnici; naime, demoni takve ne
napastuju radi uništenja njihovih duša, već samo njihovih zemaljskih
dobara i tijela. Međutim, vještice u svojim priznanjima tvrde suprotno,
naime, da ne mogu nauditi svakome, već samo onima o kojima od de
mona saznaju da su lišeni božanske pomoći.
Odgovor. Tri su kategorije ljudi koji uživaju Božji blagoslov, i kojima
ta gnusna vrsta ne može nauditi svojim čarobnjaštvom. U prvu spadaju
oni koji protiv njih izvršavaju javnu pravdu ili ih progone u nekom
službenom svojstvu. Drugu kategoriju čine oni koji se, prema tradicio
nalnim i svetim običajima Crkve, zakonito koriste moćima i sredstvi
ma kojima se služi Crkva u svojim egzorcizmima, naime škropljenjem
blagoslovljenom vodom, uzimanjem posvećene soli, nošenjem blago
slovljenih svijeća na dan očišćenja Naše Gospe, palminih grančica na
Cvjetnu nedjelju, a ljudi koji se na takav način štite, čine to kako bi osla
bili moći demona; a o njima ćemo govoriti poslije. Treću kategoriju čine
oni koji na nebrojene različite načine uživaju blagoslov svetih anđela.
Razlog zbog kojega oni iz prve kategorije uživaju Božji blagoslov,
iznijet ćemo i potkrijepiti mnogim primjerima. Naime, kako tvrdi sv.
Pavao, budući da sva vlast dolazi od Boga, kao i mač osvete protiv
opakih i ponovne uspostave dobra, ne začuđuje da su demoni sprije
čeni djelovati kada se provodi pravda s ciljem odmazde toga strašnog
zločina.
I crkveni naučitelji ističu da postoji pet načina kojima se može, u
cijelosti ili dijelom, spriječiti vražja moć. Prvo, Božjim ograničenjem
njegove moći, kako vidimo u I. i II. odlomku Knjige o Jobu. Drugi je
primjer slučaj čovjeka o kojemu čitamo u Niderovu Formicariusu
('Mravinjaku'), a koji je sucu priznao da je prizvao vraga da ubije nje
gova neprijatelja, ili mu nanese tjelesnu štetu ili da ga, pak, pogodi
munjom. U svom je iskazu rekao: "Kada sam prizvao đavla u pomoć,
odgovorio mi je da nije kadar učiniti ništa takvog, jer je taj čovjek do
bar vjernik, koji se marljivo zaštitio znakom križa, te da, stoga, ne može
nauditi njegovu tijelu, već da može nanijeti štetu samo jedanaestini plo
dova njegove zemlje."
Drugi je način sprečavanja vražje moći primjenom neke vanjske sile,
kao u slučaju Bileamove magarice (Knjiga o Brojevima, xxii). Na treći
se način to može učiniti izvođenjem nekog čuda. Neki su ljudi blago
slovljeni jedinstvenim darom, kako ćemo pokazati poslije, na mjestu
gdje govorimo o trećoj kategoriji ljudi koji ne mogu biti začarani. Če
tvrto, to Svojom providnošću čini Bog, koji uređuje sve stvari i šalje
dobrog anđela da spriječi vražji naum, kao kada je Asmodej ubio sedam
muževa djevice Sare, ali ne i Tobiju.
Peti uzrok proizlazi iz opreza samoga Vraga, koji se katkad uzdr
žava od svoga opakog nauma kako bi iz toga proizašlo još veće zlo.
To se, primjerice, događa kada ne napastuje izopćenike, premda je to
kadar činiti, kao u slučaju izopćenog Korinćanina (Prva poslanica
Korinćanima, v), a to stoga da oslabi vjeru Crkve u snagu takvog pro
gonstva. S obzirom na to, možemo reći da čak i ako izvršitelji javne
pravde ne uživaju božansku zaštitu, demoni često svojom voljom odlu
čuju više ne podržavati i štititi vještice, a to stoga što strahuju od njihova
obraćenja ili, pak, jer žele i ubrzavaju njihovu propast.
I tu činjenicu potvrđuje iskustvo. Naime, gore spomenuti naučitelj
tvrdi, da su vještice u svojim iskazima priznavale da su u trenutku nji
hova uhićenja od strane pravosudnih vlasti, izgubile sve svoje čarob-
njačke vještine. Naprimjer, kada je sudac imena Peter, kojega smo
prije spomenuli, naredio svojim službenicima da uhite vješca imena
Stadlin1, u tome su im trenutku ruke počele toliko snažno drhtati i od
vratan im je smrad zapuhnuo nosnice, da ga se nisu usudili dotaknuti.
Sudac im stoga zapovijedi: "Možete sigurno uhititi bijednika, jer će u
trenutku kada ga dotakne ruka javne pravde, izgubiti svu opaku moć."
Tako i bi, jer su ga uhitili i spalili zbog mnogih čarobnjačkih djela koje
je počinio, a koja spominjemo na odgovarajućim mjestima u ovoj
knjizi.
Mnogim smo sličnim slučajevima svjedočili u našoj inkvizitorskoj
službi, a koji bi čitatelje nedvojbeno potaknuli na razmišljanje, da nam
je svrsishodno ovdje ih navesti. No, kako je samohvala prljava i pokva
rena osobina, bolje ih je ovdje prešutjeti nego se izložiti biljegu hvali-
savosti i taštine. Moramo, međutim, navesti one slučajeve koji su posta
li toliko poznati da ih ne možemo prešutjeti.
Nedavno su magistrati grada Ratisbona osudili vješticu na smrt spa
ljivanjem. Kada su ih upitali zašto mi, inkvizitori nismo podložni ča
rolijama poput drugih ljudi, odgovorili su da su im vještice često bezu
spješno pokušavale nauditi. A kada su ih upitali zašto u tome nisu
uspijevale, odgovorili su da ne znaju razlog, no da je to možda stoga što
su ih demoni upozorili da to ne čine. Naime, rekli su, nemoguće je na
brojati koliko su nam puta danju i noću dodijavali, čas u obličju majmu
na, čas pasa ili koza, uznemirujući nas svojim krikovima i uvredama;
otimajući nas iz naših postelja svojim bogohulnim molitvama, tako da
bismo se našli zatočeni izvan prozora njihova zatvora, koji se nalazio
toliko visoko da se do njega ni najvišim ljestvama nije moglo uspeti;
potom se činilo da nas ubadaju iglama, kojima su čvrsto privezivale
svoje kapuljače, a koje bismo ugledali kada smo se probudili, jer činilo
se da tim iglama žele probosti naše glave. No, zahvaljujemo Svemo
gućem Bogu koji nas je svojom milošću, a ne našom zaslugom, zaštitio
i sačuvao, nas, nedostojne javne sluge pravde vjere.
1) 'Stadlin'. Stedelein, kojega se nazivalo 'grandis maleficus' - 'najozloglašeniji čarobnjak',
živio je u Boltingenu, gradu u vojvodini i biskupiji Lausanne. Jedan od prisjednika na njegovu
suđenju bio je John Nider. Vidi 'Formicarius', c. III.
Razlog zbog kojih određeni ljudi pripadaju u navedenu drugu kate
goriju, sam je po sebi jasan. Naime, egzorcizmi koje provodi Crkva
služe upravo toj svrsi, i posve su učinkovita sredstva zaštite protiv zlih
radnji vještica.
No, prije nego li odgovorimo na koji se način čovjek valja služiti
tim zaštitnim sredstvima, moramo reći nešto o onim sredstvima, koja
ne pretpostavljaju izgovaranje svetih riječi, a potom i nešto o samim
svetim zazivima. Prije svega, dopušteno je u svakoj doličnoj ljudskoj
ili životinjskoj nastambi škropiti blagoslovljenu vodu radi sigurnosti i
zaštite ljudi i životinja, uz zazivanje Presvetoga Trojstva i Očenaša.
Naime, u službenoj molitvi (oficiju) egzorcizma se tvrdi da se takvim
škropljenjem prostorije očišćuje sva nečistoća, otklanja sva šteta i u njoj
ne može obitavati zao duh, itd. To je stoga što Bog, kako govori Prorok,
spašava svakog čovjeka i životinju prema njegovu položaju i vrsti.
Drugo, osim škropljenja svetom vodom, neophodno je i škropljenje
blagoslovljenom svijećom, premda je mnogo prikladnije zapaliti je, pri
čemu se njezin vosak može prskati po kućama i nastambama. I treće,
osobito je korisno postaviti ili zapaliti posvećeno bilje na nekim priklad
nim mjestima u prostorijama.
U gradu Spiresu, iste godine u kojoj smo započeli pisati ovu knjigu,
dogodilo se da je jedna pobožna žena razgovarala sa sumnjivom vje
šticom, pri čemu su se, kako je to uobičajeno kod žena, međusobno
počele vrijeđati pogrdnim riječima. Kada je uvečer naumila polegnuti
svoje dojenče u kolijevku, sjetila se da se toga dana sukobila sa ženom
za koju se sumnjalo daj e vještica. Stoga je, strahujući da će mu se nešto
dogoditi, pod dijete stavila posvećeno bilje, poškropila ga blagoslov
ljenom vodom, na usne mu stavila malo posvećene soli, prekrstila ga
znakom križa i marno zaštitila kolijevku. Oko ponoći je začula dijete
kako plače, te ga je, kao svaka žena, poželjela zagrliti i podići dijete
na svoj krevet. No, u tom je času ustanovila da u njoj nema djeteta.
Prestravljena žena poče očajnički naricati zbog gubitka svoga djeteta,
te zapali svijeću i ugleda kako joj dijete neozlijeđeno leži u kutu sobe
ispod stolca i plače.
Iz ovoga primjera se vidi kolika je snaga egzorcizma koji provodi
Crkva protiv vražjih zamki. Očito je da Svemogući Bog, svojom sve
obuhvatnom milošću i mudrošću, nadzire djela tih opakih ljudi; i da
upravlja čarobnjaštvom demona tako da oni, pokušavajući je umanjiti
i oslabiti, ustvari vjeru jačaju i još je čvršće ukorjenjuju u srcima ljudi.
Vjernici mogu izvući veliku korist iz tih opačina; jer demoni svojim
djelima osnažuju vjeru i očituju Božju milost i moć, te ljude navode
da u Njemu traže zaštitu i da štuju Kristovu muku, te da ih nadahnju
ju ceremonije Crkve.
Jedan gradonačelnik grada Wiesenthala, koji je bio začaran najstra
šnijim bolima i tjelesnim grčevima, sam je, a ne uz pomoć drugih vje
štica otkrio kako je na njemu izvršena ta čarolija. Naime, rekao je da
se svaku nedjelju običavao zaštititi blagoslovljenom soli i vodom, no
da je jedne nedjelje to zaboravio učiniti, jer je bio na svadbi; upravo
je toga dana na njega bila bačena čarolija.
U Ratisbonu je jednoga čovjeka napastovao vrag u obličju žene,
koja je uporno s njime htjela spolno općiti. Nesretan je čovjek shvatio
da se treba zaštititi blagoslovljenom soli, jer je tako čuo na jednoj pro
povijedi. Stoga je prije ulaska u kupaonicu uzeo malo posvećene soli.
Žena ga je bijesno pogledala, proklinjući demona koji ga je to naučio,
te je istoga časa nestala. Naime, vrag se može, kada mu Bog dopusti,
pokazivati u obličju vještice ili opsjednuti tijelo stvarne vještice.
Postoji i priča o tri prijatelja koji su hodali cestom u trenutku kada
dvojicu od njih pogodi munja. Treći se zaprepastio kada je u zraku čuo
glasove kako govore: "Pogodimo i njega." No, drugi glas odgovori: "Ne
možemo, jer je danas čuo riječi 'I Riječ je tijelom postala.'" Čovjek
shvati da je bio spašen jer je toga dana slušao svetu misu, na kraju koje
je svećenik izgovorio riječi iz Ivanova Evanđelja: "U početku bijaše
Riječ, itd."
Čudesnu moć zaštite imaju i svete riječi koje se izgovaraju nad tije
lom, uz pridržavanje sedam uvjeta. Na njih ćemo se, međutim, osvrnuti
u posljednjem pitanju ovoga, Drugog dijela knjige, gdje govorimo o
ljekovitim sredstvima, budući da na ovome mjestu govorimo o zaštitnim
sredstvima. Te svete riječ nemaju samo zaštitnu, već i moć ozdravljenja
začaranih.
Međutim, najsigurniju zaštitu mjesta, ljudi ili životinja, pružaju
riječi trijumfalnog naslova našega Spasitelja, napisu li se na četiri mjesta
u obliku križa: IESUS NAZARENUS REX IUDAEORUM .
Tomu se može dodati i ime Djevice MARIJE i evangelista, ili sljedeće
riječi sv. Ivana: "I Riječ je tijelom postala."
No, najosobitija je treća kategorija ljudi kojima vještice ne mogu
nauditi; oni, naime, uživaju posebnu anđeosku zaštitu, iznutra i izvana.
Iznutra, ulijevanjem milosti, dok ih izvana štite zvijezde, odnosno sile
koje ih pokreću. Ta kategorija se dijeli na dvije skupine odabranih: jedni
su zaštićeni od svih oblika čarobnjaštva, tako da im ništa ne može nauditi;
dok krijepost drugih čuvaju dobri anđeli, osobito s obzirom na njihove
spolne moći, kao što zli duhovi svojim vradžbinama, u nekim pokva
renim ljudima rasplamsavaju požudu prema jednoj ženi, uništavajući
im želju prema drugoj.
Njihova unutarnja i vanjska zaštita, koja proizlazi iz milosti ili utje
caja zvijezda, ovako se objašnjava. Premda sam Bog izlijeva u duše
svoju milost, jer nijedno drugo stvorenje nema tako veliku moć (kako
je rečeno: "Gospodin će dati milost i slavu"); kada Bog poželi udijeliti
neku osobitu milost, to čini posredstvom dobrog anđela, o čemu nas
uči sv. Toma u Trećoj knjizi Sentencija.
Ovo je nauk koji izlaže Dionizije u četvrtom poglavlju O božan
skim imenima: "Utvrđen je i nepromjenjiv božanski zakon da viši
dolazi do nižega preko posrednika; prema tome, sve dobro koje do nas
stiže iz izvora cjelokupne dobrote, dolazi posredovanjem dobrih anđe
la." To je potkrijepljeno primjerima i argumentom. Naime, premda je
isključivo božanskom moći, Riječ Božja je začeta u Blaženoj Djevici,
preko koje je Bog postao čovjekom; tek je anđeo svojim Pozdravom
nadahnuo Bogorodičino srce i spoznajom joj osnažio razum, te ga tako
predodredilo za dobrotu. Ova se istina može obrazložiti i na sljedeći
način: Gore spomenuti naučitelj smatra da čovjek posjeduje tri svojstva,
naime, volju, razum te unutarnja i vanjska osjetila, koja pripadaju tjeles
nim udovima i organima. Na prvo može utjecati samo Bog: Jer srce je
kralja u rukama Gospodina. Dobri anđeo može utjecati na razum usmje
ravajući ga k jasnijoj spoznaji istine i dobra, što znači da i Bog i dobri
anđeo prosvjetljuju čovjekovo drugo svojstvo. Što se tiče trećeg svojstva,
dobri anđeo na sličan način može obdariti čovjeka dobrim vrlinama, a
zli ga anđeo, uz Božje dopuštenje, može napastovati zlim kušnjama. Me
đutim, čovjek svojom slobodnom voljom odlučuje hoće li prihvatiti ili
odbaciti te zle utjecaje; a pri tome uvijek može zazivati milost Božju.
Što se tiče vanjske zaštite, koja proizlazi od Boga posredstvom po
kretača zvijezda, o tome postoje mnoge predaje koje se slažu sa Svetim
pismom i naravnom filozofijom. Naime, sva nebeska tijela pokreću
anđeoske sile, koje Krist naziva Pokretačima zvijezda, a Crkva nebeskim
Silama; isto tako, svim tjelesnim stvarima ovoga svijeta upravljaju nebe
ske sile, o čemu svjedoči Aristotel (Metafizika I). Na temelju toga mo
žemo ustvrditi da Bog svojom providnošću nadzire sve Svoje odabra-
nike, ali neke od njih podvrgava nesrećama ovoga života radi njihova
ispravljanja (popravljanja), dok ostale štiti tako da im ništa ne može
nauditi. Taj dar primaju od dobrih anđela koje im šalje Bog kao zaštit
nike, ili on usljeđuje utjecajem nebeskih tijela ili Sila koje ih pokreću.
Dalje valja naglasiti da su neki ljudi zaštićeni od svih, a drugi samo
od nekih oblika čarobnjaštva. Naime, neke ljude dobri anđeli u toj mjeri
očišćuju u njihovim spolnim radnjama, tako da ih vještice, s obzirom na
te radnje, ne mogu začarati. Ali u jednom je smislu suvišno govoriti o
tim ljudima, premda je u drugom to neophodno iz ovoga razloga: oni
začarani u spolnoj moći, u tolikoj su mjeri lišeni zaštite dobrih anđela,
da su uvijek u stanju smrtnoga grijeha ili, pak, uživaju u tim nečistoćama
s prevelikim žarom. U svezi toga, u Prvom dijelu ove knjige smo pokaza
li da Bog dopušta vragu veću vlast u spolnom činu, ne toliko radi njegove
nečistoće, koliko stoga što je taj čin uzrok pokvarenosti naših prarodi
telja i što je, poput pošasti, zarazio čitav ljudski rod koji je naslijedio
njihov prvi grijeh.
No, poslužimo se nekim primjerima kako dobri anđeo katkad blago
slivlja pravedne i svete, osobito njihove spolne nagone. Tako Kasijan2
u svojoj knjizi Propovijedi Otaca, u prvom izlaganju o opatu Serenu,
pripovijeda što se tomu opatu dogodilo. Taj čovjek, kazuje nam, silno
je radio na postizanju unutarnje čistoće svoga srca i duše, moleći se da
nju i noću, postom i bdjenjima, dok nije shvatio da je milošću Božjom
u sebi ugasio sve tjelesne požude. Konačno je, potaknut još većim žarom
za čistoćom, svim gore navedenim svetim radnjama molio Svemogu-
2) 'Kasijan'. Ivan Kasijan, redovnik i duhovni pisac iz južne Galije. Prvi je uveo pravila
istočnog redovništva na Zapadu. Pretpostavlja se daje rođen u Provansi oko 360., a umro je
u blizini Marseillesa oko 435. Dva su glavna Kasijanova djela 'De institutis coenobiorum et
de octo principalium vitiorum remediis libri XII' ('0 cenobitskim uredbama') i 'Propovijedi'
ili ' Conlationes XXIV.' Sam je autor ovako prokomentirao povezanost tih dvaju djela: "Ove
knjige ('Uredbe') ... uglavnom se bave vanjskim čovjekom i cenobitskim običajima; druge
('Conlationes') govore o uvježbavanju duha i usavršavanju srca." Najbolja zbirka Kasijano-
vih djela ona je Petschenigova, objavljena u Beču 1885.-88.
Premda nikada nije službeno kanoniziran, Kasijan je već za života uživao ugled sveca. Nje
gov se blagdan (s osmodnevnim svetkovanjem) u Marseillesu obilježava 23. srpnja, a ime mu
nalazimo u julijanskom kalendaru.
ćega i Svedobroga Boga, da mu tom čistoćom koju je osjećao u srcu,
obdari i tijelo u vidljivome bbličju. Tada mu se u snu prikaže anđeo
Gospodnji, koji kao da mu je otvorio utrobu i iz nje izvadio goruću iz
raslinu mesa, te mu povratio utrobu na mjesto i rekao: "Gle! Izvađena
ti je napast tijela i znaj da si danas stekao vječnu čistoću tijela, čemu
si posvetio svoje molitve i tako te više nikada neće nagoniti ona priro
dna želja, koja se budi čak i u djeci i dojenčadi."
Slično pripovijeda sv. Grgur u prvoj knjizi svojih Dijaloga, o bla
ženome opatu Ekviciju. Taj je čovjek, kazuje nam, u svojoj mladosti
trpio veliku kušnju spolne želje; no upravo se radi te kušnje gorljivije
predavao molitvama. Tako mu se jedne noći, kada je svim srcem molio
Svemogućega Boga da mu pomogne da ukloni tu napast od njega, pojavi
anđeo u viziji i učini mu se da ga je načinio eunuhom i da su mu sva
osjetila u spolnome udu nestala; i od toga ga trenutka napusti sva ku
šnja kao da nikada na tijelu nije imao spolovilo. Pogledajte kolika je
dobrobit proizašla iz toga očišćenja; jer on bijaše toliko ispunjen krije-
pošću, da je uz pomoć Svevišnjega, postao najuzvišeniji među žena
ma, kao što je prije toga bio najuzvišeniji među muškarcima.
Nadalje, u Životima otaca koje je skupio onaj presveti čovjek Hera-
klid3, u knjizi koju naziva Raj, pripovijeda nam o nekom svetom ocu,
redovniku imena Helias. Taj je čovjek potaknut samilošću, okupio tri
deset žena u samostanu i njima zavladao. Ali, dvije godine potom, kada
je napunio trideset ljeta, odlučio je pobjeći napasti tijela, te se povukao
u osamu gdje je dva dana postio i molio se Bogu, zazivajući ga: "O
Gospodine, ubij me ili me izbavi od ove kušnje." I u snu mu se pojave
tri anđela, koja ga upitahu zašto je pobjegao iz toga samostana punog
djevica. No, stid ga je spriječio da im odgovori, pa ga anđeli opet upitaju:
"Izbaviš li se od napasti, hoćeš li se vratiti da skrbiš o tim ženama?"
Odgovori im da rado hoće, i anđeli mu odluče ispuniti molitvu i učini
ti ga eunuhom. Čini se da ga je jedan držao za ruke, drugi za noge, dok
mu je treći nožem odsjekao mošnje; premda to nisu stvarno učinili, već
samo prividno. I kada ga upitahu osjeća li se izliječenim, odgovori im
da je posve izbavljen. Petoga se dana vratio ucviljenim ženama, koje
je nakon toga predvodio još četrdeset godina i do kraja života više nije
osjetio iskru te prve kušnje.
3) 'Sv. Heraklid.' Episcopus Tamasi in Cypro, cuius Festum agitur die xvii Septembris. Vidi:
'Analecta Bollandina', XXVI, 238-9; i Fr. Nau, 'Revue de l'Orient chretien', XII (197), 125-38.
The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Heinrich Institoris & Jacob Sprenger - Malleus Maleficarum malj koji ubija vjestice
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search